Vijesti br. 1. i 2. 2016. by Hrvatska redovnička konferencija

Draga braćo i sestre u redovništvu! Ove Vijesti nastaju dok se odvijaju XXXII. redovnički dani koji, nakon Dubrovnika, Rijeke, Splita i Zagreba 8. listopada završavaju u Đakovu. O Redovničkim danima pisat ćemo u sljedećem broju, a predavanja o temi Dana „Kultura milosrđa“ objaviti u našem Posvećenom životu. Uz Vijesti šaljemo Vam i dokument Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi koji je predstavljen u Tiskovnom uredu Svete Stolice o prigodi zatvaranja Godine posvećenoga života. Naslovljenici ovoga dokumenta nisu samo braća redovnici, nego redovnice, svećenici, laici i čitava Crkva, odnosno svi oni koji trebaju poznavati i vrjednovati vlastito zvanje - nasljedovanje Krista. Toliko je bogata Kristova osoba da svaki kršćanin svojim životom veliča neko njezino posebno obilježje. Posebno obilježje Kristove osobe određuje redovničko poslanje i identitet, a to je bratstvo. Bratstvo, prema evanđelju, nije plod osobne želje, već Božji dar, a bratski se život sastoji u uzajamnu prihvaćanju, poštovanju, u skladnim bratskim odnosima, uzajamnoj potpori, dijeljenju duhovnih dobara, u opraštanju, u zajedničkom otkrivanju Božje volje te u misijskoj suradnji i skrbi za najpotrebitije. Tajništvo HKVRPP-a priprema i uskoro će tiskati i apostolsku konstituciju pape Franje Vultum Dei quaerere (Tražiti lice Božje) koja je objavljena 22. srpnja u Vatikanu. Kao temu svoje prve apostolske konstitucije, koja se ubraja među najznačajnije dokumente koje rimski prvosvećenik može objaviti, Papa je izabrao ženski kontemplativni život. Od izbora za Petrova nasljednika papa Bergoglio posebnu je pozornost

posvećivao ulozi žene u Crkvi izjavivši u više navrata da je u stanovitu smislu ona podcijenjena. Crkva je Kristova zaručnica, a Blažena Djevica Marija značajnija je od papâ, biskupâ i svećenikâ. Međutim, glas se žene u Crkvi ne čuje uvijek i ženskom se geniju i intuiciji ne posvećuje dovoljno pozornosti, ističe Papa. Ovaj novi dokument dar je pape Franje svima onima koji u Crkvi, „bilo da je riječ o muškarcima ili ženama, pozvanima od Boga i zaljubljenima u njega, žive svoj život u potpunosti okrenut traženju njegova lica, željni pronaći i promatrati Boga u srcu svijeta“ (VDQ, 2). U dokumentu se daju precizne upute o različitim sastavnicama bitnima za kontemplativan život pa se tako promišlja o izgradnji, molitvi i sakramentima, o bratskome životu, o autonomiji i klauzuri, radu i askezi te, na kraju, o šutnji. Između redovitih aktivnosti Konferencije u ovim Vijestima valja istaknuti priloge o 45. vijećanju redovničkih odgojiteljica i odgojitelja, o susretu viših poglavara i poglavarica s biskupima BK, o susretima sestara juniorki i seminarima za redovnice. Donosimo i neke stalne godišnje priloge kao što je statistika redovništva (za 2015. godinu) i prilog o doživotnim zavjetima redovnica u 2016. godini. Kao što je to uvijek bila praksa ovoga časopisa, donosimo vam i izbor Papinih poruka i nagovora koji su sadržajem posvećeni ili su bliski posvećenom životu. Uredništvo

Vijesti • rujan 2016.

Susret članova HBK s redovničkim poglavarima i izvanredno zasjedanje HBK Zagreb, 9. lipnja 2016. Redoviti godišnji susret hrvatskih biskupa s provincijalima članovima Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica održan je 7. lipnja 2016. u Zagrebu, u sjedištu HBK. Na početku susreta nazočne su pozdravili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić te u ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara o. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

Suradnja s biskupima HBK

ema susreta bila je „Naša Crkva i katoličke škole“ o čemu je izvijestio mons. Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje. U svome izlaganju biskup je podsjetio da na području Republike Hrvatske postoji 12 srednjih i osam osnovnih katoličkih škola koje polazi 3.500 učenika i u kojima djeluje 572 profesora i nastavnika. Katoličke škole ostvaruju jedinstven odgojno-obrazovni projekt čije je temeljno obilježje sinteza vjere i kulture, znanja i mudrosti. Posebnost katoličkih škola je u tome što, uz zajedničke programe s drugim javnim školama, one provode odgojno-obrazovni projekt utemeljen u Kristu i na evanđelju. One su i odgojno-obrazovne ustanove i mjesto evangelizacije, apostolata i pastoralnoga djelovanja. Na tragu općih reformi školstva u Hrvatskoj i katoličke škole moraju izraditi vlastiti kurikul kojim će uz temeljne predmete iz javnih škola moći ugraditi 20-30 % programa koji

Susret članova HBK s redovničkim poglavarima

će biti specifičan za ove škole. Govorilo se i o pitanju usklađivanja statuta, kao i potrebi cjelovite formacije od vrtića, osnovnih i srednjih škola pa sve do katoličkoga sveučilišta. Uslijedila je bogata rasprava u kojoj je izražena radost zbog susreta i svijesti zajedničke odgovornosti biskupa i provincijala za boljitak i napredak Crkve i društva u kojem djeluju katoličke škole. U nastavku susreta govorilo se o dokumentu HBK „Smjernice za postupanje u slučajevima spolnoga zlostavljanja maloljetnika“ koji je odobrila Kongregacije za nauk vjere. Smjernice su predviđene kao pomoć crkvenim poglavarima u traženju istine i pravde, kažnjavanju počinitelja te liječenju nanesenih rana. One su također izraz brige koju Crkva pokazuje prema žrtvama spolnoga zlostavljanja i prema svakom drugom obliku nasilja i iskorištavanja. U popodnevnim satima održano je izvanredno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije kojemu je nazočio i novoimenovani šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, kojemu je izražena srdačna dobrodošlica. Biskupi su ponovno raspravljali o nacrtu dokumenta „Da vaša radost bude potpuna - smjernice za župnu katehezu“. Biskupi su usvojili „Pravilnik Hrvatske biskupske konferencije“ koji stupa na snagu 1. rujna 2016. godine. U kontekstu Hrvatske katoličke mreže (HKM), kao krovne medijske ustanove HBK, biskupi su posvetili pozornost analizi programa Hrvatskog katoličkog radija (HKR). Uz izloženu analizu istaknuta je važnost evangelizacijske uloge koju ima radio i drugi katolički mediji. U smislu što boljeg ostvarenja ove zadaće ovoj će se temi posvetiti pozornost i na sljedećim zasjedanjima.

Potaknuti događajima i okolnostima trenutnoga stanja u hrvatskom društvu biskupi su izrazili duboku zabrinutost koja je povezana s teškoćama demokratskog funkcioniranja vlasti. Naime, bolno je promatrati postupke s nedostatkom odgovornosti i nebrige za vrijednosti koje su u temelju slobodne hrvatske države, a za koje su podnesene tolike žrtve hrvatskih branitelja. Važno je to imati pred očima upravo u danima kada se spominjemo 25. obljetnice hrvatske državnosti. Biskupi smatraju da je pogubno dopustiti da se produbljuju postojeće podjele na temelju otklona od istine i uskih sebičnih ili političkih interesa te stranačkih probitaka. Stoga se pozivaju vjernici da u svoje molitvene nakane uključe rad odgovornih za politički život i brigu za opće dobro naroda i domovine. (Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije)

„Osobito uspješnom ocijenjena je Godina posvećenoga života koja je bila prožeta mnogim susretima i događanjima. Biskupi su poduprli sve one inicijative koje su tijekom Godine posvećenog života prepoznate kao vrijedne i plodonosne te će se s njima nastaviti i ubuduće“, priopćeno je na 52. plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (Zagreb, 5. – 7. travnja 2016.)

Vijesti • rujan 2016.

Čestitka u ime redovnika i redovnica novoimenovanome gospićko-senjskom biskupu 4. travnja 2016. Novoimenovanome gospićko-senjskom biskupu o. Zdenku Križiću čestitku je uputio predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević.

„Od srca se radujem Vašem biskupskom imenovanju za biskupa Gospićko-senjske biskupije. U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i više od četiri tisuće redovnika redovnica upućujem Vam iskrene čestitke. U isto vrijeme molim našega Gospodina Isusa Krista da Vam od Oca pošalje puninu Duha Svetoga Posvetitelja, koji je Ljubav Oca i Sina, da Vas on vodi u Vašem služenju narodu Božjemu koji Vam je povjeren. Zacijelo je i ovo imenovanje svojevrsno priznanje Svetog Oca našem redovništvu za predano višestoljetno služenje Crkvi, ali i odgovornost i obaveza da se još više založi za ostvarenje onih ciljeva i izazova koji stoje pred Crkvom u današnjem svijetu. Na nama je, Bogu posvećenim osobama, posebna zadaća da, u zajedništvu sa svojim pastirima, životom i riječima, donosimo radost evanđelja i ljubav milosrdnoga Boga Oca koji ljubi sve ljude.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Svekoliko hrvatsko redovništvo zahvalno je papi Franji za dar biskupstva o. Zdenka Križića, koji nam je udijelio u ovoj jubilarnoj Godini milosrđa. Dragi biskupe, Zdenko! Neka Vas uvijek prati Božji blagoslov i zagovor našeg sv. Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnike Jubilarne godine milosrđa“, stoji u čestitki predsjednika HKVRPP fra Jure Šarčevića.

45. vijećanje redovničkih odgojiteljica i odgojitelja Odgojitelji u formaciji Buško blato, 22. i 23. travnja 2016. Ovogodišnje 45. vijećanje redovničkih odgojiteljica i odgojitelja iz zajednica koje djeluju u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini održano je 22. i 23. travnja 2016. u Duhovnom centru „Karmel sv. Ilije“ na Buškom jezeru. Tema stručnog skupa bila je „Protagonisti i dinamike odgojnog procesa u početnoj formaciji mladih redovnika i redovnica“, a ciklus predavanja za četrdesetak odgojitelja održao je p. Mihály Szentmártoni, DI.

vaka redovnička zajednica u Crkvi želi biti izvor gorljivih i radosnih zvanja u službi Gospodina i njegova naroda. Stoga je Povjerenstvo za početnu redovničku

formaciju, pod pokroviteljstvom HKVRPPa, i ove godine organiziralo stručni skup za redovnice i redovnike kojima je povjerena služba odgajanja u njihovim redovničkim Družbama. Predavač je iz riznice svoga bogatoga znanja i stručnosti prezentirao i pojasnio navedenu tematiku kroz sljedeće sadržaje: poznavanje kandidata i kandidatica za posvećeni život; modeli i glavne teme odgoja (duhovno vodstvo); odgoj za vrjednote i zrelost; protagonisti odgojnoga procesa; redovnički život kao proces sazrijevanja do zrelog identiteta (izgradnja duhovnog čovjeka). Uz predavanja, odgojitelji su dijelili trenutke molitve, zajedništva i međusobno izmjenjivali iskustava o odgojnom radu i praćenju mladih osoba. Vijećanje je duhovno obogatilo sve sudionike i zacijelo će doprinijeti tomu da ljepotu nasljedovanja Krista i života posvećenosti Gospodinu, koji je sama ljepota, ljubav i milosrđe, prenose mladima s obnovljenom gorljivošću i kreativnošću. (s. Marina)

Vijesti • rujan 2016.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Duhovnost milosrđa

Na Krku održan treći krug seminara za redovnice Duhovnost milosrđa – prema buli proglašenja Godine milosrđa Misericordiae Vultus

Krk, 9. - 12. svibnja 2016.

Klanjanje Presvetom za mlade Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda! (2 Kor 3, 17) Zagreb, 1. svibnja 2016.

uharistijsko klanjanje za mlade u organizaciji Povjerenstva za zvanja pri redovničkoj Konferenciji održano je 1. svibnja u crkvi sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici u Zagrebu. Tema klanjanja bila je „Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda!“ (2 Kor 3, 17) Bila je to ujedno i prilika za sakrament ispovijedi te zahvala mladih Gospodinu za proteklu akademsku godinu, za duhovna zvanja, za sve one koje je nebo postavilo na naš životni put, ali i trenutak kada ćemo se susresti oči u oči s Bogom koji je ljubav! Glazbeno je animirao slavljenički tim „Božja pobjeda“. Na kraju su se mladi susreli u vjeronaučnoj dvorani.

U organizaciji HKVRPP-a od 9. do 12. svibnja 2016. u Duhovnom centru Gospe Karmelske na Krku o. Jakov Mamić održao je seminar o milosrđu pri čemu se oslanjao na bulu pape Franje, kojom poziva da se susretnemo s Milosrdnim Ocem kako bismo mogli biti milosrdni jer naše vrijeme treba upravo takve Bogu posvećene osobe, osobe koje su svjedoci iskustva susreta s Milosrđem. Seminaru je nazočilo 25 redovnica iz različitih družbi.

eminar je organiziran radi uočavanja novoga hoda duhovnoga života, hoda svetosti koji se oslanja na Božje milosrđe, hoda puna samoostvarenja. Papa Franjo svojom bulom potiče da postanemo znakovi Boga i njegova djelovanja u svijetu. Boga imamo onoliko koliko imamo milosrđa i ljubavi. Papa također inzistira na „vratima milosrđa“ i to da se kroz vrata prođe kao zajednica jer su to simboli prihvaćanja zova na promjenu.

Temeljna kategorija milosrđa je oprost, koji rađa zahvalnošću, što je znak zrelosti koja se očituje kroz jedina djela dostojna Boga – djela ljubavi. Bog nas je pozvao da odgovorimo na potrebe vremena, a ne da se čudimo događajima i događanjima oko sebe. Ovo je vrijeme velikog očitovanja Boga snagom milosrđa, stoga trebamo odbacivati osude i očitovati milosrđe. Trebamo živjeti logikom ljubavi i besplatnosti, napose trebamo prihvatiti rubnog čovjeka, onoga od koga nitko nema koristi. O. Mamić je nastojao osluškivati glas Božji kako bi što vjernije prenio poticaje Duha. Pozvao nas je da osvježimo i produbimo svoje boravljenje pred Bogom i s Bogom kako bi darovano vrijeme uistinu bilo vrijeme susreta, osvježenja i poticaja te kako bismo bili nova slika Crkve, svjesni činjenice da je najvažniji govor i put zapravo govor i put susre-

ta. Bog milosrđa bogat je milosrđem, ljubavlju i vjernošću, milosrdan je i blag, spor na srdžbu. U potpunosti se očitovao preko svoga sina Isusa, koji je naš supatnik, oprosnik i ozdravitelj. Isus je jamac milosrđa i životnoga ostvarenja, on je oslonac slabijima, afirmacija beznačajnih i vrijednost nevrijednih! Milosrđe je temeljna radost, izvor radosti, jer u svakom trenutku imamo mogućnost novog iskoraka; milosrđe je izvor vedrine i optimizma i ne dopušta nam klonuće; milosrđe je izvor mira, što se očituje unutarnjim skladom, staloženošću i razboritošću. Zaključak ugodnog i odličnog seminara mogao bi se izreći sljedećim riječima: milosrđe treba postati stil redovničkoga života! Ono je zadnji čin po kojem Bog dolazi čovjeku! To je put koji spaja Boga i čovjeka! (s. Tomislava Ćavar, ASC)

Vijesti • rujan 2016.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Radost i zajedništvo

vanjima. Zapravo, za njih završava jedno razdoblje i započinje nešto novo i drukčije. Drage moje sestre diplomantice, sve ćete kroz kratko vrijeme potvrditi svoju predanost Isusu polažući svoje prve redovničke zavjete. Nadam se da će vam iskustvo Novicijatske škole, predavanja, zajedništvo i sve ono što ste imale priliku čuti i doživjeti zaista pomoći na vašem putu posvećenja i predanja Isusu Kristu. Želim da svaka od vas ponese ono najljepše i najbolje. Želim da svaka od vas bude prava, predana i vjerna članica družbe u kojoj ste prepoznale svoj poziv. Želim da budete sretne i ispunjene osobe i dosegnete onu mjeru koju

vam je odredio vaš Zaručnik, Gospodin i Bog! Znam da će to katkad iziskivati žrtvu, samoodricanje i napor, ali ne bojte se, vjerujte, isplati se. One koje Bog predodredi, te i pozva, koje pozva, te i opravda, koje opravda, te i proslavi. Vjerujem da ćete i vi jednom kao i mi, od vas malo starije, moći reći da se isplati ustrajati, živjeti vjerno i predano, i biti samo Isusova! S tim mislima čestitam vam već sada polaganje prvih zavjeta i molim zagovor Blažene Djevice Marije, da bude vaša Majka, učiteljica, sestra. Neka vas vodi i čuva za Isusa!“

Susret sestara juniorki

Nakon dolaska u Tabor sestre su se okupile u velikoj dvorani gdje ih je pozdravio fra Ivan i poželio dobrodošlicu te im ukratko predstavio povijest i ulogu Tabora. Nakon toga uslijedilo je misno slavlje u kućnoj kapelici uz večernju molitvu koju su animirale kćeri Božje ljubavi, a liturgijsko pjevanje pod sv. misom sestre Služavke Maloga Isusa pod ravnanjem s. M. Kristine Maslać. Nakon poticajnih riječi fra Ivana te okrjepe riječju i tijelom Kristovim, sestre su se okupile u razgovoru i šetnji Samoborom.

Samobor, 20. i 21. svibnja 2016.

Podjela diploma novakinjama 2016. 19. svibnja 2016. Posljednjega dana predavanja u Novicijatskoj školi deset je novakinja iz više družbi i kongregacija nakon četiri odslušana semestra primilo diplome.

. M. Jelena Krilić, voditeljica Povjerenstva Konferencije za početnu formaciju, pozdravila je sve nazočne te sestrama novakinjama uputila riječi ohrabrenja, a potom je s. Irena Katarina Olujević, tajnica Konferencije, udijelila diplome u ime

HKVRPP-a. U ime svih novakinja s. M. Kristina zahvalila je Gospodinu, HKVRPP-u, profesorima i profesoricama te odgojiteljicama na svemu što su učinile za njih, na svom znanju, ljubavi i strpljivosti koju su im u ove protekle dvije godine iskazivali u njihovu hodu u Novicijatskoj školi. Sestra M. Jelena Krilić, voditeljica Povjerenstva za početnu formaciju, koje organizira Novicijatsku školu, u svome obraćanju sestrama novakinjama naglasila je da su trenutci slavlja u životu dar od Boga, trenutci u kojima donekle možemo izreći svoju zahvalnost, radost i sve ono lijepo što nosimo u srcu: „Nalazimo se i danas u jednom takvom trenutku. Naše sestre novakinje primit će diplome, uvjerenja o odslušanim preda-

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Samoboru je 20. i 21. svibnja u Kući susreta Tabor održan susret sestara juniorki različitih redova i kongregacija. Pedesetak sestara okupilo se na samoborskom Taboru kako bi u molitvi, osluškivanju, pjesmi i zajedništvu susrele Gospodina, koji ih je pozvao da mu budu zaručnice.

a tom putu ulogu voditelja imao je fra Ivan Matić, ravnatelj Tabora i organizator seminara, te fra Marin Grbešić, magistar postulanata, koji je u subotu poslijepodne sestrama juniorkama govorio o Božjem milosrđu.

(s. M. Kristina Injić, kći milosrđa)

U subotu nakon zajedničke jutarnje molitve fra Ivan je juniorkama govorio o očitovanju Božjega milosrđa u nama, našoj ranjenosti te poslanju na ovome svijetu. Spominjući se naših ranjenosti, koje su, kako kaže, najveća kočnica u našem poslanju, posebno one na području duha i ljubavi, istaknuo je kako nas one zatvaraju i dovode do stanja u kojima se bojimo suočiti s ljudima i samima sobom. Jedini

Vijesti • rujan 2016.

način liječenja je susret s Bogom jer samo On iscjeljuje dubine naših bića. Tada se otvaramo i čovjeku pored sebe i prestajemo suditi i osuđivati druge. Mi ne poznajemo otajstvo druge osobe. Gospodin zna što je u srcu čovjeka. U tom je procesu važan rad na sebi i umiranje sebi, pri čemu se ne misli na vlastito ponižavanje i doživljavanje sebe manjima i nevrijednima, nego umiranju sebi i svojim prohtjevima kako bi se u nama nastanila snaga Kristova, kako bi se u nama rodio Krist. To je posvećenje. S obzirom na poslanje sestara, fra Ivan je istaknuo kako tamo gdje jesu, gdje ih je zajednica poslala, a preko nje Gospodin, nisu slučajno, nego su tu poslani da Njemu prikazuju tu situaciju: „Meni je ta situacija povjerena. Da je htio staviti nekoga drugoga na to mjesto, u to vrijeme, u tu situaciju, Gospodin bi vjerojatno to učinio. Ali ne,

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

stavio je mene. U procesu predanja tamo gdje jesmo možemo donijeti plod. Svojom snagom i svojim sposobnostima, a bez Isusa ne možemo ništa.“ „Zavjeti su preslika Isusova života! Po milosti Božjoj mogu postati sličan Kristu i pobijediti neprijatelja. Neprijatelj je ubojica ljudi od početka! Sve što kaže, slaže. Dokle smo god s Isusom i zajedno, ne može nam ništa!“ naglasio je fra Ivan. Udaljavanje od sakramenata i zajednice fra Ivan je usporedio s izlaskom iz stada van na oluju i čistinu gdje smo onda lak plijen Neprijatelju. „Kad se otvorimo svjetovnome, mi smo na području Kneza ovoga svijeta. Tu se očituje snaga zajedništva. Kada smo jedno i još u vjeri i nadi, onda smo sigurni. Iz takva života dobivamo snagu koja donosi unutarnju radost i zbog koje ne možemo dalje ne oprostiti ili govoriti protiv drugoga. Imamo mi-

11 Zavjeti su preslika Isusova života

lost da nam je Bog povjerio svoga Sina kao Mariju. Povjerava nam ga u euharistiji. Tu se obnavlja događaj navještenja – na otajstven način Riječ ponovno postaje Tijelom, dolazi k meni i boravi sjedinjena sa mnom. Tako me posvećuje! Ako nismo doživjeli to spasenje i sjedinjenje, onda ne možemo prenijeti taj događaj drugima. Bez toga sve naše riječi nisu autentične. Zbog toga je neizmjerno važno iskustvo ljubljenosti“, istaknuo je fra Ivan pozvavši sestre na molitvu i življenje onoga na što su pozvane. Nakon predavanja i kratke stanke uslijedio je poticaj na ispit savjesti nakon čega su sestre imale priliku za sakrament pomirenja. Premda su na raspolaganju bila tri svećenika, najduži red bio je kod fra Ivana. Nakon zajedničkog objeda u vrijeme odmora sestre su posjetile zajednicu sestara Slu-

žavki Maloga Isusa u samostanu koji se nalazi nedaleko od Tabora, gdje su ih dočekale predstojnica s. M. Marina i s. M. Nikoleta. Uslijedilo je predavanje fra Marina o Božjem milosrđu i njegovu očitovanju u našem životu. Najvažnija je misao da se Božja svemoć očituje u praštanju i milosrđu. „Nije li to dovoljan poticaj da i mi budemo milosrdni i da praštamo jedni drugima i da se ljubimo kao što je Bog nas ljubio?“ upitao je fra Marin. Euharistijsko slavlje koje je uslijedilo nakon predavanja predslavio je fra Marin, a sestre Služavke Maloga Isusa animirale su liturgijsko pjevanje i večernju molitvu. (s. M. Jelena Jovanović, SMI)

13 Nužno je osvježiti, posvijestiti i osmisliti posvećeni život redovnika

Vijesti • rujan 2016.

Dodijeljena prva diploma na studiju Teologije posvećenog života u akademskoj godini 2015./16.

novih oblika posvećenoga života, kao i dio laika koji su zainteresirani upoznati i produbiti svoje znanje o posvećenom životu. Prvi predstojnik studija Teologije posvećenog života bio je o. Franjo Podgorelec, a naslijedio ga je o. Jure Zečević.

Zagreb, 20. svibnja 2016. Tijekom posljednjeg radnog vikenda, 20. svibnja 2016., u akademskoj godini 2015./16. dodijeljena je prva diploma na studiju Teologije posvećenog života (TPŽ). Prva diplomantica s. Senassou Adeline Houffon dolazi iz Afrike, iz male države Benin. Članica je Hrvatske provincije Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

svečanom slovu ravnatelj Studija i provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimac, u svoje ime, u ime predstojnika o. Jure Zečevića koji, zbog druge važne dužnosti nije bio u mogućnosti nazočiti ovom radosnom trenutku, i u ime svih predavača srdačno je čestitao sestri Adeline zaželjevši joj puno Božjeg blagoslova i izrazivši nadu da će joj stečeno znanje biti korisno u budućem poslanju koje joj Gospodin povjerava, kako u Hrvatskoj, tako i u Beninu. Na kraju su svi nazočni radosnom pjesmom zahvalili dragom Bogu, Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, na čiji je poticaj osnovan Studij TPŽ, ocima karmelićanima, provincijalki i svim sestrama te prvoj diplomantici na njezinoj marljivosti, trudu, otvorenosti za zajedništvo i na lijepu druženju u proteklim dvjema godinama.

O studiju Teologije posvećenog života Teologija posvećenog života je studij inicijalne i permanentne formacije kroz sustavno istraživanje biblijsko-teoloških temelja posvećenoga života vodeći pritom brigu o povijesno-kulturalnim, psihosociološkim i pravnim aspektima s obzirom na uvjete u kojima se odvija pastoralna aktivnost Crkve i posvećenih osoba. Studij je pokrenula Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica. Provođenje studija, koji i financijski potpomaže, povjerila je Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. oca Josipa. TPŽ je s radom započeo 2013. godine kao dvogodišnji studij s predavanjima organiziranima jedan vikend mjesečno. Do danas su kroz studij prošle dvije studijske generacije. Prvenstveno je namijenjen redovnicama i redovnicima. TPŽ u sadašnjim okolnostima upisuje do 45 redovnica i redovnika i do tri laika u svakoj upisnoj generaciji. Upisnici mogu biti i pripadnici svjetovnih instituta,

Prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal João Braz de Aviz uputio je 28. veljače 2014. pismo tadašnjem predsjedniku Konferencije o. Vinku Mamiću kojim se, između ostaloga, osvrće i na inicijativu osnivanja studija Teologije posvećenog života riječima: „Uvjerenja smo da se s tim izazovima treba uhvatiti u koštac sveobuhvatnom izgradnjom (formacijom) koja će pomoći posvećenim osobama da budu muškarci i žene sposobni za dijalog, prihvaćanje i dijeljenje. Zbog toga, dok pohvaljujemo pokretanje inicijative za pokretanje studija Teologije posvećenog života, pozivamo Vas da ulažete snage i resurse za trajnu izgradnju koja će moći ponuditi redovnicima i redovnicama jednu biblijsku, teološku, povijesno-kulturnu, psiho-sociološku i pravnu perspektivu.“ „Glavni cilj ovoga oblika permanentne formacije, odnosno oblika cjeloživotne izobrazbe, jest pomoći da se osvježi i dodatno posvijesti i osmisli posvećeni život redovnica, redovnika i ostalih polaznika studija“, rekao je današnji predstojnik TPŽ-a Jure Zečević studentima na početku akademske godine 2015./16. te dodao: „Sestre i braća koji su došli iz raznih zajednica stvorili su ovdje tijekom studija i jednu novu zajednicu Kristovih nasljedovatelja, obogaćenu karizmama i specifičnostima svih uključenih redovničkih zajednica (…) Radi daljnjeg unaprjeđenja ovog studija kao jedan od pokazatelja vrjednovanja nastave, tijekom posljednjega

radnog vikenda prve studijske generacije, u svibnju 2015. provedena je anonimna anketa u kojoj su polaznici naveli da im je svaki od kolegija na studiju bio zanimljiv, da im je proširio vidike i dao im nove spoznaje te bio vrijedna pomoć u duhovnom rastu; da je TPŽ „pravo obogaćenje“, da je „pogođena prava mjera“ (jedan radni vikend mjesečno), tako da se sve, uz ostale obveze, može lijepo stići. Iskustvo studenata jest da se puno moglo primiti na razini slušanja kolegija, osobnog istraživanja kroz literaturu te kroz susrete i interakciju redovnika različitih karizmi okupljenih u jednom prostoru. Većina navodi da im je primljeni sadržaj pomogao u drukčijem i potpunijem razumijevanju posvećenog života te da je uvelike utjecao na njihovu osobnu redovničku zrelost. Također, studenti su predlagali da bi trebalo pozivati redovničke zajednice da što više svojih članova upućuju na ova studij.“ Bogat nastavni plan TPŽ-a sadrži sljedeće kolegije: I. godina: Poziv na svetost u Svetom pismu, Evanđeoski savjeti u Svetom pismu, Duhovnost psalama, Monaštvo u otačkom razdoblju, Povijest posvećenog života, Teologija životnih staleža prema Von Balthasaru, Posvećeni život u istočnim Crkvama, Redovništvo u postmoderni, Liturgija i posvećeni život, Umijeće komuniciranja, Aktualni izazovi za redovništvo. II. godina: Crkveno učiteljstvo o posvećenom životu, Teologija posvećenog života, Marijino mjesto u posvećenom životu danas, Modeli početne i permanentne formacije, Posvećeni život u Zakoniku kanonskog prava, Duhovno vodstvo posvećenih osoba, Filozofija i duhovne vježbe, Ljudska zrelost u posvećenom životu, Osjećaji u duhovnom životu, Dinamika grupe. (tpz/hkvrpp)

STATISTIKA REDOVNIŠTVA (stanje od 31. prosinca 2015.)

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

sestre s privremenim zavjetima

sestre s doživotnim zavjetima

ukupno doživotno zav. sestara u RH**

Redovnice (sa sjedištem vrhovne uprave u Hrvatskoj)

Bazilijanke Dominikanke Franjevke misionarke iz Asiza Franjevke od Bezgrješne Franjevke od Bezgrješnog začeća Karmelićanke božanskog Srca Isusova Kćeri Božje ljubavi Kćeri milosrđa TSR sv. Franje Klanjateljice Krvi Kristove Marijine sestre čudotvorne medaljice Milosrdne sestre Sv. Križa Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Vrhovna uprava Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Riječka provincija Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Splitska provincija Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Zagrebačka provincija Sestre Kraljice svijeta Sestre Naše Gospe Sestre Presvetog Srca Isusova Služavke Malog Isusa, Vrhovna uprava Služavke Malog Isusa, Splitska provincija Služavke Malog Isusa, Zagrebačka provincija Službenice milosrđa Školske sestre franjevke Krista Kr. (St) Uršulinke Vasilijanke Župske sestre u Istri

0 1 0 1 0 0 10 0 1 0 3

0 0 0 0 0 1 0 4 1 0 2

1 4 0 0 0 5 0 2 0 1 5

1 3 0 0 1 8 7 4 3 0 9

15 103 15 89 58 101 244 143 167 86 322

15 92 15 83 58 93 151 115 106 70 298

177

162

248

239

4 0 0

1 0 0

1 0 2

0 1 2

34 58 97

32 50 95

194

171

0 1 0 0 0

1 0 0 1 0

8 4 1 1 0

123 198 59 22 5

118 172 56 18 5

Ukupno:

2.722

2.366

25. svibnja 2016. Sestre novakinje tradicionalno nakon odslušanih predavanja u Novicijatskoj školi i dodjele diploma zajedno pođu na izlet. Novicijatsku školu u Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica organizira Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica koje vodi s. Jelena Krilić, kći milosrđa. Novakinje su 25. svibnja 2016. pošle na izlet u Ludbreg, Varaždin i Trakošćan.

Ludbregu, svetištu Predragocjene Krvi Kristove, novakinjama je kapelan svetišta uputio nekoliko riječi o svetišu i čudu koje se dogodilo. Napomenuo je da ovdje častimo plod jedne sumnje, i to svećeničke sumnje. Za vrijeme bogoslužja svećeniku, koji je sumnjao u istinitost riječi pretvorbe „Ovo je moje tijelo“ i „Ovo je moja krv“, u kaležu je nakon lomljenja hostije provrela prava krv. Upravo se ta krv i danas čuva u ampulici.

Nakon upoznavanja sa svetištem sestre su izmolile krunicu Krvi Kristove. U nakanu su uključile sve svećenike te se molile i za svoju vjeru, da se mogu boriti protiv sumnji, a kada i naiđu da znaju iz njih izvući ono najbolje. U sljedećem odredištu, u Varaždinu, sestre su posjetile kapucinsku crkvu Presvetog Trojstva gdje je slavljena sveta misa. Dočekao ih je i misno slavlje predslavio fra Željko Cestar. Slavljena je misa sv. Leopolda Bogdana Mandića. Fra Željko je u propovijedi naglasio važnost poniznosti, predanosti i ljubavi u služenju. „Ako hrabro ustrajemo unatoč svim zaprjekama, a svoja zvanja preporučamo Majci Božjoj, uspjet ćemo na tešku putu svetosti, baš poput sv. Leopolda“, istaknuo je fra Željko. Nakon mise sestre odlaze u samostan bogat povijesnom i duhovnom baštinom fratara kapucina, a potom posjećuju varaždinski samostana sestara uršulinki gdje su se upoznale s njihovom karizmom i predanim radom s djecom u vrtiću i osnovnoj školi. U uršulinskoj samostanskoj crkvi sestre se preporučuju zagovoru Majke Božje, majke milosti. Naposljetku sestre su obišle i prelijepo trakošćansko zdanje. (s. M. Ljubica Brusić, milosrdnica)

novakinje

Red, družba

Izlet Novicijatske škole

postulantice

Vijesti • rujan 2016.

kandidatice

* Podatak iz 2014. ** Ukupno doživotno zavjetovanih sestara koje žive i rade u Hrvatskoj.

STATISTIKA REDOVNIŠTVA (stanje od 31. prosinca 2015.)

(115)

Kćeri kršćanske ljubavi

Kćeri Marije Pomoćnice, Slovensko-hrvatska provincija

0 (2)

(13)

Kongregacija sestara sv. Franje Asiškoga

Misionarke ljubavi

Sestre milosrdnog Isusa

Školske sestre franjevke, Mostarska provincija (BiH)

0 (8)

0 (4)

0 (6)

0 (4)

(180)

Školske sestre franjevke, Bosansko-hrvatska provincija (BiH)

0 (5)

0 (0)

0 (9)

100 (234)

100

Služavke Kristove (Austrija)

(1)*

(2)*

11 (36)*

11 (41)*

novakinje

kandidatice

Služavke Malog Isusa, Sarajevo, (BiH)

0 (5)

0 (0)

0 (4)

11 (70)

Službenice Bezgrješne Djevice Marije (Srbija)

(2)*

(5)*

2 (52)*

3 (59)*

Zajednica Loyola

Ukupno:

134

195

Izvan zagrada je broj sestara u Hrvatskoj. U zagradama je broj sestara vlastite provinciji izvan Hrvatske. (Podatci navedeni samo za zajednice koje su dostavile podatke.)

* Podatak iz 2014. ** Ukupno doživotno zavjetovanih sestara koje žive i rade u Hrvatskoj.

ukupno doživotno zav. sestara u RH**

0 (8)

0 0 0 0 1 0 0 0 1 1* 0 2 1 4 0 0 1 1 0 2

0 0 0 0 1 0 0 0 1 3* 1 1 1 6 0 0 3 3 0 4

0 1 0 0 1 0 0 1 3 2* 0 0 3 5 1 2 1 4 0 3

11 6 5 7 9 8 4 16 66 19* 9 24 12 64 6 16 13 35 9 5

11 6 5 7 9 8 4 16 66 26* 9 27 12 74 6 16 13 35 9 5

Klauzurne sestre ukupno:

179

189 ukupno doživotno zav. sestara u RH**

0 (0)

sestre s doživotnim zavjetima

0 (0)

0 0 0 0 1 0 0 0 1 1* 0 0 0 1 0 3 0 3 0 1

Redovnice u Hrvatskoj ukupno Klauzurne zajednice Redovničke zajednice sa sjedištem vrhovne uprave u Hrvatskoj Redovničke zajednice bez sjedišta vrhovne uprave u Hrvatskoj Ukupno: * Podatak iz 2014.

sestre s doživotnim zavjetima

0 (4)

sestre s privremenim zavjetima

Franjevke bezgrješnog začeća (Crna Gora)

Benediktinke – Cres Benediktinke – Hvar Benediktinke – Krk Benediktinke – Pag Benediktinke – Rab Benediktinke – Šibenik Benediktinke – Trogir Benediktinke – Zadar Benediktinke ukupno: Karmelićanke – Brezovica Karmelićanke – Kloštar Ivanić Karmelićanke – Levanjska Varoš Karmelićanke – Marija Bistrica Karmelićanke ukupno: Klarise – Požega Klarise – Split Klarise – Zagreb Klarise ukupno: Sestre pohoda Marijina Kćeri Srca Isusova

sestre s privremenim zavjetima

novakinje

179

189

2.722

2.366

134

195

3.035

2.750

novakinje

postulantice

Red, družba

kandidatice

ukupno doživotno zav. sestara u RH**

Red, družba

Klauzurne redovnice

kandidatice

sestre s doživotnim zavjetima

Bratstvo malih Isusovih sestara

postulantice

sestre s privremenim zavjetima

Redovnice (bez sjedišta vrhovne uprave u Hrvatskoj)

STATISTIKA REDOVNIŠTVA (stanje od 31. prosinca 2015.)

Družba svećenika Srca Isusova, dehonijanci Družba Božje riječi, verbiti, Distrikt Hrvatska

ukupno zavjetovanih i svećenika**

svećenici

braća laici zavjetovani

bogoslovi

postulanti novaci

Red, družba

sjemeništarci

Redovnici (bez sjedišta vrhovne uprave u Hrvatskoj)

ukupno zavjetovanih i svećenika**

svećenici

braća laici zavjetovani

bogoslovi

Red, družba

postulanti novaci

sjemeništarci

Redovnici (sa sjedištem vrhovne uprave u Hrvatskoj)

Hrvatska dominikanska provincija navještenja Blažene Djevice Marije

Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split

236

187

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, Zadar

Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Zagreb

148

140

Franjevački samostan Hercegovačke provincije, Zagreb Isusova mala braća

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Misijska družba sv. Vinka Paulskog, lazaristi, hrvatska zajednica

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca

Družba Duha Svetoga

Provincija franjevaca trećoredaca glagoljaša

Družba misionara Krvi Kristove (Poljska provincija)

Misionari Srca Isusova

Hrvatska pokrajina Družbe Isusove

106

126

Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca

Ukupno:

154

869

803

6* 0

12*

Franjevačka provincija Bosna Srebrena 0

Monfortanci (Marijini misionari)

2* 3*

Družba katoličkog apostolata, palotinci, hrvatska delegatura

Sinovi bezgrješnog začeća

2* 0

Ukupno:

Benediktinski priorat Ćokovac

ukupno zavjetovanih i svećenika

svećenici

braća laici zavjetovani

bogoslovi

Red, družba

postulanti novaci

* Podatak iz 2014. ** Koji žive i rade u Hrvatskoj.

sjemeništarci

Monaški redovi

Hrvatska pavlinska provincija

Ukupno:

* Podatak iz 2014. ** Koji žive i rade u Hrvatskoj

154

869

803

Redovničke zajednice bez sjedišta vrhovne uprave u Hrvatskoj

Monaški redovi

Ukupno:

39 71

187

914 897

Konferencija od svoga nastanka vodi statistiku našega redovništva i svake se godine prikupljaju podatci o svim muškim i ženskim redovničkim zajednicama. Pored broja članova i kandidata zajednice statistika bilježi i podatke o članovima i kandidatima koji su napustili zajednicu u prethodnoj godini, o broju članova provincije u inozemstvu, o rasprostranjenosti po biskupijama, broju umrlih te druge podatke. Do danas postoje dvije obrade ove vrijedne statističke građe i obje je načinio fra Gabrijel Štokalo priredivši dvije publikacije: „Naši redovnici '77.“ i „Naši redovnici '91.“

ukupno zavjetovanih i svećenika

svećenici

braća laici zavjetovani

postulanti i novaci

Redovničke zajednice sa sjedištem vrhovne uprave u Hrvatskoj

bogoslovi

Redovnici u Hrvatskoj - ukupno

sjemeništarci

koji žive i rade u Hrvatskoj

STATISTIKA REDOVNIŠTVA (stanje od 31. prosinca 2015.)

Kako se bivša država raspala i odijelilo najprije slovensko redovništvo, a potom i redovništvo Bosne i Hercegovine, tako su prikazani statistički podatci isključivo prikupljeni i odnose se na zajednice članice HKVRPP-a, odnosno na područje Republike Hrvatske. Za ilustraciju navodimo kako je 1969. na prostoru cijele bivše države bilo oko 7.500 doživotno zavjetovanih redovnica, a oko 2.500 redovnika svećenika. S raspadom Jugoslavije doživotno zavjetovanih redovnica u Hrvatskoj i BiH je oko 4.700, a redovnika svećenika oko 1.950.

[Molimo zajednice da redovito dostavljaju statističke podatke tajništvu HKVRPP-a]

Doživotni zavjeti redovnica u 2016.

s. Marija Marina od Božjega osmjeha (Marina Božić) Red bosonogih karmelićanki Župa, mjesto i biskupija rođenja: Kakanj (BiH), Vrhbosanska nadbiskupija Dan i mjesto polaganja zavjeta: 11. kolovoza 2016. u samostanu sv. Klare u Požegi

s. Mirjam od Isusa Kovačić Kćeri Srca Isusova, Hrvatska delegatura Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Barbare, Jakšić, Požeška biskupija Dan i mjesto polaganja zavjeta: 1. srpnja 2016. u samostanskoj kapeli kćeri Srca Isusova u Lasinji

s. Martina Vugrinec Družbe Sestara Služavki Malog Isusa, Provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina – Zagreb Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa Majke Božje Snježne, Trnovec, Varaždinska Biskupija Dan i mjesto polaganja zavjeta: 15. kolovoza 2016. g. u samostanu „Betlehem“ u Zagrebu

s. Ivana Husnjak Klanjateljice Krvi Kristove, Regija Zagreb Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Bartola ap., Kamenica, Varaždinska biskupija Dan i mjesto polaganja zavjeta: 14. kolovoza 2016., župna crkva Bezgrješnog začeća BDM – Lepoglava

s. Ivana Anđelić (od sv. Križa) Red sv. Klare Župa, mjesto i biskupija rođenja: Rama

23 Doživotni zavjeti redovnica u 2016.

Vijesti • rujan 2016.

presvetog Srca Isusova – Split Župa, mjesto i biskupija rođenja: Presveto Trojstvo (Split), Splitsko-makarska nadbiskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 10. rujna 2016., Split

(Rumboci) - Bosna i Hercegovina Nadbiskupija: Vrhbosanska nadbiskupija Dan i mjesto polaganja zavjeta: 3. travnja 2016., samostan sv. klarisa u Splitu

s. Klementina od Lurdske Gospe (Klementina Kišak) Red sv. Klare Župa, mjesto i biskupija rođenja: Marija Bistrica, Zagrebačka nadbiskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 7. svibnja 2016., Marija Bistrica

s. Marija Samuela Vilenica – Elizabeta Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog; Provincija bezgrješnog začeća BDM – Zagreb Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa Uzvišenja Svetog Križa, Sisak, Sisačka biskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 15. kolovoza 2016., Zagreb

s. Marija Pavla Mautner – Nina Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog; Provincija bezgrješnog začeća BDM – Zagreb Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Leopolda Mandića, Požega, Požeška biskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 15. kolovoza 2016., Zagreb

s. Marija Andrea Matijaš – Andrea Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog; Provincija navještenja Gospodinova – Split Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Jakova apostola, Trogir, Splitsko-makarska nadbiskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 14. kolovoza 2016., Kistanje s. Dijana Lončarek - Dijana Milosrdne sestre sv. Križa, Đakovo Župa, mjesto i biskupija rođenja: Sveti Križ Začretje, Zabok, Zagrebačka nadbiskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 1. svibnja 2016., Župa uzvišenja svetoga Križa, Sveti Križ Začretje

s. Marija Elizabeta Glasnović – Elizabeta Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog; Provincija navještenja Gospodinova – Split Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Nikole, Janjevo, Kosovo, Prizrenska administratura Datum i mjesto polaganja zavjeta: 14. kolovoza 2016., Kistanje

s. Marija Veronika Ćibarić – Ivana Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog Zagreb; Provincija navještenja Gospodinova – Split Župa, mjesto i biskupija rođenja: Župa sv. Nikole, Janjevo, Kosovo, Prizrenska administratura Datum i mjesto polaganja zavjeta: 14. kolovoza 2016., Kistanje s. Marija Kovačić - Marta Milosrdne sestre sv. Križa, Đakovo Župa, mjesto i biskupija rođenja: Sv. Jakova apostola, Gorjani, Đakovo, Đakovačko-osječka nadbiskupija Datum i mjesto polaganja zavjeta: 14. svibnja 2016., Đakovo

s. Mirjana Puljiz Školske sestre franjevke Krista Kralja; Provincija

(Podatke prikupila Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica)

25 Prvi susret članica svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj

Vijesti • rujan 2016.

Prvi susret članica svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj 22. lipnja 2016. U zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu 22. lipnja održan je prvi susret članica svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj. Susretu je nazočio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

io je to radostan susret žena koje su svoj život posvetile Bogu na specifičan način: one žive evanđeoski poziv „biti u svijetu, ali ne od svijeta“. To je bio prvi susret članica pet svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj, od kojih su tri instituta nastala u Hrvatskoj, a dva u Italiji, a njihove članice djeluju u Hrvatskoj. Mala franjevačka obitelj i Misionarke Kristova kraljevstva ženski su svjetovni instituti osnovani u Italiji, a danas, osim u Hrvatskoj, djeluju diljem svijeta dok su Suradnice Krista kralja, Obitelj malih Marija i Mala obitelj bezgrješnog Srca Marijina osnovani u Hrvatskoj, a djeluju i u Hrvatskoj i izvan njezinih granica. Susret je bio vrlo srdačan uz prigodan program koji je pridonio opuštenu ozračju prihvaćanja, razumijevanja i međusobna obogaćivanja. Specifičnost pripadnica svih prisutnih zajednica jest ta da djeluju u svijetu ne razlikujući se ni po djelovanju ni po odjeći od drugih žena te po posvemašnjoj diskreciji i ne spominju da žive svoj posvećeni

život kao laikinje, čije je polje evanđeoskog djelovanja – svijet u kojem žive. Okupilo se pedesetak članica različitih zajednica i životne dobi, a došle su iz svih krajeva Hrvatske. Susret je započeo molitvom trećega časa iz časoslova i pozdravom biskupa Uzinića. Na susretu su sudjelovali i svećenici, duhovni asistenti pojedinog instituta, fra Mario Cifrak iz Zagreba, fra Ivan Miklenić iz Rijeke, o. Petar Sabolić, DI, iz Zagreba i o. Marko Matić, DI, iz Zagreba, a poslije podne pridružio se i fra Ljudevit Maračić, franjevac konventualac, dugogodišnji urednik katoličkog mjesečnika Veritas, prijatelj i dobar poznavatelj karizme osoba posvećenoga života u svijetu. Prvo predavanje naslovljeno „Posvećenje Bogu i svjetovnost“ održala je jedna sudionica susreta, a potom je uslijedila premijera kratkog videouratka Svjetovni instituti u RH koji je u produkciji Laudata snimila novinarka Ana Dagelić. U filmu je svaki institut predstavljen svjedočenjem svojih članica, koje su govorile što im je svrha i kako ju ostvaruju. Sve su članice isticale važnost osobne molitve i sakramentalnog života te govorile o svrsi svoje zajednice, njezinu poslanju i o načinu formiranja članica za iznimno zahtjevan i odgovoran život posvećen Bogu. Sve zajednice imaju zajednički temelj: prihvaćanje zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva. Iako su prisutne zajednice nastajale u različitim mjestima i različitim vremenima, sve ove zajednice imaju zajednički cilj: osobno posvećenje i posvećenje svijeta. Kroz za njih svojstvenu sintezu svjetovnosti i posvećenja, one kane unijeti u društvo nove slike Kristova kraljevstva nastojeći iznutra preobraziti svijet snagom blaženstava. U svjetovnim institutima iznimno je važno izgraditi vlastitu osobnost tako da osoba djeluje u suradnji s

Duhom Svetim, u duhu slobode s kojim donosi važne odluke. Važna je inicijativa, kreativnost, mijenjanje sebe i svoje djelovanje u duhu crkvenoga nauka, ali je u isto vrijeme potrebno dobro poznavati suvremeni svijet i u toj suvremenosti, svijetu koji joj je darovan, svaka članica bilo kojeg instituta treba donositi Boga. To znači da u svijetu treba biti kvasac koji se ne vidi, ali daje da cijelo tijesto raste, biti sol koje ne treba mnogo, ali daje okus svoj hrani, svemu svijetu. Svrha postojanja svjetovnih instituta nije odgovoriti na pitanje što činimo, nego što jesmo. Misu, kojom je završen prijepodnevni program, slavio je mons. Uzinić u koncelebraciji s fra Marijom Cifrakom, fra Ivanom Miklenićem, o. Petrom Sabolićem i o. Markom Matićem, a liturgijsko pjevanje predvodile su sestre različitih zajednica pjevajući koralnu misu. U homiliji je biskup Uzinić ponovio ono što je prethodno rekao u diskusiji, a posebno se obratio članicama svjetovnih instituta i njihovoj ulozi u Crkvi danas. Izabrao je tekst iz Lukina evanđelja u kojem Isus govori o kvascu, o zrnu koje se baca u zemlju. „Sjeme gorušičino je najmanje od svih sjemenki, ali u njemu je princip života, u njemu je život koji može i hoće izrasti u veliko drvo. Kvasac se ne vidi, ali se vidi tijesto, a kvasac koji se vidi – već je pokvaren. Članovi svjetovnih instituta upravo po toj svjetovnosti, po ‹bezličnosti› svog vanjskog lika - bez posebne odjeće, bez ikakva javna iskazivanja kao posvećene osobe - zapravo najviše izvršavaju svoje poslanje. Vaš svjetovni identitet nije u činjenju, nego u življenju evanđelja. Vi niste u svijetu u ime Crkve, vi ste u svijetu kao građani, kao osobe neprocjenjiva osobnoga identiteta koji proizlazi iz svoga profesionalnoga života, živ-

ljenja kršćanskih vrlina. Uronjene ste u Krista i s njim služite svijetu – i tako ga posvećujete. Zato neki svjetovni instituti u svojim konstitucijama imaju apsolutnu anonimnost tako da nikomu ne govore o svome poslanju. Vi niste u sukobu s časnim sestrama, vi živite svoje služenje u skladu sa svojim konstitucijama i evanđeljem, ali vaše je djelovanje u prvom redu djelovanje u svijetu, tamo gdje svećenik ne može doći ili nije dobro došao“, pojasnio je biskup Uzinić. Biskup je podsjetio i na riječi pape Franje upućene članovima talijanskih svjetovnih instituta na audijenciji 10. svibnja 2014.: „Želim vam da uvijek zadržite tu težnju da idete dalje, i ne samo dalje, nego dalje i usred, tamo gdje je sve u igri: politika, gospodarstvo, odgoj, obitelj… tamo! Možda ćete biti u napasti da pomislite: ‹Ma što ja mogu učiniti?›. Kada vam dođe ta napast, sjetite se da je Isus govorio o sjemenu pšenice! Vaš je život poput sjemena pšenice…, poput kvasca. Činiti sve moguće da kraljevstvo dođe, raste i bude veliko i da bude zaklon za puno ljudi, kao drvo gorušice.“ Svoj je govor biskup Uzinić zaključio pozivom pape Franje svim posvećenim osobama: „Probudite svijet, probudite Crkvu jer bez toga ni mi ne možemo biti ono što trebamo biti.“ Zahvalivši svim članicama svjetovnih instituta zato što su upravo taj „kvasac i zrno gorušice usred svijeta“, zaželio je da „iz tog zrna izraste stablo iz kojega će se moći hraniti ovaj svijet, iz kojega i u kojemu će moći živjeti ovaj svijet, ali i Crkva koje ste vi dio zajedno s ovim svijetom“. Nakon homilije, kao znak obnove saveza s Bogom i jedinstva u poslanju, slijedio je zajednički čin obnove zavjeta. Svaki je institut sudjelovao u misi prinošenjem darova, moli-

27 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti • rujan 2016.

tvom vjernika i čitanjem biblijskih tekstova. Nakon svete mise slijedio je zajednički ručak gdje su se članice različitih zajednica družile i međusobno upoznavale te obogaćivale iskustvima. U poslijepodnevnim satima predstavljeni su pojedini instituti i njihove karizme. Evanđeoska skrovitost i anonimnost svake pojedine članice danas obogaćuje sva područja društva djelujući u različitim dijelovima Hrvatske i u inozemstvu. Također, zanimljiva je činjenica, a na koju rijetko nailazimo i u društvenom i u crkvenom tisku, da je svaka zajednica nastala suradnjom „biblijski jake žene“ proživljenog identiteta svoje ženstvenosti i svjesne

odgovornosti svojoj savjesti, Bogu i Crkvi, i duhovnika s kojim je stvarala zajednicu. Zanimljivo je primijetiti da su to bili redovnici – isusovci i franjevci - koji i sada djeluju kao duhovnici ili duhovni asistenti tih zajednica. Ipak, najljepše je bilo shvatiti s kolikom su poniznošću i spremnošću da za svoje zvanje, za Crkvu i Isusa i pretrpe i mučeništvo osnivateljice i članice Bogu po zavjetima predale svoje živote: svjetovni institut Suradnice Krista Kralja osnovala je Marica Stanković, hrvatska mučenica za vjeru, za koju je počeo postupak beatifikacije. Njezin prvi suradnik, s kojim se susrela u Rimu, blaženi je dr. Ivan Merz.

Objavljena Papina apostolska konstitucija Vultum Dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu Vatikan - Vultum Dei quaerere (Tražiti Božje lice) naziv je apostolske konstitucije pape Franje koja je objavljena 22. srpnja u Vatikanu. Za temu svoje prve apostolske konstitucije, koja se ubraja među najvažnije dokumente koje rimski prvosvećenik može objaviti, Papa je izabrao ženski kontemplativni život.

d samog svog izbora za Petrova nasljednika papa Bergoglio posebnu je pozornost posvećivao ulozi žene u Crkvi, za koju je u više navrata izjavio da je u stanovitu smislu podcijenjena. „Crkva je Kristova zaručnica, a Blažena Djevica Marija važnija je od papâ, biskupâ i svećenikâ. Međutim, glas žene u Crkvi se ne čuje uvijek i ženskom se geniju i intuiciji ne posvećuje dovoljno pozornosti“, ističe Papa. Videospot „Hvala redovnika“ prikazan na 20. internacionalnom kongresu Renovabisa u Freisingu Tema 20. internacionalnog kongresa Renovabisa, održanog u Freisingu od 31. kolovoza do 2. rujna 2016., bila je „Svjedoci evanđelja – graditelji svijeta: Uloga posvećenog života Srednje i Istočne Europe“. U radu kongresa sudjelovalo je oko 280

sudionika iz 29 zemalja. U jednom dijelu programa kongresa predstavljene su pojedine redovničke zajednice, a na početku je prikazan videospot „Hvala redovnika“ na hrvatskom jeziku s popratnim prijevodom teksta na engleskom. Spot je nagrađen velikim pljeskom, a zatim su uslijedila pitanja može li se taj videouradak prevesti i na druge jezike.

Apostolsku konstituciju je u prostorijama tiskovnoga ureda Svete Stolice predstavio tajnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života mons. José Rodríguez Carballo, OFM. Tijekom predstavljanja on je istaknuo da je novi dokument dar pape Franje svima onima koji u Crkvi, „bilo da je riječ o muškarcima ili ženama, pozvanima od Boga i zaljubljenima u njega, žive svoj život u potpunosti okrenut traženju Njegova lica, željni pronaći i pro-

matrati Boga u srcu svijeta“ (Vultum Dei quaerere - VDQ, 2). „Budite svjetlonoše onima koji su blizu, a posebno onima koji su daleko. Budite baklje koje prate hod muškaraca i žena u tamnoj noći svijeta. Budite jutarnja straža koja najavljuju izlazak sunca“ (isto, 6), poziva Sveti Otac na početku ističući poštovanje koje gaji prema tom obliku posebnog posvećenja, koje je pozvano dati tajanstveno svjetlo cijelomu čovječanstvu iz tišine i sabranosti klauzure. Ovaj „izabrani dio stada Kristova“, kako ga je volio nazivati sveti Ciprijan, oduvijek obasipan posebnom brigom i pozornošću Crkve, koje predstavlja živo srce vjere i ljubavi prema Gospodinu i cijelom čovječanstvu, posljednjih je nekoliko desetljeća zanemareno u zakonodavstvu, tako da je još uvijek reguliran apostolskom konstitucijom Sponsa Christi, koja datira iz 1950. godine, dakle iz vremena pontifikata Pija XII: ova je konstitucija tim više dragocjenija jer ispunjava prazninu iz poslijekoncilskih godina, čije se posljedice počinju sve snažnije osjećati. U dokumentu se daju precizne upute u vezi različitih elemenata bitnih za kontemplativni život: o izgradnji, o molitvi i sakramentima, o bratskome životu, autonomiji i klauzuri, o radu i askezi te, na kraju, o šutnji. Nimalo slučajno prvi element o kojem Papa govori je izgradnja i to u svoja dva bitna trenutka: u početnoj i trajnoj izgradnji, kojoj već nekoliko godina učiteljstvo posvećuje posebnu pozornost. U tom smislu Sveti Otac podsjeća kako s jedne strane redovno mjesto izgradnje za kontemplativnu zajednicu mora biti samostan, s druge strane priželjkuje suradnju između više samostana,

29 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti • rujan 2016.

koja može imati različite oblike: razmjena materijala, razborito korištenje digitalnih medija, kuće zajedničke početne izgradnje, spremnost sestara da pomažu samostane s manje resursa. Važno je da maštovitost ljubavi pomogne uspostaviti veze uzajamne pomoći držeći se pritom uvijek pravila koja uređuju kontemplativni život (isto, 13-14). U dokumentu se donosi i jedna preporuku koja je plod stalne brige Svetoga Oca: „Neka se apsolutno izbjegava uzimati kandidate za kontemplativni život iz drugih zemalja samo zato da se osigura opstanak pojedinog samostana!“ (Isto, 15) Posebno velik prostor posvećen je molitvi kao bitnom elementu s jednim važnim pojašnjenjem: „Molitveni život i kontemplativni život ne smijete živjeti kao prignutost nad samima sobom, već morate prigrliti čitavo čovječanstvo, a posebno one koji pate... Svojim molitvama možete zacijeliti rane mnoge braće.“ (Isto, 16) Za jačanje molitvenoga života Papa preporučuje da središnje mjesto zauzima Božja riječ kao „prvi izvor svake duhovnosti“ (VC, 39) zadržavajući praksu lectio divina, koja je sada već široko rasprostranjena u samostanima. U tom smislu Papa izražava nadu da će samostani postati prave škole molitve, gdje se braća i sestre mogu učiti susresti Boga i uspostaviti njim dijalog koji prožima sav život (VDQ, 17.21). Jačanju molitvenoga života pridonose također sakramenti euharistije i pomirenja kao povlašteni načini za susret sa živim i prisutnim Gospodinom i kušanje njegova milosrđa kako bi postali oruđa mira i praštanja u cijeloj Crkvi i u čitavu čovječanstvu. (Usp. Isto, 22-23).

U vezi bratskoga života, kao još jednog od bitnih elemenata kontemplativnoga života, Papa toplo preporučuje da se grade zajednice koje će biti jasna i vidljiva preslika trinitarne ljubavi. „Imajte na umu da je bratski život u zajednici prvi izvor evangelizacije“ (VDQ, 27), poručuje Papa te poziva da se koriste sva ona sredstva koja će pomoći njegovu jačanju i stalnu budnost u svezi tog aspekta. Što se pak tiče autonomije, ističu se dva aspekta: briga da autonomija ne postane sinonim za izolaciju i autoreferencijalnost te provjera da pravna autonomija odgovara pravoj autonomiji života, s jasno preciziranim kriterijima. Rad i askeza dva su daljnja bitna elementa, draga cijeloj monaškoj tradiciji, koji papa Franjo također preporučuje: rad kao sudjelovanje u Božjem djelu stvaranja i mogućnosti da pokažemo solidarnost sa siromašnima, kojima treba priskočiti u pomoć kada je to moguće (usp. ondje 32); askeza kao sredstvo za čišćenje srca da bi ga se oslobodilo od svjetovnosti koja tako silno ugrožava monaški život danas, kao uostalom cijeli život Crkve, udaljavajući ga od evanđeoskog duha sebedarja iz ljubavi (usp. ondje 35). Na kraju, posebna je pozornost posvećena šutnji, ali šutnji „nastanjenoj Prisutnošću kao prostoru potrebnom za slušanje i preživanja Riječi“, tom vitalnom elementu za kontemplativni život da prihvati Božju riječ i vapaj braće jer „kad u nutrini vlada buka ne može se primiti ništa i nikoga“. (Usp. Isto, 33) Jedno od poglavlja u kojima se obrađuje tu temu je – nimalo slučajno – posvećeno digitalnim sredstvima društvene komunikacije, koja su danas raširena također u samo-

stanima, u vezi čega se daje preporuka da ih se mudro koristi. Na kraju predstavljanja nove apostolske konstitucije mons. Carballo je rekao kako će na temelju smjernica toga dokumenta Kongregacija za ustanove posvećenog živo-

Članice Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica u audijenciji kod Svetoga Oca Rim, 12. svibnja 2016. Papa Franjo 12. je svibnja primio u audijenciju članice Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica. U razgovoru su, između ostaloga, dotaknute dvije važne teme: pitanje trajnog đakonata žena te razlozi zbog kojih posvećenim ženama nije dopušteno propovijedati na misi, izvijestio je Radio Vatikan. Papa je pozvao redovnice da izbjegavaju opasnosti „feminizma“ i „robovanja“ namjesto „služenja“ u Crkvi. Odgovarajući na prvo pitanje koje se odnosilo na prisutnost žena u procesima odlučivanja u Crkvi, Papa je rekao da se slaže s povjeravanjem većih odgovornosti ženama, u slučajevima u kojima nije predviđena jurisdikcija koja je povezana sa svetim redom jer, istaknuo je Papa, pogled žene može pridonijeti obogaćivanju kako procesa razradbe tako i provedbe odluke. Govoreći o mogućnosti pripuštanja žena trajnom đakonatu, pri čemu se neki pozivaju na praksu koja je postojala u prvoj Crkvi,

ta i družbe apostolskog života izraditi novi dokument koji će zamijeniti postojeći Verbi sponsa i koji će sadržavati zakonske propise koji će uređivati izgradnju, autonomiju i klauzuru kontemplativnih samostana.

Papa je podsjetio da uloga đakonica u prvom razdoblju Crkve nije posve jasna i izrazio je spremnost da to pitanje dadne na razmatranje posebnom stručnom povjerenstvu. Redovnice su pitale Papu također o mogućnosti da drže homiliju na misi. U svom odgovoru Papa je rekao da treba razlučiti homiliju tijekom službe riječi – koju bez problema može držati žena, bila ona redovnica ili laikinja – od euharistijskog bogoslužja, u kojem je homilija vezana uz predsjedatelja slavlja, koji je svećenik. Papa Franjo upozorava da se treba čuvati dviju napasti: feminizma – jer žena živi u Crkvi s uzvišenim dostojanstvom koje joj dolazi od krštenja – i one koju se često označava kao klerikalizam, koja se događa kada svećenici žele sami voditi vlastite župe ne potičući sinodalnost i suradnju, poduprti laicima koji se olako daju „klerikalizirati“. Govoreći o većem uključivanju posvećenih žena u život Crkve, Papa je izrazio želju za njihovom prisutnošću u tijelima za redovnike i na mjestima na kojima se raspravlja o pitanjima koja se njih izravno tiču. Papa Franjo je rekao da cijeni majčinstvo koje redovnice i posvećene žene izražavaju u brizi za različite oblike marginalizacije i istodobno ukazao na katkad iskrivljeno shvaćanje službe koju obavljaju sestre, primjerice kad njihova prisutnost nije posvećena brizi za duše, već se svodi na položaj služavke u župnoj kući.

Vijesti • rujan 2016.

Papa se oštro okomio na svojevrsnu „trgovinu“ kojoj se katkad svjedoči prilikom traženja priloga za podjeljivanje sakramenata i pozvao redovnički život da čuva vrijednost siromaštva, koje štiti od zabluda i zastranjenja karizmi ne podcjenjujući pritom potrebu brige za upravljanjem dobrima. Papa je zamoljen da prokomentira činjenicu da se nekim redovnicama koje obavljaju službu među najsiromašnijima prišiva etiketu „društvene aktivistice“. „Sigurno da svaka

Formirati svećenike za duhovno razlučivanje ržaj

Tijekom apostolskog pohoda Poljskoj za 31. svjetski dan mladih papa Franjo se 30. srpnja u Krakovu susreo sa skupinom od 28 poljskih isusovaca – uključujući provincijale dviju poljskih pokrajina Družbe Isusove – i dvoje suradnika laika. Susret je upriličen u nadbiskupskoj rezidenciji u jednostavnom, spontanom i srdačnom ozračju. Ne želeći održati govor, Papa je odlučio razgovarati s okupljenima i dati im prigodu da mu postave pitanja. Prijepis tog četrdesetominutnog razgovora objavljen je, prema želji Svetoga Oca, u novom broju časopisa La Civilta Cattolica, prenosi Radio Vatikan. „Mladi postavljaju izravna pitanja, bez diskrecije. I uvijek mladoj osobi moraš odgovoriti iskreno. Oni žele istinu ili barem jasan odgovor: ‘Ne znam kako ti odgovoriti’“, re-

posvećena žena“, rekao je Papa, „mora imati mističan život, ali to ne znači da je ‘mumija’. Ako karizma traži da se služi, to treba činiti, unatoč opasnosti zlih jezika i klevetanja.“ Na kraju je Papa pozvao posvećene žene da daju odgovarajući prostor odmoru i da ne propuste posavjetovati se sa starijim i bolesnim redovnicama koje se njeguje u samostanu. „One su spomen ustanove sa svojim iskustvom i mudrošću“, poručio je Papa. (ika/vatikanski radio)

kao je papa Franjo govoreći o svojem pristupu mladima. „Ako im odgovoriš s teorijom, ostaju razočarani. Mladi su velikodušni. Ali rad s njima također zahtijeva strpljenje, puno strpljenja. Jedan od njih danas me je pitao: ‘Što trebam reći prijatelju koji ne vjeruje u Boga da bi mogao postati vjernik?’ Vidite da su mladima povremeno potrebni ‘recepti’. Tad morate biti spremni ispraviti taj stav koji traži recepte i spremne odgovore. Ja sam rekao: ‘Zadnja stvar koju moraš učiniti je reći nešto. Počni tako da nešto napraviš. Onda će te on ili ona pitati za objašnjenje o tome kako živiš i zašto’. Potrebno je biti izravan, izravan s istinom“, pojasnio je Papa. Govoreći o ulozi isusovačkih sveučilišta, kazao je da ona trebaju uključivati „globalnu formaciju“, odnosno „ne samo intelektualnu“, nego „formacije čitave osobe“. „Ako sveučilište postane jednostavno akademija ideja ili ‘tvornica’ profesionalaca ili ako u njegovim strukturama prevlada mentalitet usredotočen na poslovanje, onda je doista skrenulo s puta“, ustvrdio je Papa. Izazov za isusovačka sveučilišta je krenuti putem du-

hovnih vježbi. „To znači riskirati po pitanju istine; ne ‘zatvorene istine’ o kojoj nitko ne raspravlja.“ Prema Papinim riječima, „istina susreta s ljudima je otvorena“ i zahtijeva otvorenost stvarnosti. Isusovačko sveučilište stoga „mora biti uključeno u stvaran život Crkve i države“. „Posebnu pozornost uvijek valja posvetiti marginaliziranima, zaštiti onih kojima je obrana najpotrebnija. I to – jasno – ne znači biti komunisti: to jednostavno znači biti uključen u stvarnost. U ovome slučaju, isusovačko sveučilište treba biti u cijelosti uključeno u stvarnost očitujući socijalni nauk Crkve. Liberalna misao koja uklanja čovjeka iz središta i stavlja novac, nije naša. Nauk Crkve je jasan i valja ići naprijed u tom smislu“, kazao je Sveti Otac. „Svećeništvo je doista velika milost“, rekao je svojoj novozaređenoj subraći predlažući im da budu uronjeni u duhovnost sv. Ignacija. Isusovce je zamolio da rade s bogoslovima te im pruže ono što su sami primili u duhovnim vježbama: „mudrost razlučivanja“. „Crkva danas treba rasti u sposobnosti duhovnog razlučivanja. Neki programi svećeničke formacije riskiraju obrazovanje u svjetlu previše jasnih i razgovijetnih ideja te stoga djeluju unutar granica i kriterija koji su rigidno definirani a priori i koji zanemaruju konkretne situacije.“ Primivši takav

odgoj, kao svećenici imaju poteškoće u praćenju života ljudi, od kojih „mnogi iz ispovjedaonice odlaze razočarani. Ne zato što je svećenik loš, nego zato što nema sposobnost razlučivanja situacija, praćenja u autentičnu razlučivanju“, ustvrdio je papa Franjo. Svećenicima se obično daje povjerenje savjesti, ali, kako je napomenuo, „duhovno vodstvo nije isključivo svećenička karizma, nego je također i laička“. Međutim, razlučivanju valja poučiti „prije svega svećenike, pomažući im u svjetlu [duhovnih] vježbi u dinamici pastoralnog razlučivanja, koje poštuje zakon, ali zna kako ići ponad njega“. Navodeći Huga Rahnera, Papa je rekao da isusovac treba biti čovjek s osjećajem za božansko, ali i za đavolsko koje je prisutno u ljudskome životu i povijesti. „Isusovac stoga mora biti sposoban razlučivati i na Božjem i na đavlovom polju. Trebamo formirati buduće svećenike, ne u općim i apstraktnim idejama, koje su jasne i razgovijetne, nego za razlučivanje duhova, tako da mogu pomoći ljudima u njihovim konkretnim životima. Ovo doista trebamo shvatiti: u životu nije sve crno na bijelom ili bijelo na crnom. Ne! Nijanse sivoga prevladavaju u životu. Treba poučavati razlučivanju na tom sivom području“, zaključio je papa Franjo.

33 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti • rujan 2016.

Papina poruka općem skupu Svjetske konferencije svjetovnih instituta

novih rješenja, iznalaženju originalnih odgovora koji su prikladniji za nove situacije“. Sve to valja činiti živeći, prema Papinim riječima, „duhovnost koja može spojiti kriterije koji dolaze ‘odozgor’, od Božje milosti te kriterije koji dolaze ‘odozdo’, iz ljudske povijesti.“

„Objediniti posvećenje i svjetovnost“, o tome je pisao Sveti Otac u poruci nedavno zaključenom općem skupu Svjetske konferencije svjetovnih instituta. U tekstu koji je potpisao kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, svaka se svjetovna ustanova posvećenoga života poziva na „obnovljenu sintezu“ laičkog i posvećenog vidika života.

Sveti Otac potaknuo je svjetovne institute na intenzivan molitveni život, da budu „upaljena ognjišta“ za ljude koji traže svjetlo, kao i svjedoci bratstva i prijateljstva. „Najveći je izazov, uključujući svjetovne institute, biti škola svetosti s evanđeoskim savjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, kako bi se svjedočilo da se može biti slobodan i ponizan te živjeti služeći drugima“, rekao je papa Franjo.

U poruci se, među ostalim, podsjeća na riječi bl. Pavla VI. upućene članovima svjetovnih instituta: „Vi ste otajstveno slijevanje dvije snažne struje kršćanskoga života“ – one laičke i one posvećene Bogu po evanđeoskim savjetima.“ Stoga svjetovnost i posvećenost treba živjeti zajedno, „nikada ih razdvajajući“, ne živeći ih „na formalističan način“ bez plodova. Također bi za njih bilo pogrješno „podrediti jedan čimbenik drugome“. „Vi niste“, napisao je papa Franjo, „prvo laici, a onda posvećene osobe, kao što niste prvo posvećene osobe, a onda laici, nego ste oboje istodobno. Iz toga slijedi potreba stalnoga razlučivanja, koje pomaže skladnome djelovanju, stavu koji olakšava pronalaženje Boga u svim stvarima“. Istaknuo je nadalje potrebu formacije koja pojašnjava da je zajednički život od temeljne važnosti. Zbog svjetovnosti članovi institutâ prihvaćaju s jedne strane „složenost, razlomljenost i nesigurnost našega vremena“, a s druge su strane kreativni u „osmišljavanju

Čovječanstvo pred kojim se članovi svjetovnih instituta nalaze uključuje osobe koje su izgubile vjeru ili žive kao da Bog ne postoji, mlade bez vrjednota i ideala, ranjene obitelji, nezaposlene, osamljene starije osobe i selioce. Susrete s njima nazvao je „prigodama da im pruže ohrabrenje, daruju nadu, donesu utjehu“. Neka vam uzor uvijek bude Marija, koja je „vodila normalan život, sličan tolikim drugima, te tako surađivala u Božjem naumu“, stoji na kraju poruke. (Vatikanski radio)

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2016. Misionarska Crkva, svjedokinja milosrđa Draga braćo i sestre, izvanredni Jubilej milosrđa, koji Crkva slavi, baca posebno svjetlo i na Svjetski misijski dan 2016.: poziva nas promatrati misiju ad gentes kao veliko, neizmjerno djelo milosrđa, bilo duhovnog bilo materijalnog. Na ovaj Svjetski misijski dan svi smo pozvani „izlaziti“ kao učenici misionari velikodušno ulažući svoje talente, kreativnost, mudrost i iskustvo kako bi se donijela poruka Božje nježnosti i suosjećanja čitavoj ljudskoj obitelji. Po misijskome poslanju Crkva brine za one koji ne poznaju evanđelje jer želi da se svi ljudi spase i dožive ljubav Gospodnju. Ona „ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja“ (Misericordiae vultus, 12) i naviještati ga u svakom kutku svijeta, da ono dopre do svakog muškarca i žene, bili oni mladi ili stari. U susretu svake osobe s milosrđem Očevo se srce ispuni dubokom radošću; od samog početka Otac se pun ljubavi okreće najslabijima jer se njegova veličina i moć otkrivaju upravo u njegovoj sposobnosti da se poistovjećuje s malenima, odbačenima i potlačenima (usp. Pnz

4, 31, Ps 86, 15; 103, 8; 111, 4). On je dobrohotan, pažljiv i vjeran Bog, koji je blizak onima u potrebi, osobito siromašnima; On s nježnošću ulazi u ljudsku stvarnost, baš kao što to čine otac i majka u životima svoje djece (usp. Jr 31, 20). Izraz koji se u Bibliji koristi za milosrđe upućuje na majčino krilo: odnosi se, dakle, na ljubav majke prema djeci, onoj djeci koju će ona uvijek ljubiti, u svakoj prilici, i ma što se dogodilo, jer su plod njezine utrobe. To je također bitan aspekt ljubavi koju Bog gaji prema svoj svojoj djeci, na osobit način prema pripadnicima naroda koji je od njega potekao i koji on želi podizati i odgajati; pred njihovom slabošću i nevjerom srce bi mu se ganulo i obuzimalo ga suosjećanje (usp. Hoš 11, 8). On je milosrdan prema svima, njegova je ljubav za sve narode i njegova se nježnost proteže na sva stvorenja (usp, Ps 145, 8-9). Milosrđe nalazi svoje najviše i najpotpunije očitovanje u utjelovljenoj Riječi. Ona otkriva lice Oca bogata milosrđem „o njemu on govori i tumači ga ne samo slikama i prispodobama, već nadasve on milosrđe utjelovljuje i uosobljuje“ (Ivan Pavao II., Enc. Dives in misericordia, 2). Kad rado primamo i slijedimo Isusa po evanđelju i sakramentima, možemo, uz pomoć Duha Svetoga, postati milosrdni kao što je naš nebeski Otac milosrdan; možemo naučiti voljeti kao što on nas ljubi i učiniti od svojega života besplatan dar, znak njegove dobrote (usp. Misericordiae vultus, 3). Crkva, usred svijeta, prvenstveno je zajednica koja živi Kristovo milosrđe: trajno osjeća njegov pogled i da

35 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti • rujan 2016.

ju je izabrao svojom milosrdnom ljubavlju. Ta ljubav nadahnjuje Crkvu u njezinu poslanju, ona je živi i daje ju upoznati svim narodima kroz smjeran dijalog sa svakom kulturom i vjerskim uvjerenjem. Tu milosrdnu ljubav, baš kao u početcima Crkve, svjedoče mnogi muškarci i žene svih životnih dobi i položaja. Značajna i sve veća prisutnost žena u svijetu misija, rame uz rame s muškarcima, rječit je znak Božje majčinske ljubavi. Vjernice laikinje ili Bogu posvećene žene, a danas nerijetko i cijele obitelji, ostvaruju svoj misijski poziv u raznim oblicima: od izravnog naviještanja evanđelja do karitativne službe. Priključene evangelizacijskom i sakramentalnom djelovanju misionara, žene i obitelji često bolje razumiju probleme ljudi i znaju kako im pristupiti na odgovarajući i, katkad, nov način: u posvećivanju brige životu, sa snažnim naglaskom na ljudima, a ne strukturama, te ulažući sve ljudske i duhovne resurse u izgrađivanje dobrih odnosa, sklada, mira, solidarnosti, dijaloga, suradnje i bratstva, kako među pojedincima tako i u društvenom i kulturnom životu, posebice kroz brigu za siromašne. Na mnogim mjestima evangelizacija započinje obrazovanjem, čemu misija posvećuje mnogo vremena i truda, poput milosrdnog vinogradara iz evanđelja (usp. Lk 13, 7-9; Iv 15, 1), strpljivo čekajući plodove nakon godinâ spora izgrađivanja. Na taj način dolaze novi ljudi sposobni za djelo evangelizacije i sposobni dovesti evanđelje na ona mjesta gdje se to inače ne bi moglo ni zamisliti. Crkvu se također može nazivati „majkom“ svih onih koji će jednoga dana povjerovati u Krista. Nadam se, stoga, da će sveti Božji narod i dalje ostvarivati tu majčinsku službu milosrđa, koja pomaže onima koji još nisu čuli

za Gospodina da ga nađu i uzljube. Vjera je Božji dar, a ne plod prozelitizma; ipak, ona raste zahvaljujući vjeri i ljubavi vjerovjesnika koji su svjedoci Krista. Dok prolaze svijetom, Isusovi učenici moraju imati onu ljubav koja nema granica, istu onu ljubav koju je naš Gospodin imao za sve ljude. Mi naviještamo najljepši i najveći dar koji nam je dao: njegov život i njegovu ljubav.

jednici, udruzi i crkvenom pokretu diljem svijeta prikupe za pomaganje kršćanskim zajednicama kojima je pomoć potrebna i za pružanje potpore naviještanju evanđelja do nakraj zemlje. Ni danas ne izostavimo taj znak misionarskog crkvenog zajedništva. Ne dopustimo da nam srca budu zatvorena u naše pojedinačne brige, već ih otvorimo obzorima čitavoga čovječanstva.

Svi narodi i kulture imaju pravo primiti poruku spasenja koja je Božji dar svakoj osobi. To je potrebnije tim više kad se uzme u obzir koliko je mnogo nepravdi, ratova i humanitarnih kriza danas koje tek treba riješiti. Misionari znaju iz iskustva da evanđelje oproštenja i milosrđa može donijeti radost i pomirenje, pravdu i mir. Nalog iz evanđelja „Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28, 19-20) nije nimalo izgubio na snazi! Štoviše, sve nas obvezuje, u trenutnim prilikama i sadašnjim izazovima, osjetiti se pozvanima na nov misionarski „izlazak“, kao što sam to rekao u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium: „Svaki kršćanin i svaka zajednica moraju raspoznati put koji Gospodin pokazuje, ali od svih nas traži se da prihvatimo ovaj poziv: izaći iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja.“ (20)

Neka Presveta Bogorodica Marija, uzvišena slika otkupljenog čovječanstva, misionarski uzor za Crkvu, nauči sve muškarce, žene i

Upravo ove jubilejske godine slavi se 90. obljetnica Svjetskog misijskog dana, koji je pokrenulo papinsko Djelo za širenje vjere, a odobrio papa Pio XI. godine 1926. Smatram stoga uputnim podsjetiti na mudre upute svojih prethodnika koji su odredili da tom Djelu budu namijenjeni svi prilozi koji se u svakoj biskupiji, župi, vjerskoj za-

obitelji, njegovati i čuvati na svakom mjestu živu i tajanstvenu prisutnost uskrsloga Gospodina, koji obnavlja i ispunja radosnim milosrđem odnose među osobama, kulturama i narodima. Iz Vatikana, 15. svibnja 2016., na svetkovinu Duhova

Franciscus

Uredba Svete Stolice o osnivanju ustanova posvećenog života na biskupijskoj razini Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, svjesna da je svaka nova ustanova posvećenoga života, premda se rađa i razvija u određenoj partikularnoj Crkvi, dar za cijelu Crkvu, a uvidjevši potrebu da se spriječi osnivanje novih ustanova na biskupijskoj razini bez dovoljnog rasuđivanja kojim će se potvrditi izvornost njihove karizme, definirati specifična obilježja koja će u njima imati posvećenje kroz zavjetovanje evanđeoskih savjeta i kojim će se utvrditi u njima stvarne mogućnosti razvoja, smatra korisnim pobliže odrediti nužnost, određenu u kan. 579 ZKP-a, da se zatraži njezino mišljenje prije pristupanja osnivaju nove biskupijske ustanove.

Stoga, saslušavši mišljenje Papinskoga vijeća za zakonodavne tekstove, sveti otac Franjo, na audijenciji 4. travnja 2016. u kojoj je primio državnog tajnika Pietra Parolina, odredio je da se prethodno savjetovanje Svete Stolice treba smatrati nužnima ad validitatem za osnivanje biskupijskog instituta posvećenoga života, pod prijetnjom ništavosti dekreta o osnivanju same ustanove. Ova uredba (reskript) stupa na snagu 1. lipnja ove godine. (Tiskovni ured Svete Stolice)

REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

37 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Tisućljeće rapskoga benediktinstva 23. veljače 2016.

Konferencija za medije o projektu „Tisućljeće rapskoga benediktinstva“ održana je u utorak 23. veljače u dvorani Mir benediktinskoga samostana sv. Andrije u Rabu. Časna majka Marija Marina Škunca, koja se nakon trideset godina službe u tom samostanu osjeća Rabljankom, izrazila je svima dobrodošlicu i radost što može najaviti događaje koji će uslijediti naredne tri godine, predstavila je prijatelje i suradnike projekta - višu asistenticu i znanstvenu suradnicu dr. Sašu Potočnjak s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci i doc. dr. Dušana Mlacovića s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani istaknuvši neprocjenjivu vrijednost njihove suradnje kao osoba koje vole Rab te i na ovaj način mjesto svojega podrijetla žele promovirati. Škunca je upoznala medije kako je uopće došlo do ideje o projektu koji će, budući da je na Rabu tijekom jednoga tisućljeća djelovalo mnogo benediktinaca, obuhvatiti njihovu bogatu nematerijalnu i materijalnu baštinu.

Časopis Vijesti HKVRPP-a od svog početka prije 44 godine redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja držimo bitnim za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva.

„Poznato je da je naš samostan kroz povijest puno radio za Rab i promovirao ga. Redovnice su se u srednjem vijeku bavile izradom svile koja se dobivala odvajanjem niti s čahure dudova svilca, radile su paramente koji su se izvozili u Veneciju i po tome su bile najpoznatije na Jadranu. Ovdje je bila škola, učilo se domaćinstvu, sestre su se nakon rata bavile i izradom popluna, plele su za ljude s cijeloga otoka. Neizmjerno smo zahvalne što je došlo do ovoga projekta jer same kao zajednica to ne bismo mogle ostvariti“, rekla je č.M. Marina. Posebno je izrazila želju za obnovom komunikacije s lokalnom zajednicom jer se ta povezanost tijekom razdoblja kad je u samostanu djelovao tek manji broj starijih sestara, na žalost, izgubila. „Razmi-

šljale smo kako nas približiti ljudima tako da kada nas sretnu na ulici znaju tko smo, a ne što se, na žalost, puno puta događalo da pred našom crkvom čujemo od domaćih ljudi u razgovoru s turistima i mnoge neistine“, komentirala je. Dr. Mlacović je kao povjesničar istaknuo kako se neki događaji vezani uz rapsko benediktinstvo u rapskim propagandnim materijalima provlače kao ponavljanje legendi. Što se tiče 1018. godine, rekao je da je to godina kada je zaista rapski biskup Madije zajedno sa zajednicom grada, Rab povezao s Venecijom. Činjenica je i to da je biskup Madije prije nego što je postao biskup bio opat samostana svetoga Krševana u Zadru. Istaknuo je kako se s tim projektom želi ostaviti trajan trag, a lokalnu zajednicu upoznati s benediktinskom zajednicom, pogotovo s prvih petsto godina kada su u Rabu bile tri djelujuće benediktinske zajednice koje su obilježile otok. „Sve što je ovaj otok u tim vremenima intelektualno i u svim drugim kontekstima dao od sebe, dao je pomoću benediktinstva koje je danas više-manje zaboravljeno. Ali ono i dalje kao nematerijalna baština živi u svim Rabljanima, premda oni to možda i ne znaju. Također, i materijalna baština benediktinstva koja će se u sklopu projekta kroz neko vrijeme detaljno istražiti, bit će stavljena u funkciju za današnje i buduće generacije“, rekao je. „Vrt samostana je prostor gdje je nekada bila rapska biskupska palača – centar moći grada Raba, gdje se sve odlučivalo“, istaknuo je dr. Mlacović. „O toj palači ne znamo ništa. Zato ćemo je u sklopu projekta nastojati što bolje istražiti i na temelju rezultata vidjeti što napraviti. Želja nam je dvije zajednice zbližiti do te mjere da one opet budu u sinergiji kao što su gotovo tisuću godina i bile“, rekao je dr. Mlacović.

39 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Dr. Potočnjak izložila je sadržaj aktivnosti koji je podijeljen u pet cjelina. Prva cjelina su radionice. Sudionici će moći sudjelovati u izradi nekih tradicijskih proizvoda koji se, već stoljećima proizvode u tom samostanu. To je rapska torta (prema originalnom receptu koji se još uvijek čuva u samostanu u tajnosti), zatim razne kreme i tinkture od otočnoga bilja, liker Rosolio… Riječ je o edukaciji lokalne zajednice o tradicijskim vještinama koje se njeguju u samostanu i kao takve su identitet cijeloga otoka. Druga je cjelina ciklus javnih predavanja. Ona će se održavati u zatvorenim, ali i na otvorenim prostorima na cijelome otoku, na prostorima gdje su benediktinci nekada doista i djelovali. Vodit će ih renomirani predavači s različitih sveučilišta kako hrvatskih tako i europskih s ciljem edukacije uže i šire javnosti, a radi očuvanja kulturne baštine koja je i registrirana kao kulturna baština pri Ministarstvu kulture RH. Treća je cjelina Dan otvorenih vrata. Skupine posjetitelja moći će uz organizirano vođenje posjetiti dijelove samostana koji nisu pod klauzurom, a najveći dio će se odvijati sljedeće 2017. godine. Četvrta je cjelina arheološko istraživanje samostanskoga vrta, mjesta biskupske palače koje će voditi mag. arh. Ana Konestra s Instituta za arheologiju u Zagrebu i docent dr. Branko Mušič s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani uz stručni nadzor nadležnoga Konzervatorskoga odjela u Rijeci.

projekta svaki će građanin, odnosno sudionik Projekta u svakom trenutku moći pratiti najavljene aktivnosti i ponešto naučiti. Zasad se planira prvo započeti s arheološkim istraživanjima, a u travnju je predviđeno drugo predavanje u ciklusu koje će se održati u samostanu. Predavanje će održati č.M. Marina i opat Otto Strohmaier, a sudjelovat će i neki drugi gosti. U prvom tjednu svibnja kreću prve radionice, a u drugom tjednu treće predavanje koje će na prostoru kompleksa sv. Ivana evanđelista, ako bude lijepo vrijeme, održati prof. Miljenko Domijan. U slučaju lošega vremena predavanje će biti u crkvi sv. Križa. Krajem petoga mjeseca predavanje vezano uz pisanu baštinu benediktinskoga reda na otoku Rabu održat će u Gradskoj loži dr. Saša Potočnjak. Nakon ljetne stanke počinju predavanja za srednjoškolce koje će u dogovoru s ravnateljicom predvoditi dr. Mlacović. U listopadu (7. X.) svečano će se proslaviti 340. obljetnica postojanja zapisanoga Gospina plača, a za tu će se priliku izraditi i audiozapis.

Peta cjelina projekta odnosi se na znanstvenu monografiju koja će objediniti sve rezultate istraživanja i sudjelovanja lokalne zajednice.

Dr. Potočnjak zahvalila je na organizacijskoj potpori u pripremi prvih aktivnosti Turističkoj zajednici grada Raba, gradu Rabu i Pučkom otvorenom učilištu Rab te gradu Rabu na sufinanciranju prve faze projekta u sklopu javnih potreba grada Raba za 2016. godinu uz napomenu da se za daljnje sufinanciranje projekta osim iz vlastitih sredstava planiraju i prijave na županijske, regionalne, državne i međunarodne natječaje.

Dr. Potočnjak istaknula je da korisnici toga projekta nisu samo znanstvenici i istraživači, već i građani, škola, turistički djelatnici, djelatnici u kulturi i odgoju i obrazovanju, gospodarski subjekti, udruge s područja kulture i obrazovanja te najšira domaća, odnosno međunarodna javnost. Na Facebook profilu

Nakon konferencije za medije prvo predavanje na temu „Tisućljeće rapskoga benediktinstva – uključivanje rapske benediktinske baštine u domaći turistički proizvod“ održao je dr. Mlacović u kongresnoj dvorani hotela Imperial gdje se okupio velik broj predstavnika javnoga života i građana Raba. (ika)

O. Niko Bilić imenovan rektorom kolegija Družbe Isusove 23. veljače 2016.

Provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Ante Tustonjić pročitao je 23. veljače pred okupljenom jordanovačkom zajednicom pismo isusovačkoga generala Adolfa Nicolasa kojim imenuje o. Niku Bilića za rektora kolegija na zagrebačkom Jordanovcu. O. Niko Bilić doktorirao je na Sveučilištu Franje Leopolda u Innsbrucku 2006. na temu „Jeruzalem i narodi u posljednjim poglavljima proroka Zaharije“. Autor je nekoliko knjiga iz biblijske teologije i niza popularnih članaka, suradnik na radiju i televiziji s religijskim temama. Nastavnik je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove od 1997. na religijskim znanostima i dugogodišnji suradnik u Obiteljskoj školi Filozofsko-teološkoga instituta. Predaje na Teološkom studiju FTI, Fakultetu elektrotehnike i računarstva, Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik TFMVI i pri Hrvatskoj konferenciji viših redovničkih poglavara i poglavarica, a sudjeluje i u radu Centra za poslovnu etiku na FFDI. Od 2007. redoviti je propovjednik u Nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. U okviru programa cjeloživotnoga obrazovanja FFDI-a daje duhovne vježbe i vodi tečajeve iz biblijske duhovnosti, objavljeno je na mrežnim stranicama Družbe Isusove. (ika) Izabrana nova uprava Provincije Svete Obitelji u Hercegovini 26. veljače 2016.

Dana 26. veljače, u sklopu slavlja redovitog provincijskog kapitula Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, u Duhovnom centru „Biskup fra Paškal Buconjić“ u Bijelom polju, pod predsjedanjem vrhovne predstojnice s. Klare Šimu-

nović, izabrana je nova uprava Provincije: s. M. Zdenka Kozina, provincijska predstojnica; s. M. Petra Bagarić, prov. zamjenica i prva savjetnica; s. M. Mila Mikulić (ml.), druga savjetnica; s. M. Lidija Glavaš, treća savjetnica; s. M. Kristina Barbarić, četvrta savjetnica. Nova provincijska uprava predstavljena je samostanskoj zajednici sestara poslije večernje molitve u kapeli, obredom predavanja provincijskog znakovlja dosadašnje provincijske predstojnice s. Franke Bagarić novoizabranoj provincijskoj predstojnici s. Zdenki Kozini i prisegom u zajedništvu sa članicama novoga Provincijskog vijeća. Sestre su čestitale članicama nove provincijske uprave obećavajući svoju raspoloživost i molitve za svjetlo, mudrost i vodstvo Duha Svetoga u službi koja im je povjerena. (šsf ) Karmelićanke BSI predstavljene u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici 27. veljače 2016.

Vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće karmelićana, isusovaca, kapucina, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, dominikanki, uršulinki, Isusovih malih sestara i klarisa u subotu uvečer 27. veljače predstavile su im se sestre karmelićanke BSI. Svoju redovničku zajednicu prisutnim su župljanima u Pastoralnom centru Nazaret prezentacijom, svjedočenjem i meditativnim igrokazom, približile sestre Maja, Marija Kristina, Marija Antonija i Mirjana. Karmelićanke Božanskog Srca Isusovog ogranak su karmelskog reda. Njihova je utemeljiteljica blažena Marija Terezija od svetog Josipa rođena 1855. kao Ana Marija. Otac joj je bio evangelički pastor. Od majke je naslijedila srce osjetljivo za karitativni rad i potrebe bližnjih. U njihovu kuću često do-

41 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

laze protestantski pastori. Ana Marija brani nauk o nepogrješivosti papa i o Marijinu djevičanstvu. Otac joj je govorio da diše više katolicizmom, nego protestantizmom. Redovito je dnevno sat vremena čitala Sveto pismo. Uz to razmatrala je čitajući „Nasljeduj Krista“ Tome Kempenca. U 30-oj godini poželjela je Bogu prinijeti veliku žrtvu u svojem životu. Dobila je posao predstojnice u psihijatrijskoj bolnici u Kolnu. Posao je bio vrlo težak, no odlučila je prihvaćati u životu žrtve i sve prikazivati Bogu. U bolnici je radila tri godine. Okupljala je bolesnike na druženja i oni su se osjećali prihvaćenima i voljenima. Plaću koju je dobivala koristila je kako bi platila pokop onim bolesnicima koji nisu imali nikog tko bi ih pokopao. Susrela se prvi put s krunicom i molitvom „Zdravo Marijo“, a u mjesecu lipnju sa štovanjem Srca Isusovog. Poželjela je postati katolkinja, no ravnatelj bolnice, protestant, zaprijetio joj je otkazom i obavijestio o njezinoj nakani oca. Otac je ljutit došao po nju. Unatoč očevim protivljenjima Ana Marija ulazi u Katoličku Crkvu 30. listopada 1888. Čeznula je za redovničkim životom i željela postati klauzurna karmelićanka. Također, javljale su joj se misli o osnivanju nove redovničke zajednice pa je, na poticaj svojeg duhovnika, odlučila ostvariti svoje zamisli. U Berlinu je u to vrijeme vladalo veliko siromaštvo i bilo je puno male nezbrinute djece za koju nisu postojale katoličke kuće - domovi. Godine 1891. Ana Marija je otvorila prvi dom za malu nezbrinutu djecu. U brizi oko mališana uskoro su joj počele pomagati i druge djevojke koje su ušle u njezin novoosnovani red. Godine 1930. zajednica je dobila priznanje Rima. Umrla je 1938. godine. Godine 2006. proglašena je blaženom. Iza sebe je ostavila brojnu djecu zbrinutu u domovima u kojima rade sestre njezinog reda.

Danas se sestre bave pastoralom djece, mladih, obitelji, starih i misijskim pastoralom, imaju dječje vrtiće, dom za stare i domove za nezbrinutu djecu. Svoj poziv u zajednicu karmelićanki Božanskog Srca Isusova posvjedočila je sestra Maja, rodom iz Domaslovca pokraj Samobora. Do pričesti je išla u crkvu a onda je nastala stanka sve do potvrde za koju se pripremala u župi svete Anastazije. Nakon potvrde više nije planirala nastaviti ići na misu. U to vrijeme formirala se župa Krista Kralja, a župna je crkva bila udaljena samo stotinjak metara od njezine kuće. Zbog srama od susjeda, koji bi joj prigovorili, nastavila je ići na misu. S vremenom se uključila u zbor mladih, a zatim, zbog ekipe, i u zajednicu mladih. Počela je češće ići u crkvu jer su joj misa i molitva postale snaga. Sa šesnaest godina, moleći pred sličicom Milosrdnog Isusa, spoznala je da je samo Isus voli onom vječnom ljubavlju kakvom je nikad nitko ne će voljeti. Povjerila je župniku da bi htjela ići u samostan no, kako je bila vrlo mlada, on joj je savjetovao završiti školu. U međuvremenu se zaljubila čak dvaput, ali se u tim vezama nije pronašla. Ponovo se javlja želja da bude redovnica. Upoznala je klauzurne karmelićanke, ali osjeća da njezin životni poziv nije biti klauzurna sestra. Molila je Mariju da joj pokaže put i, ako je to Božja volja, da ju povede putem samostana. Bila je pri kraju srednje škole. Na župi je župnik organizirao susret sa sestrama karmelićankama BSI i nakon susreta osobno ju je upoznao s njima. Donijela je odluku ući u samostan i iznijela ju je roditeljima. Oni nisu bili sretni, ali ipak joj daju dopuštenje da ide i vidi kakav je život u samostanu. U samostanu je od 2006.godine, položila je vječne zavjete i radi s malom djecom.

Sestra Marija Kristina u samostanu je osamnaest godina. Dugo je radila u domu za nezbrinutu djecu. To su djeca bez roditelja koju im pošalje centar za socijalnu skrb. Poslanje je sestara djeci biti most kako bi pronašla put u život. Kako je posvjedočila, trude se svakom djetetu u domu biti, ne njegovateljice i učiteljice, već majke. Susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina večernjim euharistijskim slavljem koje je predslavio župnik Norbert Ivan Koprivec, a pjesmom obogatio zbor mladih župe. Sestre su se u euharistiju uključile pjesmom i čitanjem Božje riječi. Na kraju, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Nakon mise druženje je nastavljeno u župnom Pastoralnom centru Nazaret. Vjernici, posebno mladi, imali su priliku razgovarati sa sestrama i na taj način pobliže upoznati njihov život u samostanu i poslanje u Crkvi. (S. Kirinić Grubić) Križni put redovnica i redovnika s područja Šibenske biskupije 29. veljače 2016.

Križni put redovnica i redovnika Šibenske biskupije održan je u nedjelju 28. veljače u crkvi svetog Ante u Danilo Kraljicama. Pobožnost je uz velik broj vjernika župe Danilo predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Pobožnost je trebala biti održana na otvorenom, međutim, zbog lošeg vremena bila je u crkvi. “Križni put važna je pobožnost. Kako god bio težak životni križ, mi vjernici znamo da je Gospodin s nama na našem križnom putu. Isusa se najbolje može susresti na postajama Križnog puta. Tim više što nas Križni put dovodi do oltara“, poručio je biskup Ivas. “Put križa koji ćemo moliti posvećen je duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Danas

ćemo na ovom križnom putu razmišljati o milosrđu. Kad bismo intenzivnije slijedili Isusa u milosrđu, ne bi bilo negativnih stvari u našoj domovini i svijetu. Molimo da nas Gospodin prosvijetli kako bi u križu, muci i u dobru koje učinimo drugima, znali prepoznati da svijet može biti bolji i da je Bog s nama“, rekao je biskup. (ika) Susret nadbiskupa Barišića i vrhovne glavarice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga 3. ožujka 2016.

Vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga i dopredsjednica HKVRPP-a s. Miroslava Bradica tijekom kanonskog posjeta splitskoj Provinciji Navještenja Gospodinova, susrela se sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem u četvrtak 3. ožujka u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu. Susretu je nazočila i glavarica Provincije Navještenja Gospodinova s. M. Radoslava Kevo. U ugodnom razgovoru s. Miroslava ukratko je upoznala nadbiskupa Barišića s Družbom, njezinom poviješću i karizmom te sadašnjim životom i djelovanjem redovnica diljem svijeta koje svoje živote posvećuju osobama koje su u potrebi, posebno siromasima. Tako je bilo govora o aktivnostima milosrdnica kroz prosvjetno-odgojne, socijalnokaritativne, zdravstvene i župne djelatnosti te djelatnostima u crkvenim i drugim ustanovama. Razgovarali su i o stanju u Crkvi i u svijetu, osobito o stanju Ustanova posvećenoga života u njihovim provincijalnim kućama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dotakli su se i drugih aktualnih tema iz djelokruga redovnica na području nadbiskupije. (ika/ hkvrpp)

43 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Godišnji susret gvardijana Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša 9. ožujka 2016.

U središnjem samostanu Provincije u Zagrebu (sv. Franjo Ksaverski) održan je 8. i 9. ožujka godišnji susret gvardijana i članova provincijske uprave. Na početku je, u dijelu posvećenu trajnoj formaciji, dr. Igor Kanižaj, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i član Franjevačkoga svjetovnog reda, održao predavanje „Smjernice za kvalitetnu komunikaciju“ prilagođujući ga kontekstu života i djelovanja redovnika-svećenika. „Glavni su izazovi danas imati vremena za komunikaciju i znati aktivno slušati drugoga.“ Predavač je u nastavku, između ostalog, govorio o temeljima dobre komunikacije (vjerodostojnost, pozitivni pristup, jasnoća, logika, argumentacija, iskustvo, pridobivanje cjelovite pozornosti slušatelja), o dobroj pripremi govora i o lošim navikama u javnim nastupima. Nakon predavanja bio je razgovor s predavačem. U nastavku susreta gvardijani su opširno prikazali i obrazložili godišnja izvješća iz svojih samostana. Provincija ima danas petnaest samostana: u Zagrebu (Ksaver, Odra), Kotarima (kraj Samobora), Belišću, Ogulinu, Rijeci, Krku, Portu (kraj Malinske), Glavotoku (na Krku), Martinšćici (Cres), Zadru (sv. Ivan, sv. Mihovil), na Školjiću (Preko), u Zaglavu (Dugi otok) i Splitu. U izvješćima je bilo riječi i o župnom pastoralnom radu u kojem sudjeluju braća u devet samostana. Na kraju se provincijal fra Niko Barun osvrnuo na život i stanje Provincije kako se oni mogu vidjeti i na temelju izvješća, iznio planove Provincije za posljednju godinu man-

data sadašnje uprave te izvijestio o svom sudjelovanju na zasjedanju plenarnog vijeća reda u Šri Lanki i o pitanjima o kojima se tamo raspravljalo, a tiču se svih provincija reda. (fra Zvonimir Brusač)

Na izložbi je prezentiran samo dio onoga čime su se sestre služile, a među dobro sačuvanim eksponatima su i rijetki primjerci predmeta, ručnih radova i starih instrumenata. (ika)

Izložba „Nastavna sredstva i pomagala u privatnim školama Milosrdnih sestara sv. Križa“

Pavlini predstavljeni u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici

10. ožujka 2016.

„Nastavna sredstva i pomagala u privatnim školama Milosrdnih sestara sv. Križa“, naziv je izložbe otvorene u četvrtak 10. ožujka u Muzeju Brodskog Posavlja u Slavonskom Brodu. Izložba je plod međumuzejske suradnje Muzeja Brodskog Posavlja i Muzeja Đakovštine iz Đakova, a upriličena je povodom 150. obljetnice smrti oca Teodozija Florentinija (1815. - 1905.), utemeljitelja Družbe milosrdnih sestara sv. Križa. Izložbu je otvorila s. Amalija Kupčerić, provincijalna glavarica Družbe. U ime Muzeja Brodskog Posavlja pozdravnu riječ uputila je ravnateljica Danijela Ljubičić-Mitorvić. Svjesna da su milosrdne sestre tijekom sedam i pol desetljeća (od 1869. do 1945.) ostavile neizbrisiv trag u odgoju i obrazovanju mladeži u Slavoniji, izložbu je priredila s. Estera Radičević nakon predavanja na tu temu koju je održala na znanstvenom skupu Matice hrvatske „Hrvatsko školstvo u 20. stoljeću“. Ona je kratko predstavila rad sestara u Slavonskom Brodu napose u vrijeme od 1929. do 1945. godine kada su vodile zabavište i obdanište „Marijin dom“, u kojem je danas vrtić „Trnoružica“. Izložba, koje će biti otvorena kroz mjesec dana, posjetiteljima pruža zanimljiv uvid u povijest obrazovanja sestara sv. Križa od 1898. kada su došle u Slavonski Brod gdje su kontinuirano prisutne sve do danas kroz službe koje obavljaju u bolnici i po župama.

12. ožujka 2016.

Vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće karmelićana, isusovaca, kapucina, sestara klanjateljica Krvi Kristove, dominikanki, uršulinki, Isusovih malih sestara, klarisa i karmelićanki BSI u subotu 12. ožujka predstavili su im se pavlini. Redovničku zajednicu otaca pavlina prisutnim su župljanima u Pastoralnom centru Nazaret približili pater Marko Glogović i đakon Vito Spetić. Red je dobio ime po svetom Pavlu koji je živio u Tebi na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. U to su vrijeme bili žestoki progoni kršćana. Pavao se uplašio mučenja kojima su podvrgavali kršćane i kao šesnaestogodišnji mladić pobjegao je u pustinju i sklonio se u jednoj pećini. Tu je do kraja života živio isposnički u samoći i kontemplaciji. Svaki dan gavran mu je donosio kruh, a pojio se vodom iz izvora pored pećine. Kao starca u toj pećini pronašao ga je sveti Antun opat. Blagdan mu se slavi 15. siječnja. Zaštitnik je djece i mladih. Nasljedujući život svetog Pavla, red pavlina osnovao je blaženi Euzebije Ostrogonski u 13.stoljeću. Euzebije je razočaran životom poželio živjeti svetije. Imao je viziju u snu - puno malih baklji koje se spajaju u veliki plamen. Odlazi iz grada i nastanjuje se u pećini u šumi u okolici Ostrogona. Uskoro mu se pridružuju i drugi pustinjaci pa ih, uz

dopuštenje biskupa, odlučuje spojiti u organiziranu monašku zajednicu. Utemeljuje samostan svetog Križa iz kojeg se razvio cijeli red. Euzebije umire ostavljajući za sobom mnoge samostane u kojima se gajila molitva, šutnja, pokora i odricanje. Pavlini su imali burnu povijest. Premda su se držali sela (bili su uglavnom seljački sinovi), samoće i pustinjaštva, ipak su imali veliki utjecaj na gradove. Bili su ranarnici, imali su zanatske škole, učili su narod čitati i pisati. 1526., nakon Bitke na Mohačkom polju, svi samostani u Mađarskoj i Vojvodini su spaljeni. Red spada na sedamsto redovnika. Ukinuti su u zemljama Austro-Ugarske Monarhije (u Mađarskoj i Češkoj), a ostaju djelovati u Poljskoj. Pavlini u hrvatsku dolaze 1244. i osnivaju pedesetak samostana. U narodu poznati i kao bijeli fratri, ostavili su velik trag u kulturnom i umjetničkom životu u Hrvatskoj. Zaslužni su za školstvo (osnivaju prvo hrvatsko učilište u Lepoglavi), za gospodarski razvoj (u Hrvatsku su donijeli kruške, šljive, vinovu lozu i purane) i za književnost. U Hrvatskoj su znameniti redovnici pavlini bili kardinal Juraj Utješinović (16. stoljeće) i zagrebački biskupi Šimun Bratulić i Marin Borković (17. stoljeće). Budući da šire hrvatsku političku i nacionalnu svijest i misao, postaju trn u oku austrijskim vladarima pa car Josip II. ukida red 1786. Tim činom prestaje njihovo djelovanje u Hrvatskoj na 200 godina. Već od samih početaka pavlini iskazuju posebno štovanje Majci Božjoj i vode velika marijanska svetišta, poput onog u poljskoj Częstochowi. Ponovo ih je pokušao u Hrvatsku dovesti blaženi kardinal Alojzije Ste-

45 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

pinac na Mariju Bistricu kako bi, uz njihovu pomoć, razvio marijansku pobožnost. Oni nakratko i dolaze između 1942. i 1946., ali ratna vremena odvode ih iz Hrvatske i ponovo dolaze tek 1972.u Kamensko pored Karlovca. Generalna uprava pavlina nalazi se u poljskom nacionalnom svetištu Crne Gospe u Częstochowi odakle je i krenula obnova hrvatskih pavlina na inicijativu kardinala Franje Kuharića. Danas ih je u Hrvatskoj dvanaest. Djeluju u četiri samostana: u Kamenskom (Karlovac), Sveticama (kod Ozlja), Sv. Petru u Šumi (kod Pazina) te u Cavtatu. Bave se župnim pastoralom, razvijanjem marijanske pobožnosti, pobožnošću Milosrdnom Isusu te borbom za nerođeni začeti život. Vode i nekoliko kuća u kojima smještaju i pružaju pomoć majkama koje odlučuju roditi, a nemaju uvjeta. Na predstavljanje u župu Navještenja oci pavlini donijeli su sliku Milosrdnog Isusa koja je obišla 750 župa u Europi i 150 u Hrvatskoj. Pater Glogović pojasnio je prisutnim vjernicima sliku kroz kratku katehezu. Sliku je sveta Faustina Kowalska dala naslikati slikaru u gradu Vilnu u Litvi. Kad ju je slikar naslikao, sv. Faustina se rasplakala i rekla da to nije njezin Isus. Isus ju je utješio rekavši joj da nisu važne boje, već da milost progovara kroz znakove iz slike, u duhovnoj pozadini. Isus na slici ne gleda ravno u čovjeka, već prema zemlji i kako je objasnio svetoj Faustini to je njegov pogled s Golgote, s križa, prema onima koji su na dnu - grješnicima koje svojim pogledom traži. Isusova ruka na slici poručuje da on nije strogi sudac koji je došao kazniti i proklinjati već, jer ima na sebi albu, On je veliki svećenik. Ruka mu je podignuta na blagoslov. Lijevom rukom otvara tajnu svojeg milosrđa - svoje srce koje je središte iz kojeg se izlijeva rijeka milosrđa. To su dvije zrake - dva sakramenta iz kojih

se crpi najviše milosrđa. Crvena boja simbolizira Krv Kristovu i sakrament pomirenja, a bijela sakrament euharistije. Zrake se razlijevaju po onima koji su u podnožju. Isus je sv. Faustini rekao da je njegovo srce prvo probijeno i da za pravu ljubav treba trpjeti. Njegove su noge kao da hoda zato jer Isus uvijek čini prvi korak i kako je rekao sv. Faustini: „Ja hitam da spasim grješnike“. Iza Isusa je mrak - izbacimo li ga sa slike, nastat će mrak kao i kada ga izbacimo iz svojeg života. U podnožju slike je natpis „Isuse, uzdam se u te!“

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj posjetio samostan karmelićanki BSI u Hrvatskom Leskovcu 13. ožujka 2016.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico posjetio je u nedjelju 13. ožujka 2016. samostan karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskom Leskovcu. Na radost sestara i okupljenih vjernika predslavio je svetu misu u koncelebraciji s p. Ivicom Hadašem, službenim prevoditeljem, i vlč. Vjekoslavom Pavlovićem, župnikom župe sv. Ivana Nepomuka u Lučkom.

Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina euharistijskim slavljem koje je predslavio pater Glogović. U propovijedi je istaknuo da će Gospodin u pustinji našeg života (u braku, u osjećajima, u križu u zvanju, u gubitku snage i volje za životom) učiniti čudo – da pustinja procvjeta, provre voda koja svemu daje novi život. „Kad prihvatimo križ, tek onda dobivamo pravu snagu. Tvoj krik Gospodin čuje i on će ti pomoći, ali budi njegov iz dana u dan. Bog je nelogično milosrđe i njemu ništa nije nemoguće. On nas zove da uzmemo milosrđe iz prašine poput žene iz Evanđelja koju su željeli kamenovati. Kad si u grijehu, nemaš blagoslova. Pouzdaj se u Isusa koji kaže ‘Idi i ne griješi više’. Neka nas riječ ohrabri, utješi i donese nam pobjedu uskrslog Isusa!“ zaključio je propovijed pater Glogović.

Poštovanog i dragog gosta pozdravili su štićenici Doma sv. Josipa, a dobrodošlicu mu je izrekla provincijalna poglavarica s. M. Kristina Pišković u ime sestara Hrvatske provincije karmelićanki Božanskog Srca Isusova, nazočne vrhovne poglavarice Majke M. Angeline Finnell, djece iz našeg Doma sv. Josipa te Zajednice karmelskih laika Božanskog Srca Isusova i mladih Karmela BSI koji djeluju u našem samostanu. Sestra Kristina izrazila je radost i zahvalnost predstavniku Svetog Oca u Hrvatskoj mons. D’Erricu za ovaj susret koji se dogodio upravo na Papin dan, tj. treću godišnjicu izbora pape Franje u službu nasljednika sv. Petra. Istaknula je da Karmel u svojoj karizmi, svetcima i duhovnoj baštini njeguje ljubav prema Crkvi i Svetom Ocu, njeguje osjećaj za potrebe Crkve kao i posebnu molitvenu brižnost za sve njezine nakane. Potom je ukratko predstavila Družbu, lik osnovateljice bl. Majke M. Terezije od sv. Josipa i djelovanje sestara.

Pjesmom je euharistiju obogatio Zbor mladih župe. Na kraju euharistije vjernici su imali priliku častiti relikvije svete Faustine. Potom je nastavljeno druženje s ocima pavlinima u župnom Pastoralnom centru Nazaret. (S. Kirinić Grubić)

U svom srdačnom obraćanju sestrama i nazočnim vjernicima mons. D’Errico ih je upoznao s likom pape Franje i bitnim porukama njegova pontifikata. Posvjedočio je o svom iskustvu susretâ s Kristovim namjesnikom kao o iznimnoj duhovnoj osobi koja svjesno i jasno unosi duhovnost u svijet. „Iako je

prošlo tek tri godine od kako je papa Franjo izabran za papu, osjeća se kao da je prošlo mnogo više vremena zbog svega onoga što je on uspio ostvariti tijekom svoga pontifikata“, rekao je Nuncij. „Ono što Sveti Otac neprestano naglašava je da treba promijeniti mentalitet, shvaćanja i živote kako bismo se mogli suočiti s teškoćama koje susrećemo u svakodnevici. Vrijeme u kojem živimo predstavlja proljeće Crkve, zahvaljujući velikim doprinosima i velikim naporima koje čini upravo veliki papa Franjo.“ Nuncij je pojasnio kako je poučavanje i nauk Svetog Oca programatski izrečen u njegovoj pobudnici „Evangelii gaudium“. O tom projektu gotovo svakodnevno progovara u propovijedima na svetim misama u Domu sv. Marte. To je projekt koji je sadržan u posljednjim Isusovim riječima prije uznesenja na nebo: „Idite po svem svijetu i naviještajte radosnu vijest svim narodima.“ Od tih Kristovih riječi treba krenuti u projekt nove evangelizacije. U propovijedi je, nadalje, Nuncij naglasio kako se nalazimo upravo u vremenu takvog projekta, u vremenu u kojemu se svi i Bogu posvećene osobe i laici, trebaju osjećati pozvanima dati svoj doprinos kako bi donijeli novu svježinu i svjedočenje te izgrađivali kraljevstvo Božje. „Projekt nove evangelizacije prema Papinom naučavanju je projekt Crkve koja je otvorena, ekumenska i misionarska jer takvu Crkvu želi Isus - utemeljitelj Crkve“, istaknuo je mons. D’Errico. U nastavku propovijedi pojasnio je da je za konkretno ostvarenje ovog Isusova naloga potrebno ići na periferije u susret svima bez razlike. Te periferije mogu biti materijalne (siromašne i zapuštene osobe, stariji, bolesni…) i duhovne. „Na periferiju je izlazila i vaša osnovateljica bl. Majka M. Terezija od sv. Josipa. Upravo osobe na periferiji trebaju biti naš izbor i njima trebamo dati prednost. Duhovne periferije prepoznajemo u osobama koje su prije

47 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

dolazile u Crkvu, a sada to više ne čine ili, pak, one koje nikada nisu dolazile u Crkvu. Prema naučavanju pape Franje, duhovnim periferijama pripadaju osobe koje su duhovno daleko udaljene od nas. Upravo prema njima trebamo imati jedno posebno poštovanje koje ujedno potiče i našu ekumensku zauzetost.“ Upravo je u tom kontekstu ekumenske zauzetosti mons. D’Errico pojasnio prijedlog i odluku Svetog Oca koji je odredio da mješovita katoličko-pravoslavna teološka komisija osvijetli povijesne okolnosti i zbivanja u kojima je djelovao bl. Alojzije Stepinac. „Nakon pomnog ispitivanja života i djela kardinala Alojzija Stepinca jasno je da je njegova svetost i kanonizacija s katoličke strane neosporna. No, s pravoslavne strane postoje nejasnoće koje bi bez kvalitetnog rješavanja dovele do novog međusobnog udaljavanja. Stoga je papa Franjo učinio ovu ekumensku gestu kojom želi ostvariti da duhovni velikan kakav je bio Stepinac doista bude obostrano prepoznat kao uzor i svetac sveopće Crkve.“ Zahvalni mons. D’Erricu za bogatu propovijed nastavili smo misno slavlje koje je svojim pjevanjem obogatio mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Renate Ivoš-Krajine. Zajedništvo ovog susreta s apostolskim nuncijem nastavljeno je u spontanom razgovoru sa sestrama tijekom večere u kojem se preuzvišeni nuncij detaljnije informirao o životu i djelovanju sestara. Uz preporuke u molitve te izrečene želje da naši pozdravi budu preneseni Svetom Ocu Franji, za kojeg Karmel BSI svakodnevno moli, posjet je završen u međusobnoj nadi za ostvarenjem još mnogo ovakvih susreta. (sestre karmelićanke BSI)

Duhovna obnova za redovnice grada Splita i okolice 13. ožujka 2016.

U splitskom samostanu Gospe od Zdravlja u nedjelju 13. ožujka održana je preduskrsna duhovna obnova za redovnice grada Splita i okolice. Biskupski delegat za redovnice fra Petar Lubina nakon pozdrava uveo je preko 150 okupljenih sestara u službu riječi ističući kako je „u vremenu u kojem živimo sve manje razumijevanja, dobrote, ljubavi i milosrđa pa je zato sve više zavisti, nerazumijevanje, mržnje i nemilosrđa koji unose strah, nemir i beznađe“. „Zato se obitelji sve više zatvaraju bračnom zajedništvu jednog muškarca i jedne žene kao i rađanju, i postaju sve nemilosrdnije prema svojoj djeci pa je sve više izranjene djece i mladih. Ako želimo i dalje biti djelotvoran znak Božjeg djelovanja u Crkvi i svijetu, normalno je da sve više odbačenih traži nas i očekuje da ih prihvatimo, postanemo uho onima koje drugi ne žele saslušati, razumijemo one koje drugi ne će razumijeti, pokažemo ljubav onima koji nisu ljubljeni, budemo savjetnici onima koji zdvajaju, učitelji neukima, upućivači na pravi put grješnicima, utjeha žalosnima, oproštenje uvrijeđenima... Da bismo to uspjeli, tijekom Jubileja milosrđa pozvani smo najprije zaživjeti ispravan odnos prema Bogu i osjetiti njegovu dobrotu i ljubav.“ Nakon službe riječi prigodno razmatranje na temu „Ne plačite nada mnom!“ (Lk 23, 28) održala je dr. s. Miljenka Grgić, splitska Služavka Malog Isusa. Počela je povezujući Lukin evanđeoski tekst s 5. korizmenom nedjeljom poznatom u puku kao Gluha nedjelja. Preko primjera pobožnosti križnog puta, Gospina plača i sličnih, posebno onih

vezanih uz muku Isusovu, na koje smo često navezani osjećajem, uvela je u problematiku zdrave kršćanske duhovnosti. Istaknula je kako smo redovito usmjereni na osjećaje i svoje suosjećanje s Isusom koji podnosi muku i Marijom koja u njoj sudjeluje, a ne na duhovnosti: da živimo ono što vjerujemo, učimo od Isusa i Marije kako se muka podnosi i njih nasljedujemo. Osvrnuvši se pritom na starozavjetnu zabranu pravljenja kipova i slika, objasnila je njezin smisao i Božju volju tom zapovijeđu kako se ne treba zadržavati na slikama i kipovima, na onomu što osjećamo i vidimo, nego na duhovnosti. Raščlanjujući zatim Lukin evanđeoski tekst (23, 26-31) rečenicu po rečenicu, a dijelove i riječ po riječ, zaustavila se na značenju i smisla Isusovih riječi jeruzalemskim ženama, da ne plaču nad njim, nego nad sobom i djecom svojom. „Žene nisu ubrojene među ‘silno mnoštvo svijeta’ koje je za Isusom išlo, što znači da su to bili muškarci i žene koji su stajali uz vjerske i narodne vođe koji su se Isusu usprotivili, nego su bile one koje su se njima usprotivile i pošle za Isusom, što znači da su Isusa podržale. Poručujući im da ne plaču nad njim, nego nad sobom i djecom svojom, znači da hoće da one nastave njegovu zadaću, spašavati svijet, dovoditi ga Bogu, za nj umirati.“ Primijenila je to Isusovo poslanje na nazočne redovnice, Bogu posvećene, koje su jednako tako ostavile svijet i Bogu se posvetile, primjećujući da je i njihova zadaća danas u hrvatskom narodu ići na periferije, ljude dovoditi k Bogu. A takvih sigurno ima među hrvatskim redovnicama mnogo. Nakon završetka razmatranja, nakon obavijesti i zaključka s blagoslovom, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja, pri čemu su im bili na raspolaganju franjevci iz samostana. (ika)

Nova uprava u Karmelu sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 15. ožujka 2016.

Na izbornom kapitulu, pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, u nazočnosti mons. Ivana Ćurića, generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije i vlč. Pavla Mikulčića, tajnika Nadbiskupskog ordinarijata, kao brojača glasova, izabrana je 16. ožujka nova uprava u Karmelu svetog Josipa u Breznici Đakovačkoj. Za prioricu je za sljedeće trogodište ponovno izabrana: s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). Savjetnice su s. M. Antonija od Dobrog Pastira (Ivančić), s. M. Josipa od Milosrdne Ljubavi Božje (Andlar), s. Dobrila od Bezgrješnog Srca Marijina (Marić) i s. Mirjam od Presvetog Trojstva (Mrakovčić). (ika/tu) Ugledna nagrada Sveučilišta u Cambridgeu fr. Srećku Koraliji 17. ožujka 2016.

Fr. Srećko Koralija, OP, dobio je uglednu vicekancelarovu nagradu Sveučilišta u Cambridgeu koja se dodjeljuje najbolje rangiranim istraživačima i studentima. Fr. Srećkovo doktorsko istraživanje usmjereno je na komparativnu analizu Septuaginte (grčki) i Pešite (sirski) verzije cijele knjige Postanka s obzirom na njihov hebrejski predložak. Originalnost projekta sastoji se u analizi riječi i narativa, kao i tekstualne transformacije pojmova unutar interkulturalnog i religijskog konteksta nastanka pojedinog teksta. Hrvatski dominikanac prethodno je završio dvije specijalizacije (aramejski/sirski jezik i orijentalne znanosti) u Oxfordu. (dominikanci.hr)

49 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Izložba fotografija fra Augustina Kordića 21. ožujka 2016.

Izložba fotografija franjevca konventualca fra Augustina Kordića otvorena je u ponedjeljak 21. ožujka u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku u sklopu Dana kršćanske kulture. Autor je izložio dvadeset fotografija. Na otvorenju izložbe govorila je voditeljica Centra za audiovizualnu kulturu šibenske Knjižnice prof. Zdenka Bilušić. “Fotografijom se bavi dugi niz godina. Inspiraciju i motive za stvaranje nalazi u svemu što ga okružuje“, dvije su rečenice iz životopisa fra Augustina Kordića, rekla je Bilušić. Istaknula je kako ga upravo one rječito predstavljaju kao autora koji svijet gleda očima radoznalog djeteta. „Da ga se vidjeti često kako s malim fotoaparatom spretno zauzima pravi položaj, traži dobar kut, bira kadar, dokumentira. Potpuno neopterećen željom za bilježenjem nečega spektakularnoga, bremenom koje ljudi koji sebe zovu fotografima često nose, slika on najčešće krajobraze i žanrovske scene u mjestima u kojima boravi, s kojima živi. Fotoaparat mu tako postaje sredstvo za komunikaciju s pejzažom, svojevrsna slikovna ispovjedaonica, način na koji on prisvaja ambijent i postaje jedno s njim. Bilo da je riječ o Božjem, nebeskom ili čovječjem, zemaljskom domu, običnom toru ili štaglju, stablu kao kući za vrane, fra Augustin ulazi u prizor s osjećajem i dušom. Možda baš stoga što nije fotografski niti umjetnički zanatski obrazovan, on je tim više neposredan, jednostavan i iskren“, rekla je Bilušić. „Pažljiviji promatrač u fotografijama fra Augustina Kordića otkrit će uvijek i svugdje skrivenu duhovnu poruku, misao koja se provlači kako u onim običnim, katkad i nemarno kadriranim, svakodnevnim prizorima, tako i u onima koji su pomno birani, čekani i dočekani. Ovaj kratki putopis jed-

noga života obuhvatio je sve predjele važne ovom duhovniku, od rodne mu Hercegovine, njegova zavičaja pa do Rima, njegova duhovnog zavičaja, od mjesta kojima je tek prolazio do onih na kojima je obitavao, živio i s njima se suživio, od gotovo biblijskog prizora neba i oblaka kroz koje se, tako simbolično, probijaju sunčeve zrake do tako prizemnih, ali ne manje velikih i važnih seoskih prizora s puricama i kokama, od slavonske magle do dalmatinske morske izmaglice. Proveo nas je fra Augustin Zdravko Kordić, franjevac konventualac kroz svoje vrijeme i svoje dane poklonio Danima kršćanske kulture“, rekla je, između ostalog, Bilušić. (ika) Nadbiskup Devčić posjetio euharistijske službenica Presvetog Srca Isusova i Marijina 22. ožujka 2016.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić pohodio je u utorak 22. ožujka zajednicu sestara Družbe euharistijskih službenica Presvetog Srca Isusova i Marijina u Dramlju. U prigodnom susretu i nagovoru, kojemu je nazočio župnik Vjekoslav Đapić, istaknuo je važnost klauzurnog samostana za molitvu na području Riječke nadbiskupije. Zamolio je sestre da u molitvu u narednom razdoblju posebno uključe mlade obitelji te mladež. „Naime, premda mnogi misle da su u ‘svijetu’ slobodni, zapravo su zarobljeni ‘okovima’ i utjecajima ovog svijeta. Sve je veća prisutnost opsjednutih koji traže pomoć što pokazuje da čovjek kada se isprazni od vjerničkog i duhovnog sadržaja, pada pod utjecaj Zloga. Stoga je potrebna molitva i za te ljude, koji su često u vjerskom neznanju te pristupaju okultnim ili istočnjačkim praksama“, rekao je nadbiskup. Na kraju je sestrama poželio blagoslovljen i sretan Uskrs te im podijelio svoj blagoslov. (ri-nadbiskupija.hr)

Uskrsno čestitanje redovnicâ nadbiskupu Barišiću 26. ožujka 2016.

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu na Veliku subotu 26. ožujka upriličena je uskrsna čestitka predstavnicâ redovničkih zajednica u Splitu splitsko-makarskom nadbiskupu Marinu Barišiću. U ime redovničkih zajednica u Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji čestitku nadbiskupu izrazila je s. M. Radoslava Kevo, poglavarica splitske Provincije Navještenja Gospodinova, Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga. „Oče nadbiskupe, okupile smo se da bismo s Vama podijelile radost Uskrsa i posvjedočile nadu darovanu uskrsnućem našega Spasitelja. Iza nas je Godina posvećenog života u kojoj smo na poticaj pape Franje pokušale sa zahvalnošću promotriti svoju prošlost i radosnije zaživjeti svoju sadašnjost kako bismo ispunjeni nadom odvažnije kročile u budućnost. Više puta i na razne načine i Vi ste bili svjedoci tih događanja. Pratili ste nas svojim blizinom, očinskom brigom i molitvom, poticajima i potporom. Pokazali ste nam koliko Vam je stalo do autentičnih služenja naših zajednica i svake pojedine sestre“, rekla je s. Radoslava naglašavajući da je nadbiskup time dozvao u svijest svakoj sestri da ima povlašteno mjesto u Crkvi te da istinskim življenjem karizmi njihovih redova i družbi te uzajamnom suradnjom mnogu mnogo doprinijeti plodnijem životu i radu Nadbiskupije. „Živimo i djelujemo u vremenu koje je vremenito problemima i raznim nemirima. To je stvarnost svijeta i naša stvarnost koju živimo i koja neminovno u pojedince i zajednice ulijeva strah, neizvjesnost i nesigurnost. Iako smo dio svega spomenutoga, poučeni blizinom Božjeg hoda s nama kroz našu povijest ne želimo gubiti nadu i pouzdanje. Naše su oči i duh kroz pas-

halno otajstvo muke i smrti Kristove usmjerene prema Uskrsu, a iskustvo naše krhkosti, ograničenosti i sklonosti grijehu otvara nas vrelu Božjeg milosrđa i daruje nadu“, istaknula je s. Radoslava te nadbiskupu i svim njegovim suradnicima, redovnicama, kao i svim članovima Crkve u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji zaželjela sretan i blagoslovljen Uskrs u želji da vrelo Božjeg milosrđa koje nam je u ovoj Jubilarnoj godini na poseban način darovano, trajno obnavlja svakodnevno zajedničko služenje. U ime sestara nadbiskupu Barišiću uručila je prigodni uskrsni dar, sliku „Milosrdni Otac“, djelo s. Zdravke Divić. Zahvalivši na čestitkama i daru, nadbiskup Barišić je rekao da je događaj Uskrsa u našem životu i zajednicama izvor bogatstva s kojeg iz godine u godinu možemo piti, a nikada presušiti ne će. „Uskrs je srce naše liturgije i Radosne vijesti. Po uskrsnuću je u Isusu Kristu – licu Božjeg milosrđa, Božja ljubav za nas dosegla svoj vrhunac. Svaka vaša karizma jedna je iskrica u povijesti Crkve upaljena na toplini i ljubavi Uskrsa. To nosi Crkvu i danas“, istaknuo je nadbiskup i naglasio da prisutnost osoba posvećenog života svjedoči, a njihov rad još više uprisutnjuje raspetog Krista. Redovnicama je zaželio da budu prepoznatljivi i trajni znakovi Uskrsa u današnjem svijetu, a da bi to mogli potrebno je svaki dan piti s izvora i grijati se na vatri Uskrsa. Zahvalio je svim zajednicama na djelovanju u mjesnoj Crkvi koja svoje bogatstvo može mjeriti upravo po predanom redovničkom životu. Čestitajući im Uskrs, nadbiskup je redovnicama darovao knjigu pape Franje „Božje je ime Milosrđe“ i medaljice sa slikom loga Godine milosrđa te je ostao s njima u razgovoru uz sok i kolače. (smn.hr)

51 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Skup dominikanskih provincijala iz Europe u Dubrovniku 30. ožujka 2016.

U dominikanskom samostanu sv. Križa u Gružu u Dubrovniku od 29. ožujka do 3. travnja održava se Skup dominikanskih provincijala iz Europe. Tema je skupa „Red kao škola milosrđa“. U srijedu 30. ožujka nakon uvodnih pozdrava u kongresnoj dvorani hotela „Petka“ provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Anto Gavrić predstavio je Hrvatsku provinciju i prikazao dva kratka videa, jedan o samostanu sv. Križa u Gružu, a drugi o životu Hrvatske dominikanske provincije s himnom „Laudare, benedicere, praedicare“, nastale uz jubilej 800. obljetnice reda. Prvo predavanje naslovljeno „Milosrđe – biblijski i teološki pristup“ održao je fr. Srećko Koralija. Tijekom višednevnog skupa kroz niz predavanja, razmišljanja, razgovora i u zajedničkoj molitvi europski dominikanski provincijali će promišljati o temi skupa, kao i o tome kako kao provincijali mogu živjeti Božje milosrđe. U radu skupa sudjeluje i učitelj reda fr. Bruno Cadore. U nedjelju 3. travnja provincijali će sudjelovati na euharistijskom slavlju u 11 sati u crkvi sv. Dominika u Gradu. (ika)

Novi izabrani definitori tj. članovi uprave su: fra Ante Bilokapić, fra Stjepan Žužić, fra Leopold Mičić i fra Gabrijel Škibola. Nakon izbora, braća su u kapitularnoj dvorani zapjevala Tebe Boga hvalimo, nakon čega su novi članovi uprave položili prisegu vjernosti. Kapitul se nastavlja raspravljanjem o prethodno utvrđenim temama o životu Provincije. (ofm-sv-jeronim.hr) Apostolski blagoslov pape Franje o. Danijelu Mihatovu, franjevcu trećoredcu 31. ožujka 2016.

Prigodom 100. rođendana o. Danijela Mihatova, franjevca trećoredca iz samostana svetoga Franje Asiškoga na Krku, na istoimenome otoku, papa Franjo udijelio mu je apostolski blagoslov. Sam tekst blagoslova ispisan je na hrvatskom jeziku na svečanoj jubilejskoj pergameni i glasi: „Sveti Otac Franjo udjeljuje apostolski blagoslov o. Danijelu Mihatovu, prezbiteru Reda franjevaca trećoredaca ili franjevaca glagoljašâ, u prigodi njegova 100. rođendana 1916. - 31. ožujka - 2016. te ga povjerava zagovoru i zaštiti Presvete Bogorodice Marije, Gospe Velikoga hrvatskog krstnog zavjeta.“

30. ožujka 2016.

Na kraju hrvatskoga teksta nalazi se na latinskom jeziku nadnevak od prošloga 15. ožujka te pečat Apostolske milostinjarnice i potpis nadbiskupa Konrada Krajewskoga, apostolskoga milostinjara.

Na zasjedanju redovitog provincijskog kapitula Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri koji se održava na Košljunu od 28. ožujka do 1. travnja 2016., pod predsjedanjem fra Andrije Bilokapića, provincijala i predsjednika kapitula, izabrana je nova uprava Provincije te su određene smjernice za daljnje djelovanje Male braće u Provinciji.

Fra Danijel je proslavio svoj 100. rođendan 31. ožujka 2016. u samostanu sv. Franje u Krku. Fra Danijel je suslavio na svečanom euharistijskom slavlju kojemu je u samostanskoj crkvi predsjedao krčki biskup Ivica Petanjak i na kojem su koncelebrirali umirovljeni biskup Valter Župan, provincijal fra Niko Barun, provincijski vikar fra Zvonimir Brusač, samostanski vikar fra Vlado Rožić,

Izabrana nova uprava Franjevačke provincije sv. Jeronima

više od trideset subraće iz Provincije te veći broj svećenika Krčke biskupije. Sudjelovali su i karmelićani iz krčkog samostana i redovnice euharistijske sestre Srca Isusova i Marijina iz Krčke biskupije. U slavlju su sudjelovala i fra Danijelova braća Tonko Mihatov iz Kalifornije i Šime Mihatov iz Zagreba sa suprugom Marijom. Bili su nazočni vjernici iz molitvene i biblijske zajednice koje fra Danijel i danas duhovno i pastoralno vodi i animira te mnogi vjernici iz grada Krka koji su ispunili samostansku crkvu. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor iz grada Krka. Biskup Petanjak u uvodu je istaknuo kako je uvjeren da je fra Danijelov dugi život, uistinu, Božja nagrada njemu. Prigodnu je homiliju održao mons. Župan koji je istaknuo da nam primjer života i proslava 100. rođendana fra Danijela pružaju izvrsnu priliku da bolje i produbljenije razumijemo narav i poslanje redovničkog života u Crkvi. „Smisao redovničkog života u poslušnosti, siromaštvu i čistoći“, rekao je, „može se razumjeti i vidjeti samo u svjetlu Isusova života“. „Redovnici mogu, već ovdje na zemlji iskusiti što znači imati Boga kao najveće dobro i bogatstvo“. Na kraju je zahvalio fra Danijelu za sve dobro što je kao redovnik i svećenik učinio u Krčkoj biskupiji i gradu Krku, posebno i za njegovo sadašnje djelovanje u pastoralno-duhovnom radu s molitvenom zajednicom „Isus uskrsli“ i biblijskom zajednicom. Na kraju euharistije najprije je pročitan apostolski blagoslov pape Franje fra Danijelu prigodom njegovog 100. rođendana, a zatim je pročitana i čestitka fra Nicholasa Polichnowskog, generalnog ministra franjevaca trećoredaca. U njoj mu on zahvaljuje za osamdeset i tri godine života u Trećem samostanskom redu sv. Franje i za sedamdeset i šest godina svećeničkog služenja. U nastavku čestitke poručuje: „Vi ste iskusili povijest

koju smo mi mogli samo čitati i proučavati. U Djelima apostolskim (2,17) možemo pročitati: ‘Vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati’. Neka Vas Duh Sveti vodi i pomogne Vam u ostvarenju snova i u molitvi za Vašu Hrvatsku provinciju i Red“. Provincijal fra Niko Barun u svom je govoru prikazao životni put i djelovanje fra Danijela te mu čestitao stoti rođendan u ime braće, bogoslova i postulanata Provincije i zahvalio mu za sve dobro koje je učinio za svoju Provinciju, Crkvu i svoj hrvatski narod. „Vi ste“, rekao je, „uvijeki bili skroman čovjek, fratar koji voli svoju zajednicu, svećenik dobrog srca, odgovoran, strpljiv, jednostavan, pobožan, čovjek dijaloga, rado viđen u društvu, biblijski čovjek“ te nastavio: „Kao stogodišnjak vi ste još aktivni, niste se predali… Tako pokazujete mladima kako se živi, radi… kako imati mladenački duh. Svi smo ponosni na vas, na vaš život. Neka Vas prati Božji blagoslov i zagovor našega svetog oca Franje. Živjeli mi s Vama još mnogo ljeta!“ Svoju mu je poruku i čestitku uputio i fra Jure Šarčević, OFMCap, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. U njoj je podsjetio na prve svećeničke korake fra Danijela u Herceg Novom, rodnome mjestu svetog Leopolda Bogdana Mandića te zahvalio fra Danijelu za sve što je dao „svojoj Provinciji, hrvatskom redovništvu, Crkvi u Hrvata i čitavoj domovini Hrvatskoj“. Zatim su mu čestitali predstavnici molitvene zajednice „Krist uskrsli“ i biblijske skupine koje on i danas duhovno animira. Na kraju je u ime samostana na Krku, prenesena čestitka fra Antuna Badurine, gvardijana, koji nije mogao biti nazočan zbog bolesti. Povelju Papinog apostolskog blagoslova fra Danijelu je u ime samostanske zajednice predao fra Joso Živković koji se u odsutnosti gvardijana založio za pripremu ovoga slavlja.

53 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

U riječi na kraju slavlja fra Danijel je najprije zahvalio nebeskom Ocu a zatim svim sudionicima slavlja, posebno krčkom biskupu Ivici Petanjku i mons. Valteru Županu, biskupu u miru, za njihovu pažnju i sudjelovanje na slavlju, brojnoj braći iz Provincije, svećenicima Krčke biskupije te svima koji su mu u ovom slavlju čestitali i predali prigodne darove. U drugom se dijelu pitao koliko vremena posvećujemo osobnoj molitvi, osobnom susretu s Bogom te naglasio kako je važno svakog dana posvetiti jedno vrijeme molitvi i Božjoj riječi unatoč obvezama i odgovornostima. „Važna je Mojsijeva uloga, uloga molitve, zagovora pred Bogom. O nebeskom Ocu sve ovisi! Svima nam je, nadam se, moguće provesti jedno vrijeme na Sinaju, pred Gospodinom. To bih vam s ovog slavlja htio poručiti i htio preporučiti“, rekao je na kraju. Na kraju je fra Zvonimir Brusač, provincijski vikar, zahvalio svima nazočnima te posebno istaknuo one koji su pridonijeli u pripremi slavlja u crkvi i u samostanu, među njima posebno bogoslovima i postulantima Provincije koji su posluživali na euharistiji i pomogli u pripremi i tijekom cijeloga slavlja. Slavlje u crkvi završilo se pjesmom „Tebe Boga hvalimo“, himnom „Lijepa naša“ i svečanim vazmenim blagoslovom biskupa predsjedatelja. Nakon euharistijskog slavlja bio je za sve nazočne domjenak u atriju samostana, a kasnije je u samostanu za uzvanike pripremljen svečani objed na kojemu se u zdravicama i zahvalnim riječima moglo još bolje približiti bogat i plodonosan život fra Danijela Mihatova. Preneseni su, također, čestitka i pozdravi kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa. (franjevcitor.hr)

Proslavljen Dan Klanjateljica Krvi Kristove 2. travnja 2016.

Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb zajedno sa članovima zajednica Krvi Kristove, prijateljima i suradnicima proslavile su Dan Klanjateljica 2. travnja 2016. u Banjoj Luci, mjestu svojih početaka, gdje su sestre 1879. otvorile svoj prvi samostan pod imenom Nazaret. Središnje slavlje događalo se u banjolučkoj katedrali, koja je tom prigodom bila dupkom puna jer je sa sedamdeset klanjateljica slavilo oko osamsto hodočasnika iz Hrvatske i BiH, kojima su se pridružili i domaći vjernici. Sestre su u procesiji ušle kroz Sveta vrata katedrale, u kojoj je euharistijsko slavlje predvodio pomoćni banjolučki biskup mons. Marko Semren u koncelebraciji s dvanaest svećenika i dvama đakonima. Nekoliko svećenika bilo je na raspolaganju za ispovijed. Posebnost Dana Klanjateljica velika je jer se događa u Godini milosrđa i 150. godišnjici smrti svete utemeljiteljice Marije De Mattias. Biskup Semren u svojoj je homiliji, između ostaloga, rekao: „Kad za nekoga kažemo da je imao svoj dan, time želimo istaknuti da se taj dan pokazao u najboljem svjetlu. Kad za nekoga kažemo da je imao svoju godinu, ističemo da se čitavu godinu pokazivao u najboljem svjetlu. A što reći za one koje su svoje dane posvetile Gospodinu? Što nam govori sto trideset i sedam godina sestara u banjolučkom kraju“, upitao je Biskup te nastavio: „Banja Luka je za sestre Klanjateljice i zavičaj, a svatko od nas sa sobom nosi svoj zavičaj jer on duboko određuje čovjeka. Premda mi ljudi nismo toga često svjesni, zavičaj putuje s nama i sjećanje na njega ostaje snažno i neizbrisivo i onda kada život odvodi na druga mjesta, da pronađe dru-

ge zavičaje… Klanjateljice nasljeduju Isusa Krista na način sv. Marije De Mattias, koja se trajno u životu i radu klanjala raspetom i uskrslom Kristu i na taj način sudjelovala u njegovu djelu otkupljenja… Ovaj Dan poziva Klanjateljice da osluhnu što im Bog govori preko njihove prošlosti, što im govori u sadašnjosti i na što ih poziva u budućnosti. On ih potiče na povratak izvorima, na temeljnu duhovnu obnovu kako bi se pripremile za nove izazove u Crkvi i svijetu. Potiče i na zahvalnost Bogu i onima koji nas vode Njemu.“

Nakon mise nastavljeno je druženje u dvorištu katedrale, a potom su sestre s hodočasnicima posjetile franjevački samostan na Petrićevcu i trapistički samostan „Marija Zvijezda“ te sestarske samostane u Bos. Aleksandrovcu (koji je preuređen za Centar za odvikavanje od ovisnosti) i Novoj Topoli (poznat po Biljnoj ljekarni „Karmela“).

Nakon popričesne molitve biskup Semren pročitao je pozdravno pismo mjesnog ordinarija Franje Komarice, koji je bio spriječen nazočiti tom velebnom slavlju: „Zahvaljujem dobrome Bogu za svaku i svakoga od vas što se trudite u svome osobnom zvanju vjerodostojno služiti Kristovu otkupiteljskom djelu u Njegovoj Crkvi i u ime Njegove Crkve, slično kako je to u svoje vrijeme i u svome okruženju uzorno činila vaša utemeljiteljica Marija De Mattias, čiju 150. obljetnicu prelaska u vječnost sada obilježavate. Hvala vam i za vašu ljubav i molitvu prema preostalim, nakon tragičnog progona, članovima moje Biskupije“, ističe se u pismu biskupa Komarice.

Održan XV. redoviti provincijski kapitul Služavki Maloga Isusa zagrebačke Provincije

Sestre su nakon mise imale prigodan program prisjećajući se svoje povijesti tekstom i recitalom protkanim dubokim porukama i prekrasnim pjevanjem. Sve se odvijalo u želji da budućnost bude što prožetija Božjom ljubavlju i milosrđem jer primljena karizma otkupiteljske ljubavi potiče upravo na to! Program je završen krasnoslovom pjesme posvećene preminulim Klanjateljicama, posebno onima čiji su grobovi izbrisani. U suglasju s pjesmom pristupale su oltaru tri sestre s upaljenim svijećama, simbolima žrtve svih pokojnih Klanjateljica, ali i nade u beskrajni život sa Svjetlom!

Svi su se u večernjim satima vratili svojim kućama sa željom nastaviti obilježavati važne povijesne dane u vjerničkom zajedništvu na značajnim mjestima! (s. T. Ćavar)

2. travnja 2016.

U Zagrebu, u samostanu „Antunovac“, Nova Ves 55, od 29. ožujka 2. travnja 2016. održan je XV. redoviti provincijski kapitul Družbe sestara Služavki Maloga Isusa zagrebačke Provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina. Tema kapitula bila je „Naše služenje u milosrdnoj ljubavi.“ U izbornom dijelu kapitula za novu provincijsku glavaricu izabrana je s. M. Petra Marjanović. Kapitul je započeo duhovnom pripremom koju je vodio o. Marijan Zubak, misionar Družbe Krvi Kristove kojim je svojim prigodnim propovijedima u euharistijskim slavljima duhovno pratio rad sestara. U izbornom dijelu kapitula za novu provincijsku glavaricu izabrana je s. M. Petra Marjanović, a članice uprave su: s. M. Mirjam Dedić (zamjenica i 1. savjetnica), s. M. Beatis Čajko (2. savjetnica), s. M. Viktorija Predragović (3. savjetnica), s. M. Emanuela Pečnik (4. savjetnica). U radnom dijelu kapitula, u Godini milosrđa, sestre su promišljale o svojem življenju redovničkog života i poslanja u Crkvi. U tome ih je animirao i referat na temu „Srce

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Isusovo izvor milosrđa i snage za djelatnu ljubav u mojoj zajednici“, koji je pripremila s. Marija Kiš, SMI. Predsjednik Vijeća HBK za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić čestitao je na izboru novoj provincijalnoj glavarici zagrebačke Provincije Presvetog Srca Isusova i Marijina Služavki Malog Isusa s. Petri Marjanović i novoj upravi Provincije: prvoj savjetnici i zamjenici s. Mirjam Dedić, drugoj savjetnici s. Beatis Čajko, trećoj savjetnici s. Viktoriji Predragović i četvrtoj savjetnici s. M. Emanueli Pečnik. Izrazio je zahvalnost i dosadašnjoj provincijskoj upravi, na čelu sa s. Katarinom PenićSirak. Uz čestitke novom vodstvu biskup Uzinić istaknuo je i važnost promišljanja redovnica o njihovom poslanju u ovom vremenu upravo kroz perspektivu Božje milosrdne ljubavi. (ssmi.hr/ika) Dominikanski provincijali iz Europe slavili misu s vjernicima u Dubrovniku 3. travnja 2016.

Dio sudionika godišnjeg Skupa dominikanskih provincijala iz cijele Europe, koji se proteklog tjedna održavao u Dubrovniku, slavio je u nedjelju 3. travnja euharistiju s vjernicima koji se nedjeljom okupljaju na misi u samostanu sv. Dominika u Gradu. Misno slavlje predvodio je prior samostana fr. Matijas Farkaš, a propovijedao je provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Anto Gavrić. Liturgijsko pjevanje predvodio je VIS „Veritas“. U propovijedi je provincijal Gavrić rekao kako tom nedjeljom posebno odzvanja riječ milosrđe jer se slavi blagdan Božjeg milosrđa, a u tijeku je i Godina milosrđa. Primije-

tio je kako u svijetu i nema baš puno milosrđa prema ljudima koji su doživjeli padove i neuspjehe u životu, nego im se ta njihova prošlost često predbacuje i zbog toga im se prigovara. „Isus, za razliku od mentaliteta svijeta, kada nakon uskrsnuća prvi put dolazi među učenike koji su ga zatajili, ne prigovara im, nego im kaže riječi mira i opraštanja, a njima je upravo to i trebalo.“ Dalje je provincijal nastavio govoriti o milosrđu u životima ljudi te podsjetio kako dominikanci ove godine proslavljaju 800. obljetnicu reda u kojoj se prisjećaju brojnih dominikanaca i dominikanki koji su u prošlosti pridonijeli redu. Rekao je i kako je za dominikance njihov utemeljitelj sv. Dominik svetac milosrđa jer je u noćnim molitvama vapio Gospodinu: „Bože, Milosrđe moje, što li će biti s grješnicima?“ Tema ovogodišnjeg Skupa europskih dominikanskih provincijala, koji se od 30. ožujka do 3. travnja održavao u Dubrovniku, bila je „Red kao škola milosrđa“. Na skupu je sudjelovalo pedesetak sudionika, a među njima je bio i učitelj reda fr. Bruno Cadoré. Dominikanski provincijali održavali su zasjedanja u kongresnoj dvorani hotela Petka u Gružu, na trima jezicima (francuskom, engleskom i španjolskom sa simultanim prevođenjem), a liturgiju (pjevana jutarnja i večernja te euharistija) imali su u samostanskoj crkvi sv. Križa u Gružu. Na Skupu je održano više predavanja. Prvo predavanje „Milosrđe – biblijski i teološki pristup“ održao je fr. Srećko Koralija, regens studija Hrvatske dominikanske provincije. Zatim je belgijski provincijal Philippe Cochinaux imao izlaganje na temu „Milosrđe usred neuspjeha“, prikazujući teologiju neuspjeha. Poljski dominikanac Tomasz Gaj, kao odgajatelj mladih dominikanaca, prikazao je „Odgoj za milosrđe“. Trojica provincijala iz Nizozemske, Irske i Toulo-

use iznijeli su osobna svjedočanstva u tematskom okviru „Kako biti milosrdan kao provincijal“. Sudionici skupa, također, su razgovarali o temama vezanim za djelovanje Reda propovjednika, o jubileju toga reda te o nekim aktualnim situacijama s kojima se susreću na terenu. Novost skupa dominikanskih provincijala u Dubrovniku bila je u tome što su se skupu prvi put u jednom dijelu pridružili i regensi studija dominikanskih provincija iz Europe. Domaćin skupa bila je Hrvatska dominikanska provincija, a tajnici skupa bili su fr. Mihael Mario Tolj i fr. Marko Dokoza. Dominikanski provincijali iz Europe tijekom boravka u Dubrovniku susreli su se i s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem. (ika) Proslavljen Dan Hrvatske dominikanske provincije 4. travnja 2016.

Na blagdan Blagovijesti koji je ove 2016. godine slavljen u ponedjeljak 4. travnja Hrvatska dominikanska provincija Navještenja Blažene Djevice Marije proslavila je svoj dan. Misno je slavlje u crkvi Kraljice svete krunice uz dominikanski samostan na zagrebačkoj Koloniji, uz koncelebraciju više od dvadeset svećenika, predvodio dominikanski provincijal o. Anto Gavrić. Među suslaviteljima bili su predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, dekan Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove Ivan Šestak, rektor Nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici mons. Zlatko Koren, ravnatelj Hrvatske inozemne pastve Tomislav Markić, glavni urednik Glasa Koncila mons. Ivan Mikle-

nić, glavni urednik Radio Marije o. Stjepan Fridl, više svećenika dominikanaca, među kojima i Čeh Petr Živny te svećenika iz svećeničkog bratstva sv. Dominika. Sudjelovali su i dominikanski bogoslovi, pjevao je mješoviti župni zbor sa Zborom dominikanskih bogoslova, a misu su izravno mogli pratiti slušatelji Radio Marije. Propovijed je provincijal Gavrić posvetio riječi Božjoj. Tematizirao je duboku povezanost dominikanske zaštitnice Bl. Djevice Marije s Božjom riječi te podsjetio na njezine riječi „Neka mi bude po riječi tvojoj“ i podsjetio na to kako je Marija primila i čuvala riječ, živjela je tijekom cijeloga života te je po riječima činila velika djela. Spomenuo se kako je Isus poučavao da je važno čuvati riječ, postavio ljestvicu ljudskih vrjednota te naglasio da ne možemo odvojiti ljudsku riječ od Božje riječi. „Riječi povezuju, stvaraju zajedništvo, oplemenjuju, ali i uništavaju, razaraju. Riječima se može manipulirati, ali i podizati, odgajati“ – rekao je o. Gavrić ističući da su dobre riječi potrebne zajedništvu i domovini. Izrazio je zadovoljstvo što su okupljeni na misi za Dan Provincije bili iz svih slojeva hrvatskoga društva. Provincijal je pozdravio domaće vjernike koji su svakodnevno s dominikancima u crkvi, sestre dominikanke te predstavnike političkoga života. Potaknuo ih je na promicanje dobrih riječi. Na skrbi za dobru riječ zahvalio je nazočnom predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonku Kusiću koji je nakon misnoga slavlja progovorio o iznimnim zaslugama hrvatskih dominikanaca, posebice za hrvatsku kulturu i znanost, tijekom 800 godina postojanja dominikanskoga reda na hrvatskim prostorima. O. Gavrić zahvalio je na potpori medijima koji se svakodnevno bave prenošenjem riječi i s kojima oci dominikanci često surađuju. Proslava Dana Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

bila je i dijelom proslave jubileja 800. obljetnice postojanja Reda propovjednika. U sklopu proslave Dana Hrvatske dominikanske provincije na svetkovinu Blagovijesti i ove je godine održan studijski Dan Provincije. Tim je povodom u Zagrebu gostovao češki dominikanac Petr Tomas Karel Živny, koji predaje na sveučilištu u Milanu, a bavi se i psihoterapijom. Uvodne riječi uputili su organizator studijskoga dana, regens studija Provincije fr. Srećko Koralija i provincijal fr. Anto Gavrić. „Trebamo dopustiti da Riječ odzvanja preko nas i tako ulazi u konkretne životne prilike onih s kojima se susrećemo, da niti jedna životna situacija ne udalji čovjeka od susreta s Gospodinom“, uvodno je poručio provincijal Gavrić. Gostujući predavač fr. Petr Živny za temu prvoga predavanja odabrao je naslov „Teoretski, praktični i istraživački aspekti propovjedničke komunikacije“, iznoseći rezultate istraživanja do kojih je došao u svojoj doktorskoj disertaciji. Današnje društvo definirao je kao „postcrkveno“ te utvrdio da postoji ozbiljna kriza homiletike u takvom vremenu: „Propovjednik koji propovijeda kratko je omiljen, a to nije dobar znak duhovnoga života.“ Iznoseći brojne savjete za propovjednike, fr. Petr je zaključio da propovijed prije svega treba doticati ljudska srca i izvirati iz poniznosti i molitve. Vjerska formacija i mentalno zdravlje bila je tema drugoga predavanja, u kojem je fr. Petr izložio poveznice između mentalnoga zdravlja, kako ga je definirala Svjetska zdravstvena organizacija i vjerske formacije putem obrazovanja, obiteljskoga odgoja i vjeronauka te praktičnoga života u župama. „Mentalno je zdravlje dio općeg zdravlja, a ne samo odsut-

stvo mentalne bolesti, a osim sprječavanja bolesti, ono podrazumijeva očuvanje mentalnog zdravlja te dostizanje punog osobnog potencijala.“ „Evanđelje je puno empatije. Isus pomaže ljudima, smanjuje njihove boli, bilo fizičke, bilo psihičke“, istaknuo je predavač. S druge strane, upozorio je da zbog orijentalnoga jezika Svetoga pisma koji progovara zapadnom čovjeku, u odsutstvu dobre egzegeze lako može doći do nerazumijevanja, a vjernik može završiti u „slijepoj ulici“. „Mentalno je zdravlje veliki Božji dar koji trebamo nastojati postići, a očituje se prvenstveno u kvalitetnoj komunikaciji“, objasnio je fr. Petr, „a vjerska je formacija za mentalno zdravlje važna, pri čemu je važnija duboka duhovnost, a ne samo religioznost.“ „Postoji opasnost da pravila postanu puno važnija od same duhovnosti ili da religiju koristimo samo da bismo nešto dobili. Isusove riječi: ‘Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ središte su duhovnoga života, a to je puno teže od obavljanja rituala.“ „Poteškoće s kojima se susreće današnji čovjek su brojne, a samo neke od njih povezane s mentalnim zdravljem su: preosjetljivost, strah, anksioznost, skrupuloznost, opsesija, infantilnost, depresija te razne psihoze. Evanđelje na toliko mjesta govori ‘Ne boj se’ te svjedoči o ozdravljenjima, što je sve sadržaj koji bi u vjerskoj formaciji trebalo stavljati u prvi plan. Pred svećenicima je, dakle, težak zadatak kada je riječ o konkretnom pomaganju ljudima suočenima s poteškoćama u mentalnome zdravlju, ali uvijek se treba prepustiti Božjoj riječi i jednostavno pitati Njega kako pomoći čovjeku.“ (ika/ dominikanci.hr)

Blagovijest i Dan Provincije Navještenja Gospodinova sestara milosrdnica 4. travnja 2016.

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga u Splitu u ponedjeljak 4. travnja proslavile su svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest i Dan splitske Provincije Navještenja Gospodinova. Svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli koja je posvećena Navještenju predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji su bili samostanski kapelan fra Stanko Radić, fra Domagoj Runje i ostali svećenici. „Svetkovina Navještenja Gospodinova najveći je izraz Božjeg milosrđa i ljubavi i najvažniji događaj spasenja za svakog pojedinca i čitavi ljudski rod“, rekao je na početku nadbiskup Barišić. U homiliji je istaknuo kako je „u ulozi Majke Marije, kojoj je naviještena radosna vijest, koja se otvorila djelovanju Duha Svetoga i koja je prihvatila Božju volju, svatko od nas“ te „da smo pozvani u Marijinoj ulozi čitati naš životni put“. „I nama je upućen isti navještaj. Radosnu vijest imali smo i imamo priliku slušati uhom i srcem od samoga rođenja preko svojih roditelja, vjeroučitelja, svećenika, euharistije, svoje savjesti i srca. U svim tim trenutcima Bog nas je pozivao da poput Marije napravimo iskorak u svom životu“, rekao je nadbiskup. Pojasnio je i kako se „bez prihvaćanja Božje volje za naš život čovjek ne može u potpunosti ostvariti u ovom vremenu i prostoru“. „Često se opiremo Njegovoj volji jer ne vidimo da nas želi osoviti na noge i učiniti originalima. Njegova volja za nas nije ograničavanje naše osobnosti, već je to najveća mogućnost ostvarenja našega života“, rekao je nadbiskup. Govoreći o djelovanju Duha Svetoga, istaknuo je da „u nama djeluje isti Duh koji je djelovao u početku stvaranja svijeta, u Majci Mariji i u rađanju Crkve“

te je ustvrdio da je „u svakom pojedincu Gospodin pripravio put za spasenje, a na nama je da njegovu pozivu, poput Marije, pozitivno odgovorimo“. Obraćajući se milosrdnicama, nadbiskup Barišić prozvao ih je sestrama i kćerima milosrđa. „Kada kažem ‘sestre’, to uključuje horizontalu, odnosno vaše služenje braći i sestrama u potrebi. No, ono ‘kćeri’ odnosi se na vertikalnu dimenziju po kojoj je prepoznatljivo da ste Marijine i da ste kćeri milosrdne ljubavi Božje. Vi ste novi roj Duha Svetoga“, istaknuo je. Čestitajući redovnicama Dan Provincije, istaknuo je da je njihova zajednica puno dala mjesnoj i domovinskoj Crkvi te im je zahvalio na svim tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa po kojima svjedoče navještaj spasenja i utjelovljenje Kristovo koji je preko njih prisutan u našem vremenu i prostoru. Na kraju misnog slavlja fra Stanko Radić zahvalio je nadbiskupu Barišiću na prisutnosti i potpori sestrama i svim redovnicima i redovnicama, a sestrama milosrdnicama čestitao je Dan Provincije. Misno slavlje ujedno je početak duhovnih vježbi za sestre koje će trajati do 10. travnja, a koje predvodi o. Antonio Mario Čirko, OCD. Svečano euharistijsko slavlje na kojem su uz sestre sudjelovali i njihovi prijatelji, svojim pjevanjem animirao je Zbor sestara milosrdnica pod ravnanjem mo. s. M. Mirte Škopljanac Mačina. U ime svih redovnica s. M. Radoslava Kevo zahvalila je nadbiskupu Barišiću na ohrabrujućim i poticajnim riječima. Sestre su se za proslavu pripremale trodnevnicom koju je predvodio fra Domagoj Runje, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Posljednjeg dana trodnevnice nakon misnog slavlja održan je koncert Zbora sestara milosrdnica pod rav-

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

nanjem mo. s. M. Mirte Škopljanac Mačina, a kao gost na orguljama nastupio je don Ivan Urlić. „Nadbiskup nas je ohrabrio da u ovoj Godini milosrđa budemo još više sestre milosrdnice braći i sestrama koji su u potrebi i kćeri Milosrdnog Oca koji po iskazanom milosrđu i od nas očekuje milosrđe. Oslikao je to slikom roja pčela koje zajedno proizvode med i poželio da taj roj nikada ne utihne. U svemu tome nam kao uzori sjaje i naši dragi utemeljitelji, sv. Vinko i sv. Lujza, koji neka nas prate u misiji svjedočenja i djelatnog življenja Bogu posvećenog života... Blažena Djevica Marija neka nas prati svojim zagovorom i hrabri da i mi možemo, iako ponekad preplašene i smetene hrabro izreći svoje ‘da’ i po sili Duha Svetoga krenuti u svakodnevna misijska putovanja naviještanja Radosne vijesti svoj braći i sestrama.“ (s. AD) Karmelićanin Zdenko Križić novi gospićko-senjski biskup 4. travnja 2016.

Papa Franjo prihvatio je odreknuće od službe mons. Mile Bogovića, dosadašnjeg gospićko-senjskog biskupa, u skladu s kanonom 401 čl. 1 Zakonika kanonskog prava te je za novog gospićko-senjskog biskupa imenovao o. Zdenka Križića, OCD, dosadašnjeg rektora karmelićanskoga Međunarodnog zavoda „Terezianum“ u Rimu, objavljeno je u ponedjeljak 4. travnja u podne u Rimu i Hrvatskoj, izvijestila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj. Otac Zdenko (od Bezgrješnog Srca Marijina) Križić, OCD, krsnim i civilnim imenom Ivan, rođen je 2. veljače 1953. u Johovcu, župa Foča, kod Doboja (Bosna i Hercegovina). Nakon završene srednje škole koju je pohađao kod franjevaca konventualaca u Zagrebu, nastavlja studij filozofije kod karmelićana u Firenci, a potom studij

teologije na Papinskome teološkom fakultetu „Teresianum“ u Rimu. Prve redovničke zavjete položio je 27. srpnja 1970. u Somboru, a doživotne zavjete 16. srpnja 1976. u Zagrebu. Ređen je za svećenika 26. lipnja 1977. u Zagrebu. Nakon završenoga teološkog studija nastavlja studij duhovnosti na Papinskome institutu duhovnosti „Teresianum“ u Rimu gdje, 1978. postiže magisterij na temu „Biblijski likovi u djelima svete Terezije Avilske“. Objavio je nekoliko članaka iz duhovnosti u revijama Posvećeni život i Bogoslovska smotra. Osim hrvatskoga, dobro govori talijanski, a dostatno poznaje i španjolski jezik. Od 2012. obnaša službu rektora karmelićanskog Međunarodnog zavoda „Teresianum“ u Rimu. Službe koje je do sada obnašao: bio je prefekt Dječjeg sjemeništa otaca karmelićana u Zagrebu (1978.-1984.); prvi savjetnik Komisarijata karmelićana (1984.-1990.); prior samostana u Remetama-Zagreb (1984.-1990.); vanjski profesor na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu (1984.2012.); provincijal Hrvatske karmelske provincije (1990.-1996.); vikar Provincije (1996.-2002.); prior samostana u Remetama – Zagreb (1996.-1997.); prior novoosnovanog samostana u Krku (1997.-2002.): magister novaka (1997.-1999.); provincijal Hrvatske karmelske provincije (2002.2003.); generalni vikar karmelskog Reda (2003.-2009.); prior samostana u Krku i provincijalni savjetnik (2011.-2012.). Izjava o. Srećka Rimca povodom imenovanja novog gospićko-senjskog biskupa Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Srećko Rimac dao je za Informativnu katoličku agenciju izjavu povodom imenovanja karmelićanina o. Zdenka Križića novim gospićko-senjskim biskupom u kojoj je istaknuo: „Na dan kada liturgijski slavimo blagdan Blagovijesti primili smo ra-

dosnu vijest da je naš subrat o. Zdenko Križić imenovan biskupom Gospićko-senjske biskupije. Nas braću karmelićane, kao i sestre karmelićanke i članove svjetovnog reda, ova je vijest jako obradovala. Istina, nismo bili iznenađeni jer smo poznavajući ljudske, svećeničke i intelektualne kvalitete našega subrata i dugogodišnjeg poglavara to na jedan način shvatili kao nešto što se moglo i očekivati. Radujemo se s vjernicima Gospićko-senjske biskupije jer su dobili istinskog pastira koji će se brižljivo i očinski brinuti za njih, kao što je to činio i za nas. O. Zdenko izražavao je želju za povratkom iz Rima u Provinciju te je bio spreman poći u svaki od samostana koji pripadaju Provinciji. Premda je toliko dugo bio poglavar – samostana, Provincije, zamjenik generala i rektor Terezijanuma, o. Zdenko bio je spreman prihvatiti premještaj u bilo koji samostan i prihvatiti bilo koju službu koja je potrebna u Provinciji. Moram priznati da mi je to bilo veliko svjedočanstvo raspoloživosti Bogu. Nekoliko je puta rekao da nikada ne želi da se ispunjavaju njegove želje i planovi s njim, nego da uvijek želi ispunjavati ono što poglavari traže od njega jer je onda siguran da je to Božja volja. Jako dobro znam da njegova želja nije bila da postane biskupom i da je službu biskupstva prihvatio samo iz poslušnosti jer je u tome vidio Božju volju. Da je odbio, bila bi to njegova volja. U Provinciji će nam o. Zdenko jako puno nedostajati jer, uistinu, imamo dosta bogoslova, ali još treba čekati nekoliko godina dok ne postanu svećenici. Sigurno je da će jako puno nedostajati i sestrama karmelićankama s kojima je jako puno surađivao i bio im je od velike pomoći kao ispovjednik i duhovni asistent njihove Udruge. Osobno poznajem o. Zdenka, već oko trideset godina kada je kao mladi svećenik bio kateheta studenata. Tako da sam kao student išao na vjeronauk u Remete, a on nam je bio kateheta. Već tada se očitovao njegov blag karakter, pristupačnost i uče-

nost. Za studente i radničku mladež imao je prekrasne kateheze. Kada sam htio pristupiti karmelićanima, a bilo je to prije dvadeset i pet godina, on me je primio u Red kao kandidata, a nakon toga u njegove sam ruke položio redovničke zavjete. U našoj Provinciji i Redu obavljao je različite dužnosti, kako je to navedeno u drugim izvještajima i puno je zadužio nas braću karmelićane u Hrvatskoj. O njegovim ljudskim, svećeničkim i intelektualnim kvalitetama mogao bih dosta toga reći, no istaknuo bih samo njegovu blagost, srdačnost i spremnost da drugome uvijek pomogne. Kao redovnik molitvu nikada nije propuštao i do molitve je uvijek jako držao. Siguran sam da će i ovu, kao i sve druge prethodne službe, izvrsno obavljati i zato kao njegova subraća zahvaljujemo dragome Bogu za njega. Već računamo na njega da će se opet vratiti u svoju Provinciju, kada završi svoju biskupsku službu jer on i kao biskup ostaje član naše Provincije. Ono što sigurno mogu reći je da ćemo se moliti za njega. Svim svećenicima i vjernicima Gospićko-senjske biskupije čestitam i uvjeren sam da su dobili dostojnog nasljednika biskupa Bogovića. Trojedini Bog - Otac, Sin i Duh Sveti, Marija i sv. Josip neka ga vode u ovoj odgovornoj službi i neka sve bude na proslavu Trojedinoga Boga“. (ika) Salezijanci na 16. provincijalnom saboru 6. travnja 2016.

Na 16. provincijalnom saboru, održanom od 4. do 6. travnja u kući za duhovne susrete u Plitvicama okupili su se sabornici Hrvatske salezijanske provincije: provincijalna uprava, ravnatelji i predstavnici mjesnih zajednica i braće da razmotre važna pitanja za život i rad Provincije. Sabor je imao zadaće: provjeriti aktualizaciju 27. općeg sabora Družbe, ispitati mogućnosti preustroja

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Provincije u skladu s karizmom te revidirati Provincijalni direktorij koji uređuje način konkretnog života i rada zajednica i braće. 27. opći sabor Družbe održan je prije dvije godine u Rimu na temu „Svjedoci evanđeoske radikalnosti“. Predložio je Družbi i braći preispitivanje i provjeru života i rada pod vidom duhovnosti (mistici u Duhu), zajedništva (proroci bratstva) i poslanja (sluge mladima). Sabornici su u radnim grupama i plenumu raspravljali te usvojili zaključke koji potvrđuju predanost hrvatskih salezijanaca svome poslanju u skladu sa salezijanskom karizmom: živjeti i raditi u bratskom zajedništvu, kao svjedoci evanđelja i apostoli mladih. Osjeća se želja za znakovitim oblicima prisutnosti, a osobito za novim mentalitetom koji će salezijanski život i apostolsko djelovanje učiniti kvalitativno i kvantitativno znakovitijim i plodonosnijim. Ta promjena mentaliteta zahtijeva veću pozornost posvećenu cjelovitom odgojno-pastoralnom pristupu i stilu rada u župama, školama i drugim ustanovama, stavljajući veći naglasak na odgoj u vjeri, pozornost prema rubnim kategorijama osobito mladima, povezivanje s drugim granama salezijanske obitelji, jačanje misijskog duha i radikalnije življenje salezijanske karizme. Tomu treba poslužiti i novi Provincijalni direktorij koji obuhvaća područja: identitet, poslanje, bratski život, odgoj i obrazovanje, salezijanska obitelj i ekonomija. Sabor je bio izraz konkretnog življenja zajedništva u vedrom i otvorenom ozračju, u ozbiljnom radu i kritičkom promišljanju stanja te otvorenosti perspektivama koje Duh nadahnjuje. Provincijal don Pejo Orkić informirao je sabornike o aktualnostima u Provinciji i pozvao braću na molitvenu podršku i solidarnost na svim područjima. Rad sabornika usmjeravao je regulator don Mihovil Kurkut s moderatorima i voditelji-

ma grupa te animatorima molitvenih slavlja. S ovog zasjedanja poslana je čestitka novoimenovanom gospićko-senjskom biskupu o. Zdenku Križiću, koju je i usmeno prenio provincijalov vikar don Milan Ivančević sudjelovanjem na svečanom misnom slavlju u katedrali u Gospiću te zahvalio na pastirskom služenju i suradnji dosadašnjem biskupu mons. Mili Bogoviću. Provincijal je na kraju zasjedanja zahvalio braći na marljivom radu, bratskoj i konstruktivnoj suradnji kao i osoblju kuće za duhovne susrete: don Josipu Buniću, don Petru Belini i kuharicama. (as) Generalni definitor o. Lucasz Kansy u Karmelu-Brezovici 10. travnja 2016.

Prigodom službenog pohoda Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. Oca Josipa, o. Lucasz Kansy, OCD, drugi generalni definitor iz Rima, u pratnji provincijala hrvatskih karmelićana o. Srećka Rimca posjetio je u nedjelju 10. travnja karmelićanke u KarmeluBrezovici. Nakon radosnog dočeka s pjesmom „Krist jednom stade na žalu“ te pozdrava Uskrslom i srdačne dobrodošlice časne majke T. Viktorije Shtufi subraći u duhu i karizmi, slijedilo je međusobno upoznavanje, a nije manjkala niti himna sv. Tereziji Avilskoj „Maestra de la luz“. U prijateljskom razgovoru o aktualnim temama iz života karmelsko-terezijanske karizme, o. Kansy se zanimao za život redovnica prvog hrvatskog Karmela, za mlade i njihovu formaciju te za praktični život zajednice. Želio je podijeliti sa sestrama njihova zapažanja, razmišljanja, primjedbe i sugestije obzirom na trajnu formaciju, koja je neophodna za duhovni rast terezijanske karizme i za budućnost Karmela. Na Međunarodnom susretu Bogu posvećenih osoba u

Rimu od 28. siječnja do 3. veljače 2016. godine, o. Saverio Cannistra, generalni poglavar Reda, inicijator trajne formacije, održao je sestrama predavanje na spomenutu temu. U međusobnoj izmijeni mišljenja i iskustava, sestre i braća na karmelskom putu podržali su važnost trajne formacije, osobito u današnje vrijeme velikih promjena i izazova. Jednako tako uočili su, u duhu svoje Majke, sv. Terezije Avilske, potrebu trajne osobne metanoje te otvorenosti Duhu Božjemu i ugradnje terezijanske karizme molitve, zajedništva i klauzure u današnji život Crkve i svijeta. „Karizma je živo tkivo Crkve koja se ne može zamrznuti, već mora trajno rasti i obogaćivati se, a čemu su dokaz i sveci koji su iz nje nikli i obogaćivali je kroz pet stoljeća“, ustvrdio je, između ostalog, o. Lucasz. Istaknuo je da, premda danas unutar Reda postoje različiti pogledi na terezijansku karizmu, orijentir je sv. Majka Terezija Avilska koja je hodala s Crkvom i išla s narodom svoga vremena te svoj život molitve i žrtve stavila Bogu i njima na raspolaganje.

Prvi dio susreta bila je liturgija časova, svečana pjevana večernja za vrijeme koje je fra Domagoj održao propovijed u kojoj je istaknuo da je „molitva, bilo osobna ili zajednička, temelj svega onoga što Crkva radi. Sve naše inicijative, susreti i radovi bez molitve ne bi imali nikakva ploda. Tako i molitva za duhovna zvanja prvenstveno ima svoj temelj u molitvi zajednice, u osluškivanju Božje Riječi, Boga koji prvo progovara nama. Molitva za duhovna zvanja traži i našu molitvu za obitelji u kojima se rađaju nova duhovna zvanja. Da bi svi mi mogli svjedočiti radost Krista uskrsloga, moramo otvoriti srce i osluškivati njegovu Riječ, iz koje izvire i naša osobna molitva. Stoga, mladi, koji želite ili razmišljate o duhovnom pozivu otvorite svoje srce Božjoj Riječi u kojoj vam On progovara“. Drugi dio susreta bilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom kojega su pjesmom i molitvom animirali franjevački bogoslovi.

Pjesmu Majci Božjoj „Istočniče Živonosni“ umjetnički su izvele sestre u formaciji, potom su uslijedili šetnja rascvalim vrtom, preporuka u molitve i međusobni pozdravi. (ika)

Na kraju susreta don Jure Bjeliš zahvalio je fra Domagoju i franjevačkim bogoslovima na predvođenju i animiranju molitvenog susreta te pozvao sve nazočne da u Tjednu molitve za duhovna zvanja na poseban način svoju molitvu upute za nova duhovna zvanja. Pozvao je i na bdjenje za duhovna zvanja u katedrali sv. Dujma. (ika)

Tjedan molitve za duhovna zvanja u Splitu

Provincijalni kapitul sestara Kćeri Božje ljubavi

11. travnja 2016.

12. travnja 2016.

U kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, u ponedjeljak 11. travnja, održan je Treći molitveni susret za duhovna zvanja. Tim je susretom otvoren Tjedan molitve za duhovna zvanja u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Predvoditelj susreta je bio domagistar franjevačkih bogoslova mr. fra Domagoj Volarević, zajedno s franjevačkim bogoslovima.

U Duhovnom centru u Granešini od 12. do 14. travnja 2016. odvija se slavlje XIX. provincijalnog kapitula Provincije Božje Providnosti sestara Kćeri Božje ljubavi. U svome radu sestre kapitularke vođene su temom kapitula: „Karizmatski identitet Družbe i apostolska gorljivost za Boga, siromahe i Družbu“.

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Kapitul je redoviti i izborni te će osim promišljanja sadašnjosti i planiranja budućnosti Provincije biti izabrana nova provincijalna uprava za sljedeće četverogodište (2016. 2020.) (s. T. Barnjak) Izvanredni provincijski kapitul franjevaca konventualaca 12. travnja 2016.

U nedjelju 10. travnja 2016. godine u 21 sat s radom je započeo izvanredni provincijski kapitul Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca kojemu predsjeda provincijalni ministar fra Josip Blažević. Posebnost ovoga izvanrednog provincijskog kapitula u tome je što je okupio većinu braće iz Provincije. Braća su se okupila u Marijinom dvoru u Lužnici kako bi zajednički promišljala na temu „Misija i nove evangelizacije“. Kapitul traje do srijede, 13. travnja 2016. godine. U ponedjeljak 11. travnja 2016. godine nastavljen je rad kapitula. Središnja tema drugoga dana bila je „Rasti u identitetu naše karizme kao franjevaca konventualaca i tako doprinositi novoj evangelizaciji“. Na početku radnoga dijela kapitula riječ pozdrava uputio je fra Josip Blažević, provincijalni ministar. Uvodnu riječ održao je fra Miljenko Hontić, generalni asistent reda franjevaca konventualaca koji je na službi u Rimu. Najprije je prenio pozdrave generalnoga ministra reda fra Marca Tasce koji je zaželio dobar i plodonosan rad izvanrednog provincijskog kapitula. Uslijedilo je predavanje „Revizija ustanova“ koje je održao fra Timothy Kubicki, tajnik izvršnoga odbora za reviziju ustanova. Redovničke ustanove ili konstitucije temeljni su dokument koji uređuje život jedne redovničke zajednice i stoga je od presudne važnosti da one budu aktualne kako bi re-

dovnička zajednica mogla odgovoriti kroz svoje poslanje na zahtjeve vremena u kojem djeluje.

Euharistijsko slavlje u 19 sati slavio je generalni asistent fra Miljenko Hontić u zajedništvu sa svom prisutnom braćom.

To je vrlo zahtjevan proces koji traje godinama, pogotovo što je želja generalne uprave da u ovome procesu sudjeluje svaki brat u redu svojim aktivnim uključivanjem u cijeli proces. Predavač je u svome izlaganju okupljene upoznao s vrlo zahtjevnim radom na reviziji Ustanova kao i s konkretnim rokovima u kojima se planira cijeli proces završiti.

Trećega dana kapitula, sva braća koja su bila na kapitulu hodočastila su u svetište sv. Antuna Padovanskoga na Sveti Duh u kojem su sudjelovali u pobožnosti trinaest utoraka u čast sv. Antuna. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački.

U poslijepodnevnom radnom dijelu kapitula generalni tajnik za misijsku animaciju fra Jaroslaw Wysoczanski održao je predavanje „Svaki franjevac ujedno je i misionar“ koji je u vrlo zanimljivom predavanju upoznao braću o misijskom djelovanju reda u cijelomu svijetu. „Zanimljivo je primijetiti da u današnje vrijeme postoje mjesta u kojima je zabranjeno javno se priznati kršćaninom i vjernikom te da vjerskih sloboda uopće nema. Upravo u tim okolnostima djeluju naša braća koja hrabrim svjedočenjem evanđeoskog života pronose svijetom Radosnu vijest“, zaključio je generalni tajnik za misijsku animaciju. Potom je uslijedilo osobno svjedočanstvo fra Ambroza Knežića, franjevca konventualca, o životu u misijama u Zambiji u kojoj je boravio i djelovao tridesetak godina. Gost fra Ivan Matić, vikar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, kapitulu je predstavio veliki projekt „Franjevačke pučke misije“ koje se organiziraju u sklopu duhovnoga centra „Tabor“. Potom su fra Miljenko Hontić, generalni asistent, i fra Tomislav Cvetko, provincijski povjerenik za misijsku animaciju, iznijeli plan Reda o otvaranju novih prisutnosti u svijetu u svrhu nove evangelizacije.

Na početku mise župnik župe sv. Antuna, fra Martin Jaković, pozdravio je kardinala Josipa Bozanića zaželjevši mu dobrodošlicu u zagrebačko svetište sv. Antuna Padovanskoga na ovaj jedinstveni događaj koji je okupio gotovo svu braću iz Provincije. Kardinal je u homiliji istaknuo da čovjek današnjice traga za znakovima. „Kršćanin, koji zna da je Gospodin Isus prisutan u životu svakoga čovjeka, u njemu pronalazi snagu, radost i mir. Isus Krist je jedini pravi znak za pravi hod kroz vlastiti život.“ Posebno je pozdravio svu prisutnu braću franjevce konventualce te im zahvalio za ustrajno i strpljivo služenje u Crkvi i nemjerljiv doprinos na području pastoralnoga, kulturnog, umjetničkog i znanstvenog djelovanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Na kraju euharistijskog slavlja provincijalni ministar fra Josip Blažević zahvalio je kardinalu što je predslavio euharistijsko slavlje te svojom prisutnošću izrazio blizinu i podršku i uručio mu prigodni dar. U utorak 12. travnja nastavljen je rad izvanrednoga provincijskog kapitula Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Marijinom domu u Lužnici. Na početku je provincijalni ministar fra Josip Blažević održao uvodno izlaganje na temu „Provincijski prioriteti“ u kojem je vrlo detaljno obrazložio razloge i motive sazivanja kapitula.

Najprije je vrlo detaljno analizirao dosadašnju situaciju u pogledu naše prisutnosti u Crkvi sa svim izazovima i poteškoćama s posebnim osvrtom na misionarski žar koji je slabo prisutan. Pritom je naglasio kako misionarski žar treba biti prisutan u životu svakoga franjevca konventualaca i on nužno ne uključuje odlazak u daleke zemlje nego se može ostvariti i vjerodostojnim življenjem evanđeoskih vrijednosti unutar redovničke zajednice jer zajednica koja radosno živi bratstvo, već je po sebi misionarska, naglasio je provincijalni ministar. Posebno mjesto u govoru o misionarskom djelovanju unutar vlastite zemlje i župe zauzimaju pučke misije i nova evangelizacija, istaknuo je provincijalni ministar. Potom je iznio provincijske prioritete o kojima će kapitul raspravljati, a to su: opredjeljenje za siromašne, apostolat svetišta, misijska djelatnost, Kolbeova baština, izdavačka djelatnost, OFS i Frama te promocija zvanja. Potom je uslijedio rad po skupinama u kojima se razgovarale o provincijskim prioritetima kao i o preispitivanju nazočnosti u nekim prisutnostima u domovini i u inozemstvu. (fra V. Vidović/ika) Započeo kapitul Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita 12. travnja 2016.

U franjevačkom samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku u ponedjeljak 11. travnja 2016. slavlje provincijskog kapitula započelo je euharistijskim slavljem koje je predvodio provincijal i predsjednik kapitula fra Joško Kodžoman. Na kapitulu sudjeluju članovi Provincijskog definitorija, gvardijani i izabrani deputati, tj. ukupno pedeset i tri člana Provincije. Euharistijsko slavlje započelo je zazivom Duha Svetoga i pozdravom o. provincijala koji je potaknuo braću da svi zajedno upute molitvu Bogu za njegovu pomoć i milosti

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

kako bi rad na kapitulu bio plodonosan i na dobrobit cijele naše Provincije. Radni dio kapitula, nakon zajedničkog fotografiranja, započeo je uvodnom molitvom i pozdravom provincijala fra Joška Kodžomana u dvorani „O. fra Karla Balića“. Potom su prihvaćeni dnevni red i određene službe za vrijeme kapitula. Na drugoj sjednici izviješće su podnijeli provincijal i tajnik Provincije. Popodnevni rad započeo je molitvom Službe čitanja i nastavio se izviješćem ekonoma. Sjednica je završila osvrtom na izviješća i molitvom večernje. Moderatori na sjednicama su fra Ante Akrap, fra Zvonko Tolić i fra Ante Branko Periša. Animatori liturgije su fra Marko Duran i fra Antonio Mravak. Provincijski kapitul ima zadaću razmotriti aktualno stanje života i aktivnosti braće u Provinciji, tražiti i predložiti sredstva i metode za rast i obnovu braće i bratstva te zajedničkim savjetovanjem odlučiti o novim programima i budućnosti Provincije. Drugog dana kapitul je započeo jutarnjom molitvom i slavljem svete mise koju je predvodio vikar Provincije i župnik Gospe od zdravlja fra Ante Udovičić. Radni dio kapitula nastavljen je izviješćima o samostanima, odgojnim zavodima i Provincijskim vijećima. Za vrijeme podnošenja izviješća bila je mogućnost i za osvrt na navedena izviješća. Središnji dio drugog dana bila je molitva i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za izbor novih definitora koji je predviđen u srijedu 13. travnja 2016. godine. Članovi provincijskog kapitula u bratskom raspoloženju izmijenjuju iskustva života i rada koje uključuje, s jedne strane, geografski, područje od Neretve do Zrmanje te Zagreb i inozemstvo, a, s druge strane, pastoralno djelovanje, odgoj i obrazovanje, misi-

onarsko djelovanje, rad s članovima OFS-a i Frame kao i drugim različitim skupinama vjernika, kao i druga područja koja zahtjevaju sprecifičnu ulogu u širenju i naviještanju Radosne vijesti. Sve to članovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja nastoje ostvariti u duhu svoga utemeljitelja sv. Franje Asiškog. (franjevci-split.hr) Izabrani novi definitori Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja 13. travnja 2016.

Na redovitom provincijskom kapitulu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja koji se održava u franjevačkom samostanu O. fra Ante Antića u Splitu pod predsjedanjem fra Joška Kodžomana, provincijala i predsjednika kapitula, izabrani su u srijedu 13. travnja 2016. novi definitori: fra Petar Čirko, fra Ivan Čupić, fra Dušan Džimbeg, fra Tino Labrović, fra Ivan Maletić i fra Zvonko Tolić. (franjevci-split.hr) Nova uprava sestara Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje Providnosti 14. travnja 2016.

Vrhovna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Maria Dulce Adams imenovala je 19. veljače 2016. s. Gordanu Igrec provincijalnom glavaricom Provincije Božje Providnosti. Za vrijeme XIX. provincijalnog kapitula članice kapitula 14. travnja 2016. izabrale su četiri provincijalne savjetnice: s. Ankicu Juranović, prvu provincijalnu savjetnicu i zamjenicu provincijalne glavarice, s. M. Zvjezdanu Kovačević, s. M. Elizabetu Ćosić i s. M. Vidu Ademi. Za službu provincijalne ekonome imenovana je s. M. Milka Srša, a za službu provincijalne tajnice s. Ivana Margarin. Nova provincijalna uprava 15. travnja 2016. započela je svoju službu koju će obavljati u sljedeće četiri godine.

Dubrovački biskup Mate Uzinić čestitao je na imenovanju novoj provincijalnoj glavarici. Biskup je čestitku uputio u ime Vijeća HBK za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života i Dubrovačke biskupije u kojoj djeluju redovnice te družbe te je čestitao cijeloj novoizabranoj provincijalnoj upravi: prvoj provincijalnoj savjetnici i zamjenici provincijalne glavarice s. Ankici Juranović, provincijalnim savjetnicama s. Zvjezdani Kovačević, s. Elizabeti Ćosić i s. Vidi Ademi, provincijalnoj ekonomi s. Milki Srši i provincijalnoj tajnici s. Ivani Margarin. „Svojim čestitkama pridružujem molitvu uskrslom Gospodinu da biste svoju odgovornu i časnu službu mogle vjerno obnašati na korist sestara koje su Vam povjerene, kao i svih onih kojima, u četrdeset i četiri zajednice i župe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji i Albaniji, Bog šalje Vašu provincijalnu zajednicu“, istaknuo je u čestitki. Biskup je, također, izrazio zahvalnost dosadašnjoj provincijalnoj upravi na čelu s provincijalnom glavaricom s. Elvirom Tadić. (s. T. Barnjak) Bdjenje za duhovna zvanja u Zadarskoj nadbiskupiji 14. travnja 2016.

Molitveno bdjenje za duhovna zvanja pod geslom ‘Milosrdni Otac’, uoči 53. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja održano je u četvrtak 14. travnja u Zadru. Prvi jednosatni dio bdjenja održan je u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa ‘Zmajević’, a drugi dio, Službu riječi u katedrali sv. Stošije predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Susret za vrijeme kojeg su sudionici izmolili i krunicu Božanskog milosrđa organizirali su sjemenište ‘Zmajević’ i nadbiskupijsko Povjerenstvo za duhovna zvanja i ministrante s

povjerenikom don Stanislavom Wielinskim. Povijest zadarskog sjemeništa čiji su počeci u 13. st. te život sjemeništaraca predstavio je sjemeništarac Mato Puljić. Zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (1713.1746.) osnovao je u 18. st. u Zadru sjemenište za svećenike glagoljaše, da ga djeca pohađaju na narodnom, hrvatskom jeziku. Otvorio ga je njegov nasljednik Mate Karaman 1748. Poslije je tu djelovala bogoslovija, a sjemenište je bilo preseljeno. Ponovno je otvoreno 1949. g., otkad djeluje neprekidno, osim što su za vrijeme Domovinskog rata sjemeništarci bili u Pazinu. Trenutno je u sjemeništu šesnaest sjemeništaraca: po šest iz Zadarske nadbiskupije i Mostarsko-duvanjske biskupije, tri iz Gospićko-senjske i jedan iz Trebinjsko-mrkanjske biskupije. Sjemeništarci pohađaju Klasičnu gimnaziju Ivan Pavao II. Zadar, Strukovnu školu Vice Vlatkovića i Poljoprivredno-prehrambenu školu Stanka Ožanića. Uz redovni molitveni život i pouku imaju i glazbene i sportske aktivnosti. U dvorani sjemeništa svjedočanstvo je rekao i Gabrijel Pavlović iz župe Rotimlja pokraj Mostara. Mislio je biti nogometaš, no poziv je osjetio u 3. r. osnovne škole. Sjemeništarci su izveli i prigodne pjesme te su prikazali ulomak iz svoje predstave o Milosrdnom Ocu, s mislima sv. Ivana Pavla II. iz njegove enciklike ‘Bogat milosrđem’ i bule pape Franje ‘Lice milosrđa’. Tu je istaknuta papina misao kako je sinovljevo dostojanstvo važnije od ponovnog stjecanja materijalnih dobara pri povratku ocu. U teškom materijalnom gubitku sazrio je njegov osjećaj za izgubljeno dostojanstvo, no temeljno dobro je spašeno, čovječnost sina. U katedrali je istaknuta misao pape Franje da svako zvanje u Crkvi ima svoj izvor u Isusovu samilosnom pogledu. „To je osjetio i papa Franjo koji je za svoje biskupsko geslo odabrao ‘Smilova mi se i odabra me’.

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Osjetio je da ga je milost Božja obuhvatila. Zvanje je Božja milost i Božji dar“ rekao je mons. Puljić, dodavši da je bdjenje zahvala Bogu za dar zvanja i za sve koji su u duhovnom zvanju služili Bogu. „Susret je dar naše zahvalnosti za primljene milosti i za sve koji sudjeluju u našem životu s tom milošću, a to su već i roditelji“, rekao je mons. Puljić. Istaknuto je da je Crkva dom milosti, tlo gdje niču zvanja, s molitvom Bogu da podari gorljive zajednice u ponudi kateheze zvanja i puteva posebnog posvećenja. U svom svjedočanstvu u katedrali mr. don Ante Sorić, ravnatelj Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, rekao je da je poziv osjetio u 6./7. r. Potječe iz tradicionalne župe Bibinje, a ključan je bio trenutak iskustva osobne molitve u odnosu s Bogom, što mu je dalo elana i nosilo ga. Htio je što više živjeti od Božje riječi i biti s Isusom. Želio je biti misionar, nošen molitvenim duhom. Nadahnjivao se na knjizi ‘Put jednog misionara’ o. Ante Gabrića, duhu bl. Majke Terezije, sv. Franje Ksaverskog. Nadbiskup Ivan Prenđa ga je pitao: „A što ćemo ovdje? I ovdje ima gladnih, žednih, potrebnih, ljudi koji odbacuju Boga. I ovdje se čovjek može dati Kristu“. „I to je točno“ rekao je don Ante, istaknuvši da je lijepo i veliko biti svećenik „jer se svako jutro Bog utjelovljuje preko mojih ruku, jer svako jutro izgovaram riječi Posljednje večere, odrješujem čovjeka od grijeha i vraćam ga za život vječni, poput liječnika. Svećenik ponovno oživljava. Krštenjem stavljam djecu u zajednicu Crkve, bolesničkim pomazanjem ljudi ustaju iz bolesničke postelje. Slijedim Učitelja iz Galileje koji je umro da bi se čovjek spasio“. U misli svećenik, redovnik, redovnica se ne rađa, nego postaje, u katedrali se prisutnima obratio i maturant sjemeništarac Matej Lučić. Govoreći u ime maturanata sjemeništa

‘Zmajević’, rekao je da ih je, iz raznih krajeva, povezala ista nakana da slijede Dobrog pastira Isusa Krista. Kad su imali teškoće i kušnje, pomogao im je duhovnik Wielinski razgovorom, savjetom da odu u kapelu, pomole se i razgovaraju s Isusom jer je za izliječiti dovoljna prisutnost Krista. Zahvalio je za rektore i prefekte kojima su sjemeništarci uvijek bili prioritet. Istaknuvši da su to bile četiri lijepe i teške godine, Matej je rekao da je sjemenišna zajednica bila Božja milost koja ih je držala na okupu. Nadbiskupu Puljiću priopćio je odluku u ime četiri maturanta i tri propedeuta (pripravnika za bogosloviju, osobe koje su već završile srednju školu, a nakon godine dana boravka u sjemeništu odlaze na bogosloviju) za daljnji hod prema Kristu. Na putu prema svećeništvu izrazio je želju nadbiskupu za prijam među bogoslove Zadarske nadbiskupije te se svatko osobno rukovao s mons. Puljićem. Nadbiskup je rekao da svatko od njih ima svoj mentalitet, potječu iz različitih krajeva, ali su se našli na istom zadatku. Pohvalio je taj odnos kao plod njihovih međusobnih razgovora. Rekavši da će do svećeničkog ređenja biti još traženja molbi za prijam u službe, izrazio je radost zbog njihove zadnje molbe, za svećenika, istaknuvši da je, već sad potpisuje i blagoslivlja. Na susretu su bili i svećenici, među kojima i prefekt sjemeništa don Ante Dražina i generalni vikar nadbiskupije mons. Josip Lenkić, redovnici, vjernici laici te učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar, Medicinske škole Ante Kuzmanića te Katoličkog školskog centra Žepče, škole prijatelja Klasične gimnazije čiji su učenici došli u pohod kod svojih zadarskih gimnazijskih kolega. (zadarskanadbiskupija.hr/I. Grbić)

Molitveno bdjenje za duhovna zvanja u katedrali sv. Dujma

Ovom slavlju pridružila se skupina vjernika iz Češke predvođena svojim župnikom.

16. travnja 2016.

U svojoj je homiliji vlč. Ivan prikazao vitešku vjernost sv. Jurja Kristu. Istaknuo je kako je kroz cijelu povijest Crkve bilo hrabrih i vjernih sinova i kćeri koji su bili spremni posvjedočiti svoju vjeru u Krista prolijevajući svoju krv. „O takvoj hrabrosti i vjernosti Kristu i po cijenu života, govore nam danas župljani ove župe pok. s. Gaudencija i pok. vlč. Franjo. Stoga zaslužuju da danas na zaštitnika ove župe kažemo istinu o njima i o njihovom mučeništvu“, zaključio je propovjednik.

Uoči nedjelje Dobroga Pastira i 53. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, 16. travnja, u splitskoj prvostolnici sv. Dujma upriličeno je, već tradicionalno molitveno bdjenje. Vrhunac je to brojnih aktivnosti koje je priredio Ured za pastoral duhovnih zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije prigodom Tjedna molitve za duhovna zvanja koji se u cijeloj Katoličkoj crkvi obilježava od treće do četvrte vazmene nedjelje, odnosno nedjelje Dobroga Pastira. U Desiniću otkriveno spomenobilježje redovnici i svećeniku, žrtvama komunističkog režima 23. travnja 2016.

U župi sv. Jurja u Desiniću, na blagdan sv. Jurja mučenika, 23. travnja 2016. proslavljen je nebeski zaštitnik župe i pred župnom crkvom otkriveno spomen-obilježje s. M. Gaudenciji Šplajt, Služavki Maloga Isusa i vlč. Franji Valentiću, žrtvama komunističkog režima. Na slavlju je nazočila vrhovna glavarica Družbe . M. Radoslava Radek sa svojim savjetnicama s. M. Vesnom Mateljan, s. Anom Marijom Kesten, provincijskom glavaricom zagrebačke Provincije s. M. Petrom Marjanović, njezinom savjetnicom s. M. Beatis Čajko i predstojnicom samostana Antunovac u Zagrebu, s. M. Jelenom Buruć. Svečano euharistijsko slavlje u čast sv. Jurja predslavio je župnik župe Pregrade vlč. Ivan Mikec u zajedništvu župnika vlč. Franje Mezaka i više svećenika iz obližnjih župa Hrvatskog zagorja. Na svetoj Misi sudjelovao je veliki broj vjernika, predstavnici društvenog života iz Općine Desinić, veći broj djece i mladih iz župe.

Nakon popričesne molitve časna majka s. Radoslava uputila je župniku vlč. Franji riječi zahvale za poziv na ovo župno slavlje, a na poseban način za spomen-obilježje mučenicima ove župe koje će biti otkriveno nakon misnog slavlja, a koje će u budućnosti govoriti vjernicima ove župe, posjetiocima i prolaznicima o darovanom životu za Krista jedne redovnice Služavke Maloga Isusa i jednog Kristovog svećenika. Župljane ove župe upoznala je s bogatstvom koje je naša Družba primila od ove župske zajednice. Rekla je, kako je iz ove župe došlo deset djevojaka u našu Družbu. Sve su se odlikovale krjeposnim životom i bile dobre redovnice Služavke Maloga Isusa. Jedna od njih s. M. Mehtilda (Veronika) Miklenić bila je vrhovna glavarica Družbe od 1925. do 1931. godine. Vjeruje kako se s. Gaudencija kroz svoj život nadahnjivala i na njihovim primjerima života te kao i one hrabro i neustrašivo služila Malome Isusu. Poželjela je da Gospodar žetve nastavi pozivati u našu Družbu nove mlade duše koje će biti spremne služiti Malome Isusu u braći i sestrama ovoga vremena kao što su to činile djevojke iz ove župe prije sto i više godina i kao što je to učinila s. Gaudencija.

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Nakon završetka euharistijskog slavlja, na Trgu ispred župne crkve upriličeno je svečano otkrivanje i blagoslov spomen-obilježja mučenicima ove župe. Ovaj hvale vrijedni događaj u župi obilježen u Svetoj godini milosrđa, ostat će kao trajna uspomena i poziv na kršćansku ljubav, opraštanje i molitvu za sve mučenike hrvatskog naroda. Nazočne sestre Služavke Maloga Isusa uz ovo su se spomen-obilježje pomolile za žrtve, zapalile svijeće i položile cvijeće. (s.am) Zavjeti s. M. Estere od Otajstvene Ljubavi 26. travnja 2016.

Karmelićanin o. Jakov Kuharić predslavio je, na spomendan Majke Dobrog savjeta 26. travnja euharistiju i obred prvog zavjetovanja bosonoge karmelićanke s. M. Estere od Otajstvene Ljubavi, OCD, (Ksenije Marinković), u Karmelu-Brezovici. Majci Dobroga savjeta povjerio je, na početku misnoga slavlja, redovnički hod s. M. Estere. Uz njega su bili suslavitelji: dr. Stjepan Sirovec, subsidijar župe Sveti Križ-Začretje, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, preč. Ivan Topoljnjak, novozagrebački dekan i župnik u Savskom Gaju, vlč. Zlatko Pavetić, župnik župe Sveti Križ-Začretje, prof. dr. o. Dario Tokić, OCD, magistar bogoslova, vlč. Josip Đurin, odgajatelj u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati te bogoslovi karmelićani: fra Ivan Živković i fra Danijel Marija Katančić. Misnom slavlju nazočila je i Esterina najbliža rodbina, prijatelji i znanci iz Splita i Zagreba. „Zašto ljudi čine ono što danas čini s. M. Estera - zavjetuju nešto što čisto ljudski gledano doživljavamo kao ograničenje naše slobode, ograničenje pristupa dobrim stvarima koje čine život vrijednim življenja, koje možemo uživati bez povrede Božjeg zakona“,

upitao je na početku homilije o. Kuharić. Rješenje te zagonetke našao je u shvaćanju biti duhovnog poziva, a ta je: „otkriće koliko me Bog ljubi, da mi se u Kristu potpuno darovao i želja da mu uzvratim na isti način: da na njegovo potpuno sebedarje uzvratim potpunim darom sebe njemu.“ Isto tako naglasio je da se ne radi o darivanju nečega, ovoga ili onoga, već o daru sebe, svega onoga što jesmo i što imamo jer je to „zakon ljubavi koja se plaća samo ljubavlju“, prema nauci sv. Ivana od Križa. A zavjeti su sredstvo za ostvarivanje takvog potpunog sebedarja i „zato je svaki poziv ljubavna priča, koja se razvija kroz međuigru Božjeg poziva i čovjekovog odaziva. Bog poziva ‘od jutra do mraka’, no mora biti odgovora i trajnog odgovaranja, da bi bilo ljubavnog odnosa i priče“, rekao je, između ostalog, o. Jakov. Potom je spomenuo ljubavnu priču djevojke Ksenije na čija je vrata srca pokucao Gospodin; ona mu ih je otvorila i od Ksenije, što znači „gostoljubiva“, postalo je novo biće: s. Estera. Kraljica Estera jedan je od najomiljenijih likova SZ koja je spasila svoj židovski narod od istrebljenja snagom vjere, posta i molitve: „Dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospodine!“ (usp. Est 4, 17k-l). „Nemati ništa osim Boga - to je i ideal i bogatstvo Karmela“, rekao je propovjednik. Zatim je pojasnio da to znači biti praznih ruku poput sv. Male Terezije; prihvatiti svoju slabost, ranjivost, siromaštvo, svoju nedoraslost stvarima te „dopustiti Bogu da me voli bez da sam ja to ičime zaslužio. Tek je to pravo zavjetovanje: to znači prihvatiti zavjete iznutra (svoje radikalno siromaštvo, ovisnost...), prihvatiti da oni prodru u najdublju nutrinu moga bića... jer su zavjeti samo sredstva za postizanje onoga što je bit karmelskog poziva, a to je mistika“, ustvrdio je o. Kuharić. Isto tako rekao je da se ne radi

o mističnim fenomenima, već o mistici kao traženju Boga u molitvi, u izravnom dodiru s njime, u tami vjere. „Riječ je, naime, o trajnom traženju sjedinjenja s Bogom po ljubavi. To je karizma karmelićana i karmelićanki, Božji dar za izgrađivanje njegovog Tijela, Crkve. Oni Bogu služe prvenstveno tim traženjem što je ujedno i svjedočanstvo za njega, svjedočanstvo njegove prisutnosti u svijetu gdje se čini da je Bog odsutan i prognan iz njega.“

karmelićana, isusovaca, kapucina, pavlina i sestara klanjateljica Krvi Kristove, dominikanki, uršulinki, Isusovih malih sestara, klarisa, karmelićanki BSI u subotu uvečer 30. travnja predstavile su im se sestre milosrdnice.

Misno slavlje uveličale su pjevanjem čuvarice svetišta karmelićanke, uz svečanu orguljsku pratnju s. M. Bonite Kovačić, OCD. Nakon misnog slavlja o. Dario Tokić zahvalio je svima za sudjelovanje na euharistijskom slavlju, a o. Jakov Kuharić preporučio je sebe i nazočne u molitvu s. M. Estere, čiji su zavjeti dar Crkvi i u molitvu sestara koje nose pred Lice Božje sve one koje im je Gospodin povjerio.

Družba je dobila ime po svetom Vinku Paulskom koji je živio u Francuskoj u 17. stoljeću. Ove godine obilježava se 400 godina njegove milosrdne ljubavi. Naime, sveti je Vinko tražio od svojih župljana pomoć za jednu obitelj u potrebi, župljani su se odazvali i to je bio početak milosrdne ljubavi. Vrijeme u kojem je živio sveti Vinko bilo je vrijeme tridesetogodišnjeg rata. Promatrajući svu bijedu ljudi sveti Vinko i sveta Lujza okupljaju djevojke koje su spremne pomoći siromašnima svoga vremena i na taj način sveti Vinko 1633. osniva družbu.

S. M. Estera rođena je Splićanka. U Splitu je živjela i radila. Završila je srednju školu za kozmetičare. Zaposlila se i radila 15 godina administrativne poslove u trgovini, ne u struci. Živjela je životom mladih svoga vremena i prosječnih vjernika. Susret s Gospodinom promijenio je njezin životni hod i ona ulazi u Stepinčev Karmel-Brezovicu 9. veljače 2013., gdje nakon postulature, na Josipovo, 19. ožujka 2014. godine prima karmelsko redovničko odijelo, a 26. travnja 2016. godine polaže svoje prve zavjete i predaje svoj život Gospodinu za život mnogih. (ika) Milosrdnice predstavljene u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici 30. travnja 2016.

Vjernici župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće

Predvođene provincijalkom sestrom Elizabetom sestre su pjesmom, prezentacijom i osobnim svjedočenjem približile prisutnim župljanima u Pastoralnom centru Nazaret redovnički život u njihovoj zajednici.

A kako su milosrdnice stigle u Zagreb? U 19. stoljeću biskup Juraj Haulik vidio je neimaštinu svoga naroda: bolesni si ne mogu priuštiti liječenje, a brojne se djevojčice zbog siromaštva ne mogu školovati. Zato poziva milosrdne sestre u Zagreb gdje im je po dolasku sagrađena kuća u Frankopanskoj ulici. Danas sestre djeluju širom svijeta. Bave se odgojem i obrazovanjem djece - po uzoru na svetog Vinka koji je okupljao neželjenu djecu po ulicama Pariza i na taj im način spašavao život, imaju škole i internate za djevojke - Ženska opća gimnazija u Zagrebu je škola koju pohađaju djevojke koje žele obrazovanje u kršćanskom duhu, brinu za stare i nemoćne, rade u bolnicama što je, također, nasljeđe svetog Vinka jer brinu za zdravlje tijela i duša bolesnika, vode pučke kuhinje, organiziraju duhovne obnove, radionice i

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

susrete. Snagu crpe u svakodnevnoj euharistiji. Neprimjetno i nevidljivo u malim djelima čine velika djela ljubavi. Kako se postaje redovnica milosrdnica? Za svako zvanje potreban je poziv i čovjekov odgovor na njega. Treba proći vrijeme formacije, koje traje otprilike četiri godine, kako bi osoba vidjela je li to za nju i kako bi je zajednica upoznala. Slijede prvi zavjeti prilikom kojih sestre primaju koprenu i daju obećanje siromaštva, poslušnosti i čistoće. U vremenu razmišljanja - juniorata - koje traje pet godina redovnica se priprema na vječne zavjete kojima se potpuno predaje Bogu, a vanjski znak tog predanja je prostracija prilikom polaganja vječnih zavjeta. O svojem pozivu posvjedočile su sestre Benedikta, Marija, Marinka i Iva. Sestra Benedikta istaknula je da nakon 30 godina samostanskog života zahvaljuje Bogu za ljude koje susreće i koji oplemenjuju njezin život. Sestra Marinka približila je prisutnim vjernicima djelovanje sestara na Salamonskim Otocima u Oceaniji gdje je bila u misijama. Sestre su ondje započele rad 2011.godine u kućici na stupovima kakve su uobičajene u tom kraju zbog vlage i učestalih potresa. Tamo ljudi ne robuju vremenu, već uživaju u svakom trenutku. Veliko je siromaštvo tamošnjeg crnačkog stanovništva koje ima specifičnu plavu boju kose, higijena je vrlo skromna, nema ni struje ni pitke vode. Unatoč teškim uvjetima života, imaju veliko srce i sestre su prihvatili s puno ljubavi. One, uz ostalo, uče žene vođenju kućanstva i kuhanju, brizi za djecu i osnovama higijene i zdravstvene zaštite. Veliku financijsku pomoć sestrama pružaju Hrvati iz Australije. Sestra Marija još nema vječne zavjete i, kako je istaknula, došla je u samostan živjeti, a ne izdržati. Svaki joj je dan dar. Prema njezinim

riječima, život ima smisla ako jednu dušu vratimo na pravi put. Neka Bog, jednom kad dođemo pred njega, naš život proglasi osmim svjetskim čudom. Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina euharistijskim slavljem koje je predslavio župnik Norbert Ivan Koprivec. Sestre su se u euharistiju uključile pjesmom i čitanjem Božje riječi. Tijekom mise za 50 godina bračnog zajedništva zahvalili su župljani Ana i Stjepan Kordić u prisutnosti njihovih triju kćeri, osmero unučadi i rodbine. Na kraju euharistije, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Potom je nastavljeno druženje u župnom Pastoralnom centru Nazaret. (S. Kirinić Grubić) Proslava jubileja Reda propovjednika i spomendan sv. Katarine Sijenske na Škrapama 1. svibnja 2016.

Blagdan sv. Katarine Sijenske, zaštitnice Europe, svečano je proslavljen u splitskoj župi Prečistog Srca Marijina, Blatine-Škrape, 30. travnja i 1. svibnja, uz 800. obljetnicu Reda propovjednika. Župa djeluje u sklopu samostana svete Katarine Sijenske pa su domaćini ovog susreta bile dominikanke. Sveti Dominik svojim je životom ostavio sjajan primjer istinske kršćanske predanosti, hrabro je i odvažno svjedočio vjeru i pomagao najpotrebitijima u društvu. Utemeljio je Red propovjednika, a njegove je stope ustrajno slijedila i mlada djevojka Katarina koja je istom hrabrošću posvetila svoj život Kristu. Postala je suzaštitnicom Europe i veliki uzor ne samo dominikancima nego i svim vjernicima.

Proslava njoj u čast započela je subotu 30. travnja pjevanom Večernjom i euharistijskim slavljem koje je predvodio don Ivan Marić. Nakon mise održan je svečani koncert koji je otvoren skladbom posvećenoj upravo sv. Katarini. Stihove je napisao don Ivan Bodrožić, a glazbu maestro don Šime Marović. Skladba „Katarini Sijenskoj“ izvedena je prvi put, kao praizvedba, a otpjevao ju je Mješoviti župski zbor. Na orguljama je svirao maestro don Ivan Urlić, mag. muz., a solističku dionicu otpjevala je Marija Šamija. Na koncertu su nastupili dječji i mješoviti župni zbor koje, već dugi niz godina vodi s. Pavla Negovec, članica dominikanske Kongregacije svetih anđela čuvara. Gošća večeri bila je Doris Dragović koja je posjetitelje obogatila pjesmom i kratkim svjedočanstvom. Istaknula je važnost svakodnevnog obraćenja i opredjeljenja za Gospodina, u čemu je kao veliki uzor za sebe prepoznala Mariju Magdalenu. „Potrebno je mnogo hrabrosti, ali i ustrajnosti da se ostane na tom putu, kojim su prolazili brojni sveti ljudi prije nas, a danas u njima gledamo primjere uzorne kršćanske predanosti“. Pred kraj koncerta don Ivan Urlić izveo je skladbu Incantation pour un jour saint, autor je Jean Langlais, a mješoviti zbor izveo je službenu himnu 800. obljetnice Reda propovjednika Laudare, Benedicere, Praedicare, koja u sebi sadrži geslo dominikanskog reda i pjeva se na nekoliko svjetskih jezika. Članovi dječjeg zbora Karlo Kosor, Antonija Bušić i Hana Unić pročitali su originalne stihove na engleskom, francuskom i španjolskom jeziku, ali i prijevod na hrvatski jezik, za što se pobrinula s. Fidelis Jagnjić. Solističku dionicu otpjevao je Toni Kulić. Svečano euharistijsko slavlje u nedjelju 1. svibnja predvodio je dominikanski provincijal dr. fr. Anto Gavrić. „Slavimo veliku

ženu sv. Katarinu koja je svojim životom samo htjela raditi za slavu Božju, ne gledajući kako će ljudi primiti njezine riječi, hoće li se kome svidjeti ili ne. Samo je htjela ugoditi Gospodinu“, rekao je Gavrić i pozvao vjernike da u toj velikoj obljetnici dominikanskog reda, s pouzdanjem u Boga još više mole za zagovor sv. Katarine „da nas nauči kako ljubiti Krista i Crkvu“. (ika) Preminuo fra Berard Ante Barčić, najstariji franjevac na svijetu 3. svibnja 2016.

Fra Berard Ante Barčić, najstariji član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te najstariji franjevac na svijetu, preminuo je okrijepljen svetim sakramentima u utorak 3. svibnja, u ranim jutarnjim satima, u pulskoj Općoj bolnici; u 106. godini života, 91. godini redovništva i 83. godini svećeništva. Fra Berard Ante Barčić rođen je u selu Kampor na otoku Rabu 22. rujna 1910. godine, od oca Ante Barčića i majke Matije, r. Staničić. Na krštenju je dobio ime Ante. Majka Matija rodila je sedmero djece i umrla trudna od upale pluća 1923. godine. Bog joj je podario radost da iz obitelji ima dvije redovnice, Mariju i Mandicu te jednog svećenika, Antu, fra Berarda. Nakon toga otac se 1923. oženio Marijom, r. Ribarić, i s njom je imao tri sina i jednu kćer. Fra Berard je pučku školu završio u Rabu 1921. godine, a nižu državnu Klasičnu gimnaziju 1925. u Senju. Dječačka želja da postane franjevac uslišana je u rujnu 1925. godine kada je krenuo prema Dubrovniku i na svoj rođendan, 22. rujna, obukao franjevački habit te dobio redovničko ime Berard, po prvom franjevačkom mučeniku. Dana 27. kolovoza 1927. započeo je u Dubrovniku godinu novicijata, a 29. kolovoza 1928. položio prve redovničke zavjete. Više

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

razrede klasične gimnazije pohađao je u Dubrovniku i Splitu gdje je i maturirao u rujnu 1930. godine. Teološki studij pohađao je kroz četiri godine u Splitu, a vojnički rok odslužio je u Banjoj Luci. Za svećenika je zaređen 23. rujna 1933. godine. Poslije svećeničkog ređenja odlazi na studij prirodnih znanosti u Zagreb gdje je diplomirao 1938. godine. Iste godine radi kao profesor u Badiji gdje je njegova Provincija imala nižu Klasičnu gimnaziju s pravom javnosti. U međuvremenu je položio profesorski ispit pod naslovom „Biljnogeografski odnosi otoka Badije“ u veljači 1944. u Zagrebu. Nakon II. svjetskog rata u Pazinu je otvorena biskupska Klasična gimnazija gdje je predavao prirodne znanosti od 1945.-1951. Bio je u pazinskom sjemeništu kada je bl. Miroslav Bulešić podnio mučeništvo u Lanišću i sudjelovao je u prihvatu teško ranjenog mons. Jakoba Ukmara koji je pretučen u Lanišću. Vrlo je rado govorio o suživotu i suradnji s bl. Miroslavom Bulešićem kojemu se, kako je rekao u mnogim intervjuima, cijelog života molio za zagovor. Na provincijskom kapitulu u srpnju 1952. fra Berard je izabran za provincijala Franjevačke provincije sv. Jeronima. Tu je službu obnašao devet godina. U prve tri godine službe u Zadru predavao je njemački jezik na biskupskoj Klasičnoj gimnaziji. Nakon završetka provincijalne službe ponovno dolazi u Pazin i djeluje kao profesor u Klasičnoj gimnaziji u Pazinu. U lipnju 1963. na generalnom kapitulu franjevačkog reda u Asizu izabran je za generalnog definitora za Slavenske franjevačke provincije. Tu je službu obavljao u Rimu četiri godine (1963.1967). Nakon povratka iz Rima fra Berard je premješten u Split gdje predaje na Franjevačkoj gimnaziji sedam godina. Godine 1974. premješten je u Zadar i imenovan magistrom franjevačkih novaka. Tu je službu obavljao dvije godine.

U franjevački samostan sv. Antuna Padovanskog u Puli fra Berard je došao 1978. godine gdje je proveo 38 godina obavljajući razne službe. Dok ga je zdravlje služilo, aktivno je pomagao je u župnom pastoralu, posebno u radu s Neokatekumenskom zajednicom koja je najprije djelovala u Puli. Fra Berard je u svom izrazito plodnom spisateljskom djelovanju, osim mnoštva radova i članaka znanstvenog, teološkog, povijesnog i informativnog karaktera, napisao i trinaest knjiga, od kojih treba istaknuti: S Pavlom VI. u Kristovoj Domovini, Ratna sjećanja jednog franjevca, Poratna sjećanja jednog franjevca, Franjo Asiški zrcalo Evanđelja, Mysterium tremendum (Euharistija i ispovijed), Biljnogeografski odnosi otoka Badije, Flora i vegetacija otočića Košljuna i druge. Uz to je surađivao u sljedećim revijama: Priroda, Istarska Danica, Obnovljeni život, Crkva u svijetu, Brat Franjo, Vjesnik Đakovačke nadbiskupije, Acta botanica croatica i časopisu Marulić. Fra Berard je sve donedavno vodio kroniku samostana i župe, karitativno je pomagao najsiromašnije, primao i ispovijedao vjernike, koncelebrirao gotovo svakodnevno u crkvi, a za hladnijeg vremena slavio je euharistiju u svojoj sobi. Redovito je čitao dnevni tisak, Hrvatsko slovo, mjesečnik Priroda i katolički tisak, pratio društvena događanja, s braćom molio i sudjelovao na svim zajedničkim susretima i molitvama, zahvalan Bogu za svaki novi dan. Mnoge pozivnice za svoja brojna slavlja tipkao je sam na pisaćem stroju na kojem je svakog Božića i Uskrsa osobno tipkao čestitke provincijalu, biskupima i provincijalkama više družbi. S braćom i sestrama u samostanu je živio jednostavnim životom, strpljivo podnoseći svoje tegobe prikazujući ih za život svoje voljene provincijske zajednice.

Među brojnim proslavama organiziranim njemu u čast svakako treba istaknuti onu održanu 22. rujna 2013. kada je o. Berard Barčić proslavio dva izvanredna jubileja: 80. obljetnicu svećeništva i 103. rođendan; tom prigodom misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić; kao i slavlje 22. rujna 2015. godine kad je proslavio 90. obljetnicu od oblačenja franjevačkog odijela i života u franjevačkom redu. Nekoliko dana prije svoje smrti, nakon naglog pogoršanja zdravstvenog stanja, primljen je u Opću bolnicu Pula gdje i preminuo u ranim jutarnjim satima 3. svibnja, na blagdan sv. Filipa i Jakova. Euharistijsko slavlje i ispraćaj upriličen je 5. svibnja u samostanskoj crkvi sv. Antuna u Puli, a misa, sprovodni obredi i ukop 6. svibnja u 13 sati u franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu. (ika) Obred svečanog zavjetovanja s. Klementine od Lurdske Gospe 7. svibnja 2016.

S. Klementina od Lurdske Gospe (Kišak) položila je svečane zavjete u subotu 7. svibnja u samostanskoj crkvi bl. Alojzija Stepinca u Karmelu u Mariji Bistrici. Misno slavlje i obred svečanog zavjetovanja predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a suslavili su: o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincija sv. Oca Josipa, mons. Lovro Cindori, vlč. Antun Motočić, vlč. Vlado Letinčić, župnik utrinske župe sv. Ivana apostola i evanđelista iz koje je s. Klementina, vlč. Marko Vuković, kardinalov tajnik, o. Ivan Podgorelec, OCD, i vlč. Ivan Jakopović. Asistirala su trojica karmelićanskih bogoslova i dijecezanski bogoslov iz Njemačke. Ceremonijar cijelog slavlja bio je br. Ivan Pleše, OCD. Pjevanje na misnom slavlju animirale su sestre karmelićanke uz instrumentalnu

pratnju s. M. Karmen od Duha Svetoga i s. M. Hane od Srca Isusova i Marijina. Rektor samostanske crkve vlč. Antun Motočić srdačno je pozdravio kardinala Bozanića, izrazivši svoju radost zbog svečanog zavjetovanja s. Klementine, ali i svog služenja u samostanskoj crkvi. Kardinal Bozanić u propovijedi je govorio o pozivu i posvećenom životu koji otvara jedan veći horizont života i usmjerava na Boga. Bog nije djelovao i pozivao samo u Starom i Novom zavjetu, nego to čini i danas. Temelj svakoga duhovnog zvanja je Božji pogled pun smilovanja, Njegov odabir, iz razloga koji zna samo On, i dijalog koji On započinje u čovjekovu srcu koje se onda ne može smiriti dok ne odgovori: „Evo me!“ kao što je s. Klementina odgovorila. Bog poziva u zajedništvo Njegova života koji je ljubav i „samo onaj koji konkretno ljubi braću i sestre pokazuje da je odgovorio na Božju ljubav i da ga ljubi i slijedi“. Kardinal je objasnio da je posvećeni život onaj koji se živi u savršenijem staležu, što ne znači da je osoba koja ga živi savršena, nego da joj taj stalež omogućuje veću prisnost s Bogom. „No, ako čovjek u bilo kojem staležu, stavi Boga na prvo mjesto, sve drugo onda dođe na svoje mjesto i to je tada mudrost života“. Sestrama je kardinal poručio: „Drage sestre, pozvane ste na ljubav i to ljubav koju nam je Krist pokazao svojim životom, smrću i uskrsnućem, ljubav koja ide prema Bogu i razlijeva se na ljude. Pozvane ste na evanđeosku ljubav, a evanđelje je radosna vijest, znači na ljubav u radosti.“ Na kraju misnog slavlja o. Srećko Rimac pozvao je na zahvalnost Bogu za dar koji je udijelio s. Klementini. Zahvalio je i kardinalu kao ordinariju za sve klauzurne sestre u Zagrebačkoj nadbiskupiji za svu brigu, kao i svim okupljenim svećenicima za sudjelovanje na slavlju te svim prisutnima među kojima su bili i predstavnici Karmelskog svje-

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

tovnog reda iz Remeta i iz Graza. Čestitao je na tom velikom događaju novozavjetovanici i sestrama u Karmelu u Mariji Bistrici u ime braće karmelićana. U završnoj riječi kardinal Bozanić poželio je s. Klementini da ustraje u onome što je obećala do kraja, a svima posvijestio kako Bog uvijek sije pa je tako i prigodom ovoga doživotnoga zavjetovanja sijao i u srca svih okupljenih što će u svoje vrijeme donijeti plodove. Nakon misnoga slavlja zadržao se sa sestrama u ugodnom i srdačnom razgovoru te preporučio aktualne događaje nadbiskupije u molitve. S. Klementina od Lurdske Gospe (Kišak) rođena je 17. srpnja 1972. u Zagrebu. U bistrički Karmel ušla je 8. prosinca 2009. godine, a redovničko odijelo primila je na blagdan Pohođenja Marijina, 31. svibnja 2011. g. Prve zavjete na godinu dana položila je 31. svibnja 2013. godine. (ika) Formativni susret salezijanaca 12. svibnja 2016.

Ovogodišnji formativni susret članova Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivan Bosca održan je u Pastoralnom centru Marija Majka Crkve na Plitvicama u dva termina. U prvom, održanom 9. i 10. svibnja bilo je tridesetak, a u drugom, održanom 11. i 12. svibnja bilo je dvedeset i tri sudionika. Obrađene su četiri aktualne teme. Teme: „Bitne značajke euharistijskog slavlja“ i „Kako moliti časoslov“ izložio je don Josip Gregur, dok je teme: „Glavne značajke Godine milosrđa“ i „Sakrament pomirenja: osjećaj za grijeh i ljubav oprosta“ izložio don Stjepan Matijević. Nakon svakog predavanja slijedila je interaktivna radionica u skupinama gdje su pomno i u pojedinosti obrađeni bitni vidovi euharistijskog slavlja od svećenikove priprave i pozdrava do službe riječi, prikazanja,

euharistijske molitve, pričesti te svečanog blagoslova i otpusta vjernika uvažavajući liturgijske propise u svjetlu kojih je provjeravana svakodnevna i blagdanska praksa. Isto tako je bilo i u Liturgiji časova, molitvenom slavljenju života s Kristom u kojoj nas je predavač vodio kroz strukturu Časoslova: himne, psalme, čitanja, otpjeve, molitve i hvalospjeve, njihovo biblijski-teološko značenje, vjernost propisima i upozoravanja na poneka odstupanja. Don Stjepan Matijević predstavio je papinu bulu „Lice Milosrđa“ i sudionike pozvao da, kao pojedinci i kao zajednice, ispitaju svoje konkretno i djelotvorno sudjelovanje u Jubilarnoj godini blizinom siromasima, osamljenima, ožalošćenima; propitujući koliko smo praštali, bili strpljivi, solidarni, oslobađali zarobljene u duši i tijelu, osobito u svjetlu Posljednjeg suda u Matejevu evanđelju kao i u pastoralnim naglascima pape Franje. U drugom je dijelu govorio o sakramentu ispovijedi naglasivši osobito dvije stvarnosti: pojam i pomalo zapostavljeno značenje grijeha kod naših suvremenika, zatim „žaljenje“ kao grješnikovo opravdavanje pred Bogom i vlastitom savješću te „kajanje“, ukoliko je iskreno priznanje nanesene nepravde i preuzimanje posljedica zbog počinjenih grijeha. Susreti su protekli u duhovnom, bratskom ozračju i zdušnom sudjelovanju braće kako u praćenju izloženih sadržaja tako u radu po skupinama i na Plenumu, gdje je postavljano mnogo pitanja i ponuđeno mnoštvo pojašnjenja glede pravilnog slavljenja svete mise kao i moljenja Časoslova. Jednako aktualnom pokazala se i praktična strana življenja Godine milosrđa u mnogim vidovima njezinih ideala i jednako tako u brojnim inicijativama konkretnog očitovanja Božjeg milosrđa u kršćanskom i redovničkom zalaganju te odgojno-pastoralnoj praksi. Susrete je animirao provincijal don Pejo Orkić uz pomoć moderatora, liturgijskih pred-

voditelja euharistijskih slavlja, animatora molitvenih časova kao i logističke podrške voditelja Pastoralnog centra don Petra Beline, don Josipa Bunića i pomoćnog osoblja. (as) Osnutak Karmela Božjeg milosrđa u Dubrovniku 13. svibnja 2016.

Na blagdan Fatimske Gospe, 13. svibnja, u Dubrovniku je utemeljeno i od strane biskupa Mate Uzinića na probno razdoblje priznato – privatno vjerničko društvo u vidu osnutka crkvene obitelji posvećenog života biskupijskoga prava pod nazivom Karmel Božjeg milosrđa – pustinjačko misionarska zajednica braće i sestara Milosrdnog Isusa i Blažene Djevice Marije od Gore Karmela. Karizmu zajednice obilježava pustinjački karmelski duh u povezanosti sa specifičnim apostolatom duhovnosti i novom evangelizacijom, osobito među mladima te duh Božjega milosrđa. Braća i sestre karizmu će utjelovljavati zajednički, osobito kroz zajedništvo u molitvi i apostolatu, kako je to slučaj u brojnim zajednicama koje su, kao novi oblici posvećenog života, nastale posljednjih desetljeća diljem svijeta, odgovarajući na potrebe aktualnoga vremena. Na euharistijskome slavlju kojim je, nakon čitanja biskupova Dekreta o osnutku, obilježen početak Karmela Božjeg milosrđa, mons. Uzinić potaknuo je pokretače zajednice s. Maju Pavlu Bašić i br. Dražena Mariju Vargaševića, u zajedništvu s još jednom kandidaticom, da po uzoru na sv. Petra odgovore na Isusov poziv na veću ljubav. Potom je, u ozračju spomena na fatimska ukazanja Blažene Djevice Marije, usporedio sadašnje probleme u Hrvatskoj s onodobnim ratnim i sekularizirajućim prilikama u Portugalu, izražavajući želju da nova zajednica pridonese duhovnoj obnovi naroda. Uz

to je istaknuo da budućnost ima pokazati njezin značaj. Statut zajednice priznat je ad experimentum na tri godine, a zajednica će otpočeti svoj hod na otoku Koločepu ili Kalamoti pri crkvi sv. Marije Velike. U Dekretu osnutka privatnoga vjerničkog društva biskup je izrazio želju da primjer Milosrdnog Isusa, po zagovoru Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, bude i ostane trajni poziv na nasljedovanje sadašnjim i budućim članovima Karmela Božjeg milosrđa, njima na spasenje, a na korist cijele svete Crkve. (ika/ dubrovacka-biskupija.hr) Blagdan Gospe Fatimske proslavljen kod klarisa u Mikulićima 13. svibnja 2016.

U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Mikulićima 13. svibnja proslavljen je blagdan Gospe Fatimske. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je pavlin o. Czeslaw Bielen koji je predvodio i trodnevnicu, a koncelebrirali su fra Zvonimir Brusač, TOR, don Mato Jaković, vlč. Božidar Tenšek i fra Matija Antun Mandić, OFMConv. Uvodeći u slavlje, o. Bielen je naglasio: „Danas se spominjemo troje male djece kojima se objavila Gospa. Svjedoci smo čuda i posljedica tih velikih događanja. Neka nas ova najsavršenija, Bogom odabrana majka povede, pripremi i vodi kako bi nama i cijelome svijetu euharistija bila izvor spasenja, ohrabrenje i zahvala“. Na početku propovijedi o. Bielen je podsjetio kako je Majka Gospodina našega Isusa Krista „koja nas je okupila, početak novoga svijeta. Kad je čovjek srušio sve što je mogao svojim nastojanjima i grijehom, kad je prva Eva u grijeh uvukla Adama, nova Eva nosi Spasitelja. Prihvaća ga nježnošću i čistoćom svoga srca. Ona je početak novoga stvorenja, kako se to lijepo izražava u dogmatskoj konstituciji Drugoga

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

vatikanskog koncila, ‘ona vodi narod kao zvijezda, kao početak prema Ocu’“. No, upitao je, „vjerujemo li u to, ili samo slušamo vijesti kako pojedincima i narodima dolazi zagovor, blizina, odjek mira, poziv na molitvu“. Naime, ono što su mala djeca čula u Fatimi od Majke, našli su se u situaciji koju nisu razumjeli. No, ona je poručila: „Molite na koljenima krunicu, izgovarajte je sa srcem i bit će brzo kraj rata i bit će brzo mir, učinit ću znak i čudo da se dogodi da svako srce traži Božju pomoć i da od Boga dolazi spas“. Temeljem misnoga evanđelja, propovjednik je posvijestio kako nam je „Otac dao toliko znakova, riječi, svjedočenja i preko ove mlade braće i sestara koje i po danu i po noći potaknute Božjom milošću mole, okupio nas sve i mene i vas, da bismo s pouzdanjem mogli pogledati u početak novoga stvorenja, a to je srce Marijino, srce majke koje u poslanju ispunjava spasenje svijeta“. „Ne treba nam puno riječi, potrebno nam je uroniti u srce“, poručio je, jer „puno toga nam je dano, poslušajmo srcem što nas majka želi poučiti, dati, na što nas želi pozvati“. Nakon popričesne molitve, vjernici su predvođeni fra Mandićem izmolili posvetnu molitvu Bezgrješnom srcu Marijinu. Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali franjevački bogoslovi, članovi Zbora „Sv. Klara“ te same sestre klarise. Nakon mise vjernici su nastavili druženje u samostanskim prostorima, što je bila prigoda i za razgovor sa sestrama. Proslavi blagdana Gospe Fatimske prethodila je trodnevnica koju je, također, predvodio o. Czeslaw Bielen.

Tri salezijanca zaređena za svećenike 14. svibnja 2016.

Don Branko Bendra, iz župe sv. Brcka iz Brckovljana, don David Alojzije Leskovar iz župe Uznesenja BDM iz Pregrade, i don Ivan Alojzije Terze iz župe sv. Martina iz Vranjica, sva trojica članovi Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, zaređeni su u službu prezbitera u subotu, 14. svibnja, na blagdan sv. Matije apostola, u crkvi Svete Mati Slobode u župi Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu. Mlade salezijance za svećenike je zaredio mons. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački, pred više tisuća vjernika među kojima su bili roditelji, braća i sestre, rodbina i brojni prijatelji don Branka, don Davida i don Ivana. Nakon što je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, predstavio kandidate za svećeničko ređenje, mons. Pozaić osvrnuo se na blagdan kojim je zbor apostola popunjen izborom sv. Matije koji je bio izbor Crkve, a ne izravno od Krista. Na isti način, napominje biskup, može se povezati i današnji događaj ređenja koje predstavlja velikodušni odgovor na Kristov poziv i prihvat novoređenika u red prezbitera od strane Crkve u ime Kristovo. Biskup je istaknuo da su novoređenici svojim životnim odabirom odlučili prepustiti se Kristu na službu narodu, posebno mladima po uzoru na sv. Ivana Bosca. Mons. Pozaić posebno je istaknuo lik sv. Leopolda Mandića te pozvao novoređenike da u svom redovničkom i svećeničkom pozivu slijede stope ovog sveca kao primjer potpunog predanja Bogu da bi služili narodu, ponajviše u službi sakramenata euharistije i sv. ispovijedi. Na kraju je podsjetio sve prisutne da je ovaj radosni događaj svećeničkog ređenja radost za univerzalnu Crkvu, a napose za Crkvu u Hrvatskoj i Hrvatsku salezijansku provinciju. Također, napomenuo je da novoređenici

ustraju u svom pozivu biti Krist za druge te da ih teška vremena pa tako i progonstvo, ne će mimoići. Nakon propovijedi uslijedio je obred ređenja. U koncelebraciji svečanog misnog slavlja uz provincijala don Peju Orkića ređenje je uveličalo još pedesetak svećenika i dvadesetak đakona iz raznih europskih Salezijanskih provincija. Prisutni su bili don Luigi Testa, don Antonello Sanna i don Ante Vasilj, ravnatelji zajednica u kojima su trojica novozaređenih prezbitera služili đakonsku godinu. Župnici don Ivan Matković, vlč. Ivan Mikec i vlč. Milan Pušec zajedno sa župljanima iz Vranjica, Pregrade i Brckovljana hodočastili su na ređenje svojih nekadašnjih župljana. Iz Italije su stigli odgajatelji, profesori i subraća salezijanci s kojima su don Branko, don David i don Ivan proveli velik dio formacije i dijelili studentske klupe. Mnogi drugi svećenici, časne sestre, bogoslovi, novaci, prednovaci, Kćeri Marije Pomoćnice i članovi salezijanske obitelji stigli su da budu prisutni na ovom velikom događaju za salezijance i Crkvu u Hrvatskoj. Na misi je pjevao udruženi Zbor mladih župe Duha Svetoga s Jaruna, Davidias i Mirabilia Dei s kojima je zajedno pjevao okupljeni narod. Mladomisnici su udijelili svoj blagoslov na završetku mise. Nakon završetka misnog slavlja svećenici, ministranti i narod pljeskom su u otvorenom atriju svetišta pozdravili nove svećenike, a zatim su im svi pohrlili čestitati. Na svetkovinu Duhova don Branko, don David i don Ivan imali su mlade mise u župi Duha Svetoga na Jarunu čiji je župni blagdan protekao u posebno milosnom ozračju radosti. (salezijanci)

Slavlje zavjeta u Družbi milosrdnih sestara sv. Križa 14. svibnja 2016.

U subotu, uoči svetkovine Duhova, na blagdan sv. Matije apostola, 14. svibnja, nakon završetka duhovnih vježbi, koje je vodio o. Danijel Čolo, karmelićanin iz Zagreba, u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu s. Marta Kovačić položila je svoje doživotne zavjete. Na svečanom euharistijskom slavlju okupila se redovnička zajednica, a crkvu su dobrim dijelom ispunili vjernici iz Tomašanaca, nedaleko Đakova, gdje je s. Marta odrasla, kao i vjernici župe Privlaka, nedaleko Vinkovaca, u kojoj s. Marta radi kao vjeroučiteljica s djecom i mladima. Svi su oni došli podijeliti radost sa s. Martom, njezinim roditeljima, bratom, sestrama, nećacima, kao i s njezinom redovničkom zajednicom. Sudjelovanjem na euharistijskom slavlju molitvom su podržali ovaj čin posvete i ljubavi prema Gospodinu, kojemu je s. Marta povjerila svoju budućnost i obećala vjerno, do kraja života živjeti, u zajednici, siromašno, čisto i poslušno, prema Pravilu braće i sestara samostanskoga Trećeg reda sv. Franje Asiškoga i prema Konstitucijama milosrdnih sestara sv. Križa. Svetu misu i obred zavjetovanja predslavio je o. Danijel Čolo. U koncelebraciji su bili: o. Petar Galauner, DI; mr. Bože Radoš, novoimenovani rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu; vlč. Slavko Platz, vlč. Vladimir Delić vlč. Josip Levaković, župnik u Kuševcu i vlč. Davor Vuković, vicerektor samostanske crkve, koji je vodio kroz liturgijsko slavlje i tijek zavjetovanja prigodno tumačio. U nadahnutoj propovijedi predslavitelj je istaknuo snagu ljubavi Božje koja je uvijek otvorena prema čovjeku i poziva ga da otvorenim srcem uđe u zajedništvo ljubavi s njim i s bližnjima, tako da svako neprihva-

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

ćanje te Božje životvorne ljubavi dovodi do osiromašenja duha, a siromaštvo duha često kao posljedicu ima i materijalno siromaštvo.

Svečano slavlje uzveličao je Mješoviti zbor župe sv. Križ Začretje, zajedno sa Zborom milosrdnih sestara sv. Križa.

Sestra Marta svojim je izgovorenim predanjem, potpisivanjem zavjetnoga obrasca na oltaru i predavanjem istoga u ruke Provincijalne poglavarice, s. M. Amalije Kupčerić, javno potvrdila da je spremna prihvatiti ponudu Ljubavi Božje i nositi je danas u svijet koji je žedan istinske ljubavi. To je izrazila i svojim geslom, kojim očituje da se ne želi oslanjati na svoje snage, nego na snagu milosti Božje, kako čitamo i u poslanici Filipljanima: „Sve mogu u Onom koji me jača.“ (Fil 4,13) Zavjetno liturgijsko slavlje bilo je obogaćeno pjevanjem Samostanskoga zbora pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević.

U organizaciju slavlja zdušno su se angažirali župljani, predvođeni župnikom. Događaj zavjeta bio je za župu duhovno osvježenje koje će zasigurno donijeti svoje plodove.

Nakon svečanog Tebe Boga hvalimo i himne Družbe, nakon završetka misnog slavlja, uslijedilo je čestitanje slavljenici i druženje u Dvorani Florentini. Tu su uzvanici, svećenici i redovnička zajednica, nastavili obiteljsko slavlje u radosti i zahvalnosti Gospodinu. Dva tjedna ranije, 1. svibnja, s. Dijana Lončarek u rodnoj župi sveti Križ Začretje položila je svoje doživotne zavjete. Župa se za ovaj događaj pripremala trodnevnicom. Liturgijsko slavlje i obred zavjetovanja predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, u koncelebraciji župnika, vlč. Zlatka Pavetića, dekana krapinskoga dekanata, vlč. Tomislava Šestaka, provincijala Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića i predsjednika HKVRPP-a fra Jure Šarčevića, te dr. Stjepana Sirovca duhovnog pomoćnika župe Začretje. U prisutnosti brojnih vjernika, svojih susestara iz Đakova i Zagreba, kao i redovnica drugih družbi, s. Dijana svečano je potvrdila vjernost Gospodinu ovim doživotnim predanjem.

Na večernjoj sv. misi13. svibnja, uoči slavlja doživotnih zavjeta s. Marte, s. Gita Klobučar, s. Vesna Stojanović i s. Mirjam Jerković, u nazočnosti provincijalne poglavarice, sestara koje su obavljale duhovne vježbe, samostanske zajednice i predvoditelja duhovnih vježbi, do pete obljetnice obnovile su svoje privremene zavjete. Velikodušno su potvrdile Gospodinu svoje „da“ izgovoren kod prvih zavjeta. Svi prisutni podržali su ovaj čin usrdnom molitvom, zahvaljujući Bogu na ovom velikom daru. (s. J. Mandura) Kviz o bl. Mariji Propetog Isusa Petković 14. svibnja 2016.

Povodom izvanredne jubilarne Godine milosrđa i 50. obljetnice smrti blažene Marije Propetog Isusa Petković održan je kviz znanja o toj blaženici za djecu i mlade s područja Dubrovačke biskupije na temu „Milosrđe, to neka bude vaše obilježje“ u subotu 14. svibnja u Blatu. Sudjelovalo je čak dvadeset ekipa od po pet članova te su u rodnom mjestu blaženice pokazali znanje o milosrđu na način kako ga je svjedočila bl. Marija Propetog i otkrivali mnoštvo primjera kako se nadahnjivati na njezinu primjeru iskazivanja duhovnih i tjelesnih djela milosrđa u današnjem vremenu. Natjecanje se odvijalo u dvije kategorije te je među osnovnoškolcima pobjedu odnijela ekipa Golub (OŠ Blato) u sastavu: Mario Tulić, Ivan Dominik Sardelić, Mia Žaknić, Ida Farac i Tamara Marinović s mentoricom Julijanom Vujicom, dok su drugo mjesto

osvojili Anđeli (OŠ Cavtat, mentorica Katarina Radonić), a treće Legende (OŠ Petra Kanavelića, Korčula, mentorica s. Blaženka Rudić). Među srednjoškolcima pobjedu je odnio Ihtis (Zbor mladih Stope) u sastavu Marta Donjerković, Jelena Sardelić, Ivana Šeparović, Katarina Bosnić i Ana Milat s mentoricom Tončicom Šeparović, drugo mjesto osvojile su Golubice (Medicinska škola, mentorica Ana Matić), a treće Anđeli (SŠ Blato, mentorica Slavica Bošković).

doci milosrđa i ljubavi u ovom našem svijetu. Svi ste vi danas ovdje pokazali da znate žrtvovati svoje vrijeme i trud. Pripremama za ovaj kviz, zajedno s vašim vjeroučiteljima i animatorima, pokazali ste da se znate zalagati više od uobičajenog, pokazali ste da i danas naše društvo i Crkva imaju djece i mladih koji su se izdigli iznad prosječnosti“, zaključila je provincijalka, nakon čega su sudionici razgledali svetište i posjetili muzej, kao i rodnu kuću blaženice.

Osim njih sudjelovalo su još četiri ekipe iz O.Š. Blato (mentorica Julijana Vujica), dvije ekipe iz OŠ Župa dubrovačka (mentor Antun Končić) i po jedna ekipa iz OŠ Ivana Gundulića (mentorica Tatjana Violić), OŠ Gruda (mentor Ante Novaković), OŠ Slano (mentor Josip Kačunić), OŠ Mokošica (mentorica Kristina Vukušić), OŠ Trpanj (mentor Ivo Govorko), OŠ Smokvica (mentorica Tončica Govorko), Dubrovačka privatna gimnazija (mentorica Ana Matić) i SŠ Vela Luka (mentorica Slavica Bošković).

S poviješću župe i župne crkve mlade je upoznao župnik župe Svih Svetih u Blatu i korčulanski dekan don Željko Kovačević. Sudjelovali su i na euharistijskom slavlju koje je u župnoj crkvi predvodio don Božo Baničević.

Natjecanje se odvijalo u tri kruga. Nakon pisanog dijela natjecanja, prvih pet ekipa među osnovnoškolcima i isto toliko među srednjoškolcima krenuli su u drugi krug, a u trećem krugu u kojem su sudjelovale samo po tri prvoplasirane ekipe na zanimljiv se način kroz usmeni dio došlo do pobjednika. Sudionici kviza posjetili su Svetište blažene Marije Petković, gdje ih je pozdravila provincijalna predstojnica Kćeri milosrđa s. M. Emila Barbarić koja je rekla da je Godina milosrđa „za sve nas poseban vjernički i kršćanski izazov – poziv da odgovorimo zovu ljubavi i milosrđa na što nas poziva Bog Otac“ te je istaknula da Družba kćeri milosrđa, zajedno s vjeroučiteljima, tim kvizom želi jače osvijestiti značenje milosrđa kakvo je bilo trajno prisutno u životu i djelovanju bl. Marije Petković. „Draga djeco i mladi, i vi ste danas jednako tako pozvani biti svje-

Kviz su organizirali Družba Kćeri milosrđa i Katehetski ured Dubrovačke biskupije, a program je vodila s. M. Juliana Beretić. (ika) Otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim sl. Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića 15. svibnja 2016.

U generalnoj kući Družbe Sinova Bezgrješne u Rimu u petak 13. svibnja svečanim je činom otvorena kauza za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića. Svečanost je predvodio kardinal Giuseppe Versaldi, prefekt Kongregacije za katolički odgoj i papinski delegat za Družbu Sinova Bezgrješne. U ime Papina vikara za grad Rim kardinala Agostina Vallinija, svečanosti je prisustvovao njegov zamjenik nadbiskup Filippo Iannone. Prisutan je bio i sisački biskup Vlado Košić sa svojim kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, u pratnji vlč. Marka Đurina, vicerektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima, kanonika i župnika u Lekeniku

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

preč. Tugomila Radičeka, ravnatelja Biskupijske zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić“ dr. Domagoja Moslera te promotora glasa svetosti sluge Božjega brata Bonifacija u Hrvatskoj o. Mariana Passerinija. Svečanosti su nazočili i gradonačelnik Kutine Andrija Rudić sa suradnicima. Nakon uvodnog pozdrava kardinala Versaldija, zakletve su položili sudac delegat Dijecezanskoga suda Rimske biskupije mons. Slawomir Oder, promicatelj pravde, postulator o. Aleandro Paritanti i bilježnici. Nakon toga sudac delegat mons. Oder pročitao je u ime kardinala vikara Vallinija životopis brata Bonifacija Pavletića. Na kraju se svima obratio biskup Košić, rekavši kako je to velik dan za Sisačku biskupiju i za Crkvu u Hrvatskoj. Svoje je pozdrave uputio i kutinski gradonačelnik Rudić. Nakon svečanog čina otvaranja kauze, u crkvi generalne kuće Družbe Sinova Bezgrješne, u kojoj se nalaze posmrtni ostaci brata Bonifacija koji su ondje preneseni godine 2008. s rimskog gradskog groblja Campo Verano, gdje je bio pokopan 1897., misu u zajedništvu s tridesetak svećenika, predvodio je biskup Košić. Propovijedao je postulator o. Paritanti, koji je naglasio kako je brat Bonifacije uvijek znao na konkretni način u životu odgovoriti na Isusovo pitanje: „Ljubiš li me više nego ovi?“ Istaknuo je nekoliko zgoda iz njegovog života kojima je potvrdio kako Bonifacije nije puno govorio riječima, već djelima. Spomenuo je kako ga je utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti odmah nakon smrti isticao kao primjer za nasljedovanje i življenje karizme vlastite ovom redu te je istaknuo kako njegov život i danas cijeloj Družbi, koja je ovih dana okupljena upravo u generalnoj kući u Rimu na svom 33. redovitom kapitulu, mora biti primjer i nadahnuće.

Ivan Bonifacije Pavletić rođen je 25. lipnja 1864. godine u Zbjegovači, selu nedaleko od Kutine (Sisačka biskupija). Prošavši životni put od radnika do postolara, u ono vrijeme plemenitog zanimanja, mladi Ivan ipak osjeća poziv u redovnički život. Odlazi najprije u Beč te nakon toga dolazi u Rim u Družbu Sinova Bezgrješne gdje dokazuje da je u stanju, sa zadivljujućom i herojskom vjernošću, proći put svakog učenika Krista Gospodina. U deset godina redovničkog života, gotovo u cijelosti provedenog u Rimu, prolazi apostolska iskustva među pacijentima u bolnici Svetoga Duha u Sassiji i među siročadi u Saronnu. Ubrzo je po izvanrednom svjedočenju vjernosti pozivu i karizmi ljubavi, po služenju bolesnima i poslušnosti konstitucijama u kojima je gledao volju Božju, postao autentičan model evanđeoskog života za mlade. Pogođen teškom bolešću (plućnom tuberkulozom), 4. studenoga 1897., s trideset i tri godine umire na glasu svetosti u ondašnjoj generalnoj kući Družbe u Rimu, pokazavši u teškoj patnji potpuno prihvaćanje volje Božje, izražene u veličanstvenom ponašanju i povjerenju u Boga. Utemeljitelj Družbe blaženi Luigi Maria Monti u bratu Ivanu, kojemu je na početku redovničkog života dao novo ime Bonifacije, vidio je znakove svetosti koje treba prenijeti na nove generacije te je istog dana kada je umro od svih redovnika, koji su s njim živjeli, tražio pismeno svjedočanstvo. Unatoč dugom vremenskom razdoblju i povijesnim događanjima, glas o svetosti brata Bonifacija nevjerojatno se uporno prenosio sve do danas. Tako je 2010. godine u Kutini započelo djelovanje prve hrvatske zajednice Družbe Sinova Bezgrješne, čiji je jedan od

zadataka promicanje svetosti Ivana Bonifacija. Iste godine biskup Vlado Košić osniva zakladu Sisačke biskupije, za stipendiranje studenata, a čiji je cilj, da poput Bonifacija, brine o mladim potrebitim ljudima. (ika) Svečani zavjeti dvojice isusovaca 15. svibnja 2016.

Na svetkovinu Pedesetnice, 15. svibnja, u Zagrebu dvojica su isusovaca položili svoje svečane vječne zavjete: o. Anto Pavlović i o. Dalibor Renić. Svečana euharistija slavila se u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu, a zavjete je u ime generala Družbe primio provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Ante Tustonjić, koji je ujedno i predvodio misno slavlje. Na misi je koncelebrirao veliki broj isusovačkih svećenika iz raznih zajednica Hrvatske provincije. U koncelebraciji je, također, bio i nekadašnji poljski provincijal, a sadašnji asistent generala, o. Tomasz Kot, koji je proteklih dana bio u vizitaciji zajednica Provincije. Misu je pjevanjem uveličao župni zbor pod ravnanjem o. Marijana Steinera. (ika/isusovci.hr) Nova uprava Provincije Majke Divne sestara milosrdnica 22. svibnja 2016.

U Sarajevu je 22. svibnja časna majka Miroslava Bradica, vrhovna glavarica sestara milosrdnica, proglasila novu upravu Provincije Majke Divne – Sarajevo, na tri godine. Za provincijalnu glavaricu imenovana je s. M. Julijana Djaković. Za prvu savjetnicu i zamjenicu provincijalne glavarice s. M. Vinka Bilješko, za drugu savjetnicu s. Mirjana Ćorić, za treću savjetnicu s. Magdalena Marić, za četvrtu savjetnicu s. M. Ernestina Zovko. Za tajnicu i ekonomu Provincije izabrana je s. M. Monika Martić. (s. J. Ikić)

Sestri Zdravki Leutar dodjeljena nagrade Sveučilišta u Mostaru 22. svibnja 2016.

Na svečanoj sjednici Znanstveno-nastavnoga vijeća koja je održana 20. svibnja 2016. povodom Dana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dodijeljene su plakete za nastavno-stručni rad te osobit doprinos promociji fakulteta, povelje za suradnju, pohvalnice te nagrade za znanstvenu djelatnost i znanstveno djelo. S. Zdravka Leutar predložena je Znanstveno-nastavnom vijeću za dodjelu nagrade za nastavno-stručni rad i osobit doprinos promociji Filozofskoga fakulteta u javnosti te joj je na svečanoj sjednici dodijeljena nagrada za pokretanje i razvoj studija socijalnog rada i za nastavni rad na Sveučilištu u Mostaru. Susret s knjigom i autorom fra Marijanom Karaulom u Osijeku 23. svibnja 2016.

Žrtve i posljedice jugokomunističkog i socijalističkog režima u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj s povijesnog, pravnog i istraživačkog gledišta u Osijeku bila je tema susreta s knjigom i autorom fra Marijanom Karaulom održanom 23. svibnja u Klubu knjižare Nova u Osijeku. Na susretu je predstavljena knjiga „Iskušenja Bosne Srebrene - Stradanja bosanskih franjevaca 1944.-1985.“ plod dvadesetogodišnjeg autorova istraživanja o toj temi objavljenoj 2014. godine. Opsežna knjiga bila je povod susreta Osječana s autorom čija istraživanja senzibiliziraju javnost za čuvanje sjećanja na žrtve te predstavljaju putokaz objektivnom traženju i nalaženju istine o događajima na prostoru Bosanske franjevačke provincije. O knjizi su govorili dr. Domagoj Tomas, Odjel za kulturologiju osječkog Sveučilišta, bivši veleposlanik RH u BiH dr. Josip Vrbošić (Pravni

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

fakultet), povjesničar dr. Miroslav Akmadža (slavonsko-brodska podružnica Hrvatskog instituta za povijest) te sam autor. Razmatrane su i pohvaljene sadržajne odrednice Karauline knjige u kojoj se među ostalim podacima na gotovo 550 stranica dokumentirano obrađuje stradavanje bosanskih franjevaca: trideset i dva ubijena svećenika, jedan brat nesvećenik, devet bogoslova i osam sjemeništaraca, zatim deset fratara umrlih od tifusa te poimence stotinjak suđenih fratara tijekom četrdesetak godina komunističkog i socijalističkog sustava. “Knjiga fra Marijana Karule logičan je slijed i nastavak martirološkog istraživačkog rada o Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj u 20. stoljeću, započetog u vrijeme prve studije ovoga tipa istoga autora, a zapisanoga i objavljenoga 1999. godine u knjizi Žrtve i mučenici. Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu“, rekao je Tomas. „Ovo je do sada najbolja knjiga Marijana Karaule. Donosi povijest Bosne Srebrene, kontroverze u vrijeme komunističkog režima, jedinstven popis osuđenih svećenika sve do osamostaljenja, presude KPD Zenica, zakone i jasni prikaz teških vremena Crkve i stradalnika bivšega sustava“, pojasnio je Akmadža pohvaljujući istraživačko-objektivni pristup temi koji je rjeđe viđen u pisaca iz crkvenih krugova. „Ovo je pozamašna i teška knjiga istinoljupca i fratarskog istraživača fra Marijana Karaule, koji s ovom problematikom živi i diše dugi niz godina. Metodološki je knjiga napisana narativno, utemeljena na arhivskim materijalima dobrim dijelom pravosudne provenijencije i to u tri dijela govori o vremenima smrti, suđenja i uzurpacije. Stavljajući imenicu vrijeme u podnaslove autor šalje jasnu poruku da, kada su u pitanju bosanski franjevci i njihova sudbina 1944. godine, nije se radilo o kratkoročnom incidentu, poratnim nesnalaženjima, nego o direktivnoj

proklamaciji, a posljedično tomu praktičnoj životnoj eliminaciji fratara, čuvara katoličanstva u srednjovjekovnoj Bosni te nositelja pismenosti i kulture pa i gospodarstva u Bosni i Hercegovini sve do današnjih dana“, istaknuo je Vrbošić koji je posvjedočio o životu bosanskih franjevaca i puka u poratnoj Fojnici te napomenuo: „Karaula je u knjizi pisao i promišljao stvarnim redoslijedom. Nije se tu radilo o socijalnoj, revolucionarnoj pravdi, bez obzira što o njoj mislili, nego o političkoj egzekuciji. Baš je trebalo udariti na franjevce jer njihova riječ s oltara, kao i u samostanskim odajama, katoličkom puku važila je uvijek kao putokaz i opredjeljenje utemeljenoj na andrićevskoj strpljivosti i dobroti. Nisu ih bez osnove zvali ujacima, a podrijetlo te priče svi znamo. Učinkovito zastrašivanje naroda upravo se vršilo putem odstranjivanja stvarnih autoriteta.“ Na kraju susreta s knjigom i autorom okupljenima se obratio fra Marijan Karula koji je rekao kako taj susret nije posvećen predstavljanju njegove knjige, već je naglasak na njezinu sadržaju, odnosno temi represivnog odnosa bivšeg jugoslavenskog sustava prema Crkvi na primjeru Bosne Srebrene. „Ne namjeravajući, što bi bilo i nepravedno, umanjivati o obezvrjeđivati žrtve drugih biskupijskih i redovničkih zajednica, ističem da se o stradanju bosanskih franjevaca, čini se, ponajmanje zna. Ideja za pisanje o temi stradanja franjevaca Bosanske franjevačke provincije rođena je spontano u jesen 1993. godine, kada sam bio u župnom uredu u Livnu gdje je organizirana 50. godišnjica sjećanja na fra Bonu Grebenarevića, ratnog župnika u Podhumu kod Livna kojeg su partizani ubili strijeljanjem 1. prosinca 1943. na Bugojanskoj malti i zakopali u smetlište... Knjiga, sa svojim nedostacima i manama, svojevrstan je prvi ozbiljniji spomenik svim osobama i materijalnim žrtvama represije jugoslavenskog socijalističkog sustava prema bosanskoj franjevačkoj provinciji. No, nipošto, ne

smatram da je ovom knjigom definitivno zaokruženo i završeno istraživanje ove teme“, zaključio je Karaula. (ika) Izabrano novo vodstvo Karmela u Kloštru Ivaniću 24. svibnja 2016.

Sisački biskup, Vlado Košić, nakon izvršene vizitacije u utorak 24. svibnja predsjedao je izborima za prioricu Karmela svete Male Terezije u Kloštru Ivaniću. Za prioricu je ponovo izabrana s. Danijela od Svete Obitelji (Licul), a kako je to njezin uzastopni treći mandat, biskup je tražio i dobio od generala bosonogih karmelićana u Rimu o. Saveria Cannistra odobrenje za njen mandat. Za savjetnice su izabrane: s. Ana Marija od Utjelovljenja (Štefanac) i s. Marija Kristina od Presvetog Trojstva (Tropp). Predviđenim svečanim činom u ponedjeljak 30. svibnja biskup Košić uveo je u službu novo vodstvo, zazvavši na njih Božji blagoslov. U biskupovoj pratnji bio je kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić. (ika) Dan sluge Božjeg Bonifacija Pavletića u Križevcima 27. svibnja 2016.

Prigodnom prezentacijom i molitvom posvećenom sluzi Božjem Bonifaciju Pavletiću, euharistijskim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić te okruglim stolom „Štuju li Hrvati dovoljno svoje svece?“, u Križevcima su u petak 27. svibnja 2016. nastavljeni 8. dani hrvatskih svetaca i blaženika. Svečanost je započela u crkvi sv. Ane predstavljanjem života i ključnih poruka sluge Božjeg Bonifacija Pavletića u sadržajnoj izvedbi promicatelja štovanja sluge Božjega Dragutina Pasarića iz Kutine te uz sudjelovanje s. Mirjam Kuštrebe.

Zatim je sisački biskup Vlado Košić predvodio misno slavlje. Koncelebrirali su rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente ml., član Družbe Sinova Bezgrješne kojoj je Bonifacije Pavletić pripadao o. Mariano Passerini i domaćin župnik župe sv. Ane Stjepan Soviček. Za oltarom je bio i đakon Marijo Brezak. U propovijedi je biskup Košić ispripovijedao kako je proces za proglašenje blaženim moslavačkog sina brata Bonifacija Pavletića otvoren prije nekoliko dana. A da je Bonifacije bio jednostavan i skroman čovjek, postolar kojeg nerijetki mole da i njima napravi cipele za Nebo. Podsjetio je da je sluga Božji živio običnim životom, u ispunjavanju dnevnoga reda, da je redovničkom životu učio mlade kandidate. Ali da je službujući u bolnici mnogima pomogao, darivao im svoju ljubav. „Brat Bonifacije je slabo govorio talijanski, ali je govorio jezikom ljubavi koji svi razumiju. Zato su najteži bolesnici željeli da baš on bdije s njima, da on bude uz njih“ - naglasio je biskup Košić govoreći o tome da svece ne čini ni njihova družba, ni stalež, ni činjenica jesu li oženjeni ili su u celibatu, ni vrijeme u kojem žive, već da svece čini savršena ljubav. „Na nama je činiti maksimalno koliko možemo tamo gdje smo posijani“, savjetovao je biskup Košić sjetivši se i svetosti bl. Alojzija Stepinca. Sjetio se kako je u nedavnom razgovoru prilikom otvorenja kauze za Bonifacija Pavletića upitao papu Franju kada će bl. Stepinca proglasiti svetim. „Stepinac je svet“, „odgovorio mi je Papa“ – na kraju je propovijedi okupljenima ispripovijedao biskup Košić. Glazbeni obol misnome slavlju dao je Katedralni zbor Sisačke biskupije pod ravnanjem Roberta Jakice. Zatim je u Hrvatskom domu održan okrugli stol „Štuju li Hrvati dovoljno svoje svece?“ Sudjelovali su biskup Vlado Košić, rektor Antun Sente, profesorica na KBF-u u Za-

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

grebu Nada Babić i v. d. glavnog urednika 3. programa HTV-a Krešimir Čokolić. Uvertiru njihovoj raspravi napravili su učenici križevačke Osnovne škole Ljudevita Modeca pod vodstvom mentorice Danijele Zagorec. Lorena Lugomer, Marko Zagorec i Lucija Picig u afirmacijskoj skupini te Patricia Navoj, Martin Kopilović i Andreja Bratić u negacijskoj skupini objasnili su da se hrvatski sveci dovoljno štuju, odnosno da se ne štuju dovoljno. Nakon razmjene mnogobrojnih mišljenja došlo se do zaključka da štovanje hrvatskih svetaca i blaženika treba i može biti izrazitije, a da se u to moraju uključiti svi, od učitelja do medija. Program je glazbeno obogatio pjevač Ivan Mikulić, a moderatorica je bila Lejdi Oreb. (ika) Smotra franjevačkih zborova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda 28. svibnja 2016.

Jedanaesta smotra franjevačkih zborova Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda okupila je u subotu, 28. svibnja u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu više od sedamsto pjevača iz dvadeset i četiri crkvena zbora te Provincije. Susret je započeo nastupom zborova, koji su otpjevali po jednu pjesmu, u duhu Godine milosrđa, koje su snažno govorile o Božjoj ljubavi, milosrđu, dobroti... Dobrodošlicu uz pozdravnu riječ uputili su na početku sudionicima domaći gvardijan fra Franjo Jurinec, dogradonačelnik Slavonskog Broda Hrvoje Andrić, a u ime organizatora fra Antun Jesenović, povjerenik Vijeća za kulturne djelatnosti Provincije. Prvi su nastupili domaćini, Mješoviti zbor i Muški komorni zbor franjevačke crkve Presvetog Trojstva - Slavonski Brod, a potom ostali zborovi iz Zagreba; Župni zbor sv. Križa iz Sigeta i Župni zbor Blaženstva iz Kozari Boka i Mješoviti zbor sv. Franje s Kaptola,

potom Zbor crkve sv. Ivana Krstitelja iz Zemuna, Mješoviti zbor sv. Nikole biskupa iz Čakovca, Zbor župe Svetoga Duha iz Požege, Mješoviti zbor sv. Antuna Padovanskog iz Čakovca, Mješoviti zbor župe sv. Jurja iz Đurmanca, Zbor Svih Svetih iz Donje Motičine, Zbor svetišta Majke Božje Trsatske iz Rijeke, Zbor crkve sv. Ivana Krstitelja iz Varaždina, Zbor sv. Cecilije iz Virovitice, Zbor crkve sv. Antuna Padovanskog iz Našica, Zbor župne crkve Navještenja BDM iz Klanjca, Zbor župe Svete Obitelji, Jug 2 iz Osijeka, Zbor župe sv. Antuna Padovanskog iz Koprivnice, Zbor župe Uznesenja BDM i svetišta Majke Milosrđa iz Kloštar Ivanića, Mješoviti župni zbor Gospe Povratnika iz Vukovara, Zbor Santa Maria iz Bača, Ženski zbor župe sv. Nikole biskupa iz Čakovca, Mješoviti pjevački zbor Presvetog Trojstva iz Karlovca, a kao posljednji nastupio je Zbor franjevačkih juniora sa zagrebačkog Kaptola. Misno slavlje poslije smotre uz dvadesetak franjevaca, koji su došli sa svojim zborovima te domaćih franjevaca, predvodio je definitor Provincije fra Milan Krišto, župnik i gvardijan u Požegi. Posvjestivši kako je njihovo služenje prepoznavanje onih darova koje im je Bog dao da ga mogu slaviti, upozorio je da Božje veličanstvo, sjaj i ljepotu, njegova čudesa u našem životu, možemo prepoznavati samo malenim, skromnim i poniznim srcem, baš onako kako je to činio sv. Franjo, opjevavši ih u svojim tako dubokim i snažnim pjesmama. Na kraju je poručio da ih Božje milosrđe, o kojem su tako veličanstveno pjevali na smotri, obvezuje da i oni poput Njega budu milosrdni jedni prema drugima. U znak sjećanja na taj susret zahvalnicu svakom voditelju zbora uručio je na kraju povjerenik fra Antun Jesenović. (ika)

Održan je susret poglavarica Kongregacija Notre Dame u Zagrebu 29. svibnja 2016.

U Zagrebu je od 26. do 29. svibnja održan susret kongregacija „Notre Dame“ istih korijena. Na susretu su sudjelovale vrhovne glavarice s pratnjom iz sedam kongregacija koje imaju izvorište u odgojnoj karizmi koju su u 16. stoljeću pokrenuli sv. Petar Fourier i blažena Majke Alix le Clerc osnivajući Kanonikinje sv. Augustina. Tijekom povijesti dogodila su se odvajanja i osnivanja novih Kongregacija čije sestre djeluju u raznim dijelovima svijeta sa zajedničkim poslanjem - odgojem mijenjati svijet. Susreti se, od 1982. godine, svake tri godine održavaju u organizaciji pojedine Kongregacija. Ove je godine domaćin Susreta bila Družba sestara Naše Gospe sa sjedištem u Zagrebu, Primorska 20. Susret se odvijao u Nadbiskupskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Prvi je dan bio posvećen predstavljanju trenutne situacije u svakoj družbi s obzirom na broj članica, strukture i načine i područja djelovanja. Svetu misu je prvog dana susreta u kapelici Bogoslovnog sjemeništa, kao izaslanik zagrebačkog nadbiskupa, slavio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško. Drugog dana prijepodne sudionicama susreta pridružile su se članice Družbe sestara Naše Gospe na hodočašću u Mariju Bistricu. Popodne je o. Dalibor Renić, isusovac, održao predavanje na temu: „Međugeneracijsko zajedništvo u redovničkom životu.“ U subotu uvečer bio je molitveni susret u kući matici u Primorskoj 20 u Zagrebu za vrijeme kojeg je Zbor Collegium promusica sacra, pod umjetničkim vodstvom s. Cecilije Pleša, izveo više marijanskih himni i antifona. Pojedine je dijelove na harfi pratila te samostalno izvela nekoliko djela harfistica Mirta Lice.

Zadnji dan, u nedjelju 29. svibnja, sestre su provele u samostanu na Bukovačkoj 316. Nakon završenog radnog dijela sa zajednicom sestara sudjelovale su na euharistijskom slavlju kojem je predsjedao o. Dalibor Renić. (s. M. Koprivnjak) Treće zasjedanje 16. provincijalnog sabora Hrvatske salezijanske provincije 30. svibnja 2016.

U ponedjeljak, 30. svibnja održano je treće i završno zasjedanje 16. provincijalnog sabora Hrvatske salezijanske provincije u kući za duhovne susrete na Plitvicama. Sabor je sazvao provincijal don Pejo Orkić, koji je sudionike podsjetio da je zadaća Sabora bila provjeriti koliko su zaživjele smjernice 27. općeg sabora Družbe održanog prije dvije godine u Rimu na temu „Mistici u Duhu, proroci bratstva i sluge mladih“. Ukazao je na velik trud koji su sabornici uložili u dva prethodna zasjedanja kad su obrađivali sadržaje radnog materijala A i tematske cjeline: Molitveni život, Bratsko zajedništvo i Evanđeoski savjeti te radni materijal B u kojem su se detaljnije bavili preustrojem Provincije kako bi njezine zajednice bile iznutra čvršće, a u apostolskom djelovanju kvalitativno i kvantitativno znakovitije. Drugi dio ovog radnog materijala odnosio se na izradu novog Provincijalnog direktorija, zakonika za programiranje života i rada braće u Provinciji. Glavna zadaća Trećeg zasjedanja bila je upravo izglasavanje spomenutog Provincijalnog direktorija. Sabornici su se kratkom raspravom dogovorili o načinu glasovanja. Usvojen je model izglasavanja po točkama i poglavljima. Regulator Sabora don Mihovil predstavio je uvažene primjedbe koje su došle od braće nakon što su pročitali posljednju verziju teksta. Dio Direktorija izglasan je, već prije podneva i euharistijskog slavlja kojemu je predsjedao

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

don Pejo Orkić, provincijal. U popodnevnom radu nastavilo se s izglasavanjem po točkama, po poglavljima, a na kraju je izglasan i Dokument u cjelini. U završnici Sabora, provincijalni ekonom, don Tihomir Šutalo, predstavio je nekoliko obrazaca vezanih uz skrb, mirovine, oporuku te izjavu „de sexto“. Sabornici su te tekstove o skrbi slabije, bolesne i braće starije dobi, komentirali tražeći dodatna pojašnjenja pravnih stručnjaka i moralnih normi. Don Tihomir je zatim izvijestio sabornike o stanju važnijih nekretnina, a provincijal o dogovoru s novim gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem glede ugovora za Pastoralni centar - Plitvice, nakon čega je, zahvalivši regulatoru, sudionicima te braći i osoblju centra, Večernjom molitvom, zaključio 16. provincijalni sabor. (ika) Dubrovačka crkva sv. Dominika i njezina monumentalna raspela 30. svibnja 2016.

Povodom proslave 800 godina postojanja Reda propovjednika u Dubrovniku je 30. svibnja 2016 započeo ciklus predavanja, kako bi dubrovački dominikanci približili kulturnu baštinu, koju stoljećima vjerno čuvaju u sklopu svoje crkve sv. Dominika i samostana. Prvo predavanje u crkvici Rozario, s naslovom „Dubrovačka crkva sv. Dominika i njena monumentalna raspela“, održao je Matko Matija Marušić doktorand s Instituta za povijest umjetnosti iz Zagreba. U uvodu je izdvojio dva monumentalna raspela, koja su bitna za promišljanje o ulozi samih raspela u crkvi sv. Dominika, a to su raspelo Paola Veneziana koje datira iz sredine 14. stoljeća i stoji u trijumfalnom luku iznad glavnog oltara te raspelo nepoznatog autora iz prve polovice 15. stoljeća smješteno u sakristiji crkve sv. Dominika. Oba raspela kao takva mogu se promatrati kroz

dvije prizme, kroz prizmu kulture pobožnosti i uloge samog raspela u liturgiji i drugim pobožnostima te prizmu izgleda crkve u konkretnom povijesnom razdoblju. Poslije opisa i predstavljanja oba raspela, predavač je pokušao raspela promatrati upravo kroz prije spomenute prizme. Pitanje, koje je polazište za takvo razmatranje je: „Gdje su raspela originalno stajala?“ Zbog nedostatka izvora i detaljnijih istraživanja raspela nepoznatog autora iz sakristije crkve, doktorand Marušić usredotočio se na raspelo Paola Veneziana. Izdvojio je tri izvora iz kojih je moguće bar donekle predvidjeti gdje je raspelo izvorno postavljeno. Kao dvije opcije koje se nameću su sadašnja pozicija raspela u trijumfalnom luku te druga pozicija na korskoj pregradi koja je razdvajala crkvu na dio za redovnike i dio za laike. Po njegovu mišljenju izglednija izvorna pozicija raspela je upravo ona, gdje je ono postavljeno i danas iako naglašava da je teško dati konačan odgovor. Tom se mišljenju u raspravi nakon predavanja priklonio i dominikanac prof. Krasić. Tijekom izlaganja spomenuto je i treće raspelo, koje je u prošlosti stajalo na oltaru sv. Križa u dnu crkve. To raspelo spominje Serafino Razzi u svojoj Povijesti Dubrovnika te zapisuje, kako je papa tom raspelu dodijelio poseban status kao raspelu „preko kojeg se oslobađaju duše iz čistilišta“. Slušatelji su tako dobili uvid u značenje monumentalnih raspela u crkvi sv. Dominika ne samo kao umjetničkih djela već preko toga, kako sama pozicija raspela utječe na pobožnost prema raspelu, ulozi u drugim pobožnostima i liturgiji te samom izgledu crkve. (dominikanci.hr)

Konferencija kapucinskih provincijala iz Srednje i Istočne Europe u Dubrovniku

U srijedu 1. lipnja sudionici Konferencije moći će razgledati Dubrovnik i okolicu.

31. svibnja 2016.

U četvrtak 2. lipnja nastavlja se zasjedanje, sve do petka 3. svibnja kada ujedno i završava Konferencija. (ika)

Konferencija kapucinskih provincijala iz Srednje i Istočne Europe započela je u utorak 31. svibnja u biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku. Konferenciju je otvorio predsjednik Konferencije fra Andrzej Kiejza, provincijal iz Varšave, a prisutan je bio i generalni vikar reda fra Štefan Kožuh. Središnja je tema godišnje Konferencije viših kapucinskih poglavara „Projekt Europa“. Fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, objasnio je kako bi „Projekt Europa“ trebao dati odgovore na brojne izazove koji stoje pred franjevcima kapucinima u Europi, između ostalog, i prevladavanje krize zvanja koja u ovom dijelu Europe traje, već dugi niz godina. „Pozvani smo ne samo da se brinemo o vlastitom opstanku u ovom dijelu Europe nego i da odgovorimo na poziv Crkve, odnosno pape Franje, za novu evangelizaciju“. Druga je tema Konferencije Susret mladih redovnika u rujnu u Pragu, na kojem će se probati pronaći način kako formirati te mlade ljude, s jedne strane, u skladu s karizmom i zakonodavstvom reda, a, s druge, u skladu s vremenom u kojem žive, objasnio je provincijal Hrvatske kapucinske provincije. S redovničkim poglavarima iz Srednje i Istočne Europe susreo se i dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života. Zaželio im je dobrodošlicu u Dubrovnik i uspješan rad Konferencije. Tijekom prvog dana Konferencije utorak 31. svibnja održat će se četiri plenarne sjednice, a navečer u 19 sati u crkvi Gospe od Milosrđe služit će se misno slavlje.

Zaključna sjednica biskupijskog postupka za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić 31. svibnja 2016.

U svečanoj dvorani biskupskog ordinarijata u Šibeniku održana je na blagdan Pohođenja Marijina, 31. svibnja 2016., pod predsjedanjem šibenskog biskupa Ante Ivasa zaključna sjednica biskupijskog postupka za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne. Sudjelovali su članovi crkvenog Sudišta imenovani za taj proces: predsjednik suda mons. mr. Krešimir Mateša, promicatelj pravde mons. dr. Josip Delić i bilježničarka s. Zdravka Gverić; postulator dr. fra Ratko Radišić i vicepostulatorica s. Terezija Zemljić. Na sjednicu su bili pozvani svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici, koji su po svojim službama ili posebnim vjerničkim odnosom vezani uz službenicu Božju majku Klaru Žižić. Sjednica je započela Pjesmom stvorenja sv. Franje i molitvom za proglašenje blaženom službenice Božje. Biskup Ante Ivas istaknuo je važnost ovog događaja, kako za njezinu Družbu i Šibensku biskupiju tako i za cijelu Crkvu. Službenica Božja majka Klara Žižić (1626.-1706.) odlikovala se svojim potpunim predanjem Bogu pokazujući to brojnim djelima milosrđa. Franjevačkom malenošću bila je bliska svakom čovjeku. Njezini suvremenici usporedili su je sa svijećom koja neprestano sjaji, a njezina svetost prepoznata je od ljudi još za njezina života, kao i u vrijeme i nakon njezine smrti.

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Biskup je spomenuo mnoge svoje predčasnike na biskupskoj stolici koji su pratili redovničku zajednicu Sestara franjevki od Bezgrješne od njezina utemeljenja 1673., odnosno 1679. godine do uvrštenja u Red družbi papinskog prava. Na sjednici su predstavljeni spisi istraživanja o životu, krjepostima i glasu svetosti službenice Božje, počevši od otvaranja kauze 21. rujna 2004. godine do zaključenja ovog postupka, 31. svibnja 2016. koji su zajedno s talijanskim prijevodom i publikacijama vezanim za službenicu Božju zatvoreni u pripremljene kutije i zapečaćeni. Glavninu spisa čine zapisnici ispitivanja svjedoka i važan, najveći dokument je Povijesna relacija o službenici Božjoj majci Klari Žižić, načinjena pod nadzorom članova Povijesne komisije, predsjednika Komisije dr. fra Vicka Kapitanovića, dr. Mile Vidovića, dr. fra Bazilija Pandžića i dr. fra Daniela Patafte. Zatvorene i zapečaćene kutije biskup je predao postulatoru fra Ratku Radišiću da ih preda na Kongregaciju za svete u Rimu. Vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne s. Zdravka Gverić zahvalila je na kraju Bogu za sveti život službenice Božje i svima koji su sudjelovali u ovom golemom i značajnom poslu. S poštovanjem i zahvalnošću prisjetila se i prvog postulatora kauze, pokojnog dr. fra Atanazija Matanića i pokojnog predsjednika Povijesne komisije dr. fra Vicka Kapitanovića. Molitvom na grobu službenice Božje majke Klare Žižić u franjevačkoj crkvi sv. Lovre za uspješan nastavak postupka u Rimu i pjesmom Ko zvijezda sjajna, za koju je tekst napisala klarisa s. Marija Petričević, a uglazbio je fra Stipica Grgat, zaključena je sjednica biskupijskog postupka u Šibenskoj biskupiji. (ika)

Proslava Pohoda BDM i prvi zavjeti s. M. Agneze od Svete Obitelji u Stepinčevom Karmelu 31. svibnja 2016.

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa Srećko Rimac, uz koncelebrante Antu Rotima, bivšeg donjolomičkog župnika, Ivana Torbara, sadašnjeg donjolomičkog župnika, Luku Slijepčevića, župnika u zagrebačkom Vrapču, bogoslove karmelićane: o. Tomislava Atelja, OCD i o. Danijela Marija Katančića, OCD te ministrante Kristijana Barišića iz Donje Lomnice, proslavile su u utorak 31. svibnja bosonoge karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, blagdan Pohođenja BDM i svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba. Slavlje je uzveličalo i polaganje prvih zavjeta s. M. Agneze od Svete Obitelji (Ane Barišić), kojemu su nazočili njezini roditelji, braća, sestre, najuža rodbina, milosrdnice i prijatelji iz Velike Gorice i Zagreba. Na početku misnoga slavlja o. Rimac upoznao je okupljene sa značenjem blagdana Pohođenja BDM, s posebnim naglaskom na Karmelu svojstvenu marijansku dimenziju duhovnosti i života, u koju je utkala svoje predanje Bogu i Majci Božjoj, po prvim svetim zavjetima, s. M. Agneza. Tako je, između ostalog, rekao i ovo: „Zajedno sa sv. Josipom, Marija se u Karmelu najviše štuje. ‘Totus Carmelus Marianus est’“. Isto tako spomenuo je misli sv. Terezije Benedikte od Križa koja kaže da karmelićanke, koje se smiju nazvati Marijinim kćerima i sestrama, primaju od nje posebnu odjeću spasenja i Majka ih vodi svome ljubljenom Sinu, njemu na slavu i radost te ih želi ukrasiti zaručničkom odjećom, kao što je to učinila i sa s. M. Agnezom. Spominjući se Marijinog pohoda rođakinji Elizabeti, u homiliji se provincijal zausta-

vio na nutrini Marijine duše, na Marijinom proživljavanju nakon navještenja anđela Gabrijela i pri pohodu i susretu s rođakinjom Elizabetom. Tako je istaknuo Marijinu duboku šutnju, radost i poniznost s kojom je zaronila u otajstvo Boga i čovjeka te sve stavila u Božje ruke. „Sv. Elizabeta bila je prvo ljudsko stvorenje s kojim je Marija podijelila svoju radost. Važno je uočiti da Marija nije ništa otkrila. Ona je šutjela. Elizabeta je bila ona koja je otkrila što se dogodilo s Marijom. Marijina skrovitost i njezina šutnja uzor su, kako kaže bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, dušama koje poniru u svoju nutrinu“, rekao je propovjednik. Istaknuo je da je dragi Bog po Mariji podigao u Crkvi jednu redovničku obitelj, a to je Karmel, u kojoj je Marija posebno prisutna i čija je zapravo osnivateljica, Majka, Voditeljica i Učiteljica, na čijim se duhovnim izvorima napajaju njezini sinovi i kćeri. U toj stvarnosti prepoznao je provincijal karmelsko zvanje s. M. Agneze koju je Marija izabrala da bude zaručnica njezinog Sina na vrhuncima Kamela. A „‘biti zaručnica,’ kaže bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva, ‘to znači imati oči u njegovima, misli obuzete njime, srce svo zauzeto, sasvim zahvaćeno, kao izvan sebe i prešlo u njega, dušu punu njegove duše. ‘Biti zaručnica’ u Karmelu, to znači imati goruće srce proroka Ilije i pronicavo srce Terezije. Njegova ‘istinska zaručnica’ je ona koja gori od revnosti za njegovu slavu, na što je pozvana i s. M. Agneza“, rekao je. Potom je o. Rimac pojasnio poziv karmelićanke, koji je dar Duha, a ideal mu je otajstveno sjedinjenje s Bogom po vjeri, molitvi, motrenju i ljubavi, u prijateljstvu s Kristom Gospodinom i u intimnosti s Djevicom Marijom. „Jednako tako, kako piše mlada karmelićanka sv. Tereziji de los Andes, život karmelićanke sastoji se od ljubiti, motriti i trpjeti te odreći se same sebe da bi se duša pobožanstvenila. Presveta Djevica Marija

uzor je života svake karmelićanke. Ona je u punini vršila volju Božju i živjela savršeno zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti, koje danas prihvaća s. M. Agneza. Isus je, također, živio u punini zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti, a takvim životom živi u punini Presveto Trojstvo“, rekao je. „U osobama Presvetog Trojstva vlada savršeno siromaštvo, poslušnost i čistoća. Isus živi zavjete u Presvetom Trojstvu i oni su put slobode, ispunjenje čovjeka te put do sjedinjenja s Bogom“, rekao je, između ostalog, propovjednik. A onda je zahvalio dragom Bogu, Majci Božjoj, roditeljima, župnicima i odgajateljima za predanje Bogu po zavjetima s. M. Agneze i poželio joj da njezino predanje Bogu bude na slavu i na spasenje mnogim dušama te da je Presveta Djevica položi u Srce Isusovo, kako bi uskrsnula na novi život i živjela duhovno sjedinjenje s cijelim svijetom. Nakon homilije s. M. Agneza položila je prve zavjete u ruke časne majke Terezije Viktorije od sv. Alojzija i potvrdila svoju ljubav i odanost Kristu Gospodinu i Majci Mariji. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. U popodnevnim satima blagdana redovnice su se na duhovno-molitveni način pridružile slavlju Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice svoga grada, preporučile joj grad i sve njegove stanovnike i zahvalile Bogu na još jednom daru njihovoj karmelskoj zajednici, na daru novozavjetovane s. M. Agneze. S. M. Agneza od sv. Obitelji (Ana Barišić) rođena je u Zagrebu 1988. godine, a živjela je u Gradićima kraj Velike Gorice u brojnoj katoličkoj obitelji, u čijoj su sredini nikla tri duhovna zvanja. S. M. Agneza je najstarija od osmero braće i sestara; osnovnu i srednju Ekonomsku školu završila je u Velikoj Gorici. Kad je osjetila poziv za duhovni

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

život, premda joj je Karmel bila prva misao, krenula je u Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagreb, gdje je sazrela želja za kontemplativnim životom. Zato ulazi u Stepinčev Karmel u Brezovicu na blagdan Pohoda BDM i na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata 31. svibnja 2014. godine te nakon dvogodišnjeg novicijata, polaže 31. svibnja 2016. svoje prve zavjete. (ika) Izabrana nova uprava Hrvatske provincije Družbe sestara franjevki misionarki iz Asiza 2. lipnja 2016.

Družba sestara franjevki misionarki iz Asiza - Hrvatska provincija sv. Maksimilijana Kolbea ovih dana (28. svibnja – 2. lipnja 2016.) slavila je svoj VIII. provincijski kapitul u Zagrebu, u svojoj kući na Kraljevcu. Kapitul je za temu imao: zahvalnost - Zahvaljujemo ti što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo (II. euharistijska molitva). Do izbora nove provincijalne poglavarice, kapitulu je predsjedala s. Dolores Caneo, zamjenica generalne poglavarice iz Asiza. Sestre su u franjevačkoj jednostavnosti promišljale o veličini dara koji im je Gospodin povjerio i podario, svakoj osobno, a onda i cijeloj Družbi koja se kroz sve nevolje i nedaće prošlih vremena održala i svijetlila. Sestre su izabrale novu upravu Provincije za sljedeće četverogodište u kojem će kroz franjevačku radost Evanđelje donositi potrebnima. Za provincijalnu poglavaricu izabrana je s. Slavica Balić, za prvu savjetnicu – zamjenicu s. Anica Jureta, za drugu savjetnicu – tajnicu s. Ljubica Bosilj, za treću savjetnicu – ekonomu s. Kata Markanović, a za četvrtu savjetnicu s. Dragica Lučić. Predsjednik Vijeća HBK za Ustanove posvećenog života i Družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić uputio je

čestitku s. Slavici Balić. Biskup je, također, čestitao izabranim savjetnicama: s. Anici Jureti, s. Ljubici Bosilj, s. Kati Markanović i s. Dragici Lučić. Ujedno je zahvalio prijašnjoj upravi na njihovom doprinosu životu i razvoju Provincije, a time i doprinosu redovništvu u Hrvatskoj. „Ovoj zahvalnosti i čestitkama pridružujem i molitvu da Vaše služenje, kao i služenje Vaših susestara, bude doista obilježeno franjevačkom radošću u širenju Evanđelja“, poručio je biskup Uzinić. (ika) Dan molitve za posvećenje svećenika i nova duhovna zvanja u Dubrovačkoj biskupiji 2. lipnja 2016.

Dan molitve i posta za posvećenje svećenika i molitva za nova duhovna zvanja u Dubrovačkoj biskupiji slavio se u četvrtak 2. lipnja dan uoči blagdana Presvetog Srca Isusova. Duhovno-molitveni program za svećenike, redovnike i redovnice održan je u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Prigodno duhovno razmatranje o Kristu Kralju održao je mr. don Marinko Šljivić, predstojnik Katehetskog ureda i župni vikar u župi sv. Mihajla. Euharistijsko klanjanje i euharistijsko slavlje na kojem je koncelebriralo preko dvadeset svećenika, predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Na temelju odabranih evanđeoskih ulomaka mr. Šljivić je govorio o Kristu Kralju kao pastiru, Kristu Kralju koji je optužen i koji ispituje i Kristu Kralju koji je raspet i koji oslobađa. Potaknuo je okupljene svećenike, redovnike, redovnice, članove trećeg reda da se preispitaju tko je Krist za njih: sudac ili pastir, optuženik ili suvereni gospodar, onaj koji je slab ili snažan u svojoj sućuti jer o odgovoru na ta pitanja ovisi njihovo življenje onoga što jesu. „Jer kao što lik Krista Kralja nosi u sebi suprotnosti, na sličan način

svaki svećenik, redovnik, redovnica je osoba suprotnosti“, rekao je predavač. Potom je s okupljenima razmišljao o Isusovom sudu o njegovim suvremenicima primjenjujući to na današnje posvećene osobe. Skrenuo je pozornost na različita duhovna raspoloženja i stavove poput razočaranja, ljutnje, cinizma, prijetnje i osude te zaključio: „Stojimo zadivljeni pred svojim svećeničkim pozivom ponavljajući riječi pjesme: ‘Bože, zar si pozvao mene? Tvoja usne moje rekoše ime!’. Ne ćemo nikada moći do kraja shvatiti tajnu našega zvanja. I nije ni potrebno jer je ona više stvar srca i ljubavi, nego razuma i volje. Na naš životni put povela nas je jedna intuicija, kad smo se zagledali u Isusa i zaljubili se u njega. Molimo za milost da ostanemo vjerni prvoj ljubavi,“ zaključio je predavač. Biskup Uzinić u propovijedi je govorio o ljubavi prema Bogu i bližnjemu te je, na temelju obraćanja pape Franje Talijanskoj biskupskoj konferenciji, potaknuo na dublje promišljanje o osobi svećenika. „Zapovijedi ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu kao samome sebi, Isusove su zapovijedi o kojima često govorimo drugima i pozivamo ih da to slijede“, rekao je biskup. No, na koji način se te dvije zapovijedi trebaju očitovati u životu svećenika, redovnika i redovnica? Na temelju pročitanog ulomka iz Pavlove poslanice biskup je ponudio odgovore: „biti spremni zlopatiti se za Isusa Krista, ako je potrebno, do okova kao zločinci, drugim riječima Isusu ništa ne uskratiti, nego mu sve dati, a u ljubavi prema bližnjima sve dati i sve podnositi za njihovo spasenje.“ Odgovarajući na pitanje kako to konkretizirati, biskup je ponudio na razmišljanje obraćanje pape Franje Talijanskoj biskupskoj konferenciji. Pri tom je skrenuo pozornost na, od medija djelomično prenesenu, papinu misao koja u potpunosti glasi: „Čuvajte

samo ono što može poslužiti iskustvu vjere i djelatne ljubavi“ ili Caritasa Božjeg naroda. „Izričaj ‘iskustvu vjere’ mediji su preskočili, a to je važan dio rečenice jer zbog toga Crkva posjeduje ono što posjeduje.“ Ovo papino razmišljanje biskup je ponudio dubrovačkim svećenicima i zbog toga jer u njemu papa pokazuje drugačiju sliku svećenika čime ohrabruje posvećene osobe, a ne kritizira ih samo, kako se ponekad percipira. Na temelju tog papinog razmišljanja biskup je pozvao okupljene da se i oni stave u stav slušanja, kontemplacije pa onda priđu na prstima „nekom od mnogih svećenika koji se troše u našim zajednicama“, nekomu od redovnika, redovnica i neka dopuste da „lice jednog od njih prođe pred očima našeg srca“ i zapitaju se s jednostavnošću: „Što tom svećeniku, redovnici, redovniku koji se troši čini život ukusnim? Za koga i za što se trudi svojom službom? Koji je krajnji razlog njegova darivanja?, što su i pitanja koje je papa postavio u svom razmišljanju i na koja je ponudio odgovor.“ „Što začinjava život današnjeg svećenika? Papa polazi od promijenjenog kulturnog konteksta koji je drugačiji od onoga kada je tom svećeniku započelo služenje“, rekao je biskup Uzinić. „Mnogi ovo vrijeme optužuju gorkim i optužujućim tonom osjećajući njegovu tvrdoću. Ali u ovom vremenu u našem služenju susrećemo toliko ljudi koji su u nevolji jer nemaju primjer u koji bi se ugledali. Koliko ranjenih veza! U svijetu u kojem svatko misli da je on sam mjerilo svega ne postoji mjesto za brata,“ ponovio je biskup papine misli istaknuvši kako u tom kontekstu život svećenika postaje rječit jer je drukčiji, jer daje alternativu. „Poput Mojsija naš svećenik je onaj koji je prišao vatri i dopustio plamenu spaliti njegove ambicije karijere i moći. On je napravio lomaču, također, iskušenju tumačiti se kao pobožan,

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

onaj koji uzima utočište u religijskoj intimnosti koja ima malo veze s duhovnošću... Ne sablažnjava se zbog krhkosti koja potresa ljudski duh, svjestan da je on sam izliječeni uzeti. Daleko je od hladnoće pretjerane strogosti kao i površnosti onih koji žele biti olako popustljivi. Drugog prihvaća preuzimajući odgovornost, osjećajući se suosjećajnim i odgovornim za njegovu sudbinu. S uljem nade i utjehe svima se čini bližnjim, pazeći da dijeli napuštenost i patnju. Budući da je pristao da ne će raspolagati sam sa sobom, nema termine koje bi branio. Nego svako jutro stavlja Gospodinu na raspolaganje svoje vrijeme da bi se dopustio susresti od ljudi i susresti ljude.“ „Naš svećenik nije birokrat ili anonimni dužnosnik ustanove“, nastavio je biskup upoznavati svećenike, redovnike i redovnice s Papinim riječima. „Nije posvećen administrativnoj ulozi niti ga pokreću kriteriji učinkovitosti nego zna da je ljubav sve.“ „Ne traži zemaljske sigurnosti niti počasne pozicije koje vode pouzdanju u čovjeka. U službi za sebe ne traži ništa izvan svojih stvarnih potreba niti je zabrinut za to da uz sebe veže ljude koji su mu povjereni. Njegov jednostavan i esencijalan životni stil ‘uvijek na raspolaganju’ predstavlja ga vjerodostojnim u očima naroda i približava poniznima u pastoralnoj ljubavi koja nas čini slobodnima i solidarnima. Sluga života – hoda sa srcem i korakom siromašnih. Obogaćuje ga njihova nazočnost. On je čovjek mira i pomirenja, znak i sredstvo Božje nježnosti, pažljiv širiti dobro s istim žarom s kojim i drugi brinu za svoje interese. Tajna našeg svećenika, kaže Papa, nalazi se u tom gorućem grmu koji mu žigoše postojanje, osvaja ga i usklađuje s onim Isusa Krista - konačne istine njegovog života. Ovaj odnos s njim ga štiti, oslobađa ga od duhovne svjetovnosti koja kvari, kao i od bilo kakvih kompromisa i zlobe. To prijateljstvo s Gospodinom dovodi ga do toga

da prihvati životnu stvarnost s povjerenjem onoga koji vjeruje da čovjekova nesposobnost nije takva i za Boga“. Bog sve može i mi s Bogom sve možemo.“

svećenika različitih dobi i osjetljivosti širi se proročanski miris koji oduševljava i fascinira. Zajedništvo je, uistinu, jedno od imena Milosrđa“.

„Za koga i za što se svećenik trudi svojom službom? Svećenik je takav u onoj mjeri u kojoj se osjeća dionik Crkve, konkretne zajednice s kojom dijeli putovanje.“ „Vjerni Božji narod ostaje krilo iz kojega je on izvađen, obitelj u koju je uključen, kuća u koju je poslan. Ova zajednička pripadnost koja proistječe iz krštenja dar je koji oslobađa od samodostatnosti koja izolira i sputava“.

„Koji je krajnji razlog njegova darivanja? Polazeći od tvrdnje, kako su u životu tužni oni koji su uvijek napola, koji važu i ništa ne riskiraju, naš svećenik je onaj koji se daje do kraja“. „U konkretnim okolnostima u koje su ga stavile život i služba on je onaj koji se nudi besplatno, ponizno i radosno. I čak kad izgleda da to nitko ne primjećuje, čak i kad osjeti da mu, gledano ljudski, možda nitko ne će dovoljno zahvaliti za njegovo darivanje bez mjere, on zna da ne može biti drukčije. „On voli zemlju koju svakog jutra prepoznaje posjećenu od Božje prisutnosti“. „On, a to smo mi zapravo“, rekao je biskup, „je čovjek Uskrsa s pogledom usmjerenim prema Kraljevstvu Božjem prema kojemu osjeća da ide ljudska povijest unatoč kažnjenima, nejasnoćama, proturječnosti. Kraljevstvo Božje je vizija koju o čovjeku ima Isus, ono je njegova radost, horizont koji mu omogućuje relativizirati sve ostalo, rastopiti zabrinutosti i tjeskobe, biti slobodnim od iluzija i pesimizma, očuvati mir u srcu i širiti ga svojim gestama, riječima i ponašanjem.“

Papa je citirao jednog brazilskog biskupa: „Kad tvoj brod počne puštati korijene u nepokretnosti luke, izvezi na pučinu, kreni. Iznad svega, ne zato što imaš misionarsko poslanje za izvršiti nego zato što strukturalno jesi misionar. U susretu s Isusom doživio si puninu života i stoga želiš cijelim svojim bićem da se i drugi prepoznaju u njemu i mogu sačuvati njegovo prijateljstvo, hraniti se njegovom riječju i slaviti ga u zajedništvu“. „To iskustvo susreta s Isusom je nešto o čemu se ne može šutjeti, koje se mora navješćivati. Ova pripadnost Crkvi i narodu začin je života svećenika“, istaknuo je biskup. „Čini da njegov znak prepoznavanja bude zajedništvo življeno s laicima u odnosima koji znaju kako cijeniti svakoga od njih. Stav u odnosima je odlučujući za kriterij razlučivanja zvanja. Slično tome, za život svećenika kao i za život posvećenih osoba“, dodao je biskup, „je naći se u zajedništvu prezbiterija odnosno posvećenih osoba.“ „Ovo iskustvo, kad nije tek slučajno ili pod prisilom, oslobađa od narcizma i svećeničke zavisti, povećava poštovanje, podršku i ljubaznost jednih prema drugima. Promiče ne samo sakramentalno ili pravno zajedništvo već i bratsko i konkretno zajedništvo. U zajedničkom hodu

„Kakav je ovaj svećenik o kojemu govori Papa?“, upitao se biskup i nastavio: „To je svećenik kojega obilježava trostruka pripadnost: Gospodinu, Crkvi i Kraljevstvu Božjem“. „U takvom svećeniku trebamo sebe prepoznati i takav svećenik trebamo težiti postati.“

području Dubrovačke biskupije odnosno za nova svećenička i redovnička zvanja. Biskup je na kraju zahvalio isusovcima na domaćinstvu i čestitao im blagdan Presvetog Srca Isusova koji su u njihovoj crkvi posebno slavi. Sudionici slavlja na kraju su se okupili na zajedničkom posnom objedu i druženju. (dubrovacka-biskupija.hr) „Sv. Franjo Asiški u Hrvatskoj 1212. godine“ 4. lipnja 2016.

„Hrvatska je najfranjevačkija zemlja na svijetu. Sv. Franjo je sa svojom braćom vjernički, kulturno i politički najveći dobrotvor hrvatskog naroda. Tamo gdje nitko drugi nije mogao preživjeti, preživjeli su franjevci. Zato što su nešto ponijeli od sv. Franje. Važno je da svi otkrijemo sv. Franju, što nam Gospodin poručuje po sv. Franji danas“, istaknuo je provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić u subotu 4. lipnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru kad je predstavljeno vrijedno djelo – Zbornik ‘Sv. Franjo Asiški u Hrvatskoj 1212. godine’, koji na 568 stranica, uz stotine crteža i fotografija, sabire radove predstavljene na Međunarodnome znanstvenom skupu prigodom osam stoljeća od dolaska sv. Franje u Hrvatsku i o početcima franjevačkog reda među Hrvatima, održanima u Splitu i Zadru 1. i 2. listopada 2012.

Taj je simpozij organiziralo Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH. Zbornik je objavljen kao 46. broj edicije ‘Kačić Biskup je propovijed zaključio porukom sv. Zbornik Franjevačke provincije Presvetog Pavla Timoteju: „Uznastoj da kao prokušan Otkupitelja’ iz Splita, čiji je glavni urednik staneš pred Boga, kao radnik koji se nema od 1974. g. fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. čega stidjeti, koji ispravno reže riječi istine“. Osobe koje su inicirale i organizirale održaU molitvi vjernika, kao i tijekom klanjanja, vanje simpozija, nepune četiri godine poslije molilo se za posvećenje svećenika, redovni- jer je riječ o pripremi iznimnog i opsežnog ka i redovnica kao i cijelog Božjeg naroda znanstvenog djela, predstavile su Zbornik u te za one koji će u budućnosti djelovati na Zadru. To su bivši provincijali dr. fra Josip

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Sopta (Franjevačka provincija sv. Jeronima) i fra Ljudevit Anton Maračić (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca) te fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, urednik i ovog izdanja čije su tiskanje pomogli Splitsko-dalmatinska županija, grad Sinj i Provincije Prvoga, Drugog i Trećeg reda. „Franjo je zacijelo najzanimljivija osoba u povijesti Crkve i svijeta. Za njega se zanimaju vjernici, povjesničari, filmski umjetnici, pjevači, ljudi koji su izvan Crkve, agnostici. To je zanimljiva osoba jer je svet. Obasjao je svijet božanskom dobrotom. Zato je dobro zanimati se za njega i istraživati ga sa svih strana. Ne toliko baviti se Franjom svecem, nego sv. Franjom prorokom. Jer po njemu nam Gospodin i danas govori“, rekao je provincijal Bilokapić u samostanu sv. Frane u Zadru, koji je prvi i najstariji franjevački samostan na hrvatskoj obali. Zbornik sadrži dvadeset i tri priloga stručnjaka predavača sa simpozija, pozdravne govore u Splitu (fra Ljudevit A. Maračić, fra Joško Kodžoman, mons. dr. Ivan Ćubelić i Ante Sanader) i Zadru (mons. dr. Želimir Puljić, dr. fra Stanko Josip Škunca, dr. fra Josip Sopta) te jedanaest priloga u dva dodatka koji s povijesne i umjetničke strane proširuju temu početaka franjevaštva na hrvatskim prostorima. Radovi tematiziraju glavno pitanje simpozija: Je li, kada i kako došao sv. Franjo prilikom svog prvog pokušaja odlaska na istok 1212. g. i preplovljavanja Jadrana? „Zbornik sabire radove o najpoznatijim tradicijama koje svojataju pristanak sv. Franje u neke istočno-jadranske luke“, rekao je Maračić. Prvi krug radova obuhvaća tekstove koji obrađuju predaje Franjina pristajanja na hrvatsku obalu: dubrovačka (fra Josip Sopta i dr. Marijan Sivirić), splitskotrogirska (dr. Milan Ivanišević i fra Nikola M. Roščić), zadarska (fra Stanko Škunca,

fra Donat Fabijanić) uz tekst ‘Diplomatička analiza papinskih isprava franjevcima 13. st. sačuvanih u franjevačkom samostanu u Zadru’ dr. Milka Brkovića, istarsko-kvarnerska (fra Ljudevit Maračić), zagrebačka (fra Željko Železnjak). Tome je povijesni predložak tekst ‘Mjesne predaje o putovanjima sv. Franje u pokrajini Marke’ fra Angela Palerija, kao ono što je prethodilo Franjinoj plovidbi s druge strane Jadrana. Drugi krug radova donosi širi kontekst o vremenu i prostoru kad se odvijao brodolom lađe sa sv. Franjom i posljedično vjerojatno prisilno pristajanje na hrvatsku obalu. Političko-društvene prilike toga vremena u Južnoj Hrvatskoj donosi prof. Anđelko Mijatović, prikaz crkvenih prilika dr. Slavko Kovačić, pomorsko-geografski sustav Jadrana onog vremena dr. Josip Faričić. O fratrima i klarisama koji su nakon tih događaja počeli živjeti i djelovati na ovom području govore prilozi fra Andrije Zirduma (Bosna), fra Marijana Vogrina (Slovenija), fra Petra Runje (trećoredci) te s. Kate Karadže i s. Marije Petričević (klarise). Pregled prvih franjevačkih plodova svetosti na hrvatskim prostorima donosi fra Gabrijel Jurišić. Treći krug čine prilozi o kulturno-umjetničkim odjecima i utjecajima Franjina dolaska i boravka u nas: likovni prilozi Franjina boravka u Hrvatskoj (prof. Anđelko Badurina), povezanost franjevaca i umjetnosti na hrvatskoj obali tog vremena (dr. Joško Belamarić). Objavljeni su i prilozi rezultata istraživanja franjevačkih početaka u Hrvata, pokojnih franjevačkih istraživača fra Euzebija Fermendžina (dr. fra Daniel Patafta) i fra Dominika Mandića (dr. fra Robert Jolić). Podsjetivši na sedam mjesta koja se spore oko toga iz kojeg potječe grčki pjesnik Homer pa postoji grčki diptih koji ih sve spominje, Maračić je rekao: „Možda

bi bilo dobro sastaviti zgodno mnemotehničko sredstvo, koje bi nabrajanjem mjesta koja svojataju Franjin dolazak i budući naraštaji mogli pamtiti, u nadi da će se postupno smanjivati popis i polako otpadati imena koja ne izazivaju povjerenje ni sigurnost. Mislim da Zbornik u tome može prilično pomoći“. „Pronađeni novi izvori daju novo svjetlo na pitanje dolaska prvih franjevaca i osnivanje prvih samostana na Jadranskoj obali. Izdavanje Zbornika i održavanje Znanstvenog skupa potvrđuju blagotvornu suradnju i složni rad sve braće i sestara franjevačke obitelji u Hrvata: muških i ženskih redovničkih i svjetovnih, franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i u BiH. To je dodatni poticaj njihovom zajedničkom radu i zbližavanju“, poručio je Maračić. Najavio je i obilježavanje Spomena franjevačkih obljetnica, svefranjevačku proslavu 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta i 500. obljetnice diobe prvog franjevačkog reda koji će se održati u Zagrebu 16. i 17. rujna u franjevačkoj crkvi sv. Križa u Sigetu. „Stablo mira i dobra zasadio je sveti otac Franjo koji je prije osam stoljeća svojom blagoslovljenom nogom stupio na hrvatsku obalu Jadrana. Bilo je to sjeme koje je duboko pružilo svoje korijene u dušu našeg čovjeka i razvilo divne krošnje, da se u njihovoj sjeni i mi danas lijepo i ugodno osjećamo“, rekao je fra Gabrijel Jurišić. Nasuprot pojmu ‘protivni vjetrovi’ fra Tome Čelanskog, koji je rekao da su Franju bacili na hrvatsku obalu, fra Gabrijel je istaknuo: „Za nas je to sretni i dragi Brat Vjetar koji je u našu domovinu doveo prvog građanina ondašnjeg kršćanskog svijeta, Franju iz Asiza“. Stoga uvodna posveta Zbornika glasi: „Blaženom ocu Franji koji je 1212. godine, ‘kad su puhali protivni vjetrovi’, došao na hrvatsku Jadransku obalu i u dušu hrvatskog naroda

zasijao predragocjeno sjeme serafske ljubavi, pa je to sjeme u proteklih osam stoljeća obilno rađalo ne samo duhovne plodove, ovaj Zbornik njegovi sinovi i kćeri harno posvećuju g. g. 1212.-2012.“. „Franjevci su najbrojnija redovnička zajednica u hrvatskom narodu. Imaju pravo oni koji kažu da je hrvatski narod najfranjevačkiji narod na svijetu“, istaknuo je Jurišić. U Crkvi u Hrvata je oko 14 000 registriranih članova u franjevačkoj obitelji. U dodatku je navedeno dvadeset i devet Provincija svih triju franjevačkih redova i družbi koji zajedno imaju oko tri tisuće članova. Treći svjetovni franjevački red ima oko šest tisuća, a Franjevačka mladež više od četiri tisuće članova. Jurišić je naveo koje važne i zanimljive podatke Zbornik donosi: prvi i najvažniji plod boravka sv. Franje u Hrvatskoj su njegovi sveti sljedbenici, jeruzalemski mučenici sv. Nikola Tavelić i Deodat Airbert, bl. Salomeja Krakovska, bl. Julijan iz Bala, bl. Stanislava Šubić, klarisa, sestra bana Pavla i više od trideset mučenika preminulih na glasu svetosti. Kasnije ih ima još više od petsto. Samostan u Zadru čuva bulu pape Grgura IX. o proglašenju patrijarha Franje svetim. Pečat Provincije Dalmacije iz 14. st. čuva se u Britanskom muzeju u Londonu, a pečat generala franjevačkog reda bl. Ivana iz Parme (1289.) u samostanu Male braće u Dubrovniku. Prvi franjevci biskupi u gradovima na Jadranu dali su novi zamah crkvenoj umjetnosti 13. st. Jedan stari Dubrovčanin dao je služiti tisuću misa za svoje pokojne. U Zagrebu na Kaptolu franjevci su izgradili crkvu na zemljištu koje je grofica Katarina Galović darovala sv. Franji kad je, prema predaji, posjetio Zagreb. Predsjednik organizacijskog odbora Simpozija bio je dr. fra Josip Sopta. Na predstavljanju je rekao da je Zbornik zaokruženje velikih tada učinjenih napora i završetak slavljeničkih događanja. „Jubileji jesu da se slavi, s

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

ciljem da se pokažu rezultati, da se vidi gdje smo i naznači perspektive budućega“, rekao je dr. Sopta, poželjevši da se osvijesti značaj važnih proslava. „God. 2006. slavili smo Godinu obraćenja sv. Franje koji se obratio 1206. g. God. 2009. slavili smo obljetnicu početka franjevačkog reda, kad je papa dao usmeno dopuštenje franjevcima da rade. God. 2012. bio je Jubilej mogućeg dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu, kad je prema zapisima Franjo bačen na hrvatsku obalu. Postoje zapisi da je Franjo i na povratku iz Svete Zemlje svratio u jedan ili više hrvatskih gradova. Zato postoje te brojne tradicije. Već sljedeće godine obilježava se spomen na 1517. g. kad se franjevački red podijelio, papa Leon X. odlučio je to na želju franjevaca“, rekao je dr. Sopta. Istaknuo je i značajna djela o franjevaštvu koja su bila san i prijašnjih generacija. To su Hrvatski franjevački biografski leksikon koji je u glavnim konturama bio dovršen prije četrdeset godina. Za to je osobito zaslužan povjesničar fra Emanuel Hoško. Prije njega na tome su radili franjevci Vicko Kapitanović, Hadrijan Borak i Mijo Brlek. Drugo je veliko djelo priručnik za svakog franjevca, ‘Franjevački izvori’ (2013.), koji ima više od 2200 stranica na biblijskom papiru. Rad je stotine ljudi i brojnih autora. „Veliku zahvalu dugujemo franjevcu iz Italije. Fra Carlo Paolazzi tada je radio kritičko izdanje na spisima sv. Franje. On je nama Hrvatima velikodušno dao svoje još neobjavljene rukopise, da iz njegovih zapisa radimo hrvatske prijevode. Tako se ovo hrvatsko djelo pojavilo paralelno s talijanskim prijevodom, što nijedan narod u Europi nije učinio“, rekao je dr. Sopta. Oko toga se trudio i bosanski franjevac Pero Vrebac. Treće je djelo Zbornik Kačić o Međunarodnom simpoziju, predavači su bili iz Hrvatske, BiH, Slovenije i Italije. Liturgijska proslava održana je tada na Sustipanu u Splitu, a znanstveni trag je

Simpozij kojeg su vodili Sopta, Maračić i Jurišić. Uz to, konventualci su objavili veliku monografiju o svojoj Provinciji, ‘Veličina malenih’ 2010. g., autora fra Ljudevita Maračića i fra Nikole Roščića. Provincija sv. Jeronima iz Zadra priredila je 2010. g. izložbu ‘Milost susreta – umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima’ u Klovićevim dvorima u Zagrebu. „Željeli smo reći da je susret sa sv. Franjom bio milostan događaj uopće, za hrvatski narod, kao što je milostan događaj bio početak franjevačkog reda“, poručio je dr. Sopta. U prigodnoj riječi svima je čestitao i zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Događaj je obogatio i nastup klape Kalelarge i Zbora mladih crkve sv. Frane. (ika) Četrnaest sestara Družbe milosrdnih sestara svetoga Križa proslavilo zlatni jubilej 4. lipnja 2016.

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu u subotu 4. lipnja četrnaest sestara Družbe milosrdnih sestara svetoga Križa proslavilo je svoj zlatni jubilej. To su: s. Mladena Španjević, župa Đurđanci; s. Dominika Zec, župa Viljevo; s. Danimira Barbarić, župa Kalenderovci; s. Adela Bednjanić, župa Vrbica; s. Alojzina Tomašević, župa Vidovice; s. Gracija Petrić, župa Novi Marof; s. Hermila Klasnić, župa Kravarsko; s. Damjana Janjić, župa Vidovice; s. Vincencija Slišković, župa Đakovo; s. Petrina Jančiga, župa Đakovačka Satnica; s. Berlinda Tomrecaj, župa Prizren; s. Lidija Kupčerić, župa Marijanci; s. Edita Zorić, župa Velika Kopanica; s. Marinela Herceg, župa Kravarsko. Misu je predvodio mons. dr. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko-osječki u miru. U koncelebraciji je bio rektor samostanske crkve dr. sc. Zdenko Ilić, voditelj duhovnih vježbi, o. Zvonko Šeremet, SCJ, i dvadese-

tak svećenika uzvanika iz Hrvatske, BiH i s Kosova. Rektor samostanske crkve protumačio je obred, a neposredno prije početka misnoga slavlja pozdravio je goste i predstavio sestre jubilarke. U prisutnosti brojne rodbine i poznanika, kao i okupljene redovničke zajednice, koju je ovih dana posjetila i vrhovna savjetnica iz Švicarske s. Lucila Zovak, slavljenice su obnovile svoje zavjete, potvrđujući svoju vjernost i predanost Gospodinu do kraja života. Izgovorile su jednoglasno svoj zavjetni obrazac pred provincijalnom poglavaricom s. M. Amalijom Kupčerić, prisjećajući se svojega prvog obećanja na prvim zavjetima davne 1966. godine. U homiliji je nadbiskup Marin ukazao na lik Marije koja je pohodila Elizabetu noseći joj Boga, što čini i danas, kako bi Krista donijela svijetu. Marija je ona koja nosi, koja hodočasti, ona je najveća hodočasnica. Istaknuo je da je i naš ljudski život sličan hodočašću jer je čovjek trajno na putu. Razvijajući nadalje temu hodočašća, naglasio je da je i sam Bog hodočasnik jer trajno dolazi ususret čovjeku, kako svjedoči Biblija. Posvijestio je zatim jubilarkama njihov hodočasnički put sve do danas, koji je vodio do različitih mjesta i polja djelovanja. Poput Marije, rekao je, i one su pozvane hvaliti Gospodina za sve što im je učinio te za dug i plodan hod od 50 godina u Družbi milosrdnih sestara sv. Križa. Nakon svečane liturgije, koju je svojim pjevanjem uzveličao Samostanski zbor pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević, gosti su se uputili na Ljetnu terasu Centra Amadea, gdje su se zadržali u razgovoru, pjesmi i zajedničkom blagovanju. (sestre-sv-kriza.hr)

Peti splitski molitveni susret za duhovna zvanja 6. lipnja 2016.

U organizaciji Ureda za pastoral duhovnih zvanja Splitsko-makarske nadbiskupije u ponedjeljak 6. lipnja u velikoj kapeli Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održan je Peti molitveni susret za duhovna zvanja. Tema posljednjeg susreta u ovoj akademskoj godini bila je „Srce Isusovo i duhovni poziv“. Molitveni susret predvodili su novaci Družbe Isusove sa svojim magistrom o. Stipom Balatincem. Program je započeo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom molitvenim poticajem i razmišljanjem o odnosu Srca Isusova i duhovnih zvanja. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio o. Stipo Balatinac, a u koncelebraciji je bio don Jure Bjeliš, ravnatelj splitskog Nadbiskupskog sjemeništa i povjerenik za duhovna zvanja. O. Balatinac je u središte propovijedi stavio ovu misao: „Ne posustati! Isus u svojoj ljubavi prema nama ne posustaje i ne umara se. Uzvratimo mu tu ljubav ustrajnom molitvom za nova duhovna zvanja i ustrajnim životom onih koji su se već odazvali. Dajmo srce za Srce!“. Uz sudjelovanje redovnica iz različitih redova, njihovih kandidatica te lijep broj vjernika laika misu su animirali isusovački novaci ministriranjem, čitanjima i pjevanjem uz gitaru i orgulje. (ika) Preminula najstarija Služavka Maloga Isusa u 103 godini života 13. lipnja 2016.

U ponedjeljak 13. lipnja 2016. preminula je u Gospodinu, u 103. godini života i u 84. godini redovništva, u samostanu „Sv. Josip“ u Vitezu sestra M. Virgina (Jelena) Ninić Služavka Malog Isusa. Pokopana je u utorak 14. lipnja 2016. na groblju Dubravica u Vi-

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

tezu nakon mise zadušnice u samostanskoj crkvi „Sv. Josip“ u Vitezu. Misu zadušnicu služio je mons. dr. Ratko Perić – biskup mostarsko – duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko – mrkanski, uz koncelebraciju župnika fra Marka Kepića i petorice svećenika koji su poznavali s. Virginu i s njome surađivali u služenju Gospodinu. Svetoj misi sudjelovao je velik broj sestara Služavki Maloga Isusa na čelu s vrhovnom glavaricom – s. M. Radoslavom Radek i provincijskom glavaricom – s. M. Admiratom Lučić; rodbina s. Virgine, prijatelji i znanci te vjerni puk župe Vitez. Ispraćaju naše drage pokojne s. Virgine, pridružile su se i sestre koje su završavale duhovne vježbe u Duhovnome centru Kuća Navještenja u Gromiljku; nekoliko sestara iz zagrebačke i splitske Provincije te sestre drugih Družbi koje djeluju u Lašvanskoj dolini. U propovijedi se biskup - mons. Ratko Perić osvrnuo na dugogodišnji život s. M. Virgine te njezinu povezanost s biblijskim ženama Juditom, Sarom, … Govorio je o ljudskom životu koji kada ima sve povoljne životne uvjete može doseći vijek od oko 120 godina. „Sestra Virgina je prošla stotinu, u sto i trećoj godini došla je u nebo i tamo se susrela s Juditom i Sarom koje su bile još dugovječnije. Ako je dug život nagrada, onda o toj nagradi govori samo jedna Božja zapovijed kad kaže: Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji. Po ovome, sestra Virgina je poštovala svoje roditelje i pretpostavljene. Danas ništa više ne možemo učiniti za sestru Virginu osim moliti se za nju. Za to smo se okupili ovdje. Sveta misa je najveća molitva. Tako, danas, činimo dva djela milosrđa: duhovno i tjelesno. Za nju se molimo i njezino tijelo pokopamo. Sveto pismo pripovijeda kako je Tobit, Tobijin otac, pokapao mrtve. Noću je, skrivajući se, prikupljao ih i na častan način pokapao. Sestrama je ta pripovijest poznata po svetom

Rafaelu kojega časte kao zaštitnika Družbe. Tobit je bio istinski milosrdan i činio djela milosrđa. Kada pogledamo događaj Isusove smrti na križu, vidimo dva razbojnika lijevog i desnog. Jedan razbojnik doživio je milosrđe. On je rekao Isusu – oprosti! Ova kapelica, ovaj Vitez, pun je milosrđa. Trebamo ga jer smo poput lijevog ili desnog razbojnika na križu. Isus ima milosrđa na pretek i daje ga svakome tko ga zatraži. Neka Gospodin pogleda na zasluge i patnje sestre Virgine i neka po svojoj milosti pošalje radnika u žetvu svoju, novih žetelica na njive svoje. Amen!“ U samostanu svetoga Josipa u Vitezu s. Virgina je provela zadnje godine života i blaženo u Gospodinu preminula, 13. lipnja 2016. godine. Kao i sve dane ranije, izričito je željela ići na svetu misu. U jutarnjim satima, toga dana, nakon susreta s Gospodinom u molitvi i slavlju svete mise sa zajednicom sestara, susrela se sa svojim zaručnikom oči u oči u nebeskome slavlju. Sestre skupljene na molitvu kod njezine postelje, zatvorile su joj umorne oči. Dok je zazivala Dijete Isusa, blago u Gospodinu je usnula. Sada uživa nagradu vjernoga redovničkoga služenja kroz 84. godine redovništva i vjerničkog životnog hoda od 103 godine. Riječi oproštaja sa samostanom sv. Josipa u kojem je s. Virgina živjela izrekla je mlada sestra Jelena Jovanović riječima pjesme koju je za života napisala s. Vigina. Pjesma nosi naziv: Lijepo je živjeti u Božjoj kući. Prije pokopa na groblju Dubravica u Vitezu, u ime sestara Služavki Maloga Isusa od pokojne sestre Virgine oprostila se s. M. Admirata Lučić – provincijska glavarica. U govoru je istaknula veliku životnu radost u posvećenju Bogu koju je svjedočila s. Virgina. O toj radosti spjevala je i pjesmu Veselo, sestro, Veselo, zatim druge brojne pjesme posvećene Isusu, Mariji, Josipu, sv. Rafaelu,

utemeljitelju Družbe, te bogato apostolsko djelovanje na župama kroz pastoralni rad i liturgijsko pjevanje. Posjedovala je duh živoga iščekivanja Gospodina, poput mudre djevice koja s upaljenom svjetiljkom čeka. Njezine riječi su: „Ćerce, još malo i Gospodin dolazi. …“ „Tako je i bilo. Gospodin je došao i odveo je u svoje nebesko kraljevstvo, gdje sada uživa radost gledati svoga ljubljenog zaručnika, oca utemeljitelja o kojem je mnogo pričala, pisala i mlađe naraštaje poučavala kroz pjesme, igrokaze, … Počivala u miru Božjem i uživala blaženstvo neba.“ Riječi oproštaja uputio je i preč. Pavao Madžarević, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije i bivši župnik župe Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju. Polovica njegova pastoralnog rada na župi u Brodskom Vinogorju obilježena je suradnjom sa s. Virginom, (oko 10 godina). „Posebno značajni bili su Dani obilježavanja spomen - Stadlerova rođendana i prijelaza u vječnost. Za te dane sestra Virgina je posvećivala svoje vrijeme i sposobnosti župnoj zajednici kako bi im prenijela svjedočanstvo svetosti života svoga utemeljitelja, a njihova Brođanina – nadbiskupa Stadlera. Posebnu ljubav pokazivala je prema rodom mjestu svoga utemeljitelja, prema Gospi u Brodskom Vinogorju. Prva je počela pisati joj pjesme koje se i danas rado pjevaju, svjedočila je ljepotu i radost posvećenja Bogu. Svoje je zvanje opjevala u pjesmi, pripremajući slavlje mlade mise vlč. Ante Šiška. O iskustvu Boga svjedoči u tekstovima i pjesmama posvećenim za slavlje 25. obljetnice svećeništva preč. Pavla Madžarevića, …“ Na kraju govora preč. Madžarević zapjevao je dragi usklik pokojne sestre Virgine, kojega su sestre rado prihvatile: „Živio mali Isus! Uvijek u našim srcima!“ Nakon oproštajnih govora nastavljeno je s obredima sprovoda koje je vodio fra Marko Kepić, župnik u župi Vitez. Tijelo pokojne

sestre Virgine pridružilo se pokojnim sestrama u Vitezu, a duša Bogu i njegovoj ljubavi. Pokojna sestra Virgina rođena je 11. ožujka 1913. u Gornjoj Rovnoj od roditelja Ive Ninić Akrap i majke Mare rođ. Garić kao prvo dijete u obitelji. Isti dan je, u crkvi svetog Ante u Busovači, primila sveti sakrament krštenja po rukama fra Dragutina Šimunovića, župnika. Odazvala se na poziv Božji i postala redovnica Služavka Maloga Isusa na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza 1932. Služila je brojnim župama poučavajući vjeronauk najradije u duhu Isusova djetinjstva i vodeći crkveno pjevanje. U 84 godine posvećenog života djelovala je u Omišu, Splitu, Vrgorcu, Samoboru, Doboju, Rijeci, Zagrebu, Torontu – Kanada, Bosanskom Brodu, Sarajevu, Slavonskom Brodu, i zadnje godine u Vitezu od kuda je i krenula na put svetih zavjeta Bogu i Crkvi u redovničkom životu. (ssmi.hr) Povijesno hodočašće franjevaca kapucina u Herceg Novi 15. lipnja 2016.

U organizaciji dviju Provincija franjevaca kapucina – Venecijanske i Hrvatske te svetišta sv. Leopolda Mandića u Padovi, oko stotinjak štovatelja sv. Leopolda 15. lipnja posjetilo je svečev rodni grad Herceg Novi. Posebnost tog hodočašća koje se može smatrati povijesnim događajem za Herceg Novi i Kotorsku biskupiju, ogleda se u činjenici da je među hodočasnicima bilo trideset i pet kapucina, što je zacijelo najveći broj franjevaca kapucina u posljednjih nekoliko desetljeća koji su posjetili župu u kojoj su kapucini Venecijanske provincije djelovali do prvih godina dvadesetog stoljeća. Uz glasnu zvonjavu župne crkve, hodočasnike je dočekao kotorski biskup Ilija Janjić, koji je predslavio euharistiju u župnoj crkvi sv. Jeronima u kojoj je prije 150 godina sv.

100

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Leopold primio milost krštenja. U propovijedi koju je na talijanski jezik prevodio fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, biskup je iskazao svoju radost zbog tako velikog broja Bogu posvećenih osoba i štovatelja sv. Leopolda. Potaknuo je okupljene redovnike da po primjeru sv. Leopolda budu radosni navjestitelji Božje riječi i djelitelji sakramenata u svijetu koji se sve više udaljava od Boga. „Dužni smo vratiti sve udaljene Bogu, a to možemo učiniti samo ako posjedujemo nutarnju autentičnost vjere i poziva, ako zajedno sa sv. Pavlom možemo za sebe reći da Krist živi u nama“, rekao je. Biskup je nadalje osobe posvećena života upozorio da se ne smiju umoriti od službe sakramenata, osobito ispovijedi koja je u zapadnom svijetu sve više zapostavljena. „Nije dovoljno samo pomoći nekom da se obrati, nego mu treba pomoći nastaviti rast i izgradnju u vjeri, a to je moguće samo pružanjem duhovnog vodstva i pratnje. Nikad ne smijemo dopustiti da naše djelovanje okalja lice Kristovo, lice Crkve“. Govoreći o sv. Leopoldu, biskup Janjić rekao je da je mjesna Crkva ponosna na svog sveca, ponosna što je upravo tu rođen i proveo svoje djetinjstvo. Drugi razlog ponosa je taj što je sv. Leopold odabran za suzaštitnika Izvanredne svete godine milosrđa. „Također“, nastavio je biskup, „i vjernici Padove trebaju biti podjednako ponosni što je sv. Leopold upravo u njihovoj sredini živio i svetački djelovao.“ Na kraju propovijedi biskup je sve okupljene pozvao da se nadahnjuju na primjeru sv. Leopolda te zazvao njegov zagovor kako bi svi mogli iskreno i autentično živjeti svoj kršćanski poziv. U koncelebraciji su bili kapucini Venecijanske i Hrvatske kapucinske provincije, provincijali fra Roberto Genuin i fra Jure Šarčević te rektor svetišta sv. Leopolda u Padovi fra Flaviano Gusella. Pjevanje je pod

misnim slavljem animirao župni zbor, a tijekom cjelivanja relikvije koje je uslijedilo nakon blagoslova, talijanski hodočasnici pjevali su himnu sv. Leopoldu. Nakon završetka misnog slavlja hodočasnici su se uputili u kratki posjet rodnoj kući sv. Leopolda te su nastavili svoje hodočašće prema središtu Biskupije, gradu Kotoru. To važno hodočašće u sklopu proslave 150. obljetnice rođenja sv. Leopolda popraćeno je neskrivenim oduševljenjem domaćih vjernika kao i velikim zanimanjem građana i turista te je učvrstilo nadu da će se u narednoj godini ostvariti želja vjernika Kotorske biskupije da tijelo sv. Leopolda bude izloženo štovanju i u njegovom rodnom kraju. (ika) „Večer u knjižari“ – Fra Andrija Bilokapić 16. lipnja 2016.

Fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, gostovao je u četvrtak 16. lipnja na susretu „Večer u knjižari“ u knjižari Verbum u Zadru. Ta je provincija iz 13. st. najstarija u Hrvatskoj, a samostan u Zadru najstariji je franjevački samostan izvan granica Italije u kojem se i sad čuva papina bila iz 1228. g. Njome se fratrima u Zadru javlja da jave svim samostanima od Trsta do Drača da će sv. Franjo biti proglašen svecem. Fra Andrija je sedmo od devetero djece u roditelja Mate i Ive iz mjesta Gradina u župi Otok. Nikad nije želio biti svećenik, a njegovo zvanje opisuje stih „Tebi sam predan od majčine utrobe“. Nije želio javna nastupanja, bio je povučen, osim kad se trebalo igrati. Htio je biti automehaničar misleći da će tako doći do motora. Dokumente koje je došao predati pri upisu u Obrtničku školu u Sinju jednostavno je povukao. „Najbitnije odluke u mom životu dogodile su se vani, ne u crkvi; na polju, uli-

ci, plaži. Radio sam u polju, a jedan me čovjek pitao jesam li se upisao u školu. Kažem: ‘nisam.’ Kaže on: ‘Ma, idi ti u fratre’. Kažem: ‘Dobro, idem ja u fratre’“, sjeća se fra Andrija. Kad je bio svećenik, u noći njegova mama mu je došla u sobu, kleknula pokraj kreveta i rekla: „Dijete, ako ti je nešto teško, molim te, oprosti“. Tada mu je otkrila da ga je, noseći ga u trudničkim bolovima pješice osamnaest kilometara do Sinja i natrag, prikazala da bude svećenik. U dan kad je išao u Obrtničku školu, rekla je, „Gospodine, ja sam ti ga zavjetovala, a ti sad radi što hoćeš“. U svojoj 23. godini na plaži u Dubrovniku u razmišljanju o životu, samo mu je dolazila riječ „evanđelje, evanđelje“. Nije se okupao, nego vratio kući sa spoznajom da je evanđelje odgovor na sva njegova pitanja. Kad se opet mučio, na četvrtoj godini teologije odlučujući trenutak dogodio se u Splitu kod starog Hajdukovog igrališta. „Promatram djevojke u proljeće, kad, s druge strane, susreće čovjek čovjeka i kaže, ‘Di si Stipe, pobogu brate’. Taj ‘pobogu brate’ čuo sam sto puta, ali tada je to meni bila objava. Danas na to mjesto hodočastim, nasred igrališta. Tada se dogodio moj novi pogled na čovjeka, na sebe“, rekao je fra Andrija. Istaknuo je da će uvijek biti teško odlučiti se za duhovno zvanje jer to zadire u ljudsku narav. „Ne možeš sam odlučivati, poslušnost je težak zavjet. Ne raspolažeš sredstvima, siromaštvo, celibat. Trebaš živjeti s ljudima koje nisi izabrao, nego su ti dani. Ljudi se po naravi privlače, izaberu, raziđu. Kod nas je neizdrživo živjeti s nekim ako nema zrno vjere“, rekao je fra Andrija. Čovjek treba donijeti odluku svaki trenutak, svaki dan te je naslovio jednu svoju knjižicu „Nadvladaj me“. „Mislim da su apostoli, sveci i Gospa u svojoj vjeri bili trajno nadvladavani. Ako nisam u vjeri svakodnevno pobijeđen, onda sam gubitnik. Gdje sam Bogom pobijeđen, tu sam nadišao sebe, prešao iz smrti u život. To je trajan proces i borba“, rekao je fra Andrija.

Opisujući sv. Franju, istaknuo je da je on živio bratstvo sa svime, materijom i ljudima, svjestan da je jedan izvor svih i svega: „Uz sv. Franju čovjeku je objavljeno da je voljen, bilo kakav i bilo gdje. U neprijateljima gleda ljude koje Gospodin voli. To je osnova franjevačke duhovnosti. Sv. Franjo u čovjeku gleda stvorenje Božje. Ono što je Bog stvorio, stvorio je s ljubavlju, to sam dužan i ja ljubiti. Sv. Franjo je oblikovan evanđeljem. To ne znači biti oblikovan nekim tekstom, nego osobom Isusa, duhom Božjim. On se oko toga trudi, on je živa pokaznica Isusa Krista. Jer je dao pobjeđivati sebe svakim danom. Dopustio je Bogu da bude njegov gospodar“. Fra Andrija je objasnio i znak Tau što ga je Franjo ispisao krečem preko svojih leđa, nosio je štap sa znakom tau. „To je njegov osobni potpis. Našao je to u knjizi Ezekiela, kad Gospodin kaže anđelima, ‘Idi i obilježi znakom Tau sve koji trpe zbog gnusoba’“. Obilježeni znakom tau su spašeni. Sv. Franjo je ušao u dramu božansko-ljudske patnje zbog zla u svijetu. Pridružio se Božjoj boli i svojim životom je htio ublažiti. Franjino proroštvo za naše vrijeme je obilježiti se znakom tau, ući u dramu Isusova križa, čovjekove boli. Ja ću, Gospodine, tebi biti mala radost, u dnevnim ophođenjima, susretima“, potaknuo je fra Andrija. Sv. Franjo je molio Isusa da spozna mrvicu njegove boli te je fra Andrija tumačeći patnju rekao da naš život ima vrijednost iz odnosa prema vječnom životu. „Bol raskopava naše biće, kao što je raskopavala Marijinu i duše apostola i svetaca. Bol kaže, tvoj život ima smisla u Bogu. Otvara nas prema Gospodinu, vječnome. Na pitanje zašto patnja, odgovor je samo jedan: osoba Isusa Krista. Isusu možemo svašta reći, samo ne možemo reći da nije trpio. Gospi ne možemo reći da nije trpjela, bila je na sprovodu svog sina. Bog na našu patnju odgovara tako da ulazi u patnju. Bol i patnja izvuku najviše ljudskosti, dobrote i ljubavi. Na kraju će se računa-

102

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

ti vrijeme koje smo pretvorili u dobrotu i ljubav. Najviše dobrote činimo iz boli. Kad netko trpi, spremni smo mu pomoći. Kad trpimo, otvaramo drugoga da nam pomaže. Ulazimo u zajedništvo, vrijeme pobožanstvenjujemo, pretvaramo u dobrotu, ljubav, supatnju, a Bog je to. Patnja ima veliki smisao“ rekao je fra Andrija, istaknuvši kako su svi sveci trpjeli: „Tko god je bio blizu Isusu, trpio je. I što je god bio bliži Isusu, više je trpio“. Smatra da je ime Franjo, koje je uzeo sadašnji Papa, programatsko i da papa Franjo ima crte evanđelja zasjale i na sv. Franji: neposrednost s ljudima, sućut, blizina, lagana komunikacija, neformalnost. „Papa sudjeluje u reformi Crkve. No, činjenica je da su najčešće obnove u Crkvi došle odozdo, od laika. Sv. Franjo je laik. Majka Terezija zasjala je odozdo i mnogi sveci su došli odozdo. Isus, gledajući židovski, nije iz svećeničkog, nego iz laičkog reda“, podsjetio je fra Andrija. Prva rečenica njihovog Pravila je „Živjeti evanđelje Gospodina našeg Isusa Krista“. „Kad čovjek živi evanđelje, drugi čovjek mu nije konkurencija, ugroza, nego brat. U drugome pa i neprijatelju, vidi Božje stvorenje koje je zalutalo. Sv. Ante je došao u fratre jer je htio otići u Maroko i muslimanima koji su poubijali franjevce navijestiti, vi ste ljubljeni. On je svojom tjelesnošću njima htio postati Božja ljubav. To je ključ, da je sv. Franjo u ljudima vidio djelo prstiju Božjih. Zlo ga nije moglo odvojiti od čovjeka. Plakao je nad ljudskim zlom, a radovao se Božjem stvorenju. Uz njega su se ljudi mijenjali jer su osjetili toplinu“, rekao je fra Andrija, istaknuvši da je sv. Franjo jedinstveni evangelizator. Pedeset godina nakon njegova obraćenja, prosječno iz svake treće obitelji u Europi netko je bio u franjevačkom redu. Fra Andriji je osobito draga Isusova riječ „Abba“: „To je riječ kojom komuniciraju Otac i Sin. Očevo očinstvo kroz Abba se

prenosi na sinovstvo i obrnuto. Riječ „Abba“ natopljena je Duhom Svetim, ljubavlju. Od Isusa nam je ostala živa relikvija, ta riječ. Tu relikviju mogu izgovarati. Po toj riječi kršćanin ulazi u to blisko zajedništvo. Reći nekome tata znači od tebe dolazim, tvoje sam naravi, nešto je tvoga u meni, nešto je moga u tebi“, istaknuo je fra Andrija. Smatra da je krštenje najuzvišenije što se čovjeku može dogoditi. „Krštenjem je nad kršćaninom izrečena pretvorbena riječ. Ljudsko je obogaćeno božanskim. Duh koji je u Ocu i Sinu je u meni“. Upitan od moderatorice Ines Grbić koje životno područje ljudi najviše ispovijedaju, iz svoga iskustva ispovjednika, rekao je kako se ljudi opterećuju spolnim pitanjima. „Ne kažem da tu nema teških grijeha, ali ima težih grijeha. Spolnost je ovijena stidom, tu lakše zapazimo pa se stidimo. No, postoji objavljeni grijeh, kad Isus kaže: ‘Jao vama, bogataši, licemjeri, pismoznanci.’ Teško je uvjeriti ljude da povjeruju da im je grijeh oprošten. Iznova ispovijedaju neke grijehe koje su već ispovjedili. Lijek je da Bog uživa u pomilovanju. Ljudi i nakon šezdeset godina dolaze s istim grijehom. Ostali su ožiljci. Zato nam je potrebna Godina milosrđa, da se izliječe ožiljci, da se ljudima pomogne. Bog nas vidi drugačije. Po našim kriterijima, Petar nikad ne bi prošao konklave ni bio papa, niti bi Magdalena bila apostol apostolima, poslana navijestiti im evanđelje, kriminalac Pavao ne bi postao što je. Ali, Gospodin je drukčiji“, istaknuo je provincijal Bilokapić, poželjevši da vjernici sebe smjeste u Isusovu velikosvećeničku molitvu „Oče, da budu jedno, kao što si ti u meni i ja u tebi, da u nama budu jedno“. Franjevačka provincija sv. Jeronima djeluje u dvadeset i šest samostana i župa od sjevera Hrvatske do Kotora. Imaju velike samostane, među najljepšima u svijetu, na najatraktivnijim mjestima. Sada su mnogi prazni. „Neke smo, već ustupili, Orebić,

dogodine Rovinj. Bili bismo najradosniji da se tu nastavi franjevački duh ili nešto kompatibilno s evanđeljem. Zovu ljudi sa svih strana svijeta, hrvatski moćnici, da bi ih kupili. Naše samostane bismo rado ustupili redovničkoj zajednici ili kršćanskoj udruzi, npr. tu smjestiti stare, što se može dovesti u vezu s evanđeljem. Nešto humanitarno, ali ne profitabilno“, naglasio je fra Andrija. Bio je među osnivateljima Udruge Pro Vita u Zadru 1991. g. čijim je radom rođeno 1650 djece. Provinciji pripada dubrovački samostan Male braće te je provincijal Bilokapić istaknuo njihovu solidarnost. U posljednjih pet godina ti su franjevci dali 200.000 eura za misije, od priloga prikupljenih u samostanu Male braće. (ika) Novi salezijanac u službi Božjeg milosrđa 18. lipnja 2016.

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca bogatija je za još jednog službenika Božjeg milosrđa. U subotu 18. lipnja 2016. u bazilici Srca Isusova u Rimu polaganjem ruku i posvetnom molitvom, kardinala Francisa Arinze s devetoricom subraće iz Brazila, Bolivije, Nigerije, Kenije, Kube, Italije, Indije, Togoa zaređen je za đakona don Danijel Dragičević. Rođen je u Žepču 1987. godine kao prvi od trojice sinova obitelji Svjetlane i Nevena Dragičević. U župi sv. Ante Padovanskog u Žepču Danijel je primio sakramente kršćanske inicijacije i upoznao je salezijance (KŠC“ Don Bosco“ Žepče) koji djeluju na teritoriju župe. Praćen prisutnošću tadašnjih župnika i salezijanaca svećenika, Danijel je postupno otkrio duhovni poziv te je 2007. započeo formativni hod. Uz mnoštvo subraće salezijanaca koji su koncelebrirali, u svečanom misnom slavlju sudjelovali su i hrvatski provincijal don Pejo Orkić, provincijalni ekonom don Tihomir

Šutalo i mladomisnici don Branko Bendra i don Ivan Terze. Kardinal Arinze u svojoj je homiliji podsjetio ređenike što to znači biti đakon te ih je pozvao da vjerni Kristu i njegovom nauku služe Božjem narodu. U nastavku homilije kardinal je potvrdio kako je svjestan zahtjevnosti službe na koju su đakonipozvani. No, ohrabrio je ređenike te ih pozvao da snagu za istinsko služenje pronađu u pouzdanju u Božju milost i zagovor Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Franje Saleškog i sv. Ivana Bosca. Molimo Gospodina neka izlije obilje svog blagoslova na nove salezijance đakone i neka ih zagovor Blažene Djevice Marije i salezijanskih svetaca i blaženika čuva i prati u njihovom služenju. (I. Širić) Svećeničko ređenje u zagrebačkoj katedrali Od 13 ređenika 9 je redovnika 18. lipnja 2016.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić za svećenike je u subotu 18. lipnja u zagrebačkoj katedrali zaredio trinaestoricu đakona. Za svećenike Zagrebačke nadbiskupije zaredio je Luku Brešića i Marka Čolaka iz župe sv. Petra, ap. u Zaprešiću, Marinka Goleka iz župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu te Ivana Lukića iz župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Za Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda za svećenike su zaređeni fra Mate Bašić (župa sv. Mirka, Zagreb-Šestine), fra Petar Deže (župa Uznesenja BDM, Apatin) i fra Božo Saraf (župa sv. Ivana Krstitelja, Podmilačje). Za Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca za svećenike su zaređeni fra Milan Gelo (župa Rođenja BDM, Ljubunčić) i fra Josip Ivanović (župa Bezgrješnoga Srca Marijina, Vinkovci). Za Provinciju franjevaca trećoredaca glagolja-

104

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

ša za svećenika je zaređen fra Jurica Gaić iz župe sv. Terezije Avilske, Požega. Za Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove za svećenika je zaređen o. Zdravko Jelušić iz župe Marije Snježne, Ljubeščica. Za Hrvatsku delegaturu palotinaca za svećenika je zaređen fr. Ante Jonjić iz župe Marije Kraljice apostola u Zaprešiću, a za Hrvatsku delegaturu misionara Krvi Kristove br. Davor Lukačević iz župe sv. Franje Asiškoga u Gradištu. U koncelebraciji su bili pomoćni zagrebački biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski, rektor Kolegija Capranica iz Rima mons. Ermenegildo Manicardi s odgajateljima, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Anđelko Košćak s odgajateljima te više od sto pedeset svećenika među kojima su bili redovnički poglavari i odgajatelji kandidata za red prezbiterata, kao i župnici njihovih rodnih župa. Svečanoj misi nazočili su roditelji, rodbina i prijatelji novozaređenih svećenika. Uvodeći u slavlje, kardinal Bozanić rekao je kako se to okupljanje u Stepinčevoj katedrali može sažeti u dvije riječi: radost i zahvaljivanje. „Radosni smo što smo danas ovdje, zahvaljujemo danas Bogu za dar svećeništva“, rekao je kardinal te posebno pozdravio velik broj svećenika, jer „ovo je dan svećenika. Kad se rede novi svećenici prezbiterij tada slavi jer se povećava jer služba dobivena od Krista jača“. Nakon Službe riječi, rektor bogoslovije preč. Košćak predstavio je zareditelju kandidate za red đakonata, a potom je kardinal održao homiliju. Posvješćujući sam čin svećeničkog ređenja, kardinal je naglasio kako „prezbiterat nije cilj koji kandidati sami od sebe dosižu, niti je imanje što ga Crkva posjeduje. Prezbiterat je od početka bio i uvijek će biti samo milost i izmoljeni dar“. Obraćajući se, pak,

ređenicima rekao je: „Vi postajete dionici ministerijalnog svećeništva u Svetoj godini Izvanrednog jubileja milosrđa. Uvijek imajte na pameti ovo: služba prezbiterijata što je sada primate samo je dar Božjega milosrđa. Svjesni svoje malenosti u odnosu na službu prezbiterijata, na dar koji primate i na poslanje koje vam se povjerava, ne možete ne osjetiti onaj sveti strah vlastit čovjeku koji u iskrenosti srca stoji pred Bogom. I sam sv. Pavao bio je toga duboko svjestan, stoga naglašava: ‘To, pak, blago imamo u glinenim posudama.’ Golem je to nesrazmjer jer mi po sebi nismo u stanju biti svjetlost, niti je možemo od sebe proizvesti. Mi samo odražavamo primljenu svjetlost i nudimo je drugima“. Nadalje im je posvijestio: „Vi ste pozvani u službu da biste Boga približili ljudima, Boga kojega čovjek čeka i traži. To ćete moći činiti samo ako vaše ‘da’ Bogu bude potpuno i neopozivo, samo ako vaša svjetlost pred ljudima bude svjetlila tako da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca našega koji je na nebesima“. Kardinal je, također, naglasio kako je „potrebno Kristu dati mjesta u vlastitom životu, na njega treba uvijek čvrsto upravljati svoj pogled i njemu se iz dana u dan suobličavati“. U završnom dijelu homilije podsjetio je na riječi koje je prije pet godina u zagrebačkoj katedrali svećenicima uputio papa Benedikt XVI. te ih potaknuo da im upravo te riječi ohrabrenja da ne klonu duhom, „nego da ostanu u molitvi i u duhovnom životu da bi plodonosno mogli ispunjavati svoje služenje te da hrane svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, sakramenata, neprestane hvale Bogu“ budu program svećeničkoga života. „Budite hrabri i postojani, blagi i ponizni Kristovi

svećenici. Neka vam blaženi Alojzije Stepinac bude orijentir u službi i životu“, rekao je na kraju homilije kardinal Bozanić te na ređenike zazvao zagovor bl. Alojzija i nebesku pomoć Presvete Bogorodice Marije, Majke svećenika. Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić mladomisnike je pozvao na zajedništvo te im prenio pozdrave i blagoslov pape Franje. Na kraju mise novozaređeni svećenici okupljenim vjernicima udijelili su mladomisnički blagoslov. Euharistijsko slavlje pjevanjem su uveličali zagrebački bogoslovi pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka. (ika) Generalna skupština Družbe sestara Kraljice svijeta 24. lipnja 2016.

Od 22. do 24. lipnja u glavnoj kući Družbe sestara Kraljice svijeta u zagrebačkoj Dubravi, sestre Kraljice svijeta su održale svoju XI. generalnu skupštinu na temu: „Redovništvo u svjetlu Božjeg milosrđa“. Prvi dan euharistijsko slavlje je predslavio fra Jure Šarčević provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik HKVRPP-a, koji je imao i predavanje na istu temu, naglasivši riječi pape Franje da je današnjem čovjeku potrebna nježnost, zagrljaj i sućut te da je najveća Božja pravednost upravo Božje milosrđe. Izboru vrhovne voditeljice predsjedao je pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. Za vrhovnu voditeljicu izabrana je s. Terezija Šarčević, za zamjenicu s. Matija Popović, savjetnicu s. Marija Mamuzić, tajnicu s. Marina Lukač i ekonomu s. Anica Ćurić. Sestre su se nadahnjivale na porukama fra Jure, oca biskupa, a nadasve na Konstituci-

jama po kojima nastoje svoj život ispitati i usmjeriti na prvotni žar koji će utkati u današnje posuvremenjenje karizme i poslanja. (s. Marina) 152. obljetnica rođenja sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića 25. lipnja 2016.

U kapelici Sv. Duha na Gojlu u subotu 25. lipnja, a u nedjelju 26. lipnja u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije Snježne u Kutini uz nazočnost brojnih vjernika proslavljena je 152. obljetnica rođenja sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića. Okupljene je u jednoj i drugoj prigodi pozdravio o. Mariano Passerini, u ime Družbe Sinova Bezgrješne. U kapelici na Gojlu rođendanske je stihove Bonifaciju, Zbjegovčanina Darka Klausa izrekla Biserka Sabolić Šmit, a misno je slavlje pjesmom pratio zbor mladih kutinske župe Nives. U Gojlu je, spomenuvši nedavnu u Rimu 13. svibnja o. g. svečanu službenu objavu tog moslavačkog uzora mladića i redovnika Družbe Sinova Bezgrješne slugom Božjim, propovijedao Ivan Grbešić, duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu. „Da bi nastavio put prema oltaru, treba mu naša potpora“, istaknuo je. „Svi možemo osjećati svetost čineći dobro poniznom žrtvom, a u čemu je upravo Bonifacije pravi uzor – taj tihi heroj ljubavi. Molitva u obitelji snaga je koja ohrabruje za takve trenutke, a stabilna obitelj od svih je strategija najjača snaga i Domovini.“ Vlč. Grbešić spomenuo je da je istog 25. lipnja rođendan i samostalne države Hrvatske. „I Domovini ćemo najbolje čestitati uzdižući je predanim radom i molitvom.“ U kutinskoj župnoj crkvi, u kojoj je Ivan Pavletić kršten, a bila mu je najčešća duhovna postaja na nedjeljnoj misi poldanici propovijedao je mons. Marko Cvitkušić,

106

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

kancelar Sisačke biskupije. Kao sudionik 13. svibnja u Rimu svečane objave Bonifacija slugom Božjim, prenio je i te trenutke. „Bonifacije, seljački sin Zbjegovače, u ruke je uzeo plug i uzorao njivu s koje i nakon gotovo 120 godina od njegove smrti niču duhovni plodovi, a on sam sve je bliže Božjem prijestolju“, slikovito je opisan Bonifacije. Uobičajeno nakon mise prema kući Ivana Bonifacija Pavletića krenula je procesija uz zadržavanje uz njegovo spomen poprsje. Tu su vjernici, već po tradiciji stavili rođendanski cvijet, a Mješoviti župni pjevački zbor Gustav Baron popratio himnom posvećenom Bonifaciju. U kući su, a koja je kako je zahvalno istaknuto dar pokojnog prelata Vladimira Stankovića, o Bonifaciju pročitani stihovi Katarine Brkić, napisani protekle godine. (ika) Posveta oltara u obnovljenoj franjevačkoj crkvi Velike Gospe u Orebiću 26. lipnja 2016.

Dubrovački biskup Mate Uzinić u nedjelju 26. lipnja posvetio je novi glavni oltar u obnovljenoj franjevačkoj crkvi Velike Gospe u Orebiću, poznatije u narodu kao Gospa od Anđela. Na misnom slavlju koncelebrirali su dr. fra Bernardin Škunca, izaslanik provincijala Franjevačke provincije za Dalmaciju i Istru, dr. fra Stipe Nosić, provincijalni vikar, don Marko Stanić, dekan pelješkog dekanata i fra Petar Perković, gvardijan samostana te ostali franjevci. U propovijedi je biskup Uzinić rekao kako oltar simbolizira Crkvu kao zajednicu vjernika te da svaka Crkva kao i narod ima svoju os oko koje se vrti, a to je Isus Krist, dok je glavna os crkve kao građevine oltar na kojem se slavi euharistija. „Zato je on stavljen na najčasnije mjesto, zato se po liturgijskom obredu svi okupljamo oko njega. Stavljamo ga u središte da bi u njemu slavili euharisti-

ju i da bismo se upravo s tih otajstava koja se na njemu slave nadahnjivali, da bismo se gledajući u Isusa Krista, simboliziranog oltarom, nadahnjivali i da bismo učili od Isusa kako biti što više kao On“, rekao je biskup te dodao kako „bez hranjenja s tog stola ne možemo biti ono na što smo kao kršćani pozvani biti“. Istaknuo je kako su u oltar ugrađene moći sv. Benedikta te napomenuo kako ne daje sv. Benedikt čast oltaru svojim moćima, već da se na taj način časti svetac jer su njegove moći stavljene u oltar koji predstavlja Isusa Krista. Biskup Uzinić upozorio je u homiliji da mnogi kršćani danas vjeru prilagođavaju sebi i uzimaju iz nje ono što im se sviđa te se tako smatraju dobrim kršćanima. Rekao je „da nas Isus oslobađa od toga stavljajući sebe kao primjer jer samo slijedeći njegov primjer možemo biti potpuno slobodni živjeti u ljubavi i slobodi za koju nas Duh Sveti oslobađa“. Na kraju je biskup poručio „da nam slavlje Isusovog primjera na oltaru treba biti nadahnuće i hrana kako bi mogli onu slobodu koju smo odabrali u njemu dijeliti dalje, nudeći Isusa svim ljudima, ne osuđujući one koji ga ne primaju nego osposobljavajući one koji ga žele primiti i koji žele postati slobodni na njegov način“. Na počeku misnog slavlja domaćin fra Petar Perković pozdravio je okupljene vjernike i zahvalio dubrovačkom biskupu na dolasku i svima koji su pomogli u obnovi crkve. O obnovi franjevačkog samostana Velike Gospe utemeljenog 1470. godine u kratkom predavanju više su rekli dr. fra Bernardin Škunca i dr. Vinicije B. Lupis, samostanski konzervator. Istaknuli su kako je tim zahvatom unutrašnjost crkve, sukladno suvremenim liturgijskim propisima i uz poštovanje njezine povijesno-umjetničke slojevitosti, temeljito obnovljena, a dobila je i nove vi-

traje. Obnova je uspješno izvedena i zahvaljujući donaciji Društva prijatelja dubrovačke starine. Dr. Škunca je rekao i kako su stari oltari pažljivo demontirani i donirani stradalim crkvama u Vukovaru, a dr. Lupis detaljnije je govorio o umjetničkoj vrijednosti radova kao i o suradnji s međunarodnim stručnjacima iz Italije i Engleske koja je bila više nego izvrsna. Ilija Janović, predstavnik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, objasnio je kako je na pali portatile, umjetnika Eugena Varzića, prikazan otočić Žanjica u Boki kotorskoj s kojeg je pred turskom opasnošću, iz tamošnjeg franjevačkog samostana, Gospina ikona prenesena 1470. godine, a koje se sad nalazi na spomenutoj slici. Slika ujedno prikazuje svece zaštitnike Kućišta i Orebića sv. Lovrinca i sv. Stjepana. Doktorirala s. Veronika Mila Popić 27. lipnja 2016.

Javna obrana doktorskoga rada sestre Veronike Mile Popić pod naslovom „Odnos jugoslavenskoga komunističkoga režima prema Družbi sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskog – Zagreb od 1945. do 1952. godine“, pod mentorstvom prof. dr. sc. Miroslava Akmadže, u okviru poslijediplomskoga doktorskoga studija povijesti, na Hrvatskim studijima, Sveučilište u Zagrebu, održana je u ponedjeljak 27. lipnja 2016. u 13:00 sati u dvorani Velika vijećnica. Doktorandica je uspješno obranila svoj doktorski rad te stekla naziv doktorica znanosti iz znanstvenog polja humanističkih znanosti, znanstvenoga polja povijest, znanstvene grane Hrvatska i svjetska moderna i suvremena povijest. Povjerenstvo za obranu doktorskoga rada bilo je u sljedećem sastavu: prof. dr. sc. Mijo

Korade, (predsjednik); dr. sc. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik, (član); dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik, (član). Sestra Veronika Mila Popić rođena je 24. svibnja 1976. u Zagrebu, Republika Hrvatska, od oca Gorana i majke Vlaste r. Rok. Godine 1994. završava Opću gimnaziju u Puli te potom upisuje Studij hrvatskog jezika i književnosti (kroatistiku) i Studij engleskog jezika i književnosti (anglistiku) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je 2001. godine s temom diplomskog rada „Služba u čast svetom Adalbertu u Bečkom fragmentu časoslova (Code Slave 12)“ (mentor, prof. dr. sc. Josip Bratulić). Godine 1998. započinje trogodišnju redovničku formaciju u Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog - Zagreb. Ulaskom u novicijat godine 1999. dobiva redovničko ime sestra Veronika. Polaže prve redovničke zavjete u Rijeci 2001. godine te doživotne 2006. godine, također, u Rijeci. Članica je Provincije Majke Dobrog Savjeta - Rijeka. Godine 2002. upisuje poslijediplomski Studij kršćanske duhovnosti na Heythrop College Sveučilišta u Londonu. Magistrira 2004. godine s temom magistarskog rada „Christian Community as a School of Love“ (mentor mr. sc. David Lonsdale). Od 2007. godine sustavno se bavi novijom hrvatskom poviješću u kontekstu službenog prikupljanja i obrade dokumentacije u svezi s Postupkom za proglašenje blaženom sestre Žarke Julijane Ivasić, milosrdnice. O navedenoj temi redovito izlaže na znanstvenim i stručnim skupovima. Godine 2012. upisuje Poslijediplomski doktorski studij povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te za temu doktorskog rada odabire područje svog dotadašnjeg istraživanja: „Odnos jugoslaven-

108

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

skog komunističkog režima prema Družbi sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskog – Zagreb od 1945. do 1952. godine.“ Temu je obradila pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Miroslava Akmadže te uspješno obranila 27. lipnja 2016. godine. Uz članove njezine obitelji i prijatelje, obrani je prisustvovalo i nekoliko sestara i pripravnica Družbe predvođenih s. Miroslavom Bradicom, vrhovnom glavaricom. Sestri Veroniki od srca čestitamo i želimo Božji blagoslov u daljnjem radu na dobro Družbe, Crkve i naroda kojemu sestre milosrdnice, već dugi niz godina vjerno služe. (milosrdnice) Mladomisnici slavili misu u Stepinčevu Karmelu 27. lipnja 2016.

Na blagdan sv. Ladislava kralja, prvotnog zaštitnika i utemeljitelja Zagrebačke nadbiskupije, u ponedjeljak 27. lipnja sedmorica mladomisnika Zagrebačke, Sisačke i Bjelovarsko-križevačke nad/biskupije, predvođenih svojim odgajateljem Ivicom Cujzekom, slavili su svoju mladu misu u Stepinčevu Karmelu u Brezovici. Bila je to njihova zahvala Majci Božjoj Karmelskoj i kamelićankama na daru svećeništva i na molitvenoduhovnoj pratnji kroz godine njihove svećeničke formacije. Misno slavlje predvodio je mladomisnik Bjelovarsko-križevačke biskupije Marijo Brezak iz župe bl. Alojzija Stepinca, Bestovje-Novaki-Rakitje, koji se u uvodnim mislima spomenuo blagdana sv. Ladislava i zahvalio redovnicama na dosadašnjoj molitvenoj podršci. Homiliju je održao mladomisnik Zagrebačke nadbiskupije Luka Brešić iz župe sv. Petra apostola, Zaprešić, koji je, također, iskreno zahvalio karmelićankama na dosadašnjoj molitvenoj pratnji.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, osobito na evanđelju po Mateju, usporedio je njihov dosadašnji život pripreme za svećeništvo s talentima koje su od Gospodina primili, umnažali ih i s njima radili. Jednako tako koje će dalje u svećeničkom životu umnažati, razvijati i drugima darovati. Za to poslanje potrebna im je snaga i mudrost Božja, stoga je mladomisnik Luka sebe i svoju subraću preporučio u daljnje molitve karmelićankama, pozvavši ih: „Molite i dalje za mladomisnike da možemo Isusa nositi ljudima i biti dostojni toga dara“. Na kraju misnog slavlja koje su animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, vlč. Cujzek zahvalio je biranim riječima mladomisnicima, redovnicama i vjernicima. Istaknuo je da su mladomisnici izrekli Bogu i redovnicama po svojoj mladoj misi veliko hvala; da su oni plod sestarskih molitvi i žrtava i zaželio im je da uvijek ostanu povezani sa Stepinčevim Karmelom. Udijeljen je i svečani mladomisnički blagoslov, a priređen je i obiteljski ručak, uz prijateljski susret u govornici Karmela. Tu je č. majka Terezija Viktorija Shtufi izrekla srdačne riječi dobrodošlice mladomisnicima i zaželjela im, uz ostalo, da žive Kristovim životom i da budu drugi Krist u ovome svijetu. (ika) Duhovna obnova za redovnice na Pilama 30. lipnja 2016.

U samostanskoj crkvi Službenica milosrđa na Pilama u četvrtak 30. lipnja održana je posljednja redovita duhovna obnova za redovnice u ovoj pastoralnoj godini. Duhovnu obnovu vodio je predsjednik biskupijskog Vijeća za posvećeni život fra Stanko Dodig, upravitelj Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa. Kako je ovo posljednji sastanak u ovoj pastoralnoj godini upravitelj Dodig rekao je redovnicama kako euharistija nikad ne prestaje, i da riječi ‘idite u miru’ znače da ih je

Gospodin ispunio svojim mirom i da onda taj mir trebaju širiti, najprije u svom srcu, a onda oko sebe i šire. Predsjednik biskupijskog Vijeća za posvećeni život pozvao je sve okupljene da zahvale Bogu za sve milosti koje im je dao kroz proteklu godinu. Napravio je i osvrt na proteklu godinu iz koje je istaknuo nekoliko najvažnijih događaja: Prvi redovnički dan u Dubrovačkoj biskupiji, obilaske redovničkih zajednica dubrovačkog biskupa, Prvi susret monaha i monahinja s redovnicima i redovnicama, svečani završetak Godine posvećenog života, proglašenje Izvanredne godine Jubileja Božjeg milosrđa, proglašenje Godine sv. Vlaha, boravak neraspadnutog tijela sv. Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatskoj, zajednički hodočasnički izlet redovnika i redovnica u Blato i Korčulu, ali i redovite duhovne obnove svake posljednje srijede u mjesecu. Posebno je izdvojio dolazak neraspadnutog tijela sv. Leopolda u Hrvatsku, koji je ujedno jedan od zaštitnika Godine milosrđa te je za ovog sveca rekao „da nam može biti uzor u svemu jer je svoje tjelesne nedostatke i mane nadoknađivao ljubaznošću u ponašanju i unutarnjom ljepotom, a odlikovao se marljivošću i poniznošću ispovijedajući u svojoj sobici satima“. Na kraju susreta fra Stanko Dodig zazvao je na redovnice Božji blagoslov te im poželio da se na godišnjim odmorima dovoljno odmore te skupe mir i radost za novu pastoralnu godinu. (ika) Polaganje vječnih redovničkih zavjeta s. Mirjam od Isusa Kovačić 1. srpnja 2016.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u petak 1. srpnja u samostanskoj kapeli kćeri Srca Isusova u Lasinji, svečano misno slavlje tijekom kojeg je vječne redovničke zavjete položila s. Mirjam od Isusa Kovačić. Sestra Mirjam je jedna od prvih redovnica koja je

ušla u samostan u Lasinji, a rodom je iz župe Jakšić (Požeška biskupija). U koncelebraciji je bilo desetak svećenika između kojih i župnik iz Donje Kupčine mons. Franjo Ćuk, domaći župnik preč. Stjepan Bradica, župnik iz Jakšića Tihomir Bilešić te duhovnik redovnica Stjepan Račić koji je na početku pozdravio sve okupljene. Uz redovnice iz samostana predvođene poglavaricom s. Marijom Rafaelom od Isusa, slavlju su nazočili: rodbina zavjetovanice, domaći župljani te hodočasnici župa Jakšić i Davor koji su pjesmom animirali misu. U homiliji je biskup istaknuo kako je to polaganje vječnih zavjeta velika milost za sestru Mirjam, ali još veća za ovu zajednicu redovnica u Lasinji, Sisačku biskupiju, domovinu Hrvatsku i najveća za Katoličku crkvu i čitav svijet. „Naša su srca pozorna i danas osobito osjetljiva, kao list na dašku vjetra, kao struna na tamburi, kao dodir djeteta. Dobro osjećamo da se nešto veliko događa kada se jedna osoba, mlada žena, djevojka posvećuje za čitav život živjeti kao redovnica. Sama ta činjenica ispunja nas radošću i zahvalnošću Bogu koji poziva ljude na takav način života i koji daje pozvanima milost i snagu da se odazovu, otkriju u tom načinu kršćanskog života svoju sreću i zadovoljstvo, svoj smisao i cilj. Ipak, redovništvo, pa ni ono strogo klauzurno, nije samo sebi cilj. Cilj redovništva je izgradnja Crkve. Možda se to nekome može činiti nelogično: poći u zatvoren samostan da bi se gradilo Crkvu, jer – nije li djelovanje Crkve potrebno u svijetu, da Crkva prihvati i vrši svoje misijsko poslanje, pođe svakom čovjeku, približi se svijetu, da – kako to voli reći današnji papa Franjo – pođe na periferije, iziđe iz svoje zatvorenosti? Doista, ići u svijet ili ići iz svijeta – to jest dilema, to je vječno preispitivanje, potrebno da bismo mogli biti potpuni kršćani. Ako znamo to dvoje spajati, otkrili

110

111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

smo pravi put. Nekada je potrebno više se znati povući i sam s Bogom razgovarati, a nekad je potrebno ono što smo shvatili u razgovoru s Bogom poći svima reći, svima objaviti i zato se približiti čak i najgrješnijima i najnemoćnijima. Ove bijele haljine, drage sestre, kao da žele reći da se vi ne želite zamazati nečistoćama ovoga svijeta. No, je li to moguće? Je li moguće u svijetu koji je prljav, često blatan izvana i iznutra, ostati čistih haljina? Možda će netko prigovoriti da je ovo zavjetovanje znak da s. Mirjam i njezine susestre ne žele ništa činiti jer - jedino tako moguće je ne zaprljati svoje bijele haljine koje smo na krštenju primili. Prema onoj: ‘tko spava, ne griješi.’ Što bi značilo: ‘ako ništa ne radiš, ne možeš ni pogriješiti.’ No, nije li bolje i pogriješiti, nego spavati, tj. ništa ne poduzimati, praviti se da se nas kršćana bol, bijeda, neznanje, mržnja, nasilje, grijeh – ne tiče?! Međutim, naše kćeri Srca Isusova nisu pobjegle od svijeta, nego su s Isusom odijeljene od svijeta da bi više molile upravo za Crkvu i za svijet. Tako je vaša misija, drage sestre, biti svjetlo svijeta, sol zemlje i kvasac našeg društva“, poručio je biskup te dodao kako „upravo klauzurne redovnice, još više negoli nas koji se krećemo neprestano u svijetu, zabrinjavaju neprilike u kojima živimo, naše nemoći, slabosti, nasilje i tolika zla, neznanja i malodušnosti“, pozvavši sestre na molitvu kako bi se to stanje promijenilo. U nastavku propovijedi biskup je podsjetio na čitanje iz Knjige pjesme nad pjesmama koje govori o ljubavi koja je najuzvišenija jer ju ništa ne može slomiti ni zaustaviti, o ljubavi koja je ozbiljna – „jaka kao smrt“. „Bog je ljubav, kaže sv. Ivan apostol i zato je ta pohvala ljubavi pohvala izrečena Bogu. On zahvaća čovjeka i toliko ga usrećuje da se čovjek koji ga upozna ne može i ne želi od njega odijeliti ni za što na svijetu. Kad bi se moglo usporediti Boga i bilo što vrijedno

na ovom svijetu, bila bi to prezira vrijedna usporedba budući da je Bog toliko veći i toliko više usrećuje čovjeka da je u usporedbi s njime sve prah i pepeo, sve toliko nevrijedno i beznačajno da se to ne može ni izreći. Zato Bog ima pravo biti prvi, on ima pravo na čovjekov život i čovjekov je život najvrjedniji upravo ako se posveti sav Bogu i uroni u Boga. ‘Solo Dios basta – samo Bog dostaje’, govorila je sveta Terezija Avilska. Neka Bogljubav i Tebe, draga sestro zavjetovanice, svu obuzme da Ti bude dovoljan, da u njemu nađeš svu sreću svoga života i da u njemu budeš ispunjena svakim dobrom, da bi to dobro mogla dijeliti i svojim bližnjima, u žrtvi i molitvi za Crkvu, naše svećenike – mladomisnike, za sve članove naše Biskupije, za našu domovinu“, zaključio je biskup nakon čega je s. Mirjam položila svoje vječne redovniče zavjete. Kćeri Srca Isusova u Hrvatsku su došle prije devet godina zaslugom župnika preč. Stjepana Bradice, kojega su sestre upoznale u svojoj generalnoj kući u Rimu i koji se zauzeo za njihov dolazak u Hrvatsku. U ovom „bijelom Karmelu“ kako ga neki zovu danas djeluje šesnaest redovnica koje svakodnevno pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom mole posebno za duhovna zvanja, hrvatski narod i sveopću Crkvu. (ika) Duhovne vježbe i zlatni jubilej u Subotici 2. srpnja 2016.

Od nedjelje 26. 6. do subote 2. 7. održane su duhovne vježbe za sestre naše Družbe u Augustinuanumu, Pastoralnom centru subotičke biskupije. Sudjelovalo je trinaest sestara, a voditelj je bio o. Stjepan Vidak, karmelićaniin iz somborskog samostana. Govorio je o temi Milosrdni kao Otac u Godini jubileja Milosrđa. Zadnjeg dana duhovnih vježbi, u subotu 2. srpnja, svečanim

je misnim slavljem, u kojem je koncelebrirao katedralni župnik mons Stjepan Beretić, obilježen zlatni jubilej zavjeta s. MIrjam Pančić i s. Ljiljane Miković. (dsng) Nova uprava Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa 3. srpnja 2016.

Na XV. redovitom provincijskom kapitulu sestara Služavki Malog Isusa splitske Provincije sv. Josipa sa sjedištem u Splitu, koji se od 1. do 6. srpnja 2016. održava u Duhovnom centru Djeteta Isusa u Livnu, pod predsjedanjem vrhovne glavarice s. Radoslave Radek, 3. srpnja izabrana je nova provincijska uprava. Za provincijsku glavaricu ponovo je izabrana s. Anemarie Radan. Provincijska zamjenica i prva provincijska savjetnica je s. Eduarda Marić. Za drugu savjetnicu izabrana je s. Jelena Marević, za treću s. M. Miljenka Grgić, a za četvrtu s. Sandra Midenjak. Nakon izbornog dijela kapitula sestre su nastavile radnim dijelom kapitula, u kojem raspravljaju na temu „Naše služenje bližnjima“. Imajući u vidu karizmu Družbe i duh svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera te prilike u kojima žive i djeluju, donijet će smjernice za život i djelovanje Provincije u današnjem vremenu. Zadnji dan kapitula hodočastit će u Sarajevo na grob utemeljitelja Družbe Josipa Stadlera. (smi) Blagoslovljen prvi kip blaženih Drinskih mučenica 3. srpnja 2016.

U nedjelju 3. srpnja 2016. o skoroj V. obljetnici njihove beatifikacije u Granešini je blagoslovljen prvi kip blaženih Drinskih mučenica. Kip je izradio gosp. Dragan Kwiatkowski, akademski kipar iz Zadra.

Autor je stopio Mučenice u jedinstveni stup vjere, pun mističnog zanosa. U tome stavu zajedništva u vjeri blažene s. Jula i četiri susestre postaju svima trajno nadahnuće i zagovornice u življenju svjedočenja, poslanja i posvećenja. Blagoslovu kipa prethodila je sv. misa koju je, u 19 sati, u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije predslavio vlč. Josip Balog, župnik u Granešini. Liturgijsko pjevanje pod sv. misom animirale su kandidatice Kćeri Božje ljubavi pod vodstvom s. M. Cecilije Horvat. Na sv. misi su, osim župljana, sestara Kćeri Božje ljubavi, kandidatica i pridruženih članova Suradnika Božje ljubavi, prisustvovali gosp. Dragan Kwiatkowski, akademski kipar, koji je izradio skulpturu blaženica i članovi njegove obitelji, gosp. Ivo Vrdoljak, ravnatelj udruge Mare nostrum croaticum i članovi udruge te gosp. Željko Zaninović, izaslanik gosp. Milana Bandića, gradonačelnika grada Zagreba. Nakon sv. mise formirana je procesija prema kipu blaženica koji je smješten u samostanskom dvorištu između zgrade Duhovnoga centra i samostana sv. Josipa. U hodu prema kipu blaženica svi prisutni su, pjevajući litanije blaženih Drinskih mučenica, molili njihov zagovor i pomoć. Po dolasku pred kip nazočnima se obratila s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica koja je, između ostaloga, istaknula i svrhu postavljanja kipa: „Postavljanjem ovoga kipa na Dan Provincije, koja slavi svoj 97. rođendan, trajno se želi učiniti spomen na sestre blaženice kao uzore vjernosti i ljubavi svima nama Kćerima i Suradnicima Božje ljubavi te svim vjernim štovateljima u ovoj 5. obljetnici beatifikacije.“ Provincijalna glavarica izrazila je posebnu radost što, u ovom činu blagoslova prvoga kipa bl. Drinskih mučenica, može pozdraviti prečasnog don Antu Bakovića, jedinog i

112

113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

vjernog svjedoka tragične smrti sestara Mučenica te neumornog i vjernog promicatelja njihove svetosti. Zahvalila je svima onima koji su na bilo koji način doprinijeli postavljanju kipa, a osobito gosp. Ivanu Nestiću, vlasniku klesarskog obrta „Klesarstvo Nestić“ koji je bio zadužen za izradu i postavljanje postolja kipa. Provincijalna glavarica spomenula je i posredništvo fra Bernardina Škunce, člana Provincije Presvetog Otkupitelja i profesora liturgike i sakralne umjetnosti, koji je predložio rad kipara Kwiatkowskog kao idealan spomenik u samostanskom parku, pred crkvom ili kapelom. Nakon s. Gordane Igrec, provincijalne glavarice, prigodne je riječi uputio gosp. Ivo Vrdoljak, ravnatelj udruge Mare nostrum croaticum čiji je član i gosp. Kwiatkowski, autor djela. U ime gradonačelnika grada Zagreba gosp. Milana Bandića prisutnima se obratio gosp. Željko Zaninović, voditelj odsjeka za odnose s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama. Zatim je sve prisutne pozdravio i don Anto Baković, krunski i jedini živući svjedok mučeničke smrti s. Jule i četiriju susestara koji je iznio svoja sjećanja i uspomene vezane uz taj tragični događaj te se osvrnuo na svoj životni put u kojemu je uvijek osjećao pomoć i blizinu sestara Mučenica. Nakon govora uslijedila je blagoslovna molitva koju je predvodio vlč. Josip Balog kojom je kip, vjernicima i svim štovateljima, predan na štovanje. (s. T. Barnjak) 28. susret hrvatskih misionarki i misionara 4. – 7. srpnja 2016.

Tradicionalni 28. susret hrvatskih misionarki i misionara, čiji domaćin je ove godine Dubrovačka biskupija, započeo je u ponedjeljak 4. srpnja koncelebriranim misnim slavljem u dubrovačkoj katedrali. Misu je

predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić uz koncelebraciju predsjednika Vijeća HBK za misije hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj Antuna Štefana, nacionalnog ravnatelja Papinskih misijskih djela u BiH Ivana Štironju, pristigle misionare i predstavnike PMD-a drugih nad/biskupija. U propovijedi je biskup Uzinić rekao misionarima kako se njihovo poslanje naziva misija „ad gentes“, odnosno poslanje Crkve svim narodima, osobito onima koji ne poznaju ili ne priznaju Krista te da njihova prisutnost i poslanje nosi dvije poruke. „Prva poruka je ona o vašoj vjeri koju želite prenijeti svojom nazočnošću“, rekao je biskup te dodao kako njihova misija u današnjem vremenu velikih promjena i kriza prolazi krizu identiteta, kojoj je pridonijela i sama Katolička crkva izjavama s Drugog vatikanskog koncila o tome da se Kristovo Vazmeno otajstvo ne odnosi samo na Kristove vjernike nego i na sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje. „Upravo u toj krizi moramo napraviti nove odlučne izbore jer riječ crisis označava izbor, preokret. Ovo vaše ‘misionari’ nam objašnjava da u pozadini tog vašeg biti misionari doista postoji prava vjera“, rekao je. Propovjednik je dalje objasnio kako se tu radi o onoj vjeri koja navješćuje istinu Radosne vijesti, istinu koja mijenja i može mijenjati živote svih. Istina o kojoj se ne smije šutjeti, kako zbog njezinog značaja i sadržaja, tako i zbog vrijednosti koje može unijeti u živote drugih. „Upravo u tom vidu ono vaše biti misionari i navješćivati evanđelje Isusa Krista ne želi istinu o Kristu nikome nametnuti nego ponuditi. I upravo ta poruka koju prenosite drugima ozdravljuje vas, ali i one kojima je želite prenijeti“, istaknuo je propovjednik. Kao drugu poruku dubrovački biskup istaknuo je Božje suosjećanje s čovjekom. Na-

dovezao se na ulomak iz knjige proroka Hošea koji govori kako se Bog predstavio kao vječni muž i zaručnik svog naroda kako bi mogli spoznati da je On Gospodin koji ljubi, suosjeća i koji je nježan. Biskup je rekao misionarima kako po toj poruci omogućuju Gospodinu da preko njihovih misijskih putova dođe do periferija i do onih koji boluju, kako fizički tako i duhovno te da susrevši se s njime ozdrave od svojih poteškoća i problema. Mons. Uzinić dodao je i nekoliko misli iz ovogodišnje poruke pape Franje za Svjetski misijski dan: „Vjera je Božji dar, a ne plod prozelitizma; ipak, ona raste zahvaljujući vjeri i ljubavi. Svaki narod i kultura ima pravo primiti poruku spasenja koja je Božji dar za sve“. Upravo je to pravo dubrovački biskup istaknuo kao „zadaću i dužnost svih nas, pogotovo u Jubileju milosrđa u kojem papa Franjo na takvo misijsko poslanje stavlja novo svjetlo, prikazujući ga kao veliko djelo milosrđa“. „To što smo postali vjernici, to što smo povjerovali znak je Božjeg milosrđa prema nama koje postaje dužnost koju svatko od nas ima da na svoj način to Božje djelo milosrđa ponudi i drugima“, rekao je biskup. Ponovno se osvrnuo na poruku pape Franje u kojoj Papa primjećuje nazočnost žena u misijskom poslanju, između ostalog, i zato jer je u dubrovačkoj katedrali bilo osam misionara i jedanaest misionarki i koji kaže kako se žene prikladno na ženski način suočavaju s problemima ljudi, ali i da na taj način podsjećaju da je Crkva majka. Propovjednik je poručio da premda nisu svi poslani u misije „ad gentes“, „da smo ipak svi poslani i pozvani biti s misionarima na dva načina“. „Dajući im materijalnu pomoć kako bi mogli organizirati svoje poslanje i kako bi mogli u onom tjelesnom i duhovnom smislu pokazati blizinu Crkve, da je Bog u životnoj stvarnosti muž i zaručnik. I podržavajući ih molitvom, kako bi ono Gospodinovo poslanje koje nam je svima dano,

mogli vršiti uvijek s pravom vjerom i pravom ljubavlju“, zaključio je mons. Uzinić. Na početku misnog slavlja delegat Dubrovačke biskupije za misije don Frano Markić, bivši misionar i župnik župe sv. Marije Magdalene Putniković, predstavio je pojedinačno svaku misionarku i misionara, a na kraju je za domaćinstvo dubrovačkom biskupu zahvalio ravnatelj PMD-a u Hrvatskoj vlč. Štefan koji je iskoristio prigodu kako bi čestitao 50. obljetnicu svećeništva mons. Štambuku. Misno slavljem pjesmom su animirali katedralni madrigalisti predvođeni Margit Cetinić. Poslije mise katedralni župnik don Stanko Lasić održao je kratko predavanje misionarima o povijesti katedrale te im pokazao Moćnik katedrale u kojem se čuvaju moći svetaca. Ovogodišnji 28. susret hrvatskih misionarki i misionara u Dubrovačkoj biskupiji traje do četvrtka 7. srpnja. Na njemu sudjeluje pedesetak sudionika među kojima su hrvatske misionarke i misionari pristigli iz Tanzanije, Zambije, DR Konga, Perua, Haitija, Solomonskih Otoka, Ekvadora, Islanda, Kosova, Albanije, Mozamika i Ugande. Radni dio 28. susreta hrvatskih misionarki i misionara započeo je pozdravnim govorima u utorak 5. srpnja u dvorani Učeničkog doma „Paola di Rosa“ u Dubrovniku. Okupljenim misionarkama i misionarima obratili su se dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za misije hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj Antun Štefan i nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini Ivan Štironja.

114

115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Pozdravljajući okupljene, biskup Uzinić im je poželio dobrodošlicu u Dubrovnik te izrazio nadu da će u Dubrovniku pronaći nadahnuće za svoj misionarski rad, o čemu je večer prije govorio vlč. Štefan te da će upoznajući povijest grada i njegove diplomatske vještine, pronaći pravi način pristupiti onima kojima ih Gospodin šalje i prenesu im Kristovu poruku koja ih osobno zahvaća i koju žele i moraju priopćiti drugima jer znaju da je to za njihovo dobro. Njihov dolazak u Dubrovnik, također, će učvrstiti vjeru onih s kojima se budu susretali. Biskup je, također, istaknuo da misionari, poput slavenskih apostola Ćirila i Metoda čiji se blagdan u Crkvi slavi 5. srpnja, i koji su ne samo upoznali slavenske narode s Kristom nego i postali graditelji njihove kulture, i sami donose Krista i postaju graditelji kulture narodima među kojima djeluju. Izrazio je i zadovoljstvo hodočašćem misionarki i misionara bl. Mariji Propetog Petković jer je i ona sama bila misionarka u Latinskoj Americi i svjedočila Kristovu ljubav koja ju je dotaknula onima na rubovima Crkve i društva. Predsjednik Vijeća HBK za misije biskup Štambuk izrazio je radost zbog nazočnosti devetnaest misionarki i misionara, „cvjetova koji su iznikli na hrvatskom tlu i odlično presađeni u razne krajeve svijeta gdje odlično cvjetaju i donose plodove“. Zahvalio je dubrovačkom biskupu i biskupijskom delegatu za misije don Franu Markiću Aleluji i Službenicama milosrđa te pozdravio nacionalne ravnatelje PMD-a u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, za koje je rekao kako odlično surađuju te ostale sudionike. „Dragi misionari, čini se uvijek ono što se može, dragi Bog je jedini koji čini čudesa. Mi ljudi na ovoj zemlji činimo obične stvari nadam se s neobičnom ljubavlju. Ta ljubav neka bude sa svima vama na ovom susretu“, istaknuo je hvarski biskup.

Nacionalni ravnatelj PMD-a u Hrvatskoj Štefan rekao je kako su misionari rođeni u obiteljima Crkve u Hrvata i otišli su „tamo gdje palme cvatu“ i tamo gdje živo pronose glas o našem narodu i našoj domovinskoj Crkvi. Oni su veleposlanici Isusove ljubavi koju svjedoče u zemljama gdje djeluju i žive, a svjedoče i o hrvatskom narodu koji je spreman živjeti za velike ideale, koji je spreman pomoći onima kojima je možda teže nego nama u Hrvatskoj. „Stvarno ste veliki ponos svima nama i veliki poticaj da znamo biti pozitivni i zahvalni Bogu za sve što jesmo i što imamo. Gledajući vas, znamo da smo na dobrome putu, a možemo i više nego što jesmo. Ovdje ste rođeni i vaša Crkva vas ne će i ne može zaboraviti“, rekao je. Nacionalni ravnatelj PMD-a u BiH Štironja rekao je kako je ovaj susret znak misijskog djelovanja Crkve u Hrvata, a svaki od misionara jedna je posebna priča o milosrdnom Ocu u Godini milosrđa. „Preko vas osjećamo dužnost Crkve da svjedoči Kristovu riječ ad gentes, do na kraj zemlje. Vi ste znak da Crkva u Hrvata to želi činiti i čini, na čemu vam zahvaljujem“, rekao je Štironja. Podsjetio je i na generalnu skupštinu PMDa u Rimu pod geslom „Probuditi misijsku svijest danas“ koja je završila susretom s papom Franjom koji ih je pozvao na rast „u zanosu misijskog poslanja“ te da misijska djela ne smiju biti poput nevladinih udruga nego svoje djelovanje trebaju temeljiti na duhovnom primjeru svetaca i mučenika jer njihova zajednica bez misijskog zanosa, bez mistike ne koristi. U radnom dijelu prezentaciju na temu „Globalni razvoj i uloga Hrvatske u razvojnoj suradnji“ održala je Natali Lulić-Grozdanoski iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, a misionari su svjedočili svoja misionarska iskustva.

Blagdan blažene Marije Petković u Blatu 9. srpnja 2016.

Na blagdan blažene Marije Petković prvo euharistijsko slavlje u svetištu predvodio je don Željko Kovačević, župnik župe Svih Svetih u Blatu. Euharistijsko slavlje u 10 sati predvodio je don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Čilipima, koji je bio više godina župnik u Blatu. Za vrijeme euharistije pjevao je Zbor mladih Stope. Svečani program započeo je u 18.30 sati. Na Plokati ispred župne crkve Svih Svetih izveden je „Blatski tanac“ i viteška igra „Kumpanija“. Zatim je procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković iz svetišta u kojoj je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić, nosio relikvijar bl. Marije Propetog Isusa. Procesiju su predvodili bratimi bratovština sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih Svetih sa svojim procesionalnim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale članice Franjevačkoga svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i Hrvatske glazbene udruge „Sv. Vincenca“, djeca iz vrtića „Marija Petković“, Dječji župni zbor, Pjevački zbor župe Svih Svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, sestre dominikanke iz Korčule, sestre iz Družbe kćeri milosrđa, ministranti, svećenici te veliko mnoštvo vjernika. Barjak s likom blaženice nosio je Damir Žaknić Beor. Dolaskom procesije na plokatu ispred župne crkve Svih Svetih započelo je svečano euharistijsko slavlje uz koncelebraciju sedmorice svećenika. U homiliji je biskup Perić istaknuo da ga je kod blažene Marije Propetoga posebno zadivio njezin istaknuti odnos kao odane, vjerne i poslušne kćeri prema rođenom ocu Antunu, prema Svetom Ocu u Vatikanu i prema Bogu Ocu na nebesima. „Prema ocu zemaljskom. Ona je od malena ushićeno doživlja-

vala očevu ljubav u vlastitoj obitelji. Sama priznaje da nikoga nije tako voljela kao oca Antuna. Kada je u svojoj 13. godini pošla na prvu ispovijed i pričest kleknula je nasred kuće i zamolila svoje roditelje za oproštenje. Tata joj je sa suzom u oku izrekao prvu roditeljsku ‘beatifikaciju’: Kćeri, ti me nikada nisi ražalostila, ti si me uvijek slušala. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji! To je jedina Božja zapovijed, od njih deset, koja nosi sa sobom nagradu onima koji iskazuju poštovanje i poslušnost svojim roditeljima koji su, poslije Boga, najzaslužniji za život djeteta i rast obitelji. Kada je Marija uzrasla u pravu kršćansku djevojku, štoviše utemeljiteljicu nove duhovne obiteljske zajednice, prerasla granice obitelji i ušla u širu biskupijsku zajednicu, nije imala nikakva pridržaja prenijeti obiteljske doživljaje dobroga oca na mjesnoga dubrovačkog oca biskupa Josipa Marčelića i u savršenom skladu s njegovim uputama i blagoslovom dati se na karizmatsko djelo koje ju je čekalo. Biskup bi, naime, prema sv. Ignaciju Antiohijskom trebao biti ‘živa slika Boga Oca’. Kada je Božjom milošću i unutrašnjim nadahnućem nadišla okvire svoje Dubrovačke biskupije, opet je našla u velikoj Crkvi jedinstvena Oca, Svetoga Oca Papu, Kristova namjesnika i Petrova nasljednika na zemlji. Ona se sigurnom osjeća pod budnim okom i pod blagom voditeljskom rukom Očevom. Bila je uvjerena da nju i onaj Sveti Otac iz Vatikana voli kao i njen otac Antun. I zato je mogla imati prema njemu odnos vjerne, odane i poslušne kćeri. Glavni dokaz ljubavi i jest poslušnost, kaže Isus. Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. A ta ljubav nije laka. Kada bi bila laka, ne bi bila pod zapovijed. Marija je s ljubavlju vršila sve zapovijedi i rođenog Oca Antuna, i upute Oca biskupa

116

117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Josipa i odredbe Svetoga Oca – zvao se on Pio XII., Ivan XXIII., Pavao VI. Zato joj je i moglo doći pravo priznanje, pohvala i nagrada za njezinu poslušnost od bijeloga Svetog Oca Ivana Pavla II., svetoga, u obliku crkvene beatifikacije u Dubrovniku 6. lipnja 2003. Marija je najviše pokazala ljubavi i vjernosti prema Ocu Nebeskomu, od kojega dolazi svaki dobar dar odozgor i svako očinstvo na ovome svijetu. Njoj je Otac na nebesima tako živ, tako bliz, predočljiv kao zemaljski otac: kao tata Antun, kao biskup Josip, kao papa Pio XII. Isus je došao na ovaj svijet objaviti milosrdnu ljubav Očevu, ali i pokazati savršen i autoritativan sud Očev. On je lice Milosrdnoga Oca nebeskoga i njemu je Bog Otac prepustio suđenje živih i mrtvih. Stoga je posve razumljivo da je Marija svomu djelu, koje joj je povjerio pravedni i milosrdni Otac, dala naslov Kćeri milosrđa. Milosrđe znači imati milo, milosno i samilosno srce prema drugomu u smislu tjelesnih djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromašna odjenuti, zatvorena pohoditi, prognana primiti, mrtva pokopati, odnosno u vidu duhovnih djela milosrđa: neodlučna svjetovati, neuka poučiti, nevoljna utješiti, grješna opomenuti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti.“ Nakon završetka euharistijskog slavlja biskup Perić i svećenici su se u procesiji vratili u svetište, gdje su vjernici imali mogućnost čašćenja moći blaženice. (ika) Blagdan sv. Benedikta proslavljen kod benediktinki u Zadru 11. srpnja 2016.

Blagdan sv. Benedikta, zaštitnika Europe, svečano je proslavljen 11. srpnja u crkvi sv. Marije u Zadru kod benediktinki sv. Marije koje su najstarija, tisućljetna redovnička

zajednica u Hrvatskoj, a u ženskoj benediktinskoj zajednici svijeta druga su najstarija monaška zajednica, nakon jedne francuske. Večernje misno slavlje predvodio je don Božo Barišić, župnik župe sv. Anselma u Ninu i dekan ninskog dekanata, inače osobiti poštovatelj i promicatelj benediktinske karizme. „Bog nas po liku sv. Benedikta potiče da budemo ljudi molitve, dijaloga, komunikacije koja je put zajedništva s Bogom i bližnjima. Benediktov blagdan nas ohrabruje za tišinu, riječ i ljubav i potiče na služenje jer ono je rezultat pažljivog slušanja i pažljive ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ako je mogao Benedikt, milošću Božjom možemo i mi“, poručio je don Božo, podsjetivši kako je papa sv. Grgur veliki za Benedikta rekao da je bio muž časna života, blagoslovljen imenom i milošću. Navještena Božja riječ pokazuje kojim je putem svetosti pošao Benedikt. „Bio je to put otvorenog uha koje je slušalo i primalo Božju Riječ. Ta Riječ je dan za danom oblikovala, mijenjala, preobražavala Benediktovo srce i njegove misli, planove i život. Uvijek je tako kad dopustimo Bogu da uđe u naš život“, rekao je don Božo, istaknuvši da je Benedikt pobjegao od svjetske mudrosti i mudrovanja te je srcem počeo tražiti mudrost srca. „Slušao je Riječ, čuo je srcem i poslušao životom. Benedikt nas potiče da pođemo putem svetosti, koja je put otvorenog uha i otvorenog srca. Prva riječ Benediktovog Pravila je ‘Poslušaj’. Da bolje slušamo Boga i bližnje, dopustimo Bogu i bližnjima osvajati prostor našeg srca i mijenjamo se, preobražavamo iskustvom zajedništva s Bogom i bližnjima“, poželio je don Božo. Apostol Petar u poslanici poziva „da se osvijestimo i otrijeznimo za molitvu“. „Sv. Benedikt je bio otvorena uha i srca, zato je bio i čovjek molitve. Molitva je tišina i riječ, slušanje i govor, čovjek i Bog, nebo i zemlja u dijalogu povjerenja i ljubavi. Benedikt je

želio da njegov i život njegove braće u samostanima postane molitva. Donositi pred lice Božje ljubavi i milosrđa svoju stvarnost i stvarnost svijeta i s povjerenjem staviti pred Boga“, potaknuo je don Božo. Uz slušanje i molitvu, služenje u poniznosti treća je stvarnost i važna poruka koju nebo šalje preko sv. Benedikta. „Ponizno služiti u ljubavi, svatko po primljenom daru. Poniznost je sv. Benediktu draga krjepost, toliko da joj posvećuje sedmo poglavlje svoga Pravila, jedno od dužih. Poniznost je put normalnosti, put ostvarenja najčovječnijeg i božanskog u nama. Kako vole reći braća benediktinci sa Ćokovca, poniznost je dioptrija stvarnosti’, a služenje u ljubavi potvrda, dokaz poniznosti srca“, istaknuo je don Božo. I Gospodin je bio ponizna srca i došao je služiti, a ne biti služen. „Poniznost i služenje idu zajedno. Svi imamo to iskustvo, kada volimo, nije ponižavajuće biti ponizan, nije ponižavajuće služiti. To je onda izbor srca, to je izbor naše slobode, to je put svetosti. Jer ljubav daje smisao svemu, a Bog je ljubav. Zato sv. Benedikt poručuje monasima i svima nama: Ništa ne pretpostavljati ljubavi Božjoj.

čovjeka i u njemu prepoznaje skriveno lice Krista. „Ne bojmo se pristupiti jedni drugima ljubavlju, brigom i podijeliti što imamo i jesmo. U tome je tajna svetosti i blagoslova“, rekao je don Božo, dodavši da „Crkva pred nas stavlja lik Benedikta i drugih svetaca da nas podsjeti, ohrabri, da nam pokaže i poruči: ‘Ako su mogli on i ona, možeš i ti’. Ne sam, ali da milošću Božjom i u zajedništvu braće i sestara. Svetost je moguća, na nju smo pozvani, ona je poziv svakog kršćanina“, istaknuo je don Božo. Benedikt je rođen u malom gradu Nursiji u srednjoj Italiji. Predvoditelj slavlja podsjetio je kako je Benedikt napustio Rim gdje je pošao studirati i započeo traženje Boga u monaškom životu. „Gospodin je blagoslivljao Benediktovo traženje. Benedikt znači blagoslovljen. Bog je blagoslivljao njegovu molitvu i rad, njegovu samoću i zajedništvo s braćom koja su se počela okupljati oko njega i živjeti stvarnost Evanđelja na drugačiji način. Tako je Benedikt iz dana u dan praćen Božjom milošću rastao u milosti i svetosti“, zaključio je ninski župnik Barišić. (ika) Hrvatske misionarke pohodile „Cite Soleil“, jedno od najsiromašnijih četvrti zemaljske kugle

Ništa ne staviti prije te ljubavi jer samo ona daje smisao svemu“, istaknuo je don Božo.

14. srpnja 2016.

U Godini milosrđa, podsjetio je i kako sv. Benedikt u svom Pravilu piše: Nikada ne zdvajati, sumnjati, o Božjem milosrđu. „Milosrđe je ljubav na djelu, konkretna ljubav, konkretno iskazana. Milosrđe nije teorija, nego praksa. Benedikt nas potiče da nikad ne sumnjamo da Bog vidi našu stvarnost, našu bol, molitve, strahove, zahvalnost i nadanja. Vidi ih i prilazi nam, dotiče se naše stvarnosti. Njegova blizina i dodir lijek su našoj slabosti“, rekao je don Božo, potaknuvši vjernike da mole za hrabrost poniznosti, kako stoji u molitvi svetom Benediktu, za hrabrost pažljivog gledanja koje vidi

Služavke Maloga Isusa, misionarke na Haitiju s. Ana Uložnik i s. Liberija Filipović pohodile su „Cite Soleil“ - „Grad sunca“, nekada prenapučena četvrt a sada „grad“ smješten uz samu obalu Karipskog mora, zagađenog smećem i otpadom. U mjestu živi oko 200.000 stanovnika mlađe životne dobi, i jedno je od najsiromašnijih četvrti zemaljske kugle. Sestre svjedoče o zagađenosti, improviziranim nastambama oko 9 m2 od cerada, kartona i starih limova s otpada, u kojima živi i više od desetero članova obitelji. U nehigijenskim uvjetima mnogo ljudi obolijeva i prerano umire jer nemaju novaca

118

119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

za bolnicu i lijekove. Djeca su okružena prljavštinom, većinom bez odjeće i ako imaju jedan obrok dnevno smatraju se sretnicima. Život im je borba za golo preživljavanje, od borbe za hranu do borbe protiv različitih bolesti. Teško je pojmiti, a onda i prihvatiti da u 21. stoljeću žive ljudi bez struje, bez pitke vode i hrane, bez osnovnih higijenskih uvjeta kao što su kupaonica i kanalizacija. Mjesto je to vladavine bandi koje kontroliraju cijelo područje jer su vlasti digle ruke od njih. Samim time domaći ljudi izbjegavaju ulazak u „Cite Soleil“ jer je jako opasno, a napose za bijelce. Naime, bijelci su prilika za zaradu jer ih mogu oteti i tražiti veliku svotu novca da bi ih pustili na slobodu. Na žalost, otkupnina je jedno od sredstava za preživljavanje bandi. S. Ana napominje kako je njihov utemeljitelj Stadler govorio Služavkama Maloga Isusa: „Pomozi siromasima kad god možeš pa će i tebi Bog“ pa su s. Liberija i ona odlučile otići u taj dio grada s američkom organizacijom Reiser Relief. Upozorili su ih da ne nose ništa od osobnih stvari, a napose ne dokumente, torbicu ili mobitel. Naime, ljudi prepoznaju vozila te organizacije jer im svakodnevno doniraju 2 do 3 kamiona pitke vode. Upravo ta pomoć osigurava siguran i miran prolazak vozila organizacije kroz ta naselja. Potresno je bilo vidjeti ljude i djecu kako trče s kantama za vodu, pri čemu nisu znali da li bi se prije umili, napili ili odnijeli vodu kući. Ostale su šokirane uvjetima i pogođene stvarnošću, a onda i našom ljudskom nemarnošću i neodgovornošću za našu braću koja su siromašna i trpe od gladi i žeđi. “Mi, sestre, bile smo im zanimljive. Djeca su nam trčala ususret, ali su tražili i nešto za pojesti, a onda i koji zagrljaj više. Poneko dijete nas je i ‘ugrizlo’ da bi vidjelo kako se

naša bijela koža crveni. Ljudi u Cite Soleil nemaju hrane pa pronalaze razne načine preživljavanja: od prekopavanja smetlišta pa do izrade kolača od blata. Taj kolač nakon što osuše na suncu pojedu ili prodaju, a time uzrokuju mnoge prerane bolesti i smrti. Naši su se osjećaji izmjenjivali od tuge do radosti. Uz sve siromaštvo koje smo vidjele u tom kvartu, vidjele smo djecu, ali i ljude koji žive s velikom nadom u srcu za bolje sutra. Tu nadu u njima bude i misionari koji su došli iz različitih zemalja svijeta kako bi ublažili njihove patnje. Ni misionarima koji su tamo, koji u tom kvartu, već godinama žive, nije ni malo lagano jer su često mete napada, pljački, a ponekad i otmica ‘profesionalnih kriminalaca’ živeći tako pod velikim rizikom za vlastiti život“, ističe s. Ana. Opisala je i kako su stanovnici reagirali kad su čuli da su iz Hrvatske. „Zanimljivo je kako djeca od 5-8 godina koja nemaju televizora znaju za hrvatskog nogometaša Luku Modrića ali i mnoge druge. Jednostavno ga svi obožavaju. Kad su čuli da smo iz iste države onda su djeca ‘zaključila’ da sam sigurno sestra od Luke Modrića govoreći: ‘I ona je mala i plava, baš kao Luka’. Bila je to ‘udarna vijest’ u kvartu da su vidjeli sestru Luke Modrića i ništa ih u tome nije moglo razuvjeriti“. „Kako je Haiti zemlja u kojoj ljudi žive za nogomet te kada je utakmica oko jednog malog televizora skupi se više od 100 ljudi koji su zajednički sakupili po novčić da bi upalili televizor na bateriju i mogli pratiti utakmicu - to smo vidjeli upravo taj dan“, ističe s. Ana, dodajući kako su im naši nogometaši bili ulaznica u svjetove i živote ljudi na Haitiju za koje nismo ni sanjale da postoje. „Hvala im na tome, zato i mi navijamo s našom djecom u domu Cardinal Stepinac Children’s Home za Hrvatsku i pratimo nogomet svim srcem“, kazala je s.

Ana, istaknuvši radost što su kod njih petero djece iz tog kvarta našlo svoje utočište i topli dom. (ika) Opća skupština provincijala Reda propovjednika 16. srpnja 2016.

U subotu 16. srpnja u samostanu sv. Dominika u Bologni započela je s radom Opća skupština provincijala Reda propovjednika. Učitelj Reda fr. Bruno Cadoré predslavio je misu u čast Duhu Svetom u bazilici sv. Dominika, u kojoj se nalazi grob utemeljitelja Reda. Na misi su sudjelovali i sudionici hodočašća putovima svetog Dominika, stotinjak mlade braće dominikanaca i sestara dominikanki u formaciji koji su, u pratnji učitelja Reda, u 15 dana pohodili sva mjesta u kojima je djelovao sv. Dominik, počevši od Španjolske i zaključivši hodočašće u Bologni, na dan kada je započela Opća skupština. Nakon euharistijskoga slavlja uslijedila je svečana sjednica u velikoj dvorani samostanske knjižnice i otvaranje Opće skupštine kojim je predsjedao učitelj Reda. Fr. Bruno je podsjetio članove Skupštine da se čuvaju autoreferencijalnosti, tj. da nismo centar svijeta. Svijet je u teškoćama, u velikim podjelama. Pročitan je i brzojav Svetog Oca upućen učitelju Reda i članovima Skupštine, s apostolskim blagoslovom za cijeli Red propovjednika. Papa Franjo, između ostalog, piše: „Sveti Otac želi onima koji nasljeduju karizmu svetoga Dominika, neumornoga navjestitelja milosti i opraštanja, suosjećajnoga prema siromašnima i gorljiva branitelja istine, da svjedoče milosrđe ispovijedajući ga i utjelovljujući ga u svom životu i da budu znak Božje blizine i nježnosti kako bi današnje društvo ponovno otkrilo hitnost solidarnosti, ljubavi i praštanja.“

Na početku popodnevnoga rada na Općoj skupštini bili su sudionici hodočašća putovima svetog Dominika te su mladi dominikanci i sestre dominikanke iznijeli skupštinarima svoja promišljanja o temama o kojima su razgovarali tijekom hodočašća. Među njima su bila i dvojica braće iz Hrvatske dominikanske provincije: fr. Mladen Folnović i fr. Karlo Alan Kevo. U Bologni im se nakratko pridružio i fr. Ivan Dominik Iličić, koji je snimao početak Opće skupštine Zatim je učitelj Reda fr. Bruno predstavio sudionicima skupštine Izvješće o stanju Reda propovjednika. Govorio je o restrukturiranju Reda, uspostavi novih entiteta (viceprovincija, provincijskih vikarijata), entitetima za zajedničko poslanje Reda, novim izazovima, o suradnji u novim zajedničkim poslanjima, o ustanovama Reda, važnosti medija u ostvarenju poslanja Reda, Pravdi i miru i dominikanskoj prisutnosti u Ujedinjenim narodima, o solidarnosti (u poslanju i formaciji), dominikanskoj obitelji. Govoreći o životu braće, fr. Bruno je istaknuo svrhu Reda te zajednički apostolski i provincijski projekt, važnost redovitog prosuđivanja prioriteta i ciljeva, zajedničku koralnu molitvu, važnost samostanske skupštine, vijeća i priora. Os formacije treba biti formiranje propovjednika. U Redu propovjednika trenutno ima tisuću mlade braće u formaciji. Važna je suradnja i na području formacije. Istaknuo je, također, važnost permanentne formacije, što je izazov za sve Ustanove posvećenoga života. Postoji opasnost od samodostatnosti. Red ima specifičnu službu u poslanju Crkve. Govoreći o pozivu i obnovi, učitelj Reda istaknuo je potrebu izlaska iz naših ustaljenih mjesta. Važna je i potrebna suradnja među provincijama. Dominikanski identitet je vodič: svjedočenje bratstva kao propovijedanje; studij kao opservacija i kao posla-

120

121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

nje; znak „dominikanske obitelji“ – sinergija koju treba promicati. U siječnju 2017. bit će u Rimu organiziran Međunarodni kongres. Učitelj Reda istaknuo je i važnost interkulturalnosti: poznavati raznoliku stvarnost Reda. A to su istaknuli i mlađa braća koja su tu dimenziju otkrivala na hodočašću Putovima svetoga Dominika. Uslijedio je rad u jezičnim skupinama, s osvrtom na izvješće učitelja Reda. U nedjelju 17. srpnja sudionici Skupštine imali su duhovnu obnovu koju je vodio generalni ministar Reda male braće fra Michael Anthony Perry (OFM). Na kraju je darovao učitelju Reda sliku susreta i zagrljaja sv. Franje i sv. Dominika (sliku možete pogledati u fotoprilogu). Na skupštini sudjeluju dominikanci iz pedeset zemalja svijeta s europskoga, sjevernoameričkoga, južnoameričkoga, azijskoga, afričkoga i australskoga kontinenta. Sudjeluju i posebni gosti iz dominikanske obitelji koje je pozvao učitelj Reda, a među njima su predstavnik braće suradnika, dominikanke redovnice apostolskog i klauzurnog života te predstavnici laičkoga i svećeničkoga bratstva sv. Dominika. Hrvatsku dominikansku provinciju, koja je prije tri godina bila domaćin Opće skupštine (Trogir/Čiovo, 2013.) predstavlja provincijal fr. Anto Gavrić. Opća skupština odvija se u Godini dvostrukoga jubileja – Izvanrednog jubileja milosrđa i Jubileja 800. obljetnice otkako je papa Honorije III. godine 1216. potvrdio Red propovjednika. Jubilej je započeo na blagdan Svih Svetih dominikanskoga reda 7. studenoga 2015., a završit će 21. siječnja 2017. Više je događaja, već upriličeno na razini svake Provincije, a i na međunarodnoj razini. Provincija svetog Dominika u Italiji domaćin je Opće skupštine. Generalni tajnik je fr. Roberto Giorgis. (dominikanci.hr)

Svetkovina Karmelske Gospe u Stepinčevu Karmelu u Brezovici 16. srpnja 2016.

U Godini Božjeg milosrđa svečano su proslavili svetkovinu Karmelske Gospe u subotu 16. srpnja u Stepinčevu Karmelu u Brezovici, brojni njezini štovatelji, prijatelji i članovi Škapularske bratovštine, kao i karmelićanke. Svi oni očitovali su „molitvom, pjesmom, euharistijom, sakramentima i primanjem Gospina škapulara svoju ljubav, odanost i vjernost Isusovoj i našoj Majci, u čemu ih nije omelo niti kišovito vrijeme“. Središnje misno slavlje predvodio je mons. Zvonimir Sekelj, zamjenik biskupskoga vikara za grad Zagreb i župnik župe sv. Blaža, uz dvadesetak suslavitelja svećenika, redovnika i bogoslova, dok je nekoliko svećenika ispovijedalo hodočasnike, zajedno s karmelićaninom o. Darijem Tokićem, koji ih je primao u Škapularsku bratovštinu. “Ljudski nam se čini da je svijet prepušten samome sebi. Ali ne, svijet je u Božjim rukama. Bog nas potiče činiti dobro. Božja zajednica nikada ne će biti poražena od zloga. Tu je Marija, Isusova i naša Majka, koja plaštem ljubavi štiti svoju djecu, one koji Boga traže“, rekao je, između ostalog, na početku misnoga slavlja mons. Sekelj. A onda je, u homiliji, potaknuo vjernike na slušanje i življenje po Riječi Božjoj, „po kojoj nam Bog dolazi sebe protumačiti“. Oslanjajući se na misna čitanja svetkovine, istaknuo je da Bog može učiniti čudo da suha zemlja postane plodna, donosi rod, kao što je to učinio po vjeri proroka Ilije. Jer: „Bog želi da čovjek, narod, budu Bogu slični. U tome čovjeka priječi, od njegova iskona, sloboda. Zanimljivo je kako se u toj bitnoj komponenti opredjeljujemo protiv Boga. Ali kako se Bog ponaša? On dolazi k nama. Dolazi radi naše slobode. Naš Bog želi

nam se trajno darivati, komunicirati s nama kroz sakramente, molitvu, euharistiju. Bog hoće reći čovjeku: ‘Ti si moja slika, dajem ti slobodu da sud doneseš. Ti si osobnost i Božja vrjednota’“, pojasnio je propovjednik. Zatim je spomenuo kako su karmelićanke shvatile tu slobodu darujući se potpuno Kristu Gospodinu, a na poseban način tu je slobodu posvjedočila Presveta Djevica Marija. Ona nije puno ispitivala, komplicirala, već je vjerovala Bogu, Božjoj ponudi i njegovim planovima, „u čemu i nama pomaže stići u luku spasa, prolazeći kroz problematiku života do susreta sa sobom i s Kristom Gospodinom“. I na kraju, propovjednik je zaželio hodočasnicima da, kao slobodna bića, susretnu Boga u prirodi, u čovjeku i u svijetu te upravio molitvu Presvetoj Djevici Mariji, sa željom da bude trajno prisutna u Crkvi i tješi biskupe, svećenike, sve nositelje autoriteta, sve koji su ranjeni na duši ili na tijelu, sav hrvatski narod, sve nazočne, kako bi svi shvatili da tajna sreće leži u dobroti i u nasljedovanju Isusa Krista. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a narod im se pridružio. Na kraju misnoga slavlja o. Tokić čestitao je karmelićankama njihovu svetkovinu, srdačno je zahvalio za misno slavlje, za homiliju i liturgijsko zajedništvo voditelju slavlja mons. Sekelju, koncelebrantima, a osobito svećenicima koji su na kiši ispovijedali te hodočasnicima, posebno onima iz Siska, i onima iz župe bl. Alojzija Stepinca iz Trnjanske Savice iz Zagreba i njihovu župniku Antunu Vukmaniću, koji su preporučili Gospi Karmelskoj i redovnicama gradnju crkve bl. Stepinca. Don Stjepan Bolkovac, SDB, tajnik Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca, predvodio je popodnevnu euharistiju kojoj je prethodila Večernja Časoslova i Litanije

Lauretanske. Uz njega su bili u asistenciji bogoslovi Željko Nestić, akolit, Tomislav Šagud, Dario Kral i Ante Bojanić. Misno slavlje animirao je krasnim pjevanjem, kao i prigodnim koncertom na kraju mise, župni Mješoviti zbor „Sv. Cecilije“ iz Vukovine pod ravnanjem mo Branka Pucekovića. U uvodnim mislima euharistijskog slavlja Bolkovac je čestitao redovnicama blagdan njihove duše i zaželio im da s Marijom traže Isusa, a vjernicima je poručio da ih Gospa Karmelska vodi da žive u volji Božjoj i čine dobro tu gdje jesu. Potom je u homiliji razlomio Riječ Božju i uprisutnio ju je štovateljima Karmelske Gospe. Tako je, između ostalog, istaknuo da „mi kršćani imamo tri majke: majku koja nas je rodila, majku Crkvu i Majku Mariju“. „Po Majci Mariji nismo sami. Samoća je teška. Pozvani smo živjeti s drugima. Bog nas je stvorio jedne za druge i dao nam je smisao tražiti jedni druge i pomagati jedni drugima; da budemo blagoslov jedni drugima i činimo dobro“, rekao je, između ostalog, Bolkovac. Spomenute misli potkrijepio je Pavlovim ulomkom iz poslanice Galaćanima kao i odlomkom iz prve knjige o Kraljevima gdje se govori kako prorok Ilija nazire u malom oblačku kišu, blagoslov, u kojem duhovni pisci vide Mariju koja je svijetu donijela Isusa. „Isus nam je dao život, kao i svoju Majku pod križem, o čemu govori evanđelje svetkovine“, rekao je propovjednik. Potom je poručio: „Slavimo veliku životnu istinu da imamo Majku Mariju koja nas zagovara i moli za nas, koja nas zaodjeva škapularom ljubavi. Škapular je znak da smo darovani Mariji. Zato svoj život i muku stavimo u srce Marije da nas hrabri i tješi i da nas vodi Isusovim putem. Treba računati s Bogom i Majkom Božjom Marijom spoznati što je ljubav Božja i za nju živjeti“.

122

123 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • rujan 2016.

Devetnicom te trodnevnom duhovnom obnovom pripremili su se štovatelji Karmelske Gospe od 13. do 15. srpnja za njezinu svetkovinu, tijekom koje su sudjelovali na Večernjoj, Lauretanskim litanijama, misi i propovijedi, uz mogućnost ispovijedanja i primanja Gospinog škapulara. Misna slavlja animirale su pjevanjem kamelićanke iz Brezovice. Prvoga dana trodnevnice u srijedu 13. srpnja misu je predvodio domaći župnik župe Uznesenja BDM iz Brezovice Zvonimir Vuković uz asistenciju bogoslova akolite Željka Nestića i ministranta Tomislava Skendera. U homiliji je Vuković pronašao poveznicu između blagdana Majke Božje Bistričke i Gospe Karmelske. Govorio je o značenje blagdana, o povijesti Majke Božje Bistričke, o njezinu štovanju, hodočašćima, s osobitim naglaskom na molitvu krunice u marijanskim svetištima, u duhu sv. Ivana Pavla II. Na kraju misnog slavlja župnik je iznenadio č. majku T. Viktoriju Shtufi i redovnice dodjelom povelje, u znak zahvalnosti za molitveno-duhovnu suradnju sa župom, osobito prigodom blagoslova novog oltara u župnoj crkvi. Redovnice su mu uzvratile čestitkom u stihu i pjesmi, uz 40. obljetnicu njegova svećeništva. Mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je u četvrtak 14. srpnja misno slavlje, uz koncelebrante Domagoja Matoševića, rektora Međubiskupijskog sjemeništa na zagrebačkoj Šalati i budućeg rektora svetišta u Mariji Bistrici te Matiju Pavlakovića, upravitelja župe Kašina i skorog novog rektora spomenutog sjemeništa, kao i uz bogoslova akolitu Željka Nestića i ministranta Tomislava Skendera. „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene“, bila je okosnica homilije mons.

Sentea. On ju je usmjerio prema današnjem opterećenom čovjeku koji samo u susretu s Bogom dolazi do sebe i do rasterećenja od životnih kušnji, koje Bog čovjeku dopušta kako bi jače krenuo za njim, posvetio se i bio blagoslov za druge. I na kraju homilije, među ostalim, rektor je zaželio hodočasnicima da si odmore dušu u Gospinim svetištima, u oazi Karmela, kod Isusove Majke Marije koja ih čuva, prati i vodi do Isusa. Vlč. Matošević zahvalio je Nebeskom Ocu na misnom slavlju, kao i mons. Senteu kojemu je srdačno čestitao 20. obljetnicu svećeništva, a vlč. Pavlakoviću 10. obljetnicu, dok je mons. Sente zapazio da se pred Gospom Karmelskom našao Zbor rektora, koji imaju puno toga zajedničkoga i koji vole Boga, Majku Božju, mlade i ljude. Župnik župe Svetih anđela u Savskom Gaju i novozagrebački dekan Ivan Topolnjak, uz asistenciju ministranta Tomislava Skendera, predvodio je misno slavlje u petak 15. srpnja, uoči svetkovine Gospe Karmelske. Govorio je o značenju riječi Karmel, što znači vinograd Božji ili cvatući vrt, po kojoj je dobila ime Gospa Karmelska. Jednako tako, oslanjajući se na misna čitanja, spomenuo je čuda Božja koja su stalno oko nas, o kojima govori evanđelje dana, a za koja se traži vjera: trganje klasja u subotu te ulazak u Hram kralja Davida s vojnicima. Posebna čuda događala su se po Marijinoj vjeri, poniznosti i poslušnosti. „Bog je došao k čovjeku po njezinoj vjeri. Marija je prošla kroz iskušenja vjere. Bog i danas, kad nitko nikoga ne sluša, od nas traži poslušnost“, istaknuo je Topolnjak i pozvao hodočasnike da se ugledaju u Gospu Karmelsku, da vjeruju, slušaju i rade s njom, kako bi Bog uvijek bio u njihovu životu na prvome mjestu i kako bi bili veliki u vršenju Božje volje. Brojni štovatelji Karmelske Gospe posvjedočili su spomenutu istinu, pristupali su svih

dana slavlja Karmelske Gospe sakramentu pomirenja i euharistije, uz primanje škapulara i predanje sebe i svojih milih Gospinu zagovoru i molitvama karmelićanki. (ika)

trenutku bili raspoloživi za slavlje sakramenta svete ispovijedi i za duhovni razgovor, a kroz ispit savjesti mlade su pripremili za taj čin. (ika)

Održane franjevačke duhovne vježbe za mlade

Proslavljen zaštitnik samostana sv. Ilije u Sesvetskoj Sopnici

18. srpnja 2016.

20. srpnja 2016.

Od 11. do 18. srpnja na otoku Cresu u samostanu franjevaca konventualaca održane su Franjevačke duhovne vježbe (FDV) za mlade između 16 i 25 godine života. Voditelji su bili odgajatelji Provincije fra Stjepan Brčina (postulatura) i fra Josip Petonjić (malo sjemenište) uz asistenciju i pomoć bogoslova fra Ivana M. Lotara te mladih iz evangelizacijske zajednice iz Zagreba.

U organizaciji franjevaca Bosne Srebrene i svesrdnu podršku župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, u srijedu 20. srpnja ove godine, na blagdan sv. Ilije proroka, proslavljen je zaštitnik samostana sv. Ilije u Sesvetskoj Sopnici kod Zagreba.

Cilj FDV-i je približiti mladima otajstva katoličke vjere promatrane i življene iz perspektive života svetoga Franje i svete Klare. Program je bio raznolik i bogat te se sastojao od Dnevnog reda koji je isti svakoga dana (vrijeme za obroke, molitvu, pomoć u kuhinji, odmor, predavanja – kateheze i misa) i različitosti u svakom pojedinom danu (radionice, rekreacija, pobožnosti). Neke od tema koje su se obrađivale bile su: Božja milosrdna ljubav i hod vjere (Franjo Asiški i mi danas) Susret s Bogom, milosrđe, obraćenje, grijeh (euharistija, klanjanje križu i razmatranje križa sv. Damjana), Bezgrješna u otajstvu spasenja, sveta Klara (život i duhovnost) molitva (meditacija, lectio divina, franjevačka kontemplacija, molitva krunice), Otkrivanje ljepote Stvoritelja u stvorenome, Put duše Bogu (duhovnost svetog Bonaventure), sveti Maksimilijan Kolbe i dr. Mladi su imali priliku kroz pjesmu, ples, igrokaze koji prikazuju život svetoga Franje, ali i kroz povlačenje u osamu i otkrivanje Stvoritelja u ljepoti stvorenoga i susret s Isusom u euharistiji obnoviti svoj odnos s Bogom, ali i bližnjima. Svećenici su u svakom

Svečano večernje misno slavlje u 18 sati, uz koncelebraciju desetak svećenika, u samostansko-župnoj crkvi Gospe od Anđela predslavio je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. Prije mise proslave zaštitnika vjernici su imali priliku pristupiti osobnoj ispovijedi i obaviti pučku pobožnost i zavjetne molitve prema sv. Iliji proroku. U prigodnoj i nadahnutoj propovijedi provincijal fra Jozo pozvao je okupljene vjernike i štovatelje sv. Ilije da u svakodnevnom življenju traže put do Boga i da u njemu osjete duhovno utočište i Božju blizinu, poput proroka Ilije, navodeći neke svijetle primjere iz suvremenog života. Liturgijsko pjevanje tijekom misnog slavlja animirao je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem Nataše Ćalušić. Svoj obol euharistijskom slavlju dali su i članovi župnog OFS-a i Frame te profesori s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, predvođeni prodekanicom dr. Ružicom Razum. Riječi dobrodošlice, imendanske čestitke i zahvale okupljenim vjernicima, hodočasnicima i prijateljima izrekao je na kraju misnog slavlja gvardijan samostana fra Božo Lujić i pozvao sve nakon završnog blagoslova na prigodno čestitanje, upoznavanje i

124

Vijesti • rujan 2016.

čašćenje, a svećenike i uzvanike u prostorije samostana na večeru. (bosnasrebrena.ba) Potpisan Ugovor o položaju i djelovanju Filozofskoga fakulteta DI u sastavu Sveučilišta u Zagrebu

Fakultet filozofije i religijskih znanosti u sastav Sveučilišta u Zagrebu donio je Senat Sveučilišta na 5. sjednici u 347. akademskoj godini održanoj 8. prosinca 2015., objavljeno je na mrežnim stranicama Sveučilišta u Zagrebu.

29. srpnja 2016.

Rektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Rektorskoga zbora Republike Hrvatske prof. dr. Damir Boras i zamjenik Velikoga kancelara Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove o. Ante Tustonjić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, u nazočnosti apostolskoga nuncija u Republici Hrvatskoj Alessandra D’Errica i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije zadarskoga nadbiskupa Želimira Puljića potpisali su u petak 29. srpnja Ugovor o položaju i djelovanju Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu u sastavu Sveučilišta u Zagrebu. Svečanom potpisivanju u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu nazočili su zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, preč. Marko Kovač, moderator Nadbiskupskoga duhovnoga stola – izaslanik kardinala Josipa Bozanića, zagrebačkog nadbiskupa metropolita, prof. dr. Mario Cifrak, izaslanik dekana Katoličkoga-bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Ivan Koprek i prof. dr. Ivan Šestak, dekan Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove. Svečanosti su, također, nazočili prorektori Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Ante Čović, prof. dr. Miloš Judaš i prof. dr. Miljenko Šimpraga, savjetnik rektora i dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva prof. dr. Mislav Grgić, dekan Učiteljskoga fakulteta prof. dr. Ivan Prskalo, voditelj Hrvatskih studija prof. dr. Josip Talanga i akademik Mislav Ježić. Odluku o uključenju Filozofskoga fakulteta Družbe Isusove kao ustanove pod nazivom

Dani Hrvatske kapucinske provincije 30. srpnja 2016.

U kapucinskom samostanu u Karlobagu od 25. do 30. srpnja održavaju se redovni godišnji Dani Provincije i duhovne vježbe Hrvatske kapucinske provincije na kojima sudjeluje dvadeset i četvero braće iz svih samostana, uključujući bogoslove. Na Danima Provincije 25. i 26. srpnja braća kapucini razmatrali su završni dokument VIII. plenarnog vijeća Reda, održanog u Rimu od 26. listopada do 19. studenoga 2015. o temi „Milost rada“. Dokument je u dva dijela predstavio fra Željko Cestar, a nakon njegovih izlaganja uslijedila je bratska rasprava o smjernicama dokumenta i njihovog uklapanja u dosadašnju praksu milosti rada braće kapucina na mnogostrukim područjima djelovanja u Crkvi i društvu u našem narodu. Nakon Dana Provincije, u bratskom ozračju započele su i duhovne vježbe od 26. do 30. srpnja koje predvodi o. Iko Mateljan, dominikanac. U četvrtak 28. srpnja braću je posjetio njihov subrat krčki biskup Ivica Petanjak i zadržao se s njima u veselom ozračju. (ika)