Vijesti hkvrpp 1 2017

Draga braćo i sestre u redovništvu!

O

ve Vijesti, u svome 45. godištu, posebno su posvećene zlatnom jubileju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica. Jubilej smo obilježili akademijom, svečanim misnim slavljem i predstavljanjem monografije Zlatni jubilej naše Konferencije. Potrudili smo se oko monografije i prikupili vrijednu teološku, povijesnu i drugu građu o našem okupljanju, projektima i željama te planovima unutar Konferencije. Retrospektiva Konferencije ukazuje na veliku ažurnost naših viših redovničkih poglavara i poglavarica da se pristupi osnivanju Konferencije. Koncilski dekret o prilagođenoj obnovi redovničkoga života potpisao je papa Pavao VI. dana 28. listopada 1965., a nepuna dva mjeseca poslije, bilo je to 20. siječnja 1966., u Zagrebu se sastaje skupina viših redovničkih poglavara i potiče inicijativu za osnutak Vijeća viših redovničkih poglavara, a onda na svome drugome sastanku, 15. veljače 1967., usvojen je zaključak da se Svetoj Stolici uputi molba za kanonsko ustanovljenje Vijeća viših redovničkih poglavara.

Nadležna je Kongregacija 15. svibnja 1968. odobrila pravilnik. Gotovo je istovremeno nastala i ženska konferencija, koja je nosila naziv Unija, formalno osnovana Dekretom Svete kongregacije za redovnike i sekularne institute, 5. travnja 1968., točno četrdeset dana prije osnutka muške konferencije.

Druga veća tema ovih Vijesti XXXII. su redovnički dani održani u Dubrovniku, Splitu, Vukovaru, Rijeci i Zagrebu. Dani

su održani na temu Kultura milosrđa.

Donosimo i opširno izvješće i zaključke 48. plenarne skupštine Konferencije te poruku predsjednika HBK za UPŽ i DAŽ i predsjednika HKVRPP-a prigodom Dana posvećenoga života Balzam milosrđa.

Također izvješćujemo i s konferencije za medije u povodu Dana posvećenoga života te svim drugim aktivnostima Konferencije.

Prenosimo i dva izvješća iz Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine – izvješće s Redovničkog dana i s godišnje skupštine.

U redovitoj kronici redovništva nastojali smo prikupiti događanja koja su obilježila redovnički život u Hrvatskoj, onako kako je to ovaj časopis nastojao činiti u svojih 45 godina.

Od svetoga oca Franje izabrali smo njegovu poruku za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017. i homiliju na 21. svjetski dan posvećenoga života.

Pored izvješća s redovitih zajedničkih aktivnosti viših redovničkih poglavara i poglavarica, odnosno njihovih zajednica, kao posebnost ovoga broja možemo izdvojiti i prilog o redovničkome sudjelovanju na Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije.

Uredništvo

2

Vijesti • svibanj 2017.

Pedagogija Milosrdnoga Susret animatora za duhovna zvanja

Novigrad na Dobri, 20. - 22. rujna 2016.

Susret animatora za zvanja iz (nad) biskupijskih i redovničkih zajednica, u organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije, održan je od 20. do 22. rujna 2016. u pastoralnom centru i hodočasničkom domu Vincentinum, kod otaca lazarista u Novigradu na Dobri.

R

ad susreta odvijao se u svjetlu teme „Pedagogija Milosrdnoga“, a predavači su bili prof. dr. sc. s. Valentina Mandarić i prof. dr. sc. Mislav Kutleša.

Zajedno s 35 sudionika iz različitih (nad) biskupija i redovničkih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, susretu je nazočio i mons. Marin Barišić, nadbiskup metropolit splitsko-makarski i predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja.

Prvoga dana susreta, nakon okupljanja i molitve, pozdravnu riječ uputio je predsjednik Vijeća HBK za sjemenišna i duhovna zvanja mons. Marin Baišić, koji je naglasio kako je za animatore važno formirati se za naviještanje evanđelja i milosrđa Božjega, a to je i cilj ovoga susreta. Sudionike je u ime organizatora pozdravila i s. Danijela Anić, ASC, tajnica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja. Uslijedilo je predstavljanje sudionika s naglaskom na aktivnosti u pastoralu zvanja u župi, biskupiji ili redovničkoj zajednici, kako bi međusobno podijelili iskustvo i materijale koje koriste. U popodnevnim

Susret animatora za duhovna zvanja

satima predavanje je održala prof. dr. sc. s.

Valentina Mandarić koja je postavila pitanje koji su to preduvjeti da se jedna mlada osoba oduševi za redovnički ili svećenički poziv.

Predstavila je profil današnjih mladih kroz govor o nekim karakteristikama postmoderne kao vremena u kojem ti mladi odrastaju i žive te kroz njihov stil života i religioznost.

Ustvrdila je kako je u Hrvatskoj prisutna kriza kontinuiteta u pastoralu mladih, koji se svodi samo na prigodni, te kriza praćenja i vođenja mladih. Potaknula je animatore da u pastoralu zvanja vrate vrijednost susretu i nježnosti u odnosima. Nakon predavanja slijedila je vrlo živa i bogata diskusija.

Večernju molitvu časoslova i svetu misu s narodom u župnoj crkvi Uznesenja BDM predslavio je mons. Marin Barišić. Nakon večere upriličeno je euharistijsko klanjanje za sudionike susreta.

Drugoga dana susreta sudionicima je govorio prof. dr. sc. Mislav Kutleša o temi „Milosrđe kao Božja pedagogija“. Polazeći od bule Misericordiae vultus, dr. Kutleša je naglasio kako animator za duhovna zvanja mora biti usmjeren na vjeru i na zajedništvo mladog čovjeka s Bogom po Isusu Kristu. Iz toga izvire i njegova ključna zadaća: približiti suvremenom čovjeku poziv na otkrivanje i novo prepoznavanje milosrdnog lica Boga Oca u Isusu iz Nazareta. Pitanjima i poticajima koje je nudio, dr. Kutleša je izazvao vrlo živu raspravu sudionika.

Uslijedio je posjet gradu Karlovcu gdje je sudionike susreta dočekao mons. Antun Sente, ml., i proveo ih kroz stari grad Dubovac i staru jezgru Karlovca. Potom je svetu misu u nacionalnom svetištu sv. Josipa, zajedno s okupljenim vjernicima, predslavio mons.

Marin Barišić.

3 Susret članova HBK s redovničkim poglavarima

„Nalazimo se u našem nacionalnom svetištu svetog Josipa, zaštitnika naše domovine Hrvatske, zaštitnika Hrvatskoga sabora, gdje je ovdje večeras prisutna cjelovita naša domovina i cjelovit Hrvatski sabor, jer ovdje su predstavnici Hrvatske i Bosne i Hercegovine... Evo, ovdje su predstavnici hrvatskoga naroda, časne sestre, redovnici i dijecezanski svećenici koji su povjerenici za pastoral duhovnih zvanja. Zar ovo nije nacionalna razina, zar ovo nije Hrvatski sabor u određenom smislu, zar ovdje nije Hrvatska?“ kazao je u homiliji mons. dr. Marin Barišić.

Povjerenike i splitsko-makarskog nadbiskupa Barišića na početku misnoga slavlja pozdravio je mons. Antun Sente, ml., rektor svetišta, upoznavši s činjenicom da sve veći broj hodočasnika zalazi u to svetište gdje u svojim nakanama na poseban način mole zagovor sv.a Josipa da hrvatskom narodu podari dobre svećenike, redovnike i redovnice.

Plod tih molitava prepoznajemo u duhovnim zvanjima grada Karlovaca među kojima su trenutačno dvojica sjemeništaraca, četvorica bogoslova, petorica redovničkih kandidata i dvije kandidatice te jedan grkokatolički bogoslov.

U homiliji se nadbiskup Barišić prisjetio jedne župe u svojoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u kojoj je bilo više pokušaja, ali nikako da neki mladić dođe do oltara kao svećenik ili redovnik. Onda je jedan župnik

pozvao svoje župljane da se mole svetom Josipu te da se posti srijedom. „Ta župa danas ima oko sedamsto stanovnika, a dala je dvadesetoricu svećenika i oko šezdeset redovnica“, kazao je nadbiskup. „Tako i mi animatori iz različitih sredina Bosne i Hercegovine i Hrvatske u ovom nacionalnom svetištu želimo zamoliti svetoga Josipa da ohrabri sve mladiće i djevojke koji se muče, nemaju dovoljno hrabrosti, nemaju potporu u svojoj sredini da nadiđu sve te poteškoće i oslone se te stave svoje povjerenje u Gospodina i budu blagoslov i pomoć svima jer od naroda smo uzeti za narod, za braću i sestre smo postavljeni. Naša Crkva i naša domovina s duhovnim zvanjima može biti sasvim drukčija, može biti humanija i svetija. I dok molimo za nova duhovna zvanja, nemojte zaboraviti nas koji smo već prihvatili taj poziv jer vaša molitva i vaše svjedočenje, u obitelji, na radnom mjestu pomaže u našem učvršćivanju darovanog zvanja. Sveti Josipe, moli za nova duhovna zvanja, održi ih, a i nas učini da budem znakom milosrdne ljubavi Božje među braćom i sestrama“, zaključio je homiliju nadbiskup Barišić.

Treći dan susreta bio je u znaku vrjednovanja, novih prijedloga i dogovora za konkretne aktivnosti i za sljedeći susret. (s. Samuela Klaic, SSF/ika)

4

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Kultura milosrđa XXXII. redovnički dani Dubrovnik, Rijeka, Split, Zagreb, Vukovar ‒ Šarengrad, rujan i listopad 2016.

S nakanom Konferencije da na Redovničkim danima sudjeluje što više redovnika i redovnica u Godini posvećenoga života prvi puta su Redovnički dani održani u pet gradova, u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Đakovu i Zagrebu. Vijeće HKVRPP-a odlučilo je da se Redovnički dani nastave održati u tih pet gradova, što je bila i molba samih sudionika Redovničkih dana u tim gradovima. Tako su i u 2016.

Redovnički dani na temu „Kultura milosrđa“ održani u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Zagrebu i Đakovu (Vukovaru i Šarengradu).

Dubrovnik

U

Dubrovniku je XXXII. redovnički dan održan 3. rujna 2016. Ovo je drugi put da se Redovnički dan održava u Dubrovniku. Danu je nazočio velik broj redovnica i redovnika iz svih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije. Susretu su nazočile i poglavarice redovničkih zajednica koje svoje sjedište imaju na području ove biskupije: s. Ružica Barić, vrhovna poglavarica Družbe franjevki od Bezgrješnog začeća iz Dubrovnika, i s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanki Kongregacije sv. anđela čuvara.

Na početku susreta okupljene su pozdravili mons. Palić, u ime odsutnoga dubrovačkoga biskupa Mate Uzinića, zatim fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije i moderator susreta, te fr. Anto Gavrić, voditelj Povjerenstva HKVRPP-a za trajnu formaciju.

Predavanje „Kultura milosrđa u samostanu“ održao je p. Nikola Stanković, DI, dok je o temi „Milosrđe – neuspjeh – oprost“ govorio fr. Anto Gavrić, OP. Sudionici XXXII. redovničkog dana imali su priliku za susret s Božjim milosrđem po sakramentu ispovijedi, a potom je misno slavlje u crkvi Male braće predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr.

Petar Palić.

U propovijedi na misi u samostanu Male braće mons. Palić je podsjetio redovnice i redovnika na tri pisma koje im je Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života uz Godinu posvećenoga života uputila, a koja nose nazive: Radujte se!, Istražujte! i Kontemplirajte! te im progovorio o tim trima temama. Kazao je kako su gotove sve redovničke zajednice pozvane na kontemplativni i molitveni život jer nema akcija bez kontemplacije i obratno. Dodao

5 Kultura milosrđa XXXIII. redovnički dani je i da su osobe Bogu posvećenoga života pozvane istraživati znakove vremena, a samim tim i Božju volju te da na taj način mogu puno dati svijetu. Rekavši kako je izvor radosti u molitvi i stalnom zahvaljivanju, istaknuo je da redovnici i redovnice mogu drugima nositi radost tek kad imaju osobno iskustvo radosti zbog toga što su spašeni.

Potaknuo ih je na prisjećanje na trenutke svoga redovničkoga poziva jer iz toga mogu crpiti snagu za sadašnjost i budućnost. „Mi koji smo pozvani na poseban način ljubiti Krista i koji ga želimo nasljedovati, mi smo pozvani u svom životu pokazivati tu ljubav: kontemplirajući, istražujući, a ponajviše radujući se“, zaključio je generalni vikar.

Okupljene redovnice i redovnici zajedno su molili molitvu trećeg časa i večernju te su u prigodama za rasprave i u međusobnim druženjima imali prigodu izmijeniti različita iskustva o milosrđu koja su doživjeli u svome životu.

RIJEKA

N

akon Dubrovnika Redovnički je dan održan u Rijeci 10. rujna 2016., u nadbiskupijskoj dvorani. Nakon molitve trećega časa sudionike je pozdravio mons. dr. Ivan Devčić, riječki nadbiskup i metropolit. Prvo predavanje održao je p. Nikole Stankovića, DI, na temu: „Kultura milosrđa u samostanu“.

Nakon upriličene ispovijedi euharistijsko slavlje u crkvi Gospe Lurdske u kapucinskom samostanu predslavio je fr. Anto Gavrić, tada dominikanski provincijal.

U popodnevnom dijelu predavanje je održala s. Silvana Fužinato, SCJ, na temu: „Vidiš li ovu ženu? Od pogleda osude do pogleda

milosrđa“ (Lk 7, 36-50). Potom je uslijedila plenarna rasprava. Dani u Rijeci završeni su večernjom molitvom.

SPLIT

R

edovnički dani u Splitu održani su u dominikanskom samostanu 23. i 24. rujna 2016. Nakon uvodnih riječi predsjednika HKVRPP-a i kapucinskoga provincijala fra Jure Šarčevića okupljenom se hrvatskom redovništvu obratio splitskomakarski nadbiskup Marin Barišić pozvavši redovnice i redovnike da od svojih samostana naprave duhovne centre i svjedočanstvo zajedništva. „Živimo u svijetu koje nam omogućuje stalnu promjenu tehnike, no na redovništvu je da tehniku nadiđe svojom mistikom, duhovnošću. Milosrđe Božje prepoznatljivi je znak Crkve, na nama je da budemo milosrdni da pružimo milosrđe jedni drugima“, poručio je nadbiskup Barišić.

Prvo predavanje „Kultura milosrđa u samostanu“ održao je p. Nikola Stanković, DI. Nakon rasprave uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio nadbiskup Barišić.

U propovijedi je naglasio da milosrđe svakodnevno stvara nove odnose i s onima s kojima živimo, kao i s onima koje ponekad susretnemo. „Doživljaj snage Božjega milosrđa mijenja sve odnose jer je milosrđe put k vjeri“, istaknuo je nadbiskup dodavši kao lijep primjer milosrđe ljubavi sv. Pija, čiji je spomendan slavljen toga dana, a koji je uz sv. Leopolda Bogdana Mandića i zaštitnik Godine milosrđa.

Drugo predavanje na temu „Vidiš li ovu ženu? Od pogleda osude do pogleda milosrđa“ (Lk 7, 36-50) održala je s. Silvana Fužinato, SCJ.

6

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

7 Kultura milosrđa XXXIII. redovnički dani U nedjelju 25. rujna u splitskom svetištu Gospe od Pojišana, uz izravan je prijenos na 1. programu Hrvatskoga radija, održano misno slavlje koje je predvodio fra Jure Šarčević, a propovijedao dr. Anto Gavrić.

Time su završeni Redovnički dani u Splitu.

VUKOVAR – ŠARENGRAD

N foto: T. Baran

Program prvoga dana završen je otvorenjem izložbe portreta akademskog slikara Ante Mamuše „Hrvatski svetci i blaženici u našem narodu“.

U program drugoga dana u subotu 24. rujna uvodio je dominikanac dr. Anto Gavrić, voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju HKVRPP-a.

Prvo predavanje drugog dana održao je prof. dr. sc. Goran Kardum sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu na temu „Psihologija vjere: ovisnost, privrženost i milosrđe“.

Susret je nastavljen misnim slavljem koje je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić, tada predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života. U propovijedi je poticao okupljene redovnice i redovnike na to da Bogu posvećeni ljudi trebaju ostaviti sve kako bi imali Krista u potpunosti. Govorio je kako je važno napustiti ljudsku logiku kako bi se prihvatila Božja logika, kako je važno na-

pustiti sve kako bismo mogli u potpunosti pripadati Gospodinu. Zauzeo se, pozivajući se i na riječi pape Franje, za to da se redovništvo mora odmaknuti od svjetovnih elemenata, da redovnik ne bi smio zaspati pred televizorom, bez rekapitualcije dana i bez usmjeravanja pogleda prema Bogu.

Govorio je o tvrdoći naglašavajući da nije uvijek dobro biti krut i nepopustljiv poput pismoznanaca i farizeja te o važnosti dobrog razlučivanja posebno u odgojnim samostanskim procesima.

Drugo predavanje održala je dr. Danijela De Micheli Vitturi, liječnica iz Splita, na temu „Milosrđe i opraštanje u obitelji u svjetlu apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia“.

Uslijedila je plenarna rasprava u kojoj su uz prof. Karduma i dr. De Micheli Vitturi sudjelovali fra Jure Šarčević i fr. Anto Gavrić.

Moderatorica je bila Tanja Baran.

adbiskupijski susret osoba posvećenoga života Đakovačko-osječke nadbiskupije, a ujedno i Redovnički dan, održan je u subotu 8. listopada u Franjevačkom samostanu u Vukovaru.

Sudjelovalo je oko sto pedeset redovnica, nekoliko redovnika te nekoliko članova svjetovnih instituta.

Nakon molitve za oprost u vukovarskoj župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova sudionici su kroz dva predavanja promišljali o milosrđu ad extra i ad intra.

Predavanje je održala s. Krista Mijatović, članica Družbe Milosrdnih sestara Svetog Križa, na temu „Dimenzija milosrđa u apostolatu ženskih redovničkih zajednica.

Komparativni prikaz djelovanja redovnica u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama“.

Nakon predavanja susret je nastavljen u Šarengradu euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup u miru mons. dr.

Marin Srakić, a nazočan je bio i mons. Ivan Ćurić, nadbiskupijski generalni vikar. Slavlju svete mise pridružili su se i mladići iz šarengradske zajednice Cenacolo. Susret je završio molitvom krunice u župnoj crkvi u Sotinu.

ZAGREB

N

a početku XXXII. redovničkih dana u Zagrebu u petak 30. rujna 2016. okupljene redovnike i redovnice, njih dvjestotinjak, u franjevačkom samostanu u Dubravi pozdravio je predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i kapucinski provincijal fra Jure Šarčević. Otvarajući Dane na temu „Kultura milosrđa“, fra Jure je podsjetio na riječi pape Franje: „Milosrđe je sam temelj na kojem počiva život Crkve. Cjelokupno njezino pastoralno djelovanje moralo bi biti obavijeno nježnošću koju pokazuje prema vjernicima. Ništa u njezinu naviještanju i njezinu svjedočenju svijetu ne bi smjelo biti lišeno milosrđa. Sama se vjerodostojnost Crkve očituje u tome kako ona pokazuje milosrdnu i suosjećajnu ljubav.“ Papa ističe: „Crkva ima poslanje naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe. (...) Za Crkvu i za vjerodostojnost njezina navještaja od presudne je važnosti da ona sama živi i svjedoči milosrđe.“ (MV, 12) Milosrđe je ključna tema pontifikata pape Franje koji svakodnevno govori o milosrđu kao poruci Crkve suvremenom svijetu, svakom čovjeku. Na kraju svojih uvodnih riječi i blagoslova Dana, fra Jure se prisjetio i pape Ivana XXIII. koji je na otvorenju II. vatikanskog koncila poručio da Crkva u svijetu ima odgovornost biti živ znak Očeve ljubavi, kao ona koja se koristi lijekom milosrđa umjesto oružjem strogoće.

Potom je na poseban način pozdravio donedavnog dominikanskog provincijala fr.

Antu Gavrića, voditelja Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica, koji je uložio puno truda i vremena organizirajući

8

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

9 Kultura milosrđa XXXIII. redovnički dani Drugi dan Redovničkih dana počeo je pozdravom predsjednika Konferencije koji je predstavio program, čestitao imendan svim Terezijama, posebno pozdravivši o. Vinka Mamića i misionara fra Iliju Barišića među prisutnim redovnicima i redovnicama. Zatim je kratko predstavio prvoga predavača fr. Antu Gavrića posebno naglasivši njegov dugogodišnji doprinos radu Konferencije.

Otac Anto je govorio na temu „Milosrđe neuspjeh – oprost“.

Nakon rasprave redovnici i redovnice imali su prigodu za sakrament pomirenja, a potom je pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić predslavio misu u crkvi Bezgrješnoga začeća Bl. Djevice Marije.

redovničke dane u Dubrovniku, Splitu, Rijeci i Zagrebu.

Poseban pozdrav uputio je fra Svetozaru Kraljeviću i braći franjevcima Hercegovačke franjevačke provincije, koji tradicionalno ugošćuju Redovničke dane u Zagrebu, zahvalivši im pritom na njihovoj otvorenosti. Fra Svetozar je zaželio dobrodošlicu svim redovnicima i redovnicama pokazavši radost da može biti domaćin ovome susretu.

Potom je održano prvo predavanje. O milosrđu u samostanu govorio je p. Nikola Stanković.

Prijepodnevni dio susreta završio je misnim slavljem u crkvi Bezgrješnoga začeća Bl. Djevice Marije, a predvodio ga je salezijanski provincijal don Pejo Orkić u zajedništvu s redovnicima i redovnicama. U propovijedi se don Pejo prisjetio poruka i plodova Godine posvećenoga života i Godine milosrđa.

Prisjetio se poziva i ohrabrenja pape Franje redovnicima i redovnicama pitajući se jesmo li ta ohrabrenja i pozive zaboravili nakon zatvaranja Godine. Don Pejo se prisjetio sv.

Jeronima i njegovih riječi da tko ne poznaje Pismo, ne poznaje Krista. Prisjetio se Lectio divina i plodova slušanja Riječi, ostajanja u onome u čemu smo poučeni, na što nas poziva i apostol Pavao. Božja je riječ važna u našem životu. Svi utemeljitelji naših zajednica reagirali su na potrebite te su iz toga nastajale naše zajednice. Na to nas je podsjetio i papa Franjo. Plodove i pozive Godine posvećenoga života treba nastaviti živjeti i saživljavati u našim životima i samostanima.

U popodnevnom dijelu susreta predavanje na temu „Milosrđe i sud (Iv 9)“ održala je dr. s. Silvana Fužinato, SCJ. Nakon rasprave i večernje molitve završen je prvi dan Redovničkih dana u Zagrebu. Moderator prvog dana bio je fr. Ante Gavrić.

Kultura milosrđa: komunikacija i mediji, bolest, ovisnost i starost, formacija i odgoj

N

a okruglom stolu u 16 sati na temu „Kultura milosrđa: komunikacija i mediji, bolest, ovisnost i starost, formacija i odgoj“ sudjelovali su Siniša Kovačić, v. d. ravnatelj HRT-a, doc. dr. Marijana Braš, spec. psihijatar, predstojnica Klinike za psihološku medicinu KBCa Zagreb i voditeljica Odjela za palijativnu medicinu Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Ljilja Vokić, bivša ministrica obrazovanja i bivša ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, te s. Danijela Koprek, kći Božje Ljubavi, ravnateljica DV Sveti Josip u Zagrebu.

Moderatorica Stola je bila dr. Tanja Baran.

Govoreći o milosrđu u medijima, Siniša Kovačić je ustvrdio da su mediji pali na ispitu milosrđa bez obzira na različite humani-

tarne akcije koje su provedene na televiziji.

To je nedovoljno jer nije sustavno uređeno.

Mediji su često licemjerni i služe stvaranju dojma, ali odmaknemo li se od te crne slike medija, možemo ih shvatiti kao priliku koju treba izgraditi kroz sustav. Mediji često spominju zajedništvo, ali to zajedništvo treba svakodnevno promovirati, a ne samo za blagdane. No, napomenuo je da su mediji ipak samo oni koji prenose sadržaj, ne stvaraju ga. Dodao je i da je očita želja običnih ljudi pomoći, ali ima i onih koji kroz darivanje peru savjest. Mediji su suočeni s velikim aktivizmom kojeg se treba osloboditi kako bi se novinarski posao obavljao profesionalno.

Govoreći o bolesti, ovisnosti i starosti, dr.

Marijana Braš istaknula je milosrđe kao jako bitno u medicini, a posebno u palijativi. Odgoj budućih liječnika u obitelji jako je bitan za njegov budući profesionalni rad jer biti liječnik nije samo zanimanje, već poziv. Istaknula je da velik dio posla liječnika zapravo spada na brigu, a manji dio na izlječenje.

Stoga se toj brizi za pacijenta treba više posvetiti i kod izobrazbe liječnika, što kod nas dugo nije bio slučaj. Dodala je kako u Hrvatskoj još prije nekoliko godina nije bilo nijednog palijativnog kreveta ili tima.

I liječnici i drugi ljudi nastojali su to izmijeniti, ali im sustav nije dopuštao. I danas je slična situacija. Tako još uvijek nemamo do kraja zakonski regulirano volontiranje u palijativi, a ono čini oko 40-50 % palijative.

Stoga je potrebno rješavati administrativne i zakonske zaprjeke za kvalitetnu palijativnu skrb. Kao primjer navela je da u KBC-ima nije moguće organizirati palijativne odjele i timove isključivo zbog manjkavosti zakona, a posljedica je da cijele obitelji proživljavaju vrlo velike traume.

10

Vijesti • svibanj 2017.

Govoreći o milosrđu u odgoju, Ljilja Vokić naglasila je kako se može odgojiti za milosrđe, a najbolji je način svojim primjerom. Mladi su ono što mi napravimo od njih. Obitelj će ih oblikovati, a često i učitelj donekle preuzima ulogu roditelja.

Učitelj može puno pomoći, ali mora imati senzibilnost prema potrebitima. Ukazala je i kako je nemogućnost nošenja sa samim sobom često zaprjeka otvaranju potrebama drugih i milosrđu. Zaključila je riječima da se „nikada ne smiju zatvoriti vrata pred bilo kojom osobom“.

Sestra Danijela Koprek govorila je o milosrđu u odgoju i formaciji u vrtiću te istaknula da se osoba formira od najranije dobi. Kratko je predstavila program i sadržaje vrtića koji rade po katoličkom programu na formaciji djece u empatiji, zajedništvu i milosrđu.

Posebno je istaknula ulogu obitelji u odgoju djeteta. Podijelila je i iskustvo kako su djeca često ona koja evangeliziraju svoje roditelje tako da se posredno preko djece uključuju u život vjerničke zajednice. Govoreći o sebi kao redovnici u vrtiću, samo je poželjela da njezina posvećenost i molitva daju ploda i u poslu koji obavlja.

Uslijedila je dinamična rasprava sa slušateljima, redovnicima i redovnicama, koje je najviše zanimala uloga medija i kultura milosrđa koja se kroz njih (ne)prenosi.

XXXII. redovnički dani u Zagrebu završeni su zahvalom predsjednika Konferencije i večernjom molitvom.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

11 Kultura milosrđa XXXIII. redovnički dani

Kultura milosrđa u samostanu P. Nikola Stanković, DI Filozofski fakultet Družbe Isusove

P

ater Nikola Stanković postavio pitanje mogu li se naši samostani pokazivati kao mjesta u kojima je milosrđe na djelu te je nastojao protumačiti milosrđe kao jedno do Božjih imena. Podsjetio je na govor okružnice Kongregacije za UPŽ i DAŽ Kontemplirajte koja govori o ljepoti redovništva, redovništva koje ispunjava svoju bit. Uspoređujući vrjednote istine, dobrote i ljepote, vrjednote koje su i imena Boga, ustvrdio je da istinom dolazimo do dobrote i ljepote.

Nastojeći odgovoriti na pitanje kako bi se u samostanu kvalitetnije njegovalo milosrđe, samostansko milosrđe, ustvrdio je da milosrđe treba najprije pokazivati u samostanu, odnosno u obitelji, kako bismo mogli milosrdno djelovati i vani. Milosrđe se ne da skriti u samostanu. Ono nužno ide i van.

U samostanu, u obitelji, postiže se temeljni i cjelovit životni uvjet. Obitelj je tako prva škola milosrđa.

Milosrđe, baš kao i istinu, treba njegovati.

Njegujući ga, postajemo milosrdniji u samostanskom zajedništvu. To je naše cjeloživotno samostansko školovanje. Stoga se treba vraćati u obitelji, u svoje klauzure.

Milosrđe treba kultivirati. Tek djelujući milosrdno postajemo svjesniji plodova milosrđa. U samostanima se ne smije odustati od njegovanja milosrđa.

Bog, koji je oduvijek, oduvijek je djelatan u ljubavi. Da Bog nije ljubav ne bi se moglo objasniti stvaranje. Stvaranje je iz ljubavi, darežljive ljubavi i svatko je od nas na svoj

način istinsko Božje čudo. Bog je ljubav, takvo mu je i djelovanje – iskazivanje ljubavi na milosrdan način. Onima koji su tu ljubav iznevjerili treba iskazati milosrdnu ljubav.

Zato je papa Franjo Bogu dao ime Milosrđe.

Naše je iskustvo iskustvo ograničenog bića, ali otvoreni smo prema ljubavi samoj. Milosrđe se aktiviralo samim činom stvaranja ograničenih bića, njihovom grješnošću. Čin milosrđa nije čin stvaranja, no s Božje strane nema velike razlike. Milosrđe je otvoriti srce bijednima, onima koji su se sami nagrdili.

Ljubav trebaju oni koji su prezreli ljubav.

Božja ljubav omogućuje svaku ljubav i Božje milosrđe omogućuje svako milosrđe. Lakše je voljeti nego biti voljen, voljenje se doživljava kao slabost zato što je temeljeno na slobodi, a ne na nužnosti i prisili. U nesebičnoj ljubavi čovjek potvrđuje one koje voli kao svoje prijatelje, a u sebičnoj se ljubavi pri-

svaja, zarobljava i manipulira. Ljubav trajno poštuje slobodu, sebičnost zarobljava, a milosrđe je poseban test naše ljubavi.

Pater Stanković naglasio je da je i u samostanu moguće pobožno i pogansko vladanje, a da ljubav koja nije konkretizirana, nije djelotvorna ljubav. I osobe u samostanima, kao i svi drugi ljudi, zbog raznih razloga mogu iznevjeriti Božju ljubav što kao posljedicu ima zatvaranje pojedinca u svoje oklope, te je i njima potrebno iskazivati milosrđe i to na konkretan način. Zadaća je redovnika redovito oplemenjivati svijet ostvarenom novošću života, bez milosrđa nemilosrdno stradavaju redovnici i samostani s njima. Svijetu treba dati redovnički začin na životvoran načina kako bi evanđelje zasjalo u svojoj ljepoti, miru, blagotvornom djelovanju liječeći rane izazvane i zatrovane grijehom. Milosrđe je melem na ranjene osjećaje, iznevjerenu nadu, oslabljenu vjeru,

12

Vijesti • svibanj 2017.

neuravnoteženu, neuzvraćenu i prezrenu ljubav. Tko je sam iskusio i priznao Božje milosrđe bit će ponizan i ne će se zgražati i sablažnjavati nad tuđom nevoljom, nego će osobi pomoći da se iz nje izvuče, a ne da ga još jače u nju uvuče i tako ga posve dotuče.

Milosrdna redovnička zajednica donosi odluke uz prethodan nepristran razgovor, raduje se uspjehu drugih, šali se i na svoj račun, pomaže bratu ili sestri u nevolji, olako se ne iznenađuje i ne sablažnjava te podržava dobre ideje bez obzira na to tko ih izrekao.

Milosrđe - neuspjeh - oprost Fr. Anto Gavrić, OP Filozofski fakultet Družbe Isusove

O

tac Anto Gavrić istaknuo je kako je govor o milosrđu često olak. Podsjetio je da je milosrđe ključna riječ pontifikata pape Franje koji sam podsjeća da su o značenju milosrđa govorili i njegovi prethodnici koji su govorili o Crkvi kojoj je bit naviještati i svjedočiti milosrđe.

Razdijelio je pojam milosrđa od pojmova oproštenja grijeha, empatije i humanitarnoga čina navodeći riječi pape Franje da je milosrđe „kao izvanjsko djelovanje najveća od svih krjeposti“. Milosrđe je uvijek djelatno i zahtijeva čin naše volje. Ono je duboko božansko i ljudsko. Bog je milosrdan do mjere da ga ne možemo umoriti. S Njim se uvijek ustajemo, uvijek nas prima u povjerenju i strpljivosti – povjerenju i strpljivosti, vrlinama koje su potrebne i u našim redovničkim životima. Posebno ih je važno gajiti u formaciji.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Bog prema čovjeku uvijek pokazuje povjerenje i strpljenje. Važno je imati povjerenja u strpljenje i strpljenja u povjerenju. Iskustvo neuspjeha u životu nešto je što gotovo svatko doživljava te si onda postavlja brojna pitanja. Tada postoji opasnost zatvaranja u spiralu samoće, u „litanije zašto”. Govoreći, nadalje, o neuspjehu, citirao je Radost evanđelja: „Draža mi je Crkva koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izašla na ulice, nego Crkva koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti. Ne želim Crkvu koja je zabrinuta za to da bude središte a naposljetku biva zatvorena u klupko opsesija i procedura.

Ako nam nešto treba unositi sveti nemir i brinuti našu savjest, onda je to činjenica da mnoga naša braća žive bez snage, svjetla i utjehe prijateljstva s Isusom Kristom, bez zajednice vjere koja ih prihvaća, bez obzora smisla i života. Više od straha od pogrješke nadam se da nas pokreće strah od toga da se zatvorimo u strukture koje nam daju lažnu zaštitu, u norme koje nas pretvaraju u neumoljive suce, u navike u kojima se osjećamo mirni, dok je vani gladno mnoštvo, a Isus nam bez prestanka ponavlja: ‘Dajte im vi jesti.’“.

Postavivši pitanje može li se govoriti o milosrđu u situacijama neuspjeha i grijeha, naglasio je kako je Bog osjetljiv na nevolju koju čovjek prolazi. Na temelju primjera iz života kao i iz Svetoga pisma poručio je da neuspjeh nije konačna riječ, nego je čovjekov život tako postavljen da on ide uvijek iz početka u početak, odnosno da uvijek postoji nova mogućnost i uvijek je moguće iznova započeti. Neuspjeh i grijeh mogu postati nova prigoda ako se ne zazi-

13 Kultura milosrđa XXXIII. redovnički dani

damo u spiralu bolna iskustva života. Mogu postati prigoda za konceptualnu promjenu slike Boga u kojoj neuspjeh nema i ne će imati posljednju riječ. Neuspjeh je dio naše povijesti, konstitutivan našoj naravi, no on nas može otvoriti budućnosti. Potrebno je samo se ohrabriti i ponovo započeti, povjerovati obećanjima da više nikada čovjek ne će biti sam. „Crkva propovijeda milosrđe i treba ga propovijedati, treba slaviti milosrđe u liturgiji sakramenta i prakticirati ga u pastoralnoj i karitativnoj djelatnosti. Taj pastoral milosrđa ne može se miješati s lažnim ili pseudomilosrđem. Milosrđe nije floskula, niti se može olako govori o milosrđu radi sviđanja ljudima u svijetu. Ono je vrlo zahtjevno i djelatno jer nikoga ne oslobađa od obraćenja i poziva na obraćenje,” istaknuo je fr. Anto potkrijepivši svoje riječi evanđeoskim primjerom čudesna ribolova

(Lk 5,5). Tom je čudesnom ribolovu prethodio neuspjeh: „Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo“. No, Petar se ipak usudio ponovno započeti: „…ali na tvoju riječ bacit ću mreže“. Neuspjeh treba nadići, Bog nas poziva da nastojimo živjeti takvo iskustvo Njegova milosrđa.

Potom je naveo primjer iz života dominikanskoga blaženika fr. J. J. Lataste koji je poznat kao apostol zatvora. On je, naime, bio dušobrižnik u jednom ženskom zatvoru gdje su zatvorenice, po razgovorima i ispovijedi, doživljavale iskustva ponovnog stvaranja na sliku Isusova čovještva. Neke su od njih, nakon izlaska iz zatvora, željele novi početak u Bogu te je fr. Lataste osnovao novu Kongregaciju sestara dominikanki.

Kada bi prešle prag samostana, nijedna više nije smjela govoriti o svom prošlom načinu života.

14

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

15 XIX. redovnički dan u Bosni i Hercegovini

XIX. redovnički dan u Bosni i Hercegovini Žepče, 10. rujna 2016.

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) u subotu 10. rujna 2016. u Katoličkom školskom centru „Don Bosco“ u Žepču održan je XIX. redovnički dan na temu milosrđa i kontemplacije.

Sudjelovalo je oko 160 redovnika i redovnica.

Posljednji dio predavanja bio je usmjeren na čin milosrđa ostvaren u ime vjere - oprost.

Tu je fr. Anto posegao za pismom Franje Asiškoga jednomu ministru. U njemu sv.

O

HKVRPP će uz ova sažeta predavanja objaviti i sva ostala predavanja sa Redovničkih dana u našem časopisu Posvećeni život.

Franjo poziva brata na oprost onima koji su mu nanosili nepravdu: „I po tome hoću da spoznam da ljubiš Boga i mene, njegova i tvojega slugu, ako to činiš, to jest da ne bude nijednog brata na svijetu koji bi sagriješio koliko god bi mogao sagriješiti koji bi, kad vidi tvoje oči, otišao bez tvojega smilovanja, ako je smilovanje zatražio. A ako nije zatražio smilovanja, ti zatraži od njega da li hoće smilovanje. Pa kad bi nakon toga tisuću puta pred tobom sagriješio, ljubi ga više nego mene zato da bi ga privukao Gospodinu, i uvijek budi samilostan prema takvima.“

Na plenarnome zasjedanju Sabora Hrvatske biskupske konferencije, održanu pod predsjedanjem predsjednika HBK zadarskoga nadbiskupa mons. Želimira Puljića u Zagrebu od 11. do 13. listopada 2016., za novoga predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života imenovan je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. U mješovitu Komisiju HBK i HKVRPP umjesto umirovljenih članova imenovani su vojni ordinarij Jure Bogdan i mons. Zdenko Križić.

tvarajući skup, potpredsjednica Konferencije VRPP Bosne i Hercegovine mr. s. Kata Karadža zaželjela je svima dobrodošlicu. U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i domaćina sudionike je pozdravio provincijal mr. don Pejo Orkić izrazivši radost što se taj redovnički skup održava u okrilju njihove salezijanske zajednice. Nazočne je u ime biskupa Bosne i Hercegovine pozdravio pomoćni biskup Pero Sudar, koji je izrazio radost što u Godini milosrđa može sudjelovati u slavlju Redovničkog dana.

Prvo izlaganje „Ispovijed – sakrament Božjeg milosrđa“ održao je fra Josip Ikić, prof., misionar milosrđa, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U svom izlaganje istaknuo je kako “pape neumorno upućuju hitne pozive cijeloj Crkvi da ponovno otkrije i „oživi“ sakrament pomirenja, jer preko ovog sakramenta – koji je u velikoj krizi – možemo susresti i „dotaknuti“ Božje milosrđe. Taj sakrament milosrđa i ovlast ispovijedanja dao je Isus svojim apostolima

na prvi dan svoga uskrsnuća. Božje milosrđe može se najbolje doživjeti i „dotaknuti“ u sakramentu pomirenja. Katekizam Katoličke Crkve, ističući različite aspekte pokorničkog slavlja, ovaj sakrament naziva i sakramentom obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, na put povratka k Ocu od kojeg se čovjek grijehom udaljio. Naziva ga i sakramentom pokore jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine za počinjene grijehe; zatim sakramentom ispovijedi jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitan element ovog sakramenta. Zove se i sakramentom oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku ‘oproštenje i mir’.“ Fra Josip je u svom izlaganju naveo i više savjeta iskusnih ispovjednika naglasivši da u “ispovjedi nije riječ o tome koliko ste vi loši, nego koliko je Bog dobar”. „Ponovno otkrivanje i oživljavanje sakramenta pomirenja najviše ovisi o ispovjednicima (svećenicima i biskupima), o njihovu stavu i prakticiranju sakramenta pomirenja.

Dobri ispovjednici su prije svega i sami dobri pokornici. Oni svećenici koji sami imaju duboko iskustvo Božjega praštanja i milosrđa u ispovijedi mogu biti autentični i učinkoviti poslužitelji Božjeg milosrđa.

Zato se i sami ispovjednici trebaju redovito ispovijedati i tako rasti na svome putu svetosti. Crkva je u svojoj dugoj povijesti imala puno izvrsnih ispovjednika, od kojih se ističu trojica kao uzori: sv. Ivan Marija Vianney, sv. Leopold Bogdan Mandić i sv. Pio iz Pietrelcine. Oni su bili izvrsni i uspješni ispovjednici jer su istovremeno bili i dobri i ponizni pokornici.”

16

17 XIX. redovnički dan u Bosni i Hercegovini

Vijesti • svibanj 2017.

U zaključku je fra Josip istaknuo da je “milosrđe najveće Božje svojstvo”, kako je to pisala sv. Faustina Kowalska u svome „Dnevniku“.

Drugo izlaganje – sažet prikaz pisma „Kontemplirajte“ Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote – pročitao je u ime odsutnoga predsjednika Konferencije VRPP fra Miljenka Šteke vikar Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo. To je treće pismo Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života u svezi s Godinom posvećenoga života.

Na početku je fra Ivan rekao kako je „pismo upućeno Bogu posvećenim osobama kao otvoren poziv na Božje otajstvo, na preispitivanje našega odnosa s Bogom, napose našega života u Duhu. Ima šest dijelova ili poglavlja naslovljenih kao Predgovor, Tražiti, Prebivati, Izgrađivati, Epilog i Za razmišljanje. Krcato je citatima i bogatim mislima, koje su većinom jednostavno nanizane (rednim brojevima od 1. do 73.), bez nekog povezujućeg materijala između njih. Svaki se broj može uzeti kao zasebna tema za razmatranje. Čak i pojedini dijelovi brojeva, pa i pojedine rečenice prikladne su da se nad njima meditira. Pismo kao temelj uzima Pjesmu nad pjesmama, za Židove „najsvetiju“ knjigu od svih knjiga Starog zavjeta.

Ta je pjesma svjetionik za Bogu posvećene osobe koje su, prema papi Franji, pozvane iskusiti i pokazati da je Bog sposoban posve ispuniti ljudsko srce i učiniti ga posve sretnim tako da ono nema potrebe tražiti svoju sreću drugdje.

Središte kršćanske meditacije je raspeti Krist. Kontemplacija je pogled u Boga i u djelo Božjih ruku. To je napor da u Boga upravimo ne samo pogled očiju nego i srce.

Mjesto kontemplacije je sâm život, takav kakav jest. Njegovanje unutarnjega života ne smije se događati negdje ‘ni na nebu ni na zemlji’. Mora se događati u konkretnom životu, u poniznoj blizini s Bogom i iskrenoj empatiji prema bližnjemu, što stvara očišćenu i preobraženu egzistenciju. Kontemplativna osoba dugotrajnim procesom, malopomalo, ujedinjuje rad za Boga i osjetljivost za opažanje njegove nazočnosti. Kontemplativna i aktivna dimenzija nerazdvojno se prepliću, ali uvijek tako da je ljudsko podređeno božanskom, vidljivo nevidljivom, aktivna dimenzija kontemplativnoj, a ovo sadašnje budućem gradu za kojim tragamo.

Ali sve ovisi o našoj povezanosti s Kristom, središtem života i stalnim izvorom svake inicijative. Bez njega ne možemo ništa (Iv 15,5). Tko ne ostane u Kristu, ne će moći ništa dati svijetu, ništa učiniti na preobrazbi strukture grijeha. Bez duljih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Božjom riječju, iskrenog dijaloga s Gospodinom, naše zadaće lako postaju besmislene, gubimo snagu zbog zamora i teškoća i naš žar se gasi.

Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve, a kontemplativne osobe moraju prijeći na nove modalitete duha koji su u okružnici nabrojeni u šest točaka.“ U zadnjem poglavlju okružnice Kontemplirajte „Pismo donosi nekoliko Papinih poticaja za razmišljanje. Papa nas poziva da se upitamo počiva li danas Isusov pogled na nama.

Kako nas gleda, što od nas traži, kamo nas šalje? Svim Bogu posvećenim osobama papa Franjo stavlja Mariju kao uzor kontemplacije.“

Nakon stanke slijedila je rasprava koju je vodila moderatorica Redovničkog dana s.

Ljubica Stjepanović, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije.

Na početku euharistijskog slavlja u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga u Žepču sudionike Redovničkog dana pozdravio je župnik preč. Predrag Stojčević. Misno slavlje predslavio je biskup Sudar u suslavlju tridesetak svećenika, a homiliju je izrekao provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, OFM. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je i svirao žepački župni zbor pod ravnanjem s.

Slavice Tubak, članice Marijinih sestara.

Nakon objeda, o povijesti Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ i dolasku prvih salezijanaca u Žepče 1995. godine te početku rada, najprije Tehničko-obrtničke škole 1999. te 2000. godine i Opće gimnazije,

govorio je ravnatelj mr. don Milan Ivančević. Zatim su sudionici mogli razgledavati prostorije KŠC-a.

O salezijanskoj karizmi i preventivnom sustavu Don Bosca govorio je don Danijel Vidović. Potom je prikazan film Don Boscovi salezijanci u Hrvatskoj, a zatim je organizirano druženje kroz igru i ples koje su animirali salezijanski animatori.

Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale, skup je zatvorila potpredsjednica KVRPP BiH s. Kata Karadža. (kvrppbih)

19

Hodočašće djelatnika vjerskih vrtića Boka Kotorska, 7. listopada 2016.

Svake godine Povjerenstvo za predškolski odgoj pri HKVRPP-u organizira za djelatnike katoličkih vrtića hodočašće ili izlet. U 2016. hodočastilo se svetcu i blaženicima u Boku Kotorsku.

Na hodočašće je u petak 7. listopada krenulo 49 putnica iz više redovničkih družbi kao i odgojiteljica laikinja.

P

rva stanica hodočašća bio je Dubrovnik, gdje je organiziran posjet dominikanskom samostanu sv. Dominika, baroknoj crkvi sv. Vlahe, zatim katedrali posvećenoj Uznesenju Blaže Djevice Marije i riznici u kojoj se čuvaju relikvije sv. Vlahe.

Hodočasnice su u Dubrovniku posjetile i crkvu sv. Franje kao i franjevački samostan Male braće u sklopu kojeg se nalazi najstarija europska ljekarna.

Slijedeća postaja bila je u Herceg Novom, rodnom kraju sv. Leopolda Bogdana Mandića. Kroz kapelu posvećenu sv. Leopoldu hodočasnice je proveo župnik don Niko Šošić,

a potom su obišle obližnju crkvu posvećenu sv. Jeronimu u kojoj je kršten sv. Leopold.

Nakon Herceg Novog, kreće se dalje prema gradu Perastu gdje je nekada bio samostan sv. Antuna Padovanskog u kojem više od pedeset godina nema redovnika. U Kotoru, hodočasnice su prvo posjetile biskupiju gdje im je domaćin bio kotorski biskup mons.

Ilija Janjić koji je u svom kratkom obraćanju naglasio kako su redovnici viši stupanj ka putu prema svetosti.

Sljedeći posjet bio je obližnjoj crkvi posvećenoj Svetoj Mariji gdje se nalazi neraspadnuto tijelo blažene Hozane koja je pripadala redu dominikanki.

Do svetišta blaženog Gracija, u njegovo rodno mjesto Muo išlo se brodicom kroz Bokokotorski zaljev.

Nakon svetišta, brodicom se kreće u gradić Prčanj u kojem se nalazi najveća katolička crkva u Crnoj Gori posvećena rođenju Blažene Djevice Marije.

Dan je završio plovidbom po Bokokotorskom zaljevu i obilaskom svetišta Gospe od Škrpjela koje nazivaju Sikstinskom kapelom u malom.

Seminar za medicinske sestre redovnice Bog bogat milosrđem Lovran, 7. - 9. listopada 2016.

O

d 7. do 9. listopada 2016. u duhovno-pastoralnom centru u Lovranu održan je seminar za medicinske sestre redovnice na temu „Bog bogat milosrđem“. Okupilo se 45 redovnica iz različitih družbi i zajednica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Austrije. Seminar je organiziralo Povjerenstvo HKVRPP-a za medicinske sestre članice redovničkih ustanova.

Božje milosrđe i njegovu pravednost kroz tekstove Svetoga pisma sestrama je izložio voditelj seminara fra Darko Tepert.

Na samom početku okupljene sestre i voditelja seminara pozdravila je u ime odsutne voditeljice Povjerenstva s. Danice Grgić, tajnica Povjerenstva s. Mirjana Tomašević naglasivši da smo pozvane biti pronositeljice Božjega milosrđa na svojim radnim mjestima s bolesnicima i patnicima kojima služimo.

U trodnevnim izlaganjima fra Darko Tepert približio je i posvijestio sudionicama seminara Božju blizinu i ljubav prema svakom čovjeku. Kroz starozavjetne i novozavjetne tekstove govorio je o Bogu koji je bogat milosrđem. Božju poruku za čovjeka uvijek je teško shvatiti, jer je Božja ljubav besprijekorna i bezgranična. No, Bog iz svoje ljubavi prema čovjeku uvijek nadahnjuje svojom porukom ljude na način kako su oni sposobni primiti poruku i prenijeti je drugima. Naš Bog je moćan Bog, On svoju moć očituje kroz milosrđe i blizinu. Bog je s nama strpljiv i milosrdan zato što smo mi mali i nemoćni. Bog ne može protiv sebe, On ne može biti nemilosrdan, jer je milosrđe njegovo ime. Da bismo bili sposobni za milosrđe, moramo se oraspoložiti za slušanje Božje riječi, za milosrđe. To znači ponovno otkriti vrijednost šutnje kako bismo razmatrali Božju riječ koja nam je upućena. Na taj je način moguće razmatrati Božje milosrđe i usvojiti ga kao vlastiti način života, kako nam često naglašava papa Fanjo. (hkvrpp/kvrppbih)

20

Vijesti • svibanj 2017.

48. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Zagreb, 19. i 20. listopada 2016.

U franjevačkom samostanu u Dubravi u Zagrebu 19. i 20. listopada 2016. održana je 48. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Pored redovitih plenumskih obveza podnošenja godišnjih izvješća predsjednika i voditeljâ povjerenstava, viši redovnički poglavari i poglavarice dva su dana raspravljali o zajedničkim pitanjima te sagledavali izazove pred redovništvom. Plenumu je cijelo vrije-me bio nazočan i gospićkosenjski biskup mons. Zdenko Križić, novoimenovani predsjednik Vijeća za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života pri HBK. Kao i svake godine, plenum je pohodio i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Alessandro D’Errico.

P

lenum je započeo misnim slavljem u 9 sati u samostanskoj kapeli. U koncelebraciji s višim redovničkim poglavarima i u zajedništvu s višim redovničkih poglavaricama misu je predslavio biskup mons. Zdenko Križić.

U propovijedi se biskup osvrnuo na riječi iz Evanđelja po Marku (11, 13-13): „Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe

Plenum

ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: 'Nitko nikada više ne jeo s tebe!'“ „Kršćanin, redovnik i redovnica ne mogu imati vrijeme kada ne donose ploda. Važno je iskreno i odvažno sagledati kakvo je naše vrijeme danas. Ako Gospodin danas dođe, što će naći: samo lišće?“ zapitao se biskup Zdenko dodajući da lisnata smokva može imati lijep izgled, ali od nje se ne će nitko najesti. „Stoga nije u pitanju izgled, nego naša duboka istina. Važno je priznati tu istinu i onda kada se osjećamo nemoćnima da nešto promijenimo. Važno je ne završiti u zavaravanju da je danas situacija, gledajući na sve drugo, dobra. Takva utjeha nije dobra i ona nas ne može rasteretiti, istaknuo je biskup. Kada Isus govori o poznavanju i nepoznavanju volje Gospodara moramo priznati“, rekao je biskup. „Malo je slučajeva kada ne poznajemo volju Božju. To je rijetkost. Mi uglavnom znamo što je volja Božja. Veći je problem izbjegavanje volje Božje tako da uvjeravamo sebe da je volja Božja nešto drugo, nešto što nam više odgovara. To je trajna napast. S druge strane, postoji opasnost da olako svaku svoju izjavu ili koji god stav proglasimo voljom Božjom. To je drugi ekstrem, jednako opasan. Volju Božja, odnosno volju Gospodarevu, treba tražiti, provjeravati kroz molitvu, kroz slušanje drugih. Koliko god mi jesmo odgovorni, čak najodgovorniji, nismo jedini kanal Duha Svetoga. Potrebno je slušati i čuti druge. Neka i ovaj susret bude ta mogućnost da se uzajamno čujemo i da možemo slušanjem drugih i u svome životu i u životu svojih zajednica pronaći volju Božju“, zaključio je biskup Zdenko u homiliji.

21 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Prvi dan Plenarne skupštine

P

rije početka Plenarne skupštine sudionicima se kratko obratio Davor Vukmirić, predstavnik tvrtke ULIXtravel, koji je predstavio početak suradnje s Konferencijom, odnosno pogodnosti i doprinos u dobrotvorne svrhe koji se ostvaruje kupnjom zrakoplovnih karata putem internetske stranice www.redovnistvo.hr.

Plenarna skupština započela je dobrodošlicom svim višim redovničkim poglavarima i poglavaricama i njihovim izaslanicima koju je uputio predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević, OFMCap. Osobito je pozdravio biskupa gospićko-senjskog Zdenka Križića, novoga predsjednika Vijeća za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života Hrvatske biskupske konferencije, poručivši: „Svima nama je drago da je on izabran i da bude s nama.“ Biskup Zdenko je sudjelovao na Plenarnoj skupštini oba

dana, a potom i na svečanosti te misnom slavlju u povodu proslave 50. obljetnice Konferencije.

Fra Jure je potom zahvalio dosadašnjem predsjedniku Vijeća za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života Hrvatske biskupske konferencije, dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, koji je tu dužnost obnašao pet godina. Skupu je pročitao pozdrav biskupa Uzinića u kojem on poručuje: „Koristim ovu priliku da sudionicima 48. plenarne skupštine HKVRPPa zaželim obilje Božjega blagoslova u radu kao i da svim redovnicima i redovnicama u Hrvatskoj, a osobito sudionicima svečane akademije čestitam visoku 50. obljetnicu zajedničkog djelovanja Konferencije – zahvalan što sam proteklih pet godina, a osobito u vrijeme Godine posvećenoga života, to zajedništvo mogao izbliza pratiti.“

22

Vijesti • svibanj 2017.

Plenum

U čemu god budem mogao pomoći sigurno ću biti na raspolaganju.“ Citirajući sv.

Tereziju Avilsku koja navodi da joj je Isus rekao: „Što bi bilo od svijeta kada ne bi bilo redovnika?“ (Moj život), biskup je poručio: „Želim vjerovati da Isus i danas tako misli jer su Crkvi i svijetu redovnici danas i te kako potrebni, možda i više nego prije. Jasno, na svima nama, vama, ostaje da Isusu ne dopustimo da promijeni to mišljenje. Zato i ovakve skupove smatram lijepom prigodom razmjene iskustava između predstavnika različitih instituta u traženju uvijek novih puteva redovničkoga svjedočenja i djelovanja u što većoj vjernosti sviju nas svojim vlastitim karizmama. Želim da vam ovaj susret bude u mnogo čemu koristan, obogaćujući, da ovdje ohrabreni nastavite služiti u svojem redu ili institutu s više poleta, radosti i nade.

Za to molim Boga, a vas još jednom pozdravljam.“ Fra Jure je potom pozdravio i prisutne predstavnike medija.

Potom se skupu obratio biskup Zdenko pozdravivši predsjednika, dopredsjednicu, članove Vijeća i sve provincijale i provincijalke te druge članove. Izvijestio je da je na zadnjem plenumu Hrvatske biskupske konferencije izabran za predsjednika Vijeća za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života: „Što će od mene tražiti ova služba najprije želim čuti od vas, ovdje ili u nekoj drugoj prilici. Trebat će mi vaša pojašnjenja jer imam nekih nejasnoća s obzirom na Vijeće. Postavši biskup, trudim se da ne prestanem biti redovnik u smislu karizme i duhovnosti, stoga ovu povjerenu mi dužnost osjećam i bliskom i dragom.

Plenarnom je skupštinom moderirao don Pejo Orkić, salezijanski provincijal i član vijeća HKVRPP-a.

Potom je, u skladu sa Statutom (čl. 33), predsjednik Konferencije podnio godišnje izvješće o radu. Slijedila je rasprava o podnesenu izvješću predsjednika. Provincijali i provincijalke osvrnuli su se na prijedlog o izmjeni naziva Konferencije, potom na odnose s biskupima, na što je predsjednik Konferencije podsjetio da je u tijeku revizija dokumenta Mutuae Relationes te da je Konferencija na upit Kongregacije za UPŽ i DAŽ poslala svoje odgovore na nekoliko pitanja.

Izrazio je nadu da će taj dokument pomoći u odnosima između biskupâ, Konferencije i pojedinih poglavara. Svakako, želja je Pape da se taj odnos intenzivira.

23 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Potom se raspravljalo o teološkom studiju kod otaca isusovaca, o mogućnosti da se redovnici i redovnice, odnosno Konferencija, te biskupi zauzmu za taj studij koji je sada prepušten isusovcima, a potreban je i zajednicama i biskupijama i Crkvi. Biskup Zdenko je rekao da o tome treba razgovarati i obratiti se Biskupskoj konferenciji tako da biskupi imaju cjelovit uvid u stanje i potrebe.

U raspravi je istaknuto i da je taj studij „spasio“ mnoga svećenička zvanja. Naglašena je i korisnost tog studija za sve posvećene osobe koje ne trebaju imati akademski status te njegove formativne prednosti.

Pohod apostolskoga nuncija Plenarnoj skupštini Konferencije

R

edovničke poglavare i poglavarice okupljene na 48. plenarnoj skupštini pohodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, mons. Alessandro D’Errico. Nunciju je riječi dobrodošlice uputio predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević, OFMCap, rekavši kako je već tradicija da se na plenum Konferencije pozove apostolski nuncij i da on uputi svoju poruku. „Na to nas obvezuje i naš Statut, a to uvijek rado činimo. To je naša neposredna veza sa Svetim Ocem. Znamo da je apostolskom nunciju na srcu redovništvo, na čemu smo mu osobito zahvalni“, poručio je fra Jure dodavši da bi okupljenim redovnicima i redovnicama bilo drago doznati nešto više o pripremi dokumenta Mutuae Relationes, odnosno o kriterijima za utvrđivanje odnosa između biskupa i redovnika i redovnica u Crkvi.

Nuncij je najprije zahvalio predsjedniku Konferencije i sve srdačno pozdravio riječima da mu je uvijek drago da može

sudjelovati na plenarnim skupštinama da prenese zahvalnost koju prema redovništvu ima Sveta Stolica za dobro koje čine putem svojih zajednica i za važnu ulogu koju imaju u Crkvi.

Potom je pozdravio nazočnog mons. Zdenka Križića, biskupa gospićko-senjskog i predsjednika Vijeća za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života HBK. Nuncij je rekao kako je s velikom radošću primio vijest da je biskup Zdenko preuzeo predsjedanje tim vijećem od dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, koji je s velikim zanimanjem obavljao tu službu. „Hrvatska biskupska konferencija je dobro napravila kada je odredila biskupa Križića za nasljednika biskupu Uziniću. Smatram da je takav izbor na tragu želja Svetoga Oca.“ Apostolski nuncij je dodao da je izbor o. Zdenka za biskupa gospićko-senjskog duhovni doprinos, ne samo Gospićko-senjskoj biskupiji nego i cijeloj Crkvi u Hrvatskoj.

Nuncij je na misi u prigodi ovogodišnje proslave 50. obljetnice Konferencije istaknuo da mu je važno da se s redovništvom sjedini u zajedništvu za mnoga dobra koje je Konferencija učinila u Hrvatskoj u ovih 50 godina.

Osvrćući se na rad skupštine nuncij je rekao da se raduje što poglavari i poglavarice, pored potrebnog pogleda u prošlost, na ono što je učinjeno, gledaju i na budućnost razmišljajući zajedno u perspektivi milosrđa i u kontekstu Jubileja milosrđa.

Apostolski nuncij je za polaznu točku govora o milosrđu podsjetio na razmišljanja Svetoga Oca u Misericordiae Vultus. Božje je ime Milosrđe. Čitavo Sveto pismo, objava Božja, sve je to pod vodstvom milosrđa. „Najveći izraz milosrđa Oca nebeskoga je njegov Sin

24

Vijesti • svibanj 2017.

Plenum

25 48. plenarna skupština HKVRPP-a

razmišljanje. Život je takav da mi, koji bismo trebali biti svjedoci zajedništva, pomirenja i bratstva, često nismo u tome dobar primjer, nismo milosrdni kao Otac. Moramo govoriti o problemima i napetostima u prošlosti, a koji još uvijek stvaraju sumnje i rasprave u obiteljima i skupinama unutar Crkve. Također postoje napetosti i u društvu u Hrvatskoj, a i među državama su mnoge napetosti i otvorene rane. Ali ako je njegovo ime Milosrđe znači da se ne možemo držati samo pravednosti jer se logika Božja nalazi na višoj razini: razini nježnosti, opraštanja, milosrđa – poručio je nuncij.

Isus u kojemu sve upućuje na milosrđe.

Osobito njegova smrt na križu za naše spasenje. To je središte naše vjere. Milosrđe nebeskoga Oca objavljuje se u smrti njegova Sina na križu... Isus ne samo da provodi milosrđe u svom životu nego On i propovijeda milosrđe. A onima koji prihvaćaju njegovu riječ o spasenju i odlučuju ga slijediti, On daje program duhovnosti, program milosrđa – 'Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš na nebesima'. 'Blaženi milosrdni jer će naći milosrđe.' Program je to koji su nalazi u riječima koje je Papa predložio za moto Jubileja: 'Milosrdni kao Otac'. Ovaj program Sveti Otac stavlja pred cijelu Crkvu. Program je to koji je na poseban način upućen onima koji su posvetili svoj život kao redovnici“, istaknuo je apostolski nuncij.

Nuncij je istaknuo duhovnu askezu, duhovni život, kao program oko kojeg se trebamo

svi zauzeti, a osobito redovnici i redovnice.

Prisjetivši se svoje audijencije kod pape Benedikta XVI. koji mu je tada rekao da prenese poruku redovnicima i redovnicama da Crkva od njih uvijek očekuje nešto više, očekuje više svjedočenja, više služenja i duhovnog života; apostolski nuncij je poručio redovnicima i redovnicama da program „Milosrdni kao Otac“ Godine milosrđa od njih traži nešto više. „Moramo iznad svega biti svjedoci milosrđa, opraštanja, pomirenja.

To nam je potrebno i u Crkvi i u društvu u Hrvatskoj. Kao što je Isus rekao, oprostiti trebamo sedamdeset puta sedam puta.“ Govoreći o reviziji dokumenta Mutuae Relationes, nuncij je istaknuo da je to osjetljivo područje o kojemu treba govoriti s puno srca; to je područje unutar Crkve, odnos između različitih skupina. U tom je kontekstu Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života potaknula novo

Govoreći o katoličko-pravoslavnoj Mješovitoj komisiji koja ispituje okolnosti i vrijeme u kojemu je živio blaženi Alojzije Stepinac, podsjetio je da je osnivanje te komisije bila inicijativa pape Franje. Prisjetio se brojnih uvreda koje su izrečene na tu inicijativu, ali i susreta s papom Franjom koji je rekao da je put kojim treba ići put milosrđa, put koji ne znači zatvaranje samih u sebe, iako smo možda u pravu. Kao Crkva izaći iz svoje sigurnosti i sheme prema drugima i suočiti se s drugima – to je gesta milosrđa koja u ovom slučaju postaje djelo pažnje prema braći pravoslavcima. To je doprinos koji možemo dati, doprinos stabilnosti koja nam je potrebna u ovim krajevima – poručio je nuncij.

Na pitanje biskupa Križića kako gleda na život redovnika u Hrvatskoj, nuncij je rekao da je papi Franji potvrdio da se na redovnike u Hrvatskoj može osloniti. Da oni imaju osjetljivost prema programima Svete Stolice. „Čvrsto sam uvjeren da redovnički život i njihove aktivnosti daju velik doprinos Crkvi u Hrvatskoj“, rekao je nuncij i dodao da dosada „nije bilo odgovarajućeg vrednovanja

njihova velikog doprinosa“. Spomenuo je i imenovanja dvojice biskupa redovnika, uz nadu da će ih biti još, te dodao kako i Papa ima posebnu osjetljivost prema redovnicima.

Na pitanje postoji li u Mješovitoj komisiji s pravoslavne strane intencija milosrđa i osjetljivosti, nuncij veli da je to pitanje koje često dobiva. Rekao je da ne trebamo brinuti kakvo je mišljenje druge strane, mi se trebamo voditi milosrđem Božjim. Naša je dužnost učiniti prvi korak. Prvi je korak da iskreno i sa siromaštvom duha jednostavno iznesemo svoja uvjerenja. To ne vrijedi samo za odnos s pravoslavnima, to uvijek vrijedi za logiku milosrđa. Ne smijemo stalno biti nepokretni i puni predrasuda. Dodao je da se Mješovita komisija ne bavi svetošću bl. Stepinca, nego povijesnim okolnostima u kojima je on živio. Potom je istaknuo žaljenje što osnutak ove Mješovite komisije nije u javnosti dovoljno pozitivno popraćen, jer je riječ o plemenitoj inicijativi i pokušaju da katolička i pravoslavna strana sjednu za isti stol i razjasne neka pitanja koja opterećuju obje Crkve. Papinu odluku o ovoj komisiji valja ispravno prenositi. „Vas redovnike i redovnice molim da prenosite te Papine nakane, nakane koje su ekumenske i milosrdne te poruke da trebamo izići iz svojih okvira ususret drugome“, zaključio je apostolski nuncij.

Darujući apostolskom nunciju monografiju Zlatni jubilej naše Konferencije te mu se zahvalivši na kraju susreta, predsjednik Konferencije je rekao: „Vjerujemo da ćemo iz ovoga procesa izaći svi obogaćeni i pomireniji te da će kršćanska ljubav nadrasti sve predrasude. Mi redovnici ćemo za to moliti.“

26

Vijesti • svibanj 2017.

Plenum

U

Fra Jure je spomenuo da će se stupiti u kontakt s Vijećem franjevačkih zajednica te ih obavijestiti o ovoj odluci plenuma i otvorenosti da i u budućoj zgradi Konferencija Vijeće franjevačkih zajednica ima svoj ured.

Prije podnošenja izvješća povjerenstava predsjednik Konferencije je sažeto podnio financijsko izvješće koje je sudionicima dano u radnim mapama. Potom je predstavio plan kupnje nove zgrade za Konferenciju s kojom bi se riješili sve teškoće u funkcioniranju. Kratko je istaknuo sve nedostatke postojeće zgrade u Prilazu Gjure Deželića 75 te aktivnosti koje su poduzete za njenu legalizaciju i uređenje pitanja vlasništva, što je u završnoj fazi.

Potom se prešlo na prijedlog promjene naziva Konferencije. U raspravi su predložena tri nova naziva: 1. Hrvatska redovnička konferencija (HRK), 2. Hrvatska redovnička unija (HRU) i 3. Hrvatska unija redovnika (HUR). Glasovanjem za prvi prijedlog novoga naziva (26 glasova za – od 38 s pravom glasa) usvojeno je da se, uz druge izmjene Statuta, Kongregaciji za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života predloži i izmjena naziva Konferencije u Hrvatska redovnička konferencija (HRK). Budući da je ovaj prijedlog naziva usvojen, o drugim se prijedlozima nije ni glasovalo.

Nastavak rada prvog dana plenuma nastavak rada plenuma don Pejo je pozdravio sve voditelje povjerenstava koji će podnijeti izvješća povjerenstava, a posebno je pozdravio fr.

Antu Gavrića, donedavnog dominikanskog provincijala i člana vijeća Konferencije koji je i voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica.

U raspravi se zaključilo da eventualna kupnja ili gradnja nove zgrade sjedišta Konferencije treba biti cjelovito i brzo rješenje. Da Konferencija treba imati pristojnu zgradu u kojoj će biti tajništvo te prostorije za odvijanje aktivnosti. Razgovaralo se i o novčanom iznosu koji redovničke zajednice dobiju iz državnog proračuna putem HBK. Rečeno je da zasad nema konkretnih lokacija za buduće sjedište. Zajednice su zamoljene da pomognu u traženju prikladnog rješenja.

Konstatirano je da treba osigurati novac za kupnju zgrade. Stoga je izglasovano da se druga, jesenska podjela sredstava zajednicama ne obavlja, nego da se tako dobivena sredstva ostave za kupnju zgrade (24 glasa za to da se sredstva ostave, 9 glasova da se sredstva podijele zajednicama, te 5 suzdržanih glasova – od ukupno 38 sudionika s pravom glasa).

U nastavku je predsjednik Konferencije zamolio zajednice da ne očekuju da se sve organizira iz Zagreba, iz sjedišta Konferencije, nego da se slobodno regionalno organiziraju, a Konferencija će vrijedne projekte uvijek podržati i financijski poduprijeti.

Potom je o. Srećko Rimac, OCD, izvijestio plenum da su karmelićani, kao nositelji, prihvatili prijedlog Konferencije da se Studij teologije posvećenoga života, pored Zagreba, organizira i u Splitu i da će studij u Splitu početi sljedeće 2017. godine. Uskoro će se definirati sve pojedinosti studija koji će se u trajanju od dvije godine naizmjence održavati u Zagrebu i u Splitu. Ustanovljeno je da ne bi bilo dovoljno kandidata da bi se studij mogao organizirati paralelno i u Zagrebu i u Splitu.

27 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Potom se raspravljalo o seminarima za redovnice te je predloženo da se seminar organizira i u drugim mjestima, a ne samo na Krku. Druge lokacije će se konkretno odrediti u komunikaciji sa sestrama kada se bude organizirao pojedini seminar. Fra Jure je rekao da se zajednice i same mogu zauzeti u pronalasku lokacije i predavača te da će dobiti potporu Konferencije. Više je sestara navelo Buško blato (Karmel sv. Ilije) kao dobru lokaciju za ovakve susrete te izrazilo želju da se seminari održavaju ondje.

Rasprava je nastavljena o suradnji Konferencije i njenih povjerenstava s biskupijskim povjerenicima za redovnike i redovnice.

Spomenuti su konkretni primjeri dobre suradnje i suradnje koju bi trebalo unaprijediti.

Potom se, prema Statutu, pristupilo usvajanju izvješćâ. Glasovanjem je usvojeno godišnje izvješće predsjednika s 35 odobravajućih glasova i jednim suzdržanim – od 36 sudionika s pravom glasa. Istim takvim odnosom glasova usvojeno je i financijsko izvješće.

Podnošenje godišnjih izvješća povjerenstava HKVRPP-a

I

zvješće Povjerenstva za predškolski odgoj je podnijela s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI, voditeljica povjerenstva. Navela je djelatnosti na koje je bio usmjeren rad povjerenstva: organiziran je seminar na nacionalnoj razini za sestre odgojiteljice od 15. do 16. ožujka 2016.; organiziran je posjet Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta, Agenciji za odgoj i

28

Vijesti • svibanj 2017.

obrazovanje, te Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport za Božić i Uskrs; potom hodočašće katoličkih vrtića Zagrebačke metropolije na Mariju Bistricu, hodočašće za djelatnice katoličkih vrtića u Boku Kotorsku 7-9. listopada 2016. godine te seminar s pravnicom Višnjom Mikuš Krešić.

Govoreći o planovima za budućnost, voditeljica je navela da povjerenstvo planira organizirati: seminar za odgojitelje katoličkih vrtića na nacionalnoj razini u ožujku 2017. godine, seminar za osnivače katoličkih vrtića gdje bi ih se bolje upoznalo s financijskim i pravnim poslovanjem vrtića; hodočašće katoličkih vrtića na Mariju Bistricu 2017. godine; zatim budno paziti na sva zbivanja na državnoj i gradskoj razini i zauzimati se za dobrobit katoličkih vrtića; poduzimati sve da sufinanciranje u Gradu Zagrebu ostane na ovoj razini koju smo postigli u izjednačavanju s gradskim vrtićima; te organizirati izlet odgojitelja katoličkih vrtića.

Kao teškoće navela je nedostatak odgojitelja na tržištu rada, probleme sa zamjenama te nemogućnost doškolovanja odgojitelja u vjeri. S. Katarina je na kraju iskazala radost da se otvaraju novi vrtići, ali i bojazan da ne će biti osoblja za katolički odgoj u vrtićima.

Izvješće Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica podnijela je s. Jelena Krilić, Kćeri Milosrđa, voditeljica povjerenstva.

S. Jelena navela je zadaće povjerenstva: organizacija Škole za novakinje, organizacija seminara za sestre juniorke, organizacija godišnjeg susreta kandidatica, postulantica i novakinja, organizacija dvodnevnog seminara za odgojitelje i odgojiteljice pod

Plenum

29 48. plenarna skupština HKVRPP-a

imenom Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica te permanentno usavršavanje odgojitelja i odgojiteljica putem organizacije Dana za odgojitelje i odgojiteljice tijekom godine.

U nastavku je molila plenum da umjesto s.

Samuele Klaić, školske sestra franjevke, za novu članicu povjerenstva imenuje s. Teu Barnjak, Kćeri Božje ljubavi. Prisutna poglavarica Kćeri Božje ljubavi s. Gordana Igrec odmah je dala svoj pristanak da s. Tea Barnjak bude imenovana članicom povjerenstva.

Napomenula je i da povjerenstvu predstoji zadaća traženja novoga profesora za predavanja iz Novoga zavjeta u Novicijatskoj školi. Povjerenstvo će nastavit i u nadolazećem vremenu organiziranje istih aktivnosti. Izdvojila je susret Vijeća odgojitelja i odgojiteljica koje se planira održati početkom svibnja 2017. godine u jednom od mjesta južnog dijela Hrvatske (Lovran ili Krk). Tijekom promišljanja o organizaciji Dana za odgojitelje, u povjerenstvu, a i u širem krugu odgojitelja i odgojiteljica, pojavila se ideja da taj dan na poseban način bude doista dan za odgojitelje i odgojiteljice i da barem u jednom prijepodnevu budu održana predavanja s radionicama. To bi bila pogodnost za predavače koji bi mogli više toga iznijeti u svojim predavanjima, a isto tako i za one odgojitelje i odgojiteljice koji bi željeli doći i iz daljih krajeva. Ta predavanja s radionicama ne bi bila mjesečna, nego bi se održavala u sklopu kompletnije cjeline, dva do tri puta godišnje.

Izvješće je zaključila riječima: „Svjesni smo da ulaganje u odgoj i u osobu znači ulaganje u budućnost i u dobro, s nadom da će plodovi toga rada donijeti rod u svoje

vrijeme. Stoga, sav svoj rad prepuštamo Božjem blagoslovu i vodstvu.“ Izvješće Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju podnio je fr. Ante Gavrić, OP, voditelj povjerenstva.

Od djelatnosti povjerenstva spomenuo je adventsku i korizmenu duhovnu obnovu za redovnike i redovnice najavivši da će adventska duhovna obnova ove godine za redovnice i redovnike grada Zagreba biti na 3. ili 4. nedjelju došašća, 11. ili 18. prosinca 2016. godine u franjevačkoj crkvi na Kaptolu, s početkom u 15.30 sati.

Potom je izvijestio o aktivnostima povjerenstva u povodu završetka Godine posvećenoga života, spomenuvši svečanu akademiju u povodu njezina završetka 26. siječnja 2016. Tom su prigodom predstavljeni radovi i dodijeljene vrijedne nagrade s natječaja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju koji su organizirani tijekom

Godine posvećenoga života. Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zborniku književnih i likovnih ostvarenja Radost u zajedništvu te fotokatalogu Ljepote pogleda koji je HKVRPP izdao u zajedništvu s Glasom Koncila. Promovirana je i prva pjesma i videospot Anđel Gospodnji se moli Redovničkoga sastava Laus, osnovanoga 2015. godine pri HKVRPP-u.

Na blagdan Svijećnice u zagrebačkoj katedrali održano je završno slavlje Godine posvećenoga života i ujedno Dan posvećenoga života.

Izvješćujući o Redovničkom band aidu (RBA) ‒ Redovničkom sastavu Laus istaknuo je zahvalnost svim zajednicama čiji su članovi sudjelovali u njemu. RBA je u protekle dvije godine svojim djelovanjem obogatio našu javnost, crkvenu i društvenu.

To je jedan od načina nove evangelizacije koja traži nove načine naviještanja i

30

Vijesti • svibanj 2017.

približavanja, nove načine prisutnosti. Treba podržati njegov rad i dalje te poticati zajednice da na razini naše redovničke konferencije imamo kvalitetan, reprezentativan zbor.

Teško je okupljati zbor ad hoc, nego bi on trebao djelovati u kontinuitetu i obnavljati se novim članovima, kad pojedini članove promijene mjesto prebivališta. Govoreći o planovima, naveo je da je redovnički zbor planirao još snimiti pjesmu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca te jednu božićnu pjesmu. Redovnički sastav Laus snimio je drugu svoju pjesmu, na kajkavskom, Hvala ti, Japa, a planiran je i videospot.

Nakon toga voditelj je istaknuo da su Redovnički dani u Godini posvećenoga života prvi puta održani u pet gradova: u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Đakovu i Zagrebu. U Splitu i Zagrebu trajali su po dva dana, a u drugim gradovima po jedan dan s po dva predavanja. Vijeće HKVRPPa odlučilo je da se, kao rezultat Godine posvećenoga života, Redovnički dani nastave održati u pet gradova. A to je ujedno i bila molba sudionika. Ove godine dani su održani na temu „Kultura milosrđa“.

Na kraju svoga izvješća fr. Ante je plenumu iznio prijedlog da se nastavi s Redovničkim danima u Dubrovniku, Rijeci, Splitu, Zagrebu i Đakovu. Da se odrede termini za svaki grad i da se ustale i ne mijenjaju.

Završio je s prijedlogom da se imenuju novi članovi u povjerenstvo.

Nakon izvješća plenum je usvojio termine Redovničkih dana u 2017. godini: • Redovnički dan u Rijeci – prva subota u rujnu 2017.

• Redovnički dani u Splitu – četvrti petak

Plenum

31 48. plenarna skupština HKVRPP-a

i subota u rujnu.

• Redovnički dani u Zagrebu – treći petak i subota u rujnu 2017.

• Redovnički dan u Dubrovniku - druga subota u rujnu.

• Redovnički dan u Đakovu - jedna subota u listopadu 2017.

Plenum je potvrdio da fr. Ante ostane na čelu ovoga povjerenstva te da Konferencija financira izlet Redovničkog band aida i sastava Laus.

Nakon što su predsjednik Konferencije fra Jure i tajnica s. Irena predstavili dugogodišnjeg vanjskog suradnika Konferencije Marinka Nikolića i opseg poslova koji je obavljao za Konferenciju, plenum je glasovao i apsolutnom većinom odlučio da Konferencija s njime sklopi radni ugovor sa svim pravima, kao što je to predviđeno Statutom Konferencije.

Izvješće Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja podnijela je s. Ana Begić, OP, voditeljica povjerenstva. U izvješću je s. Ana navela što je povjerenstvo ostvarilo tijekom ove i protekle godine. Navela je Nacionalni susret mladih redovnika i redovnica, zatim Svjetski molitveni dan za duhovna zvanja koji se poklopio s dolaskom tijela sv.

Leopolda Bogdana Mandića u Hrvatsku pa je susret u dogovoru sa povjerenikom Zagrebačke nadbiskupije za duhovna zvanja održan na Nedjelju Dobroga Pastira (17. travnja 2016.). U lipnju 2016. povjerenstvo je organiziralo euharistijsko klanjanje za mlade pod geslom: „Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.“ (2 Kor 3, 17)

Govoreći o časopisu Susret kojeg povjerenstvo priprema, s. Ana je istaknula da je on namijenjen mladima. Susret u svakom broju donosi intervju s biskupima, ali su središnji dio svjedočanstva redovnika i redovnica. Takav sadržaj, uz druge zanimljive materijale, pokazao se uspješnim i časopis ima pozitivne reakcije. U tom smislu je i Vijeće za sjemeništa i duhovna zvanja pri HBK izrazilo želju da za Nedjelju Dobrog Pastira u oblikovanju sadržaja sudjeluju i dijecezanski animatori za zvanja, te da se na razini HBK napravi i dodatak časopisa koji donosi prigodnu propovijed i molitve za dotičnu nedjelju. To se već drugu godinu zaredom uspješno i ostvarilo. Želja je da se, u dogovoru s predsjedništvom HKVRPP, pokuša dogovoriti da časopis, tj. dva broja godišnje, izlaze kao izdanje HKVRPP i HBK. Tu također ne treba zaboraviti niti KVRPP BiH. Časopis nije za profit, nego je bitno da se pokriju troškovi. Tako je bilo

i sa zadnjim brojem koji je došao u većinu biskupija, a s druge strane svi su troškovi bili pokriveni.

Potom je potaknula provincijale i provincijalke da naruče za svoje zajednice potrebnu količinu uz popust da bi ovaj časopis koji na poseban način promiče redovnički život, mogao doći do mladih i putem naših redovničkih zajednica.

Govoreći o planovima za budućnost, sestra je istaknula da povjerenstvo nastavlja s čestim i redovitim radnim susretima. Istaknula je da je većini članova ovo posljednja godina mandata, da su dvije sestre iz povjerenstva premještene, s. Slavica Tubak i s. Marija Zrno. Dodala je da ipak smatra da Povjerenstvo u ovome trenutku, premda uskoro istječe mandat cijelom povjerenstvu, ne treba nadopunjavati novim članovima jer će postojeći članovi do kraja mandata uspješno odraditi planirane zadaće.

32

Vijesti • svibanj 2017.

Posebno je istaknula suradnju povjerenstva s Vijećem za sjemeništa i duhovna zvanja HBK u kojem su aktivna i tri člana povjerenstva. Podsjetila je da je 2005. godine ovo vijeće nastalo upravo iz djelotvorne suradnje biskupijskih i redovničkih animatora za zvanja, osobito na području grada Zagreba. Dodala je da povjerenstvo sudjeluje na susretima animatora za duhovna zvanja koji se organiziraju jednom godišnje već 11 godina i na kojem sudjeluju nad/biskupijski i redovnički povjerenici i povjerenice iz RH i BiH, a formativnog su karaktera.

Ove godine susret je bio u Novigradu na Dobri na temu „Pedagogija Milosrdnoga“.

Idući susret je 19. - 21. rujna 2017. godine u Bosni i Hercegovini, u duhovnom centru Kuća navještenja u Gromiljaku kod sestara Služavki Maloga Isusa. U suradnji s Vijećem za sjemeništa i za duhovna zvanja HBK dogovoreno je da se napravi mogućnost zajedničke raspodjele materijala za rad na zvanjima, tj. da svi animatori mogu doći do korisnih materijala. Za to je odgovoran član našega povjerenstva o. Antonio Mario Čirko i vlč. Luka Rađa. To je dobra prilika za suradnju HKVRPP-a i HBK. U nastavku je prikazala kako je zadnjih šest godina, u suradnji s Povjerenstvom za pastoral duhovnih zvanja Zagrebačke nadbiskupije, organiziran Svjetski dan molitve za duhovna zvanja te druge aktivnosti.

Svome izvješću s. Ana je priložila i svjedočanstva redovnika i redovnica koji su sudjelovali na Nacionalnom susretu mladih redovnika i redovnica.

Nakon podnošenja izvješća plenum je definirao da se susret mladih redovnika i redovnica održava svake druge godine.

Plenum

33 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Sljedeći susret će se održati u studenome 2017. godine, a vijeće Konferencije će naknadno odrediti točan datum.

Izvješće Povjerenstva za medicinske sestre članice redovničkih ustanova podnijela je s. Mirjana Tomašević, milosrdnica Svetoga Križa, tajnica Povjerenstva. Navela je ostvarene projekte: božićni i uskrsni pohod Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Lobor-gradu, zajedno s Hrvatskom udrugom medicinskih sestara (HUMS), obilježavanje Međunarodnog dana bolesnika na blagdan Gospe Lurdske u suradnji sa HUMS-om i Liječničkim zborom, seminar za redovnice – medicinske sestre održan od 7. do 9. listopada na temu milosrđa.

Govoreći o planovima za iduću godinu navela je načelnu želju da povjerenstvo bude uključeno u događanja u Crkvi te konkretan plan: ostvariti ista događanja kao i u ovoj godini. „Izvanredna godina milosrđa, kako za cijelu Crkvu tako i za nas redovnice medicinske sestre, bila je poziv da milosrđe i dobrotu Božju živimo i svjedočimo onima koji su je najpotrebitiji, a to su nama povjereni bolesnici i njihovi najbliži“, rekla je s. Mirjana.

Na kraju je zamolila poglavarice da na aktivnosti koje organizira povjerenstvo upute sve svoje sestre koje se bave medicinskom skrbi, iako možda i nisu po profesiji medicinske sestre.

Izvješća Povjerenstva za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost podnijela je dopredsjednica Konferencije s.

Miroslava Bradica, suvoditeljica povjerenstva. Izvijestila je da je povjerenstvo i u ovoj godini nastavilo djelovati na projektima koje možemo nazvati tradicionalnima. Značajna

posebnost koja je obilježila djelatnost povjerenstva u 2015. i 2016. godini bila je Godina posvećenoga života te 50. obljetnica Konferencije. Sestra Miroslava je navela svečanost završetka Godine posvećenoga života proslavljen na blagdan Svijećnice 2. veljače 2016. godine, na Dan posvećenoga života, u svim našim nadbiskupijama i biskupijama, a Konferencija je organizirala svečanu akademiju u povodu toga. Tijekom Godine posvećenoga života raspisani su natječaji za književnost i likovnu umjetnost te fotografiju na koje su se mogli javiti redovnice i redovnici iz Hrvatske i iz zemalja diljem svijeta. Na akademiji su autorima najuspješnijih radova dodijeljene nagrade, a najširi izbor djela pristiglih na natječaj predstavljen je u knjizi književnih i likovnih ostvarenja Radost u zajedništvu te u fotokatalogu Ljepote pogleda. Tom prigodom je promovirana pjesma i videospot Anđel Gospodnji se moli Redovničkoga sastava Laus.

U povodu Dana posvećenoga života HKVRPP je 2. veljače priredio konferenciju za novinare. U središnjem dijelu konferencije predstavljena je Isusovačka služba za izbjeglice.

Euharistijsko slavlje u prigodi proslave blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života te zaključenja Godine posvećenoga života u zagrebačkoj je katedrali 2. veljače predvodio je kardinal Josip Bozanić.

Istaknula je da Konferencija izvrsno surađuje s Informativnom katoličkom agencijom, Glasom Koncila te Društvom hrvatskih katoličkih novinara. Hrvatski katolički radio, Radio Marija, Radio MIR Međugorje otvoreni su za prenošenje obavijesti, najava, informacija, sadržaja povezanih uz događanja HKVRPP. Mir i dobro – emisija Religijskog programa HRT-a redovito donosi najvažnija događanja vezana uz redovništvo i HKVRPP.

34

Vijesti • svibanj 2017.

Projektima Redovničkog band aida i redovničkog zbora Laus te sportskim igrama redovnica napravljen je velik iskorak prema prisutnosti redovništva u javnim i komercijalnim medijima.

Tajništvo s manje odstupanja tiska naš informativni časopis Vijesti. Povjerenstvo za promociju duhovnih zvanja priređuje časopis Susret, a Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost priređuje časopis Posvećeni život.

Od samoga početka Godine posvećenoga života HKVRPP je slušao intervencije pape Franje, prefekta i tajnika Kongregacije za USŽ i DAŽ u svemu što su govorili. Prevedeni su i tiskani (u Vijestima i kao zasebne knjižice) svi dokumenti, okružnice, smjernice pisma i homilije koje su papa Franjo i Kongregacija donijeli uz Godinu posvećenoga života.

U biblioteci Dokumenti HKVRPP-a tajništvo je pripremilo za tisak i tiskalo: Apostolsko pismo svetog oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, okružnicu Radujte se!, okružnicu Istražujte!, okružnicu Kontemplirajte!, okružnicu Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi te apostolsku konstituciju Vultum dei quaerere.

Dopredsjednica je potom izvijestila o časopisima Konferencije: Posvećenom životu, Vijestima i Susretu te o monografiji Zlatni jubilej naše konferencije rekavši da je to vrlo vrijedno djelo u kojem je sažeto 50 godina djelovanja Konferencije. U ovu knjigu je uloženo jako puno truda, kako onog fra Ljudevita Maračića, tako i našeg Marinka Nikolića, odnosno tajništva, koji su na knjizi intenzivno radili od lipnja do listopada. Posebno je naglasila da je u ovoj knjizi

Plenum

35 48. plenarna skupština HKVRPP-a

po prvi puta sustavno obuhvaćena i povijest nekadašnje Unije. O muškom redovništvu, tj. Konferenciji, fra Ljudevit je 1994. napisao knjižicu.

Potom je sažeto izvijestila o internetskim i Facebook stranicama Konferencije.

Sestra Miroslava posebno je napomenula da ne treba zaboraviti „da su medijske kuće ipak samo prenositelji vijesti, da smo mi oni koji stvaraju i trebaju stvarati sadržaje i kreirati nazočnost redovništva u medijima.

HKVRPP svakako treba i dalje ulagati napore u medijskoj promociji redovništva i vrijednosti za koje oni žive. Godina posvećenoga života iskorištena je kao poseban medijski izazov za Konferenciju. Nadam se da smo uspjeli odgovoriti na taj izazov i da ćemo uspijevati i u budućnosti“, rekla je dodajući da tajništvo radi i na mobilnoj aplikaciji za Konferenciju, odnosno Susret i Zovem te.

DRUGI DAN Plenarne skupštine

člana vijeća, samo vijeće izabire apsolutnom većinom glasova novoga člana koji će dovršiti mandat svoga prethodnika“, bira se njegov nasljednik na mjestu višeg poglavara do sljedeće skupštine.

D

Glasovanjem je jednoglasno usvojen prijedlog da se čl. 25 izmjeni tako da glasi: „Prestanu li predsjednik, potpredsjednik ili član vijeća biti višim poglavarom u svojoj redovničkoj ustanovi prestaje im i mandat u vijeću.“ Ustanovljeno je i da dosadašnji čl.

25. nije bio u skladu s pravom.

Ustanovljeno je da čl. 25. Statuta koji glasi: „Prestanu li predsjednik, potpredsjednik ili član vijeća biti višim poglavarom u svojoj redovničkoj ustanovi, oni unatoč tome dovršavaju svoj mandat u vijeću“, treba izmijeniti tako da član vijeća, kada prestane biti višim redovničkim poglavarom, prestane biti član vijeća, a prema članku čl. 28 koji glasi: „Ako se isprazni služba

U daljnjoj raspravi odlučeno je da se radi jasnoće u Statutu, čl. 8. b, na kraju doda: „A on nema pasivno pravo glasa.“

rugi dan plenuma započeo je jutarnjom molitvom i raspravom o članstvu u vijeću Konferencije, odnosno o mandatu člana vijeća koji je prestao biti viši redovnički poglavar ili poglavarica. U raspravi je sudjelovao i biskup Zdenko Križić dajući svoj doprinos.

Potom se raspravljalo i o drugim člancima Statuta, no nisu usvojeni konkretni prijedlozi za izmjenu tih članaka.

U raspravi je potvrđena potreba čuvanja veze redovništva u Hrvatskoj sa Svetom

Stolicom, odnosno apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj.

Potom je kratko raspravljano o anonimnom pismu koje je upućeno i Konferenciji i biskupima. Usuglašeno je da se o anonimnim pismima ne raspravlja i da im ne treba davati pozornost.

U nastavku rada plenumu se obratila s.

Damjana Tramte, HMP, članica KORUSa, provincijalka Slovensko-hrvatske provincije sestara Kćeri Marije Pomoćnice i prenijela pozdrav slovenskih redovnika i redovnica te KORUS-a, čestitajući hrvatskim redovnicima i redovnica 50 godina zajedništva. „Mi idemo za vama. Radujem se da ste usvojili prijedlog novoga naziva Konferencije. Želim vam da u skladu s tim i redovništvo u Hrvatskoj bude u znaku zajedništva i jednostavnosti. Mi kao susjedi se pridružujemo vama i potvrđujemo svoju naklonost i molitve“, poručila je s. Dam-

36

Vijesti • svibanj 2017.

jana. Fra Jure je zahvalio sestri Damjani i zamolio ju da uzvrati pozdrave istaknuvši da bi bilo dobro da se naprave godišnji susreti konferencija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji.

Potom je glasovanjem odlučeno da Konferencija kupi jedan skroman osobni automobil.

Sljedeća tema rasprave je bila ekonomsko poslovanje zajednica. Istaknuto je da su Smjernice za upravljanje dobrima u ustanovama posvećenoga života i družbama apostolskoga života dobar putokaz za gospodarenje u redovničkim zajednicama, gospodarenje kojemu je cilj da se poboljša zajedništvo, a ne da se dijeli. Netransparentno poslovanje u zajednicama je čest uzrok razdora.

Utvrđeno je da postoji potreba da se na razini Konferencije organizira informiranje za ekonome i provincijale i provincijalke provincija jer same zajednice imaju prilično nejasnoća o načinu rada u financijskom poslovanju. Odlučeno je da se takav susret organizira na proljeće 2017. godine. Istaknuto je da djelovanje zajednica u ekonomskom poslovanju treba biti usklađeno sa stavovima Biskupske konferencije o tom pitanju. Predsjednik Konferencije istaknuo je duhovnu razinu ekonomskog poslovanja redovničkih zajednica naglasivši da „svrha našeg ekonomskog poslovanja nije profit nego postizanje zajedništva. Naš se učinak ne mjeri profitom već bratstvom – naša ekonomija se mjeri bratstvom i sestrinstvom. Svi članovi zajednica trebaju biti temeljno jednaki, bez obzira na službe... Cijela zajednica i svi njeni članovi moraju davati svjedočanstvo siromaštva.“ U nastavku rasprave dotaknuto je više konkretnijih ekonomskih tema. Razmjen-

Plenum

jivana su iskustva o oporukama članova i članica zajednica, o iskustvima s raspolaganjem smještajnim kapacitetima zajednica.

Ustanovljeno je da postoji prilično zakonskih nejasnoća te da se same državne vlasti i komercijalna poduzeća često različito postavljaju prema redovničkim zajednicama kao pravnim osobama. Raspravljano je mogućnosti iskorištavanja sredstava iz fondova Europske unije te o mogućnostima sufinancirane energetske obnove samostana.

Naglašeno je da treba pokušati postići sintezu između kanonskoga prava i obveza prema državnim zakonima. Istaknuto je i da redovnici i redovnice nemaju adekvatnu formaciju u ekonomiji te da u to treba ulagati.

Prihvaćen je prijedlog da se organizira sastanak sa stručnjacima Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za javne financije da bismo upoznali cijelu problematiku i dobili adekvatne upute za vođenje ekonomije.

Odlučeno je da Konferencija pokuša pronaći osobu koja je stručna i u građanskom i u kanonskom pravu te da se ona angažira kao vanjski suradnik Konferencije.

Rasprava je potom nastavljena o visokom obrazovanju redovnika i redovnica, odnosno o studiju teologije kod otaca isusovaca. Izneseno je da je taj studij je spasio puno zvanja. Često je Katolički bogoslovni fakultet prezahtjevan za neke studente, pa tako i neke redovnike i redovnice. U zajednicama ima kandidata koji ne mogu studirati na KBF-u radi njegove visoke akademske razine. Istaknute su formativne prednosti ovoga posebnog studija te potreba redovničkih zajednica za njim. To je tema o kojoj trebamo razgovarati s Biskupskom konferencijom. Predsjednik Konferencije je konstatirao kao će ovu temu pokušati staviti

37 48. plenarna skupština HKVRPP-a

na dnevni red sljedećeg susreta provincijala s biskupima HBK.

valnica koju će predvoditi apostolski nuncij, a propovijedat će biskup Ivica Petanjak.

Potom je kratko raspravljano o potrebi digitalne kataloške obrade arhiva redovničkih knjižnica i arhiva. Nije donesena nikakva konkretna odluka.

Na kraju je određeno je da se sljedeće skupština održi 18. i 19. listopada 2017. godine u franjevačkom samostanu u Dubravi.

Zbog činjenice da sve više katoličkih škola vode redovničke zajednice, raspravljano je o osnivanju novoga povjerenstva za školstvo pri Konferenciji. Glasovanjem je usvojeno da se postojeće Povjerenstvo za predškolski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove preimenuje u Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove te da se ono dopuni novim članovima.

Nakon verifikacije svih zaključaka plenuma predsjednik Konferencije je pozvao sve provincijale i provincijalke na akademiju Zlatni jubilej naše Konferencije na kojoj će predavači predstaviti povijest Konferencije i njene perspektive. Na akademiji će se predstaviti i monografija Zlatni jubilej naše Konferencije, a potom će se slaviti sveta misa zah-

Četrdeset osma plenarna skupština HKVRPP-a završena je predsjednikovom zahvalom biskupu Zdenku, svim ocima i sestrama sudionicima, voditeljima i članovima povjerenstava, tajništvu te suradnicima.

Biskup Zdenko je na kraju blagoslovio plenum zahvalivši se svim poglavarima i poglavaricama.

Izbor novoga člana Vijeća Konferencije Vijeće HKVRPP-a je nakon Plenarne skupštine apsolutnom većinom glasova donijelo odluku da se umjesto dosadašnjeg člana vijeća fr. Ante Gavrića, kojemu je prestala služba višeg poglavara u njegovoj redovničkoj zajednici, a time i članstvo u Konferenciji i Vijeću, za člana Vijeća HKVRPP-a imenuje fr. Slavko Slišković, OP, dominikanski provincijal.

38

Vijesti • svibanj 2017.

Izvješće o godišnjem radu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Fra Jure Šarčević, predsjednik HKVRPP-a Zagreb,19. i 20. listopada 2016.

C

Uvod

ijenjene sestre poglavarice, poštovana braćo provincijali i ostali poglavari, drage sestre i braćo u Kristu, dobro došli na ovo 48. plenarno zasjedanje naše Konferencije. Sve vas srdačno pozdravljam. Na poseban način pozdravljam mons.

Matu Uzinića, dubrovačkog biskupa i predsjednika Vijeća HBK za posvećeni život, i zahvaljujem mu što je došao na ovo zasjedanje.

On prati rad naše Konferencije, sudjeluje na mnogim našim skupovima i podupire naše različite inicijative. Hvala Vam, oče biskupe, brate Mate!

U skladu s čl. 33. Statuta HKVRPP-a, kao predsjednik podnosim vam godišnje izvješće o radu Konferencije.

Na kraju druge godine djelovanja vodstva Konferencije u novom sazivu koja se poklapa i s Godinom milosrđa te obilježavanjem 50. obljetnice HKVRPP-a, želim vas izvijestiti o tome što smo planirali i od toga kroz proteklo razdoblje ostvarili te jesmo li u svojim nastojanjima uspjeli biti u skladu s potrebama Crkve i društva, što može biti poticaj da isto detaljnije sagledamo kasnije u raspravama.

Plenum

Prije svega, dužnu zahvalnost želio bih izreći članicama i članovima Vijeća Konferencije koji su s osjećajem odgovornosti, sa strpljenjem i marljivošću obavljali povjerene im dužnosti i tako dali vrijedan doprinos u radu Predsjedništva, o kome ovisi i kvaliteta rada naše Konferencije u cjelini. Održali smo četiri sjednice Vijeća, svaki put u drugom samostan neke od sestara ili braće članova Vijeća. Zahvaljujem voditeljicama i voditeljima kao i članovima pojedinih povjerenstava koji su glavni nositelji svih projekata Konferencije. Zahvaljujem svima vama, članicama i članovima HKVRPP-a, za svestranu suradnju i dragocjenu pomoć, kako neposredno, tako i posredstvom članica i članova vaših zajednica, u realiziranju mnogih zajedničkih nam projekata. Zahvaljujem svim suradnicima koji su nam pomagali u različitim prigodama.

Na poseban način zahvaljujem tajnici Konferencije s. Ireni Olujević, koja je vjerno, pedantno i zauzeto svakodnevno radila u tajništvu Konferencije. Isto tako i gosp. Marinku Nikolić, bez čije stručne pomoći mnogi poslovi ne bi mogli biti učinjeni.

U ovom izvješću, dok se osvrćem na proteklu godinu rada HKVRPP-a, nemam namjeru zadržavati se na radu svakog pojedinog povjerenstava jer ćemo izvješća njihovih voditeljica i voditelja imati prilike čuti kasnije.

Ovo izlaganje ima dvanaest kratkih poglavlja, odnosno točaka o kojima ću ukratko govoriti.

39 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Nove članice i članovi HKVRPP-a: •

s. M. Emila Barbarić, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije sestara Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje sa sjedištem u Zagrebu

•

s. Andrea Nazlić, provincijalna predstojnica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presv. Srca Isusova sa sjedištem u Splitu

•

•

•

•

s. Slavica Balić, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije sestara franjevki misionarki iz Asiza sa sjedištem u Zagrebu s. M. Petra Marjanović, provincijska poglavarica sestara Služavki Maloga Isusa Provincije Presv. Srca Isusova i Marijina sa sjedištem u Zagrebu s. Gordana Igrec, provincijalna poglavarica sestara Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti sa sjedištem u Zagrebu fra Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM.

•

Ove godine na svojim kapitulima ponovno su izabrane i snagom Statuta HKVRPP-a potvrđene članice:

•

s. Terezija Šarčević, vrhovna poglavarica Družbe sestara Kraljice svijeta sa sjedištem u Zagrebu

•

s. M. Anemarie Radan, provincijska poglavarica sestara Služavki Maloga Isusa Provincije sv. Josipa sa sjedištem u Splitu.

U ime HKVRPP-a svima njima čestitam i radujem se našoj suradnji.

Obljetnice i proslave u pojedinim redovima i družbama

Proteklu godinu obilježilo je više proslava i jubilarnih slavlja. Nije potrebno sve ih nabrajati jer smo o njima pisali u Vijestima i objavljivali na internetskoj stranici Konferencije. Ipak, zbog posebnog značaja treba spomenuti obilježavanje sljedećih obljetnica: • otvorenje jubileja 800. obljetnice dominikanskoga reda • 125. obljetnica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa • 800. obljetnica asiškog oprosta, tzv. porcijunkulski oprost • 500. obljetnica diobe Prvoga franjevačkog reda • 200. obljetnica rođenja s. Marije Leopoldine Brandis, utemeljiteljice Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

Treba istaknuti da je predsjednik sudjelovao gotovo na svim ovim obljetnicama.

Osvrt na 47. plenarnu skupštinu Pod znakom Godine posvećenoga života i riječima „Evanđelje, proroštvo i nada“, koje sažimaju poruku Godine posvećenoga života, u dominikanskom samostanu u Ivanićgradskoj ulici u Zagrebu, 26. I 27. listopada održana je 47. plenarna skupština Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Na samome početku radnoga dijela skupštine u ponedjeljak, 26. listopada, predsjednik HKVRPP-a pozdravio je nazočne te im zaželio dobrodošlicu. Najprije je pozdravio mons. Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog i tadašnjeg predsjednika Vijeća HBK za

40

Vijesti • svibanj 2017.

ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, potom potpredsjednicu KORUS-a s. Damjanu Tramte i predsjednika KVRPP BiH fra Lovru Gavrana te sve članice i članove HKVRPP-a.

Nakon predstavljanja sudionika plenuma, godišnje izvješće o radu HKVRPP-a podnio je predsjednik koji je naglasio da se ova godina njegova mandata poklapa s Godinom posvećenoga života. Zahvalio je članovima Vijeća koji su zdušno i odgovorno obavljali obveze i dužnosti te voditeljima i članovima povjerenstava koji su glavni nositelji svih projekata Konferencije, kao i svim članovima i članicama Konferencije na organizaciji svih zajedničkih projekata i svim suradnicima.

U izvješću se predsjednik najprije kratko osvrnuo na značajne obljetnice koje su pojedine redovničke zajednice obilježile u protekloj godini. Potom se osvrnuo na zaključke i sadržaj 46. plenarne skupštine održane u listopadu kod sestara karmelićanki BSI na zagrebačkom Vrhovcu na temu „Ususret Godini posvećenoga života: opći poziv na svetost – svetost redovništva“, o čemu je predavanje održao mons. Marko Semren, banjolučki pomoćni biskup.

Predsjednik je potom predstavio povjerenstva koja djeluju pri HKVRPP i njihove voditeljice i voditelje. Istaknuo da su povjerenstva ostvarivala predviđen plan i program koji je u Godini posvećenoga života bio i više nego bogat. „Ako želimo tako nastaviti, potrebno je da poglavari i poglavarice stave na raspolaganje članove svojih zajednica, jer njihov rad uvelike ovisi o onima koji ga sačinjavaju. Ideje i projekti mogu biti izvrsni, ali su uvijek potrebni nositelji koji će ih znati,

Plenum

41 48. plenarna skupština HKVRPP-a

moći i htjeti ostvarivati“, poručio je.

dana te raznih drugih susreta.

Govoreći o suradnji HKVRPP-a s mjesnim ordinarijima RH, istaknuo je kako je ta suradnja bila vrlo bogata. Od događanja na tom području izdvojio je susret s zagrebačkim nadbiskupom i kardinalom Josipom Bozanićem na božićnom čestitanju kada se kardinal susreo s redovnicama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama ustanova posvećenoga života, družbi apostolskoga života i svjetovnih ustanova.

Susretu je nazočio i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić.

U svome izvješću predsjednik Konferencije potom se osvrnuo na suradnju s Unijom europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica (UCESM) podsjetivši da je HKVRPP članica UCESM-a i dodao da HKVRPP s ovom organizacijom u stalnom kontaktu i međusobnoj suradnji.

Spomenuo je da je u Godini posvećenoga života u ožujku u Tirani održana Generalna skupština nacionalnih konferencija Europe, članica UCESM-a, na temu „Redovnici i redovnice u Europi, svjedoci i tvorci zajedništva“.

Potom je spomenuo 17. veljače 2015. kada su se u zgradi HBK-a članovi Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije susreli s višim redovničkim poglavaricama. Na susretu je s. Stanka Oršolić, članica Družbe sestara Naše Gospe održala kratko predavanje o iskustvu volontiranja i rada sa žrtvama trgovine ljudima.

Zatim se predsjednik spomenuo tradicionalnog susreta redovnica grada Zagreba s kardinalom J. Bozanićem u ožujku 2015.

Potom je 9. lipnja 2015. u sjedištu HBK u Zagrebu održan redoviti godišnji susret biskupa s redovničkim provincijalima na temu „Je li posvećeni život prepoznat kao dar koji je ‘darovan Crkvi, rađa se u Crkvi, raste u Crkvi, sav je usmjeren na Crkvu’“? o čemu je govorio o. Jakov Mamić, OCD. Taj susret ocijenjen je vrlodobrom ocjenom. Događanja i slavlja koja je organizirala Konferencija pratili i u njima sudjelovali nadležni biskupi.

Zatim je posebno spomenuo obilježavanja otvaranja Godine posvećenoga života na nacionalnoj razini i na razini pojedinih biskupija, Dana posvećenoga život, redovničkih

Svaka je konferencija imala mogućnost podnijeti jedno izvješće o situaciji u vlastitoj Konferenciji opisujući suradnju s biskupima, izazove i probleme s kojima se moraju suočiti kada je riječ o zvanjima i službama. Redovništvo u Hrvatskoj predstavio je predsjednik fra Jure Šarčević te član Vijeća HKVRPP-a i provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić.

Govoreći o duhovno-obrazovnim programima za redovnike i redovnice, predsjednik je spomenuo kako su o temi „Poruke pape Franje redovništvu“ pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD, održana tri seminara u trima različitim terminima: jedan za članice HKVRPP-a i dva za kućne poglavarice i sestre. Zbog velike zainteresiranosti sestara, u planu je u studenom još jedan turnus seminara za redovnice (redovnike) o istoj temi.

Potom je podsjetio da je prošle godine na skupštini pokrenuto pitanje ponovne organizacije duhovnih vježbi za redovnice.

Fra Jure je izvijestio i o studiju Teologija posvećenoga života, kojim se želi ponuditi stručna formacija iz tematike posvećenoga

života pod biblijsko-teološkim, povijesnokulturalnim, psiho-sociološkim i pravnim aspektima. Studij je započeo s radom prije dvije godine. Prva generacija studenata uspješno je završila studij.

Potom je predsjednik kratko podnio i financijsko izvješće. Detaljni prikaz financijskog poslovanja Konferencije dobio je na uvid svaki sudionik Plenarne skupštine.

Na posljetku je naveo planove za budućnost o kojima Konferencija treba voditi računa.

Tako je naveo moguću izmjenu i dopunu Statuta, daljnju pastoralnu skrb za članove i članice Konferencije (seminari, duhovne obnove i duhovne vježbe…), nastavak jezičnih tečajeva za redovnike i redovnice, daljnju medijska promidžba redovništva, realizaciju predviđenih aktivnosti i projekata uz Godinu posvećenoga života te obilježavanje 50. obljetnice Konferencije u 2016. Napomenuo je da je Vijeće HKVRPP-a osnovalo Odbor za organizaciju te proslave. Predloženo je da se obilježavanje jubileja poveže s održavanjem Plenarne skupštine 2016., što je glasovanjem i usvojeno. Nakon što je podneseno izvješće, provincijali i provincijalke raspravljali su o u izvješću, o prezentiranim projektima Konferencije te o drugim pitanjima potaknutim izviješćem.

Potom su voditelji povjerenstava iznijeli svoja izvješća i prijedloge. Najprije je fr. Anto Gavrić izvijestio o radu Povjerenstva za trajni redovnički odgoj, zatim s. Katarina Pišković o radu Povjerenstva za predškolski odgoj.

O radu Povjerenstva za početnu formaciju redovnica i redovnika izvijestila je voditeljica s. Marina Kosina, o radu Povjerenstva za promicanje redovničkih zvanja voditeljica s.

Ana Begić, o radu Povjerenstva za medicin-

42

Vijesti • svibanj 2017.

ske sestre, voditeljica s. Danica Grgić, te na kraju s. Miroslava Bradica o radu Povjerenstva za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost suvoditeljica i dopredsjednica Konferencije. Nakon svakog izvješća raspravljalo se o učinjenom te o prijedlozima za djelovanje konkretnog povjerenstva u sljedećem razdoblju. Plenum je, između ostaloga, izglasovao i nove članove pojedinih povjerenstava.

Drugi dan Plenarne skupštine započeo je misnim slavljem u župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića. Misu je u zajedništvu s provincijalima i provincijalkama predvodio predsjednik Konferencije.

U nastavku rada Skupštine provincijali i provincijalke nastavili su raspravu od prethodnoga dana. Osvrćući se na susret hrvatskih redovnica i redovnika s tajnikom Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života mons. Joseom Rodriguezom Carballom, koji je na poziv Predsjedništva HKVRPP-a održan 24. listopada u Zagrebu, sudionici Skupštine rezimirali su glavne poruke iz njegova predavanja i pokušali sagledati njihovu primjenljivost u realnostima hrvatskoga redovništva.

U svom predavanju mons. Carballo je, između ostaloga, govorio o današnjem stanju posvećenoga života te o posvećenom životu u budućnosti. Pritom je naglasio da su za (ne)kvalitetan život u redovničkoj zajednici odgovorni svi članovi, ne samo poglavari, provincijali ili generali, da nema smisla voditi utopističke razgovore u samostanima koji frustriraju, da je važnije više moliti, a manje pričati o molitvi, da je važnije živjeti bratstvo, a manje pričati o njemu. Uputio je da je pri prihvaćanju novih zvanja u zajed-

Plenum

nicu važno dobro razlučivanje što je dominantno na duhovnim osobama, a da psiholozi i sociolozi mogu biti pomoćnici: „Kod razlučivanja važno je voditi računa o karizmi, evanđelju i znakovima vremena. Sve su karizme dobre. Na nama je da utemeljitelje naših družbi koji su nam definirali karizme aktualiziramo u današnjem svijetu.“ Ukazujući na dar brojnijih duhovnih zvanja u Hrvatskoj (u usporedbi s drugim zapadnim zemljama), naglasio je da je važno pratiti ih i adekvatno pomagati, inače će se izgubiti, čak i ako mladi koji su došli ostanu u samostanu. Zato je važno formirati odgojitelje koji će biti sposobni pratiti mlade, pri čemu nikako ne smiju biti policajci: „Važno je promijeniti shemu formacije. Ključni trebaju biti vjera, bratski suživot i osjećajnost naglašavajući pritom da biti redovnik samim time ne znači biti i vjernik. Iza habita se može kriti i ateist. A oni koji su zavjetovani ne smiju biti u samostanima samo zato što ih od kopanja bole leđa ili ih je prositi stid.

Papa Franjo nam je poručio da mi redovnici ne smijemo biti tužne sljedbe, već da trebamo živjeti strastveno, srca zaljubljena u Isusa Krista“, zaključio je u svom predavanju mons. Carballo.

U osvrtu na predavanje, poglavarice i poglavari su se složili da je tajnik Kongregacije pokrenuo dosta pitanja važnih za usmjerenje u djelovanju posvećenih osoba u Hrvatskoj.

Apel Pape Franje redovnicima da iziđu na periferije pokrenulo je među sudionicima Plenarne skupštine pitanje identiteta pojedinih redovničkih zajednica. Što, kako i gdje odgovoriti na Papin apel a da se ne izgubi vlastita karizma budući da su svi (kako izgleda) pozvani činiti isto?

43 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Kroz raspravu se došlo do zaključka da svaka zajednica mora čuvati vlastiti identitet pronalazeći pri tome načine kako u naše vrijeme živjeti karizmu utemeljitelja i utemeljiteljica.

U tom kontekstu pojedine su provincijalke i provincijali primijetili da Papa ne govori izolirano o periferijama, nego govori o radosti zajedništva, što nas potiče da najprije u vlastitim zajednicama otkrijemo „periferije“ (a ima ih).

Doprinos HKVRPP-a na planu radosti i zajedništva pokazao se i u djelovanju Redovničkog band aida što ga je pokrenuo HKVRPP. Osnovan u Godini posvećenoga života, u nastupima uživo i kroz medije pronosio je poruku radosti Bogu posvećenih osoba.

Diskusija je nastavljena sagledavanjem aktualne situacije s prodorom migranata s istoka u europske zemlje. Tisuće ih dnevno dolazi, prolazi ili privremeno smještaju i u Hrvatskoj. To je svakako izazov za redovnike. Na pitanje primjerene pomoći istaknuto je da zajednice već daju doprinose kako pojedinačno, tako i preko odgovarajućih institucija i udruga. Predsjednik HKVRPP-a napominje da je Konferencija izdvojila određen novčani iznos za pomoć izbjeglim osobama.

U raspravi je istaknuto da je rubnim ljudima, osim materijalne, potrebna i duhovna pomoć što je pokrenulo pitanje adekvatnih redovničkih osoba za pružanje duhovne pomoći.

Radni dio Plenarne skupštine završio je donošenjem zaključaka i odluka glede projekata Konferencije i njezinog djelovanja za sljedeće jednogodišnje razdoblje.

Između ostaloga, izdvajamo sljedeće: • potrebno je nastaviti s dosadašnjim hvaljenim seminarima za redovnike i redovnice, a svi troškovi ovakvih susreta te drugih kulturno-obrazovnih i duhovnih programa u potpunosti se trebaju financirati iz fonda HKVRPP-a (za razliku dosadašnje prakse da zajednice same snose 85 % troškova); • nastavlja se sa studijem Teologije posvećenoga života koji vode hrvatski karmelićani uz potporu HKVRPP-a, isti studij treba nastojati organizirati u još jednom gradu u Hrvatskoj; • potvrđeni su novi članovi povjerenstava pri HKVRPP-u; • potvrđene su zajedničke aktivnosti u Godini posvećenoga života te da proslava 50. obljetnica Konferencije bude u 2016. uz Plenum 2016.; • nastavlja se s jezičnim tečajevima za redovnike i redovnice; • nužno je nastaviti s jačanjem medijske nazočnosti redovništva; • potrebno je organizirati susrete svih zajednica koje su osnivači i voditelji predškolskih ustanova; • odlučeno je da će se Redovnički dani, u organizaciji Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju pri HKVRPP-u, nastaviti održavati jednom godišnje u više hrvatskih gradova; u organizaciju treba uključiti (nad)biskupijske povjerenike za posvećene osobe s područja (nad)biskupije održavanja Redovničkih dana; • prihvaćeno je da Redovnički band aid,

44

Plenum

Vijesti • svibanj 2017.

osnovan u Godini posvećenoga života, nastavi s radom; • odlučeno je da se Redovnička himna, nastala u prigodi Godine posvećenoga života, internacionalizira i prevede na više stranih jezika; • govorilo se o tome da se dosadašnji naziv Konferencije - HKVRPP - zbog dužine i nepraktičnosti promijeni u novi naziv: Hrvatska redovnička konferencija; o ovome se nije glasovalo.

Kao i prethodnih godina i prošlogodišnja Plenarna skupština završila je susretom s mons. Alessandrom D’Erricom, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj.

Nakon pozdrava nunciju i zahvale na dolasku, koji je u ime svih redovnika i redovnica uputio predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarčević, apostolski se nuncij obratio višim redovničkim poglavarima i poglavaricama iz cijele Hrvatske te odgovarao na njihova pitanja.

Najprije je zahvalio na ovome, za njega, radosnom susretu napominjući važnost uloge koju redovništvo ima kroz svoju dobrotu, kroz pojedine karizme, svoje različite službe, ali i svojom brojnošću u Crkvi.

Kao izaslanik Svetoga Oca nuncij je naglasio da mu je važno slušati, čuti za poteškoće i to od osoba koje su pozvane o tome govoriti i na koje gleda s poštovanjem. Zamolio je redovnike i redovnice da njegova zapažanja prenesu u svoje zajednice.

Osvrnuvši se na pontifikat pape Franje i određene nove i drukčije vjetrove koji pušu u svijetu i u Hrvatskoj od trenutka kada ga je Duh Sveti pozvao da predvodi Crkvu, nuncij je rekao da je „Crkva u Hrvatskoj poznata

po svojoj odanosti Svetoj stolici. Povijesno je jako navezana na Svetu Stolicu i siguran sam da Crkva u Hrvatskoj hodi zajedno s papom Franjom koji je Petar naših dana. Ukazao je zatim na perspektivu Papine enciklike Radost evanđelja i pozvao poglavare i poglavarice: „Studirajte taj dokument, preporučite ga svojim zajednicama, širite njegove ideje i perspektive kako bi što bolje zaživio. U središtu tog dokumenta je Papin poziv Idite!, što su zadnje Isusove riječi. Crkva treba biti u pokretu, Crkva koja izlazi, izlazi van u susret drugima. Crkva koja ne očekuje da se samo njoj dolazi, Crkva koja ima inicijativu“, poručio je Apostolski nuncij. „Iznad svega“, istaknuo je nadalje nuncij, „bitno je postati siromašnima duhom. Treba se učiniti malenima poput djece, osloboditi se sebe samih, svojih sigurnosti i shema, metodologija koje smo usvojili, a danas više nisu vrijedne. Samo tako možemo prihvatiti perspektive koje Papa, kao vrhovni svećenik, s puno pažnje predlaže. To je spasonosno za cijelu Crkvu, to je spasonosno i za Crkvu u Hrvatskoj. U tom smislu redovničke su obitelji ispred drugih. Ja vas sada pozivam da pođemo tim putem nove evangelizacije zajedno. Hvala vam za ono što činite, to nije lako. S moje strane dobit ćete svu pažnju i potporu“, poručio je nuncij.

Djelovanje povjerenstava Pri HKVRPP-u (od ujedinjenja HKVRPa i HUVRP-a 2011.) u skladu sa Statutom Konferencije, djeluje šest mješovitih povjerenstava: •

Povjerenstvo za predškolski odgoj – voditeljica s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI

45 48. plenarna skupština HKVRPP-a

•

Povjerenstvo za početnu formaciju redovnica i redovnika – voditeljica s.

Jelena Krilić iz Družbe Kćeri milosrđa

•

Povjerenstvo za trajni redovnički odgoj – voditelj o. Anto Gavrić, dominikanac

•

Povjerenstvo za promicanje redovničkih zvanja – voditeljica s. Ana Begić, dominikanka

•

Povjerenstvo za medicinske sestre – voditeljica s. Danica Grgić, Marijina sestra

•

Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost – voditelji fra Jure Šarčević i s. Miroslava Bradica.

Kao što sam već rekao, povjerenstva su ostvarivala predviđen plan i program koji je obuhvatio završetak GPŽ-a i Svetu godinu milosrđa koja je u tijeku. Ponovit ću i sada već toliko puta rečeno: - Želimo li da naša povjerenstva uspješno rade svoj posao, potrebno je da poglavarice i poglavari stave na raspolaganje odgovarajuće članove svojih zajednica, jer njihov rad uvelike ovisi o onima koji ga sačinjavaju. Ideje i projekti mogu biti izvrsni, ali su uvijek potrebni nositelji koji će ih znati, moći i htjeti ostvarivati. Izvješća voditelja povjerenstava koja će uslijediti poslije, pokazat će nam da strukturu pojedinih povjerenstava treba dopuniti, mijenjati, tj. uključiti nove osobe.

Glede promocije zvanja, koje nam je svima na srcu, spominjem i to da je suradnja HKVRPP-a i KVRPP-a BiH, nakon što je pretprošle godine oformljeno novo mješovito povjerenstvo, u nekim segmentima u stalnom kontinuitetu. O tome više u izvje-

šću voditeljice Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja.

Mrežna i Facebook stranica „Susret“ redovito su ažurirane, no korisno bi bilo da se češće obogaćuje kvalitetnijim prilozima te da se na stranici vidi veći dinamizam, a kvalitetu časopisa Susret potvrđuje i sve veći broj novih pretplatnika. Koristim ovu priliku da sve vas, poglavare i poglavarice, ponovo zamolim da se potrudite oko njegove distribucije. Svaki novi broj iziskuje puno vremena i energije, i šteta je da se taj trud ne finalizira na najbolji mogući način. Iako je naklada smanjena, časopisa opet dosta ostaje. Časopis ima 350 pretplatnika kojima tajništvo šalje poštom svaki broj.

Nadamo se uskoro razviti aplikaciju za pametne telefone SUSRET koja bi bila posvećena pastoralu zvanja, komunikaciji između mladih i redovnika/redovnica te povjerenicima za pastoral zvanja Informativni list Vijesti izlazi četiri puta godišnje. Sadržaji su u njemu informativni i vezani prvenstveno za rad HKVRPP-a te najvažnije vijesti iz pojedinih zajednica. Časopis, u skladu sa Statutom, priprema Tajništvo Konferencije. Također smo odlučili da izdanja budu ekonomski skromnija. Nakana nam je da se vrijeme izlaženja ovih kvartalnih izdanja uskladi sa slijedećim događajima: početak godine, redovnički dani, Plenarna skupština i kraj kalendarske godine.

U 2015. godini umjesto četiri broja godišnje tiskali smo po dva broja te jedan dvobroj, a u 2016. do danas jedan dvobroj s nakanom da izdamo još jedan broj do kraja godine, a drugi do ožujka 2017. Dvobroji su tiskani ponajviše zbog prezauzetosti Tajništva oko priprema okružnica, apostolske pobudnice i

46

Vijesti • svibanj 2017.

monografije. Dobrodošla su sva vaša zapažanja i možebitni prijedlozi. Prošle su godine u časopisu Vijesti donesene dvije okružnice: Radujte se i Istražujte, potom apostolsko pismo pape Franje te Smjernice za upravljanje imovinom u Ustanovama posvećenoga života i Družbama apostolskoga života. Smjernice… i ovaj put posebno preporučujemo ekonomima, poglavaricama i poglavarima pojedinih zajednica. Okružnice Kontemplirajte i Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi tiskane su uz Vijesti te su po jedna primjerak poštom slani na svaki samostan u Hrvatskoj.

U izdanju HKVRPP-a u biblioteci Dokumenti kroz protekle dvije godine (Godina posvećenoga života) prevedene su, pripremljene i tiskane: • Apostolsko pismo svetog oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života • okružnica Radujte se!

Plenum

kašnjenju je uglavnom u nepravodobnoj dostavi materijala koji ulaze u sadržaj časopisa.

Za internetsku stranicu HKVRPP-a prevodimo sve tekstove o zajednicama, kao i druge bitne sadržaje na engleski jezik.

Stalno Vijeće HKVRPP-a Vijeće Konferencije djelovalo je u skladu sa Statutima vodeći, dakako, računa i o odlukama donesenim na prošlogodišnjem Plenumu.

Tromjesečni sastanci Vijeća redovito su održavani. Nastojali smo pratiti događanja u Crkvi i društvu, a napose potrebe našeg redovništva, zajednički promišljajući koji i kakav bi mogao biti naš odgovor na današnje izazove. Više je inicijativa ostvareno, neke smo zamisli započeli ostvarivati, a neke ćemo projekte i na ovom Plenumu predložiti i zajedno odlučivati.

• okružnica Istražujte (2016.)

Vijeće Konferencije organiziralo je, sudjelovalo ili pratilo i sljedeće:

• okružnica Kontemplirajte

• rad povjerenstava

• Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi

• 18. ožujka sudjelovalo u organizaciji korizmenog susreta redovnica grada Zagreba s kardinalom Josipom Bozanićem

• Apostolsku konstituciju VULTUM DEI QUAERERE Sva su ta izdanja bila na brizi Tajništva. Za Vijesti smo prevodili i prigodne poruke, homilije pape Franje i drugih u Godini posvećenoga života. Posebice se to odnosi na međunarodne susrete u Vatikanu, susret posvećenih osoba koje rade u formaciji te susret mladih redovnika i redovnica, kao i puno drugih sadržaja. Časopis Posvećeni život, na žalost, još nije izišao ni u 2015. ni u 2016. godini. Razlog

• susret članova Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije s višim redovničkim poglavaricama, članicama Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica • susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s višim redovničkim poglavarima, članovima HKVRPP, koji imaju sjedište na području HBK • uspostavila se suradnja s Unijom europskih konferencija viših redovničkih po-

47 48. plenarna skupština HKVRPP-a

glavara i poglavarica (UCESM).

Vrijedno je ovdje spomenuti još nekoliko značajnih događanja ostvarenih u organizaciji Konferencije: U Zagrebu je 28. studenoga 2015. održan susret mladih redovnika i redovnica, redovničkih kandidata i kandidatica u Godini posvećenoga života. Pritom je izražena želja da se barem jedanput godišnje održavaju takvi susreti.

Na treću nedjelja došašća u crkvi sv. Franje na Kaptolu održana je adventska duhovna obnova za redovnice grada Zagreba u organizaciji Povjerenstva za trajnu redovničku formaciju pri HKVRPP-u.

U Godini posvećenoga života Klanjateljice Krvi Kristove regije Zagreb, pod pokroviteljstvom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, organizirale su Prve sportske igre redovnica u Hrvatskoj.

Igre su održane 29. i 30. prosinca u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Zagrebačkoj Dubravi na opću radost sudionica.

U povodu završetka Godine posvećenoga života 26. siječnja 2016. održana je svečana akademija koju je organizirala Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica. Tom prigodom prezentirani su radovi i dodijeljene vrijedne nagrade s natječaja za književnost, likovnu umjetnost i fotografiju koji su organizirani tijekom Godine posvećenoga života. Predstavljen je i najširi izbor odabranih radova u zborniku književnih i likovnih ostvarenja Radost u zajedništvu te fotokatalogu Ljepote pogleda koji je HKVRPP izdala u zajedništvu s Glasom Koncila. Tom prigodom promovirana je i prva pjesma i videospot Anđel Gospodnji se

moli, pri HKVRPP-a nedavno osnovanoga Redovničkoga sastava Laus.

Na petu korizmenu nedjelju 13. ožujka 2016. održana je korizmena duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu.

Duhovno-obrazovni programi za redovnike i redovnice Vrijedno je spomenuti sljedeće: O temi Duhovnost milosrđa – Bula Pape Franje o milosrđu – zahtjevi i mogućnosti pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD, održana su do sada tri seminara u trima različitim terminima: jedan za članice HKVRPP, i dva za kućne poglavarice i sestre. Zbog velike zanimanja sestara, u planu je u studenom još jedan turnus seminara za redovnice (redovnike) o istoj temi.

Studij Teologija posvećenoga života, kojim se želi ponuditi stručna formacija iz tematike posvećenoga života pod biblijsko-teološkim, povijesno-kulturalnim, psiho-sociološkim i pravnim aspektima, nakon što je prošle, 2014./15. ak. god. prva generacija studenata uspješno završila studij, isti je započela druga generacija. Nove članove naše Konferencije ovdje želim informirati da je ideju o osnutku ovoga Studija potaknula Konferencija, koja je organizaciju i vodstvo povjerila ocima karmelićanima. Oni su Studij organizirali kao dvogodišnji s predavanjima kroz jedan vikend u mjesecu. Četrdeset studentica i studenata upisali su i pohađali već prvu godinu studija koji je ponuđen svima zainteresiranim, redovnicama i redovnicima, članovima svjetovnih instituta i drugih oblika posvećenoga života.

48

Vijesti • svibanj 2017.

O mogućnosti organizacije istog studija i u Splitu, za koji se prošle godine pokazalo zanimanje, za sada ostajemo u nadi da će, kada se ostvare potrebni uvjeti, do toga i doći. Škola stranih jezika nastavila je s radom u organizaciji Konferencije i Jezičnog centra za učenje stranih jezika SPES. Prošle godine na Plenumu informirao sam vas da broj polaznika iz godine u godinu sve više opada tako da je u zimskom semestru ak. godine 2014./15. tečajeve pohađalo u Zagrebu 29 polaznika, a u Splitu 11. U ljetnom semestru 2015./16. u Zagrebu osam, a u Splitu tek četiri polaznika.

Ove su nas jeseni iz SPES-a obavijestili da naših polaznika ima svega 15 u sedam jezičnih stupnjeva. Budući da su po jedan ili dva polaznika u skupini, osim u jednoj gdje ih je pet, a što je dosta skupo, na sjednici Predsjedništva odlučeno je da se zasad prekine suradnja s Jezičnim centrom. Oni koji moraju završiti započeto to mogu učiniti jer im je semestar uplaćen prije, ali dalje, ako žele, mogu ići u redovite skupine i u vlastitom aranžmanu.

Suradnja s mjesnim ordinarijima Suradnja s mjesnim ordinarijima RH bila je dobra i vrlo bogata. Događaje i slavlja koja je organizirao HKVRPP redovito prate i u njima sudjeluju nadležni biskupi. Tako je organizirano otvaranje Godine posvećenoga života, na nacionalnoj razini i na razini pojedinih biskupija, Dan posvećenoga život, Redovnički dani, razni susreti, slavlja. K tomu treba svakako dodati još nekoliko događaja: • 18. ožujka sudjelovalo u organizaciji korizmenog susreta redovnica grada Zagreba s kardinalom Josipom Bozanićem.

49 48. plenarna skupština HKVRPP-a

Plenum

• 7. lipnja u sjedištu HBK u Zagrebu održan je redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim provincijalima, članovima Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara. Na susretu se razgovaralo o temi „Naša Crkva i katoličke škole“ o čemu je izvijestio mons.

Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za katolički odgoj i obrazovanje.

U svome izlaganje biskup je podsjetio da na području Republike Hrvatske postoji dvanaest srednjih i osam osnovnih katoličkih škola koje pohađa 3.500 učenika i u kojima djeluje 572 profesora i nastavnika. Katoličke škole ostvaruju jedinstveni odgojno obrazovni projekt čije je osnovno obilježje sinteza vjere i kulture, znanja i mudrosti.

• 8. lipnja u zgradi HBK u Zagrebu održan je susret članova Stalnoga vijeća HBK s poglavaricama, članicama HKVRPP-a. O temi „Karitativno djelovanje ženskih redovničkih zajednica“ govorila je s. Katarina Maglica, članica Vijeća HKVRPP-a i vrhovna glavarica sestara dominikanki.

Suradnja s Unijom europskih konferencija

Održavamo redovito dobre odnose s europskom konferencijom viših poglavara i ispunjavamo sve svoje obaveze prema njima. U Rimu je 3. i 4. veljače 2016. održana XVII. generalna skupština Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica na temu „Sjećanje i proroštvo“. Sudjelovali su članovi iz 43 različite konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Europe. Redovništvo u Hrvatskoj predsta-

vio je fra Jure Šarčević, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Borba protiv trgovine ljudima (Renate) Praćenje i uključivanje u djelovanje Europske udruge RENATE (Redovnice umrežene za borbu protiv trgovine ljudima). Kao što je poznato, u ime hrvatskog redovništva u rad RENATE uključena je s. Viktorija Šimić, članica Hrvatske provincije milosrdnih sestara Svetog Križa koja, kao članica Radnog vijeća Udruge, redovito sudjeluje na susretima i izvješćuje o aktualnim traženjima načina pomoći žrtvama.

Ekonomsko poslovanje Konferencije Izvori sredstava za HKVRPP-a dobivaju se iz državnog proračuna preko HBK i mjesečne stanarine VFZ-a (Vijeće franjevačkih zajednica).

Projekata Konferencije ima dosta, što iziskuje i veće troškove.

Proljetna podjela sredstava za 2016. godinu svim članovima HKVRPP je učinjena.

Cjelokupno financijsko godišnje izvješće dostavljeno vam je svima i nalazi se u vašim radnim mapama.

Proces legalizacije zgrade HKVRPP-a u ulici Prilaz Gjure Deželića 75 je završen, ali ispostavili su se problemi oko uknjižbe objekta u zemljišne knjige. Sažet prikaz trenutnog stanja zgrade nalazi se u prilogu.

Planovi za budućnost Navodim sljedeće projekte o kojima treba voditi brigu: • možebitna izmjena ili dopuna Statuta • promjena naziva HKVRPP-a (mišljenja, prijedlozi) • daljnja pastoralna i duhovna skrb za članice i članove Konferencije: seminari, duhovne obnove…

• daljnja medijska promidžba redovništva • realizacija predviđenih aktivnosti i projekata.

Zaključak Zaključujući ovo izvješće, koje je po svojoj naravi sažeto, valja reći najprije Bogu hvala za sve što je dobro učinjeno, ne samo kroz proteklu godinu. Zahvaljuje svim članovima Vijeća, voditeljima povjerenstava, djelatnicima Tajništva i svima vama, poglavarice i poglavari. Molitva i rad svih članova HKVRPP-a neka nas i dalje povezuju u čvrsto zajedništvo kako bismo bili prepoznatljiviji kao svjedoci Božje prisutnosti u našem vremenu i suradnici u njegovom spasenjskom djelovanju.

U Zagrebu 19. listopada 2016. fra Jure Šarčević, predsjednik HKVRPP-a

50

Vijesti • svibanj 2017.

Svečanom akademijom obilježena 50. obljetnica HKVRPP-a Zagreb, 20. listopada 2016.

Svečanom akademijom u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u četvrtak, 20. listopada obilježeno je 50 godina postojanja Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Akademiji su uz provincijale i provincijalke, nazočili i nekadašnji predsjednici i predsjednice Konferencije, odnosno Unije redovnica, kao i tajnici i tajnice istih. Ovom svečanom činu nazočio je i gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, odnedavno predsjednik Vijeća HBK za posvećeni život i DAŽ, kao i

Zlatni jubilej naše Konferencije

predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH fra Miljenko Šteko, OFM, te predstavnik Slovenske konferencije redovničkih poglavara i poglavarica fra Milan Kos, OFMConv.

P

ozdravljajući okupljene, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, OFMCap. podsjetio je na organiziranje redovništva. "Potaknuti duhom Drugoga vatikanskog sabora i pozivom Crkve, osobito koncilskim dekretom Perfectae caritatis, na obnovu posvećenoga života radi nove evangelizacije svijeta i autentičnijega života, Bogu posvećene osobe u bivšoj jugoslavenskoj državi organizirale su se u odvojenu redovničku Konferenciju (prvotno: Vijeće) i Uniju. I to je bio jedan od prvih vidljivih plodova obnove na razini strukture, pri čemu mi, unatoč različitim objektivnim poteškoćama koje su nas okruživale,

51 50. obljetnica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

nismo puno zaostajali za drugim slobodnim zemljama. Konferencija, u oba svoja krila, dala je velik i nemjerljiv doprinos postkoncilskoj obnovi hrvatskoga redovništva, a preko njega i cijele Crkve u našem narodu.

Teško je uopće i zamisliti obnovu Crkve bez svega onoga što su učinile pojedine družbe i redovi u proteklih pedeset godina. Pedeset godina je iza nas, iza plodnog rada naše danas zajedničke Konferencije. Pedeset godina zbližavanja redovničkih zajednica, pedeset godina suradnje i traženja odgovora na brojna pitanja i izazove koji u ovo današnje vrijeme nisu ništa manji, nego što su bili ranije.

Dapače, možda su još veći. Uvjeren sam da ćemo, uz Božju pomoć, još boljom suradnjom i zajedništvom s pastirima naše Crkve, pronaći prave odgovore na njih", rekao je fra Jure izrazivši radost što u ovoj prigodi može biti predstavljena monografija „Zlatni jubilej naše Konferencije“, koja na jezgrovit način predstavlja početke, razvoj i stanje života i djelovanja redovništva na ovim našim prostorima u postkoncilskom razdoblju. „Postanak, razvoj i djelatnost u 50 godina Konferencije“ predstavio je fra Ljudevit Maračić, OFMConv.

"Kad je riječ o retrospektivi naše današnje jedinstvene Konferencije ukazuje na veliku ažurnost da se pristupi osnivanju ovog tijela.

Koncilski dekret o prilagođenoj obnovi redovničkog života potpisao je papa Pavao VI. dana 28. listopada 1965. godine, a nepuna dva mjeseca kasnije, bilo je to 20. siječnja 1966. godine, u Zagrebu na Kaptolu se sastaje skupina viših redovničkih poglavara i na temelju najnovijih koncilskih smjernica pokreće inicijativu za osnutak Vijeća viših redovničkih poglavara. Prema tome, mi

sada slavimo pedeset godina početka onih pionirskih i pobudnih akcija koje su ubrzo dovele do punopravnog nastanka i muške, a paralelno i ženske konferencije, koja je zadugo nosila naziv Unija viših redovničkih poglavarica Jugoslavije", pojasnio je, te naglasio kako je inicijativu za osnutak Vijeća dao je prošireni sastanak predstavnika četiriju franjevačkih obitelji na koji su se odazvali i provincijali isusovaca, karmelićana, salezijanaca i lazarista. Ubrzo je, 28. travnja 1966., izrađen prvi prednacrt Pravilnika/Statuta Vijeća viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji. Spomenuti prednacrt Pravilnika provincijal franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda i delegat VVRP fra Kazimir Đurman uputio je višim redovničkim provincijalima 21. siječnja 1967. uz molbu da ga prouče te ih pozvao na prvi zajednički sastanak viših redovničkih poglavara, koji je i održan 15. veljače 1967. na Kaptolu.

Nadalje je fra Ljudevit podsjetio kako je gotovo istovremeno nastala i ženska konferencija, koja je nosila naziv Unija, koja je formalno osnovana Dekretom Svete kongregacije za redovnike i sekularne institute, 5. travnja 1968., točno četrdeset dana prije osnutka muške konferencije.

52

Vijesti • svibanj 2017.

Fra Maračić se potom osvrnuo na pojedina razdoblja te aktivnosti koje su se razvijale, od kojih mnoge na razne načine postoje i danas, npr. savjetovanje/vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, izdavačka djelatnost. Također je podsjetio, kako sve do raspada socijalističke Jugoslavije, u radu obiju konferencija punopravno sudjeluju i redovnici i redovnice iz Slovenije, da bi oni iz Bosne i Hercegovine zadržali punopravnu pripadnost i nakon raspada države, sve do stvaranja nove, posve samostalne redovničke konferencije za Bosnu i Hercegovinu.

Raspadom Jugoslavije i osamostaljenjem slovenskog dijela redovništva, novi nacionalni predznak preuzeo je vidljivo mjesto i u nazivu Konferencije i Unije (1994.). Nakon Domovinskog rata postojala je želja i težnja da se redovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sačuva unutar iste, jedne Konferencije, odnosno Unije. To je potrajalo samo neko vrijeme, da bi se, naposljetku, krenulo ipak uobičajenom praksom da se konferencije poklapaju s državnim granicama, te je tako 2000. godine Sveta Stolica ustanovila Konferenciju viših redovničkih poglavara i poglavarica u Bosni i Hercegovini.

Na kraju je podsjetio i na nedavnu povijest, tj. o ujedinjenju HKVRP i HUVRP u jedno tijelo, koje bi imalo naslov Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica što je i odobreno od stane Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života od 12. veljače 2011.

Zlatni jubilej naše Konferencije

53 50. obljetnica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

ba konfrontirati s obzirom na „okus novosti vremena“.

U nastavku akademije generalni je vikar Vojnoga ordinarijata o. Jakov Mamić, OCD, upozorio na izazove koje pred posvećeni život, pa tako i HKVRPP, stavlja današnjica.

Kolikogod današnjica izgledala „crno“, ona ostaje „izazov“ za osobe koje jesu u vremenu snagom vrhunaravnog poziva kako bi to vrijeme prožele vrijednostima evanđeoske novosti i tako ga pretočile u tijek vječni koji ne poznaje povijest. Stoga ovo naše „danas“ mora postati „izazov“ bilo identitetu bilo poslanju osoba i zajednica posvećenoga života, jer identitet „posvećenih“ svjedočki je oblik poslanja; odnosno poslanje je autentična življenost identiteta posvećenosti u svojem vremenu, naglasio je te ukazao na dokument Kongregacije za katolički odgoj „Posvećene osobe i njihovo poslanje u školi“ koji govori kako je okus „novosti vremena“ već stvaran te kako danas valja naglasiti činjenicu da „novost vremena“ zahtjeva i „novost posvećenosti“.

Govoreći o nekim od područja i sadržaja odgovora Crkve i posvećenoga života, o. Mamić je rekao da „vjera mora postati kultura.

Stoga je prvo odgovora kultura, to je središnja misao crkvenog učiteljstva s kojom se tre-

Stoga su neodgodivi izazovi za HKVRPP i za posvećeni život: izazov nove kulture: Odnos s novom autentičnošću posvećenih i novom evangelizacijom – zaokret, izazovi kao nezaobilazna „mjesta“ premišljanja samih sebe i evangelizacije, k tomu potrebno je uvažiti evanđeoski pristup, njegovati novu autentičnost – stalnost obnove. U tom je vidu istaknuo i izazov prikladne formacije, tj. dati pozornost formaciji u svrhu nove autentičnosti i nove evangelizacije. Elementi – okosnice takve izgradnje su: uvažiti kriterij prikladnosti osoba za posvećeni život i formaciju: pozvanost traži pristanak, a ne „izbor“; njegovati ozračje vedrine i optimizma: pouzdanost govora vjere; nadići „logiku klana“ logikom zajednice – obitelji: novi temelji nove stvarnosti; potreba i autentičnost autoriteta u zajednici – odgoj za medijaciju vrhunaravnoga; potreba reorganizacije zajednica – biti zajednice, te razvijati dvije crte: duhovna formacija osoba i humanizirani stil života.

Svoje izlazanje, o. Mamić je zaključio riječima „temeljno naše pitanje je: odgovornost prema daru, jer ništa nam nije darovano za pomno čuvanje nego za sijanje. Dobro je pratiti vrijeme i zaključiti je li trenutak da se dar posije kako bi urodio plodom za Crkvu i svijet našega vremena.

Uvjeren sam da će HKVRPP naći duhovne smjelosti, ljudske razboritosti i božanske milosti te shodno svojim statutarnim obvezama kao i potrebi Crkve, vremena i govora karizme, znati biti i djelovati u skladu sa svojim smislom i ovlastima danas.“

Treće izlaganje „Budućnost redovništva započinje danas - već je zaživjela“ održala je s. Katarina Maglica, provincijalna glavarica sestara dominikanki Kongregacije svetih anđela čuvara.

Odgovarajući na pitanje „Gdje su redovničke zajednice danas?“ podsjetila je kako većina redovničkih zajednica ima svoju slavnu prošlost, svoje svete i blažene utemeljitelje, svete članove koji su ostavili duboke tragove u povijesti Crkve i kulture, dali svoje ogromne obole u vidu kulturnih i umjetničkih dostignuća, na socijalnom i zdravstvenom polju. „Osnivali smo bolnice i ubožnice, škole, internate i fakultete, stvarali umjetnička i znanstvena djela, isticali se na teološkom polju, radili s onima i za one s ruba društva, ali i s onima koji su odlučivali o miru i ratu.

Jednom riječju, redovnika je bilo posvuda, bili su sjeme i oslonac tokova i inovacija u Crkvi i društvu“. No, upozorila je, kako razne struje i pogledi na svijet nisu uvijek bili nakloni redovništvu, još manje djelovanju redovništva. „Kod Hrvata se to naglašeno događalo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, što je izmijenilo uvjete djelovanja Crkve, pa tako i redovničkih zajednica. Zapravo, to je razdoblje promijenilo i obilježilo daljnji rad redovništva općenito. Pokušalo ih

54

Vijesti • svibanj 2017.

se u potpunosti istisnuti iz javnosti, prisvajajući njihove zgrade i prostore. Na kratko su se povukli unutar samostanskih zidina ali nisu prestali biti čuvari vjere i nacionalne svijesti“.

Usredotočujući se na redovništvo budućnosti, naglasila je da će ono preživjeti u ovakvom svijetu jedino ako se sa svijetom ne nađe u sudioništvu na planu individualizma, egoizma i hedonizma.

Redovništvo će imati budućnost sve dok bude svjedočanstvo nade i optimizma, dok mu Bog i Božje bude cilj i putokaz, dok načinom življenja uspije biti proročki glas ovom vremenu. Treba se spustiti s pijedestala prošlosti i biti spremni služiti. Oholi pojedinac propada, ali ni ohola zajednica nema budućnosti. S tim vrijednostima nam je koračati ovim svijetom, uporedo s ljudima našega vremena, ne klanjajući se moći, vlasti, poziciji, imenu, očuvanju, ugleda u društvu, pretjeranom brigom za preživljavanjem. Redovništvo budućnosti ne će toliko brinut o podmlatku i preživljavanju, o širokom polju djelovanja, već će brinuti o tome kako Kristovo lice pokazuje suvremenom svijetu, kakvog i kojeg Boga svjedoči.

Budućnost redovništva budućnosti je zagarantirana sve dotle dok Krist bude u središtu življenja i djelovanja pojedinaca i zajednica, dok On bude mjerilo i korektiv pojedincu i zajednici, i dok pojedinci i zajednica u cjelini budu odraz Kristova lica i Kristova čovjekoljublja. Budućnost je sigurna jer je Krist isti jučer, danas i sutra, rekla je s. Maglica, te zaključila „danas kad obilježavamo 50. obljetnicu HKVRPP-a sa zadovoljstvom smijemo ustvrditi da je ovo naše zajedničko tijelo puno učinilo na približavanju zajednica različitih karizmi i na rasvjetljavanju broj-

Zlatni jubilej naše Konferencije

nih pitanja. Darovalo je našem redovništvu jednu cijelu biblioteku knjiga s prigodnom tematikom, tematikom zajedništva i zajednica, povijesti i zavjeta, s temama iz pedagogije, psihologije, duhovnosti i teologije. Organizirala je brojne susrete, seminare i škole, predavanja i druženja, zajednička slavlja i hodočašća, zajedničke molitve i klanjanja, pokušala obuhvatiti sve naše potrebe i želje.

Približila je redovničke ustanove mjesnoj Crkvi i pomogla da se bolje razumiju. Ponude su usmjerene na formaciju redovništva budućnosti, ohrabrenje na uskom putu do kojeg smo stigli i razotkrivanje Kristova lica u svom njegovom sjaju, koje privlači, usmjerava i osnažuje. Naše zajedništvo, radost kad se nađemo zajedno, povezanost na tisuću načina i blizina, suvremena su i učinkovita propovijed bez puno riječi, a koja govori o ljepoti i dobroti Onoga za kojim smo pošli“.

Na kraju je riječ zahvale uputila dopredsjednica HKVRPP-a s. Miroslava Bradica. „Nastojali smo Vam kroz predavanja i predstavljanje monografije predstaviti redovničku Konferenciju. Naši gosti koji su Vam večeras govorili i sami su bili sudionici života Konferencije. Govorili su, nadahnuto, stručno i iz prve ruke, ali i iz ljubavi prema svom vlastitom redovničkom pozivu“, rekla je s. Miroslava zahvalivši Bogu za prvih 50 godina Konferencije. „Hvala i svima onima koji su se, kao živo kamenje, u nju ugradili“, zaklučila je s. Miroslava izričući zahvalnost i svima koji su sudjelovali u organizaciji akademije.

U glazbenom dijelu sudjelovao je Redovnički band aid pod ravnanjem s. Elizabete Peršić, provincijalne glavarica sestara milosrdnica sv. Vinka, Zagrebačke provincije, a program je vodila Diana Tikvić.

55 50. obljetnica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

Predstavljena monografija Zlatni jubilej naše Konferencije U drugom dijelu svečane akademije predstavljena je monografija Zlatni jubilej naše Konferencije.

P

redsjednik Vijeća HBK za posvećeni život i DAŽ gospićko-senjski biskup Zdenko Križić prenoseći pozdrave i čestitke HBK, rekao je kako je ova visoka obljetnica zasigurno „izaziva u nama iskreni ponos na sve što su redovnici i redovnice učinili kroz 50 godina. Dok slavimo prošlost, mi u njoj ne ostajemo, nego nas prošlost poziva na izgradnju bolje sadašnjosti i još bolje budućnosti“.

Podsjetio je, kako je kroz povijest Crkve redovništvo bilo to koje je najviše doprinosilo da se Crkva izvuče, da nadiđe određene krize u koje je upala.

Redovništvo je nosilo kroz cijelu povijest Crkve najveći teret obnove. Ja bih rekao da ta zadaća ostaje trajno kao naša obveza, naglasio je, te nastavio „kada razmatramo povijest, raduje nas da je povijest redovništva bila takva, ali potrebno je iz te povijesti učiti

nove stvari, jer su mnoge redovničke zajednice koje su u povijesti nastajale, jednostavno nestajale. Često se kaže da je razlog tomu, jer se iscrpila karizma u smislu, ako je neka zajednica nastala zbog određenog poslanja.

Ja to ne mogu prihvatiti, jer karizma nije nešto što se može samo razvijati na nekom aspektu. Karizma je nešto što je prilagodljivo potrebama Crkve i vremena u kojem živi redovnička zajednica. Više sam sklon onome da je nevjernost karizmi učinila da nestanu, o tome moramo stalno razmišljati, pa i sada kada slavimo ovu prošlost“. Govoreći pak o hrvatskome redovništvu, odnosno 50 godina Konferencije, biskup Križić je naglasio kako su te postkoncilske godine definirane kao godine obnove.

Znamo da je masa inicijativa potekla od redovnika i redovnica, ili su naši članovi bili među nositeljima najrazličitijih inicijativa.

Pa stoga dok se radujemo ovom svečanom činu 50 godina naše Konferencije, dok Bogu zahvaljujemo za sve što je ona učinila za naš narod i za našu Crkvu, ovo je čas da Bogu iskreno preporučimo i budućnost tih novih 50 godina koji su ispred nas, da kada se jednom bude slavila 100. godišnjica da se može sjećati sa ponosom što su sve prethodnici napravili za našu Crkvu i za naš narod.

Pa uz čestitke i pozdrave i u ime HBK, od srca želim našoj Konferenciji plodan hod, da uvijek bude hrabra, ali i voljna tražiti nove odgovore na nove izazove koji se stalno pojavljuju u ovom vremenu koje je tako promjenjivo“.

56

Vijesti • svibanj 2017.

Osvrt na monografiju dala je i s. MariaAna Kustura, sestra služavka Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BDM. S. Marija-Ana bila je predsjednica Unije u dva mandata.

Iščitavajući pažljivo ovu monografiju kao malu retospektivu života i djelovanja redovništva u RH, kroz proteklih 50 godina, vrlo se lako može uočiti složenost povijesnog konteksta djelovanja na našim prostorima.

Naime, tu se isprepliću dva politička previranja, pad jugoslavenskog totalirističkokomunističkog režima i stvaranje Republike Hrvatske. Upravo u ovom povijesnom kontekstu stvaraju se dvije Konferencije, kao predstavništva i predsjedništva muškog redovništva pod nazivom: Konferencija Viših Redovničkih Poglavara, te ženskog redovništva pod nazivom: Unija Viših Redovničkih Poglavarica na teritoriju RH i BiH. U nastavku se kratko osvrnula na nastanak i razvoj Konferencije, a nešto detaljnije na Uniju viših poglavarica, koja je Dekretom Svete Stolice od 5. travnja 1968. godine osnovana je Unija Viših redovničkih poglavarica.

Zlatni jubilej naše Konferencije

Progovorila je i o ujedinjenju Konferencije i Unije, što je objašnjeno u razlozima koji su u pismu od 11. listopada 2010., upućeni svim poglavarima i poglavaricama. U pismu se, između ostalog, ističe prije svega činjenica da su te dvije pravne Institucije gotovo u svemu djelovale zajedno, imaju zajedničko sjedište, objavljuju zajednički Vjesnik, te većina Komisija djeluju zajedno. Nadalje, navodi se da je Hrvatska mala zemlja, koliko god je u našim srcima velika, te da je sve manje zvanja. U njoj djeluje oko 1000 redovnika i 3000 redovnica, a smanjenjem broja članova biti će smanjeni i organizacijski planovi. Također, želi se postići jedinstvena slika redovništva u Crkvi i hrvatskome društvu, te zajednički zastupati interese redovništva. Bitan razlog je, također, činjenica da se redovnički život prema crkvenim dokumentima u bitnim elementima ne razlikuju muške i ženske ustanove, jer bitne odrednice redovništva su posvećenje zavjetovanjem evanđeoskih savjeta i bratski život u zajedništvu.

Doista bi se moglo ustvrditi da je nedavno priznavanje novoga i jedinstvenoga HKVRPP-a, te odobrenje promijenjenih Statuta doprinijelo je novom zamahu, ohrabrenju, zauzetijem radu redovnika i redovnica. Kroz plenume, rad svih tijela, susrete odgojitelja, redovničke tjedne, izdavačku djelatnost, veze s inozemstvom, rad mješovite Komisije, odnose s HBK, te istinskim zalaganjem Komisija i Povjerenstava, HKVRPP, doista ostvaruje svoje poslanje u mjesnoj Crkvi, koje je i te kako prepoznatljivo na ovim prostorima, ustvrdila je s. Kustura. Monografija je bogat zbir povijesnih činjenica o životu i radu Hrvatskog redovništva kroz proteklih 50 go-

57 50. obljetnica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

dina. Obogaćena je raznim dokumentima i podatcima, koji će svakako predstavljati nezaobilazan izvor informacija za sve one koji budu istraživali povijest redovništva u Hrvatskoj, rekla je, te čestitala autoru fra Ljudevitu Maračiću, te suradnicima s. Ireni Olujević i Marinku Nikoliću.

Sadržaj monografije predstavio je njezin autor fra Ljudevit Maračić, član Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. On je podsjetio da je i o 25. obljetnici objavio knjižicu Naša Konferencija u kojoj je obradio samo mušku Konferenciju. Današnja monografija donosi nov sadržaj razložen u 11 opširnih poglavljakoja omogućuju detaljan uvid u nastanak, razvoj, djelovanje i sadašnje stanje Konferencije.

P

rvo poglavlje govori o povijesno-pravnim pretpostavkama te donosi povijesne naznake i pravna uporišta za nastanak redovničkih krovnih ustanova, bogato dokumentiranih ključnim odlomcima iz desetak crkvenih dokumenata, počevši od dekreta „Perfectae caritatis“ (1965.) do Zakonika kanonskog prava (1983.). Na kraju ovog poglavlja Monografija donosi današnji Statut HKVRPP (2011.). Drugo poglavlje, gotovo paralelno obrađuje početak i razvoj muške i ženske redovničke konferencije u nas, od 1966. do danas, s posebnim osvrtom na razjedinjenje nastalo uslijed propasti Socijalističke Republike Jugoslavije i nastanka novih država, kad se slovenski dio redovništva osamostalio i dobio vlastitu konferenciju. Nastavlja se opis procesa formiranja zasebne konferencije u Bosni i Hercegovini i, konačno, završava činom ujedinjenja

muške i ženske konferencije u jedinstvenu HKVRPP, ostvareno pred pet godina. Slijedi poglavlje o ustroju Konferencije, gdje se podrobno i pregledno opisuje ključne strukture koje omogućuju rad Konferencija, te o djelatnostima u koje spadaju susreti odgojitelja, redovnički dana, izdavačka djelatnost, te druge aktivnosti poput Studija teologije posvećenoga života i škole za novakinje. Monografija donosi detaljan pregled komunikacije s Kongregacijom za redovnike i Unijom vrhovnih poglavara odnosno poglavarica u Rimu, europskim redovničkim konferencijama, biskupima i Biskupskom konferencijom: napose je prikazan rad Mješovite komisije, koja je desetak prvih godina bila dosta aktivna u svojem djelovanju.

Posebno je dakako obrađena uzajamna veza Konferencije i Unije prije ujedinjenja 2011. godine. Tu su još poruke i poticaji posebno oni vezani uz Godinu posvećenoga života.

Poglavlje naslovljeno „Pogled unaprijed“ nudi neka zapažanja i prijedlozi stjecanih i nataloženih iskustvom prethodnih godina.

Monografija donosi i statistiku hrvatskoga redovništva, te adresar. Tu su i povijesnopravni prilozi Konferencije kao podsjetnik i dokumentacija iz proteklog razdoblja. U cijelosti su objavljeni prvi statuti Konferencije i Unije iz 1968., potom statuti nakon razjedinjenja sa slovenskim dijelom, kad su naše konferencije dobile nacionalni predznak (1994.), te konačno i statut Mješovite komisije BK-HVRPJ-UVRPJ, odnosno nadopune iz kasnijih vremena.

Posljednje poglavlje donosi, kako je naglasio fra Maračić „jedan pomalo osoban, ali neizostavan prilog posvećen čovjeku koji je, po našem mišljenju, dao najveći zamah rastu i djelovanju obiju naših konferencija. Kao taj-

58

Vijesti • svibanj 2017.

nik Konferencije ispisao sam ovdje svoja sjećanja i izdvojio posebno uspjele pothvate i poticaje fra Hadrijana Boraka, franjevca kapucina i predsjednika tadašnjeg Vijeća viših redovničkih poglavara u Jugoslaviji, čije ime smatram da treba sačuvati kao trajni spomenik naših zajedničkih nastojanja, djelovanja i poticanja, posebno u prvim godinama poleta i zanosa, u čemu sam imao čast i sam sudjelovati.“

Zlatni jubilej naše Konferencije

Franje. Čestitkama se pridružuju i odgovorni Kongregacije za posvećeni život.

Zahvalnica za 50 godina djelovanja Hrvatske Prisutne je pozvao da posebno mole da svi konferencije viših redovničkih redovnici i redovnice u Hrvatskoj budu svjedoci i promicatelji pomirenja, oproštenja, poglavara i poglavarica milosrđa.

Zahvalno euharistijsko slavlje za 50 godina djelovanja Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u crkvi sv. Franje u Zagrebu u četvrtak, 20. listopada, predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Alessandro D’Errico. U koncelebraciji su bili biskupi redovnici krčki Ivica Petanjak i gospićko-senjski Zdenko Križić, predsjednik HKVRPP fra Jure Šarčević, OFMCap., predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH fra Miljenko Šteko, OFM, predstavnik Slovenske konferencije redovništva fra Milan Kos, OFMConv., te više provincijala.

U

vodeći u slavlje, nuncij je čestitao obljetnicu te rekao kako je smatrao svojom dužnošću da obavijesti Državno tajništvo Svete Stolice o obljetnici, na što su oni bili ugodno iznenađeni. Nuncij D’Errico je prenio pozdrave i blagoslov pape

U duhu proslave jubileja, biskup Petanjak je u prigodnoj propovijedi istaknuo, kako je okupljanje redovnika i redovnica i njihovo međusobno zbližavanje plod gibanja Drugog vatikanskog sabora, a onda i ljudi toga vremena koji su odgovorili tim izazovima.

Danas u svijetu postoji toliko redova, družbi, instituta, pokreta da se ni ljudima u Crkvi nije lako snaći, a kamoli onima izvan Crkve. Bilo bi zanimljivo vidjeti što jedni i drugi misle o nama, rekao je, te ukazao na misno evanđelje koje možda može dati odgovor na to pitanje.

Isus danas govori i vatri, o podjelama, o tome da nije došao donijeti mir na zemlju, nego razdjeljenje. Hoće li se razdjeljenje o kojem Isus govori u evanđelju da će se razdijeliti i ustati otac protiv sina, sin protiv oca, majka protiv kćeri, svekrva protiv snahe, dakle ono što se događa u naravnim obiteljima može primijeniti i na naše nadnaravne obitelji, na naše redovničke zajednice i obitelji, upitao je, te upozorio „ustajemo jedni protiv

59 50. obljetnica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica

drugih unutar same redovničke zajednice, možda ponekad, ali čini se puno rjeđe ustajemo i zajednica protiv zajednice, red protiv reda. Je li tomu uzrok sam Isus Krist? Je li on krenuo od činjenice naše naravi po kojoj je svatko od nas jedinstven i neponovljiv.

Pa onda kad bi htio nasljedovati Isusa svim svojim bićem ne mogu ga nasljedovati kako ti hočeš nego kako ja hoću. Ne mogu ga nasljedovati na tvoj, nego na moj način. Kad slijedimo istoga Krista, imamo istoga učitelja, mi ga ne nasljedujemo na isti način i ne doživljavamo ga na isti način. U tom smislu i Isus Krist može grubo rečeno postati predmetom spora i podjela.

U želji da ga što savršenije slijedimo mi se neminovno i sukobljavamo, a ondje gdje ima vatre, i iskre frcaju“. No, Isus nas nije htio uspavati, niti eutanazirati, nego zapaliti. „Dođoh oganj baciti na zemlju“, koliko puta Sveto pismo govori o ognju: od onoga grma koji gori, a ne može izgorjeti iz kojega se Bog objavljuje Mojsiju, preko dvojice učenika koji putuju u Emaus: Krist im tumači pisma, a njihovo srce gori, preko vatre koju je Uskrsnuli upalio na obali dok su apostoli bezuspješno loviti, pa preko ognja prvih Duhova, kao da nam Sveto pismo i sam Isus Krist žele reći: jedino što bi u ovom svijetu u vašim srcima, u vašim redovničkim obiteljima, u Crkvi samoj trebalo sačuvati upravo je sam oganj. Dok god bude vatre moguće je ponovno započeti, moguće je ponovno upaliti, rasvijetliti, zagrijati, pokrenuti. Svi znademo da se tu radi o vatri ljubavi, vatri strasti i oduševljenja, vatri volje i želje što pokreće svakoga od nas i svaku zajednicu. Ali i o vatri koja je Bog sam, ljubav Božja koja u čudesno grmu gori i gori, a ne može izgorjeti, o vatri Duha Svetoga koji je zajed-

nička ljubav Oca i Sina“.

Podsjetio je kako je sav život neprestana borba kako „sačuvati u sebi i u svojoj zajednici tu pokretačku vatru koja drži sve na životu i obraniti tu vatru i opet od nas samih i od drugih koji je žele ugasiti u nama i u zajednici. Mi smo sami sebi toliko puta proturječje, toliko puta u isto vrijeme i palimo i gasimo, gorimo i kopnimo, oduševljavamo druge a sami jedva životarimo“. Želim se danas ovdje pred svima pitati i javno razmišljati: jesmo li i mi redovnici i redovnice postali previše institucija koja se vrti sama oko sebe i bezuspješno pokušava pronaći izlaz iz labirinta koji smo sami stvorili, te se iscrpljujemo u neprestanim sastančevanjima i izmišljamo dnevne redove i satnice, a nemamo vremena da izgradimo sebe i da izgrađujemo druge oko sebe što bi bio smisao redovničkog poziva i poslanja da sami rastemo u svetosti i druge usmjeravamo na put Isusa Krista. U svjetlu današnjega evanđelja pitamo se jesu li razdori koji postoje unutar naših redovničkih zajednica razdori svetosti ili osobne udobnosti i komocije, sukobljavamo li se zato što želimo više evanđeoski živjeti, ili sebi udovoljavati, rekao je biskup Petanjak te propovijed zaključio riječima „ova sveta euharistija je zahvala trojedinom Bogu za 50 godišnji jubilej HKVRPP-a. Stoga, ako želimo da oni koji dolaze nakon nas mogu slaviti stogodišnjicu iste Konferencije, mi im za danas i za sutra, za sadašnjost i budućnost moramo ostaviti oduševljenih i gorljivih, vatrenih redovnika i redovnica“.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Redovnički band aid.

60

Vijesti • svibanj 2017.

RENATE u Rimu na općem skupu Rim, 6.-12. studenoga 2016.

Od 6. do 12. studenoga 2016. članovi Udruge RENATE (Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovine ljudima i iskorištavanja) okupili su se u Rimu na Drugom europskom skupu.

Tema skupa, na kojem je sudjelovalo 27 zemalja, bila je „Prestanak trgovine ljudima započinje s nama“.

O

sim redovnica skupu je nazočilo i nekoliko svećenika redovnika te laika koji surađuju sa sestrama u suzbijanju trgovine ljudima. Ukupno oko 130 sudionika okupilo se kako bi zajednički promišljali, učili, razgovarali i izmjenjivali najbolje načine rada protiv trgovine ljudima.

Iz Hrvatske su sudjelovale s. Stanka Oršolić, sestra Naše Gospe, i s. Viktorija Šimić, sestra Sv. Križa.

U ponedjeljak 7. studenoga, prvoga radnoga dana, središnji događaj bio je susret s papom Franjom u Vatikanu koji je sudionike primio u privatnu audijenciju. Najprije je s. Imelda Poole, predsjednica RENATE, ukratko predstavila rad Udruge RENATE i zahvalila papi Franji na ogromnoj potpori svima koji rade na iskorjenjivanju trgovine ljudima i onima koji se brinu za žrtve.

Slijedilo je obraćanje pape Franje članovima RENATE, u kojem je ponovno prozvao trgovinu ljudima nazivajući ju modernim ropstvom koje narušava Bogom dano dostojanstvo tolike naše braće i sestara i čini istinski

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

zločin protiv čovječnosti. Papa je podsjetio prisutne da se ovo okupljanje događa u Godini milosrđa i pozvao nas ući dublje u Božje milosrđe te poput dobrog Samarijanca donositi balzam milosrđa tolikim otvorenim ranama u našem svijetu. Papa Franjo smatra da je među najmučnijim otvorenim ranama trgovina ljudima u raznim modernim oblicima ropstva. Priznao je da se već mnogo učinilo u educiranju javnosti o trgovini ljudskim bićima, ali rekao je da još puno više treba učiniti na podizanju javne svijesti i u koordiniranju raznih oblika napora ljudi uključenih u borbu protiv trgovine ljudima. Papa je rekao i da je jedan od izazova s kojim se suočavamo indiferentnost, čak sukrivnja, tendencija mnogih koji okreću glavu na drugu stranu zbog uključenosti moćnih umreženja zločinaca. Radu RENATE Papa je povjerio zadatak da se podiže javna svijesti o proširenosti ove pošasti koja posebno pogađa žene i djecu. Posebno je pohvalio članove za vjerno svjedočenje evanđelja milosrđa, očitovana u njihovu predanju i zauzetosti oko oporavka i rehabilitacije žrtava.

Na kraju je Papa zaključio izražavajući svoju nadu da će članovi RENATE doprinijeti učinkovitijem svjedočenju evanđelja u jednoj od velikih periferija društva. Povjerio ih je zagovoru Marije, majke milosrđa, i podijelio sudionicima svoj papinski blagoslov. Članovi RENATE imali su priliku osobno pristupiti Papi, pozdraviti se s njim i izmijeniti koju riječ. Bio je to dan radosti za svakoga od njih.

Slijedio je tjedan bogat predavanjima, teološkim promišljanjima, osobnim susretima, radionicama i molitvom. (s. Viktorija Šimić)

61 Redovnici i redovnice na Sinodi Zagrebačke nadbiskupije

Naša Konferencija ove godine slavi svoj zlatni jubilej – 50 godina svoga života i rada.

Drago mi je stoga što se ta obljetnica poklapa s početkom rada Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Zahvaljujem nadbiskupu Josipu Bozaniću što mi je omogućio da u ime HRK-a pozdravim ovaj skup i zaželim uspješan rad ove sinode u kojoj će sudjelovati više redovnika i redovnica, njih oko 25, odnosno sedmina članova.

Redovnici i redovnice na Sinodi Prvo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije započelo je 9. prosinca u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.

Početku zasjedanja nazočili su i predsjednik Hrvatske redovničke konferencije fra Jure Šarčević, OFMCap, i dopredsjednica s. Miroslava Bradica.

Tom se prigodom predsjednik obratio nazočnima u ime HKR-a. Njegov pozdravni govor donosimo u cijelosti.

Uvodni pozdrav predsjednika HKVRPP-a na otvaranju Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije

U

zoriti gospodine kardinale, preuzvišeni oci biskupi, braćo svećenici, redovnice i redovnici, draga braćo i sestre vjernici laici, članovi Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, srdačno vas pozdravljam u ime Hrvatske redovničke konferencije, koja okuplja više od četiri tisuće članova.

Polazeći od činjenice da je posvećeni život, odnosno redovnici i redovnice, „dar koji je Crkva primila od svoga Gospodina i po Njegovoj ih milosti uvijek čuva“1, vjerujem da će njihova prisutnost i sudjelovanje na ovoj Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije biti dar njima samima i cijeloj Crkvi ove nadbiskupije.

Smatram da redovnici i redovnice, kako kaže papa Ivan Pavao II., a isto ponavlja i papa Franjo, „nemaju samo slavnu povijest koje se treba sjećati i koju treba pripovijedati, nego veliku povijest koju treba izgraditi“.

Zato ih poziva: „Gledajte u budućnost, u koju vas šalje Duh da s vama učini još velikih stvari.“2 Vjerujem da su Bogu posvećene osobe, u zajedništvu s pastirima Crkve, pozvane ispisati nove stranice velike povijesti u koju nas šalje Duh Sveti. To će oni moći učiniti ako se budu držali onih pet načela koje je donio koncilski dekret Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkoga života. A ona su: a) …slijediti Krista kako je to izloženo 1 Drugi vat. sabor, Lumen gentium 43.

2 Papa Franjo, Apostolsko pismo svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, „Uvod“, str. 5.

62

Druga Sinoda Zagrebačke nadbiskupije

Vijesti • svibanj 2017.

u evanđelju. To treba važiti kao vrhovno načelo svim redovničkim ustanovama. b) Drugo je načelo dobro poznavanje i vjerno nasljedovanje duha osnivača i njegove posebne nakane, kao i zdrave tradicije, što sve sačinjava baštinu svake pojedine redovničke ustanove. c) Treće, sve ustanove neka sudjeluju u životu Crkve i neka prema svojoj vlastitoj naravi prihvate kao nešto svoje te svim silama promiču njezine pothvate i ciljeve na biblijskom, liturgijskom, dogmatskom, pastoralnom, ekumenskom, misijskom i socijalnom području. d) Četvrto načelo je primjereno poznavanje prilika ljudi i vremena, kao i potreba Crkve, tako da u svjetlu vjere s razumijevanjem prosuđuju okolnosti suvremenog svijeta te goreći apostolskim žarom uzmognu što uspješnije ljudima pritjecati u pomoć. e) I posljednje, duhovnoj obnovi u svemu uvijek treba davati prvenstvo.3 Na temelju tih načela koja je svojim autoritetom tako jasno postavio Drugi vatikanski sabor, svi su redovnici pozvani biti svjedoci i tvorci zajedništva. U prigodi Godine posvećenoga života papa Franjo sve je Bogu posvećene osobe snažno pozvao sljedećim riječima: „U društvu sukoba, teškog suživota među različitim kulturama, tlačenja slabih, nejednakosti, pozvani smo pružiti konkretni model zajedništva koji, kroz priznavanje dostojanstva svake osobe i dijeljenje dara kojeg svaki može biti nositelj, omogućuje živjeti bratske odnose… Odvažite se da budete prisutni ondje gdje postoje razlike i napetosti, 3 Drugi vat. sabor, Dekret Perfecte caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkog života, br. 2.

i budite vidljivi znak prisutnosti Duha Svetoga koji ulijeva u srca veliku ljubav da svi budemo jedno (usp. Iv 17, 21).“4 Ovdje nije riječ o bilo kakvu zajedništvu – ljudi se mogu udružiti iz bilo kojeg razloga u neki oblik zajedništva – nego o novoj duhovnoj kvaliteti, o duhovnosti zajedništva, koja jedina može iznutra obogatiti i izmijeniti međuljudske odnose u Crkvi i u društvu. U tom je smislu župne i redovničke zajednice nužno organizirati tako da postanu pravi centri duhovnosti, da postanu dom i škola zajedništva među ljudima,5 kaže papa sveti Ivan Pavao II. Vjerujem da nam svima, posebno svim sudionicima ove sinode, može biti moto i misao vodilja apel pape Franje, koji je on uputio svim Bogu posvećenim osobama u Godini posvećenoga života: „Budite žene i muškarci zajedništva! Čvrsto ukorijenjeni u osobno zajedništvo s Bogom, koje ste izabrali kao najbolji dio (Lk 10, 42) svoga života, budite neumorni graditelji bratstva, prije svega provodeći među sobom u djelo zakon evanđelja uzajamne ljubavi, a zatim sa svima, pogotovo s najsiromašnijima.

Pokažite da sveopće bratstvo nije utopija, već san samog Isusa za cijelo čovječanstvo.“6 U kontekstu Druge zagrebačke sinode koja danas započinje sa svojim radom, čini mi se važnim istaknuti još nešto, što se na osobit način tiče redovnika i redovnica. Oni su, prema riječima pape Franje, pozvani biti ra4 Papa Franjo, Apostolsko pismo svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, br. 2.

5

Usp. Ivan Pavao II., NMI 43

6 Papa Franjo

63 Redovnici i redovnice na Sinodi Zagrebačke nadbiskupije

dosnim prorocima u svijetu. „Proroštvo je, kaže papa Franjo, karakteristično obilježje posvećenoga života… Evanđeoska radikalnost nije svojstvena samo redovnicima, ona se traži od svih. Ali redovnici slijede Gospodina na poseban način, na proročki način.

Ovo je prioritet koji se danas traži: biti proroci koji svjedoče kako je Isus živio na ovoj zemlji… Nikada se redovnik ne smije odreći proroštva.“7 Zaključna razmatranja Ove se godine obilježava osamstota obljetnica reda propovjednika, a time i prisutnost braće dominikanaca u Hrvatskoj. Bl. Augustin Kažotić najznačajniji je lik iz te osamstoljetne dominikanske prisutnosti u Hrvatskoj.

Znakovito je da ova sinoda započinje na dan kada je 9. prosinca 1303. trogirski dominikanac Augustin Kažotić imenovan zagrebačkim biskupom. Bl. Augustin Kažotić, koji je kao brižan pastir vodio biskupiju 20 godina (1303. - 1322.) i, kao jedan od najznačajnijih zagrebačkih biskupa, može biti primjer ne samo biskupima, nego i svima nama i svim sudionicima ove Druge sinode.

Po dolasku u Zagreb biskup Augustin Kažotić započinje temeljitu obnovu duhovnog i vjerskog života u svojoj prostranoj biskupiji. Dobro je poznavao potrebe Crkve i naroda. Proveo je obnovu bogoslužja, uveo obvezan zajednički časoslov za sve članove prvostolnog Kaptola, nastojao oko obnove liturgijskog pjevanja. Bio je blizak naro7 Papa Franjo, Apostolsko pismo svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, II., 1.

du, zdušno se brinuo za njegovo duhovno, ćudoredno i materijalno dobro. Suočavao se s različitim oblicima nepravde i zauzimao se za socijalnu pravdu. S najsiromašnijima je dijelio veći dio svojih biskupskih prihoda. Protiv neznanja borio se osnivanjem katedralne škole, osiguravši da i siromašni studenti besplatno pohađaju školu. Brinuo se i za svećenike po župama. Aktualne pastoralne probleme rješavao je u zajedništvu s klerom na dijecezanskim sinodama 1307. i 1314. godine.

Bl. Augustin Kažotić, putokaz Crkvi i narodu, stvarno je vrlo aktualan i u naše vrijeme.

Neka i nas krase njegove značajke: vjerno nasljedovanje Krista, apostolska revnost, vjernost Crkvi i ljubav prema svome narodu.

Drugoj sinodi Zagrebačke nadbiskupije želim uspješan rad i preko nje obilje Božjeg blagoslova svim sudionicima i cijelom Božjem narodu u ovoj zagrebačkoj Crkvi!

64

Vijesti • svibanj 2017.

Terenska nastava Novicijatske škole Zagreb, 14. prosinca 2016.

Polaznice Novicijatske škole u posljednjem tjednu nastave zimskoga semestra, 14. prosinca 2016., posjetile su Jordanovac, tj. župu Bezgrješnoga Srca Marijina i Filozofski fakultet Družbe Isusove. Susretljivošću i gostoljubivošću p. Nike Bilića, DI, i p.

Ivice Muse, DI, predavača u Novicijatskoj školi, omogućen je ovaj susret i upoznavanje duhovnog, kulturnog i obrazovnog blaga Jordanovca.

S

usret je započet u župnoj crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina gdje je sestre dočekao p. Musa i ukratko im ispričao o povijesti župe, izgradnji crkve, unutrašnjem uređenju crkve te župnim pastoralnim prostorima. Velik dojam na sestre ostavila je priča o Marijinu domu. U župi i njenoj blizini nalazi se nekoliko bolnica. Kako na liječenje dolaze bolesnici iz cijele Hrvatske, s nekima od njih dolaze osobe u pratnji kojima je potreban smještaj. Marijin dom izlazi u susret upravo tim osobama. U uređenim prostorijama za noćenje, koje se nalaze u jednom dijelu župne zgrade, pruža se smještaj i besplatno noćenje takvim osobama koje, prema potrebi, ostaju nekoliko dana ili čak mjeseci. Kroz godinu dana u Marijinu se domu ostvari oko 2000 noćenja. Primjer je to vrlo konkretnog i organiziranog djela ljubavi cijele župne zajednice prema bližnjima u potrebi.

Naše novakinje

Vrlo snažan dojam na novakinje ostavilo je uređenje svetišta župne crkve Bezgrješnoga Srca Marijina. Riječ je o najvećem sakralnom mozaiku u Hrvatskoj koji zadivljuje, a njegova izrada još traje. Autor i graditelj je časni brat Zdenko Vidović, DI. Mozaik u vanjskom luku prikazuje na svome vrhu Isusa Krista, stvoritelja svega svijeta, a Njegov zemaljski život simbolično je prikazan likom Djeteta Isusa s lijeve strane te Krista raspetoga s desne strane oltara. Od Isusa Krista naniže prema svetištu prikazano je trinaest plamenova, što simbolizira silazak Duha Svetoga u liku plamenih jezika na dvanaest apostola i Blaženu Djevicu Mariju. U sedam plamenova uklopljeni su simboli sedam svetih sakramenata. U najnižem dijelu, koji je u izradi, prikazana je Crkva kroz izbor svetaca od apostolskih vremena pa do današnjih dana: sv. Petar apostol, sv. Ivan apostol, sv.

Pavao, bl. Alojzije Stepinac, sv. Josip, sv. Franjo i Jacinta iz Fatime, sv. Franjo Asiški, sv.

Ignacije Lojolski, sv. Majka Terezija iz Kalkute, sv. Mala Terezija i sv. Ivan Pavao II, a u sredini se nalazi lik Blažene Djevice Marije i njenog Bezgrješnog Srca.

Novakinje su potom posjetile i prostorije u kojima se izrađuje mozaik koje se nalaze se u jednoj od susjednih zgrada. Imale su priliku upoznati i brata Zdenka te od njega čuti mnoge pojedinosti i detalje o slaganju kamenčića u mozaik. Tako su doznale da kamenčići ugrađeni u mozaik dolaze sa svih strana svijeta. Časni brat Zdenko trenutno izrađuje lice Blažene Djevice Marije i otkrio je da mu je za izradu jednog njezinog oka potrebno dva dana (uz prethodnu pripremu), a za izradu cijeloga lika veličine dva i pol metra potrebno je šest mjeseci ako na njemu rade dvije osobe. Za ovaj posao

65 Novicijatska škola

je potrebno imati iznimno veliko strpljenje, ustrajnost i volju, a iznad svega veliku ljubav.

Potom je p. Musa novakinje upoznao s obrazovnim institucijama koje djeluju na Jordanovcu: Filozofskim fakultetom, Studijem religijskih znanosti te Filozofsko-teološkim institutom Družbe Isusove, knjižnicom Ju-

raj Habdelić sa 150.000 svezaka, a u kojoj se, između ostaloga, čuva pedesetak inkunabula.

Radni dio susreta započeo je predavanjem p.

Ivice Muse o povijesti Crkve, a potom je slijedilo predavanje p. Nike Bilića iz predmeta „Petoknjižje“.

66

Vijesti • svibanj 2017.

Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu Utjelovljenje milosrđa 18. prosinca 2016.

Adventska duhovna obnova za redovnice i redovnike u Zagrebu u organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica održana je u nedjelju 18. prosinca u crkvi sv. Franje u Zagrebu.

P

rogram je započeo pjevanom Večernjom, a potom je riječ dobrodošlice velikom broju redovnica, koje su ispunile crkvu i dvoranu pokraj nje, uputio predsjednik Povjerenstva fr. Anto Gavrić, OP. Započinjući duhovni nagovor, dr. s. Stjepanka Stanić, milosrdnica zagrebačke Provincije bezgrješnoga začeća Bl. Djevice Marije, uvodno je pojasnila kako je naslov teme „Utjelovljenje milosrđa“ uzet iz enciklike Ivana Pavla II. „Bogat milosrđem“, na kojoj je nedavno doktorirala. „U svakom novom vremenu došašća Bog nam nudi priliku da u njemu istinski susretnemo Gospodina, da promislimo vlastite puteve i korake, da poravnamo sve ono na što se spotičemo, na što naš duhovni korak posrće. I ne možemo reći da nismo imali sredstava i poticaja, jer samo u zadnje tri godine Crkva nam je dala obilje poticaja, rekla

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

67 Adventska duhovna obnova za redovnike i redovnice u Zagrebu

bih lijekova da izliječimo svoju mlakost i uljuljanost, neke običaje, strukture, okvire koji od nas čine uniformirane činovnike, umjesto radosne svjedoke“, rekla je s. Stjepanka te u tom kontekstu podsjetila na Godinu vjere (2013.), Godinu redovnika (2015.) te Godinu milosrđa (2016.). Tom je nizu dodala i božićnu čestitku pape Franje Rimskoj kuriji 2014. „No“, upozorila je „postoji jedna zamka u koju često upadamo. A ta zamka je da uvijek kada slavimo ovakve događaje gledamo u trećem licu, govorimo: dobro da je Papa proglasio Godinu vjere, jer je sve oko nas nevjerno, Europa je izgubila svoje kršćanske korijene. Dobro da je proglasio Godinu milosrđa, jer je toliko nemilosrđa. Možda smo rekli dobro da je Papa dao i takvu čestitku Rimskoj kuriji, jer da se konačno netko usudio vodstvu Crkve reći ono što nije dobro. Međutim, to je zamka. Što je s nama?“ upitala je te pozvala na promišljanje o relaciji vjere i milosrđa u životu svakoga. „Bog je milosrđe, po svojoj naravi je milosrdan, neizmjerno milosrdan, a u punini vremena to božansko obilježje milosrđe, očitovalo se u punini, u Kristu. U Kristu i po Kristu Bog postaje vidljiv u svome milosrđu, Krist sam je milosrđe. Slijedom toga možemo reći da je otajstvo utjelovljenja, odnosno otajstvo rođenja, Božić, na poseban način očitovanje Božjega milosrđa prema ljudima“, rekla je te pojasnila da milosrđe „nije samo osjećaj, neka površna i prolazna suosjećajnost, a pogotovo nije tolerancija nečega što se ne može tolerirati.

Milosrđe je sposobnost raznježiti se, biti nekomu bliz, i još više: milosrđe znači snagu i jakost volje uči u kaos drugoga i ozdraviti ga, preobraziti ga snagom ljubavi, izdignuti

ga iz kaosa grijeha. Stoga otajstvo utjelovljenja i rođenja Sina Božjega nisu samo puki osjećaji pjevanja pjesmica koje će razigrati naše srce i dušu, a koje čak često ne znamo staviti u pravi liturgijski kontekst. Otajstvo Božića je susret, eksplozija milosrdne ljubavi. Bog Otac iz ljubavi prema čovjeku šalje svoga Jedinorođenca, Bog Sin iz poslušnosti prema Ocu i čovjeku ispunjava Očevu volju, Marija iz ljubavi prema Jahvi ispunjava Očevu zamisao po Bogu Duhu Svetom.

Božić je, dakle, susret Boga i čovjeka, susret Boga bogata milosrđem s neizmjernom mizerijom grijeha, s mizerijom čovjeka. Susret Boga bogata milosrđem s čovjekom kojega Bog ljubi“.

Nadalje je naglasila kako je „došašće vrijeme milosti, milosno vrijeme iščekivanja za proslavu godišnjeg Kristovog dolaska, Njegova rođendana. Ali svako novo vrijeme, svaki novi Božić kojega nam Bog daruje morao bi biti priprema i bliži korak za onaj konačni susret s Bogom bogatim milosrđem, za

susret licem u lice, s licem milosrđa, jer milosrđe, blaženstvo milosrđa ne bismo trebali shvaćati samo kao neku nagradu, koju će Gospodin dati onima koji znaju živjeti u duhu milosrđa, nego milosrđe treba shvaćati i razumjeti kao puninu evanđeoskog duha koja mora nadahnjivati naš život. Najvjerniji smo Kristu kada smo milosrdni. Milosrđe je najprepoznatljiviji identitet kršćanina, pogotovo Bogu posvećenih, jer prva dužnost onoga koji je ljubljen jest odgovoriti na ljubav. I ne samo to, Božja milosrdna ljubav mora postati moralna norma naroda i svakog pojedinca, kao što Bog nas ljubi tako moramo i mi ljubiti jedni druge. Slaviti jubilej milosrđa, slaviti otajstvo došašća znači ići ususret Kristu, otkrivati Njegovo milosrdno lice u vlastitu životu, a onda i u životu onih s kojima živimo, radimo, koje susrećemo“.

Prisutnima je s. Stjepanka posvijestila kako i za ovo vrijeme došašća, kao i netom završenu Godinu milosrđa, valja postaviti pitanja „kako smo ih proživjeli, što smo konkretno

68

Vijesti • svibanj 2017.

učinili i koje promjene u našem konkretnom, osobnom životu ti događaji milosrđa donose; koliko dobroga je Godina milosrđa, došašće donijelo meni i onima oko mene“.

Sigurno svaka redovnička zajednica može posvjedočiti prekrasne primjere bilo duhovnih, bilo tjelesnih djela milosrđa koja je nastojala činiti tijekom Godine milosrđa, kao i tijekom ovoga došašća. No, ponekad mi se čini da sve sile ulažemo u iskazivanje milosrdne ljubavi prema potrebnima, onima vani, što nije nevažno, no kao da često zaboravimo na one s kojima dijelimo svakodnevni konkretni život, ili ako i ne zaboravimo kao da ljubav i milosrđe u našim bratskim, redovničkim zajednicama jednostavno shvaćamo olako, kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva, ali često ostaje samo na onom 'podrazumijeva'“, upozorila je te nastavila: „Svjedoci smo da je milosrdnu ljubav najteže dijeliti i iskazivati upravo s onima s kojima živimo. Stoga, ako Godina milosrđa nije najprije promijenila moj nutarnji svijet, da bi po meni zajednica u kojoj živim, a onda i svijetu donijela nešto novo, onda je ona za mene promašena jer milosrđe, milosrdna ljubav mora započeti najprije u vlastitoj kući, s onima s kojima dijelimo svakidašnjicu ako doista želimo biti autentični svjedoci utjelovljenog milosrđa“, ustvrdila je te podsjetila kako liturgija došašća pred nas stavlja biblijske uzore Marija, Josipa i Ivana Krstitelja koji nisu bili osobe od velikih riječi, već djela: „Malo su govorili, ali čitav njihov odnos prema Bogu i ljudima govore više od riječi.“ „Naš redovnički život služi da milosrđe čuva osnovnu vrjednotu čovjeka, njegovo dostojanstvo, da objavljuje drugome njegovu vlastitu ljepotu. Kada naš redovnički život

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

ne bi ničemu drugom služio, nego da po njemu svaki dan sve dublje otkrivamo sebi i drugima neizmjerno otajstvo Božjega milosrđa već bi to bila jedna njegova dragocjena vrijednost. Trebali bismo doista unutar naših zajednica nanovo otkrivati milosrđe.

Možda i kod nas Bogu posvećenih, suhoća u odnosu s Bogom ovisi o stanovitoj tvrdoći u bratskim odnosima, jer iskustvo bratskog milosrđa postaje dragocjeni put da otkrijemo Božje milosrđe. Naše bi zajednice trebale biti prostori gdje se osobe dobro osjećaju, jer udišu milosrđe. Duh redovništva, duh Bogu posvećenih jest voljeti ljude, voljeti jedni druge i gasiti mržnju i sve ono što ona sa sobom nosi. Otkrivati drugima njihovu vlastitu ljepotu, jer vjerojatno i sami znaju svoju neizmjernu mizeriju. To možemo jedino ako poput Marije i Josipa dopustimo da nas i same zahvati utjelovljeno milosrđe“, rekla je na kraju nagovora s. Stjepanka.

Uslijedio je ispit savjesti, a redovnice su imale prigodu za sakrament pomirenja. Na kraju duhovne obnove riječ zahvale uputio je predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarčević, OFMCap. (mb)

69 Božićni susret redovnica s kardinalom Bozanićem

Božićni susret redovnica Zagrebačke nadbiskupije s kardinalom Bozanićem Zagreb, 20. prosinca 2016.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 20. prosinca 2016. u Nadbiskupskom se dvoru susreo s časnim sestrama, vrhovnim, provincijalnim i kućnim poglavaricama Ustanova posvećenoga života, Družbi apostolskoga života i svjetovnih ustanova na području Zagrebačke nadbiskupije.

P

rigodnu riječ u ime redovnica uputila je s. Terezija Šarčević, poglavarica Družbe sestara Kraljice svijeta. Zahvaljujući kardinalu za očinsku i pastirsku brigu, za odvojeno i darovano vrijeme, napose u Godini posvećenoga života, s. Terezija istaknula je kako još odzvanjaju kardinalove riječi prigodom zatvaranja Godine milosrđa da Božji čovjek treba biti u trajnom odabiru i usmjerenju prema dobru. „Redovnice su se uvijek“, nastavila je, „svojim djelima borile za izgradnju svijeta ljubavi, milosrđa i prihvaćanja svih.“ Osvrnula se i na tek započetu II. sinodu Zagrebačke nadbiskupije, napominjući da i redovnice Zagrebačke nadbiskupije žele kroz sinodu hoditi otvorena srca, prepoznavati Božje darove i njegov poziv. „Po uzoru na Mariju nastavljamo graditi svoj život na čvrstom pouzdanju u Božje obećanje da će uvijek biti s nama“, rekla je s. Terezija zaključivši da i redovnice, baš poput

Marije, govore: „Evo službenica Gospodnjih, spremnih prihvatiti s Vama, oče kardinale, hod u novosti života kroz II. sinodu Zagrebačke nadbiskupije nastojeći biti nositeljice riječi Božje, kako bi se u nama i po nama proslavio Bog, te tako ispuniti poslanje koje nam je povjereno po našim karizmama.“ Kardinal je na početku svoga obraćanja pozdravio nazočne redovnice, ali je poseban pozdrav uputio onim redovnicama koje zbog svoje starosti ili bolesti nisu mogle nazočiti božićnom čestitanju. „Imajmo na srcu stare i bolesne, one koji su se istrošili radeći kroz život. Budimo im blizu i budimo strpljivi s njima kako bi to razdoblje starosti proživjeli što je moguće radosnije i mirnije“, kazao je Kardinal.

Podsjetio je da mi u Zagrebačkoj nadbiskupiji, iz Godine posvećenoga života i Godine milosrđa, ulazimo u godinu sinode te da je to poseban milosni pohod. Upravo se ta otvorenost, pouzdanje i posebna nazočnost Duha Svetoga osjetila i pri otvaranju sinode i pri prvom zasjedanju. „Što je zapravo sinoda?“ upitao je kardinal te istaknuo kako mi u zagrebačkoj Crkvi želimo sebi posvijestiti što to znači biti član Crkve, ali i kakav član Crkve trebam biti u ovom vremenu. „Kad se susrećemo u Crkvi“, nastavio je Kardinal, „onda vidimo koliko je to neizmjerno bogatstvo unutar naše Crkve, bogatstvo poziva, rada i djelovanja. Mi smo ovdje jer smo Božji dar i potrebno je to još više posvijestiti da bismo mogli još bolje činiti ono na što nas Bog poziva“, naglasio je Kardinal zaključivši pozivom redovnicama da u svojim zajednicama često usmjeruju molitvu prema blaženom Alojziju Stepincu jer je on naša snaga. (tuzn)

70

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Održana sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja

Balzam milosrđa Poruka prigodom Dana posvećenoga života 2017.

Zagreb, 24. siječnja 2017.

P

oštovane redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu,

Sjednica Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja pod predsjedanjem predsjednika Vijeća splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića održana je 24. siječnja u zgradi Hrvatske biskupske konferencije.

drage sestre i draga braćo u Kristu!

O

kupili su se nadbiskupijski i biskupijski odgojitelji, rektori bogoslovija te animatori za pastoral duhovnih zvanja različitih redovničkih zajednica.

Nakon uvodne molitve i pozdravnih riječi nadbiskupa Barišića predstavljeni su novi članovi Vijeća. Zatim je don Jure Bjeliš izvijestio o Međunarodnom simpoziju o pastoralu zvanja, koji je od 19. do 21. listopada 2016. održan u Rimu. To izlaganje potaknulo je članove Vijeća na promišljanje o budućim konkretnim koracima za pokretanje Nacionalnog centra i nacionalnog plana pastorala zvanja. Sve se više osjeća potreba za boljom suradnjom i umrežavanjem s drugim pastoralnim sektorima (pastoral obitelji, mladih, medija …), jer pastoral zvanja nije samo stvar pojedinca već cijele Crkve.

Potom se razgovaralo o nadolazećim susretima sjemeništaraca, bogoslova i odgojitelja.

Vijeće je imalo priliku osvrnuti se na dosadašnju djelatnost u pastoralu zvanja te

71 Poruka prigodom Dana posvećenoga života

Novi Susret (br. 9) Ovaj broj donosi mnoge zanimljive teme: intervju sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, uvijek zanimljiva svjedočanstva o odabiru duhovnoga poziva, predstavljanje bogoslovije u Splitu te mnoge druge sadržaje. vrjednovati susret animatora za zvanja koji je prošle godine u rujnu održan u Novigradu na Dobri. Upravo na tom susretu animatora za zvanja predložen je sljedeći od 19. do 21. rujna u susjednoj nam državi Bosni i Hercegovini, u Duhovnom centru „Kuća Navještenja“ Gromiljak. Članovi Vijeća posebno su istaknuli slanje prigodnoga materijala uz časopis Susret te poduprli prijedlog da pomoćni materijal izlazi i uz blagdan Svijećnice.

1. U prošlogodišnjoj poruci prigodom Dana posvećenoga života upozoreno je na riječi iz bule Lice milosrđa, a kojima Papa nagovješćuje koji bi trebali biti plodovi Izvanrednog jubileja milosrđa nakon njegova završetka: „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost! Neka do svih, i vjernika i onih koji su udaljeni od vjere, dopre balzam milosrđa kao znak Božjega kraljevstva, već prisutna među nama!“ (Misericordiae vultus, 5) Još je sveti Ivan Pavao II. napisao da je „zadaća posvećenoga života raditi u svim dijelovima zemlje da bi se utvrdilo i proširilo Kristovo kraljevstvo, donoseći poruku Evanđelja posvuda, i u najudaljenije krajeve“ (Vita conescrata, 78), a ovo poslanje posvećenoga života ostvaruje se tako što „posvećene osobe, u svom posvećenju i potpunomu predanju, čine vidljivim ljubaznu i spasonosnu nazočnost Krista, Očeva prvosvećenika, odaslanog u poslanje“ (Vita conescrata, 76).

Pozivamo, stoga, sve redovnice, redovnike i laike posvećene u svijetu da najprije žive potpuno predanje Gospodinu kako bi ih on preobrazio i prosvijetlio, da sami prepoznaju njegovu ljubaznu i spasonosnu nazočnost, da tako budu pomazani balzamom milosr-

đa koji je znak Božjega kraljevstva. Neka iz toga obnovljenog iskustva Božje dobrote i nježnosti proiziđe svako djelovanje. Upravo su posvećene osobe pozvane svjedočiti prisutnost Božjega kraljevstva i biti njegov djelatan i opipljiv znak u ovome svijetu. Želja nam je da sve posvećene osobe i njihove zajednice budu balzam milosrđa u životima ljudi našega vremena i ovoga prostora.

2. Papa je u buli Lice milosrđa naglasio da su oni do kojih bi trebalo doprijeti svjedočanstvo Božjega milosrđa svi ljudi, i vjernici i oni koji su udaljeni od vjere. U svojoj pobudnici Radost evanđelja pojasnio je kako doprijeti do svake osobe: „Svaki kršćanin i svaka zajednica moraju raspoznati put koji Gospodin pokazuje, ali od svih nas traži se da prihvatimo ovaj poziv: izaći iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja“ (Evangelii gaudium, 20).

Također je potaknuo sve koji svjedoče i navješćuju evanđelje da se usredotoče „na ono bitno, na ono što je ljepše, veće, privlačnije i istodobno nužnije“, jer se na taj način poruka koju prenosimo pojednostavljuje, „ne gubeći zbog toga na svojoj dubini i istinitosti, i tako postaje snažnija i uvjerljivija“ (Radost evanđelja, 35). Ovo je poziv svakoj posvećenoj osobi i svakoj zajednici da preispita svoje načine svjedočenja i djelovanja, da vidi nudi li svima, a osobito onima na periferiji, ono što je bitno i je li to svjedočanstvo ljudima doista nešto „ljepše, veće, privlačnije“. Pritom se ne smije zaboraviti da su na periferiji i oni koji su na periferiji vjere. U tu skupinu mogu pripadati osobe koje su poučene u vjeri i izjašnjavaju se vjernicima, no u njihovu životu vjera ne igra odlučujuću ulogu. U tu skupinu mogu pripadati osobe koje vjeruju na neki svoj način koji, možda, u određenim

72

Vijesti • svibanj 2017.

čimbenicima ne odgovara nauku i moralu Crkve. U tu skupinu mogu pripadati i osobe koje se izjašnjavaju kao agnostici i ateisti. Svi su oni na periferiji i svima na jednostavan, razumljiv i privlačan način valja pristupiti i posvjedočiti blizinu Božjega kraljevstva. To je svakako zadatak posvećenih osoba. U tom zadatku čini se da je dobro imati na pameti Papine riječi: „Evangelizacijska se zajednica riječima i djelima uključuje u svakodnevni život drugih ljudi, premošćuje udaljenosti, spremna je poniziti se ako je potrebno i prigrljuje ljudski život, dotičući Kristovo trpeće tijelo u narodu.“ (Evangelii gaudium, 24) 3. Ove godine, upravo na Dan posvećenoga života, 2. veljače, obilježit ćemo i sedamdesetu obljetnicu apostolske konstitucije pape Pija XII. Provida Mater Ecclesia, o posvećenom životu u svijetu, kojom je ovaj tada relativno novi oblik posvećenoga života dobio i svoje zakonodavstvo. Ondje Papa kaže da svjetovni instituti mogu kršćanski obnavljati različite čimbenike društva „bliskim i svakodnevnim dodirom života savršeno i potpuno posvećena savršenstvu“ (Provida Mater Ecclesia, 10). Neka ova obljetnica bude poticaj i svim u svijetu posvećenim osobama da još odgovornije žive svoje posvećenje kako bi po njima Bog mogao preobraziti i društvo. U tome bi mogli pomoći i plodovi Prvoga susreta svjetovnih instituta Hrvatske koji je održan u Zagrebu 22. lipnja 2016. Na tom susretu postalo je vidljivo veliko bogatstvo ovoga oblika života koji se živi u jednostavnosti svakodnevice.

4. Na kraju Izvanrednog jubileja milosrđa papa Franjo uputio je Crkvi apostolsko pismo Milosrđe i bijedna kojim je htio naznačiti i put kojim bi trebalo krenuti ubuduće. U njemu je naglasio da milosrđe

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

73 Afirmacija žene u redovništvu

ne može biti nešto usputno u životu Crkve, „nego predstavlja samu njezinu bit koja duboku istinu evanđelja čini jasnom i opipljivom“, te dodao: „Sve se otkriva u milosrđu; sve se rješava u milosrdnoj Očevoj ljubavi“ (Misericordia et misera, 1). Slično bi se moglo reći i za sav posvećeni život. Njegov se domet, vrijednost i autentičnost otkriva u milosrđu. Neka sve redovnice, redovnici i laici posvećeni u svijetu tako žive svoj poziv da svatko u njima otkrije milosrdnu Očevu ljubav!

S tim mislima od srca vam želimo blagoslovljen Dan posvećenoga života i autentičnim svjedočenjem ispunjenu godinu!

O blagdanu Obraćenja svetoga Pavla, 25. siječnja 2017.

U ime Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života mons. Zdenko Križić, predsjednik U ime Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, predsjednik

Afirmacija žene u redovništvu Konferencija za medije u povodu Dana posvećenoga života Zagreb, 2. veljače 2017.

Nastavljajući tradiciju, i ove je godine Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica u povodu Dana posvećenoga života organizirala konferenciju za novinare koja je održana u četvrtak 2. veljače u sjedištu HKVRPP-a. O samoj temi konferencije „Afirmacija žene u redovništvu” govorila je dr. s. Rebeka Anić, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova.

Pozdravljajući okupljene novinare te redovnice, među kojima i više poglavarica, predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarčević, OFMCap., naglasio je da se Dan posvećenoga života sve više afirmira u Crkvi.

Podsjetio je da je Dan ustanovio papa Ivan Pavao II. 1997. godine. U novije vrijeme Crkva sve više svraća pozornost na redovnički, odnosno Bogu posvećen život.

U tom je vidu podsjetio i na Biskupsku sinodu o posvećenom životu (1994.) nakon koje je papa Ivan Pavao II. napisao apostolsku pobudnicu Vita consacrata koja je jedan od najvažnijih dokumenata o redovničkom životu.

Podsjetio i na Godinu posvećenoga života, koja je i u Hrvatskoj imala velik odjek, a pokrenute su različite inicijative. I Godina milosrđa bila je povezana s redovnicima jer su među zaštitnicima bili i redovnici.

74

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

75 Afirmacija žene u redovništvu

tralo da je djelomično slika Božja. „Slika Božja u duhu je zajednička i muškarcu i ženi, ali se smatralo da tijelo žene nije sposobno očitovati sliku Božju na van pa stoga žena nije prikladna za upravne funkcije. Na temelju toga se zaključivalo da su žene u obitelji, javnom i crkvenom životu potrebne muškoga vodstva.”

S. Rebeka Anić uvodno je postavila niz pitanja poput: koje značenje ima afirmacija u redovničkome životu i čime se mjeri, i tko ju mjeri, kojim izričajem redovnice izriču svoje samoozbiljenje te, naposljetku, što se podrazumijeva pod pojmom žene, jesu li sve žene iste, je li se nekim ženama lakše afirmirati u redovništvu, a drugima teže i o čemu to ovisi.

Afirmacija žene redovnice ovisi o drugim čimbenicima, npr. o pravima koje žene općenito, a redovnice posebno, imaju u Crkvi u različitim povijesnim razdobljima.

Bilo bi zanimljivo vidjeti koji je utjecaj na svaku pojedinu redovnicu imao položaj Crkve u predsocijalističkom i socijalističkom razdoblju te u demokraciji. Afirmacija ovisi i o karizmi zajednice i karizmi pojedine osobe, o instituciji u kojoj redovnica djeluje.

Ovisi i o razlozima zašto netko dolazi u redovničku zajednicu i kako shvaća poziv,

kao i o karakteru pojedine redovnice, ali i o karakterima i sposobnostima glavarica, rekla je s. Anić. Ističući teološku antropologiju žene i posljedice koju ta antropologija ima na poimanje uloge i prava žena i žena redovnica, ukazala je na katoličku teološku antropologiju u kojoj do danas prevladava filozofsko određenje žene koje se temelji na naravi. U temelju toga određenja je Aristotelov nauk o živim bićima na temelju koje su skolastici definirali narav žene u terminima: pasivnosti, manjih intelektualnih sposobnosti, veće emotivnosti i sl. Posljedično ženu se smatralo nesposobnom za više obrazovanje, za političke i javne funkcije, a prikladnu za upravljanje obiteljskim odnosima i obavljanje kućanskih poslova. Filozofske postavke o naravi žene negativno su utjecale na tumačenje žene kao slike Božje.

U tom je vidu upozorila kako se ženu do 20. st. ne samo u katoličkim dogmatskim udžbenicima nego i u protestantskim sma-

Nadalje je podsjetila kako je crkvena naučiteljica sv. Katarina Sijenska uspjela ostvariti svoju karizmu unatoč tomu što se njezino djelovanje nije uklapalo u okvir propisan ženskoj naravi. Sada joj se divimo, a u svoje vrijeme jedva je izbjegla inkviziciju. Pitanje je kako bi danas prošla u našim redovničkim zajednicama i u Crkvi, rekla je s. Anić. Podsjetila je na još jednu crkvenu naučiteljicu - Hildegard iz Bingena - te naglasila kako su tijekom cijele povijesti kršćanstva žene, posebno redovnice bile duhovne voditeljice, ne samo žena laikinja i redovnica, već i svećenika, redovnika, papa i kraljeva.

Novi Zakonik kanonskoga prava temelji se na modelu jednakovrijednosti, ali ne ravnopravnosti. Žene i muškarci jesu jednakovrijedni, ali nisu ravnopravni. Ravnopravnost je nemoguća zbog temeljne razlike između služba naučavanja, posvećivanja i upravljanja koje su pridržane samo klericima, a iz kojih su žene isključene. Prema novom crkvenom zakoniku laici i žene i muškarci, pa time i redovnice mogu obnašati mnoge službe u Crkvi. Sažeto se može reći da žena, a time i redovnice mogu obnašati sve službe koje nisu vezane uz svećenički red. Mogu obnašati pojedine dušobrižničke službe, ali ne i dušobrižništvo u cjelini, jer je to povezano sa svećeničkim redom, pojasnila je.

Na pitanje može li se sadašnji pravni položaj žena i žena redovnica u Crkvi u odnosu na prošlost tako jednoznačno odrediti kao napredak, podsjetila je kako su ženski samostani ranog srednjeg vijeka općenito vrijedili kao enklave ženskog vršenja vlasti kako na svjetovnom, tako i na duhovnom području.

Opatice su imale 23 prava koja su inače pripadala biskupu. Povjesničari nabrajaju 24 ženske opatije u kojima su opatice obnašale više ili manje kvazibiskupsku ulogu. One su dijelile beneficije, imale su nadzor nad dušobrižništvom, bez njihova izričita odobrenja nijedan svećenik nije mogao dušobrižnički djelovati na području opatije, one su dijelile dispenze pri zaprjekama sklapanja braka, vršile su službe za koje je pretpostavka bila sakramentalno ređenje: nosile su evanđelje, propovijedale u službi Božjoj, dijelile novakinjama blagoslov, ispovijedale i opraštale grijehe. Ako to usporedimo sa suvremenom situacijom onda možemo reći, da žene redovnice ne mogu za stalno biti primljene ni u službu čitača i ni akolita, premda te službe mogu obnašati, naglasila je s. Anić.

Kratko se osvrćući na prikupljene podatke (2013.) koje službe u Crkvi u Hrvatskoj mogu obnašati žene laikinje i redovnice, ustvrdila je: „Hoće li ženama biti povjerene određene zadaće i službe koje prema Zakoniku kanonskog prava mogu obnašati laici, ovisi o osobnom stavu i teološkom obrazovanju određenog (nad)biskupa, župnika, odnosno bilo kojeg klerika koji upravlja određenom institucijom.“ U tom vidu podsjetila je kako se na mrežnim stranicama njemačkih biskupija od 2000. godine mogu pronaći planovi i programi kako osigurati veću ravnopravnost žena i muškaraca pri zapošljavanju i na radu u crkvenim instituci-

76

Vijesti • svibanj 2017.

jama. „Mi ih nemamo, ali imamo određene pomake. Ako se usporedi broj redovnica u vodećim službama u crkvenim institucijama početkom demokratskih promjena i danas možemo vidjeti da su promjene velike i značajne. Primjerice, na katoličkim učilištima ima veliki broj redovnica na odgovornim pozicijama.“ Spomenuti podatci iz 2013. daju samo dio slike o stvarnu stanju žena i redovnica u Hrvatskoj. Oni ne govore ništa o uvjetima rada, o odnosima, o plaćama, o mogućnostima napredovanja, ili poteškoćama s kojima se žene susreću. U Hrvatskoj o tome nemamo istraživanja. Bilo bi dobro kad bi ženske redovničke zajednice

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

77 Dan posvećenoga života

u Hrvatskoj provele istraživanje o svom djelovanju nakon demokratskih promjena.

Bilo bi zanimljivo vidjeti s kojim izazovima smo se suočile, kako smo na njih odgovorile, koje su nam se mogućnosti otvorile, na koje poteškoće smo nailazile i nailazimo, koje su se nove inicijative i ustanove pojavile, koliko smo zadovoljne uvjetima djelovanja i odnosima u vlastitim ustanovama, crkvenim i državnim. Pretpostavljam da takva istraživanja postoje u nekim družbama ili provincijama, ali mislim da jedno nacionalno istraživanje bi bilo dragocjeno ne samo kvantitativno, nego kvalitativno, jer mi onda mogli dati odgovor i na temu današnje tiskovne konferencije, zaključila je s. Rebeka Anić.

foto: M. Belošević

Euharistijsko slavlje u povodu Dana posvećenoga života Euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u povodu Dana posvećenoga života u četvrtak, 2. veljače predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. U koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika među kojima i predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarčević, te većina provincijala.

N

a početku mise, biskup Pozaić je blagoslovio svijeće, a potom je procesija koncelebranata s upaljenim svijećama došla do oltara.

U homiliji je biskup Pozaić pojasnio blagdan Svijećnice, odnosno Prikazanja Gospodnjega. Danas je blagdan svjetla, ove male svijeće prethodnica su one svijeće Velike subote,

uskrsnoga bdijenja. „U Prikazanju Gospodnjem u hramu mi naziremo uskrsno otajstvo: Isus, svjetlo ispunja hram. To još nije žarko sunce Uskrsa, to je tek zora jutarnja.

Bog je vrelo i početak svakog svjetla, a svjetlo nam je potrebno da bismo se mogli kretati, hodati, bez svjetla ne možemo vidjeti naš put, ne možemo odabrati naš svijet, u opasnosti smo da posrnemo, nastradamo, zalutamo“, rekao je propovjednik te podsjetio kako je od mnoštva ljudi u hramu malo njih opazilo svjetlo, malo ih je zamijetilo novost toga dana. U stvari, „samo su dvije osobe zamijetile da se zbiva nešto novo, da bračni par Marija i Josip donose onoga za kim su čeznuli, komu su se nadali naraštaji. Šimun i Ana čeznuli su za svijetlom, bili su u visokim godinama, što znači da su dugo čekali. To nije bilo samo njihovo čekanje, bili su tu kao predstavnici čovječanstva u stanju iščekivanja stoljeća. Šimun je ugledao, prepoznao i zagrlio svjetlo u doslovnom

78

Vijesti • svibanj 2017.

i simboličnom smislu. Ana je pak u nagradi za svoje silne molitve, poslove i ustrajno pribivanje u Božjoj blizini hvalila Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djeteta. Oboje su doživjeli istinu Božje vjernosti i Božje velikodušnosti prema onima koji ga traže i očekuju. Šimun i Ana bili su pravedni i bogobojazni, istinski klanjatelji u duhu i istini kakve traži Otac“.

Biskup je posvijestio, kako se posvećeni zavjetuju da će biti klanjatelji, „Šimuni i Ane koji će otvoriti, što više raskriliti vrata srca i dopustiti duhu posvetitelju da ih vodi ususret Onome koji veli: ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom ne će hodati u tami, nego će imati svjetlo života“.

Svi smo pozvani na darivanje samih sebe, svoga života i djelovanja Bogu. Ipak redovnici i redovnice po zavjetima pripadaju Bogu na poseban način. Oni su dar čovječanstva Bogu, a Bog ih vraća nama kao dar Crkvi, dar svome narodu, rekao je biskup Pozaić te podsjetio na riječi pape Franjo koji je naglasivši važnost molitve posvećenih htio istaknuti važnost molitve i apostolata posebno časnih sestara „pomislimo malo što bi se dogodilo da nema časnih sestara u bolnicama, časnih sestara u misijama, časnih sestara u školama: zamislite samo Crkvu bez časnih sestara. To je upravo nezamislivo, one su dar, taj kvasac kojim Božji narod napreduje.

Velike su te žene koje posvećuju svoj život Bogu, koje pronose Isusovu poruku“ (usp.

Angelus, 2. veljače 2014.).

Nadalje, propovjednik je podsjetio i na odvažan i zahtjevan poziv pape Franje upućen posvećenima u prvoj godini njegova papinstva, a glasi „probudite svijet, budite svjedoci jednog drugog načina rada, djela, života“.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Posvećeni život očit je dokaz da postoji drukčiji način života i rada, a to je život na dar Bogu i ljudima, posvemašni i velikodušni dar u obitelji, u zajednici, na poslu, u služenju Crkvi, u djelima milosrđa, dar poput Isusa u euharistiji. To je poziv na buđenje i hod u novosti života, rekao je biskup, te upozorio, kako „poigravanje s temeljnim vrednotama pretvara život u karneval, ugrožava i pojedinca i obitelj, i narod. Istina o Bogu i istina o čovjeku kao Božjoj slici njeguje i brani slobodu i odgovornost, što je jamstvo čovjekova dostojanstva. Posvećeni svjedoče temeljnu žeđ za idealima i živi su odgovor na trajno pitanje: „Učitelju koje mi je dobro činiti?“ „Hoćeš li biti savršen, idi prodaj što imaš i onda dođi i idi za mnom.“ Na pitanje što za posvećene znači probuditi svijet, propovjednik je podsjetio kako je „svijet uspavan u opsjeni laži i privida sreće i uspjeha sa ekrana, bez napora i žrtve, svijet uzdrmanog aksiološkog horizonta, svijet bez kompasa, svijet bez smisla života, zarobljen požudama i depresijom. No, mladi nose u sebi iskru ideala. Tu iskru valja rasplamsati. Ne smijemo dopustiti da im se spale krila kad oni žele letjeti u visine ljepote svetosti. Crkva se mora pobrinuti za potreban broj posvećenih pastira i molitelja. Bez sumnje nadu u nova zvanja valja polagati u mnoštvo procvata zajednica mladih, oni plivajući protiv struje zla i pomodarstva, svojim životom molitve, osobnim i zajedničkim javnim svjedočenjem vjere potvrđuju veliku nadu za budućnost.

Obiteljska molitva, molitva redovničke zajednice, molitva župne zajednice zalijeva klice zvanja na Božjoj njivi“.

Na kraju homilije biskup Pozaić je podsjetio kako pisac svetih psalama podsjeća da je ze-

79 Dan posvećenoga života

foto: M. Belošević

mlja „Gospodnja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“, a to znači „zemlja je hram Božji, sav je kozmos hram Božji i hrvatska gruda hram je Božji, Bog tu prebiva kao svjetlo života. U tom hramu prebiva i čeka susret. Zbunjeni putnici, umorni i lutalice ovom zemljom u tom hramu Božjem čekaju svjetlo posvećenih svjedoka, uvijek novih Ana i Šimuna. Čekaju da ih netko probudi, da ih upozori na blizinu Onoga koji je već tu, za kim čeznu svim svojim bićem. Traže se i očekuju živi orijentiri i magneti privlačnosti. Neka posvećeni sabrani u ovom hramu, u ovoj katedrali privuku pažnju ovoga svijet na milosni dar Isusa, svjetla koje već sjaji u hramu ove zemlje, Lijepe naše. Molimo da tako bude“.

U molitvi vjernika molilo se za Crkvu i pastire, kao i za obitelji da u snazi molite čuvaju svetost obitelji, te radosno prihvaćaju dar života, a da se svi odgovorni u našemu društvu zauzimaju za dostojanstvo svake ljudske osobe. Molilo se i za redove, družbe i sve oblike posvećenoga života da budu vjerodostojno i uvijek novo očitovanje Božje ljubavi u svijetu, te da se po njima Kraljevstvo Božje širi i raste, kao i za nova duhovna zvanja.

Nakon popričesne molitve redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete,

a potom je riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio fra Šarčević. Posebno je podsjetio na neke naglaske iz homilije, osobito na koncilsku misao da su redovnici dar Božji Crkvi i svijetu, kao i na Papine riječi koje je na početku Godine posvećenoga života pozvao sve redovnike da probude svijet.

Ne možemo mi to učiniti svojim silama, za to nam je potrebna Božja milost, dar. Zato smo večeras ovdje da se naužijemo toga dara, da se napunimo milošću Božjom i snagom kojom uistinu možemo učiniti bar malo ovaj svijet ljepšim i boljim, rekao je fra Šarčević.

Prije blagoslova biskup Pozaić još je jednom posvijestio, kako je na našem krštenju upaljena svijeća na velikoj uskrsnoj svijeći, simbolu Krista Gospodina. „Danas smo svi obnovili to svjetlo, svjetlo Kristovo u nama koje nastojimo čuvati cijeli život, i uvijek iznova potpaljivati da bismo mogli ići u svijet kao plamteća svjetlila Kristova: svijetliti, obasjavati, grijati i ohrabrivati da svi dođemo Kristu svjetlu u radost svjetlosti vječne“ Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Redovnički Band Aid pod ravnanjem s.

Elizabete Peršić. Na orguljama je bio prof.

Mario Perestegi.

80

Vijesti • svibanj 2017.

Održan I. skup redovničkih ekonoma Zagreb, 9. veljače 2017.

U Zagrebu je u franjevačkom samostanu u Dubravi 9. veljače 2017. održan I. skup redovničkih ekonoma.

Organizator skupa je Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica, a odluku o održavanju ovakvoga skupa donijeli su redovnički poglavari na Plenarnoj skupštini Konferencije u listopadu 2016.

N

a skupu su se okupili redovnički poglavari i poglavarice, provincijski i kućni ekonomi, njih stotinjak.

Skup je molitvom otvorio predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević, OFMCap, a moderirao fra Slavko Slišković, dominikanski provincijal i član Vijeća Konferencije. držana su tri predavanja. Prvo predavanje O održao je predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević koji je govorio o bratskoj i evanđeoskoj ekonomiji u zajednicama temeljeći svoje izlaganje u glavnini na Smjernicama za upravljanje dobrima u ustanovama posvećenoga života i družbama apostolskoga života koje je dala Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života 2014. godine. Fra Jure je kratko izvijestio i o nedav-

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

no održanu susretu u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na kojoj su porezni stručnjaci govorili o paušalnom oporezivanju gospodarskih aktivnosti vjerskih zajednica.

Drugo predavanje, naslovljeno „Javne pravne osobe Katoličke Crkve u hrvatskom zakonodavstvu: pravni i financijski aspekti“ održao je dr. sc. Vjekoslav Bratić s Instituta za javne financije. Dr. Bratić posebno se osvrnuo na pravni položaj vjerskih zajednica i čestu pogrješku da ih se svrstava u neprofitne organizacije u poreznom smislu. Vjerske zajednice načelno jesu neprofitne organizacije, ali kao organizacije svrstavaju se u vjerske zajednice i za njih vrijedi Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica. Potom je govorio o potrebi transparentnosti i javnosti upravljanja financijskim poslovanjem, međunarodnim ugovorima i praksi poreznih uprava.

Slijedilo je predavanje mr. sc. Ilije Braovca na temu „Porezni tretman vjerskih zajednica u RH“. Govorio je o vrsti poreza koje su vjerske zajednice dužne platiti i porezima kojih su oslobođene. Posebno je pojasnio obvezu paušalnog oporezivanja gospodarskih aktivnosti vjerskih zajednica pojasnivši ju na više različitih primjera.

U drugom dijelu skupa redovnički ekonomi i ekonome postavljali su izlagačima konkretna pitanja, iznosili dvojbe i iskustva s poreznom upravom.

81 Skupština KVRPP-a BIH

Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

jedništva Sina s Ocem u daru Duha Svetoga.

Zajedništvo triju Osoba postaje uzor, izvor i vrhunac zajedništva kršćana s Kristom; od nje nastaje zajedništvo kršćana među sobom u bratskom životu.“

Banja Luka, 11. ožujka 2017.

Govoreći o poslanju i identitetu brata redovnika, mons. Semren je istaknuo da dokument ističe bratstvo kao njegovo bitno obilježje: „Bratstvo je dar koji brat redovnik prima od Boga, jednoga i trojedinoga. Bratstvo nije plod osobnoga napora nego je prije svega dar Božji. Brat redovnik je proročka memorija (sjećanje) Isusa – Brata. Dar koji brat redovnik prima i dijeli sa svojom braćom preoblikuje se u dar koji se daje u poslanju. Njegovo se poslanje sastoji u izgradnji općeg bratstva utemeljena na vrijednostima evanđelja. Bratstvo braće redovnika nije zatvoreno u samo sebe; to je bratstvo za poslanje. Svako doba ima svoje proroke, a današnje vrijeme traži od braće da odgovore na suvremene društvene okolnosti, a ti su odgovori proroštvo gostoljubivosti, proroštvo smisla, proroštvo afirmacije ženskih vrijednosti, proroštvo brige i zaštite života te očuvanja stvorenoga svijeta, proroštvo mudroga korištenja novih tehnologija.“

Petnaesta redovna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 11. ožujka u franjevačkom samostanu na Petrićevcu u Banjoj Luci.

S

kupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije dr. fra Miljenko Šteko.

Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, pet predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH, kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luggi Pezzuto, izaslanik Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup Marko Semren te predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Jure Šarčević, OFMCap. Nakon uvodnih riječi i dobrodošlice fra Miljenka Šteke te pozdrava biskupa Semrena i predsjednika Hrvatske redovničke konferencije, sudionici Skupštine u kratkim su crtama predstavili djelovanje svojih zajednica.

Zatim je mons. Semren predstavio dokument Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi te istaknuo: „Naslovnici ovoga dokumenta nisu samo braća redovnici, nego redovnice, svećenici, laici i čitava Crkva. U dokumentu je Crkva viđena kao otajstvo zajedništva na sliku za-

Uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici Skupštine zaključili da smjernice dokumenta treba pretočiti u život. Također, zahvalili su predsjedniku Hrvatske redovničke konferencije za tiskanje i dostavljanje toga dokumenta.

Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto je u svome obraćanju sudionicima Skupštine izrazio radost zbog susreta na tradicionalnom zasjedanju.

S obzirom na ovogodišnju temu Skupštine, nuncij Pezzuto usredotočio se na dva aspekta proročke dimenzije života brata redovnika: na proroštvo gostoljubivosti i pro-

83 Korizmeni susret kardinala Bozanića s redovnicama Grada Zagreba

Korizmeni susret kardinala Bozanića s redovnicama Grada Zagreba Zagreb, 16. ožujka 2017.

roštvo smisla. Istaknuo je da „prihvaćanje i gostoljubivost ne trebaju biti shvaćeni samo u uskom fizičkom smislu, nego iznad svega kao prihvaćanje drugoga u vlastitom srcu.

Stoga brat redovnik, pa tako i redovnik i redovnica općenito, svojim stavom prihvaćanja i gostoljubivosti, shvaćenima u njihovom najdubljem značenju, žive, svjedoče i navješćuju već ovdje na zemlji prije svega Crkvu kao ‘Božju obitelj’, otvorenu dijalogu unutar i izvan nje, a zatim svjedoče i navješćuju Crkvu nebesku u kojoj će biti prihvaćeni svi narodi budući da svi postižu spasenje jedino u Kristu, pod uvjetom da svatko čestito živi temeljna načela svoje vjere.“ Mons. Pezzuto naglasio je važnost proroštva prihvaćanja i gostoljubivosti u jednom multikulturnom, multietničkom i multireligijskom kontekstu. „Drugi je aspekt proroštvo smisla. Crkva je pozvana biti ‘kompas’ usred čovječanstva. Ali unutar Crkve posvećeni život ima posebno mjesto i priliku pokazivati na proročki način pravi smisao života jer je svaka posvećena osoba morala proći ovaj put: traženje istinskog smisla života i nastojanje da ga se utisne u svoju osobnu stvarnost. Samo onaj tko je u Bogu pronašao konačni i odlučujući smisao svoga života, može ga drugima pokazivati proročki i djelotvorno.“

U posljednjem dijelu svoga nastupa, Nuncij je govorio o dokumentu “mutuae relationes”– ekleziologiji zajedništva i važnosti hijerarhijskih i karizmatskih darova, koji je u postupku promjene. „Smjernice i propisi su dobrodošli. Ipak, ‘mutuae relationes’ trebamo izgrađivati, prije svega, u svome srcu, ispunjenu ‘crkvenim osjećajem’, u srcu koje je svjesno da je Kristova Crkva jedna jedina i da joj svi, i svatko od nas, služimo u bogatstvu raznolikih karizmi, onkraj uskih i kratkovidnih vlastitih interesa koji se često odnose na područja jako materijalna, koja nemaju baš ništa s kraljevstvom nebeskim za koje smo uložili cijeli svoj kratki život ovdje na zemlji“, zaključio je nuncij.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio apostolski nuncij u BiH koji je također izrekao homiliju. U popodnevnom radu predsjednik Konferencije i pročelnici povjerenstava koja djeluju pri KVRPP-u BiH podnijeli su izvješća.

U završnome dijelu sudionici Skupštine posjetili su trapističku opatiju Marija Zvijezda koja je početkom 20. stoljeća bila središte duhovnoga, odgojnoga, gospodarskoga i kulturnoga napretka banjolučkoga kraja. (s. Jadranka Obućina)

Molitvom večernjih pohvala i uvodnom riječju potpredsjednice HKVRPP-a s.

Miroslave Bradica, 16. ožujka 2017. godine u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu održan je tradicionalni korizmeni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama grada Zagreba.

Z

ahvaljujući kardinalu na susretu i poticajima, časna majka Miroslava Bradica posebno se osvrnula na doprinos redovnica u radu sinode istaknuvši trajnu molitvenu potporu. Kardinal Bozanić je u svom obraćanju redovnicama naglasio važnost opraštanja koje nema granica, nego smo dužni uvijek opraštati.

Citirajući Katekizam Katoličke Crkve „Da bismo živjeli, rasli i u vjeri do kraja ustrajali, moramo se hraniti riječju Božjom i moliti Gospodina da nam vjeru uveća. Ona treba biti 'ljubavlju djelotvorna' (Gal 5,6), podržavana nadom i ukorijenjena u vjeri Crkve“ (KKC br.162), kardinal je pozvao redovnice na čuvanje spomena na Božji poziv i otvorenost Božjoj nadi koja se otkriva u trajnom hodu prema Bogu pri čemu nas Bog uvijek iznova iznenađuje svojom ljubavlju pozivajući nas na razlučivanje i konkretno djelovanje, na djelotvornu ljubav.

Kardinal je posebno istaknuo važnost gledanja naše ljudske stvarnosti očima vjere u

oslonjenosti na Kristov križ, koji je čvrsto uporište našoj nadi u uskrsnuće i vječni život. Naglasio je važnost euharistije kao izvora svakog duhovnog života jer smo samo po euharistiji kadri svoj život učiniti trajnom euharistijom, zahvaljivanjem Bogu. Samo u takvoj otvorenosti i predanju Bogu kadri smo vidjeti mogućnost gdje drugi vide samo probleme, krize i nemogućnosti. Kardinal je zahvalio redovnicama na doprinosu radu Sinode pozvavši ih na daljnju molitvenu zauzetost. Najavio je da će na Josipovo započeti u našoj nadbiskupiji Godina sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske.

Nakon kardinalova obraćanja, o radu Sinode predavanje je održao tajnik Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije dr. Denis Barić, a svoje dojmove o radu Sinode iznijele su redovnice, članice Sinode, s. Beata Prkačin, s.

Marija Jozić, s. Ana Begić i s. Tea Barnjak.

Nakon njihovih izlaganja kardinal je najavio sestrama iznenađenje pozvavši studentskog kapelana na Hrvatskom katoličkom sveučilištu vlč. Odilona Gbènoukpa Singboa za govornicu. Zahvaljujući kardinalu na pozivu, vlč. Odilon je sestrama prenio zamolbu mons. Aristidea Gonsalla, biskupa svoje rodne biskupije Puorto-Nova iz Benina, koji je prošle godine u rujnu posjetio Hrvatsku te obradovan živom vjerom koju je u Hrvatskoj vidio, poželio poslati u Hrvatsku na daljnje školovanje i formaciju dvije redovnice. Molba koju je vlč. Odilon izrazio prihvaćena je među sestrama s oduševljenjem.

Na kraju susreta potpredsjednica je u ime svih redovnica kardinalu zahvalila na susretu te mu čestitala imendan i nadolazeći rođendan. Susret je završio anđeoskim pozdravljenjem i molitvom za Sinodu. (tuzn)

84

Vijesti • svibanj 2017.

Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima 24. i 25. ožujka 2017.

U prostorijama samostana Hercegovačke franjevačke provincije u organizaciji Povjerenstva HKVRPP-a za predškolski odgoj u ustanovama koje vode redovničke zajednice 24. i 25. ožujka održan je stručni skup za odgojitelje u katoličkim dječjih vrtićima u Hrvatskoj. Bilo je prisutno 120 odgojitelja i odgojiteljica. I ove godine pridružile su nam se odgojiteljice iz BiH. Tema skupa bila je „Komunikacija i interpersonalni odnosi“. Skup je otvorio predsjednik Redovničke konferencije fra Jure Šarčević, OFMCap. Poželjevši odgojiteljima uspješan rad, fra Jure je posebno istaknuo važnost odgojne djelatnosti i koju ulogu u tome ima Povjerenstvo za predškolski odgoj pri HRK organizirajući stručne skupove radi stjecanja kompetencija za rad na sebi i s onima koji su nam povjereni.

P

rvoga dana skupa predavanje naslovljeno „Odgoj kao komunikacija“ održala je prof. Vesna Gračnar. U svome izlaganju iznijela je niz zanimljivih primjera o teškoćama koje ljudi nalaze u međusobnoj komunikaciji. Govorila je i o oblicima komunikacije između odgojitelja, roditelja i djece. Također se dotaknula mana popustljiva odgoja i kako to utječe na djecu kada odrastu. Ustvrdila je da je odgojitelj u stanju u velikoj mjeri popraviti emocionalnu štetu iz djetinjstva i usmjeriti dijete

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

prema pozitivnim vrijednostima. Zaključila je da odgojitelji ne mogu raditi samo svoj posao odgoja u vrtiću, nego i posao roditelja te istovremeno odgajati i roditelje!

Drugog dana skupa, nakon molitve, predavanje „Dobro zadržite, svake se sjene zla klonite“ (1 Sol 5,21-22) održala je s. Ozana Krajačić, FDC. Ona je istaknula važnost duhovnoga razlučivanja, što je jedna od ključnih tema kršćanske duhovnosti. Kršćanski život zahtijeva budnost i prepoznavanje načina Božjega djelovanja u čovjekovu životu preko njegovih misli i osjećaja ili preko posrednika, a također i razlučivanje dolaze li nadahnuća od samoga čovjeka, odnosno od njegove sebičnosti i tjelesnosti, ili od zlog duha. Tema je potkrijepljena biblijskim tekstovima i poticajem pape Franje koji poziva Crkvu da raste u sposobnosti duhovnog razlučivanja kako bi bila kadra duhovno pratiti ljude i pomoći im zamjećivati poticaje na dobro, ali i prepoznavati zaprjeke koje ih u tome žele spriječiti.

Nakon stanke uslijedile su dvije radionice o komunikacijskim vještinama koje su vodile prof. Vesna Gračnar i mr. sc. Suzana Peran.

Tu smo mogli čuti mnoge primjere pogrješaka u komunikaciji koje nam se događaju i kako ih možemo izbjeći. Bilo je govora i o važnosti neverbalne komunikacije te kako ona utječe na prenošenje poruke drugoj osobi. Sudionici radionice također su navodili neke primjere iz svoga iskustva i kako su ih pokušavali riješiti.

U popodnevnom dijelu skupa predavanje „Upravljanje odgojnom skupinom - menadžerska uloga odgojitelja“ održala je Maja Kaštelančić-Perišić, odgojiteljica DV Svete Male Terezije. Povučene su mnoge paralele

85 Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima

između upravljanja tvrtkom i upravljanja skupinom djece u vrtiću. Pokazalo se da postoje mnoge sličnosti te je zaključeno da se mnoge komponente menadžerskoga posla mogu primijeniti u radu skupine.

Na kraju smo mogli vidjeti prikaz rada ostvarivanja zadaća godišnjega plana i pro-

grama iz DV Jordanovac. Prikazana su tri projekte iz kojih su svi zasigurno pronašli nešto što mogu iskoristiti u svome radu.

Stručni skup završio je plenumom i obavijestima vezanima za događaje koji su pred nama. (s. Katarina Pišković)

87 RENATE o migraciji i trgovini ljudima

Održana konferencija Udruge RENATE o migraciji i trgovini ljudima Ravensteinu u Nizozemskoj, 19. - 25. ožujka 2017.

Održani seminari za vrhovne poglavarice, kućne poglavarice i druge sestre U terminima po četiri dana u veljači, ožujku i svibnju u 2017. godini u Duhovnom centru Gospe Karmelske u Krku održani su seminari na temu „Animiranje redovničke zajednice“. Voditelj seminara bio je o. Jakov Mamić, OCD, generalni vikar Vojne biskupije. Ukupno je na ovim susretima nazočilo oko 60-ak sestara.

V

oditelj seminara u svojim se izlaganjima vodio crkvenim dokumentima novijega datuma koji se odnose na redovnike i redovnice.

Animiranje zajednica stavlja pred nas zahtjev vratiti dušu i omogućiti našim zajednicama disanje punim plućima. Snagom milosrđa naše zajednice trebaju biti spasenjska mjesta. Nužno je ojačati nutarnju dimenziju zajednice putem služenja, dijeljenja duhov-

nih darova. Snagom vjere treba živjeti svoju pozvanost u današnjem vremenu i izvornost karizme usklađujući različitosti u zajednici.

U zajednici smo ne da zajedno budemo, preživljavamo, nego da zajedno rastemo, da se učimo dijeliti, a ne stvarati podjele.

Ozračje povjerenja i prihvaćanja preduvjet je za rast i ostvarenje osobe s njezinim darovima – karizmama.

Duh Sveti povezuje i skupinu ljudi čini zajednicom. Ne zaboraviti svoju eklezijalnu i proročku dimenziju otvarajući se neprestano novosti Duha Svetoga i dajući prostor u sebi i u zajednici snazi Božje riječi. Evanđeoski savjeti put su nasljedovanja Krista. Zavjet čistoće daje nam moć živjeti u slobodi zakon ljubavi. Zavjet siromaštva oslobađa nas od neurednih navezanosti, a zavjet poslušnosti otvara nas predanju po sjedinjenju s Božjom voljom i vodi nas k tome da zauzimamo prave stavove i budemo uvijek usredotočeni na ono bitno u našim životima. Autentično, vjerno služenje urodit će radosnim svjedočenjem i bit će razlog da se po današnjim Bogu posvećenim osobama proslavi snaga milosti Božje.

U organizaciji Udruge RENATE (Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovine ljudima i iskorištavanja) od 19. do 25. ožujka 2017. u Ravensteinu u Nizozemskoj održan je seminar o migraciji i trgovini ljudima. Među 30-ak sudionika, predstavnika 17 europskih zemalja, na seminaru je sudjelovala s. Viktorija Šimić iz Hrvatske provincije milosrdnih sestara sv. Križa.

P

rvo je predavanje održao Gerard Moorman ispred Redovničke konferencije Nizozemske pod nazivom „Laudato si i izbjeglice.“ Kao i inače na seminarima u organizaciji Udruge RENATE, naglasak je bio na upoznavanju i razumijevanju domaće situacije - ovaj put u Nizozemskoj - s obzirom na trgovinu ljudima i migraciju.

Među ostalim temama na kojima se razmatralo na seminaru kroz tjedan dana bile su i „Sigurna budućnost – metodologije dobrovoljnog povratka žrtava trgovine ljudima u svoju domovinu,“ zatim „Siguran povratak migranata bez dokumenata,“ „Radno iskorištavanje selilaca“ te „Pravo na zaštitu.“ Mill Bijnen je podijelila sa sudionicima svoja iskustva kao koordinatorica skloništa koje pruža posebnu brigu migrantima – žrtvama

trgovine ljudima, a Franck Ploum obogatio nas je svojim teološkim promišljanjima o radu sa žrtvama trgovine ljudima i zaštitom selilaca, u svjetlu poruka pape Franje od početka njegova pontifikata.

Sudionici su posjetili starokatoličku crkvu u Haagu, kao i ekumenski centar STEK za izbjeglice i osobe bez dokumenata.

Važan dio seminara bila je i izmjena iskustava, dobre prakse rada sa žrtvama trgovine ljudima te na ostalim područjima suzbijanja trgovine ljudima kao što je preventivno djelovanje, podizanje svijesti i lobiranje.

Zadnji dan seminara održana je panel-diskusija u kojoj su sudjelovali predstavnici iz ECPAT-a, Fiera, Terre des Hommes i Porticusa.

Bio je to zaista tjedan bogat plemenitim i zauzetim predavačima koji riječju i djelom iskreno nastoje pomagati ljudima u nevolji našega vremena.

88

Vijesti • svibanj 2017.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

89 Korizmena duhovna obnova za redovnice u Zagrebu

foto: RBA

Zahvalno hodočašće Redovničkoga band aida Graz, 1. travnja 2017.

Redovnički band aid (RBA), pupularni zbor Hrvatske redovničke konferencije, nastao u Godini posvećenoga života i poznat po redovničkoj himni Hvala redovnika, u subotu 1. travnja 2017. pošao je na izlet u Graz i na hodočašće u obližnji Maria Trost.

B

ilo je to zahvalno hodočašće na koje je Hrvatska redovnička konferencija uputila svoje pjevače kao znak zahvale za glazbeno praćenje sadržaja u Godini posvećenoga života, kao i za sve glazbene nastupe koji su uslijedili. Odlučeno je da se redovnice i redovnici iz različitih hrvatskih redovničkih zajednica sa suradnicima koji im pomažu okupe na jednodnevnom druženju. Na put ih je u ime HRK-a poveo voditelj RBA i voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju HRK-a o. Anto Gavrić te predsjednica Vijeća zbora s. Ivana Pavla Novina, a za samu organizaciju izleta i hodočašća po-

brinule su se sestre milosrdnice.

Nakon što su u prijepodnevnim satima, uz pratnju lokalnoga vodiča, obišli Graz, popodnevni dio susreta bio je rezerviran za duhovni program, za misno slavlje, zajedničku i osobnu molitvu. Misu je predvodio o. Gavrić podsjetivši tijekom propovijedi na plemenite zamisli oko osnivanja RBA, na zbližavanja glazbeno talentiranih redovnika iz cijele Hrvatske u vrijeme snimanja redovničke himne te na kontinuitet djelovanja zbora do danas, ponajprije vezano uz euharistijska slavlja koja su povezana s djelovanjem HRK-a. O. Gavrić je, pozdravljajući okupljene u ime predsjednika HRK-a fra Jure Šarčevića, Vijeća HRK-a i osobno, zahvalio svima na svakom trudu oko djelovanja zbora, samim zborašima i svim suradnicima te je poželio plodnosno djelovanje zbora i u budućnosti. U dobru raspoloženju i po lijepu vremenu članovi RBA su tijekom puta, u crkvama koje su obilazili te u samom marijanskom svetištu u Maria Trostu oduševljavali skladnim pjevanjem, a izrazili su želju za budućim još intenzivnijim djelovanjem svojega poznatog zbora. (TB)

foto: M. Belošević

Korizmena duhovna obnova za redovnice u Zagrebu Zagreb, 2. travnja 2017.

U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica u nedjelju 2. travnja u bazilici Srca Isusova u Zagrebu održana je korizmena duhovna obnova za redovnice. Duhovnu obnovu vodio je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života gospićko-senjski biskup Zdenko Križić koji je predvodio i euharistijsko slavlje nakon obnove. U koncelebraciji su bili predsjednik HKVRPP-a fra Jure Šarčević, OFMCap., i o. Vinko Mamić, OCD.

P

rogram je započeo pjevanom večernjom molitvom koju su predmolile sestre dominikanke.

Pozdravnu riječ okupljenim redovnicama koje su ispunile baziliku, a posebno predvoditelju duhovne obnove gospićko-senjskom biskupu Zdenku Križiću, uputio je predsjednik Povjerenstva fr. Anto Gavrić, OP. On je

podsjetio na to da biskup Križić odnedavno vrši i službu predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života.

Nagovor je biskup Križić koncipirao u obliku svojevrsnog ispita savjesti te je upozorio kako je briga za duhovni život sve manje na listi prioriteta kod osoba posebnoga poziva. „Postali smo sve sličniji onim kategorijama ljudi iz evanđelja kojima obraćenje ne treba jer su umišljeni da su već dovoljno obraćeni. Tako onda i sudjelovanje u duhovnim ponudama i duhovnim činima završava bez i najmanje odluke da se u životu nešto primijeni jer“, nastavio je, „lako dođe do toga da se posve ostane bez onog gorućeg grma koji gori i ne izgara, i umjesto toga postane grm koji izgara i sažiže u nama sav zanos, sve oduševljenje, sve emocije. Može se doći do toga - kada je u pitanju naš poziv i poslanje - da više nema ni plamena ni topline, da je ostao samo pepeo, a osoba samo sa pepelom ne može u svom poslanju nikoga zagrijati za Boga i uzvišene stvari. Ta zatvorenost milosti dovodi osobu do 'paralizirajuće mlohavosti', kako veli papa Franjo u EG (81). Osoba vegetira u svom pozivu bez da išta veliko očekuje, a još manje da nešto drugima daje“.

90

Vijesti • svibanj 2017.

Biskup Križić je posvijestio kako „to gašenje gorućeg grma se ne događa u jednom hipu, nego malo po malo preko svakodnevnih i ustrajnih nevjernosti. Problem je što ne želimo promijeniti određene loše navike, što odgađamo donijeti dobre odluke, nego pasivno čekamo da se neke stvari srede i poslože same od sebe. Osoba na taj način lako završi u nekoj zamarajućoj osrednjosti ili komotnosti koju onda svim sredstvima brani, i de da se uznemiravati od Božjih riječi i Njegovih poticaja. Tako osoba postaje nesposobna da si postavi bilo kakvo pitanje koje može uznemiriti ili praviti bilo kakav pritisak na savjest da se nešto promijeni.“ Upozorio je na činjenicu da se netko udalji od Isusa ne mora zbog toga izići iz samostana. „Može se kao i stariji sin iz poznate prispodobe: biti unutra, ali biti na velikoj distanci od Oca, od redovničkih ideala“. Ukazujući na opasnost od osrednjosti, naglasio je kako to može „postati stanje mrtvila iz kojeg osoba i ne želi izići. I tako se, na žalost, može živjeti kao redovnik ili redovnica do kraja života.

Isus onom uzetome postavlja pitanje: ‘Želiš li ozdraviti!?’ Pitanje može izgledati čudno, zar zbilja ima netko tko bi rekao: 'Ne želim'. Ali nije tako. Osoba se može nekada naviknuti na neke svoje bolesti iz kojih i ne želi izići.“ Ustvrdio je kako to isto vrijedi i za grijeh. „Osoba se na njega može toliko naviknuti da iz njega ne želi izići. Stoga i Isusovo pitanje 'želiš li ozdraviti', traži iskren ispit savjesti i iskren odgovor.“ Biskup Križić je upozorio i na zanemaren poziv koji dovodi do neizbježivog razočaranja, frustracije i nezadovoljstva. U tom je vidu spomenuo jednog duhovnog autora koji objašnjava Isusov delikatni prijekor Marti i to onda uspoređuje sa redovničkim hodom.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Na početku, veli on, Marta je sva koncentrirana na Isusa. Prima ga srdačno u svoju kuću i želi da se On osjeća dobro. Međutim malo poslije toga Marta je sva usmjerena na stvari za Isusa: što da za njega napravi, kako da ga što bolje pogosti. Na kraju Marta završava tako da je sva usmjerena na svoje stvari, zabrinuta je za sebe. Zato Isusu prigovara zbog svoje sestre koja joj ne pomaže, a razlog je više njezina ljubomora što joj je sestra privukla veću Isusovu pozornost. Primijeni li se to na redovnički hod, to izgleda ovako: osoba je na početku jako usmjerena prema Isusu i prijateljstvu s Njim. To je vrijeme novicijata i malo iza toga. Zatim slijedi vrijeme kada se osoba sve više usmjerava na stvari za Isusa: različite apostolske aktivnosti, želja da se Isusu privuče što više ljudi, da se obrati cijeli svijet. To je vrijeme iza doživotnih zavjeta kada se osoba usmjeri prema apostolskom djelovanju. Na žalost, nerijetko dođe i do onog trećeg stupnja, 10-15 godina iza doživotnih zavjeta: pozornost osobe sve više ide prema njoj samoj. Apostolat koji obavlja sve je više usmjeren prema samoafirmaciji, prema dokazivanju sebe i nastojanju oko svog uspjeha i prestiža. Dakako, sve što se radi želi se prikazati kao za Boga, za Crkvu, za zajednicu, za Družbu, ali u stvarnosti to nije to. „Nekada smo puno osjetljiviji što mediji, ovaj ili onaj, govore o nama, nego li kako nas Isus vidi. Zbog toga ćemo lakše prihvatiti da se zamjerimo Bogu nego ljudima. Potrebno je imati hrabrosti prihvatiti nekada da budemo antipatični u našim stavovima s obzirom na istinu. Ne biti grubi, arogantni, srditi, nego imati hrabrosti reći istinu bez obzira što nekome ne odgovara i što ćemo zbog toga morati nešto i podnijeti. I ovo spada u duhovnost. Duhovnost nije plašljivost. I ovdje se moramo ispitati i sagledati naše ponašanje

91 Korizmena duhovna obnova za redovnice u Zagrebu

u zajednici: Branim li više istinu ili možda branim uvijek svoju neku simpatiju bez obzira na istinu? Koliko sam zauzet za opće dobro, a koliko za osobne interese?“ Udaljavanje od istine uvijek je udaljavanje od Boga jer čovjek bez istine nema prave komunikacije s Bogom. „Tko je od istine sluša moj glas“, veli Isus. Zato On tako žarko moli za svoje učenike da budu posvećeni istinom. Čovjeka grijeh udaljuje od istine, od svjetla, i zato čovjek gubi orijentaciju, ne zna gdje se nalazi. Zato ga i Bog pita: 'Gdje si?'. Jedna od karakteristika grijeha jest da dezorijentira čovjeka jer ga uvodi u tamu pa ne vidi kamo ide“, naglasio je te dodao: „Problem grijeha nije samo problem nekog grješnog čina koji je netko napravio, nego je veći problem krivog životnog smjera koji grijeh daje nekoj osobi i koji onda osoba slijedi. Nekada se taj negativni smjer posve neopaženo dogodi te osoba gotovo i ne primijeti da je prešla na drugu stranu puta. Pa i grijeh se često dogodi posve 'slučajno'. Nismo ga planirali ni htjeli, nego se dogodio pukim slučajem. No, čovjek mora raditi na sebi, izgrađivati svoje duhovne instinkte da bi onda mogao ispravno reagirati u nekim 'slučajnim' situacijama, ili 'slučajnim' napastima, a tih će uvijek biti.

Ako osoba ne radi dovoljno na sebi, onda će ju ovakve 'slučajne' situacije uvijek iznova zavesti. Problem je što onda ovi 'slučajni' padovi postaju redoviti te mogu dati posve negativan smjer nečijem životu, do te mjere da osoba u zlu ide sve dalje i dalje, gotovo da to ne primjećuje. U ovakvim slučajevima osoba se čak može i redovito ispovijedati, ali je problem što to može biti bez ikakve vidljive želje da se promijeni taj negativni životni smjer. U ispovijedi osoba može dobiti oproštenje grijeha, ali to ne mora značiti da se riješio problem zla. Bog ne želi samo oprostiti čovjeku

grijehe, nego prije svega otrgnuti čovjeka od grijeha. To trebamo dopustiti Bogu“.

Upozorio je, kako problem grijeha nije toliko u njegovu činu koliko u njegovu trajanju. „Grijeh je, kao i milost, dinamičan. On raste i razvija se i onda kada spavamo. Odgađanje obraćenja nije samo pitanje vremena, nego je problem u tome što se sa odgađanjem grijeh sve dublje ukorjenjuje u nutrini osobe, a onda je i sve teže osloboditi ga se. Evo zbog čega Isus žuri kada je u pitanju obraćenje grješnika. Naglasak je da se ne čeka 'sutra', nego 'sada', 'danas', 'siđi brzo'. Jer ako se nešto ne učini sada kada je milost na djelu, možda se ne će nikada učiniti. Problem grijeha nije toliko u tome što je netko prekršio neku zapovijed, nego prije svega u tome što se odbija živjeti vjernost svome pozivu, što se odbija suradnja s milošću. Veći je grijeh zanemariti poziv nego li prekršiti neki zakon. Vjernost pozivu je ono što zovemo obraćenje“.

I nama se danas, kao i Adamu, postavlja pitanje: „Gdje si?“ Da bismo odgovorili na to pitanje, nužno je stati pred Boga i u njegovu svjetlu i njegovoj istini promatrati sebe. Ne trebamo se uplašiti sami sebe. Bog je veći u svom milosrđu od svega što mi možemo počiniti. Važno je pred Njega staviti sebe, sve ono što jesmo i što želimo biti. On će onda znati što će s nama učiniti. To ne znači da će od sutra sve ići glatko. Kušnje i padovi ne će prestati, ali ćemo imati nove snage s kojima ćemo se moći boriti, rekao je na kraju biskup Križić.

Nakon nagovora, redovnice su imale priliku za sakrament pomirenja.

92

Vijesti • svibanj 2017.

Nakon duhovne obnove slavljena je misa u bazilici, a predvodio ju je biskup Zdenko Križić.

N

a početku mise biskup Križić je pozvao prisutne: „Prikažimo sve svoje poteškoće, patnje, strahove, radosti i nade, želje i potrebe. Prikažimo i sve one koje smo donijeli u svom srcu, za koje želimo danas posebno moliti da Gospodin sve naše želje, molitve učini blagoslovom za nas i za one za koje ćemo moliti.“ U homiliji je biskup temeljem misnog evanđelja o smrti Lazara, ukazao na uzdrmanost naše vjere. Naime, „česte krize s kojima se suočava čovjek vjere, i s kojima se mučno hrva, jesu Božja šutnja, Božja udaljenost ili Božje kašnjenje u teškim trenucima njegova života. Čuju se česta pitanja na koja redovito uzmanjkaju dostatni odgovori: Kako Bog dopušta toliku patnju, napose nevinih?

Kako to pomiriti s Božjom dobrotom? Kako je moguće da u ekstremno teškim stradanjima nema nikakve Božje reakcije? Životne patnje u mnogim slučajevima uzdrmaju našu vjeru i izazovu našu pobunu protiv takvog Božjeg ponašanja. Želim vjerovati da nam Bog uglavnom ne zamjeri na našem ovakvom ponašanju koje proizlazi iz naše nemoći da damo odgovore na neka teška životna stanja“.

Osvrnuvši se na spomenuti odlomak iz evanđelja, biskup je posjetio na činjenicu da iako je Isus obaviješten da je njegov prijatelj bolestan i pozvan je da čim prije dođe i pomogne mu, On ne žuri, zadržava se usput i kada stiže, Lazar je već četiri dana u grobu.

Biskup je iznio još dva primjera: predstojnik sinagoge Jair moli Isusa da dođe pomoći jer

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

mu je kći, jedino dijete, teško bolesna. On prihvaća poziv, ali opet ne žuri, zaustavlja se…, sve dok Jairu ne dođe vijest da ostavi Isusa na miru jer mu je kći već umrla. U drugoj zgodi za vrijeme jednog boravka na lađi s učenicima nastala je takva oluja da su učenici gledali smrti u oči dok je Isus bezbrižno spavao. Jedino mjesto u evanđelju gdje se govori da je Isus spavao jest trenutak kada baš nije trebao spavati. „Kako je teško nositi se s ovakvim situacijama patnje i tame, a Bog kao da ne daje nikakve znakove svoje blizine. U svim tim slučajevima vidimo kako Bog i kada kasni, stiže na vrijeme. Nama je problem što se Njegov sat ne poklapa uvijek s našim. Bog ne će nikada zakasniti, ali ostaje pitanje je li tako i s našom vjerom? Ti teški trenutci u našem životu trenutci su provjere naše vjere. Lako je vjerovati kada sve ide dobro, kada nema posebnih poteškoća, kada je nebo nad nama uvijek vedro. Isusovi strahovi su pomanjkanje čovjekove vjere“, rekao je propovjednik. „Kada je čuo da je Jairu umrla kći, Isus se uznemirio i zabrinuo. Ne zbog njezine smrti, nego zbog Jairove vjere. Zato mu se obraća riječima: 'Ne boj se! Samo vjeruj'. Sve drugo je u Božjim rukama. Ali ovo potvrđuje kako vjera nije laka stvarnost. Kada je nastala velika oluja na moru, učenici bude Isusa i dosta grubo reagiraju govoreći mu: ‘Tebe se ništa ne tiče što mi ginemo!’ (Mk 4,28).

Isus je bez problema utišao oluju, ali ima velikih problema s vjerom učenika. Zato ih sa žalošću pita: ‘Kako nemate vjere?’ Isus govori Marti da je on uskrsnuće i život i da će uskrsnuti njezin brat, a onda ju pita: 'Marta, vjeruješ li ovo?' Tek kada je Marta odgovorila: 'Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem', Isus je mogao reći: 'Lazare, iziđi'.“

93 Korizmena duhovna obnova za redovnice u Zagrebu

„Dakle, Isusu ne smeta što je Lazar u grobu već četiri dana, nego želi da naša vjera bude od danas, da ona bude sada. Kada se Marta diskretno opire da se digne kamen s groba jer tijelo već zaudara, Isus joj veli: 'Vidjet ćeš slavu Božju ako budeš vjerovala.' Traži se vjera sada, u prezentu, a 'vidjet ćeš' je futur.

Nama bi ljudima bi bilo puno lakše da vidimo sada, ali onda nam vjera ne bi ni trebala“, ustvrdio je te pojasnio kako nas Isus sa svojim kašnjenjem ne želi provocirati. „On to ne čini da bi uživao gledajući našu muku, zbunjenost i nesnalaženje. Božja kašnjenja su provjera naše vjere. Bez ovakvih kušnji ne bismo nikada spoznali koliko uistinu Bogu vjerujemo, a koliko samo kažemo da vjerujemo. Teške situacije naša su provjera, one su naša istina. Vjerujemo koliko smo sposobni platiti cijenu naše vjere. A ona nije i ne može biti jeftina.“

„Isus nam nije rekao da ne ćemo umrijeti, nego da ćemo živjeti ako i umremo. Zato nas Isus već ovdje poziva da dignemo kamen sa svoga srca koji nas pritišće i ne dopušta da živimo punim životom, ne dopušta da se oslobodimo truleži grijeha koja zaudara.

Poziva nas da iziđemo iz nekog stanja koje možda više sliči na smrt, odnosno sliči na život u kojem ima više smrti nego li života“, rekao je biskup Križić te posvijestio kako čovjek našega vremena izbjegava na sve načine govoriti o smrti, i ponaša se kao da smrti nema. „Razlog je samo u tome jer razmišljanje o smrti nameće pitanje života i njegova smisla te onda pravi pritisak na čovjeka da promijeni život. Tko se ne želi mijenjati, nema mu drugoga nego uporno bježati od pitanja smrti. Međutim, čovjek može od toga bježati, ali nikomu još nije uspjelo i pobjeći“.

Kako Bog gleda na ljudsku patnju i smrt, svjedoči nam Isusov plač pred Lazarovim grobom. Evanđelist veli da se Isus na vijest o Lazarovoj smrti prije „potrese u duši i uzbudi“, a onda i zaplaka. Nije on to glumio.

„Isus ne želi da nam naše razmišljanje o smrti zgadi život. Ne vjerujem da će nekomu zato što prezire ovaj život onaj drugi biti ljepši. Isus želi da nam razmišljanje o smrti bude samo poticaj da lijepo i dostojanstveno živimo ovaj život te pomažemo da ga i drugi mogu tako živjeti. Ovdje na zemlji započinje naš proces uskrsnuća“, rekao je na kraju homilije biskup Zdenko Križić.

„I suze su znak humanosti. Isus se nije sramio plakati. I to pripada našoj ljudskoj stvarnosti“, rekao je biskup te nastavio: „U drugom životu suze nisu predviđene jer će sam Bog otrti svaku suzu s naših očiju, jer patnje više ne će biti. U ovom životu suze su još potrebne da natapaju našu nadu. No, u čežnji za drugim životom Isus ne želi da preziremo ovaj život. U ljubavi prema nebu ne smijemo mrziti zemlju. Pozvani smo da izgrađujemo kraljevstvo Božje već ovdje na zemlji, u obitelji ili zajednici gdje nas je Providnost postavila. U ovom životu skupljamo vrijednosti koje će nam postati snagom uskrsnuća za novi život.“

Nakon popričesne molitve riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio je fra Šarčević te mu zahvalio za blizinu redovništvu i izrazio nadu za slične susrete. Zahvalio je i domaćinima isusovcima u čijoj se bazilici već tradicionalno održavaju korizmene duhovne obnove redovnica. (mb)

94

Poruka pape Franje za 54. svjetski dan molitve za duhovna zvanja 2017.

U misiji pod vodstvom Duha

D

95 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti

raga braćo i sestre,

u proteklih nekoliko godina promatrali smo dva aspekta kršćanskoga poziva: poziv na „izlazak iz samih sebe“ kako bismo osluškivali Gospodinov glas te važnost crkvene zajednice kao povlaštena mjesta gdje se Božji poziv rađa, jača i izražava.

Sada, u prigodi 54. svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, želio bih se zadržati na misionarskoj dimenziji našeg kršćanskog po-

ziva. Oni koji su dopustili da ih Božji glas privuče i odlučili slijediti Isusa, vrlo brzo otkrivaju u sebi nezatomljivu želju da nose blagovijest svojoj braći i sestrama kroz evangelizaciju i služenje u ljubavi. Svi su kršćani pozvani biti misionari evanđelja! Kao učenici, naime, ne primamo dar Božje ljubavi za svoju osobnu utjehu, niti smo pozvani gurati u prvi plan same sebe ili brinuti o interesima nekog poduzeća. Mi smo jednostavno muškarci i žene koje je radost Božje ljubavi dotakla i preobrazila i koji ne mogu takvo iskustvo zadržati samo za sebe: „Radost evanđelja koja ispunjava život zajednice učenikâ je misijska radost.“ (Apost. pob.

Evangelii gaudium, 21)

da je, po svom krštenju, svaki kršćanin „kristonosac“, to jest onaj koji nosi Krista svojoj braći i sestrama (usp. Kateheza, 30. siječnja 2016.). To posebno vrijedi za one koji su pozvani na život posebnog posvećenja i svećenike koji su velikodušno odgovorili: „Evo me, Gospodine, mene pošalji!“ S obnovljenim misionarskim zanosom svećenici su pozvani izaći izvan svete ograde hrama kako bi omogućili Božjoj nježnoj ljubavi da se izlije na dobrobit čovječanstva (usp.

Homilija na Misi posvete ulja, 24. ožujka 2016.). Crkva treba takve svećenike: vedre i sigurne da su otkrili istinsko blago, nošene silnom željom da pođu s radošću sve upoznavati s njim (usp. Mt 13, 44).

Misijska zadaća, međutim, nije nešto što se pridodaje kršćanskom životu poput nekog ukrasa, već je, naprotiv, bitna sastavnica same vjere. Odnos s Gospodinom podrazumijeva da smo poslani u svijet kao proroci njegove riječi i svjedoci njegove ljubavi.

Javljaju se, dakako, mnoga pitanja kada je riječ o kršćanskoj misiji. Što znači biti misionar evanđelja? Tko nam daje snagu i hrabrost da naviještamo? Kojom se evanđeoskom logikom nadahnjuje misija? Na ta pitanja možemo odgovoriti promatrajući tri prizora iz evanđelja: početak Isusova poslanja u nazaretskoj sinagogi (usp. Lk 4, 16-30), njegovo putovanje, nakon uskrsnuća, u društvu učenika iz Emausa (usp. Lk 24, 13-35) i, konačno, prispodoba o sijaču i sjemenu (Mt 4, 26-27).

Premda smo svjesni mnogih svojih slabosti i možemo se katkad osjećati obeshrabrenima, moramo s povjerenjem podići glavu k Bogu. Moramo prevladati osjećaj vlastite nedostatnosti i ne podleći pesimizmu, koji nas pretvara u pasivne promatrače dosadnog i jednoličnog života. Nema mjesta strahu!

Sâm Bog dolazi očistiti naše „nečiste usne“ i osposobiti nas za poslanje: „‘Krivica ti je skinuta i grijeh oprošten’. Tad čuh glas Gospodnji: ‘Koga da pošaljem? I tko će nam poći?’ Ja rekoh: ‘Evo me, mene pošalji!’.“ (Iz 6, 6-8) Svi učenici misionari osjećaju u srcu taj Božji glas koji ih poziva da, poput Isusa, „prolaze“ svijetom „čineći dobro i ozdravljajući sve“ (usp. Dj 10, 38). Već sam spomenuo

Isus je pomazan Duhom i poslan. Biti učenik misionar znači aktivno sudjelovati u Kristovu poslanju, koje sam Isus opisuje u nazaretskoj sinagogi: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ (Lk 4, 18-19) To je ujedno naše poslanje: biti pomazani Duhom i poći našoj braći i sestrama naviještati Riječ i biti za njih sredstvo spasenja.

Isus je uz nas na našem putu. Pred pitanjima koja naviru iz ljudskog srca i izazovima pred koje nas stavlja život, može nas obuzeti osjećaj izgubljenosti, nedoraslosti zadaći ili beznađa. Kršćanska se misija može činiti kao čista neostvariva utopija ili barem nešto što nadilazi naše snage. Međutim, promatranje uskrslog Isusa dok hoda uz učenike iz Emausa (usp. Lk 24, 13-15) može nam uliti novo pouzdanje. U tom evanđeoskom prizoru imamo pravu i istinsku „liturgiju na ulici“, koja prethodi liturgiji riječi i lomljenja kruha. Vidimo da je, na svakom koraku koji učinimo, Isus uz nas! Dvojica učenika, shrvani sablaznošću križa, vraćaju se kući kao oni koji su pretrpjeli poraz. Njihova su srca slomljena, njihove nade potonule, a njihovi snovi razbijeni. Radost evanđelja zamijenila je tuga. Što Isus čini? Ne osuđuje ih već im se pridružuje na njihovu putu i namjesto da podiže zid, on otvara novi prostor. Postupno preobražava njihovu obeshrabrenost, daje da im srca usplamte i otvara njihove oči naviještajući Riječ i lomeći kruh. Jednako tako, kršćanin ne nosi sâm teret misije, već je svjestan da, i usred napora i nerazumijevanja, „Isus kroči s njim, govori s njim, diše s njim, radi s njim.

Osjeća Isusa živog uza se usred misionarske zauzetosti“ (Apost. pob. Evangelii gaudium, 266).

Isus čini da sjeme raste. Na kraju, važno je iz evanđelja naučiti kako naviještati. Nerijetko, čak i s najboljim namjerama, možemo podleći stanovitoj pomami za moći, prozelitizmom ili netolerantnim fanatizmom. Evanđelje nas, naprotiv, poziva da odbacimo idolopoklonstvo moći i uspjeha, pretjeranu brigu za strukture i neku vrstu tjeskobe koja ima više veze s duhom osvaja-

96

97 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti

nja no služenja. Sjeme kraljevstva Božjega, premda maleno, nevidljivo i katkad beznačajno, tiho i dalje raste zahvaljujući Božjem neumornom djelovanju. „Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.

Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako.“ (Mk 4, 26-27) To je naš prvi razlog povjerenja: Bog nadilazi sva naša očekivanja i stalno nas iznenađuje svojom velikodušnošću. On daje da naši napori urode plodom koji izmiče svakoj ljudskoj kalkulaciji.

S ovim evanđeoskim povjerenjem postajemo otvoreni za tiho djelovanja Duha, koji je temelj poslanja. Nema niti će ikada moći biti pastorala zvanja ili kršćanske misije bez revne i kontemplativne molitve. U tom smislu kršćanski se život treba hraniti slušanjem Božje riječi i, iznad svega, njegovanjem osobna odnosa s Gospodinom u euharistijskome klanjanju, tom povlaštenom „mjestu“ za naš susret s Bogom. Želim od srca potaknuti to prisno prijateljstvo s Gospodinom, prije svega kako bismo od Boga molili nova zvanja za svećeništvo i Bogu posvećeni život. Božji narod trebaju voditi pastiri koji ulažu svoje živote u službi evanđelja. Stoga pozivam župne zajednice, udruge i brojne molitvene skupine koje su prisutne u Crkvi da se othrvaju napasti malodušnosti i nastave moliti da Gospodin

pošalje radnike u svoju žetvu i da nam dadne svećenike zaljubljene u evanđelje, koji su kadri iskazati blizinu braći i sestrama i biti živi znakovi Božje milosrdne ljubavi.

Draga braćo i sestre, i danas možemo obnoviti žar navještaja i potaknuti na osobit način mlade da krenu putem nasljedovanja Krista. Unatoč raširenu osjećaju da je vjera umorna ili svedena na puke „dužnosti za obaviti“, naši mladi žele otkriti trajno aktualnu privlačnost Isusa, iskusiti poticajnost i izazovnost njegovih riječi i djela te, na kraju, njegovati, zahvaljujući njemu, ideal punine ljudskoga života koji se troši iz ljubavi za druge.

Blažena Djevica Marija, majka našega Spasitelja, imala je hrabrosti prigrliti taj ideal stavljajući svoju mladost i svoje oduševljenje u Božje ruke. Neka nam svojim zagovorom izmoli istu otvorenost srca, istu spremnost odgovoriti „Evo me“ na Gospodinov poziv i s istom radošću pohitati na put (usp. Lk 1, 39) da ga naviještamo cijelomu svijetu.

Iz Vatikana 27. studenoga 2016. godine.

Prva nedjelja došašća.

Franjo

Homilija svetoga oca Franje na 21. svjetski dan posvećenoga života, Blagdan Prikazanja Gospodinova Koncelebrirano slavlje za Bogu posvećene osobe Vatikanska bazilika, 2. veljače 2017.

K

ad su Isusovi roditelji, kako bi ispunili ono što je Zakonom bilo propisano, donijeli Djetešce, Šimun, „potaknut od Duha“ (Lk 2, 27), uzima Dijete u naručje i počinje pjesmu blagoslova i hvale: „Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.“ (Lk 2, 30-32) Šimun nije samo mogao vidjeti, već je također imao povlasticu držati u svojim rukama nadu za kojom je dugo čeznuo, i zbog toga kliče od radosti.

Srce mu se raduje jer Bog prebiva u svome narodu; osjeća njegovu tjelesnu prisutnost.

U današnjoj se liturgiji kaže da je tim obredom, četrdeset dana nakon rođenja, „on naizvan ispunjao zakon, a zapravo je pošao u susret svome vjernom narodu“ (Rimski misal, 2. veljače, Uvod uz ulaznu procesiju).

Susret Boga sa svojim narodom pobuđuje radost i obnavlja nadu. Šimunov je hvalospjev pjesma čovjeka vjernika, koji na kraju svojih dana može uzviknuti: Istina je, nada u Boga nikada ne razočarava (usp. Rim 5, 5). Bog nas nikada ne vara. Šimun i Ana, u starosti, sposobni su za novu plodnost i to svjedoče u pjesmi:

život vrijedi živjeti u nadi jer Gospodin održava svoje obećanje. Sâm Isus poslije će objasniti ovo obećanje u sinagogi u Nazaretu: bolesni, zatvorenici, oni koji su sami, siromašni, starije osobe i grješnici, svi su pozvani zapjevati istu pjesmu nade. Isus je s njima, Isus je s nama (Lk 4, 18-19).

Baštinili smo taj himan nade od naših predaka. Oni su nas uveli u tu dinamiku. U njihovim licima, u njihovim životima, u njihovoj svakodnevnoj i stalnoj posvećenosti mogli smo vidjeti kako je ta pohvala postala opipljiva. Mi smo nasljednici snova svojih predaka, baštinici nade koja nije razočarala naše majke i očeve utemeljitelje, našu stariju braće i sestre. Nasljednici smo onih koji su otišli prije nas i imali hrabrosti sanjati. Poput njih, i mi želimo pjevati: „Bog ne vara; tko svoju nadu polaže u njega ne će se razočarati.“ Bog dolazi ususret svomu narodu. I želimo pjevati ponavljajući riječi proroka Joela i primjenjivati ih na sebe same: „Izlit ću duha svoga na svako tijelo, proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja.“ (3, 1) Dobro je dovinuti se do snova naših otaca da bismo mogli danas prorokovati i ponovno pronaći ono što je jednoga dana zapalilo oganj u našem srcu. Snovi i proroštvo zajedno. Spomenuti se onoga što su sanjali naši stari, naši očevi i majke, i hrabrosti kojom su, na proročki način, pronosili dalje taj san.

Ovaj će stav naš posvećeni život učiniti plodonosnijim i, što je najvažnije, to će nas zaštititi od napasti koja može naš posvećeni život učiniti besplodnim, a to je napast preživljavanja. Riječ je o zlu koje može po-

98

99 Papa Franjo i redovništvo

Vijesti

stupno puštati korijenje u nama i u našim zajednicama. Mentalitet preživljavanja čini nas reakcionarnima, prestrašenima, tjera nas da se polagano i tiho zatvaramo u svoje kuće i svoje sheme. Tjera nas da se osvrćemo unatrag, na dane slave – ali koji su sada prošlost – i umjesto da ponovno zapalimo proročku kreativnost koja je potekla iz snova naših utemeljitelja, radije tražimo prečace ne bismo li izbjegli izazove koji danas kucaju na naša vrata. Mentalitet preživljavanja oduzima snagu našim karizmama jer nas navodi na to da ih „pripitomimo“, da ih učinimo „jednostavnima za uporabu“ oduzimajući im pritom njihovu izvornu kreativnu snagu. Ta nas napast tjera da više štitimo prostore, zgrade i strukture no što omogućujemo nove procese i potičemo nove inicijative. Napast preživljavanja vodi do toga da zaboravljamo na milost, pretvara nas u stručnjake za sveto, ali nas ne čini očevima, majkama, braćom ili sestrama te nade koju smo pozvani proročki naviještati. U tom ozračju preživljavanja sahnu srca naših starijih oduzimajući im sposobnost sanjanja. Ono na taj način čini besplodnim proroštvo koje su naši mladi pozvani naviještati i ostvarivati. Ukratko, napast preživljavanja pretvara u opasnost, prijetnju i tragediju ono što nam Gospodin predstavlja kao priliku za poslanje. I premda taj stav nije ograničen samo na osobe posvećenoga života, mi smo na poseban način pozvani paziti da ne upadnemo u nju.

Vratimo se ponovno na evanđeoski ulomak i ponovno promotrimo taj prizor. Šimunov i Anin hvalospjev nije sigurno plod zaokupljenosti njima samima ili analiziranja i preispitivanja vlastite osobne situacije. Nije se vinuo iz njihovih grudi zato što su bili

zatvoreni u same sebe iz straha da bi im se moglo dogoditi nešto loše. Na taj ih je hvalospjev potaknula nada, ona nada koja ih je podupirala u starosti. Vidjeli su da se ta nada obistinila u susretu s Isusom. Kad Marija predaje Šimunu u ruke Sina Obećanja, starac počinje pjevati, slavi istinsko bogoslužje, opjevava svoje snove. Kad god stavlja Isusa usred svoga naroda, ovaj susreće radost. Da, jedino će nam to moći vratiti radost i nadu, jedino će nas to spasiti od življenja u mentalitetu preživljavanja. Jedino će to naše živote učiniti plodnima i održati naše srce živim. Stavljati Isusa gdje mu je mjesto – usred Njegova naroda.

Svi smo svjesni multikulturalne preobrazbe kroz koju prolazimo. U to nitko ne sumnja.

Stoga je važno da posvećeni muškarac i žena budu s Isusom uronjeni u život, srce tih velikih promjena. Naše poslanje – u skladu sa svakom pojedinom karizmom – doziva nam u svijest da smo pozvani biti kvasac toga konkretnoga tijesta. Možda postoji i bolje „brašno“, ali Gospodin nas je pozvao da budemo kvasac ovdje i sada, sa izazovima koji se pred nas stavljaju. Pritom ne smijemo zauzimati obrambeni stav niti dopustiti da nas svladaju naši strahovi, već se trebamo latiti pluga nastojeći pomoći rasti zrnu koje je mnogo puta posijano usred korova.

Staviti Isusa usred Njegova naroda znači imati kontemplativno srce, srce sposobno prepoznati kako Bog prolazi ulicama naših gradova, naših sela i naših četvrti. Staviti Isusa usred Njegova naroda znači preuzeti na sebe i nositi križ naše braće i sestara. To znači htjeti dodirnuti Isusove rane u ranama svijeta koji je u boli, koji je ranjen i čezne i vapi za iscjeljenjem.

Staviti se zajedno s Isusom usred Njegova naroda! Ne kao neki vjerski „aktivisti“, već kao muškarci i žene koje povezuje isto krštenje i koji su poslani dijeliti to Božje pomazanje i utjehu sa svima.

Staviti se s Isusom usred Njegova naroda, jer „osjećamo izazov da otkrijemo i prenosimo “mistiku” zajedničkog življenja, miješanja i uzajamnog susretanja, da se zagrlimo i jedni druge podupiremo, da zakoračimo u vode toga oceana koji se, premda kaotičan, [s Gospodinom] može pretvoriti u pravo iskustvo bratstva, karavanu solidarnosti, u sveto putovanje […] E kad bismo barem kročili tim putem, kako bi to bilo dobro, okrjepljujuće, oslobađajuće, ispunjeno spasonosnom nadom! Dobro je izići iz samog sebe i povezati se s drugima“ (Apost. pob.

Evangelii gaudium, 87). To ne samo da je za nas dobro, već pretvara naš život i našu nadu u hvalospjev. Ali to možemo činiti jedino ako preuzmemo snove svojih predaka i pretvorimo ih u proroštvo.

Pratimo Isusa dok ide ususret svomu narodu, kako bi bio usred svoga naroda. Idimo naprijed, bez prigovaranja ili tjeskobe onih koji su zaboravili prorokovati jer nisu preuzeli snove svojih utemeljitelja, već s hvalom na usnama i radošću. Idimo naprijed, ne sa strahom, već sa strpljenjem onih koji se uzdaju u Duha, Gospodina snova i proroštava. Na taj način dijelimo ono što je istinski naše: hvalospjev koji se rađa iz nade.

REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Redovničke svečanosti u Blatu 6. kolovoza 2016.

U Blatu na otoku Korčuli Kćeri milosrđa TSR sv. Franje, koje je utemeljila bl. Marija Propetog Petković, na blagdan Preobraženja Gospodinova 6. kolovoza slavile su redovničke svečanosti svoje zajednice tijekom kojih su dvije redovnice položile prve redovničke zavjete, dvije proslavile 25. obljetnicu zavjeta, sedam redovnica proslavilo 50. obljetnicu, a tri redovnice obnovile privremene zavjete.

Proslava je započela u kapelici kuće matice Krista Kralja gdje je s. M. Kristina Injić, uime novakinja, uputila govor zahvale redovnicama, koje su ih na poseban način pratile u njihovoj formaciji. Uime redovnica koje su slavile 25. obljetnicu (s. M. Petra Lenkić i s.

M. Iva Bagarić) i 50. obljetnicu (s. M. Adela Akrap, s. M. Augusta Grbavec, s. M. Danka Pejić, s. M. Krešimira Zanki, s. M. Danimira Ordanić, s. M. Egidija Galić i s. M. Kalista Grbeš) riječ zahvale izrekla je s. M. Iva Bagarić. Potom je provincijalna predstojnica s.

M. Emila Barbarić svim svečaricama izrekla svoju radost, zahvalnost i molitvu za njihovo posvećenje Gospodinu.

Časopis Vijesti HKVRPP-a od svoga početka prije 45 godina redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja držimo bitnima za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva.

Nakon svečanosti u kapelici redovnice su se, pjevajući, uputile u procesiji prema župnoj crkvi Svih svetih gdje je euharistijsko slavlje predvodio mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Perić. U koncelebraciji su bili dekan i župnik don Željko Kovačević, don Marin Skender, don Božo Baničević, Milan Vidaković, Pavao Mokri, don Zdenko Milić, don Mate Karamatić, don Nikola Berišić, don Mihael Čavlek i don Vlado Markić.

Tijekom euharistijskog slavlja novakinje s.

M. Anamarija Vuković i s. M. Kristina Injić položile su, pred svjedokinjama i Božjim narodom, u ruke provincijalne predstojnice Barbarić prve redovničke zavjete. Sestre privremenih zavjeta s. M. Marija Oreb, s. M.

Danijela Bago i s. M. Zrinka Vuković obnovile su zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti.

Nakon obreda polaganja redovničkih zavjeta, redovnice slavljenice 25 i 50 godina zavjeta su pred provincijalnom predstojnicom obnovile svoje predanje Bogu.

Poslije euharistijskog slavlja redovnice, svećenici i Božji narod u procesiji su se uputili prema svetištu blažene Marije Propetog Isusa Petković, gdje su molili zagovor i povjerili redovnički hod sestara blaženici. S. M. Emila Barbarić zahvalila je predvoditelju euharistijskog slavlja, svećenicima, redovnicama, roditeljima, rodbini i prijateljima sestara svečarica. (ika) Proslava sv. Dominika u Dubrovniku 8. kolovoza 2016.

Blagdan sv. Dominika, u sklopu proslave 800. obljetnice osnutka Reda propovjednika, svečano je proslavljen u crkvi i samostanu dominikanskog reda unutar dubrovačkih zidina u ponedjeljak 8. kolovoza. Tradicionalno na proslavi su sudjelovali i franjevci iz reda Male braće koje su ispred crkve Sv. Dominika dočeli i pozdravili dominikanci predvođeni fr. Matijasom Farkašem, priorom Dominikanskog samostana. Zajedno su ušli u crkvu, hodajući naizmjenično jedan dominikanac jedan franjevac gdje su otpjevali antifonu dočeka braće. Uslijedilo je svečano misno slavlje koje je predvodio fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana Male braće.

Na početku propovijedi gvardijan Grubišić čestitao je dominikancima blagdan njihova utemeljitelja i rekao kako cilj slavlja nije slaviti starost već da ono predstavlja jedan veliki ispit za sadašnjost i budućnost, da je to njegova svrha, svrha u kojoj uvijek trebaju ići naprijed i poput sv. Dominika propovijedati ljudima evanđelje. Za sv. Dominika propovjednik je rekao kako to nije bio svetac koji

102

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

je napisao neko veliko djelo koje bi se moglo izučavati, ali da je bio velik po tome jer je slijedio Isusa Krista i činio ono što Krist želi da činimo, a to je svjedočenje živoga Boga.

Osvrnuvši se na tradiciju u kojoj uvijek na blagdan sv. Dominika franjevci predvode slavlje kod dominikanaca, odnosno obrnuto kad je blagdan sv. Franje, propovjednik je kazao kako je ta bliskost bila još od vremena sv. Franje i sv. Dominika jer su ta dvojica svetca dijelila istu ljubav i isti poziv. „U svome životu sv. Franjo i sv. Dominik svjedočili su Krista u krajnjem siromaštvu i skromnosti kako bi mogli biti solidarni sa siromašnima, te su s pouzdanjem u Božje ruke svaki dan živjeli od providnosti. To je bio novi stil života”, rekao je propovjednik. Dodao je i kako su se dominikanci, prema nasljedovanju sv.

Dominika, upravo posvetili propovijedanju, te da su obrađivali teme bliske narodu i iz naroda uzimali primjere te na taj način poticali promjene ljudi i mišljenja. Na kraju je uime franjevaca gvardijan Grubišić zaželio braći dominikancima da i dalje nastave propovijedati, baš onako kako ih je njihov utemeljitelj učio.

Na samom kraju misnog slavlja okupljene je pozdravio prior Farkaš koji je zahvalio gvardijanu Grubišiću i braći franjevcima na dolasku te ujedno najavio i obnovu crkve i samostana početkom listopada ove godine.

Prigodom obilježavanja blagdana bila je izložena relikvija prsta sv. Dominika kojoj su vjernici na kraju mise mogli izraziti čašćenje.

Proslavu blagdana pjesmom su uveličali VIG Veritas i katedralni madrigalisti predvođeni Margit Cetinić.

Blagdanu je prethodila trodnevnica od petka 5. kolovoza do nedjelje 7. kolovoza, koju su predvodili don Krešimir Žižek i don Kornelije Grgić. Posebnost ovogodišnje proslave sv. Dominika je što se odvijala u ozračju

jubilarne 800. obljetnice proslave utemeljenja Dominikanskog reda koji je utemeljen 1216. godine. Za devet godina dominikanci će proslaviti i 800 godina od dolaska reda u Dubrovnik. (ika) Splitske klarise proslavile svetkovinu sv. Klare 11. kolovoza 2016.

Svetkovina sv. Klare, majke i utemeljiteljice sestara klarisa, svečano je proslavljena u četvrtak, 11. kolovoza, u samostanskoj crkvi redovnica klarisa u Splitu. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio svećenike, sestre klarise i sve vjernike i štovatelje asiške svetice i franjevačke duhovnosti.

Okupljenim vjernicima obratio se i samostanski kapelan fra Josip Lucić koji se u svoje, i u ime sestara klarisa, zahvalio nadbiskupu na njegovoj prisutnosti, propovjednicima koji su predvodili devetnicu i vjernicima koji su se u velikom broju radosni okupljali u čast sv. Klare. Posebnu zahvalu uputio je sestrama klarisama koje pjevanjem svaku proslavu čine još svečanijom i bogatijom. Radosno je istaknuo kako su se samostanskoj zajednici pridružile i dvije nove aspirantice te je pozvao vjernike da mole za njih i za sestre klarise „da ih Bog podrži i da ih sv. Franjo zaodjene franjevačkim duhovništvom, kao što je svojim rukama zaodjenuo sv. Klaru”.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić je rekao da premda se svetkovina sv. Klare slavi u kolovozu, njezina svetost se časti svaki dan i na svakom mjestu jer onaj tko je ušao u svetost i tko je povezan s Isusom Kristom nije ograničen vremenom ni prostorom. „Sv. Klara nije značajna po tome što je gradila svoj život u askezi ili što je svojim naporom i trudom postigla nešto važno, već je njena veličina u potpunom predanju Božjoj milo-

srdnoj ljubavi. Ta ljubav je svijetlila na Kristovu licu, a njena želja je bila upoznati ga i spoznati umom i srcem. Stoga je i pisala svojim sestrama: ‘Krista ljubiti usrećuje, Njega motriti odmara, Njegova dobrota ispunja..’.

Sv. Klara ovo iskustveno svjedoči”, naglasio je nadbiskup i nadodao da nas ova svetica poziva da u svojoj svakodnevnici, unatoč problemima, obvezama i vlastitim ograničenjima, tražimo i upoznajemo Boga. Pojasnio je da nas asiška svetica uči i istini da ne možemo biti kršćani i Kristovi bez zajednice, bez bližnjega. „Upravo to zajedništvo omogućuje i nama danas da doživimo mistiku. Ona je povezana sa svakim gestom pažnje, dobrote, darivanja i praštanja. Dublje spoznajemo Boga kada otvorimo srce i darujemo dio sebe za bližnjega”.

vjete položila s. M. Frančeska od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubica Grgić), koja je u samostan ušla u zreloj dobi kao udovica i majka odrasle djece.

Govoreći o sestrama klarisama, koje su u Splitu prisutne od 1308. godine, nadbiskup je istaknuo da od njihove molitve živi čitav grad i da nikada ne ćemo spoznati sve milosti koje su po njima prisutne u Crkvi i domovini. „Ovaj samostan je svojevrsni svjetionik našem gradu i orijentir svima koji u ovom užurbanom svijetu punom raznih ponuda traže put do sebe, bližnjih i Boga. Puno nam znače svjedoci koji svojim životima pomažu i nama da vjeru živimo u zajedništvu kako bi bili mistici u našem svakodnevlju i još dublje otkrivali lice Božjeg milosrđa”, zaključio je splitski nadbiskup i zaželio da sv. Klara i dalje prati svoje sestre, a nama bude pomoćnica da rastemo u bogatstvu svoje vjere. (ika)

Uvodeći u slavlje, biskup Živković čestitao je sestrama klarisama blagdan utemeljiteljice, a sve potaknuo na molitvu za nova duhovna i redovnička zvanja, posebno zvanja za ovu redovničku zajednicu. Posebno je pozdravio s. M. Frančesku te izrazio radost da je mogao odgovoriti na molbu predvođenja ove mise i da u ime Crkve primi njezino zavjetovanje.

Izrekao je radost prijateljskoga ozračja jer je s. Frančesku upoznao u Beču, a u Beču je niz godina kao župnik hrvatske misije djelovao i sadašnji provincijal fra Ilija. Na početku mise, vjernike je pozvao i na molitvu za mir „u ovom nemirnom svijetu”.

U Zagrebu proslavljena svetkovina sv. Klare i prvi zavjeti s. M. Frančeske od Uskrsnuća Gospodinova 11. kolovoza 2016.

U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Zagrebu u četvrtak 11. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. Klare Asiške.

Svečanost je bila tim veća jer je svoje prve za-

Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Željeznog Egidije Živković u koncelebraciji s fra Ilijom Vrdoljakom, provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, i više svećenika te provincije te župnim vikarom u župi sv. Antuna Padovanskoga fra Josipom Ivanovićem, OFMConv., na čijem se području samostan klarisa nalazi.

Pozdravnu riječ predvoditelju slavlja uputila je opatica s. Tarzicija Čičmak. Biskupu Živkoviću zahvalila je na odazivu te mu čestitala jubilej 1700-te godine rođenja sv. Martina, zaštitnika biskupije Željezno.

Na početku propovijedi biskup Živković postavio je nazočnima pitanje poznaju li brata Nikolu iz Švicarske. Pojasnio je da je on zapravo više poznat na njemačkom govornom području kao Bruder Klaus von Flüe, tj. brat Nikola iz Flüe. Kratko ga predstavljajući, rekao je da je ovaj svetac živio prije šest stotina godina, bio je u braku, imao je ženu i djecu, imao je dobar položaj.

“Ljudi su mu se često obraćali za savjet. U njegovo vrijeme u Švicarskoj se ratovalo

104

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

između pojedinih kantona, a upravo je on bio čovjek pomirenja, posrednik mira. Nakon završene službe, u dogovoru s obitelji, ostavio je sve i nastavio pustinjački živjeti do kraja života. Živeći pustinjački dvadeset godina, postao je veliki asketa, veliki molitelj i zapravo veliki čovjek kojemu su dolazili ne samo obični ljudi nego i duhovni voditelji Crkve onoga vremena, ali isto i politički vrh Švicarske i molili ga za savjet. Danas je nacionalni svetac Švicarske i simbol mira i pomirenja. Zašto vam ovo danas kažem? Zato jer naša sestra koja će za nekoliko položiti privremene zavjete ima sličan životni put kao brat Nikola”, rekao je propovjednik. „Želio bih ukazati njoj i svima nama na tri poruke ove svete mise zavjetovanja. Naime, pustinjačka sobica u kojoj je živio sv. Nikola imala je tri prozora. Kroz prvi prozor gledao je na put kojim je došao do samostana. To je bio njegov put prošlosti. Kroz taj prozor“, podsjetio je biskup Živković, „možemo vidjeti svoj dosadašnji životni put, kao i put naše sestre. Taj prozor neka nas podsjeća na našu prošlost, na sve ono što smo doživjeli do danas. Danas trebamo biti Bogu zahvalni: zahvalni za dar života, posebno za dar poziva.

Svatko od nas ima razloga biti Bogu zahvalan za svoj dosadašnji životni put, za sve visine i doline, za sve lijepe putove, ali i one teške, iskrivljene putove. Danas zajedno sa sestrom Bogu zahvaljujemo na svemu što je on njoj darovao: roditelje, za mnogobrojnu braću, pokojnog supruga, djecu, obitelj… i za sve ono što je mogla njima darovati. Zahvaljujemo za sve što je do sada proživjela u Hrvatskoj, ali i na godine u Beču gdje je živjela i radila, i gdje je prvi puta došla u dodir s franjevačkom obitelji i s franjevačkom duhovnošću. Zahvaljujemo Bogu za sve ljude na njezinu putu koji su joj pomagali, ali i one koji nama danas pomažu da mi možemo ići svojim putem, da možemo živjeti svoj poziv, bili to naši živi ili pokojni roditelji, braća, svećenici, bili odgojitelji, bili prijatelji,

svi oni koji nam dan za danom pomažu, koji se za nas brinu, ili za nas mole.“ Zatim je pojasnio pogled koji je brat Nikola imao s drugog prozora. „On je pokazao daljnji put od pustinjačke ćelije prema kraju doline.“ Taj je put bio nepoznat, tajanstven, vodio je u budućnost. „Kroz taj prozor vidim put našega života koji ide prema nekom cilju. Mi smo na tom putu hodočasnici, i mi idemo prema tome cilju, naš cilj je Bog“, rekao je propovjednik te dodao: „Naš život ima onda smisla ako ga ispunimo radošću, ako imamo veselje, ako imamo nešto za što živimo, ako nešto u svome životu ostvarimo.

Ali dobro znamo da za to treba i svakoga dana živjeti. A kako možemo postati sretni?

U ovoj svetoj Godini milosrđa odgovorio bih s papom Franjom 'da mi kršćani postanemo sretni ako živimo i ostvarimo djela milosrđa'. Znamo da nije lako djela milosrđa provoditi u svakodnevnom životu, no ta nas djela milosrđa mogu učiniti milosrdnima, da drugom čovjeku kažem: 'Ti si mi važan, ti si jedan od nas, o tebi govorim dobro, ne loše, želim proći komadić puta zajedno da te podržim, želim čuti tvoju radost i tvoju žalost, pohađam te, imam vremena za tebe, dijelim s tobom radost i žalost, molim za tebe'. Ako ovo živimo, ako se trudimo u svome životu ovo ostvariti, onda je naš život ispunjen, onda smo sretni i radosti. Znam da ne ćemo moći odmah sve ispuniti, znam da ćemo opet pasti i da imamo svoje nedostatke, mane i slabosti, ali imajmo pred očima da smo kao kršćani pozvani biti ljudi milosrđa.“ Na kraju je biskup Živković pojasnio i što je brat Nikola vidio kroz treći prozor. „Bio mu je to najdraži prozor. S tog je prozora gledao ravno na oltar kapelice gdje se slavila misa.

Gledao je na raspelo i dvadeset se godina hranio euharistijom. S tog je pogleda crpio snagu za svoj život. Draga s. M. Franšeka, i vi sada u svome životu gledate na oltar. Vi se klanjate Gospodinu u oltarskom sakramentu

i vi se Njegovom riječju i Njegovim sakramentom hranite, i od te hrane živite. Jača vas pogled na raspetog i uskrslog Gospodina, on je vaš život, za Njega ste vi sve ostavili, da Njega nasljedujete i da Njegovim putem krenete. Stoga, neka vas euharistija kojom se dan za danom hranite i pogled na raspetog i uskrslog Gospodina jača, bude utjeha, pomoć i orijentacija posebno u danima kada je teško, kada dođu napasti, kada možda doživite pustinju!“ Vjernicima je biskup Živković posvijestio da je to i naš put. „Hranimo se Božjom riječju i Svetom euharistijom. Neka i naš pogled uvijek nanovo bude uprt prema Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, jer taj će nam pogled pomoći da i mi možemo sve ono što se nama u životu dogodi prihvatiti i nositi, i tako doći do cilja.“ Na kraju propovijedi podsjetio je kako se sestre klarise klanjanju pred Presvetim i mole za nas sve, za našu Crkvu, za naše obitelji, za redovničke zajednice, ali i za župske zajednice i za cijelo društvo. „Danas trebamo takve osobe koje su spremne moliti za druge, jer u našim obiteljima i našem osobnom životu molitva često nedostaje. I kad nemamo vremena moliti, znamo da uvijek netko za nas moli. Gledajmo danas na uzor sv. oca Franje i sv. majke Klare i uvijek se ponovno podsjećajmo na tri prozora: na prvi prozor da zahvalno gledamo na prošlost, da puni ufanja gledamo u budućnost i da u toj našoj sadašnjosti ostvarimo djela milosrđa, da nikada ne zaboravimo u našem kršćanskom hodu uvijek se hraniti euharistijskom te da pogled uvijek usmjerimo prema Kristu raspetom i uskrslom“, rekao je na kraju propovijedi biskup Živković.

Nakon propovijedi uslijedio je sam čin zavjetovanja nakon čega je s. M. Frančeska dobila veo, Pravila Siromašnih sestara sv. Klare i raspelo.

Na kraju mise riječ zahvale je u ime sestrinske zajednice uputila s. Tarzicija: „Nastavit ćemo njegovati našu povezanost uzajamnom molitvom i izmjenom duhovnih dobara, onako kako su pape i biskupi uvijek očekivali od sv.

Klare i njezinih sestara.” U znak sjećanja na ovaj događaj s. Frančeska izradila je svijeću s figurom sv. Klare koja drži pokaznicu te ju poklonila biskupu Živkoviću da gori u njegovoj kapeli i podsjeća ga na molitvenu povezanost. U ovoj prigodi s. Tarzicija pozvala je biskupa da i za tri godine o svečanim zavjetima ponovno pohodi ovu zajednicu.

Prije blagoslova biskup Živković čestitao je s.

M. Frančeski poželjevši joj ustrajnost u nadi ponovnog susreta za tri godine, a vjernike je pozvao da mole za nju i za sve nazočne.

Zahvalio je franjevačkoj obitelji koja njeguje molitveno zajedništvo te potaknuo na još jaču molitvu koja je potrebna posebno našim obiteljima. „Ja ću vas nositi u svome srcu i za vas moliti, i molim vas da i vi moju službu, moje djelovanje, uključite u svoju molitvu.

Velika hvala ili, kako se u Gradišču kaže, ‘hvala i Bog plati’!”

Misi su uz mnogobrojne članove franjevačke obitelji, posebice onih Trećega reda, nazočile i redovnice različitih redovničkih zajednica, kao i obitelj, rodbina i prijatelji s. M. Frančeske.

Pjevanjem je slavlje uveličao združeni zbor franjevačkih bogoslova i zbor sv. Klare te sestre klarise dok je Pjesmu stvorova otpjevao fra Miroslav Petrac. (ika) Proslava sv. Klare kod klarisa u Požegi 11. kolovoza 2016.

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 11. kolovoza samostan sv. Klare u Požegi, i u samostanskoj crkvi predvodio misno slavlje na blagdan sv. Klare tijekom kojega je sestra Marija Marina od Božjega osmjeha (Marina Božić) položila svečane zavjete.

106

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

S Biskupom je koncelebriralo dvadesetak svećenika, među kojima je bio Ivica Žuljević, prepošt požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra i župnik požeške župe Sv. Terezije Avilske, Jozo Jurić, dekan Požeškog dekanata i župnik župe Sv. Leopolda Mandića u kojoj se nalazi samostan klarisa; fra Milan Krišto, župnik požeške župe Duha Svetoga i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi čija braća svakodnevno služe u crkvi sestara klarisa; Stipe Zeba, župnik Župe Sv. Jurja u Korenici gdje živi obitelj s. Marije Marine. Na početku svete mise biskup je rekao da već više od sedam i pol stoljeća traje Klarino posvemašnje opredjeljenje za Isusa Krista i njegov put siromaštva i križa u onim ženama koje žive po njezinu samostanskom pravilu te je izrazio radost što im se danas svojim vječnim zavjetima pridružuje i s Marija Marina.

U homiliji biskup je ustvrdio kako se sestra Marija Marina svojim zavjetom siromaštva, poslušnosti i čistoće u zajednici sestara klarisa svrstala među one hrvatske mlade ljude koji znaju što hoće sa svojim životom, znaju za što se opredjeljuju, i zašto tom opredjeljenju žele ostati vjerni do smrti. Ustvrdio je da je radi toga ovo što se danas događa u požeškom samostanu sestara klarisa uistinu velik događaj. Istaknuo je da smo svjedoci kako u posljednje vrijeme u Hrvatskoj sve manje ima ljudi čvrstih opredjeljenja, tražimo da nam u životu bude što lakše i ugodnije, i na neki način svatko sebi stvara sliku o čovjeku, i po svom modelu pokušava ostvariti smisao svoga postojanja. Na taj način mnogi ljudi žive plitko, na površini koja ih ostavlja praznima.

Ustvrdio je da je slično bilo i u doba sv. Franje i sv. Klare. I onda su ljudi sebi oblikovali modele po kojima će ostvarivati čovjeka.

Sâm Franjo je počeo svoj život kao trgovac, vitez, ubrzo uvidjevši da to ne ispunja njegovo srce i ne usrećuje. Odlučio je pobjeći iz tog svijeta, zaustavio se pred samim sobom,

osluškivao dubinu svoga srca, i spoznao da ga Bog nije stvorio tek za nešto sitno, malo i usputno, nego za nešto veliko, za sve. Tu istinu našeg postojanja, podsjetio je biskup Škvorčević, snažno je izrazio sv. Augustin kad je ustvrdio da je nemirno naše srce dok se ne smiri u Bogu za kojega je stvoreno. Jer, nastavio je biskup, Bog je u nas upisao svoj kôd, i kad ne živimo po kôdu srca, postajemo nesretni. Udaljivši se od Boga, zapravo se udaljujemo od samih sebe. Franjo i Klara tragali su za Božjom istinom o nama i pronašli su je u križu i siromaštvu Isusa Krista.

Govoreći o putu Isusova siromaštva biskup je ustvrdio da je ono stanje u kojem se čovjek odriče vlastitih sigurnosti i posvema oslanja na Boga. To je lijek za ljudsku ranjenost zlom i sebičnošću koja vodi u smrt. Dragovoljno prihvaćeno siromaštvo, patnja i trpljenje je put kojima čovjek može najviše postići, jer u patnji čovjek ostvaruje ljubav koja je uvijek napuštanje samoga sebe, polaganje sebe za drugoga da bi istinski pronašao samoga sebe.

Isusova formula za sreću glasi: „Napusti sebe!

Ostavi sebe!” Tako pobjeđujemo individualizam koji nas zatvara u nas same i sebičnost koja nas onemogućuje da bismo mogli živjeti za drugoga Osvrnuvši se na Božju riječ koja je u ovom slavlju naviještena, biskup Antun je podsjetio nazočne na bolno iskustvo braka koje je proživio prorok Hošea. Silno je želio da mu se vrati žena koja ga je iznevjerila i napustila, ali ona mu se nije vratila. Tim prorokovim iskustvom napuštenosti od strane voljene osobe poslužio se Bog da bi nam objavio što on osjeća prema čovjeku grješniku koji ga je unatoč njegovoj ljubavi napustio, rekao je biskup, ustvrdivši da se svaki čovjek nalazi pred dramatičnim izborom hoće li kroz život ići putem samodostatnosti i sebičnosti ili putem sebedarne ljubavi. Odabere li put samodostatnosti, završit će u gubitništvu; ako pak odabere put sebedarne ljubavi, koju

Riječ Božja naziva zaručništvo – u njemu će se ostvariti Božji naum spasenja, rekao je biskup, upozorivši na opasnost da postanemo žrtve onih koji promiču model čovjeka suprotan Božjem naumu. Na temelju Isusova evanđeoskog govora o trsu i lozi ustvrdio je da samo Isus Krist prisutan u nama snagom svoga Duha i mi u njemu preobražava našu nemoć i osuđenost na smrt u život i da je stoga najvažnije pitanje kako otvoriti prostore svojih života i kako poslagati ljestvicu vrijednosti da on bude prva i najvažnija naša vrijednost. Kazao je da je s. Marija Marina pronašla svoj put, zahvalio joj za njezin odvažni korak posvemašnjeg sebedarja Bogu i kazao nazočnima da se ne srame u hrvatskom društvu Isusa Krista i života po njegovu modelu.

Na koncu misnog slavlja biskup je čestitao s. Mariji Marini za položene vječne zavjete, rekavši da je tim činom sestarska zajednica u požeškom samostanu sv. Klare postala bogatija za još jedno predanje Bogu, za još jednu poslušnost, za još jedno siromaštvo, naglasivši da se u tome nalazi njihovo bogatstvo. Zaželio je da put kojim je krenula sestra Marina i cijela zajednica bude blagoslovljen. Čestitao je članovima obitelji sestre Marine, izrazivši uvjerenje da se sada s njima raduje i otac koji je preminuo prije tri godine, pridružen uskrslom Isusu Kristu u njegovoj slavi. Pozvao ih je da tu svoju radost pretvore u molitvu kojom će pratiti s. Marinu i cijelu zajednicu u njihovu redovničkom životu.

Zahvalio je svećenicima koncelebrantima za sudjelovanju na svetom slavlju kojim su sestrama klarisama iskazali svoju duhovnu potporu. Zahvalio je i svim nazočnima vjernicima ne samo za današnje sudjelovanje, nego i za redovito slavljenje svetih misa i drugih slavlja sa sestrama u njihovoj samostanskoj crkvi, kao i za materijalnu potporu sestrama. Zazvao je Božji blagoslov na sestarsku zajednicu i na sve nazočne, zaželjevši da po tom blagoslovu zadobiju svjetla i hrabrosti

opredjeljivati se i trajno živjeti po Isusovom modelu čovjeka. (ika) Polaganje doživotnih zavjeta ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina 11. kolovoza 2016.

Na blagdan sv. Klare Asiške 11. kolovoza u crkvi sv. Ante Padovanskog u Bugojnu za vrijeme svete mise položile su doživotne zavjete s. Nikolina Mišković, s. Nevenka Mijatović, s. Petra Jozić, s. Nevenka Jelica i s. Marina Jurišić. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar uz koncelebraciju brojnih svećenika.

U nazočnosti brojnih sestara, rodbine, prijatelja i bugojanskih vjernika sestre su izrekle Gospodinu svoje doživotno „Da”, a njihove zavjete primila je provincijska predstojnica s.

Kata Karadža.

Slavlju doživotnih zavjeta prethodila je jednomjesečna duhovna priprema sestara koja se odvijala u samostanu u Varešu pod vodstvom s. Celine Vidak. Kao njihova odgojiteljica s. Celina na svetoj je misi, nakon naviještene Božje riječi, poimence prozvala svaku sestru zavjetovanicu na što su one odgovarale pojedinačno: „Zvao si me, Gospodine. Evo me!” A odazvale su se nasljedovati Krista Zaručnika u ovoj evanđeoskoj obitelji i ustrajati do smrti.

U svojoj homiliji biskup Sudar propovijedao je o obilježjima Božje ljubavi, koje se naziru u misnim čitanjima: „Velika je tajna naše vjere stvarnost da Bog u svojoj savršenosti ipak želi da ga čovjek voli iako ljudska ljubav nikad ne može i ne će biti savršena.

Preko svojih proroka Bog pokazuje kako želi svoj narod vezati uza se sponama ljubavi, a sam Isus tu Božju želju izražava slikom loze i trsa. Ta slika daje razumjeti da je Bog sadržaj i objekt svoje ljubavi neraskidivo vezao za ljudsko srce. Ideal je kršćanske vjere to srce

108

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

potpuno predati Gospodinu, a na svakom je pojedincu odlučiti što će učiniti.”

Srebrni jubilej redovničkoga života sestara franjevki

Obraćajući se posebno sestrama zavjetovanicama, biskup je naglasio da se prema autentičnoj kršćanskoj antropologiji ne može prihvatiti često raširena teorija da je samo zajednica važna, a pojedinci nebitni te da oni mogu biti i žrtvovani za zajednicu: “Današnjim zavjetima Bog ne traži da se odreknete svoje osobnosti, nego želi da budete voljene i volite te da rastete do potpune osobnosti izgrađene u Kristu. A potpunost njegove ljubavi bit će vam zajamčena ukoliko se u svojoj zajednici budete slobodno i radosno darivale. Samo tako ćete sve više postajati loze na božanskom trsu.”

13. kolovoza 2016.

U subotu 13. kolovoza 2016. u sestrinskoj kući na Gornjem Prekrižju proslavljen je srebrni jubilej redovničkoga života s. Sare Miloloža, s. Jasne Šimić i s. Mare Matanović, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina. Slavlju obljetnice prethodili su dani duhovne obnove, koju je animirala i vodila s. Ines Vujica, provincvijska savjetnica, i fra Ante Bekavac, član Hercegovačke franjevačke provincije i profesor na KBF-u u Zagrebu. Fra Ante je bio i predslavitelj svečanog euharistijskog slavlja kojem su, uz sestre slavljenice, nazočile provincijska predstojnica s. Kata Karadža i sestre zajednice.

Nakon čina prostracije prilikom kojeg je sveukupna zajednica litanijama obreda redovničkoga zavjetovanja molila za zagovor svima svetima, uslijedio je obred zavjetovanja.

Sestre su pojedinačno pred provincijskom predstojnicom s. Katom Karadžom izrekle obrazac zavjetovanja kojim su obećale da će doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći prema Pravilu trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i prema našim Konstitucijama. Nakon što je s. Kata primila njihove zavjete, a one na oltaru potvrdile svoju odluku vlastoručnim potpisom, uslijedio je blagoslov i primanje prstenja koje je znak vjernosti Kristu i Crkvi.

Pri kraju euharistijskoga slavlja nazočnima se u ime Zajednice sestara franjevki obratila s.

Kata Karadža koja im je čestitala doživotno zavjetovanje i potaknula ih da “poput svete Klare dopuste da Gospodin progovara njihovim srcima jer će onda zasigurno biti njegove zaručnice i primiti vijenac što im ga je On pripravio”. S. Kata je zahvalila i svima ostalima koji su na sebi svojstven način doprinijeli ovom slavlju polaganja doživotnih zavjeta. (ssf/s. MI)

U svojoj homiliji fra Ante se posebno obratio sestrama slavljenicama istaknuvši da je današnjem vremenu nužno „dati same sebe za svjedočanstvo riječi, dati sebe za svjedočanstvo svjetla vjere. To mora biti sadržaj naše vjere. To je smisao naših zavjeta, a vi to danas svjedočite slaveći dvadeset pet godina svojih zavjeta. Svjetlo vjere daje nam otkriti Boga, naš istinski život. U onoj mjeri u kojoj primamo to svjetlo i ulazimo u zajedništvo života s Bogom, mi ćemo vidjeti i gledati život i tako se prema njemu odnositi. (...) U dubini naših srca nalazi se najdublji smisao naše osobnosti, koji je „da” Bogu. Ta se iskra uvijek tamo nalazi. Ono što svatko od nas treba učiniti jest vratiti se njoj i dopustiti da se ona pretvori u svetost!

Svet je onaj ili ona koji, odričući se lažnoga ja otkrije tajnu svoga vlastitoga identiteta koji se nalazi skriven u Božjoj ljubavi i milosrđu.”

Također propovjednik je naglasio da je „ovaj svijet (a ne neki drugi svijet), ovaj život (a ne neki drugi život) dan čovjeku kao sakrament božanske prisutnosti, dan kao zajedništvo s Bogom i samo po ovom svijetu, ovom

životu, preobražavajući ih u zajedništvo s Bogom čovjek treba biti svet! Treba nam jedna isusovska svetost, a ona se nalazi u evanđelju. A zapravo snaga i svježina jedino nam može doći od povratka na evanđelje u njegovim zahtjevnostima temelj je našega svakidašnjega života. Vjera i odnos prema Bogu ne može se svesti na jednostavnu izjavu dobrih nakana. To nosi sa sobom izazov da budemo i djelujemo kao evanđeoske osobe, da prihvatimo Isusovu riječ u cjelini i da Isusa i njegovu riječ učinimo razlogom onoga što jesmo i što činimo, da dopustimo da započnemo od evanđelja i da ono u nama prebiva.”

Na kraju euharistijskoga slavlja provincijska predstojnica s. Kata Karadža uputila je pozdravnu riječ. Na poseban se način obratila sestrama koje slave 25 godina redovničkoga života istaknuvši da je Godina milosrđa posebna prigoda za doživljaj Božje dobrote, Njegove blizine i dobročinstava kojima nas obasipa: „Duboko poznavanje Krista ostvaruje se i produbljuje svakoga dana sve više zahvaljujući životu osobne, zajedničke i liturgijske molitve.” Predstojnica je pozvala sestre na molitvu, zahvaljivanje i intenzivnije življenje euharistije i liturgijske molitve po primjeru dvoje Asižana, sv. Franje i sv. Klare. „Oni su živjeli dinamizam zaručničke ljubavi s Kristom. Dopustili su da ih riječ Božja prožme i duboko dotakne utjelovivši se u njihovim životima na konkretan način što se prenijelo i na bližnje s kojima su dijelili svakodnevicu.” Čestitajući i zahvaljujući sestrama za sve što su životom i predanjem učinile za Provinciju, poželjela je: „Neka se u vašem životu isprepliće ono „da” rečeno u trenutku zavjeta i traženje Boga – Lice tvoje Gospodine ja tražim.”

Poslije mise slavlje je nastavljeno u zajedništvu za zajedničkim objedom i lijepim druženjem. Sestra Jasna Šimić je u ime jubilarki zahvalila provincijskoj predstojnici, upravi i

cijeloj zajednici na svemu darovanom prigodom ove obljetnice, a fra Anti i s. Ines na danima duhovne obnove. (MM) Proslava jubileja sestara Presvetog Srca Isusova 13. kolovoza 2016.

U subotu 13. kolovoza jedanaest sestara Družbe sestara Presvetog Srca Isusova proslavilo je redovničke jubileje u crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske u Rijeci na Drenovi. Dijamantni jubilej proslavile su s. Beninga Prelc, s. Cecilija Sabljak i s. Tarzicija Žižić, a zlatni jubilej s. Anđelina Tirić, s.

Ciprijana Košćak, s. Genoveva Ercegovac, s. Magdalena Šmuc, s. Nikolina Ištuk, s. Patricija Stubičar, s. Salezija Slatina i s.

Velimira Marinović. Euharistijsko slavlje predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u koncelebraciji s petnaestak svećenika.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je, čestitajući sestrama obljetnice od polaganja prvih redovničkih zavjeta, istaknuo smisao proslave visokih jubileja sestara: zahvaljivanje Gospodinu za sva dobra kojima ih je obdario tijekom redovničkog života. U tom smislu potaknuo je sestre da pogledaju unatrag, u prošlost, ali tako da im ona ne oduzme sadašnjost i smio hod k nadi budućega života u Kristu. „Prošlosti se, dakle, treba sjećati na ispravan način, a to znači u svjetlu Kristove istine o čovjeku”, istaknuo je nadbiskup.

U protivnom, pogled unatrag mogao bi zapriječiti vjernički i redovnički hod. Stoga je sestre pozvao da u svjetlu iskustva sv. Pavla, koji se često spominjao svoje prošlosti u svjetlu Istine, i one mogu prepoznati tragove Božje milosti i uskliknuti u zahvalnosti srca: „Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin,

110

111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

pravedan sudac; ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.” (Usp. 2 Tim 4,16) „Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ (Fil 3, 13-14) Nakon propovijedi sestre jubilarke obnovile su svoje redovničke zavjete u nazočnosti vrhovne glavarice s. Nives Stubičar. (MM) Svečanost polaganja zavjeta i proslava jubileja sestara milosrdnica 14. kolovoza 2016.

U župnoj crkvi Sv. Nikole u Kistanjama održana je 14. kolovoza svečanost polaganja zavjeta i proslava obljetnica redovničkih zavjeta sestara milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova – Split. Prve svete zavjete na tri godine u ruke svoje provincijalne glavarice s. M. Radoslave Kevo položila je s. Marija Palić, a doživotne zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti položile su s. M. Elizabeta Glasnović, s. M. Andrea Matijaš i s. M. Veronika Ćibarić.

Zahvalne Gospodinu za dar poziva na posvećeni život, pedesetu obljetnicu redovničkih zavjeta proslavile su s. M. Korona Miljković, s. M. Darija Ivanković, s. M. Hosana Marijanović, s. Mirjana Bitunjac, s. M. Viktorija Budimir Bekan, s. M. Jasna Jakić i s. M. Mirta Škopljanac Mačina. Srebrni jubilej proslavile su s. Antonija Delonga i s. Dominika Vrdoljak.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u zajedništvu sa župnikom mons. Nikolom Dučkićem i još desetak svećenika. Pjevanje su animirali župni zbor i zbor sestara pod ravnanjem s.

Blaženke Delonga i s. M. Mirte Škopljanac Mačina.

Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio župnik Dučkić, koji je zahvalio

sestrama što su odlučile svoje veliko slavlje održati u Kistanjama i zaželio da takvih slavlja bude još.

Mons. Puljić u propovjedi se osvrnuo na lik proroka Jeremije koji je, premda svjestan svoje slabosti i malenosti, unatoč svim poteškoćama i problemima, ostao vjeran Gospodinu koji ga je odabrao. Istaknuo je da kad Bog dotakne nečiji život, život se mijenja i Bog daruje milost da čovjek ispuni ono što Bog od njega očekuje. Na kraju propovijedi nadbiskup je čestitao sestrama zavjetovanicama i zaželio „neka ih Bog obdari milošću kako bi uz Isusov križ mogle biti trajno brižne i dobre prema svima, posebice malenima, siromašnima i potrebnima. Neka se ne umaraju svojom dobrotom i majčinskim srcem tražiti Isusa na poprištima ljudske nevolje i jada. Neka u zajedništvu sa svim ovogodišnjim jubilarkama i cijelom redovničkom zajednicom s pjesmom na usnama i radosnim srcem zahvaljuju i kliču: Velika nam djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo, ali uvijek sa sviješću kako su temelji kršćanskog i redovničkog života vjera, molitva i trpljenje – na njima se gradi sigurna budućnost. Blažena Djevica Marija, Majka Dobrog Savjeta, neka im pomaže biti i ostati vjernima Kristu i evanđelju, vjernima Crkvi i njezinu misijskom poslanju kao i idealima posvećenoga života. Samo tako bit će kadre svladavati sve protivštine života, svetošću biti Crkvi na radost, a djelom i ljubavlju promicati u svijetu njezinu nauku.”

Na kraju misnoga slavlja čestitku sestrama svečaricama i zahvalu nadbiskupu i domaćinima uime cijele zajednice, uputila je provincijalna glavarica s. M. Radoslava Kevo, zaželjevši da u župi Kistanje bude još takvih radosnih trenutaka, da se i druge djevojke i mladići hrabro odazovu na Gospodinov poziv i posvete svoj život Gospodinu i budu njegov glas u današnjem svijetu. (ika/MB)

Slavlje redovničkih zavjeta u samostanu „Betlehem” na zagrebačkom Kraljevcu

Klanjateljice Krvi Kristove obilježile 150. obljetnicu smrti svoje svete utemeljiteljice

16. kolovoza 2016.

I ove je godine Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo okupilo sestre Služavke Maloga Isusa. Nakon šestodnevnih duhovnih vježbi koje je vodio p. Marijan Zubak, misionar Krvi Kristove, i u kojima je sestrama pomogao uroniti u dubinu srca i duše kako bi susrele Boga, ojačane u zajedništvu i sestrinskoj radosti, sestre su se okupile oko Kristova oltara da mu se predaju po zavjetima i da mu zahvale na ustrajnosti u redovničkom životu.

20. kolovoza 2016.

Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb obilježile su u subotu 20. kolovoza 150. obljetnicu smrti svete Marije De Mattias, utemeljiteljice Družbe. Hrvatske Klanjateljice odlučile su proslaviti u okviru obitelji, tako su se u samostanu u Miramarskoj okupile članice Družbe iz raznih samostana u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali i iz Australije, a na susret su pozvale i bivše članice Družbe. Odazvalo se njih dvadesetak koje žive u raznim dijelovima Hrvatske, kao i u nekim europskim zemljama, dok su mnoge izrazile žaljenje radi nemogućnosti sudjelovanja.

Za ustrajnost u služenju i obećanje predanja do smrti sestre su izrekle „da” svomu Zaručniku: s. M. Mehtilda Bartošek za 60 godina života u zavjetima, s. M. Mirjam Dedić za 50 godina, s. M. Petra Marjanović, s. M. Jelena Burić, s. M. Valerija Sakač, s. M. Snježana Nudić i s. M. Gordana Miškić za 25 godina života u redovničkim zavjetima. Svoje zavjete na godinu dana obnovile su s. M. Marta Vunak, s. M. Kristina Maslać, s. M. Margaret Ružman i s. M. Monika Maslać. Nakon pet godina ustrajnosti u redovničkom životu u privremenim zavjetima, doživotno obećanje predanja i života po zavjetima Gospodinu obećala je s. M. Martina Vugrinec.

Na svečanom euharistijskom slavlju koje je predslavio p. Marijan Zubak u prisutnosti svećenika, župnika župa svečarica i svećenika prijatelja sestara, slavlju su se pridružili roditelji, kumovi, najuža obitelj i prijatelji.

Zavjete je primala časna majka s. M. Radoslava Radek.

U propovijedi je p. Marijan potaknuo sestre na služenje u ljubavi poput Blažene Djevice Marije koja je nosila malenoga Isusa Elizabeti. Stavio je sestrama na srce da uvijek u svakom čovjeku prepoznaju lik tog malenog Djeteta te da ga isto tako trajno nose u svome srcu i donose ga svima kojima su poslane. (ssmi.hr)

Pozdravljajući okupljene, regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović podsjetila je na početak Družbe i prvu osobu koju se pridružila Mariji De Mattias. Bila je to Anna Farotti, koja je nekoliko godina kasnije napustila zajednicu, jer je osjetila da to nije njezino mjesto. Povezujući to s ovim susretom, s. Antolović rekla je kako „u Božjem planu sve ima svoj smisao i često su neki događaji i prilike, koje mi smatramo promašenima i pogrješnima, važni dijelovi mozaika koje On ugrađuje u našu osobnu povijest i povijest naših zajednica. Ovdje smo danas zajedno, jer želimo slaviti i zahvaljivati Bogu za iskustvo Njegove milosrdne Ljubavi u životu svake od nas i u povijesti naše zajednice Klanjateljica Krvi Kristove. Neka ovo vrijeme koje ćemo provesti zajedno bude radosno dijeljenje naših iskustava i poticaj da u budućnosti budemo više međusobno povezane i nastojimo otkriti putove kojima Bog želi širiti slavu svoje božanske Krvi”.

Bilo je vrlo dirljivo slušati sjećanja i bivših članica od kojih su mnoge ostale povezane s pojedinim redovnicama. Sve su one isticale zahvalu za godine provede u Družbi, za

112

113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

„epizodu svoga života” bilo kao kandidatice, sestre u formaciji, ili pak kasnije u pastoralu.

Jedna od njih je rekla „Tko je jednom bio ovdje nikad ane ode, ostaje zauvijek”. Svoja sjećanja izrekle su i same redovnice, rado se prisjećajući zgoda iz zajedničkog života. Veći dio prisutnih članica Družbe na razne načine je povezan s Crkvom, a ponajviše u pjevanjem župnim zborovima. Sve pak ističu, snagu koju im daje Bog, te molitvu koju upućuju i za svoju bivšu Družbu. Posebno je bilo dirljiv susret s 92-godišnjakinjom koja je bila u samostanu Nazaret u Banjoj Luci, koji je nakon II. svjetskog rata oduzet Družbi, a sestre su mahom poslane svojim kućama. No, ona i danas čuva lančić i srce koje je nosila kao redovnica prije sedamdesetak godina, a sjećanja na Nazaret ne blijede, o čemu je posvjedočila i njezina kćerka.

U toj prigodi misu je predvodio mladomisnik Davor Lukačević, misionar Krvi Kristove. Stavljajući pred prisutne lik svete utemeljiteljice, rekao je kako je gorjela za Krista, da spasi duše, na ono na što nas pozivaju mnogi svetci: živjeti na slavu Božju i za spas duša. To smo danas malo zaboravili: kako posvetiti naš život potpuno Bogu bilo u kojem staležu. Ona je pozivala na ono što je sama živjela, govorila o onome što je sama doživjela, zato su je mnogi željeli slušati, jer je svoje srce imala uronjeno u srce Isusovo i Marijino. (ika) Otvoren dječji vrtić dominikanki „Blažena Hozana” u Šibeniku 20. kolovoza 2016.

Dječji vrtić sestara dominikanki „Blažena Hozana” u sklopu Katoličkoga školskog centra u Šibeniku blagoslovljen je i otvoren u subotu 20. kolovoza. Obred blagoslova predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić uz sudjelovanje vrhovne glavarice sestara dominikanki majke Katarine Maglice, pro-

vincijala Hrvatske dominikanske provincije Ante Gavrića, šibensko-kninskog župana Gorana Pauka i šibenskoga gradonačelnika Željka Burića.

u skladu s njegovim individualnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima, kazala je ravnateljica katoličkih vrtića blažene Hozane Kotorske s. Antonija Matić.

Tim povodom biskup je zahvalio svima koji su pridonijeli realizaciji vrtića. Posebno je istaknuo ulogu umirovljenog šibenskog biskupa Ante Ivasa. Novi vrtić u sljedećoj će pedagoškoj godini imati dvije odgojne skupine - mješovitu jasličku i mješovitu vrtićku.

Vrtić će voditi sestra Rahela Rukavina.

Vrhovna glavarica sestra dominikanki s.

Katarina Maglica naglasila je kako će sestre djeci dati toplinu i blizinu. Vjerujem da će djeca koja će izlaziti iz našeg vrtića biti prvenstveno ljudi na kojima će počivati budućnost obitelji, hrvatskog naroda i Crkve.

Obećavam da ćemo mi, sestre dominikanke, svakodnevno djecu i roditelje uranjati u naše molitve i žrtve, te za njih tražiti Božji blagoslov. Bog može učiniti puno i Bog djeluje u ljudima, neka naš vrtić bude jedno malo svjetlo i izvor nade. Hvala svima koji su pomogli da do otvaranja vrtića dođe, naglasila je Maglica.

Danas zazivamo Božji blagoslov osobito na one koji će u vrtiću boraviti i na sestre dominikanke, poručio je biskup Rogić. Naglasio je kako ljudsko odrastanje i doba djetinjstva otvara dušu otkrivanja istine i klanjanja pravom i jedinom Bogu. Danas zazivamo blagoslov na ovaj novi vrtić „Blažena Hozana” da bude mjesto rasta u dobi, milosti i mudrosti Božjoj. Zazivamo blagoslov da svi oni koji budu preuzeli brigu za djecu oko njihova odgoja i obrazovanja, ispravno poučavaju, da ljudsku mudrost spajaju s evanđeoskom istinom, da tu istinu sačuvaju i svojim je životom očituju. Zazivamo Božji blagoslov da djeca u odgojiteljima nalaze i pronalaze Krista učitelja, te se obogate u pravim vještinama, prvim molitvama i zdravim temeljima za život u punom dostojanstvu čovjeka, poručio je biskup Rogić.

Posebna mi je radost što se vrtić u Šibeniku otvara o 800. obljetnici osnutka Dominikanskog reda i 950. obljetnici prvog spomena Šibenika, istaknula je priora šibenskog dominikanskog samostana sestra Jakica Vuco. Istaknula je i veliku ulogu biskupa Ivasa u pokretanju inicijative za izgradnju vrtića.

Program rada u vrtiću Blažena Hozana temeljit će se na katoličkim načelima koji proizlaze iz stava i uvjerenja kao katoličke ustanove. Način rada, kvaliteta odnosa i okruženje poticat će cjeloviti razvoj djeteta

Grad Šibenik je svjedok kako institucionalna briga za najmlađe u jednom dogovornom razvoju između javnih ustanova, vjerskih katoličkih vrtića i privatnih vrtića vrlo dobro rješava problem, naglasio je gradonačelnik Burić. Nastavit ćemo podizati standard u svim gradskim vrtićima, jer to je glavna zadaća Grada, kazao je gradonačelnik, dodajući kako je težnja izjednačavanje svih uvjeta rada u predškolskom odgoju bez obzira tko je osnivač pojedine ustanove. Na demografskoj obnovi moramo napraviti puno toga i ovo je jedan kamenčić tog mozaika koji će omogućiti da do te demografske obnove i dođe, poručio je šibensko-kninski župan Goran Pauk, koji je obećao podršku Šibenskoj biskupiji na takvim projektima. Voditeljica Službe za predškolski odgoj i obrazovanje Ministrastva Znanosti, obrazovanja i sporta Marija Ivanković naglasila je kako je grad Šibenik predškolski odgoj osmislio na najbolji mogući način, te je istaknula kako zajedništvo vodi u budućnost. (ika)

Proslava blagdana Marije Kraljice svijeta u Družbi sestara Kraljice svijeta 22. kolovoza 2016.

Družba sestara Kraljice svijeta 22. kolovoza svečano je proslavila svoj blagdan Marije Kraljice svijeta. U glavnoj kući Družbe, Mrzlopoljska 3, Zagreb – Dubrava, koncelebriranu misu predslavili su vlč. Norbert Ivan Koprivec, župnik iz Velike Gorice, i fra Jure Šarčević, provincijal hrvatskih kapucina i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Vlč. Norbert u propovijedi je istaknuo Mariju kao uzor redovnicama, prisjetivši se riječi kardinala Franje Kuharića koje je izrekao prilikom potvrde Družbe: „Vi ste druge Marije.

Ona je ovom svijetu darovala Sina Božjega. Vi to činite svojim životom svjedočeći za Isusa u njegovoj Crkvi, pomažući svećenicima...” Članovi Udruge prijatelji blagoslova Marije Kraljice svijeta u svim podružnicama (Velika Gorica, Botinec, Split, Tovarnik, München) pripremali su se za slavlje blagdana trodnevnicom, a na sam blagdan je slavljena svečana misa. (ika) Slavlje redovničkih zavjeta u Dubrovniku 28. kolovoza 2016.

U crkvi Sv. Dominika u Dubrovniku u nedjelju 28. kolovoza na euharistijskom slavlju koje je predvodio dr. fr. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, fr. Ilija Lešić, fr. Bonifacije Franjo i fr. Dajan Topalović položili su jednostavne zavjete na tri godine. Trojica mladih dominikanaca zavjete su položili nakon godinu dana novicijata u samostanu u Dubrovniku, a njihovu polaganju zavjeta nazočili su članovi obitelji, prijatelji, redovnice i redovnici te brojni vjernici.

U propovijedi provincijal Gavrić poručio je novacima kako je na Redu braće propovjed-

114

115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

nika, ali i na svim vjernicima, da slijede poziv nasljedovanja Isusa Krista baš poput sv.

Dominika, navještavajući Kraljevstvo nebesko. Objasnio je kako za primiti i prihvatiti Kraljevstvo nebesko trebamo imati razborito srce koje promišlja, jer da jedino tako možemo primiti dar za koji možda mislimo kako ga nismo zaslužili, te da jedino tako i mi poput sv. Dominika u poniznosti možemo nasljedovati žrtvu Isusa Krista. „Upravo poniznost je nešto što danas više nije na cijeni, a na što nas Krist poziva. U poniznosti je sv.

Dominik slijedeći Krista zavolio sve ljude ali su i svi ljudi zavoljeli njega. Poniznost nas poziva i potiče na nesebičnost. Nesebičnost koju je sv. Dominik pokazao propovijedajuću radosnu vijest svima”. Propovjednik je dodao kako nas upravo Krist poziva na tu nesebičnu ljubav, tu ljubav koju prepoznajemo u njemu, ali i da nas poniznost osposobljuje da možemo primiti i prihvatiti Kraljevstvo Božje te da nas osvještava da je Božja moć veća od svih naših slabosti.

Obraćajući se novacima propovjednik je rekao kako polaganje zavjeta u potpunom predanju nije nimalo lako ali da u poniznosti mogu postati svjesni snage koju im Gospodin daje, povezujući se s Krstom. „Upravo zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti koje braća polažu pokazuju spremnost za tješnje suobličenje s Kristom i Crkvom. Žele poput sv. Dominika slijediti stope našeg Spasitelja. Žele ga slijediti u Redu braće propovjednika čiji život karakterizira zajednički život, jednodušnost, vjernost profesiji evanđeoskih savjeta, gorljivost u molitvi, privrženost studiju, postojanost u propovijedanju i ustrajnost u samostanskom opsluživanju. Sve to braća čine na slavu Boga i za spasenje ljudi”, kazao je provincijal. Objasnio im je i kako je upravo ta želja za spasenje ljudi vodila i prožimala sv. Dominika. Poželio je novacima da ih nakon polaganja zavjeta i kroz daljnju formaciju nosi prožetost koja je prožimala

sv. Dominika te da budu što više na korist i spasenje ljudima. Na kraju propovijedi provincijal je istaknuo kako ova trojica novaka pokazuju zajedništvo i povezanost provincije koja obuhvaća Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te Sloveniju upravo zato što fr. Ilija dolazi Bosne i Hercegovine, fr. Bonifacije iz Hrvatske te fr. Dajan iz Slovenije. Provincijal Gavrić u sklopu obreda blagoslovio je škapulare trojice redovnike, a samim time i njihova redovnička odijela.

Najavljeno je kako će već sljedećeg tjedna novih sedam novaka odjenuti halje i započeti godinu novicijata u Dubrovniku. Polaganje zavjeta i euharistijsko slavlje pjesmom je uveličao župni zbor crkve sv. Križa Gruž pod vodstvom Marije Brčić. (dominikanci.hr) Održana VI. skupština Udruge bosonogih karmelićanki 2. rujna 2016.

VI. skupština Udruge „Bl. Alojzije Stepinac” bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini održana je od 30. kolovoza do 2. rujna u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici pod geslom „O milosrđu Gospodnjem pjevat ću dovijeka”. U radu Skupštine sudjelovalo je vodstvo Udruge, priorice i delegatkinje svih pet pridruženih samostana te od Svete Stolice novoimenovani asistent Udruge o. Jakov Mamić, OCD. Kao duhovni poticaj na početku Skupštine, uz jubilejsku Godinu milosrđa, predavanje „Milosrđe u djelima sv. Terezije Avilske i primjena u životu bosonogih karmelićanki” održao je provincijal Hrvatske karmelske provincije o. Srećko Rimac, OCD. Uz predstavljene izvještaje o zajednicama i radu Savjeta Udruge pročitani su i izvještaji iz zajednica bosonogih karmelićanki koje su bliske Udruzi: Slovenije, Bugarske i Albanije.

Prema odredbama najnovije apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu, započeo je rad na izmjenama i dopunama Statuta i Pravilnika Udruge te izrađen program djelovanja Udruge za slijedeće trogodište.

Na skupštini je izabrano novo vodstvo Udruge: za predsjednicu je ponovno izabrana s.

M. Jelena od Krista Kralja (Lipić) - Breznica Đakovačka, a za savjetnice s. Danijela T. od sv. Obitelji (Licul) - Kloštar Ivanić; s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Batelja) - Marija Bistrica; s. M. Alojzija od Krista Kralja (Čarapina) - Brezovica i s. Lucija od Gospe Fatimske (Peša) - Sarajevo.

Doživotni zavjeti četvorice salezijanaca 3. rujna 2016. Župa Pomoćnice kršćana na splitskom Kmanu u subotu 3. rujna bila je domaćin velikom događaju za Hrvatsku salezijansku provinciju. Četvorica mladića: Domagoj Bešlić, Mario Bobić, Mate Kujundžić i Josip Petrčić ponovno su potvrdili svoju vjernost Gospodinu kao redovnici salezijanci, no ovaj put doživotno.

Svečanu misu u 10.30 spredvodio je provincijal Hrvatske salezijanske provincije don Pejo Orkić, uz koncelebraciju dvadesetak drugih svećenika. Don Pejo Orkić je u propovijedi istaknuo ljepotu i važnost odgovora na Gospodinov poziv, te je potaknuo mlade koji su sudjelovali na misnom slavlju da se ne boje odgovoriti na poziv koji im Gospodin upućuje. Ohrabrio je i pozvao sve prisutne vjernike na „suradnju“ s Gospodinom, naglašavajući kako je upravo On taj koji se čovjeku daje u potpunosti.

Kruna danu bila je obnova redovničkih zavjeta devetorice bogoslova za vrijeme svečane večernje molitve časoslova. (DD)

Blagdan sv. Terezije iz Kalkute proslavljen u zagrebačkoj katedrali 5. rujna 2016.

U povodu kanonizacije Majke Terezije, misu zahvalnicu, a ujedno i svetičin blagdan proslavljen je u zagrebačkoj prvostolnici u ponedjeljak, 5. rujna. Euharistijsko slavlje u koncelebraciji s dvadesetak svećenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Slavlju su nazočile sestre misionarke Ljubavi predvođene predstojnicom s. Marijom Korbe, te štićenici, volonteri, prijatelji i podupiratelji sestara, a bio je zamjetan i lijep broj redovnica i redovnika raznih družbi i zajednica.

Moleći danas za zagovor svete Terezije iz Kalkute, premda njezina svetost zahvaća cijelu Katoličku Crkvu i cijeli svijet, s pravom ju smijemo zvati i svetom Terezijom iz Zagreba, jer je toliko duboko povezana s Crkvom u našoj nadbiskupiji i sa Zagrebom, s hrvatskim svećenicima i redovnicima, da je danas naša radost iskrena i lako razumljiva.

Neka nam ta blizina Svetice pomogne da u svome životu prepoznamo potrebu za Božjim milosrđem. Ispitajmo svoju savjest misleći na bližnje koji trebaju našu vjeru, nadu i ljubav, rekao je uvodeći u misu biskup Šaško.

U propovijedi, je biskup ustvrdio „gledajući lik svete Terezije, na poseban način prisutan u njenim sestrama, vidimo hodajuće Evanđelje koje nas tješi, raduje, ali i propituje kako mi živimo svoju vjeru; koje su nam središnje vrijednosti, kako se zauzimamo za svoje bližnje, gdje se očituje naša ljubav, počevši od odnosa u obitelji do naše nepokretnosti ili kršćanskoga nastojanja da hrvatsko društvo bude zahvaćeno i preobraženo Kristovim Duhom”.

Nastavljajući u tom duhu, rekao je kako nam „Sveta Terezija svjedoči ne samo o daru koji je ona od Boga primila i prihvatila, nego o

116

117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

jednostavnoj istini kako svijet može živjeti novost. Njezina je svetost istinski izazov zato što je nutarnje raspoloženje i stav dostupan svakomu; nitko ne može imati ispriku da je to svetost po mjeri određenih okolnosti”, stoga „osjećamo da je to ‘jednostavna svetost’ koja privlači i kojoj se mnogi dive; svetost razvučena od najzabitijih kutaka bijede i oduzetoga dostojanstva u kojima se nastanio Isus, do najsjajnijih pozornica i najrazgranatijih medijskih mreža, na kojima najčešće vlada životni privid. Svetost je to koja pita kakav svijet uistinu želimo i svetost koja ujedno oduzima riječ svakomu tko odgovornost želi prebaciti na druge. I dok se čini da smo, s jedne strane, preslabi da bismo dokinuli nepravdu, skinuli teret koji dolazi od političkoga ili gospodarskoga sustava, s druge strane, možemo podijeliti kruh s gladnima, zaogrnuti gole, biti blizi tužnima.

Odatle izvire novo vrelo koje mijenja i sustave”.

Propovjednik je posvijetio, da nas Majka Terezija uči o ljubavi „koja počinje kraj nas, u obitelji, među onima s kojima živimo. Zato mi se čini da je ona svetica koja dokida obeshrabrenost da se ništa ne može mijenjati niti učiniti, uvijek sa sviješću da je svako dobro djelo u konačnici Božje. I ne zaboravljajući razlučivati bijedu i siromaštvo. Ona je živjela siromaštvo kao evanđeosku vrijednost, da bi ublažavala bijedu kao posljedicu ljudske neosjetljivosti i neodgovornosti, ali i kao sramotnu posljedicu nepravednih sustava”.

o karitatovnome djelovanju, Majka Terezija uzela je njegove ruke i stavila ih među svoje, kao da mu želi prenijeti ono što joj leži duboko na srcu. Zatim mu se povjerila: „Sine moj, bez Boga smo previše siromašni, da bismo mogli pomoći siromasima! Vodi računa o tome da sam ja samo sirota žena koja moli. Dok molim, Bog mi u srce stavlja svoju ljubav, te tako mogu voljeti siromahe.

Moleći!”

‘Tajna’ Majke Terezije je sva u tome: u njezinoj vjeri koja moli; žena koja bijedu otklanja molitvom. To je važno za nas, kao pojedince i kao Crkvu: da ne idemo putem pomaganja bližnjima bez vjere i bez odnosa s Isusom Kristom. Pohvalna je svaka pomoć i socijalna skrb, ali Crkva živi otajstvo Isusa Krista, bez kojega ne možemo učiniti ništa, naglasio je biskup Šaško.

Zanimljivo je da pred tom ženom, svijet koji je redovito agresivan prema pobožnosti, gubi snagu i aroganciju, jer su plodovi te pobožnosti neosporni. A Majka Terezija pak nije bila fascinirana ozračjem ljudskih veličina, pred zemaljskim uspjesima i dosezima, jer je svakoga dana bila u dodiru s porazom toga svijeta, rekao je biskup.

Spomenuvši pak sjećanja na susrete sa sv.

Terezijom koja su se ovih dana mogla čuti, biskup Šaško se posebno zaustavio na onome kardinala Comastrija koji joj je kao mlad svećenik postao blizak i upijao ljepotu duhovnosti svete Terezije.

Navodeći primjer odbijanja donacije jedne vile kada je to Majka Terezija obrazložila riječima „ono što mi ne treba, što mi ne služi, opterećuje me”, biskup je naglasio, kako je to „pouka žene koja je i u najobilnijim darovima gledala najsiromašnije, usmjeravala ljude prema vječnosti i sve mjerila u konačnici vječnim, da duša ne oteža zemaljskim. A mjera za vječnost je ljubav kojom se mjeri i naša sloboda. Majka Terezija bila je slobodna žena, te je upravo u Kristovoj slobodi koristila je svoj ugled i viđenost, da bi pomogla drugima”.

Tako ga je Majka Terezija pitala „Koliko sati moliš svakoga dana?”, na njegovu zbunjenost, jer je očekivao druga pitanja poput onih

U tom je kontekstu biskup Šaško podsjetio, da „naš kršćanski poziv, bez obzira gdje se nalazili kao vjernici, jest baš to: u slobodi reći

‘da’ Božjoj volji; moliti za srce koje tu volju osjeća i koje je spremno odazvati joj se”.

Upozoravajući na medijske interpretacije i ove kanonizacije, biskup je rekao „ne može se prešutjeti istina o tome da su kršćanski svetci najveći stručnjaci i poznavatelji ljudskoga života. Ali njihovi odgovori o otajstvu života ne će biti isticani. Majka Terezija nije dopustila da mediji od nje naprave privremeni cilj, niti da po njoj mediji postanu svrhom, nego da budu ono što jesu – sredstva i posredništvo.” Također je podsjetio, kako su novinari Glasa Koncila, bili važni promicatelji Božjega djela koje je čudesno raslo iz ljubavi.

U našemu se vremenu u medijima očito događaju pomaci u drugome smjeru. Naime, ako nema istinskoga sadržaja, osim površnih dojmova, sve će biti podvrgnuto stvaranju i promicanju privida te širenju površnosti.

Ako se svetoj Tereziji svijet divi zbog njene iznimne predanosti čovjeku; ako je tolike ljude pratila dok su umirali i rađali se u bijedi, nije li vrijedno od nje čuti i jednostavan odgovor o otajstvu života i o zaštiti nerođenih, upitao je propovjednik, te nastavio „medijski se ne će povesti rasprava niti će se hvaliti papa Franjo koji je jučer za svetu Tereziju rekao da je bila ‘velikodušna djeliteljica božanskoga milosrđa’, darovana svima ‘po prihvaćanju i obrani ljudskoga života, onoga nerođenog i onoga koji je napušten i odbačen’. ‘Zauzela se u obrani života, neprestano govoreći da je ‘još nerođeno dijete najslabije, najmanje i najbjednije’… Podigla je svoj glas da ju čuju zemaljski moćnici, da priznaju svoje grijehe pred zločinima koje su oni stvorili”.

Majka Terezija je bila jasna u svojim djelima i u svojim upozorenjima, a da pritom nije osuđivala. Njezin je temeljni način ophođenja bilo milosrđe, kao kršćanski način da svijet ne izgubi okus dobra i da ne potone u tami beznađa. Zato ju je papa

Franjo i izabrao da bude jasan primjer u ovoj Svetoj godini milosrđa. Stoga, dok zahvaljujemo za dar kanonizacije, zahvalni smo Bogu što je njezina prisutnost dobila odjek u našoj nadbiskupiji; zahvalni smo što su sestre bile i ostale u Zagrebu i što smo imali mogućnosti da, nakon pada komunizma, uredimo primjereniji prostor za brigu o siromašnima u Jukićevoj ulici. Ali se ne smije zaboraviti da komunistički sustav nije htio dopustiti niti nesebičnomu daru života sestara misionarki ljubavi da se brinu za najpotrebnije. zato je važno da kao Crkva ne zaboravimo da je materinji jezik Crkve Caritas, Kristova ljubav, koja se uči ponavljajući, te da hrvatska država i društvo nema opstanka, ako trajno ne njeguje taj jezik”.

Nakon popričesne molitve i otpjevanog „Tebe Boga hvalimo” riječ zahvale izrekla je s. Marija Korbe.

Crkva, Majka svetaca uzdižući na čast oltara svete i blažene oduvijek pruža vjernicima primjer svetosti u nasljedovanju Krista, te ih poziva na ostvarenje evanđeoskog ideala svetosti: na život u Božjoj blizini, na ljubav prema Bogu i čovjeku. Sveta Majka Terezija taj je poziv čula, prihvatila i u životu provodila. Danas njezina svetost stoji pred svima, pojedincima i zajednicama kao trajan uzor i nadahnuće za život svetosti. I svima nama potrebna je njezina jednostavnost života, duh molitve, milosrđa, ljubavi prema svima, žar obrane života, skromnost, odricanje, zauzimanje za najsiromašnije. Potreban nam je njezin osmjeh na licu, rekla je s. Marija.

Posebno se pak zahvalila predvoditelju slavlja, a preko njega zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću za sva dobročinstva Crkve Zagrebačke za njihove štićenike i siromahe.

Na kraju je svima zahvalila za molitvu, blizinu i zajedništvo „hvala za sve dobro što ga činite za naše štićenike i siromahe, za našu

118

119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

redovničku zajednicu i kuću misionarki Ljubavi u Zagrebu. Molite za nas da Božje djelo koje je po sv. Majci Tereziji posijano u svijetu, da to sjeme djela ljubavi, karizma i apostolat raste i donosi mnogo lijepih plodova. Neka osmjeh s lica koji nam je ostavila sv. Majka Terezija bude prisutan u radosti i nadi, u žalostima i tjeskobama našeg života“.

Nakon blagoslova, vjernici su iskazali čašćenje relikvije krvi sv. Majke Terezije.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor redovnica i redovnika. (ika/MB) Ulazak salezijanskih kandidata u novicijat 7. rujna 2016.

U srijedu 7. rujna, petorica salezijanskih kandidata započeli su novicijat u Genzanu kraj Rima. Frano Bešlić, Ante Bulat, Ivan Dvoraček, Tomislav Puškarić i Josip Soldo odlučili su se na put koji će trajati godinu dana kako bi uz pomoć magistra i salezijanske zajednice razlučili volju Božju i tako postali don Boscovi salezijanci. Uz novake iz Hrvatske biti će još osam novaka iz drugih zemalja.

Večernju molitvu i obred ulaska kandidata u novicijat predvodio je don Leonardo Mancini, provincijal Centralne Italije. Kandidati su u obredu izrekli svoje predanje Bogu preko salezijanske zajednice i magistra, don Antonella Sanne koji će biti njihov duhovnik i ravnatelj u ovoj posebnoj godini njihova života.

Ulazak u novicijat Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje 6. rujna 2016.

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna, u Kući matici Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje u Blatu, u samostanskoj kapelici Krista Kralja, tri postulantice su stupile u novicijat i time započele svoj redovnički hod.

Obred ulaska u novicijat vodile su provincijalna predstojnica hrvatske provincije s. M. Emila Barbarić i talijanske provincije s. M. Teodora Vilić.

Novakinje su iz različitih strana svijeta: s. M. Julijana Vujica iz Bosne i Hercegovine, s. M. Darine Musanga Nsanga iz Demokratske Republike Kongo i s. M. Larisa Liliana Buz iz Rumunjske.

Nakon što su novakinje obukle odijelo kušnje Družbe kćeri milosrđa provincijalka ih je povjerila učiteljici s. M. Jeleni Krilić koja će ih pratiti sljedeće dvije godine u kući novicijata u Novskoj, a potom im je zaželjela da ih svojom majčinskom zaštitom prati nebeska majka Marija, a sv. Franjo Asiški i bl. Marija Propetog Isusa Petković da ih trajno zagovaraju i štite na započetom putu.

Na putu postajanja redovnicom novicijat je vrijeme koje se često naziva i vrijeme kušnje, a u Družbi kćeri milosrđa ono traje dvije godine. Tome prethodi vrijeme kandidature u kojem se djevojke koje žele postati redovnice upoznaju izbliže s redovničkim načinom i ritmom života, zatim vrijeme postulature tijekom kojeg postulantice preispituju svoje zvanje, a zajednica njihovu prikladnost za redovnički život. Na početku novicijata djevojke dobivaju redovničko ime i redovničko odijelo. Ovim razdobljem započinje njihov redovnički život. Novicijat je usmjeren na bolje upoznavanje Božjeg poziva, a novakinje se, uz to, postupno uvode u karizmu Družbe, zahtjeve redovničkog života, formiraju se za djelatnosti koje odgovaraju karizmi Družbe. Posvećuju se i molitvi i dubljem življenju otajstva vjere po slavljenju liturgije, osobito mise i liturgije časova. Svakodnevnim čitanjem i razmatranjem evanđelja nastoje upoznati i nasljedovati život Isusa Krista. Postupno se uče usklađivati zahtjeve kontemplativnog (molitvenog) i aktivnog (apostolskog) života. Nakon razdoblja novi-

cijata slijedi period priprave za prve redovničke zavjete, a nakon pet godina polažu se doživotni zavjeti. (ika) Salezijanski novaci položili prve redovničke zavjete 8. rujna 2016.

U četvrtak, 8. rujna, Hrvatska salezijanska provincija dobila je pet novih salezijanaca.

U bazilici Svetog Trojstva u Genzanu, Janko Belina, Mario Mihovil Matijević, Josip Marija Sarić, Ivo Šokčić i Zvonimir Ivan Tomaš zavjetovali su se na poslušnost, siromaštvo i čistoću, na život u salezijanskoj zajednici te na predanje mladima, osobito najsiromašnijima.

Svoj: „Evo me!”, izrekli su pred don Stefanom Martogliom, regionalnim savjetnikom Sredozemne regije i u nazočnosti provincijala don Peje Orkića.

Uz novozavjetovanike iz Hrvatske, Družba je dobila pet salezijanaca iz Italije, te po jednog iz Mađarske, Portugala i Španjolske.

Mladi salezijanci nastavljaju svoju formaciju u Rimu gdje će na Salezijanskom papinskom sveučilištu pohađati studij filozofije.

Redovničko oblačenje u splitskom samostanu sestara klarisa 17. rujna 2016.

U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Splitu, u subotu 17. rujna, na blagdan Rana sv. Oca Franje, tri postulantice obukle se franjevački habit sv. Majke Klare Asiške i ušle u novicijat Samostana sv. Klare u Splitu.

Koncelebrirano misno slavlje i obred predvodio je kapelan sestara klarisa, o. Josip Lucić, OFM. U koncelebraciji su bili: rektor Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliš, generalni vikar Mostarske biskupije don Željko Majić,ispovjednik zajednice fra

Miroslav Bustruc i ostali svećenici. Na kraju euharistijskog slavlja održan je obred redovničkog oblačenja pri kojem su novakinje dobile novo ime: s. M. Josipa od Presvetog Lica Isusova (Stanka Bjeliš), s. M. Veronika od Presvetog Oltarskog Sakramenta (Petra Vukić) i s. M. Rafaela od Krista Kralja (Gojana Korać). U zajednici sestara klarisa u Splitu sada živi 21 sestra s č. Majkom Dolores Mandić. (ika) U Zagrebu proslavljene franjevačke obljetnice 17. rujna 2016.

Uz blagdan Rana sv. Franje, 16. i 17. rujna u Zagrebu je održan skup kojim je obilježena 800. obljetnica Porcijunkulskoga oprosta i 500. obljetnica diobe Prvoga franjevačkog reda.

Prvog dana, 16. rujna, u dvorani župe Uzvišenja svetoga Križa u Zagrebu održan je prvi dio ovoga skupa. Najprije je nazočne pozdravila potpredsjednica Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, s.

Kata Karadža, te domaćin, gvardijan franjevačkog samostana na zagrebačkom Sigetu, fra Rajko Gelemanović. Usto je pročitana i poruka krčkoga biskupa Ivice Petanjka, koji je kao franjevac uputio bratsku riječ pozdrava svim sudionicima.

Slijedila su izlaganja. Fra Rozo Brkić iz Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda prikazao je povijesne okolnosti u kojima je sveti Franjo izmolio Porcijunkulski oprost, kao i kasniji razvoj koji je donio napetosti oko ovoga Oprosta. Pritom je predstavio važnost najranijih svjedoka ovoga Oprosta koji su spomenuti i u Teobaldovoj diplomi kao prvom službenom sačuvanom crkvenom dokumentu iz 1310., što je osobito važno u svjetlu činjenice da se nekon 1270. godine osjeća problem nedostatka dokumenta o dodjeljivanju Oprosta. Osim

120

121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

toga, još je Paul Sabatier 1893. godine tvrdio da je Porcijunkulski oprost izmišljotina braće spiritualaca unutar franjevačkog reda, da bi dvije godine kasnije, nakon istraživanja teksta „Rasprave o Porcijunkulskome oprostu” fra Franje Bartolija iz 1335. koja će ujedno biti i prva franjevačka tiskana knjiga, otklonio svaku sumnju u autentičnost Oprosta.

Fra Rozo je naglasio da se ovi i mnogi drugi dokumenti mogu naći i na hrvatskom jeziku u knjizi „Porcijunkulski oprost” koja je nedavno objavljena u izdanju biblioteke „Brat Franjo”. U nastavku govora o Porcijunkulskome oprostu fra Zvonimir Brusač iz Trećeg samostanskog reda svetoga Franje prikazao je značenje i duhovnost ovoga Oprosta. Naglasio je da je Franjino traženje Porcijunkulskoga oprosta plod njegova duhovnoga puta i poslanja. Sam se Franjo smatrao „najvećim grješnikom” i započeo je s pokorničkim načinom života. U tom se smislu može pratiti kontinuitet od njegova osobnog iskustva Božjeg milosrđa i oproštenja u mjestu Poggio Bustone, preko poslanja braće da propovijedaju pokoru u svjetlu obraćenja, do želje izrečene kod proglašenja Porcijunkulskoga oprosta da bi htio da svi dođu u raj.

Nakon pauze, program je nastavljen izlaganjima o diobi Prvog franjevačkog reda, to jest o onim događajima koji su doveli na podjelu Reda na franjevce konventualce i franjevce koji se najčešće zovu opservantima. O tome je najprije govorio fra Josip Sopta iz Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri. On je nastojao pojasniti specifičnost reformskih strujanja unutar franjevačkoga reda koji su se pojavljivali u obliku revnitelja i spiritualaca još od samih početaka Reda, a osobito kao opservanti u 15. i 16. st. Pritom je naglasio posebnu važnost bule pape Leona X. „Ite vos” iz 1517. godine, koja je trebala biti bula jedinstva te kao takva uspostaviti jedinstvo svih struja unutar franjevačkog reda, ali je na kraju postala bula diobe.

Fra Josip je osim toga pokazao odnos koji je postojao između osjećaja za realnost unutar konventualske struje i impulsa koji su Redu davali pripadnici različitih revniteljskih i reformskih pokreta. Upravo je sljedeći izlagač, fra Ljudevit Maračić iz Provincije franjevaca konventualaca sv. Jeronima pojasnio je okolnosti pod kojima konventualci nisu prihvatili pokušaje da ih se sjedini s ostalim strujama franjevačkog reda, a onda i kako je Sveta Stolica uredila njihove odnose s Redom Manje braće bulom „Omnipotens Deus” od 12. lipnja 1517.. Kako fra Jozo, tako i fra Ljudevit, pokazali su i kakvi su odjeci ovih promjena bili u našim krajevima.

U trećem djelu prvoga dana skupa bilo je riječi o posljedicama diobe i perspektivama za budućnost franjevačke karizme. Najprije je s.

Natalija Palac iz kongregacije Školskih sestara franjevki prikazala kako je došo do bujanja novih reformskih struja unutar Reda Manje braće kao što su bili reformati, diskalceati i rekolekti, a na poseban je naglasak stavila na problematiku koja se odnosi na Treći samostanski red svetoga Franje osobito kad je riječ o kongregacijama redovnica. Na koncu je kao jednu od bitnih značajki franjevačke karizme izdvojila „nemir” koji održava karizmu živom. Stjepan Lice iz Franjevačkog svjetovnog reda okrenuo se još više perspektivama u življenju franjevačke karizme. Pritom se osvrnuo na žar s početaka, ali je naveo i ono negativno što se danas sreće u životu franjevaca i franjevki u sva tri reda. Zaključio je da je franjevačka povijest povijest radosnog služenja Bogu i ljudima te dodao kako bi se danas moglo govoriti o jednoj franjevačkoj kulturi koja obuhvaća cijeli život.

Drugog dana skupa, 17. rujna, na sam blagdan Rana sv. Franje, najprije je u crkvi Uzvišenja sv. Križa održano pokorničko bogoslužje koje je predvodio fra Ante Vučković. On je, pošavši od biblijskih čitanja, progovorio o događaju Golgote, a osobito se osvrnuo na

rimskoga satnika koji je stajao podno križa.

On je taj koji na kraju u Lukinu evanđelju prepoznaje Isusa kao Pravednika. Za razliku od Isusovih učenika i mnoštva naroda, satnik nije slijedio Isusa dok je on naučavao i činio čuda, a ipak je sada on – poganin – jedini koji ga prepoznaje. Prepoznaje ga u boli i smrti. Upravo bol i smrt pokazuju kakav je tko čovjek. Nama franjevcima važno je to saznanje jer sv. Franjo u svojoj smrti pokazuje se kao čovjek sasvim Božji i čovjek slobodan.

Satnik na kraju odlazi bijući se u prsa, dok glavari izruguju Isusa pred narodom. Narod je pak prethodno bio sklon Isusu, a sada šuti.

Slično i mi šutimo pred različitim oblicima današnjega izrugivanja Krista i križa. Naše bi zajednice, zaključio je fra Ante, trebale biti zajednice otvorenih očiju, spremne živjeti Krisotvu beskonačnu ljubav i beskonačno milosrđe.

Nakon pokorničkog bogoslužja i ispovijedi, slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić, koji je i član Franjevačkoga svjetovnog reda. U homiliji biskup se osvrnuo na povijest vezanu uz Porcijunkulski oprost i diobu franjevačkog reda, te je dodao: „Slaveći ovaj veliki jubilej Porcijunkulskog oprosta i mi se, braćo i sestre, osobito franjevci i franjevke u svim redovima, upitajmo što bismo mi donijeli Gospodinu moleći ga da nam podari oprost za počinjene grijehe… Je li to grijeh nejedinstva – pri čemu ne mislim na bogatstvo redova i franjevačkih karizmi nego na duhovnu odijeljenost od svoje osobito najpotrebnije braće i sestara? Je li to naš bijeg od odgovornosti za sve stvoreno? Je li to naše uzvisivanje i odbacivanje poniznosti i siromaštva, kao temeljnog stava Asiškog svetca pred Bogom, Crkvom i ljudima?” U nastavku je mons.

Košić naglasio: „Franjevačka obitelj, braća franjevci svih grana i u svim provincijama te sestre franjevke također u svim redovima i provincijama, a osobito u našem hrvatskom

narodu, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, stoljećima nesebično svjedoče Krista raspetoga i uskrsnuloga, nose svoj križ – i često križ čitavog našeg naroda, pomažu svakom potrebitom, služe i znak su prisutnosti Kristove, njegove ljubavi i milosrđa, njegove dobrote i nježnosti. Zato je ovaj dan prigoda da u ovu euharistiju stavimo svoju zahvalu za tolike svetce i blaženike, sluge i službenice Božje, tolike poznate i nepoznate svjedoke Kristove ljubavi u našem hrvatskom narodu upravo iz redova velike franjevačke obitelji koja je kroz stoljeća ostala vjerna Kristu i danas neumorno naviješta Evanđelje svemu svijetu.” Homiliju je zaključio željom i nadom da će Franjin primjer biti nadahnuće i za sve franjevke i franjevce.

U popodnevnom dijelu drugoga dana skupa fra Miroslav Petrac iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda izveo je svoju pjesmu „Majci Božjoj Anđeoskoj”, a nakon toga dramaturginja Sanja Nikčević najavila je dramsku predstavu „Mirotvorac u Bolonji”.

Nakon toga dramski umjetnik Ivan Ševo s kolegama izveo je tu predstavu koja je nastala na temelju teksta fra Bernardina Škunce. Riječ je zapravo o ulomcima iz njegove knjige „Mirotvorac u Bolonji” koji govore o životu i karizmi sv. Franje. (ika) Fr. Slavko Slišković, novi dominikanski provincijal 19. rujna 2016.

Zazivom Duha Svetoga i misnim slavljem koje je u samostanskoj crkvi sv. Marije Milosne u Bolu na Braču predvodio fr. Anto Gavrić, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u ponedjeljak 19. rujna s radom je započela Provincijska skupština - skup izabranih predstavnika dominikanskih samostana iz Provincije. Tijekom prvoga dana rada za novoga provincijala izabran je dr. fra Slavko Slišković.

122

123 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Slavko Slišković rođen je 16. siječnja 1975. godine. Prve zavjete u redu propovjednika položio je 16. rujna 1995. godine, a za svećenika Hrvatske dominikanske provincije zaređen je 16. srpnja 2000. godine. Teologiju je magistrirao na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska) 2000. godine, a povijest doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2005. Od 2000. godine predaje crkvenu povijest na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je Katedre crkvene povijesti KBF-a i član Senata Sveučilišta u Zagrebu. Prije izbora za provincijala obnašao je službu priora samostana Kraljice sv. Krunice u Zagrebu. U službi provincijala fra Slavko Slišković naslijedio je fr. Antu Gavrića, koji je tu službu obnašao posljednjih osam godina.

Predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup, uputio je čestitku novoizabranom provincijalu Hrvatske dominikanske provincije fra Slavku Sliškoviću.

Biskup je čestitao također i u ime Dubrovačke biskupije u kojoj Hrvatska dominikanska provincija djeluje u tri zajednice i ima novicijat, kao i u osobno ime. Poželio je blagoslovljen nastavak Provincijalne skupštine, na kojoj je prvoga dana izabran novi provincijal, te zahvalio fra Anti Gavriću, dosadašnjem provincijalu Hrvatske dominikanske provincije, na predanu i hrabru vođenju njihove redovničke zajednice, ali i na velikom doprinosu koji je, u okviru Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ i osobito HKVRPP-a, dao redovništvu u Hrvatskoj.

VIII. plenarno vijeće Družbe Kćeri Božje ljubavi 20. rujna 2016.

U nedjelju, 18. rujna 2016., održano je posljednje zasjedanje VIII. plenarnog vijeća Družbe. Rad VIII. plenarnog vijeća zaključila je i tom prigodom završnu riječ uputila s. Maria Dulce Adams, vrhovna glavarica. U svome govoru zahvalila se svim članicama Plenarnog vijeća za sudjelovanje i suradnju, a s. Gordani Igrec, provincijalnoj glavarici Provincije Božje providnosti i sestrama Provincije Božje providnosti za organizaciju i lijepo odvijanje ovoga susreta.

U ime sudionica zahvalu Vrhovnoj Glavarici za njezino predsjedanje ovim skupom izrekla je s. M. Felicitas Venglikova, provincijalna glavarica Provincije Gospe Žalosne (Slovačka). Nakon završne riječi Vrhovne Glavarice i zahvale sudionica za njezinu prisutnost i predsjedanje uslijedio je i posljednji službeni čin VIII. plenarnog vijeća – primopredaja odnosno preuzimanje dužnosti nove vrhovne ekonome s. Isair Barbaro. Vrhovna glavarica s. Maria Dulce Adams zahvalila je s. M. Margareti Molek iz Provincije Majke Božje Čenstohovske (Poljska) za 25 godina predanoga i revnoga vođenja financijskih poslova Družbe, a s. Isair Barbaro iz Provincije Naše Gospe od Naviještenja (Južni Brazil), novoj vrhovnoj ekonomi, je u istome poslu poželjela obilje Božjega blagoslova, mudrosti i razboritosti.

U ponedjeljak, 19. rujna 2016., upriličen je hodočasničko-rekreativni izlet za članice Plenarnog vijeća. Sestre su najprije hodočastile u Svetište Gospe Trsatske, najstarije hrvatsko marijansko svetište. Zatim su putovanje nastavile prema Selcu gdje su se, u popodnevnim satima, ukrcale na brod za Vrbnik na otoku Krku te su u šetnji i druženju provele ostatak dana.

U utorak, 20. rujna 2016., euharistijsko slavlje prigodom završetka VIII. plenarnog vijeća Družbe predvodio je mons. dr. sc.

Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački uz koncelebraciju prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, profesora liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Uvodeći u euharistijsko slavlje mons. Šaško je pozvao sudionice Plenarnog vijeća da zahvale Bogu što po ljudskoj suradnji i susretima stvara nova prijateljstva kao i da zahvale za sve primljene darove po kojima mogu biti probuđene kako bi uzmogle probuditi druge. A kako biti budni/probuđeni pokazuju nam sv. Andrija Kim Taegon, prezbiter, Pavao Chong Ha-sang i drugovi, mučenici, čiji spomendan danas slavimo. Biskup Šaško je u svojoj homiliji, nadahnutoj liturgijskim čitanjima spomendana sv. Andrije Kim Taegona, prezbitera, Pavla Chong Ha-sanga i drugova, mučenika, a povezanom s motom (Probudite svijet!) i temom Plenarnog vijeća (Profil onih koje vrše službu autoriteta u Družbi Kćeri Božje ljubavi), izdvojio dvije riječi: profil i autoritet koje je potom detaljno obrazložio. Potaknuo je da molimo na nakanu da u Crkvi osobito oni koji vrše službu autoriteta stave u prvi plan slušanje Božje riječi, da slušaju Gospodina kako bi mogli čuti čovjeka – onoga koji je blizu kao i one koji su daleko. Sestrama je preporučio i da mole za nova zvanja u Crkvi, za sve kojima Gospodin upućuje svoju riječ ne samo da je slušaju, nego da je čuju i slijede. Taj profil osluškivanja Božje riječi i aktivnoga nasljedovanja na poseban su nam način ostavili mučenici, od prvih kršćanskih vremena, pa sve do naših Blaženica – Drinskih mučenica.

(TB)

Dan Provincije i 50 godina djelovanja sestara Služavki Malog Isusa u župama Trilj i Košute 27. rujna 2016.

Sestre Služavke Malog Isusa splitske Provincije svetog Josipa u Splitu svečano su proslavile Dan Provincije i pedesetu obljetnicu djelovanja u župama Trilj i Košute, 27. rujna 2016. u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju i u župskoj crkvi sv. Mihovila u Trilju.

Obilježavanje ovih događaja započelo je molitvenim programom u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju. Okupilo se sedamdeset sestara iz skoro svih zajednica u Provinciji. Osobna molitva u svetištu pred milim likom Majke od milosti, ˝Majkom naših zvanja˝, kako je sestre najčešće nazivaju. I njihov utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Josip Stadler je 27. i 28. srpnja 1898. došao na hodočašće i zavjet čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Sinj iz Sarajeva preko Livna i Vagnja.

U samostanu je prenoćio i sutradan ujutro imao svetu misu na zavjet Gospi i molio pred likom čudotvorne Gospe Sinjske, uz osobne potrebe i potrebe Nadbiskupije i za svoje sestre Služavke Malog Isusa. U jedanaest sati sestre su u procesiji, na čelu s gvardijanom i upraviteljem svetišta fra Petrom Klapežom, noseći križ i zastavu čudotvorne Gospe Sinjske, ušle u crkvu kroz vrata milosrđa. Župnik župe Srca Isusova u Košutama don Franko Prnjak izmolio je uvodnu molitvu nadahnutu mislima Pape Franje u Godini milosrđa.

Gvardijan fra Petar, rodom iz župe Košute, je izrazio zahvalnost sestrama koje su djelovale kroz pedeset godina u župi Trilj, kasnije i u župi Košute, jer je, kako reče, prve kateheze na vjeronauku u Trilju slušao od s.

Lorete Leventić. Iznio je povijest svetišta i štovanje čudotvorne Gospe sinjske, i napomenuo da je 25. rujna 2016., proslavljena 300. obljetnica krunjenja slike čudotvorne

124

125 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Gospe Sinjske. Don Franko je zatim održao meditaciju o Božjem milosrđu na temelju evanđeoske prispodobe o izgubljenom sinu i milosrdnom ocu, i enciklike Pape Franje Lice milosrđa. Sestre su nakon molitve u svetištu posjetile u Alkarskim dvorima Muzej Sinjske alke, kroz koji ih je vodio Boris FilipovićGrčić i don Josip Dukić. U Muzeju Sinjske alke među izloženim eksponatima stalnog postava posebice privlači prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini, akademskog kipara Hrvoje Dumančića. U stalnom je postavu prikazana i rekonstrukcija Bitke pod Sinjom iz 1717. godine. Uistinu nešto što svojim značenjem i vrijednošću zaslužuje svaku pohvalu i nadilazi vrijednost Sinja, Dalmacije i Hrvatske, donosi živu baštinu za Europu i svijet.

Popodne su sestre posjetile samostan u Košutama te su se okupile kod stare župske kuće u kojoj su sestre živjele i radile, molile i radosno služile tridesetijednu godinu. Nakon odlaska sestara iz Trilja u samostan u Košutama u ovoj kući se nalazi Muzej triljskog kraja. Radosna i otvorena srca dočekali su ih domaćini don Josip Dukić ravnatelj muzeja i dvije djelatnice Muzeja. U Muzeju triljskoga kraja za ovu prigodu don Josip je priredio izložbu fotografija o životu i radu sestara Služavki Malog Isusa kroz pedeset godina njihova djelovanja u župi Trilj i župi Košute.

Slike su uvećane i uokvirene, s kao trajan povijesni spomen resit će prostore samostana u Košutama, koji je još u fazi uređivanja. Slike su većinom uvrštene u knjizi „Služavke Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute (1966.2016)”, koju su za ovu prigodu napisali dr. sc. Don Josip Dukić i s. Maneta Mijoč. Nakon razgledavanja izložbe slika, koju su sestre s oduševljenjem i radosnim sjećanjem razgledavale, u 17 sati u procesiji sa župnikom i dekanom don Stipom Ljubasom i ostalim svećenicima, te djevojkama Prijateljicama Malog Isusa, pjevajući Marijanske pjesme,

išle su u župsku crkvu sv. Mihovila. Zvona župske crkve kroz to vrijeme su radosno zvonila dajući hvalu Gospodinu skupa sa sestrama, i narodom Božjim.

Euharistijsko slavlje je predslavio triljski župnik i dekan Cetinskog dekanata don Stipe Ljubas, u zajedništvu sa sedmoricom svećenika. Misi su prisustvovali i brojni vjernici, među kojima su se isticali članovi Društva Prijatelja Malog Isusa, koji su aktivni u ovoj župi. Pjevanje je animirao mješoviti župski zbor pod ravnanjem s. Zdenke Tomasa i dirigentom gosp. Tonćijem Šipićem. Župnik don Stipe je na početku svete mise u ime župe čestitao sestrama, izrazio zahvalnost sestrama koje su kroz ovih pedeset godina dio svog života utkale kroz predani rad u župi Trilj i župi Košute, i pozvao sve prisutne na molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Homiliju je imao don Mladen Parlov, s osvrtom na misna čitanja s primjenom na današnji pedesetogodišnji jubilej prisutnosti sestara u ovoj župi. U duhu karizme Družbe potrebno je s obnovljenom radošću i žarom živjeti kontemplaciju i duh svetosti, biti blize Isusu i prionuti uz duhovna i tjelesna djela milosrđa idući u susret bližnjima u današnjim oblicima siromaštva, istaknuo je don Mladen.

Odmah nakon svete mise u crkvi je predstavljena knjiga „Služavke Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute (1966.-2016)”, koju su za ovu prigodu napisali doc. dr. sc. Don Josip Dukić i s. Maneta Mijoč. Knjigu su zajednički izdali župa Trilj, samostan Služavki Malog Isusa iz Košuta i Kulturno društvo „Trilj”. Knjigu su predstavili prof. dr. sc. don Mladen Parlov i autori s. Maneta Mijoč i doc. dr. sc. don Josip Dukić. Don Mladen je prikazao sadržaj knjige, približio povijest župe Trilj, istakao lik sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa i pedesetogodišnji život sestara u Trilju i Košutama. Ova knjiga

izdana u nizu izdanja Kulturnog društva Trilj zasigurno će pridonijeti promicanju svega lijepog i dobrog u baštini cetinskog kraja. Ona je knjiga o Bogu i bližnjemu, o zauzetom životu sestara, o tome kako su događaji, veliki i mali, vjerom protkani, ne samo u kronici samostana zabilježeni nego i u dušama ljudi doživljeni i utisnuti. Događaji i tragovi prošlosti opipljivi su i u današnjici, a nadamo se da će biti i u budućnosti, istaknula je s.

Maneta. Na kraju je u ime Družbe prisutne pozdravila vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, a u ime građana Trilja gradonačelnik gosp. Ivan Šipić, a riječi zahvale uputili su provincijalka Provincije sv. Josipa u Splitu s. Anemarie Radan i župnik don Stipe Ljubas. Nakon svečanog euharistijskog slavlja i predstavljanja knjige za sestre i sve uzvanike župnik i dekan don Stipe Ljubas pripremio je večeru u restoranu ˝Dalmacija˝.

U okviru svečane sjednice Gradskog vijeća, sutradan 28. rujna, uz Dan Grada i blagdana svetog Mihovila, dodijeljene su povelje zaslužnim pojedincima i kolektivima. Za 50 godina uspješnog rada i djelovanja u župi Svetoga Mihovila u Trilju povelju Grada Trilja primile su sestre Služavke Maloga Isusa iz samostana u Košutama, koju je u ime samostana primila predstojnica s. Salutaria Đula.

U Družbi sestara Služavki Malog Isusa od 1903. do sada je, pokojnih i živućih, 140 sestara koje su rodom iz Cetinskog dekanata.

Njih 81 danas žive u Provinciji sv. Josipa u Splitu, te molitvom i radosnim služenjem žive i izgrađuju Crkvu, svjedoče ljubav prema Isusu Kristu i prema braći ljudima. 34 sestre Služavke Malog Isusa rođene su u župama Trilj i Košute. Sedam ih je umrlo, a dale su primjer uzornog redovničkog života. Danas 27 sestara Služavki Malog Isusa rodom iz župa Trilj i Košute živi i svjedoči Božju ljubav i milosrđe u mjestima gdje djeluju. U župama Trilj i Košute djelovalo je 38 sestara kroz prošlih pedeset godina života i rada

sestara u ovom mjestu. Danas u samostanu u Košutama živi i radi 5 sestara. Pastoralno djeluju u župi Trilj i župi Košute, te u samostanu drže dječji vrtić ˝Mali Isus˝. Pozvane su da svakodnevici života u duhu svoje karizme poput Marije služe Isusu, da molitvom i nadom, vedrinom i radosnim služenjem ostvaruju životno geslo utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera: ˝Imaj prema Bogu srce djetinje, prema sebi srce sudačko, a prema bližnjem srce materinsko.˝ (MM) U Zagrebu proslavljena svetkovina sv. Vinka Paulskoga 27. rujna 2016.

Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga s Kućom maticom u Zagrebu u utorak 27. rujna proslavila je svetkovinu svog utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga. Euharistijsko slavlje u crkvi Sv. Vinka u zajedništvu s dvadeset svećenika, među kojima je bilo i nekoliko provincijala, kao i zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj predvodio je vojni biskup u RH Jure Bogdan. Na misi je sudjelovalo mnoštvo vjernika, učenice Ženske opće gimnazije, te redovnice više redovničkih zajednica. Riječ dobrodošlice biskup Bogdanu uputio je rektor crkve Sv. Vinka preč. Marijan Pavlenić. Čestitajući milosrdnicama blagdan utemeljitelja, biskup Bogdan im je poželio da „primjer njegova života bude trajno nadahnuće svima nama kako se u vjeri odgovara Bogu vlastitim predanjem, bez pridržaja”. U homiliji biskup je posvijestio bit postojanja te istaknuo „da smo na svijetu da Boga upoznamo, da ga ljubimo, da mu služimo i tako u nebo dođemo”. Jer, „u Božjem planu spasenja ljudskoga roda, spasenja svakog pojedinca, traženja i pronalaženja volje Božje za svakog čovjeka, središnju ulogu upoznavanja trojstvenog Boga ima Bogočovjek iz Nazareta, sin Marije Djevice. Isus je središte oko

126

127 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

kojega se sve vrti i kojemu je sve usmjereno.

On je alfa i omega. On je početak i svršetak”. „Vinko Paulski je prosvijetljen i osnažen vjerom to čvrsto vjerovao, iz te vjere živio i samo u snazi te vjere ostavio je duboki trag u Crkvi koji snažno govori i u našim danima”, jer „njegov život, njegov apostolski žar i mar sav je ispunjen težnjom da Boga upozna i pomogne drugima da ga upoznaju. On je studirao, čitao, meditirao, molio i tako Boga upoznavao. On je bio zaljubljenik Božji! Zaljubljen u Boga cijelim svojim bićem, Božju je ljubav ‘koja je razlivena u srcima vašim’ djelotvorno pokazivao, javno i privatno do posljednjeg daha svoga života. Sve to dovelo ga je u nebo. Spasio je svoju dušu. Spasio je tolike duše koje su mu bile povjerene. U raj je doveo mnoge”.

Biskup je zatim istaknuo da za sve kršćane „živjeti vjerničkim - nadnaravnim životom, znači sudjelovati u božanskome životu. Biti čvrsto povezan s Isusom“. Ne smije se dogoditi da budemo „žedan kamen na studencu“.

Uronjen u rijeku stalno je vlažan. Ali je tvrd.

Razbijte taj kamen on je iznutra suh. Njemu voda ne znači ništa. Velika je opasnost kršćana, čija je duša oprana krsnom milošću, osnažena sakramentom potvrde, hranjena tijelom Kristovim, da bude začahurena u vlastitoj samodostatnosti i svi nadnaravni darovi ne dopiru do srži, do srca. Vječni problem i tajna odnosa ljudske slobode, suradnje s Bogom i milosti Božje koja nam se nudi, rekao je biskup, te upozorio kako od te napasti nisu izuzete ni Bogu posvećene osobe, redovnice, redovnici ni Kristovi svećenici. Stoga, „da bi milost krštenja prožela dušu potrebna je čvrsta vjera u božanstvo našega Gospodina. Krštenje, prvo od svih sakramenata utiskuje našem duhovnom životu dvostruki karakter: karakter smrti i života, smrti grijehu, a života Bogu“. Moliti nam je stoga svakoga dana Krista, jedinorođenoga Sina Očeva, da nas pouči kako da on ostane u nama ali isto

tako, kako da i mi ostanemo u njemu. To je jedini način da donesemo obilne i sočne plodove u vinogradu Gospodnjem. „Tko ostaje u meni i ja u njemu taj donosi mnogo roda“ (Iv 15,5), ustvrdio je biskup Bogdan, jer „primajući Isusa vjerom, mi postajemo po milosti ono što je on po naravi: Božja djeca. Vjera predstavlja prvi stav koji moramo imati u svojim odnosima s Bogom: Prva veza čovjekova s Bogom je po vjeri“.

U tom duhu propovjednik je istaknuo kako je „za svakoga od nas vjera od životnoga značenja“. No, glavni problem Crkve u Europi pa tako i u Hrvatskoj je problem slabe vjere. „Malovjerni smo! Mi ništa ne ćemo shvatiti od nadnaravnoga života, u pitanje će doći naša žrtva, naš kršćanski, redovnički i svećenički identitet ako li naša vjera oslabi, ili, ne daj Bože, ako li je izgubimo. Kako je to teško kad Bogu posvećena osoba izgubi vjeru! Tada u svetome zvanju sve postaje besmisleno. A vjera se hrani isključivo molitvom!“ To je propovjednik potkrijepio primjerom iz Evanđelja kada su dvojica slijepaca vikala za Isusom „Smiluj nam se, sine Davidov!“ Na što ih Isus upita „Vjerujete li da mogu to učiniti?“ Isus dakle traži i očekuje našu vjeru.

Upravo jer vjerujemo Isusu, mi pristupamo sakramentima, obdržavamo njegove zapovijedi. Do u tančine analiziramo i razmatramo naša pravila, zavjete, obećanja i u vjeri ih želimo izvršavati. Vjera je temelj svega našega nadnaravnoga života. Bog traži da mu služimo u vjeri cijeloga života. To iziskuje njegova slava. To je štovanje koje Bog od nas očekuje i koje predstavlja našu kušnju prije nego li postignemo vječni cilj. U vječnosti ćemo gledati Boga licem u lice. A ovdje on je za nas „skriveni Bog” kojemu dolazimo po vjeri i osobnome predanju u vjeri. I što god je ta vjera cjelovitija, življa i praktičnija, to smo mi Bogu draži, rekao je propovjednik te pojasnio, kako je vjera „pristanak našega razuma i cijeloga našega bića uz Božju riječ”.

Na kraju homilije biskup Bogdan je uputio na misno evanđelje te istaknuo kako je za liturgijski blagdan svetog Vinka Paulskoga Crkva predložila evanđeoski tekst govora na Gori: Osam blaženstava. Razlog je tomu „što se u životu ovog Božjeg čovjeka zrcali življena vjera u stilu blaženstava. Sv. Vinko je u Boga čvrsto vjerovao, hranio se Božjom riječju, pronicao i promicao Božju riječ. Životom je slavio Boga“. Nakon popričesne molitve, štićenici Kuće milosrđa izveli su kraći recital o milosrđu. Euharistijsko slavlje pjevanjem je animirao sestarski zbor. (ika) Proslava Dana Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca 30. rujna 2016.

Braća Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i ove su se godine, na dan svoga nebeskog zaštitnika sv. Jeronima, okupila zajedno i proslavila Dan provincije.

Budući da se svake godine proslava održava u jednom od samostana Provincije, za ovogodišnju proslavu odabran je samostan sv.

Antuna Padovanskog u Novom Marofu.

Na početku proslave sve okupljene pozdravio je fra Josip Blažević, provincijalni ministar.

Ukratko je prikazao najznačajnije događaje koji su obilježili proteklu godinu od prošlog Dana provincije. Istaknuo je dva važna događaja: Izvanredni provincijski kapitul i završetak Kolbeove godine.

Osim što je Dan provincije prilika za međusobni bratski susret, to je i prilika za izmjenjivanje iskustva u pastoralnom i apostolatskom djelovanju u domovini i inozemstvu.

O svojem misijskom iskustvu govorio je fra Stjepan Brčina, koji se vratio iz Bolivije, gdje je sudjelovao u projektu Reda franjevaca konventualaca zajedno s drugom braćom Reda. Kraćom multimedijalnom prezentacijom i izrečenim osobnim iskustvom dočarao je ljepote i teškoće misijskog poziva, ali

i velike potrebe što ih Crkva i Red imaju u Boliviji. Iako se tamošnji kršćani susreću s materijalnom bijedom prisutno je bogatstvo duha življene vjere.

U drugom dijelu održano je predstavljanje nedavno izišle knjige o. Celestina Tomića „Moj Dnevnik”. Knjiga je izišla o desetoj obljetnici smrti ovog velikog hrvatskog biblijskog teologa, a otkriva svu dubinu duha i vjere mladog redovnika za vrijeme njegova rimskog studija četrdesetih godina prošloga stoljeća. Knjigu je predstavio priređivač fra Ljudevit Maračić. Istaknuo je da u dnevniku možemo upoznati jednog drugog o. Celestina, ne toliko profesora i odgojitelja, kakvog su ga mnoge generacije poznale, nego čovjeka duboke vjere i redovnika intenzivnog duhovnog života.

Uslijedilo je misno slavlje na kojem su dvojica braće: fra Martin Jaković, vikar Provincije i župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu i fra Pero Kelava, član viškog samostana sv. Jere proslavili 25. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. Prigodne riječi dvojici svečara uputio je fra Josip Blažević, provincijalni ministar. U svojoj propovijedi zahvalio im je na svemu što su do sada učinili za Provinciju, Crkvu i narod Božji, te im zaželio još mnogo godina radosnog svećeničkog služenja. Na kraju mise svoje čestitke u ime Slovenske provincije sv. Jožefa uputio je fra Milan Kos, provincijalni ministar slovenske provincije. (ika) U Karmelu u Mariji Bistrici svečano proslavljen blagdan sv. Male Terezije 1. listopada 2016.

U Karmelu u Mariji Bistrici svečano je 1. listopada proslavljen blagdan sv. Male Terezije, najomiljenije karmelske svetice diljem svijeta. Njeno pouzdanje u Božje milosrđe posebno je zasjalo u ozračju ove Jubilarne godine milosrđa.

128

129 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Već je tijekom trodnevne priprave za blagdan vlč. Antun Motočić u svojim propovijedima predstavio sveticu kroz njene misli o nesebičnoj ljubavi prema Bogu kao odgovoru na Njegovu ljubav, o samopredanju koje se temelji na pouzdanju u Božju očinsku dobrotu i o poniznosti koja je, također, utemeljena na djetinjem pouzdanju u Božje milosrđe.

Na sam blagdan 1. listopada u samostanskoj crkvi jutarnje misno slavlje predslavio je preč. Mijo Gabrić, prebendar Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a s njim je suslavio vlč.

Antun Motočić. Preč. Mijo Gabrić dragi je gost sestara karmelićanki u Mariji Bistrici jer je bio član Odbora za izgradnju samostana.

Na početku propovijedi ispričao je nekoliko uspomena iz toga razdoblja u kojem je ljudima koji su gradili samostan trebao približiti život sestara. S puno ljubavi i oduševljenja govorio je o sv. Maloj Tereziji kao o onoj koja nije htjela biti svetica napola, nego potpuno.

Istaknuo je kako je ona izabrala sve, tražila i prihvaćala sve što Isus želi za nju pa i trpljenje za spasenje duša. I preč. Gabrić je rekao da je ova Godina milosrđa upravo u duhu svetice koja je svjedočila Božje milosrđe i potpuno se pouzdavala u Boga. Usporedio je i sv. Malu Tereziju i sveticu naših dana, sv. Majku Tereziju. Obje su se potpuno predale u Isusove ruke dopustivši da On njima upravlja i obje izgarale s Njim za spasenje duša. Po završetku misnog slavlja preč. Gabrić blagoslovio je ruže, koje simboliziraju ljubav sv. Male Terezije prema Isusu. Ruže su podijeljene onima koji su bili na misi, a na čašćenje je bila izložena i relikvija svetice.

Poslije mise je preč. Gabrić, kao suradnik sv. Majke Terezije iz Kolkate, podijelio sa sestrama nekoliko zanimljivih anegdota o njoj i poklonio im malenu maketu crkve sv.

Dizme u kojoj se čuvaju njene sandale. Poklonio im je i medaljon sa slikom sv. Male Terezije, zaštitnice misija i misionara s jedne, a sv. Majke Terezije, najpoznatije misionar-

ke, s druge strane. Taj dar zorno pokazuje da Bog u svakom vremenu podiže duše koje su spremne biti oruđe u njegovim rukama za spasenje drugih duša te da su kontemplativno i aktivno djelovanje u Crkvi samo dva lica istog medaljona. (ika) Svečani zavjeti bazilijanke s. Terezije Pilić 1. listopada 2016.

S. Terezija Pilić, Reda sestara sv. Bazilija Velikoga, Hrvatske provincije sv. Bazilija i sv.

Makrine, položila je svečane zavjete u subotu 1. listopada u katedrali Presvete Trojice u Križevcima. Rođena je 23. srpnja 1983. u Bugojnu, BiH, od oca Ante i majke Zorke Pilić rođ. Kalem, kao prvo od četvero djece.

Krštena je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Uskoplju i dobila ime Lucija.

Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Uskoplju, potom je upisala Pravni fakultet u Mostaru. Osjetivši poziv za redovnički život dolazi u samostan bazilijanki u Križevce 15. ožujka 2009. U novicijat je ušla 1. listopada 2009., a prve zavjete položila je 1. listopada 2011. Za potrebe apostolata položila je tečaj za njegovateljicu starih i nemoćnih, a trenutačno pohađa studij teologije posvećenoga života kod karmelićana u Remetama. Liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga i obred monašenje (svečanog zavjetovanja) predvodio je križevački vladika Nikola Kekić, a suslužili su domaći župnik Mihajlo Simunović, o. Andrija Kekić i o. Ivica Radeljak. Na svečanom slavlju okupila se redovnička zajednica, roditelji, braća i sestra s obiteljima, rodbina, prijatelji i dobročinitelji koji su molitvom podržali ovaj čin posvete i ljubavi prema Gospodu kojem je s. Terezija povjerila sebe, svoju budućnost te obećala vjerno i do kraja života živjeti u zajednici siromaštvo, čistoću i poslušnost prema Pravilima i Konstitucijama Reda sv.

Bazilija Velikog. Vladika Kekić u propovije-

di je protumačio blagdan Pokrova (Plašta ili Zaštite) Presvete Bogorodice koji se posebno slavi na Istoku i čiji blagdan pada 1. listopada. Na taj dan godine 911. je u Carigradu, za vrijeme cjelonoćnog bdjenja, u crkvi posvećenoj Bogorodici u Blacherni, sv. Andrija zajedno s učenikom Epifanijem imao viđenje Bogorodice kako svojim plaštem (pokrovom) zakriljuje sav prisutni puk. Bila je okružena apostolima i svim svetima. Na spomen toga događaja ustanovljen je blagdan Pokrova Presvete Bogorodice pod čiju zaštitu je vladika Kekić stavio i s. Tereziju, želeći joj da ustraje u radosti u Gospodu kojega ljubi i kojemu daje sebe zauvijek. (ika) Blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, zaštitnice Karmela u Kloštru Ivaniću 1. listopada 2016.

Blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, nebeske zaštitnice Karmela u Kloštru Ivaniću, svečano je proslavljen 1. listopada u samostanskoj kapeli karmelićanki.

Misno slavlje predvodio je karmelićan o. Jakov Kuharić iz samostana Sv. Ilije u Buškom Blatu u koncelebraciji s Ivicom Šimunovićem, župnim vikarom iz Ivanić Grada, te fra Danijelom Maljurom, župnim vikarom iz kloštarske župe, dok je fra Gordan Propadalo iz franjevačkoga samostana u Klanjcu prije i tijekom mise dijelio sakrament ispovijedi vjernicima koji su i ovaj dan željeli zadobiti milost potpunoga jubilejskoga oprosta.

Upravo u ovoj Svetoj godini milosrđa naročito je aktualizirana i duhovna oporuka sv. Terezije iz Lisieuxa koja je u svom tzv.

Malom putu uvijek isticala milosrđe kao najizrazitije obilježje Božjega bića. U homiliji o. Jakov Kuharić govorio je o duhovnoj ostavštini Male Terezije koja svom osobnom imenu pridijeva i ono redovničko u kojem su združena i dva misterija Isusova života: utje-

lovljenje i otkupljenje. Maleno lice Djeteta Isusa koje je u božićnom vremenu tako milo i privlačno svim ljudima, čak i nevjernicima, u času otkupljenja na Križu blista neshvatljivom ljubavlju koja se u smrtnoj agoniji predaje do kraja Očevoj volji. Upravo ova dva imena postaju i program Terezijina života. Od djetinjstva u kojem je bila okružena ogromnom ljubavlju i pažnjom svoje obitelji Terezija je uzrasla sve do prinosa vlastitoga života kao žrtve-paljenice za spas duša. Terezijin put nije bio lišen niti trenutaka tame, baš kako se to na vjerničkom putu ponekad mnogima događa, no posljednje njene riječi izrečene na samrti „Isuse, ljubim te!” otkrivaju potpuno predanje duše svom Zaručniku.

U samo 24 godine svoga zemaljskoga života sv. Terezija je postala Ljubav u srcu Crkve pa i nas danas poziva da živimo milosrdnu ljubav u najsitnijim stvarima svakodnevnog života.

Na kraju mise o. Jakov je posebno čestitao imendan sestri Tereziji iz kloštarskoga Karmela dok je svim karmelićankama poželio sretan i blagoslovljen blagdan njihove zaštitnice. Uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža koje je vjeroučiteljica Lukrecija Špoljar podijelila okupljenim vjernicima. Župljani Kloštra Ivanića, hodočasnici i prijatelji Karmela i sv. Terezije od Djeteta Isusa u tom su daru karmelićanki srcem i dušom primili zagovorne molitve sv. Male Terezije i njeno obećanje da će s Neba uvijek bacati latice ruža na one koji Boga traže. (ika) S. Silvija položila privremene zavjete u samostanu bosonogih karmelićanki 2. listopada 2016.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je 2. listopada svečano euharistijsko slavlje u samostanu Sv. Izabele i sv. Antuna opata bosonogih karmelićanki sv. Terezije od Isusa u Ciudad Realu u Španjolskoj, u povodu

130

131 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

davanja privremenih zavjeta s. Silvije Marije od Križa.

Karmelićanka s. Silvija Ivančić rođena je u Crikvenici, a završila je studij teologije kao izvrsna studentica na KBF-u u Zagrebu Područni studij Teologija u Rijeci. Prije odlaska u samostan s. Silvija izrazila je želju da riječki nadbiskup prevodi misno slavlje u povodu njezina zavjetovanja. Euharistijskom slavlju i obredu zavjetovanja prisustvovali su, uz nadbiskupa i njegova tajnika vlč. Josipa Tomića, članovi najuže obitelji, roditelji i sestra, te sudski vikar mjesne biskupije i duhovnik karmelićanki don Bernardo, osobni duhovnik s. Silvije vlč. Tomislav Ćurić i njezine kolege sa studija vlč. Goran Žan Lebović Casalonga, Lucija i Beti.

Obrativši se s. Silviji u homiliji nadbiskup je naglasio da je iz vjere prihvatila Božji poziv i sve ostavila kako bi samo Gospodinu jedinome pripadala i njemu služila. Bez vjere takav izbor nije moguće ni razumjeti ni učiniti, a još manje cijeli život u njemu ustrajati. Zato, svi okupljeni na ovom euharistijskom slavlju mole za nju da joj Gospodin, koji nas je kao i apostole poučio da i s malo vjere možemo čuda činiti, podari toliko vjere koliko je potrebno da može prevladati sve zapreke, sva brda i doline na putu kojim je krenula.

Podsjećajući okupljene na brojne svetce karmelićanskog reda, nadbiskup je istaknuo da su upravo oni, nošeni vjerom u Boga i Isusa Krista, učinili veličanstvena djela na svim područjima života. Stoga je potaknuo s. Silviju da sa svoje strane čini sve da se vjera u Isusa Krista čvrsto nastani u njezinu srcu, da ga neprestano oblikuje i oplemenjuje Božjom ljubavlju te da uvijek raspiruje Božji dar vjere koji je u njoj. Nakon svečane mise uslijedio je dojmljivi „Te Deum” koji su pjevale sestre njezine zajednice, zasipajući je cvijećem, dok je s. Silvija prostrta ležala na tlu u znak predanosti Kristu Zaručniku.

U samostanu bosonogih karmelićanki u Ciudad Realu, koji pripada karmelićanskom samostanu u Avili, žive 24 sestre iz različitih dijelova svijeta. Nadbiskup Devčić i ostali koji su došli pružiti podršku s. Silviji tijekom svoga boravka imali su također prilike upoznati se sa sakralnim znamenitostima grada.

Između ostalih, osobito je bila dojmljiva katedrala koja je posvećena BDM od Prada (Virgen del Prado), a bila je oštećena za vrijeme Španjolske pobune godine 1936. kada su ubijeni mnogi svećenici te biskup i njegov tajnik. (ika) Ulazak u novicijat kod sestara franjevki od Bezgrješne 3. listopada 2016.

U predvečerje preminuća sv. oca Franje, 3. listopada sestre franjevke od Bezgrješne dobile su novu sestru, ulaskom postulantice Mirne Bilandžić u novicijat. Obred uvođenja u redovnički život za vrijeme molitve Večernje u samostanskoj kapeli kuće Matice, predvodila je vrhovna poglavarica s. Zdravka Gverić.

Pozdravivši sestre na kraju duhovne pripreme za svetkovinu sv. Franje, obratila se postulantici te ju, temeljem njezine molbe i slobodne odluke, pred nazočnim sestrama pitala što od Zajednice traži. Postulantica Mirna Bilandžić izrazila je svoju želju, potaknutu Božjim nadahnućem, za upoznavanjem načina života i nasljedovanjem Krista raspetoga prema Pravilu i Konstitucijama Družbe sestara franjevki od Bezgrješne.

Nakon upućenih molitvi za postulanticu koja se želi pridružiti našoj redovničkoj obitelji, Vrhovna se poglavarica kratko obratila sestrama, osobito s. Mirni, stavljajući pred njih Isusov poziv upućen svima da ostanu u Njegovoj ljubavi: „Samo je Njegovom ljubavlju moguće biti vjeran i vršiti Njegove zapovijedi. Isus zapovijeda da ljubimo jedni druge, a to možemo samo Njegovom ljubav-

lju, jer jedino Božja ljubav ne isključuje nikoga. S. Mirna, svoje povjerenje prema tebi i svakoj od nas Isus potvrđuje svojim riječima Ne izabraste vi mene nego ja izabrah vas (Iv 15,16). Ove Isusove riječi ne smijemo zaboraviti nikada.”

Promišljajući o onome što sv. Franjo govori za one koji po Božjem nadahnuću žele slijediti njegov način nasljedovanja Krista, s.

Zdravka se osvrnula na pokoru i obraćenje.

Franjino obraćenje nije tek trenutni doživljaj nego trajno okretanje ili traženje Boga. „U svim okolnostima života, od radosti i usamljenosti, patnji, milosti i kušnji Franjo ne odustaje od Boga. Mirna je na početku izrekla kako je k nama došla upoznati naš način života te moli da ju naučimo slijediti stope Raspetoga, živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći jer u molitvi i pokori želi služiti Crkvi i svim ljudima. Dakle, ovo je cilj i zadatak novicijata.”, naglasila je Vrhovna poglavarica.

Istaknuvši kako je za odgoj u Družbi odgovorna cijela zajednica, a osobito sestre odgojiteljice kojima Zajednica povjeri službu, predala je novakinju njezinoj učiteljici s. Maksimilijani Šimac. Zazivajući zagovor Bezgrješne Djevice Marije i sv. Franje na započeti novicijatski hod s. Mirne, sestre su zaključile molitvu, spominjući i ogledajući se u primjer prve šibenske franjevke majke Klare. (BČ) Proslava sv. Franje Asiškog u samostanu franjevaca trećoredaca u Krku 4. listopada 2016.

Središnje slavlje sv. Franje Asiškog u crkvi franjevaca trećoredaca u Krku predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak, OFMCap, u koncelebraciji 20-ak redovnika i svećenika.

Slavlju je prisustvovao i krčki biskup u miru mons. Valter Župan, a pjevanje je predvodio krčki katedralni zbor.

Napominjući kako je sveti Franjo Asiški znan kao originalan, jedinstven, neponovljiv i u mnogo čemu nedohvatljiv, a u isto vrijeme toliko jednostavan, blizak, prihvatljiv, nenametljiv, kao onaj koji ne prestaje privlačiti, oduševljavati, provocirati da ga se upozna, zavoli, krene za njim i postane kao on, biskup je u propovijedi želio ukazati na ono što je kod sv. Franje stožerno, bitno. Poput sv. Pavla za koga, nakon snažnog susreta s Kristom i obraćenja kod Damaska, na ovom svijetu ne postoji ništa osim Krista, i za sv. Franju Krist nakon obraćenja postaje sve. „Sve što je ispod Isusa Krista i sve što je manje od Isusa Krista, to znači svaki čovjek, sav svijet i sav svemir imaju svoju važnost i vrijednost samo ukoliko imaju veze s Isusom Kristom, ukoliko su povezani i upućeni na Krista. Za njega nitko više drugi na ovom svijetu ne može zauzeti Isusovo mjesto i mjeriti se s njime.” Također, ističe biskup Petanjak, „Franjo nikoga ne upućuje na sebe i nikoga ne veže uza se i nikoga ne zove da slijedi Isusa Krista na njegov način, nego na kraju života, uoči svoje smrti, kaže braći koja ostaju: ‘Ja sam svoje učinio, a što je vama činiti neka vas pouči Gospodin. Ovo je bio moj put. Ovako je mene Gospodin poučio.

A koji je vaš put, kako vi trebate živjeti, neka vas pouči Gospodin. Ne ja, Franjo, nego Isus Krist. Jedini učitelj’.” „Ako se hoće razumjeti svetog Franju mora se uzeti evanđelje u ruke, otvoriti Duhu Svetom i reći Isusu Kristu: 'Od sada na svijetu imam samo tebe kao Učitelja.' Svatko mora iskusiti na svojoj koži što znači krenuti za Kristom, vjerovati u njega, živjeti po njemu.

Tada ćete biti dobar franjevac i franjevka i dobar kršćanin jer je samo Isus Krist Put, Istina i Život koji daje život i vodi u život, a sveti Franjo je tome dokaz i potvrda“, zaključio je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja gvardijan samostana fra Antun Badurina zahvalio je svima koji su

132

133 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

doprinijeli ovome slavlju.

Blagdanu sv. Franje Asiškoga prethodila je trodnevnica koju je predvodio vlč. Bogumil Dabo. (ika/biskupijakrk.hr) Svetkovina sv. Franje Asiškog u crkvi Male braće u Dubrovniku 4. listopada 2016.

Svetkovina sv. Franje Asiškog svečano je proslavljena u utorak 4. listopada u crkvi Male braće u Dubrovniku gdje su središnje večernje euharistijsko slavlje po tradiciji predvodili dominikanci. Prije mise franjevci su na ulaznim crkvenim vratima dočekali dominikance te su svi zajedno u procesiji došli do oltara, ispred kojeg su pjevali psalme.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je i na njemu propovijedao prior samostana Sv. Dominika u Dubrovniku fr. Matijas Farkaš.

Propovjednik je rekao kako su ljudi često skloni gledati svetce i svetice nakon trenutka njihova obraćenja i predanja života Bogu, a zaboravljaju često njihov život prije toga.

Istaknuvši kako se svetcem ne rađa nego se svetcem postaje, dodao je i kako svaki vjernik i kršćanin ima svoju prošlost, ali i svoju budućnost. „Često smo skloni kritizirati prošlost drugih, osobito onih koji nisu živjeli onako kako mi zamišljamo da bi trebali živjeti”, rekao je prior, dodavši da bi po toj logici mogli i sv. Franji prigovoriti na njegovu životu prije obraćenja. „U trenutku kad spoznamo da je Bog bitak našeg života, da od Boga jesmo, da Bogu idemo i da ćemo se jednom njemu vratiti, sve to više nije važno”, rekao je.

Ako se pogleda Franjin život može se zaključiti da je on zapravo na sve te razne načine tražio Boga, sa svim svojim nesavršenostima.

Bog mu je dao, kao što daje i svima drugima, bezbroj prilika da mu se vrati. „Ne smijemo si dopustiti da na sv. Franju gledamo samo

nakon njegova obraćenja nego ga trebamo gledati u cjelini njegova života, kako onog prijašnjeg tako i onog novog, obnovljenog, u potpunosti Kristovom”, istaknuo je fr. Matijas.

“Važno je biti svjestan da Bog poznaje naše slabosti, ali i da traži od nas stalnu promjenu, da neprestano koračamo prema njemu. Svjestan je Bog koliko nam zlo postavlja zamke, ali dopušta te trenutke i padove da bismo upoznali njegovu veličinu koja se na tako veličanstven način očitovala u životu sv. Franje”, rekao je propovjednik. Istaknuo je i da su svetci na neki način obraćenici jer su svi u jednom trenutku dopustili da Bog zavlada njihovim životima. „I to Bog traži od nas.

Stoga su nam oni primjer da je moguće da unatoč lošim stranama naše osobnosti i karaktera budemo blizu Bogu. Važno je čeznuti za Bogom poput sv. Franje i biti svjestan da nas Bog uvijek čeka”, pojasnio je.

Možda nas Bog ne će pozvati da učinimo velika djela poput sv. Franje, ali će nam ponuditi neku drugu opciju da se ostvarimo kao ljudi i kao kršćani, rekao je fr. Matijas.

Ponovio je kako je Franjina želja bila biti brat svima. „Ako smo svjesni svakodnevice onda znamo kako je to komplicirano jer tako često jedni drugima podmećemo nogu, ogovaramo, klevećemo, a Franjo nas uči obratno, biti brat i sestra drugome u poniznosti i jednostavnosti života. Treba činiti mala djela s velikom ljubavlju, kako kaže sv. Majka Terezija. Neka nas Franjin primjer života pouči da je moguće, oslonjeni na Krista, postati brat, sestra jedni drugima”, zaključio je.

Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić na kraju je zahvalio dominikancima na predvođenju slavlja čime se nastavlja lijepa tradicija između franjevaca i dominikanaca te je potaknuo sve vjernike na nasljedovanje života sv. Franje. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor pod ravnanjem prof. Emila

Pešeka. A među dominikancima koji su pohodili franjevce bila i ovogodišnja generacija dominikanskih novaka.

Proslavi svetkovine sv. Franje prethodila je trodnevnica od subote 1. listopada, do ponedjeljka 3. listopada. Misa u subotu bila je namijenjena za sve poginule u Domovinskom ratu, u povodu 25. obljetnice početka napada na dubrovačko područje. U ponedjeljak nakon večernje mise slavio se obred preminuća sv. Oca Franje. (ika/biskupijakrk.hr) Proslava sv. Franje na Trsteniku u Splitu 4. listopada 2016.

Na blagdan serafskog oca sv. Franje 4. listopada 2016., splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu na Trsteniku. U koncelebraciji je bilo jedanaest svećenika pod vodstvom provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana. Već tradicionalno na blagdan sv. Franje nadbiskup Barišić predvodi misno slavlje za bogoslove i odgojitelje splitske franjevačke provincije koji blagdan svoga utemeljitelja, dugi niz godina, slave zajedno s bogoslovima i odgojiteljima splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa.

U propovijedi je mons. Barišić govorio o pravim kršćanskim vrednotama, o teškim prilikama koje su obilježile doba sv. Franje te o suvremenim kušnjama i napastima kojima je izložen suvremen čovjek, a osobito onaj koji poput sv. Franje želi autentično slijediti Isusa Krista. U tom svjetlu mons.

Barišić je bogoslove potaknuo na siromaštvo i poniznost koju je živio sveti Asižanin i koja jedina otvara prostor srca kako bi se u njemu nastanio Isus Krist. „Sv. Franjo nema velikih manifestacija i reklama, ali ima ono duboko što se događa u srcu i duši, ono što nas vodi k konačnom cilju, Bogu”, kazao je nadbiskup. Naglasio je da sve informacije i

svo znanje o sv. Franji ne dovode do susreta s njime nego ostavljaju na distanci ako nema iskustva Riječi Božje. Tim putem možemo upoznati njega a i sami sebi postajemo jasniji, otkrivamo i svoj identitet. Nadbiskup je pozvao vjernike, a na poseban način bogoslove da poput sv. Franje za regulu svoga života uzmu Evanđelje. „Moramo priznati da imamo puno strahova od ove Ljubavi.

Branimo se maskama, bjegovima i kompromisima. Evanđelje pomalo relativiziramo da bismo se snašli i jer nas je strah biti drukčiji, biti vjernik-vjernica, biti redovnik-redovnica u ovom mentalitetu. Od Evanđelja pravimo prilagođeni status, pravilnik koji može i biti i nebiti”, naglasio je mons. Barišić te dodao da onda živimo religiju a ne vjeru. Religija nas ne će nikada osloboditi od ovih strahova, nego vjera, povjerenje i ljubav. Sv. Franjo je to spoznao pa je mogao u odnosima s ljudima biti slobodan. A vjera i sloboda izviru iz Evanđelja. Splitsko-makarski nadbiskup pozvao je nazočne da se nadahnjuju na tom bogatstvu i veličini osobnosti sv. Franje.

Zahvaljujući nadbiskupu, odgojiteljima i bogoslovima Centralnoga bogoslovnog sjemeništa, gvardijan samostana dr. fra Domagoj Runje istaknuo je da su ovakvi susreti bogoslova i odgojitelja, franjevačkih i dijecezanskih, lijepa tradicija jer će sutradan raditi zajedno na istoj njivi Gospodnjoj, s istim Božjim narodom. Nakon misnoga slavlja bogoslovi i odgojitelji nastavili su druženje.

Franjevačkih bogoslova sada ima 19 u Splitu, 6 u Zagrebu i 3 u Rimu, njihov magistar je dr. fra Ivica Jurić, domagistar je fra Domagoj Volarević, a duhovnik je mr. fra Marko Babić.

Na Trsteniku, u crkvi Presvetog Otkupitelja, od 1. do 3. listopada 2016. održana je trodnevnica kao uvod u svetkovinu svetog oca Franje. (franjevci-split.hr)

134

135 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Veliki jubileji sestara franjevki od Bezgrješne 4. listopada 2016.

Svetkovina sv. Franje, 4. listopada u kući Matici sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku, obilježena je proslavom obljetnica redovničkih zavjeta. Na svečanom euharistijskom slavlju kojeg je predvodio šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, u koncelebraciji s mons. Antom Ivasom, biskupom u miru i nekolicinom svećenika, obljetnicu šezdeset godina redovništva proslavile su s. Gabrijela Mihalj i s. Josipa Grgat. Zlatni jubilej slavile su s. Zdravka Gverić, vrhovna poglavarica, s. Franciska Brajković, s. Katarina Marić, s.

Imelda Pešić, s. Paulina Vrdoljak i s. Veronika Vuković, obilježivši pedeset godina posvećenoga života, dok su dvadeset pet godina redovništva proslavile s. Benedikta Gotovac i s. Julijana Vojković.

Počevši euharistijsko slavlje, mons. Rogić je, gledajući upaljene svijeće jubilarki, istaknuo kako „tolike godine koje se kriju iza tih svijeća djeluju tako moćno”. Upaljene su Božjim nadahnućem i primjerom sv. Franje čiji plamen i nakon tolikih stoljeća ne prestaje gorjeti.

Pronoseći svjetlo kroz zemaljski život, sveti je Franjo za sobom toliko toga ostavio. „Vatra koju je zapalio gori i dalje, a svjedočanstvo života, živo Evanđelje uči nas najvažnijoj lekciji. Poniznosti pred Bogom. Isto učinimo i mi.”, istaknuo je biskup na početku slavlja.

U činu obnavljanja zavjeta, deset je sestara još jednom izreklo i obećalo svoju vjernost Bogu i Družbi do kraja životnog vijeka. U homiliji koja je potom uslijedila, mons. Rogić osvrnuo se na privlačno svjedočanstvo života sv. Franje. Spominjući se njegova vedrog i slobodnog duha mladosti, primijetio je kako se oko njega okupljalo društvo istih veseljaka i lakomislenika koje je u Franji vidjelo kralja gozbi i zabava. Nakon Franjinog

živog susreta s Bogom i zaokreta u misli i življenju, društvo koje se oko njega okupljalo u Franji je vidjela drukčiju slavu, drukčije svjetlo i drugačiji život. „Kao da je u tri koraka prišao Bogu. Najprije je Boga tražio, želio otkriti Božju volju u svom životu, ono što Bog od njega traži. Tražio je lice Božje, susret koji će mu vratiti mir duše. Potom je promijenio svoj život dajući mu novi cilj i smisao. I na koncu je u potpunom predanju u Božje ruke postao živi znak Božje nazočnosti, sve do današnjih dana.”, nastavio je šibenski biskup.

Govoreći o nezaobilaznom Franjinom primjeru života franjevkama, biskup je oslikao Franju kao stalni izazov redovničkom koračanju prema Bogu, redovničkom preispitivanju Božje volje vlastitom životu i načina na koji franjevke mogu postati svjedoci u ovome svijetu. Isusove riječi o gubitku vlastitog života i stjecanju novog, najautentičnije je utjelovio upravo sv. Franjo. Izgubivši život ispunjen prioritetima zemaljskih stvarnosti, zadobio je život u punini Božje milosti i prisutnosti, kojemu je središte Bog, a sve drugo na pravom mjestu. „Franjo je postao vidljivo Isusovo lice za mnoge, baš kao što ova Godina milosrđa želi probuditi u svim kršćanima da budu vidljivo lice Božjeg milosrđa.”, naglasio je mons.

Rogić te zaključio molitvom: „Sv. Franjo, isprosi nam od Boga milost da čujemo njegov glas u duši kao što si ga ti čuo i da ga s jednakom odlučnošću slijedimo kao što si ti učinio. Crkva i danas treba obnovitelje, one koji će Franjinim žarom prionuti nasljedovanju evanđelja, živom svjedočenju Božje ljubavi. Daj da se takvih i među nama nađe.” (BČ) S. Ivančica Fulir primila misijski križ 10. listopada 2016.

“Misionari nisu oni koji grade škole i bolnice u siromašnim krajevima nego oni koji žive i svjedoče Isusa Krista tamo kamo idu”, rekao je vlč. Antun Toni Štefan, nacionalni ravna-

telj Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj, tijekom misnoga slavlja i obreda primanja misijskoga križa s. Ivančice Fulir iz Družbe Marijinih sestara čudotovorne medaljice. S. Ivančica je misijski križ primila 9. listopada u svojoj rodnoj župi Presvetog Srca Isusova u Plamotićevoj u Zagrebu, gdje je rođena i odrasla i gdje je raslo njezino misijsko zvanje.

Nakon završenoga fakulteta i volontiranja u Africi stupila je u Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice, koje također već nepunih 30 godina djeluju kao misionarke u Beninu. U dalekom Beninu sazrelo je i Ivančicino misijsko zvanje. Na misi i obredu primanja misijskog križa bila je i časna majka s. Irma Makše i provincijalka Hrvatske provincije s. Kaja Ljubas, roditelji s. Ivančice te veliki broj sestara koje su svojom nazočnošću došle posvjedočiti zajedništvo i ljubav s novom misionarkom.

Misijski križ koji je primila s. Ivančica kroz dugih 20 godina djelovanja u Beninu nosila je s. Natalija. U njega su utkane i žrtve i ljubav njenoga djelovanja u Beninu. S. Natalija se iz Benina vratila zbog bolesti, a njezino misijsko djelovanje nastavlja se i povezuje u križu koji će s. Ivančica nositi u Ukrajini. S. Ivančica za desetak dana odlazi u Ukrajinu, u Zakarpatje, gdje će zajedno s još jednom sestrom započeti svoje misijsko poslanje. (ika) Salezijanski dani u Plitvicama 11. listopada 2016.

Salezijanski dani Hrvatske salezijanske provincije svetog Ivana Bosca održani su ove godine, dana 10. i 11. listopada u pastoralnom centru „Plitvički Emaus” u Mukinjama na Plitvičkim jezerima. Tema ovogodišnjih dana bila je: „Primjena dokumenata 16. provincijalnog sabora u osobnom i zajedničkom životu”.

Pod vodstvom provincijala, don Peje Orkića, salezijanci su uz četiri predavanja o do-

kumentima 16. provincijalnog sabora razmišljali o osobnom i zajedničkom životu te primjeni dokumenata. Nakon svakog predavanja slijedio je rad u grupama na izložene teme.

Zajednički rad i dijeljenje različitih osobnih mišljenja zasigurno su pridonijeli zdravom ozračju susreta te obogatili braću iskustvom zajedničkoga života i rada.

Prvoga dana don Milan Ivančević je imao izlaganje na temu „Zajednica na putu”, a don Mladen Delić na temu „Odgoj i obrazovanje”. Popodne nas je don Dragutin Detić uveo u temu „U zajedništvu sa salezijanskom obitelji i laicima”. Prije podne drugoga dana bilo je posvećeno temi „Preustroj u vidu poslanja”. Temu je izložio povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije don Mihovil Kurkut.

Na početku drugoga dana sve je sudionike i braću salezijance koji djeluju u župi Marije Majke Crkve i pastoralnom centru u Plitvicama pozdravio mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup. Zahvalio je salezijancima što u duhu karizme sv. Ivana Bosca daju svoj doprinos u odgojnom i pastoralnom radu u biskupiji.

Završnu riječ imao je provincijal koji je braću upoznao s aktualnostima u Provinciji.

Susret je pokazao da braća salezijanci u duhu don Bosca nastavljaju hoditi u korak s vremenom kako bi uvijek „imali oka” za potrebe mladih, koji su srce salezijanske Družbe.

S. Stjepanka Stanić nova doktorica moralne teologije 14. listopada 2016.

S. Stjepanka Veselka Stanić, milosrdnica provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije - Zagreb, obranila je u petak, 14. listopada na Academiji Alfonsiani Papinskoga lateranskoga sveučilišta u Rimu, s ocjenom

136

137 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

summa cum laude doktorsku disertaciju iz moralne teologije pod naslovom „La persona umana nell’ethos della misericordia secondo Giovanni Paolo II” (Ljudska osoba u etosu milosrđa prema Ivanu Pavlu II.), izrađenu pod vodstvom prof. dr. Andrzeja S. Wodke, C.Ss.R. Ispitno povjerenstvo, uz mentora, sačinjavali su profesori Antonio Donato, C.Ss.R. i Edmund Kowalski, C.Ss.R. Svečanom akademskom činu obrane doktorskoga rada nazočili su s. M. Elizabeta Peršić, provincijalna poglavarica; s. M. Beatrica Kvakar, predstavnica vrhovne uprave sestara milosrdnica; s. Dilecta Api, delegata rimske delegature; s. Albertina Baćak iz Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života; s. Vianeja Kustura, zamjenica vrhovne poglavarice Kćeri milosrđa; mr. Marko Đurin, vicerektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima te brojne susestre, prijatelji i kolege studenti.

Stjepanka, Veselka, Stanić rođena je 26. svibnja 1971. u Tomislavgradu, od roditelja Stipe i Matije r. Ljubičić. Osnovnu školu te osnovnu glazbenu školu završila je u Tomislavgradu, a srednju glazbenu i opću gimnaziju pohađala je u Mostaru i Sarajevu. Po završetku srednje škole, 1990. godine stupila je u postulaturu i novicijat Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu.

Prve redovničke zavjete položila je 1993., a doživotne 1998. godine. Studij teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pohađala je od 1993. do 1998., kada je i diplomirala. Pastoralno je djelovala u Livnu i Jakšiću, a od 2001. radila je u Ženskoj općoj gimnaziji sestara milosrdnica u Zagrebu kao vjeroučiteljica, voditeljica duhovnih vježbi i različitih tribina te kao mentorica u vjeronaučnoj nastavi studentima KBF-a u Zagrebu. Od 2001. do 2010. bila je voditeljica Povjerenstva HKVRPP-a za trajnu formaciju redovnica.

Akademske 2009./2010. godine upisala je poslijediplomski studij moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a od akademske godine 2010./2011. studij je nastavila u Rimu na Accademia Alfonsiana. Na istoj Akademiji, u lipnju 2012. postigla je licencijat iz moralne teologije s radom: Liberta di coscienza e rispetto della dignita della persona umana nelle lettere encicliche di Giovanni Paolo II (Sloboda savjesti i poštivanje dostojanstva ljudske osobe u enciklikama Ivana Pavla II), pod vodstvom prof. dr. Andrzeja S. Wodke, C.Ss.R, te potom nastavila doktorski studij. (ika)

Proslava sv. Terezije Avilske u Karmelu u Mariji Bistrici 14. listopada 2016.

Svježinom i aktualnošću misli sv. Terezije Avilske, prve žene naučiteljice Crkve i obnoviteljice Karmela odisala je i ovogodišnja proslava njezine svetkovine u Karmelu u Mariji Bistrici. Tijekom trodnevne priprave 12., 13. i 14. listopada vlč. Antun Motočić, rektor samostanske crkve, promišljao je o riječima sv. Terezije o redovničkom i molitvenom životu povezujući njezino molitveno iskustvo s iskustvom Karla Rahnera, teologa 20. stoljeća. Istinska molitva iziskuje cijelo naše biće, a da bi bila uslišana zahtjeva promjenu života. Za redovnike i redovnice kao preduvjet za molitvu sv. Terezija naglašava vjerno obdržavanje Pravila, a za sve ljubav prema bližnjemu, nenavezanost na stvoreno i kao najvažnije pravu poniznost, istaknuo je vlč. Motočić.

Sv. Terezija bila je snažno svjesna da je Karmel Red Blažene Djevice Marije i uvijek je isticala važnost marijanskog duha sestrama, stavljajući im Mariju za uzor u molitvi i radu.

Upravo je to u ovoj pripravi za njenu svetkovinu došlo do izražaja u bistričkom Karmelu koji je bio počašćen dolaskom milosnog

kipa Gospe Fatimske navečer 13. listopada, baš na dan kada se prije 99 godina u Fatimi malim vidiocima Djevica Marija ukazala u karmelskom odijelu. Kip je iz Slovenije, gdje je od 13. svibnja hodočastio po svim biskupijama, dopremljen u Mariju Bistricu u pratnji slovenske obitelji Slokan na tri dana. Tu večer kip su molitvom častile karmelićanke u klauzuri, a sutradan, 14. listopada, postavljen je u samostansku crkvu na štovanje brojnim vjernicima koji su dolazili tijekom cijelog dan pridruživši se tako sestrama koje su se u samostanskom koru izmjenjivale u molitvi. Ujutro u 7.30 sati toga dana misu je predslavio novi rektor svetišta Majke Božje Bistričke vlč. Domagoj Matošević, a s njim su suslavili vlč. Antun Motočić i o. Jozo Milanović, benediktinac. Propovijedao je, u sklopu trodnevnice sv. Tereziji, vlč. Antun Motočić. Kip Gospe Fatimske, dar je karmelićankama povodom svetkovine njihove obnoviteljice, rekao je rektor svetišta. U 14 sati sestre su s okupljenim vjernicima molile krunicu i litanije Majci Božjoj, a u 16.30 sati molile su svečanu večernju molitvu časoslova uoči svetkovine sv. Terezije. U 19 sati kip je prenesen u svetište gdje je sljedeća dva dana bio izložen na štovanje, a onda otpraćen u Sloveniju, a zatim u Fatimu.

Na samu svetkovinu sv. Terezije Avilske, 15. listopada, u 8 sati svečanu je misu predslavio mr. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a s njim je suslavio vlč. Antun Motočić. Mr. Košćak predstavio je sv. Tereziju kao tražiteljicu Božje volje, Božjeg plana, kao onu koja je bila spremna iskoraknuti i ostvariti Njegovu volju prigrljujući sve napore i poteškoće koje su pri tom pothvatu neminovne. Upravo kao takva može biti uzor suvremenom čovjeka kojeg je okarakterizirao kao onoga koji se često drži svoje male zamišljene sigurnosti i ne želi se izložiti. Istaknuo je da je sv. Terezija uvidjela kako je svijetu u kojem živi potreb-

na molitva i krenula je putem molitve koja nije samoj sebi svrha nego sredstvo do susreta sa živim Gospodinom. Ona je molitvom tražila Gospodina, susret s Njim. A upravo „susret s Isusom ključ je Terezijine osobnosti i na taj način možemo odškrinuti vrata njenog života, susresti je i sve više je upoznavati”, rekao je mr. Košćak. Tražiti volju Božju u molitvi način je kako ići u susret Gospodinu koji je tu za nas i koji nas onda osposobljava da budemo nositelji Njegove ljubavi u ovaj svijet. Tome trebamo težiti zaključio je propovjednik.

Nakon propovijedi i zajedničkog izricanja Vjerovanja s. Marija Ana od Srca Isusova (Vuco) obnovila je svoje redovničke zavjete na godinu dana. Po završetku misnog slavlja relikvija sv. Terezije bila je izložena na štovanje. Mr. Košćak zadržao se sa sestrama u srdačnom razgovoru u kojem je u njihove molitve preporučio svoj rad, sve bogoslove i odgojitelje. (ika) Svetkovina sv. Terezije Avilske u Karmelu Brezovici 15. listopada 2016.

Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, 15. listopada, četvrta bosonoga karmelićanka iz Splitsko-dalmatinske županije s. Marija Anita od Isusa Čulo, položila je zavjete u Stepinčevu Karmelu.

“U 16. stoljeću jedna je žena čula Božji glas i rekla je Bogu: ‘Da!’ I mi smo se okupili da slavimo Boga u ovoj svetkovini sv. Terezije Avilske i da pratimo s. Mariju Anitu od Isusa Čulo, koja će danas izreći svoj ‘da’ Gospodinu i položiti svoje prve zavjete”, rekao je na početku misnoga slavlja o. Danijel Čolo, OCD, predvoditelj slavlja u Stepinčevu Karmelu u Brezovici. Uz njega je bilo desetak koncelebranata: svećenika, kanonika i redovnika, uz brojne hodočasnike iz Karlovca, nacionalnog svetišta sv. Josipa, iz Splita,

138

139 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Zagreba i okolice. Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. O. Danijel prisjetio se u homiliji svoga prošlogodišnjeg susreta sa samostanom Utjelovljenja u Avili, od kuda je započela sv. Terezija obnovu karmelskog Reda, svojih razmišljanja o Terezijinu pothvatu, o karmelskoj karizmi, te uočio da je sv. Terezija od Isusa bila oduševljena Isusom Kristom i zato je poduzela obnovu te živjela i molila za Crkvu i duše, kao i za svijet kojega je nosila k Bogu. Na taj put molitve i nutarnjeg života pozvana je i s. M. Anita koja će se po zavjetima posvetiti Gospodinu, i u duhu svoje Majke sv. Terezije, živjeti s njim i za njega, na velike nakane Crkve i svijeta.

Program života u Karmelu predočio je propovjednik, citirajući pismo od 15. travnja 1916. godine, jedne mlade karmelićanke, upućeno njezinoj rođenoj sestri Rebeki, sv.

Terezije de los Andes, Čileanke, koja je u Karmelu živjela samo 11 mjeseci i s 20 godina se preselila Gospodinu. Govoreći o svom karmelskom pozivu svojoj sestri uz njezin 14. rođendan, ona piše i ovo: „Draga sestro, kako sam sretna! Uhvaćena sam u mrežu Božanskoga Ribolovca... Bit ću karmelićanka...

Predajem mu se iznad svake mjere. Obećala sam mu se 8. prosinca. Nemoguće je reći koliko ga volim. Moje misli ispunjene su jedino njime. On je moj ideal, beskrajni ideal. Živim za dan kada ću stupiti u Karmel da mu se sva predam, da stojim u poniznosti pred njim i živim samo njegov život: da ljubim i patim za spasenje duša. Da, žeđam za dušama jer znam da i moj Isus to želi više nego sve... Svaka žrtva mala je u usporedbi s vrijednošću jedne duše. Gospodin je dao život za njih... Kako možemo pobijediti u bitki za ove duše? Molitvom, odricanjem i patnjom“, kaže buduća karmelićanka. Isto tako svjedoči svojoj sestri da između njih ne će nikada biti odvojenosti jer će ona živjeti u Isusu, i,

tražeći Isusa, Rebeka će u njemu naći svoju sestru Tereziju.

Na kraju homilije o. Čolo zaželio je s. M. Aniti da se i ona nadahnjuje na duhovnosti svoje Majke sv. Terezije Avilske i svoje susestre sv. Terezije de los Andes, kako bi njezin život molitve i predanja Kristu Gospodinu po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti bio blagoslov za Crkvu i za sve ljude, koje će nositi u molitvama pred lice Božje, što je bila i nakana bl. Alojzija Stepinca koji je doveo bosonoge karmelićanke u Brezovicu.

Svoje prve zavjete položila je nakon homilije s. M. Anita u ruke časne majke Terezije Viktorije od sv. Alojzija, Shtufi; primila je „Prvotno Pravilo i Konstitucije Reda Bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela“ i obećala vjernost Gospodinu, u radosti srca i jednostavnosti duha.

Zavjetovanica je rođena u Splitu 1991. godine, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je prakticirala vjeru, uz brata blizanca i još jednog starijeg brata. Sakramente je primila u župi Marije Pomoćnice kršćana, kod salezijanaca.

Bila je aktivna članica Neokatekumenskog pokreta; sudjelovala je u brojnim crkvenim aktivnostima. Završila je srednju ekonomsku školu; radila je u struci i šire, a bavila se i sportom. Ona je četvrta bosonoga karmelićanka iz Splitsko-dalmatinske županije koja je posljednjih mjeseci položila svoje zavjete u Stepinčevom Karmelu.

Večernju misu, kojoj je prethodila Večernja Časoslova i krunica, predvodio je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, uz ministranta Tomicu Skendera i petogodišnju ministranticu Mariju Marić.

Na početku je Orkić biranim riječima pozdravio sve nazočne koje niti nevrijeme nije spriječilo da dođu na misu. Zatim je čestitao redovnicama svetkovinu sv. Terezije Avilske koja je živjela iskustvo Boga, te sve okupljene pozvao na to iskustvo.

Potom je provincijal prikazao životni put i djelo sv. Terezije Avilske, prve žene naučiteljice Crkve, s osobitim naglaskom na njezinu poruku današnjem čovjeku. Tako je između ostalog rekao i: „Terezijina duša je bila gladna znanja. Tu glad nije bilo lako utišati pa je neprestano posezala za novim knjigama.

Po naravi je bila dražesna, a u društvu i igri upravo čarobna. Nikada joj nije uzmanjkalo mladoga društva i muškoga i ženskoga. Bila je pravi virtuoz u sposobnosti da ljude razveseli i nasmije, što će je kao ljudska vrlina pratiti cijeli život. I kao takva, u dobi od 20 godina, odlučila je stupiti u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili...“ Tu je prošla svoj put obraćenja, savršenosti i mističnih iskustava Boga, uz izuzetnu spisateljsku i reformatorsku dinamiku života.

Govoreći o Terezijinoj poruci za naš život, propovjednik je posvijestio da svetci i danas žive i govore nam, te nas pozivaju na radikalnost života; staviti Boga na prvo mjesto, poput sv. Terezije: „Solo Dios basta! Samo je Bog dostatan!“ Zatim je spomenuo potrebu čuti i živjeti po Božjoj riječi, te moliti, što će reći prijateljevati s Gospodinom i, po želji pape Franje, „postati i biti svjedoci milosrđa“, osobito u ovoj Godini izvanrednog jubileja milosrđa. „U svijetu koji je nažalost pogođen virusom ravnodušnosti, djela milosrđa su najbolji protuotrov... Uvjeren sam da tim malim svakodnevnim gestama milosrđa, možemo izvršiti pravu kulturnu revoluciju. Ako svaki od nas, svakoga dana, učini jedno od tih djela, to će biti prava revolucija u svijetu! Ali svi, svaki od nas. Kolike se svetce i danas pamti ne po velikim djelima koja su ostavili, nego po ljubavi koju su znali širiti! Neka nam primjer sv. Terezije Avilske u tome pomogne“, poručio je Orkić.

Za svetkovinu sv. Terezije Avilske redovnice su se pripremale devetnicom molitava, me-

ditacija i pjesama te misnim slavljem i Večernjom Časoslova. (ika) Proslava sv. Terezije Avilske u Breznici Đakovačkoj 15. listopada 2016.

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Mirko Štefković, svećenik Subotičke biskupije, u koncelebraciji s četvoricom svećenika, te asistencijom dvojice đakovačkih bogoslova, 15. listopada sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile su svetkovinu sv. Terezije od Isusa (Avilske), Majke obnovljenoga Karmela. Misu je skladnim pjevanjem animirao Zbor župe Bezgrješnog Srca Marijina iz Slavonskoga Broda pod ravnanjem s. Ankice Tomas.

“Tko god je od nas ikada išao planinariti zna koliko je bitan putokaz. Bez putokaza, nema vrha”, rekao je na početku misnoga slavlja vlč. Štefković, osvrćući se na zbornu molitvu koja naziva sv. Tereziju učiteljicom duhovnoga puta. Duhovni put Karmela označen je i u karmelskom grbu koji sadrži „brdo, a na vrhu toga brda je križ”, Isus.

Sv. Terezija je, kako je podsjetio propovjednik, u svome časoslovu imala jednu molitvu: „Neka te ništa ne straši i ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti”. „Sveta Terezija Avilska, Velika, moli nešto tako malo i ponizno, i time sebe čini malom i poniznom. Tu je molitvu uvijek imala kraj sebe, to je bilo nešto jako važno za njen redovnički život”.

Imajući u vidu odlučnost i hrabrost sv. Terezije i njenu potrebu za ovakvom molitvom propovjednik je u nastavku objasnio važnost molitve u životu svakoga vjernika. „I sveti i veliki ljudi bili su izloženi kušnjama. Nije im svetost bila dana unaprijed, od rođenja, nego su se za nju izborili preko kušnji, padova.

A kamen temeljac mora biti zdrava savjest, osloboditi se i malih grijeha te težiti k visokim idealima.” Naglasivši kako danas mnoge

140

141 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

ljude plaše razne stvari, od osobnih problema do raznih nerazumijevanja i padova, vlč. Štefković podsjetio je kako to nisu najvažnije stvari u životu. Pozvao je sve da uđu u vlastitu nutrinu u kojoj boravi Bog jer se u duši svakog čovjeka vodi borba oko njegova vlastitog spasenja. No, ništa ne treba čovjeka strašiti jer „nitko ne može iz čovjekove duše istjerati Boga.”

Propovjednik je rekao kako sv. Terezija poziva na hrabro povlačenje u molitvu i šutnju, ali povlačenje koje nije bijeg od svijeta, nego stavljanje pod Božje svjetlo, izlaganje njegovu pogledu. Postajući ranjivi pred Bogom zadobivamo mir jer u usporedbi s Božjom beskonačnošću sve drugo prolazi jako brzo, i loše i dobro. „U duhovnom životu nema jednom zauvijek stečene sigurnosti, nego uvijek naprijed, ne popustiti, sačuvati blago u glinenim posudama. Molitva, sabranost, pogled u nutrinu. Bar malo molimo”, pozvao je vlč. Štefković vjernike. Upozorio je i kako nije lako moliti i ostati budan, jer je molitva teška, ali Bog ipak uvijek daje potrebnu snagu kako bi čovjek ustrajao u vjeri.

Na kraju, potaknuo je sve hodočasnike da se ne boje dati osvijetliti od Boga te tako osjetiti njegovu blizinu i prisutnost te uvijek iznova shvaćati zašto moramo moliti poput svete Terezije: Neka te ništa ne straši i ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. (ika) Zajednički susret Južnoslavenske i Sjevernoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM 18. listopada 2016.

U franjevačkom samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku u utorak, 18. listopada 2016., održan je zajednički susret Južnoslavenske i Sjevernoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM pod predsjedanjem fra Ivana Sesara, generalnog definitora slavenskih konferencija.

Na susretu su sudjelovali provincijalni ministri iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije: fra Joško Kodžoman (Split), fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Ilija Vrdoljak (Zagreb), fra Miljenko Šteko (Mostar), fra Petar Jeleč (Sarajevo), vikar provincije i fra Ambrož Mušič (Ljubljana), definitor provincije; iz Poljske: fra Zbigniew Rufin Maryjka (predsjednik Sjevernoslavenske konferencije), fra Alan Brzyski (Wroclaw), fra Antonin Brzakalik (Katowice), fra Bernard Marciniak (Poznan), Jaroslaw Kanai (Krakow), fra Albert Krzywansky, (vikar provincije), fra Dimitrij Zeglin: iz Češke, Slovačke i Ukrajine: fra František Ksaver (Bratislava), fra Jeronim Jurka (Prag), fra Daniel Botvina (Ukrajina) te fra Dominik Banas (tajnik Sjevernoslavenske konferencije).

Na početku susreta molitvu je predmolio generalni definitor fra Ivan Sesar koji je zatim pozdravio sve članove dviju Konferencija te ukratko predstavio točke o kojima će se na susretu raspravljati. Prva točka ticala se priprema za Plenarno vijeće Reda, koje će se održati za dvije godine u Nairobiju, a na koje Konferencije trebaju poslati po dvojicu predstavnika. Druga točka odnosila se na susret generalnog ministra i Generalnog definitorija sa članovima svake pojedine konferencije. Dogovoreno je da susret sa članovima Južnoslavenske konferencije bude u lipnju 2017. godine i to od 15. do 20 lipnja, a sa članovima Sjevernoslavenske konferencije od 23. do 28. lipnja 2017.

U trećem i zaključnom dijelu susreta raspravljalo se o međukonferencijskom simpoziju koji bi se bavio socijalnom tematikom kao npr. pitanjem očuvanja prirode, važnošću solidarnosti i sl. Nositelj cijelog projekta je Franjevački institut za kulturu mira iz Splita. Za navedeni simpozij izabrani su i koordinatori dviju konferencija koji će usuglasiti detalje i obavijesti provincijalne ministre kao i generalnog definitora o sadr-

žaju i mjestima održavanja navedenog simpozija. (ika) S. Marta Dajana Carti doktorirala na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum 27. listopada 2016.

U četvrtak, 27. listopada, na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum u Rimu doktorsku disertaciju obranila je s. Marta Dajana Carti iz družbe Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Disertacija pod naslovom „Bioetika Benedikta XVI – novi bioetički model?” bavi se antropologijom relacionalnosti (antropologijom odnosa) Josepha Ratzingera i njenom primjenom u polju bioetike, istražujući njene posebnosti u odnosu na druge bioetičke modele.

Pristupivši izvorima sinkronički, doktorandica je obradila više od 70 govora te enciklike u kojima je Benedikt XVI. / J. Ratzinger eksplicitno ili implicitno doticao bioetičku problematiku. Aktualnost i važnost teze prepoznati su u vrednovanju mogućeg doprinosa Ratzingerove antropologije u odnosu na temeljno značenje dimenzije relacionalnosti osobe. Ukoliko je ovaj pristup legitiman – morao bi imati i važne implikacije na bioetička pitanja poput pobačaja, eutanazije, presađivanja organa, istaknuto je u predstavljanju teze.

Komisija je biranim riječima govorila o doktorskoj disertaciji s. Marte Carti, pohvalivši širinu istraživanja i sposobnost sintetiziranja kompleksne problematike. I moderator teze, prof. George Woodall, te drugi član komisije, prof. Ralph Weimann, prepoznali su ovu disertaciju kao važno i temeljito istraživanje, koje je uspjelo pokazati na sustavan i pregledan način složenu misao o bioetičkim pitanjima velikog teologa pape Benedikta XVI. /J. Ratzingera.

S. Marta Dajana Carti rođena je 30. siječnja 1983. u Rijeci. God. 2001. ulazi u samostan Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu. Nakon položenih zavjeta 2004. godine upisuje teološki studij (Teologija u Rijeci) gdje diplomira 2009. godine. God. 2010. započinje poslijediplomski studij u Rimu na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum.

Na Fakultetu bioetike 2012. godine postiže titulu magistra bioetike (licencijat) sa radnjom pod naslovom ‘Predimplantacijska genetska dijagnoza. Argumenti za i protiv’. Iste godine, upisuje i doktorat. (ika) Znanstveni kolokvij u povodu 950. obljetnice spomena samostana sv. Marije 27. listopada 2016. “Časne sestre benediktinke su i same živi spomenik i divna institucija grada Zadra.

Uz Zadarsku nadbiskupiju, benediktinska zajednica sv. Marije najstarija je institucija u gradu Zadru, a i puno šire”, istaknuo je prof. dr. Pavuša Vežić, jedan od priređivača znanstvenog kolokvija kojim se obilježava 950. obljetnica spomena samostana sv. Marije u darovnici kralja Petra Krešimira IV. (1066.2016.). Trodnevna proslava te visoke obljetnice počela je u četvrtak 27. listopada u crkvi sv. Marije u Zadru. Suset je počeo otkrivanjem trolista te kraljevske darovnice izložene na početku svetišta u crkvi u formi triptiha u staklenom okviru, od strane č. m. Anastazije Čizmin, opatice samostana.

Osam izlagača koji proširuju spoznaje o kulturnim, političkim i vjerskim prilikama u 11. st., kad je opatica Čika obnovila samostan sv. Marije, prethodili su pozdravni govori domaćina. Č. m. Anastazija, 180. u nizu opatica zadarskog benediktinskog samostana, izrazila je dobrodošlicu u zajednicu koja slavi 950 godina neprekinutog života molitve i rada u samostanu sv. Marije. „Život pod svodovima sv. Marije počeo je prije više od tisuću godina, ali od 1066. g., kad ga je

142

143 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

obnovila i u njega ponovno život udahnula opatica Čika, postojano odolijeva stoljećima i burnim vremenima”, rekla je opatica Anastazija. Na Božić 1066. g. hrvatski kralj Petar Krešimir IV. opatici Čiki koju naziva sestrom darovao je posjede u Zadru i njegovoj okolici te samostan sv. Marije uzeo pod svoju zaštitu, osiguravši mu kraljevsku slobodu koju su kasnije potvrdili i drugi vladari. „Darovani posjedi bili su dobar temelj za život samostana. No, prije svega duhovne vrijednosti evanđelja i pravila sv. Benedikta osigurale su samostanu sv. Marije čvrste duhovne tmelje koji su omogućili da život u njemu već 950 godina neprekidno teče, kroz molitvu i rad, Ora et labora, da se u svemu slavi Bog. Opatica Čika i njena duhovna snaga kojom je obnovila samostan, kao i brojne druge opatice i koludrice koje su kroz stoljeća stjecale i čuvale baštinu ovog samostana, neprekidno uzdižući molitve Bogu, nadahnuće su benediktinkama u svim vremenima” istaknula je opatica Anastazija na početku susreta kojeg su organizirali benediktnike sv. Marije Zadar, Zadarska nadbiskupija i Sveučilište u Zadru.

“Darovnica koju vidimo i sadržaj koji o tom događaju primamo budi u svakome strahopoštovanje pred godinama koje su prošle, poštovanje pred onim što se zbilo, kad je kralj Petar Krešimir IV., uz blagoslov splitskog nadbiskupa i potporu svih drugih tadašnjih hrvatskih biskupa, izdao svoj dekret o kraljevskoj slobodi samostanu sv. Marije. To sa zahvalnošću spominjemo. Ponosan sam kao Hrvat, kao nadbiskup i kao član biskupskog kolegija u Hrvatskoj što se to tada dogodilo”, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, dodavši da se u tom činu „zbilo nešto sasvim normalno, ali živimo u vremenima kad se to tako ne vrednuje”. „Da kralj traži blagoslov splitskog nadbiskupa i potvrdu drugih biskupa. Bez Vatikana i Svete Stolice. Dakle, sami smo osjetili kako je važno taj čin tako

blagosloviti. Osobito me dira i znakovito je da je kralj u toj svojoj odredbi dao smjernicu ‘Ako bi se netko drznuo pa omeo naš plan, koji smo ja, splitski nadbiskup i ostali biskupi zaključili, čeka ga...’. Bogu posvećeni život za Crkvu je jako važan i sastavni je dio od početka Crkve. Kralj je htio u pravne okvire staviti, zagarantirati svojom vlašću, svojom naklonošću, da taj život cvjeta. Mi smo ponosni na devet i pol stoljeća što je taj život ovdje nazočan. Bogu zahvaljujem za taj dar koji nam je Bog dao kroz stoljeća. I zazivam blagoslov neka traje još stoljećima”, rekao je nadbiskup Puljić.

U ime suorganizatora, Sveučilišta u Zadru, prof. dr. Dijana Vican, rektorica Sveučilišta u Zadru, rekla je da se ono osjeća privilegiranim što može biti potpora u proslavi te obljetnice. „Čestitam i osjećam se kao plamičak generacije koja će cijelu godinu razmišljati o toj 950. godini, jer smo mi u našim racionalnim vremenskim rasponima začuđeni. Pa ću to čuđenje pretvoriti u intelektualno čuvstvo i slaviti 950 godina spomena na taj samostan i darovnicu”, rekla je dr. Vican.

Prof. dr. Josip Faričić, moderator kolokvija i prorektor Sveučilišta u Zadru, istaknuo je da su benediktinke devet i pol stoljeća prolazile plime i oseke svih događaja koji su obilježavali Zadar. „Grad je mijenjao državne i političke sustave. Nije bilo lako, bilo je razdoblja procvata i izrazitih stradanja, ali benediktinke su čuvale izuzetno vrijedno bogatstvo grada Zadra. Vjerojatno zato što su uvijek imale opcije a, b i c“, rekao je dr. Faričić, najavivši da će tekstovi predavača na kolokviju biti objavljeni u monografiji na hrvatskom i engleskom jeziku, kako bi šira akademska zajednica i svi zainteresirani imali prigodu upoznati se s važnim i relevantnim spoznajama o tom važnom događaju. Pozdravio je i prisutnost profesora sa Sveučilišta u Zagrebu, rekavši da s izlagačima sa Sveučilišta u Zadru u tom događaju čine točku susreta

ta dva ugledna akademska čvorišta i jezgre u domovini. Prof. dr. Pavuša Vežić, osobno uključen u organizaciju skupa, čestitao je benediktinkama rekavši da ta zajednica predstavlja naš današnji trenutak dugog povijesnog kontinuiteta. „Riječ je o jednom mileniju. U tom mileniju samostan je prikupio izvanredno spomeničko blago. Neizmjerna je briga koludrica o tom blagu. Već po urednosti i ljepoti crkve sv. Marije vidi se predanost časnih sestara prema spomeničkom nasljeđu. Nije slučajno da su s tim marom upravo one izabrane biti voditeljicama divnog muzeja 'Zlato i srebro Zadra' u kojem veliki dio tog blaga predstavlja blago samostana sv. Marije“, rekao je dr. Vežić.

Na susretu su bili i Stipe Zrilić, župan Zadarske županije, dr. Zvonimir Vrančić, zamjenik gradonačelnika Grada Zadra, dr. Živko Kolega, predsjednik Gradskog vijeća Grada Zadra te zainteresirana javnost među kojima svećenici, redovništvo, vjernici laici, studenti, prijatelji i poštovatelji zadarskih benediktnki.

Održana su sljedeća predavanja: „Croatia Benedictina: Hrvatsko Kraljevstvo, Petar Krešimir IV. i Ordo Sancti Benedicti“, doc. dr. Tomislav Galović; „Provincia Iadertina i Hrvatsko Kraljevstvo u drugoj polovici 11. st.“ prof. dr. Mladen Ančić; „Sanktoral Čikina časoslova i kult svetaca u Zadru u 11. st.“, doc. dr. Trpimir Vedriš; „Čika u srednjovjekovnoj pisanoj ostavštini“, izv. prof. dr. Milenko Lončar; „Fundacijska listina samostana zadarskih benediktinki“, prof. dr. Mirjana Matijević Sokol; „Kompleks samostana sv. Marije u vrijeme opatice Čike“, dr. Vesna Jakić Cestarić; „Ecclesiola sancte Marie Minoris i ranoromanička bazilika Sv. Marije Male u Zadru“, prof. dr. Pavuša Vežić i „Dekoracija zapadnog pročelja bazilike sv.

Marije u 11. st.“, prof. dr. Nikola Jakšić.

Misno slavlje uz 950. obljetnicu “Dok obilježavamo visoku obljetnicu početka monaškog života u Zadru, u duhu gledamo tisuće i tisuće mladića i djevojaka koji su se u dugom povijesnom hodu priključili monaškom životu molitve i rada, pa sebe utkali u ovo što mi danas imamo i čime se ponosimo”, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi na koncelebriranom misnom slavlju koje je u zajedništvu s dvadesetak svećenika predvodio u crkvi sv.

Marije u Zadru u petak 28. listopada, u spomen na 950. obljetnicu neprekinutog djelovanja samostana sv. Marije.

Tom je misom ujedno proslavljena 925. godišnjica posvete benediktinske crkve sv. Marije. Naime, 28. listopada 1091. posvećena je crkva sv. Marije čiju je gradnju vodila opatica Čika, izgradivši je na staroj maloj crkvi sv.

Marije koju je benediktinkama dao Petar, opat muškog benediktinskog samostana sv.

Krševana, čuvši da Čika želi obnoviti samostan. „Svetišta, crkve i samostani koje su gradili i Bogu posvećivali naši stari, oduvijek su dizala ljude iz pepela i davala im snagu za nova pregnuća. Neka ostanu nepresušnim vrelom inspiracije, molitve i kontemplacije”, poželio je mons. Puljić, istaknuvši da je trodnevlje benediktinske proslave prigoda za „uroniti u minula stoljeća i prebirati bogato naslijeđe pamćenja i događaja vezanih uz samostan, grad, narod i nadbiskupiju. Tri žiga na pozivnici, samostana sv. Marije, nadbiskupije i Sveučilišta u Zadru govore kako ta obljetnica nadilazi zidine Svete Marije”. Samostan sv. Marije s istočne strane katedrale sv. Stošije izgradila je Čika, polusestra kralja Petra Krešimira IV., kralja Hrvatske i Dalmacije koji mu uz nazočnost vojvoda i knezova daje kraljevsku slobodu. Učinio je to uz pristanak splitskog nadbiskupa Lovre i uz odobrenje zadarskog, ninskog (hrvatskog), trogirskog, biogradskog, rapskog i osorskog biskupa, uručivši samostanu sv. Marije de-

144

145 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

kret o kraljevskoj slobodi 25. prosinca 1066. „Otada ta institucija postoji kao živi spomenik vjere i kulture te biva oazom molitve, tišine i sabranosti. Pratila ju je naklonost svjetovnih vladara i blagoslov Crkve i njenih poglavara. Zato ovom prigodom želimo reći Bogu hvala što slobodna i neovisna domovina Hrvatska, kakvom ju je želio i stvarao i kralj Krešimir, pruža prigodu i sadašnjim djevojkama i mladićima biti sljedbenicima velikog monaha sv. Benedikta. Zahvalni smo za obilna djela vjere i kulture koju su nam u nasljeđe diljem naše obale i šire ostavila njegova duhovna djeca. Nezamisliva je naša baština bez bogatog obola duhovnosti koju je obilježilo Ora et labora sv. Benedikta”, poručio je mons. Puljić, zahvalivši za monaški život u Zadarskoj nadbiskupiji na Ćokovcu, Pagu i u Zadru sv. Krševan i sv. Marija. „Drago nam je što se i danas iz tih ograđenih središta molitvene šutnje čuju i šire uzdasi molitve i sabranosti koji liječe dušu, usprkos okružja koje je i onda i danas ugrožavalo duh i smisao zapadnog redovništva. Samostani su i nastajali kao tihe oaze sabranosti u kojima je pred moralnom klonulošću rastreseni čovjek tražio zaklonište smiraja i povjerenja, svetišta, oaze duhovnosti, koje i kad su suzama oblivene, ozdravljaju dušu i donose okrepu i blagoslov”, rekao je nadbiskup. Upozorio je da se „u naše doba, nažalost, takvu duhovnost ne razumije i ne trpi, nego je progoni nametnuti stil buke i galame, pa čovjek više ne nalazi prostora za šutnju i tišinu gdje bi u sabranoj molitvi mogao biti sâm sa sobom”.

Regule molitve i rada s visokim zidinama odvajale su samostane od svijeta i bile pomoć osobama koje su birale kontemplativni život.

Tu ih je štitila kraljevska sloboda od „drznika koji bi se suprotstavili“, kako reče Petar Krešimir IV., samostanskom načinu života. „Zato im se kralj svojom odredbom priprijetio. To je zapravo bio smisao kraljevske slobode kojom je bila osigurana autonomija

i kutak tišine svojstven životu Bogu posvećenih osoba, a zaštićen ukazom kralja pred izvanjskom ugrozom onih koji takav stil života ne shvaćaju i ne prihvaćaju. Takvih je, dakle, bilo u Krešimirovo vrijeme, a ima ih i danas. Oni se ne obaziru na duh, nakanu i slovo kraljevske slobode koju su blagoslovili ondašnji hrvatski biskupi, već tjeraju svoje vlastite interese. I nerijetko se drsko ponašaju, pa u ime sekularizma i sekularnosti otpisuju iz svoje sredine duhovne stvarnosti, a svojim stavovima i ponašanjem ugrožavaju sami duh kontemplacije“, upozorio je mons.

Puljić. Spomen državničkog čina kralja Petra Krešimira IV. prigoda je upitati kako se kao nasljednici bogate duhovne baštine odnosimo prema blagu koje smo naslijedili, rekao je nadbiskup, „koliko svojim poštovanjem i stavom pomažemo gostima i strancima da osjete kako su to naše svetinje pred kojima se drugačije ophodimo nego prema drugim zgradama i prostorima“. Upozorio je da se upravo u blizini zadarske katedrale sv. Stošije, crkava sv. Marije i sv. Šime, ljeti i zimi događa najviše bučnih skazanja i koncerata. „Govori se kako takve buke oko crkava nije bilo ni u vrijeme komunizma. Istina, drugovi su tada odvodili mlade i odrasle iz crkava nedjeljom na sportske terene ili radne akcije. Nisu držali do Krešimira ni do njegovih odredbi. Ali, crkve i svetišta ostavljali su u miru. Nisam nostalgičar koji bi plakao za 'dobrim starim vremenima', pogotovo ne za socijalističkim.

Ali, dijelim zabrinutost upravitelja svetišta i žitelja zadarskog poluotoka u pogledu našeg odnosa pred kulturnim i duhovnim blagom koje smo naslijedili“, rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup smatra da su pred nama i novim naraštajem izazovna i teška pitanja: „Kako se kao pojedinci i kao zajednica hrvati s agresivnim nasrtajima profaniranja naših svetinja? Kako očuvati intimu duše ali i sakralnost duhovnih prostora, svetišta i samostana od rastresenosti, buke i galame, koje poput groznice haraju današnjim svijetom? Kakvu

obvezu ima sadašnje hrvatsko društvo u čuvanju primljene baštine koja je stoljećima zalijevana uljem molitve, duhovnosti i evanđelja? Ima li hrvatska država pravo očekivati da Bogu posvećene osobe nastave i danas doprinositi općem dobru svojom molitvom, žrtvom i predanjem? Trebaju li grad i društvo u tom vidu nešto činiti kako bi se zaštitile te oaze molitve i mira u duhu spomenute kraljevske slobode“. Nadbiskup je izrazio radost što usred sekulariziranog svijeta i danas postoje duhovne oaze u kojima se promiču vrednote ljubavi, žrtve, svetosti, čistoće, mira i zajedništva. „Koliko god nam se činilo da je svijet hladan i nezainteresiran za nebeske stvari, nismo bez svjetla i nade. Uvjereni smo kako Bog i od naše osrednjosti, mlakosti i bezvoljnosti, od naše vode koja nije ni za piće, čini dobro vino. Zato se Crkva ne umara poticati i pozivati Bogu posvećene osobe neka budu kvasac koji brašno uskisava; neka budu puni dobrote i topline koja tijesto u kruh pretvara. Posebice ih potiče i ohrabruje neka u svijetu buke, galame i iskidanih veza, grade mostove mira, prijateljstva i ljubavi; neka njeguju duhovnost tišine i zrače mirom, radošću i predanjem“, potaknuo je mons.

Puljić, istaknuvši riječi jedne poglavarice da „zajednicama ne trebaju oni koji se boje ili prilagođavaju životu izvan samostanskih zidina, nego trebaju Božjim duhom zahvaćeni pojedinci i zajednice koje s Kristom surađuju i žive od molitve, sakramenata i zavjeta“. „Iz kontemplativne šutnje i nutarnje samoće, iz pobjede nad bukom vanjskog svijeta rađa se dijalog sa sobom i s Bogom, pisao je kćerima i sinovima sv. Benedikt, otac zapadnog monaštva“, podsjetio je nadbiskup. Poželio je da i to slavlje bude poticaj koludricama da ostvaruju evanđeoske zavjete po kontemplativnom dijalogu koji vodi vrhuncima askeze i mistike i Bogu, izvoru radosti. „Koludricama sv. Marije čestitamo visoku obljetnicu i priželjkujemo da svatko tko dođe u ovu oazu duhovnosti osjeti blagodati milosnog po-

hoda. Ovo prigodno jubilarno slavlje neka bude naš zajednički himan zahvale za silna djela koja nam kroz vjekove učini Gospodin i naša velika molitva za dane i godine pred nama. Neka i dalje u ovom svetištu, a preko njega i u Zadru, cvjeta vjera u Uskrsloga.

Neka se u svemu slavi Bog jer gdje je Bog, tamo je i budućnost. I to nam je dosta“, zaključio je nadbiskup Puljić.

Za vrijeme mise gregorijanske napjeve pjevale su benediktinke sv. Marije pod vodstvom zborovođe Igora Cecića. Komorni zbor Ivan Filipović pjevao je Misu Caecilianu (A. Vidaković), pod ravnanjem Gorana Jerkovića, za orguljama je bio Milan Hibšer. (ika) Novo vodstvo u Stepinčevu Karmelu u Brezovici 29. listopada 2016.

U petak, 28. listopada, na blagdan sv. Šimuna i Jude Tadeja, zajednica bosonogih sestara karmelićanki u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, na svojim redovitim izborima, kojima je predsjedao zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, a nakon kanonske vizitacije, izabrala je svoje novo vodstvo. Za prioricu je izabrana s. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić).

S. M. Josipa od Presvetog Trojstva (Marija Cerovski) izabrana je za I. savjetnicu, s. M. Alojzija od Krista Kralja (Delfica Čarapina) za II. savjetnicu, s. M. Mateja od Duha Svetoga (Mia Bulić) za III. savjetnicu a s. M. Daniela od Duha Svetoga (Verica Sabljak) za IV. savjetnicu. (ika) Proslava Dana Salezijanske obitelji 29. listopada 2016.

U zavjetnoj crkvi sv. Mati slobode u Zagrebu na Jarunu, oko 150 sudionika iz raznih salezijanskih zajednica i mjesnih središta, slavilo je, 29. listopada, Dan Salezijanske obitelji na

146

147 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

temu „Milosrdno lice Salezijanske obitelji”.

Sudjelovale su glavne grane don Boscove obitelji: salezijanci, don Boscovi duhovni sinovi (SDB), sestre salezijanke, Kćeri Marije Pomoćnice (KMP), Salezijanci suradnici (USS), Don Boscovi bivši učenici i učenice (DBBU), Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice (ADMA), te Pokret salezijanske mladeži (PSM). Nakon srdačne dobrodošlice u atriju crkve na samom početku sve je sudionike pozdravio uime domaćina, don Ante Vasilj, ravnatelj salezijanske zajednice i župnik župe Duha Svetoga na Jarunu. Potom je gospođica Antonija Ledenko najavila uvod u temu koji je započeo kratkim i znakovitim kazališnim prizorom iz evanđeoskog odlomka o milosrdnom Samarijancu i don Boscova pisma upućena 10. listopada 1885. don Jakovu Costamagni, argentinskom provincijalu koji su izveli salezijanski kandidati iz Podsuseda. Tijekom samog uvoda uz prigodne tekstove iz bule pape Franje „Misericordiae vultus” i pisma don Ángela Fernándesa Artimea, vrhovnog poglavara salezijanske Družbe, upućena Salezijanskoj obitelji zaredala su i svjedočanstva svih grana Salezijanske obitelji na temu susreta. Cilj uvodnog dijela bio je potaknuti rad u skupinama kako bi postojeća iskustva urodila novim idejama i stvorili nove mogućnosti zajedničkog djelovanja i suradnje na provincijalnoj i mjesnim razinama.

Među originalnim iskustvima našla se inicijativa u zajednici sestara KMP na Jarunu koje su animirale akciju sakupljanja novčanih sredstva da se siromašnim obiteljima plate zaostali računi i njihovim domaćinstvima vrati uskraćenu struju. Iskustvo salezijanaca suradnika u Rudešu zadivilo je prisutne svojim karitativnim pohodima Domu socijalne skrbi za djecu i maloljetnice u Bedekovčini.

Iskustvo se nastavlja.

Salezijanci suradnici na Jaranu vode Osnovnu katoličku školu i odgajaju nove naraštaje kao poštene građane i dobre kršćane po uzoru na sv. Ivana Bosca, snagom njegove odgojne karizme. Bore se za novi prostor uzdajući se u Božju providnost i pomoć dobrih ljudi, sve to prateći abrahamovskom vjerom da će brojnim problemima pronaći prava rješenja.

Salezijanski bogoslovi zajedno s don Mihovilom Kurkutom i don Davidom Leskovarom izložili su se neuobičajenom riziku i nekoliko vikenda posjećivali kaznionicu u Turopolju družeći se sa zatvorenicima, pravomoćno osuđenim maloljetnim i punoljetnim mladima od 14 do 23 godine ljudske i kršćanske vrijednosti riječju i primjerom, što je osobito do izražaja došlo u zajedničkim sportskim aktivnostima.

Osobitu pozornost plijenio je posjet salezijanaca don Damira Stojića, don Mihovila Kurkuta, salezijanskih bogoslova te nekoliko volontera iz salezijanske mladeži festivalu elektronske glazbe, popularnoj „Ultri” na Poljudu. Svjedočanstva koja su kratkim i upečatljivim trenucima ostavljala dubok trag u dušama mladih dok su dijelili vodu u bocama s natpisom „Dragocjen si u mojim očima”.

Salezijanci suradnici u župi na Kmanu, mogli su i ove godine istaknuti prokušano iskustvo odgojne inicijative i projekta Ljeto za mlade siromašnijih obitelji i obitelji s brojnom djecom.

Riječki su volonteri svjedočili svoju milosrdnu ljubav bolesnicima, beskućnicima, narkomanima, prognanicima, invalidima u tijelu, ali ljudima kako su rekli „vedra duha i pravim slavljenicima života, pred kojim bi se životi mnogih jakih u tijelu mogli postidjeti. Aktivni su bili i u Dječjem ljetu koje je u župnom dvorištu Marije Pomoćnice kršćana danima okupljalo više desetaka djece i mladih.

Ne malo zanimanje izazvao je projekt knežijanskog župnog Caritasa koji je u cijelosti zbrinuo izbjegličku obitelj iz Sirije na preporuku salezijanaca iz Beča kamo su grješkom došli, pa stoga nisu mogli ostati. U akciji pripreme smještaja koji je ponudila velikodušna obitelj kao djelo milosrđa, svojim trudom pomogli su salezijanski kandidati iz Podsuseda.

U svjedočanstvima nisu oskudijevali ni drugi salezijanci suradnici, don Boscovi bivši učenici, i članovi Pokreta salezijanske mladeži iz odgojno-pastoralnih zajednica Zagreba, Zadra, Splita, Dubrovnika, Žepča, te Slavonije i Baranje.

Nakon međusobnog bogaćenja brojnim inicijativama i očitovanju milosrdnog lica Salezijanske obitelji, sudionici su podijeljeni u desetak grupa nastavili produbljivati i još detaljnije svjedočiti pojedinačna, kao i zajednička iskustva na spomenutu temu. Vremena je bilo premalo da se čuje sve i svakoga, jer smo se, po programu, okupili u svetištu na sv. misi koju je predvodio provincijal don Pejo Orkić. U nadahnutoj je propovijedi, slijedeći evanđeoski lik bogatog mladića, ukazao na suvremenu potrebu mladih za duhovnim iskustvima kao i na poteškoće s kojima se u svojim iskrenim pokušajima susreću.

Spomenuo je kako mlade danas zarobljavaju mnoge stvari, ali da baš takvima trebamo pomoći da otkriju milosrdno Božje lice u Isusu Kristu onako kako smo svjedočili dok smo se međusobno hrabrili budeći u njima još veću želju da traže Krista i da mu se suobličuju slijedeći svijetli lik prvog don Boscova nasljednika, don Ruu, čiji liturgijski spomendan se toga dana slavio. Svetu misu animirao je Mješoviti pjevački zbor župe Duha Svetoga pod vodstvom profesorice Maruše Bartolić.

Na kraju svete mise intervenirao je povjerenik za salezijance suradnike, don Petar Belina koji je prisutne izvijestio da je izabrano novo

Pokrajinsko vijeće koje će slijedeće tri godine voditi Udruženje Salezijanca suradnika u sastavu: Vedran Kosalec, koordinator, Sanja Ilić, tajnica, Spomenka Miholić, rizničarka, Snježana Belina, savjetnica za formaciju, Antonija Ledenko, savjetnica za apostolat, i Luka Hudinčec, savjetnik za komunikaciju.

Povjerenici salezijanaca i kćeri Marije Pomoćnice pri vijeću ostaju i dalje don Petar Belina i s. Maja Dolenec. Don Petar je dosadašnjem koordinatoru, g. Zlatku Štoreku, prigodnim darom zahvalio na iskrenom zalaganju i trudu kojima je u proteklom šestogodištu vodio i animirao Salezijance suradnike u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Po završetku mise sudionici susreta u popodnevnim satima još jednom su se okupili u svetištu sv. Mati slobode na zahvalni molitveni završetak koji je animirao don Stjepan Bolkovac. Don Pejo je pročitao zaključke i poticajne odluke ovogodišnjeg susreta, zaželjevši da se pojedine grane Salezijanske obitelji još više međusobno povežu i u salezijanskom duhu, da budu djelotvorne u omladinskom apostolatu, i da se nesebično daju svima, osobito siromašnima, ugroženima i mladima na egzistencijalnim periferijama vjere i društva. (AS) 50. obljetnica djelovanja Klanjateljica Krvi Kristove u Kutini 29. listopada 2016.

U Kutini je u subotu 29. listopada svečanom misom proslavljena 50. obljetnica djelovanja Zajednice sestara Klanjateljica Krvi Kristove u župi Blažene Djevice Marije Snježne. Misu je točno na dan dolaska sestara u Kutinu (29. listopada 1966. godine) predvodio i propovijedao preč. Dragutin Papić, župnik kutinski.

U molitvi se spomenuo i osam preminulih sestara. Naznačio je neizmjeran prinos i zahvalu sestrama za bogatstvo ostvarenih sadržaja koje je u pola stoljeća dalo njih 48 toj,

148

149 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

ali i župama koje su se razvile iz kutinske, posebno Repušnici i Ilovi. Na misi nazočnih 17 sestara izgovorilo je zavjete. Riječi zahvale Kutini koja je prepoznala njihov rad uputila je aktualna poglavarica s. Olivera Šapina.

Prije mise prikaz o djelovanju Zajednice dao je kroničar kutinskog života, pa tako i vjerskoga Dragutin Pasarić. Vjernici Kutine, a o čemu govori i sačuvani tekst dobrodošlice vrlo su srdačno dočekali sestre. Prvo sjedište iz 1966. godine, ali i drugo od 1988. godine u kojemu su sestre danas sa samostanom Navještenja Marijina u neposrednoj su blizini crkve. Prve kutinske sestre bile su Vjenceslava Novinc, Kerubina Vergot i Lidija Petrušić.

Utemeljenje je ostvareno zaslugom rođenog Kutinčanina mons. Vladimira Stankovića, tada tajnika zagrebačkog nadbiskupa dr.

Franje Šepera i kutinskog župnika vlč. Ferde Orlovića.

Od 1971. godine potporu njihovom djelovanju davao je župnik mons. Željko Slonjšak, a u minulih 12 godina to čini sadašnji župnik preč. Dragutin Papić. Dojmljivo je bilo svjedočenje o prvim početcima koje je iznijela Kutinčanka sestra Klanjateljica Krvi Kristove Mirjam Kuštreba, tada petnaestogodišnjakinja. Svoj zanos pod naslovom Novo u Kutini predstavila je 1967. godine stihovima u Malom koncilu. Iz Kutine u tom duhovnom zvanju su i s. Branislava Garvan i s.

Bernardica Kesak. Inače više sestara bile su dragocjene suradnice vjerskog časopisa Ideja (izlazio u Kutini više od dva desetljeća).

S demokratskim promjenama život sestara, posebno glazbeni u više oblika postao je i sastavnicom pozornica u gradu i zapaženo obogatio kulturni život Kutine. Sestre danas iznimno dobro surađuju s Družbom Sinova Bezgrješne u zajedničkom promicanju imena i djela Sluge Božjega brata Ivana Bonifacija Pavletića. Zlatni jubilej tihog i nadasve plodnog rada danas vezanog i za kateheze u osnovnim i srednjim školama kutinskim se-

strama Klanjateljica Krvi Kristove čestitala je njihova regionalna poglavarica s. Anamarija Antolović. (ika) Blagoslov novoizgrađenog Duhovnog centra Misionara Presvetoga Srca Isusova 30. listopada 2016.

Na 31. nedjelju kroz godinu, 30. listopada 2016. u 16 sati, riječki nadbiskup i metropolita dr. Ivan Devčić, nakon župne sv. mise, zazvao je Božji blagoslov na novoizgrađeni, prvi u samom mjestu Vrbovsko, Duhovni centar za mlade i druge osobe. Suslavitelji su bili p. Andreas Steiner MSC, provincijal južnonjemačko-austrijske provincije Misionara Presvetoga Srca Isusova (Herz-Jesu-Missionare) iz Salzburga, kao i novi dekan preč.

Stjepan Porkulabić te nekoliko svećenika Delničkoga dekanata.

Prije samog blagoslova, nadbiskup Devčić je zahvalio svim brojnim sudionicima ovog poduhvata te je naglasio da svako djelo treba biti nošeno, ne samopromocijom, nego ljubavlju.

Događaju su nazočili i brojniji vjernici iz Rijeke te predstavnici lokalnih vlasti i službi, prije svega gradonačelnik Grada Vrbovskog dipl. ing. Dražen Mufić, donatori i izvođači radova.

Duhovni centar, odnosno njegov prenoćišni dio, dio je cjeline župnog pastoralnog centra, a izgrađen je u neiskorištenom potkrovlju pučke kuhinje župnog Caritasa. (ika) Jubilejska godina za Hrvatsku provinciju karmelićanki Božanskog Srca Isusova 30. listopada 2016.

U nedjelju 30. listopada 2016. za Hrvatsku provinciju karmelićanki Božanskog Srca Isusova započela je jubilejska godina u kojoj će se na poseban način obilježiti i zahvaliti za 100 godina prisutnosti ove redovničke za-

jednice u Hrvatskoj. Samoj proslavi otvorenja jubileja prethodila je trodnevna priprava koju su predvodili o. Antonio Mario Čirko i o. Mato Miloš, OCD. Nadahnuće za dolazak u Hrvatsku dobila je utemeljiteljica bl. Marija Terezija od sv. Josipa kada se susrela s hrvatskim iseljenicima u SAD i Kanadi. Uvidjevši njihove potrebe, pisala je svećenicima u Hrvatsku moleći ih da djevojke zainteresirane za redovnički život upoznaju s Karmelom BSI i potaknu ih na rad s hrvatskim iseljenicima. Istodobno je poslala sestre iz Beča da u Zagrebu otvore dječji dom i samostan. Providnost je htjela da djevojke pozvane u Karmel BSI ne odu u Ameriku već ostanu u Hrvatskoj. Godine 1917. osnovan je prvi samostan u Hrvatskom Leskovcu i upravo zbog te činjenice i ova jubilarna godina se otvara na mjestu samih početaka.

Program svečanog otvorenja godine jubileja započeo je u 16.30 sati predstavljanjem povijesti duhovnosti i apostolata Karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj nakon čega je uslijedila kratka pobožnost bl. Mariji Tereziji od sv. Josipa.

U 17.00 sati ulazna je pjesma označila početak svečanog euharistijskog slavlja koje je predvodio mons. Zdenko Križić, biskup gospićko - senjski. U koncelebraciji uz biskupa Zdenka Križića prisutni su bili o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije i predsjednik HKVRPP-a, don Pejo Orkić, provincijal hrvatske salezijanske provincije, don Stjepan Bolkovac, tajnik hrvatske salezijanske provincije, vlč. Dubravko Škrlin Hren župnik župe sv. Ivana Nepomuka, vlč.

Mijo Matošević, župni vikar Župe sv. Ivan Nepomuka, o. Mato Miloš, OCD, don Anton Šuljić i vlč. Anđelko Kaćunko, župnik Župe sv. Stjepana mučenika u Otočcu.

Prisutan je bio i velik broj sestara iz svih zajednica hrvatske provincije, članovi Zajednice karmelskih laika iz Slavonskog Broda, Strmca, Zagreba i Hrvatskog Leskovca, mladi Karmela Božanskog Srca Isusova iz više zajednica, brojni prijatelji i rodbina sestara.

Euharistijsko slavlje toga dana animirao je ansambl „MI tamburica” koji već 35 godina djeluje i u Hrvatskom Leskovcu obogaćuje liturgijska slavlja. Za ovu svečanu priliku ansambl je uvježbao nove glazbene sadržaje i prekrasno višeglasno izveo himnu ovoga jubileja. Zbor je bio u proširenom izdanju obogaćen sestrama karmelićankama BSI, a sve se odvijalo pod brižnim ravnanjem gđe Renate Krajina.

Nakon završetku ulazne pjesme svoju srdačnu dobrodošlicu mons. Zdenku Križiću uputio je vlč. Dubravko Škrlin Hren, župnik Župe sv. Ivana Nepomuka. Nakon njega, uime karmelske obitelji doborodošlicu je izrazila provincijalna poglavarica s. M. Kristina Pišković. Naglasila je kako ovaj jubilej u hrvatskoj provinciji počinje srcem punim zahvalnosti i hvale Trojedinom Bogu: za Majku Utemeljiteljicu i njezinu vjernost poticaju Duha Božjega koji je u njoj rasplamsao jaku čežnju za osnutkom Karmela BSI u hrvatskom narodu, za Božja neizmjerna dobročinstva, za svaku sestru, svaku kćer naše drage Karmelske Gospe koja se svojim redovničkim posvećenjem darovala Kristovu Srcu kao žrtva prinosnica, za sve obitelji iz kojih su sestre nikle, za župne zajednice u kojima su djelovale, za pridružene članove i mlade koji su se pridružili da karizmu sestara karmelićanki BSI čine živom i djelotvornom.

Zahvalivši i osobno ocu biskupu Zdenku, koji je kroz sve ove godine bio uistinu subrat karmelićanin, pouzdan prijatelj, savjetnik i duhovni pratitelj, s. Kristina je zamolila da u misnoj žrtvi prinese molitve Gospodinu kako bi ova jubilejska godina bila milosno vrijeme rasta u svetosti. Na kraju su svoj

150

151 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

pozdravni govor kroz prigodnu recitaciju uputila i djeca iz dječjeg doma koja su bila posebna briga i ljubav naše bl. Mrije Terezije od sv. Josipa.

Posebno je dirljiva bila propovijed biskupa Zdenka koji je tumačeći evanđelje naglasio važnost ostanka u ljubavi koju treba njegovati, za ljubav se treba boriti, i ljubavlju treba ljubiti kao što je Isus ljubio. Ljubav nužno vodi učenika da se troši za druge, ljubav se hrani žrtvama. Ako ljubav umre, ako se potroši može donijeti puno roda, onda ljubav ima smisla. Isus želi da učenici nose svijet da nisu izabrali nego da su oni izabrani. Svrha izbora je da idu i rod donose, i rod da ostane, tj. ostaviti nešto iza sebe. Ostaje ono što smo učinili za druge. To ostavlja tragove naših života i ostajemo živjeti u tim tragovima bez obzira na smrt. Blažena Terezija od sv. Josipa je jako dobro razumjela ovaj Isusov govor.

Njezino djelo, njezin rod je ostao. Sestre i vi ste njezin rod, njezin rod su i tolika siromašna djeca, toliki napušteni koje je ona spašavala jer je ljubila kao što voli Isus... Srce mora ljubiti kao što je Isusovo srce ljubilo, onda je uspjeh zajamčen. Stoga je ona svoj Karmel prozvala Božanskog Srca Isusova.”

Prije samog kraja gđa. Renata Krajina, ujedno i voditeljica Zajednice karmelskih laika u Hrvatskom Leskovcu, izrazila je svoju zahvalnost u ime Zajednice karmelskih laika, mladih Karmela BSI i Škapularske bratovštine. Istaknula je kako je velika milost živjeti kršćanski život pod karmelskim plaštem koji se sve više širi i za laike. Ozračje je to u kojem duše sazrijevaju u vjeri i nadi, u kršćanskom zajedništvu i ljubavi. „Tko je od Boga primio dobru narav, tj. dobre prirodne osobine i sklonosti neka ih ne slomi, neka ih samo upravi prema pravom cilju!”, hrabri bl.

Marija Terezija od sv. Josipa. I ovim citatom zaključila je svoju zahvalnu riječ gđa Krajina s obećanjem da će laici i dalje nastojati u otvorenosti i širokogrudnosti jačati Karmel

BSI i cijelu Crkvu.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je štovanje moći bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Hrvatska provincija je za ovu prigodu dobila najveći dio kosti prsta bl. Marije Terezije od sv. Josipa. Moćnik je izrađen također samo za ovu prigodu u Zagrebu. Na njemu je vidljiva duhovnost Karmela Božanskog Srca Isusova.

Prisutan je karmelski križ, srce od trnja, a u podnožju je ugravirano geslo družbe i slika blaženice.

Ovo je tek početak brojnih događanja kojima će se obilježiti zahvalnost za ovo stoljeće karmelskog služenja u ljubavi i vjernosti. (BSI) 150. obljetnica dolaska sestara milosrdnica u Zlatar 30. listopada 2016.

Svečanim misnim slavljem, koje je u nedjelju 30. listopada 2016. godine u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zlataru predvodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, proslavljena je 150. obljetnica dolaska sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zlatar. U koncelebraciji s kardinalom bili su zlatarski župnik vlč. Dragutin Cerovečki, prebendar Prvostolne crkve zagrebačke dr. Zvonimir Kurečić te dosadašnji rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke mons. Zlatko Koren.

Na početku misnog slavlja kardinala su pozdravili župnik Cerovečki te provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije iz Zagreba s. Elizabeta Peršić.

U homiliji kardinal je tumačeći ulomak evanđelja koji opisuje Isusov susret sa Zakejem, govorio o tome što taj susret govori vjernicima: „Da bismo mogli vidjeti Isusa, susresti se s Njegovim pogledom, potrebno je da se poput Zakeja izdignemo iz svoje svakodnevice, iz svojih sigurnosti, iz svega

onoga što nas zatvara za pogled prema Bogu, za mogućnost susreta s Isusom”. Taj izlazak iz svojih ustaljenih navika i sigurnosti, pomaže nam da vidimo u prvom redu sebe, kakvi smo i kako živimo, a onda kada se u iskrenosti susretnemo s istinom o sebi, tada smo sposobni i za susret s Bogom, s Njegovim pogledom koji preobražava. No, kao što je potrebno izdići se iz svoje ustaljenosti koja čovjeku prijeći susresti Boga, potrebno je i sići s visina oholosti koja nam govori da nam Bog ne treba. Govoreći o reakcijama ljudi koji su bili svjedoci Isusova susreta sa Zakejem, kardinal je istaknuo važnost vlastitog preispitivanja, svakoga od nas, kakvi smo u odnosu prema bližnjima. Jesmo li poput onih koji su mrmljali protiv Isusova milosrđa prema Zakeju ili, i sami svjesni svoje grješnosti, slijedimo primjer svog Učitelja bivajući u svojim životima milosrdni i zauzeti u djelima milosrđa. Na milosrđe nas osobito u ovoj jubilejskoj godini Božjeg milosrđa poziva papa Franjo.

U nastavku homilije kardinal je govorio o djelovanju i značaju djelovanja sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Zagrebu, u samoj župi Zlatar te općenito u hrvatskom narodu ističući riječi sv. Pavla iz misnih čitanja: „Uvijek molimo za vas da vas Bog učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere te da se proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu – po milosti Boga našega i Gospodina Isusa Krista”. Kardinal je homiliju zaključio pozivom da ovo slavlje, koje nije samo slavlje župe Zlatar, nego zahvala Bogu za cjelokupno djelovanje sestara milosrdnica u hrvatskom narodu, bude snažan poticaj na vjerničkom putu svima, jer Bog čovjeka uvijek vodi prema boljem.

Prije završnog blagoslova kardinala je u ime župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća i vjernika laika pozdravio i izrekao zahvalu Srećko Pozaić zahvaljujući na pohodu i

poticajima s posebnim osvrtom na značaj djelovanja sestara milosrdnica u zlatarskoj župi. Kao uspomenu i zahvalu kardinalu za pohod župi, Blanka Sviben u ime cijele župe predala mu je dar, rad domaćeg umjetnika Darka Varge – prikaz Majke Božje Zlatarske u tehnici oslikane kamenine. Po završetku misnog slavlja sestre milosrdnice održale su prigodni koncert u kojemu je kao orguljaš orguljaškim skladbama sudjelovao i župnik Cerovečki, a potom se druženje župljana, sestara milosrdnica i kardinala nastavilo ispred crkve. Za proslavu 150. obljetnice dolaska sestara milosrdnica u Zlatar, župljani su se pripremali trodnevnicom koju je predvodio prebendar Prvostolne crkve zagrebačke dr.

Zvonimir Kurečić.

Prve sestre milosrdnice došle su u Hrvatsku na poziv kardinala Jurja Haulika, prvoga zagrebačkoga nadbiskupa, u rujnu 1845. godine. Nastojanjem tadašnjega zlatarskoga kapelana Alojzija Boroše 21. godinu poslije, 1866., došle su i u Zlatar. Godinu nakon dolaska preuzele su obuku ženske mladeži, brinule o crkvi, a bavile su se i orguljaškim pozivom. Školska godine 1947./48. bila je posljednja u kojoj su poučavale časne sestre u Zlataru.

Danas u župi djeluju dvije sestre. Sestra Marta Katanić koja brine o domaćinstvu i s. M. Bogoljuba Fotak, vjeroučiteljica i sakristanka. Od 1866. do 1948. godine radilo je u Zlataru, širilo kulturu, obrazovanje i kršćanski duh 59 sestara milosrdnica. Od 1948. pa do danas, kroz dulje ili kraće vrijeme, djelovalo je još 50-ak sestara milosrdnica.

Iz župe Zlatar 37 djevojaka postale su sestre milosrdnice od kojih je još šest živih sestara, i sve, osim s. M. Tihomire Parlaj, rodom su iz zlatarskog mjesta Batina. To su: s. Ignacija Pavlin, s. M. Agata Lugarić, s. M. Justina Pavlin, s. M. Vlasta Tkalec, s. M. Tihomira Parlaj, i s. M. Animira Pavlin, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. (ika)

152

153 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Tri sestre Službenice Milosrđa položile doživotne redovničke zavjete u Splitu 5. studenoga 2016.

Tri sestre Službenice Milosrđa (Anćele) položile su doživotne redovničke zavjete, a osam sestara proslavilo je svoje jubileje 25 i 50 godina vječnih zavjeta u subotu, 5. studenoga u samostanskoj crkvi Bezgrješne Djevice Marije u Splitu. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s umirovljenim šibenskim biskupom mons. Antom Ivasom, generalnim vikarom Mostarsko-duvanjske i TrebinjskoMrkanske biskupije mr. don Željkom Majićem i još s oko petnaestak svećenika iz različitih hrvatskih (nad)biskupija. Proslavi su nazočile brojne Anćele iz Hrvatske i iz Italije te rodbina i prijatelji.

Prije početka euharistijskoga slavlja riječ pozdrava uputila je provincijalna poglavarica Službenica Milosrđa s. Mariangela Galić.

Zahvalila je svima što su došli zajedno s Anćelama slaviti veliki dan za njihovu redovničku zajednicu, kazavši: „Slavimo Gospodina zbog izabranja, upućenog poziva te odgovora naših sestara.” Zahvalila je roditeljima i obitelji sestara što su svoje kćeri velikodušno darovali Bogu i redovničkoj zajednici te ih zamolila da im i dalje budu blizu podrškom i molitvom.

Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić istaknuvši da redovnice „zavjete Gospodinu vrše pred svim pukom Njegovim, među svojim sestrama i pred Crkvom Božjom”. Nadbiskup se osvrnuo na biblijska čitanja koja su sestre izabrale za taj dan te kazao: „Vjerujem da ste u njima prepoznali njegov glas i svoj odgovor, put poteškoće i radosti, da ste prepoznale sebe u toj Božjoj milosti kako biste rasle i bile znak njegove prisutnosti u svijetu i svjedok njegove milosrdne ljubavi.”

Tumačeći Božju riječ nadbiskup je naglasio da ni danas, kao ni u vrijeme proroka Jere-

mije, nije jednostavno živjeti vjeru u jednoga Boga u okružju punom idola. „Taj ambijent utječe na nas i nije lako reći: ‘Gospodine, evo me’ i odazvati se njegovom pozivu. Tim više, vaš je odaziv i redovnički poziv vrjedniji i važniji”, istaknuo je mons. Barišić te dodao da jednako tako nije lako danas biti ni otac ni majka, ni kršćanin. „Ali to je radost koju Gospodin obilato nagrađuje. Međutim, važno je vidjeti sebe ispravno i biti svjestan svoje ograničenosti, slabosti i nedostojnosti pred Gospodinom jer to je onda dobar temelj da bismo mogli rasti i iskusiti Božju milosrdnu ljubav”, kazao je mons. Barišić. Upozorio je da je današnje doba obilježeno krizom ljudskosti, čovječnosti i vjere. Čovjek se zatvara u egoizam i individualizam, a zaboravlja druge. Živi za sadašnji trenutak, zaboravlja prošlost i ne mari za budućnost. „Danas nema saveza koji traje, sve je privremeno i promjenjivo.

Vi se sa svojim doživotnim zavjetovanjem na neki način suprotstavljate današnjem mentalitetu prolaznosti, privremenosti i egoizma”, naglasio je, između ostaloga, nadbiskup Barišić u svojoj propovijedi.

Nakon homilije uslijedio je obred obnove zavjeta, a potom i polaganje vječnih zavjeta. Osam sestara obnovilo je svoje zavjete: s.

Božica Krajnović i s. Zora Penava proslavile su 25. obljetnicu zavjeta, a s. Gracijana Ćirko, s. Albertina Kešić, s. Roberta Marković, s. Tereza Raguž, s. Kristina Šarić i s. Emilija Šimić zahvalile su Bogu za 50 godina zavjeta. Vječne su zavjete po rukama generalne poglavarice M. Gabrielle položile tri sestre: s. Branka Plenča od Riječi Božje, s. Marina Vučemil od Mudrosti Križa i s. Marijana Puljić od Presvetoga Trojstva. Nakon prostracije za vrijeme koje se mole litanije, uslijedio je obred zavjetovanja te svečani blagoslov ili posvećenje zavjetovanica. Nadbiskup je potom zavjetovanim redovnicama predao znak zavjetovanja: križ, a generalna poglavarica stavila im je na glavu vjenčić. S tim je za-

vršen obred zavjetovanja te je nastavljeno s euharistijskim slavljem koje je svojim pjevanjem uzveličao zbor Anćela pod ravnanjem s. Roze Marković. Na kraju je misnoga slavlja nadbiskup čestitao redovnicama na zavjetima poželjevši im da ono što je Bog u njima započeo, sretno i dovrši. (ika)

Uvodeći u slavlje mons. Mrzljak je istaknuo da slaviti jubilej znači osvrnuti se na proteklo vrijeme i zahvaliti Bogu za sve učinjeno. U tome je kontekstu pozvao okupljene na molitvu za sve živuće i pokojne, sestre i župnike, koji su nastojali činiti dobro i predano živjeti poslanje koje im je bilo povjereno.

Nakon popričesne molitve s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica, prigodnim govorom se obratila svima nazočnima. Istaknula je da je ovaj jubilej dolaska sestara u župu svetog 6. studenoga 2016.

U nedjelju, 6. studenoga 2016., obilježena je Ilije proroka lijepa prilika za zahvalnost kako 50. obljetnica djelovanja sestara Kćeri Božje bi se gorljivije živjela sadašnjost i dalje kročiljubavi u župi svetog Ilije proroka kod Va- lo u budućnost. U sažetom povijesnom priraždina. Euharistijskom je slavlju prethodio kazu predstavila je povijest dolaska sestara i polusatni program u kojem je kroz scenski njihovo djelovanje u župnoj zajednici sve do prikaz i prigodne pjesme oživljeno sjećanje danas. Podsjetila je da su prve sestre stigle 15. na 50 godina predanoga rada i služenja 20 rujna 1966. na poziv tadašnjeg župnika preč. sestara koje su do sada djelovale u ovoj župi. Josipa Godrijana. Sestre su po dolasku preuzele župno domaćinstvo, a nakon dolaska Euharistijsko slavlje, u prepunoj župnoj cr- novoga župnika preč. Ivana Koščaka započekvi, predslavio je mons. Josip Mrzljak, varaž- le su pastoralno djelovati kroz katehizaciju i dinski biskup, a suslavilo je 20-ak svećenika, animiranje liturgijskog pjevanja. Zahvaljujumeđu kojima su bili svećenici iz Donjovaraž- ći velikom angažmanu pokojnog preč. Ivana dinskog dekanata i svećenici rodom iz ove Koščaka, dugogodišnjeg ilijanskog župnika, župe. Slavlje jubileja okupilo je 50-ak sestara. kao i mnogobrojnih župljana i sestara 30.

Osim sestara koje su porijeklom iz ove župe, rujna 2001. blagoslovljen je samostan Preslavlju su nazočile i sestre koje su ovdje, kroz svetog Trojstva, a 2004. prošireno je djelominula desetljeća pastoralno djelovale, kan- vanje sestara otvaranjem Dječjeg vrtića „Andidatice i postulantice, sestre iz Koprivnice, đeo”. Godine 2013. vrtić proširuje djelatnost Križevaca, Nove vesi i Granešine. Našoj za- za još jednu mješovito-dobnu skupinu djece hvali i proslavi pridružile su se i sestre Uršu- otvaranjem područnog objekta u Oštricama linke iz Varaždina te s. Nada Šestak, članica br. 9, na području grada Novog Marofa, u Družbe sestara naše Gospe, koja je također kući koju je darovao prečasni Ivan Košćak. rodom iz ove župe.

Nakon svete mise slavlje i druženje je nastavNa početku euharistijskog slavlja pozdravnu ljeno u dvorani Pastoralnog centra „Vilim riječ uputio je preč. Izidor Ferek, župnik. Po- Cecelja” gdje su uz predslavitelja, svećenike sebno je pozdravio predslavitelja mons. Mrz- i mnogobrojne sestre bili pozvani i roditelji ljaka te sve sestre članice Družbe Kćeri Božje sestara rodom iz ove župe. U ime sestara koje ljubavi na čelu sa s. Gordanom Igrec, provin- danas djeluju u župi s. Klarise, s. Monike i cijalnom glavaricom. Preč. Ferek je naglasio s. Leopolde svima je riječ dobrodošlice i zada cijela župa slavi veliki jubilej djelovanja hvale uputila s. Karmen Rojko, predstojnica sestara jer se kroz 50 godina djelovanja mno- svetoilijanske zajednice. Zatim je riječ preuzela s. Bernarda Horvat koja je animirala go milosti očitovalo po njihovim rukama.

50. obljetnica djelovanja Kćeri Božje ljubavi u varaždinskoj župi sv. Ilije

154

155 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

program tijekom zajedničkog ručka, a u kojemu je sudjelovao župni zbor i zbor kandidatica i postulantica Članovi župnoga zbora otpjevali su dvije pjesme i izrekli čestitiku i zahvalu sestrama. Kanidatice i postulantice, sa svojom odgojiteljicom s. M. Teom Barnjak, pod glazbenim vodstvom s. M. Cecliji Horvat izvele su nekoliko pjesama duhovnog karaktera, a potom su nastupile sa spletom narodnih pjesama raznih krajeva.

Slavlju 50. obljetnice dolaska sestara prethodila je trodnevna duhovna priprava tijekom koje su sestre upoznale vjernike s bogatom duhovnom baštinom Družbe.

U 50 godina prisutnosti u župi je djelovalo 20 sestara, a Družba Kćeri Božje ljubavi u tome je vremenu postala bogatija za jedanaest novih članica čija imena ovom prigodom spominjemo: s. M. Melita Kolar, s. M. Bogumila Blaži, s. M. Paula Borščak, s. M. Nikodema Sokol, s. Bernarda Horvat, s. Nevenka Jurak, s. Gordana Igrec, s. M. Cecilija Horvat, s. Danijela Koprek, s. Marjana Koščak i s. M. Ema Škriljevečki. (TB) 80. obljetnica djelovanja Družbe kćeri Božje ljubavi u Postirama 20. studenoga 2016. Župa sv. Ivana Krstitelja u Postirima na Braču proslavila je u nedjelju 20. studenoga 80. obljetnicu dolaska redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi u tu župu Bračkoga dekanata.

Njihova dolaska u bračku župu vjernici su se prisjetili na misama na kojima su zahvalili za njihovu višegodišnju prisutnosti i rad u župi te dobro koje su ostavili u župnoj zajednici.

Na misi je pred oltarom Sv. Ivana Krstitelja pjevao dječji zbor kojim je ravnala s. Silvana Jukić. Redovnice te družbe došle su u Postira 1936. godine na poziv tadašnjega župnika Joze Grgičevića. Prve redovnice u postirskoj župi bile su s. Jelislava Šaran i s. Salvatora Schimpach koje su preuzele dječji vrtić, zatim

crkveni zbor i uređenje crkvenoga prostora.

Treba spomenuti i s. Augustinu Labaš koja se istaknula izradom crkvenoga, odnosno liturgijskoga ruha koje je bilo priznato kao vrijedna umjetnina.

Za euharistijskoga slavlja koje je u crkvi Sv. Ivana Krstitelja predvodio višegodišnji postirski svećenik mons. Tonči Jelinčić, mjesni župnik Jure Martinić poručio je da su redovnice u Postirima uključene u pastoralni život župe, brinu se za crkvu, zatim za liturgijsko pjevanje te o starima i nemoćnima u skladu sa svojim prostornim mogućnostima. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak i svetkovinu Krista Kralja, primijetio je kako biti redovnica u današnje vrijeme znači svjedočiti vrijednosti Kraljevstva Božjega. Život posvećen Bogu pokazuje da se isplati živjeti za jednu drugačiju stvarnost. Dok zahvaljujemo Bogu za 80 godina njihove prisutnosti u našoj župi molimo da i dalje iz naše župne zajednice, ali i ostalih u domovini, Bog pozove ženska srca koja će na jedan radikalniji način izgrađivati Božje kraljevstvo na zemlji, poručio je, uz ostalo, župnik okupljenim vjernicima na misi zahvalnici.

Kroz 80 godina života i djelovanja redovnice su mijenjale nekoliko mjesta za stanovanje.

Od 1971. godine žive i djeluju u kući u blizini župne crkve koju su za potrebe redovnica ostavili Štef i Franka Bižaca. Brigom župnika i redovnica te darovima mještana redovnička kuća je prilagođena i uređen prostor za štićenike staračkoga doma o kojima skrbe redovnice. U sklopu redovničke kuće uređena je i kapela Sv. Josipa koju je 1980. godine blagoslovio tadašnji hvarski biskup Celestin Bezmalinović. Ta redovnička kapela bila je djelomično ostvarenje zavjeta mještana iz 1944. godine, a čije je ispunjenje ostvareno podizanjem zavjetne crkve Sv. Josipa na Glavici 2011. godine koju je blagoslovio hvarski biskup Slobodan Štambuk. Prije II. svjetskog rata redovnice su organizirale i vodile tečaje-

ve šivanja i ručnoga rada, a od 1948. godine sve više su bile uključene u pastoralni život župe. Vodile su katehizaciju predškolske i školske djece, pripremale i vodile programe za blagdane i različite prigode, a od uvođenja vjeronauka u škole aktivne i kao vjeroučiteljice u Osnovnoj školi Vladimira Nazora. U radu s djecom i odraslima posebno se istaknula s. Hosana Hranuelli, rodom iz Postira, koja je u postirskoj župi živjela i djelovala od kraja II. svjetskoga rata do 1985. godine. Vodila je crkveni zbor, a mnogi se sjećaju kako je djecu i mlade pripremala za sudjelovanje u tijelovskoj procesiji i za Gospu Karmelsku koja se u župi slavi kao zavjetna svetkovina.

Iz postirske župe u tu su redovničku družbu pristupile tri članice: s. Bogoljuba Šantić, s.

Hosana Hranuelli i s. Vinka Marović. Danas u redovničkoj kuću Sv. Obitelji žive i djeluju četiri sestre: predstojnica i kuharica s. M. Danimira Juko, umirovljena redovnica s. M. Čedomila Todorić, sakristanka, orguljašica i župna katehistica s. M. Silvana Jukić i s. M. Nevena Pandža, medicinska sestra koja skrbi u domu oko starih i nemoćnih. (ika) Dan Družbe franjevki od Bezgrješne 20. studenoga 2016.

Dan Družbe franjevki od Bezgrješne proslavljen je 19. studenoga, a pripremile su ga sestre iz Zagreba. Kao odredište izabrana je Sisačka biskupija, koju su mnoge od sestara pohodile prvi put. Sestre su predvođene vrhovnom poglavaricom s. Zdravkom Gverić pohodile u središtu biskupije sisačkog biskupa mons. dr. Vladu Košića koji je sestrama bio domaćin cijelog dana.

Uz biskupa Košića sestrama su dragocjena i susretljiva pratnja bile gđa Spomenka Jurić, kustosica Muzeja grada Siska i s. Smilja Čirko, predstojnica Katehetskog ureda Sisačke biskupije, koje su vrlo zanimljivo i detaljno svojim tumačenjima tijekom ho-

dočašća upoznavale sestre i s drugim povijesnim, vjerskim i kulturnim znamenitostima biskupije.

U pozdravnom govoru časna majka s.

Zdravka Gverić pozdravila je mons. Vladu Košića u ime cijele Zajednice, zahvalila mu na gostoprimstvu i ukratko predstavila povijest i sadašnjost naše Družbe. Biskup mons. Vlado Košić zahvalio je sestrama što su izabrale Sisačku biskupiju za odredište ovogodišnjeg Dana Družbe, ukratko predstavio povijest biskupije, njezine posebnosti i sadašnje stanje.

Uslijedio je obilazak ordinarijata uz stručno tumačenje gđe Spomenke Jurić. Obilazak su sestre započele u „Dvorani Jurana i Sofije” u Velikom Kaptolu u kojoj je 2. listopada 1839. godine izvedena prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku, štokavskog narječja, junačka igra „Juran i Sofija ili Turci pod Siskom” autora Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Domaćin mons. Vlado Košić sestrama je predstavio geografska obilježja biskupije te njezin prostorni smještaj.

Nakon obilaska središta biskupije sestre su pohodile katedralu sv. Križa gdje ih je dočekao i pozdravio katedralni župnik preč.

Marko Karača. Zadivljene unutrašnjosću katedrale, sestre su doznale mnoge detalje o njezinom sadašnjem i povijesnom uređenju. Stari dokumenti bilježe da je na ovomu mjestu crkva bila od pamtivijeka. Općenito se smatra da je župa Uzvišenja Sv. Križa utemeljena odmah nakon pokrštenja Hrvata u ovim krajevima, tj. već početkom 9. stojeća.

Još 1334. spominje se na prvom mjestu crkvu sv. Križa u Sisku u popisu župa Zagrebačke biskupije. Ova je crkva bila tijekom Sisačke bitke 1592. razrušena i kasnije ponovo sagrađena. Na glavnom luku u unutrašnjosti stoji natpis: Deo optimo et in cruce Filio (Bogu najboljemu i na križu Sinu). Velika slova natpisa daju zbroj: 1601. Pretpostavlja se da je

156

157 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

to godina dovršenja gradnje crkve.

Nastavak hodočašća vodio je sestre u Svetište Majke naših stradanje u Gori, gdje ih je dočekao župnik i rektor svetiša preč. Paško Glasnović. Crkvu Uznesenja BDM u Gori sagradili su templari u 13. stoljeću na mjestu starije romaničke crkve. Crkva je prvi puta teško oštećena u turskim osvajanjima, a nakon oslobađanja prostora Banovine temeljito je obnovljena, te u drugoj polovici 19. stoljeća i znatno produžena. U Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine Gora je bila okupirana, a u srpskoj agresiji crkva je granatirana i zapaljena početkom listopada 1991. godine. Raščišćavanjem ruševina i istraživanjem njezinih preostalih zidova, ispod baroknog sloja pronađeni su izvorni zidovi templarske ranogotičke crkve sa svim dijelovima sustava svođenja i ostalim pojedinostima, što je usmjerilo obnovu na rekonstrukciju templarskog sloja crkve.

U ovom svetištu je mons. Vlado Košić predvodio euharistijsko slavlje za sestre. U uvodnoj riječi potakao je sestre na pobožnost Mariji uz želju da im zagovor svete Bogorodice koja i zaštitnica Zajednice sestara isprosi darove Sina Božjeg. U homiliji biskup je okupljene sestre upoznao s mučeničkom poviješću ovoga kraja od turskih vremena sve do Domovinskog rata istaknuvši kako su se ovdje narod i crkva uvijek dizali iz pepela.

Biskup je istaknuo i kako je jedan od razloga zašto ovo svetište nosi naziv Majke naših stradanja taj što se u najtežim trenucima naš narod uvijek utjecao u pomoć Mariji.

“Naglasak nije samo na stradanju nego upravo na tome da je Marija sunce i da je to stradanje obasjano Kristom Gospodinom kojeg je ona nama donijela i koji nas tog stradanja i žrtava i našeg križa povijesti i nacionalne patnje oslobađa. Marija je naša nada i zora našeg spasenja te sunce u stradanju koje pokazuje budućnost i nadu. Naša Biskupija kao

i čitava naša domovina osobito časti Blaženu Djevicu Mariju i njoj se utječe u teškoćama.

Ova crkva je svjedočanstvo kako mi u teškoćama uvijek uskrisavamo. Uvijek tu patnju i rušenja uspijevamo prevladati. Mi kršćani trebamo znati da bez borbe nema ni uspjeha, nema ni spasenja. Spasenje nam je darovao Krist, ali kako kaže sv. Augustin, nitko nije pobijedio tko se nije borio”, poručio je biskup sestrama. Kao i dosadašnjih godina, sestre su nakon porpičesne molitve obnovile svoje zavjete te izmolile molitvu za što skorije proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić utemeljiteljice Družbe.

U Petrinji su sestre obišle župnu crkvu sv. Lovre gdje ih je dočekao župnik preč. Josip Samaržija. Crvka sv. Lovre sagrađena je 1780. godine na mjestu starije crkve. Okupacijom Petrinje u Domovinskom ratu crkva je potpuno srušena i uklonjen joj je svaki trag. Nakon Domovinskog rata nova crkva je sagrađena na istom mjestu, istovjetnog oblika kao nekadašnja. Posvećena je 10. kolovoza 2011.

Sestre su obišle i spomen-zbirku fotografija u pastoralnom centru koje svjedoče o svim događajima vezanim uz prošlost i sadašnjost crkve. Kratko su posjetile i samostan sestara Kćeri Božje Ljubavi koji se nalazi u neposrednoj blizini pastoralnog centra i upoznale se s njihovim djelovanjem u župi.

Na obiteljskom imanju Korablje Tišinić sestre je čekalo iznenađenje: srne, jeleni, noj, kune, fazani i druge životinje životinje. Prekrasna priroda, prekrasna drvena kuća, a jelen i srne slobodno šeću i prilaze sestrama.

Nakon ukusnog zajedničkog ručka, uslijedio je ponovni odlazak u novi dio Siska i obilazak crkve Marije Kraljice Mira u Sisku, koja je prije godinu dana i posvećena. U njoj se nalazi predivan mozaik poznatog umjetnika Marka Rupnika. Sestre je pozdravio vlč.

Branko Koretić koji je sestrama kratko predstavio crkvu i župu. U oltaru ckrve nalaze se moći bl. Miroslava Bulešića.

Sestre su pjesmom pozdravile Gospu te nastavile put prema bazilici sv. Kvirina koja je bila zadnje mjesto hodočašća. Prva se drvena crkva svetog Kvirina u Sisku spominje 1653., a na istom je mjestu sagrađena nova oko 1670. Potom je tu 1784. sazidana trajna kapelica, dok je 1974., nakon odluke sisačke općine, kapelica srušena i groblje oko nje preorano. Siščani su se uvijek mnogo molili svetom Kvirinu i uvjereni su da upravo zahvaljujući njegovu zagovoru Sisak nije nikada pao u turske ruke. Štovanje je ovog svetca posebno bilo rašireno u Sisku tijekom 19. stoljeća. Za novu baziliku u naječaj za idjeno rješenje krenulo se 1996. Unutrašnji su prostori razmješteni u tri glavne razine, suteren, prizemlje. Posebno je dominantan zvonik (visok 36,8 m, a s križem 42 m) koji je smješten u zoni ulaza, ali djelomično uvučen u samu crkvenu lađu. U bazilici su sestre molitvom sv. Kvirinu zaključile Dan Družbe. (MS/ZN)

Splitski dominikanci proslavili 800. obljetnicu utemeljenja Reda propovjednika 25. studenoga 2016.

Na blagdan sv. Katarine Aleksandrijske, u petak 25. studenoga, u dominikanskom samostanu Sv. Katarine u Splitu svečano je proslavljena 800. obljetnica utemeljenja Reda propovjednika. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s dominikancima i drugim svećenicima. Prije početka misnoga slavlja riječ pozdrava i dobrodošlice uputio je župnik fr. Jozo Čirko.

da budemo dostojni svoga kršćanskog imena i poziva, da budemo prepoznatljivi kao Gospodinovi”, rekao je nadbiskup Barišić uvodeći u misno slavlje. U propovijedi je nadbiskup govorio o životnome putu sv. Katarine Aleksandrijske, svetice iz 4. stoljeća, i sv. Dominika (kraj 12. i poč. 13. st.), kojima je najveće blago bio Krist te su spremno podnijeli žrtvu za svoju kršćansku vjeru. Zajednička im je bila i ljubav prema Riječi Božjoj, prema Svetom pismu koje im je davalo argumente za opravdanje nade koja ih je nosila.

Nadbiskup je podsjetio da su dominikanci u Splitu skoro od samih početaka postojanja Reda. Dominikanski samostan u Splitu staro je zdanje u središtu grada (tik uz zidine Dioklecijanove palače), a osnovan je 1245. godine. Dakle, „dominikanci su kroz 800 godina u hrvatskom biću ostavili neizbrisiv biljeg. Pridonijeli su duhovnoj, kulturnoj i moralnoj izgradnji grada i naroda. Susretali su maloga čovjeka u njegovim problemima”, istaknuo je nadbiskup, dodavši da su oni dali i neizmjeran doprinos rastu Katoličke Crkve u svijetu. U dugoj povijesti dominikanci su Crkvi dali četvoricu papa, osamdesetak kardinala, tristotinjak svetaca i blaženika.

Nadbiskup je spomenuo samo neke, poput sv. Tome Akvinskoga, sv. Alberta Velikoga, sv. Katarine Sijenske, bl. Augustina Kažotića i bl. Ozane Kotorske. „Naša vjera raste zahvaljujući njima, svetcima i mučenicima, jer ‘krv mučenika sjeme je novih kršćana’”, rekao je mons. Barišić. U tom je svjetlu pozvao vjernike da se napajaju na životu svetaca i blaženika te svojim životom posvjedoče vjernost Kristu i Katoličkoj Crkvi.

“Toliko stoljeća naši dominikanci nazočni su u gradu Splitu. Zahvalni smo svim generacijama dominikanaca koji su utkali sebe u kulturni i duhovni rast našega naroda. Neka sv. Katarina Aleksandrijska, čiji blagdan danas slavimo, a koja je zaštitnica ove crkve, svojom svetošću i zagovorom ohrabri sve nas

Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem animirao župni mješoviti zbor „Sveti Dominik” pod vodstvom s. Leonije Bralić i Željka Veršića, riječ zahvale uputio je prior fr. Luka Prcela. Splitski dominikanci su se za proslavu pripremali trodnevnicom od 22. do 24. studenoga, bogatim duhovno-kulturnim

158

159 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

programom. Tako je u samostanu upriličen koncert klape „Sveti Juraj” HRM, otvorena je izložba fr. Vinka Draganje, a provincijal hrvatskih dominikanaca fr. Slavko Slišković i Ivan Armanda održali su predavanje o temi „Duh dominikanskog Reda”. (ika) Novo vodstvo Karmela u Mariji Bistrici 26. studenoga 2016.

Zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić izvršio je 25. i 26. studenoga redovitu kanonsku vizitaciju samostana Karmela Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici.

Po završetku vizitacije u nazočnosti kancelara Zagrebačke nadbiskupije mons. Stjepana Večkovića i pod predsjedanjem biskupa Pozaića održani su izbori za vodstvo zajednice u novom trogodišnjem razdoblju. Za prioricu je izabrana s. M. Petra od Presvete Euharistije (Mira Fišter), a za savjetnice: s. M. Gabrijela od Otkupiteljeve Ljubavi (Ružica Batelja), prva savjetnica; s. Bernardica od Lurdske Gospe (Anica Ivančić), druga savjetnica; s.

M. Natanaela od Maloga Isusa (Ana Šiljeg), treća savjetnica. (ika) Proslava blagdana Gospe čudotvorne medaljice 26. studenoga 2016.

U provincijalnoj kući Marijinih sestara u Osijeku, 26. studenoga proslavljen je blagdan Gospe čudotvorne medaljice. Svečano misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz koncelebraciju svećenika osječke regije.

Svoju homiliju nadbiskup je posvetio razlaganju prispodobe o milosrdnom Samarijancu. „Za ljubav prema bližnjemu nije važan objekt prema kojemu je usmjereno naše milosrđe, nego je važan subjekt koji vidi svoje bližnje i uvijek ima srca i ljubavi za njih?

Postaviti pitanje: Tko je moj bližnji? znači krenuti krivim putem. To znači krenuti od potreba bližnjega, a ne od mene koji trebam ljubiti i potvrditi se kao bližnji”, poručio je.

Na kraju homilije nadbiskup je kazao kako je utemeljiteljica Marijinih sestara, s. Leopoldina i cijela Vinkovska obitelj nastavila u Crkvi djelo koje je sv. Vinko Paulski započeo - liječiti rane bolesnog čovjeka. Nadbiskup primjećuje kako je utemeljiteljica s. Leopoldina željela Crkvu pretvoriti u gostinjac, u kojemu se skrbi za bolesne o kojima nitko drugi ne vodi brigu te je zato Družbu Marijinih sestra i osnovala. I papa Franjo svojom brigom za najpotrebitije i lišene svakog dostojanstva želi da ih Crkva primi, da Crkva bude kao poljska bolnica, u kojoj će se liječiti duhovne i tjelesne patnje maloga čovjeka.

Jutarnje misno slavlje blagdana predvodio je fr. Anto Pervan, gvardijan Kapucinskog samostana u Osijeku. Po završetku mise izloženo je Presveto.

Proslavi je prethodila trodnevnica koju je predvodio o. Zdravko Knežević, DI. (ika) Vrhovna uprava i poglavarica Družbe kćeri milosrđa u pohodu Hrvatskoj 29. studenoga 2016. Četrnaest redovnica Vrhovne uprave Družbe kćeri milosrđa iz više zemalja svijeta predvođene vrhovnom poglavaricom te Družbe M. Cristinom Orsillo od utorka 29. studenoga u pohodu je matičnoj kući svoje Družbe. U trodnevnom pohodu Korčuli sestre će posjetiti značajna mjesta utemeljiteljice vezane uz povijest Družbe i njihovu duhovnost: svetište bl. Marije Petković u Blatu, Prižbu gdje su pisane konstitucije Družbe i Babinu gdje je bl. Petković otvorila prvu školu na imanju svog oca i gdje je poučavala djecu.

Korčula je završni dio njihova boravka u Hrvatskoj koji je počeo 15. studenoga, a završit će 2. prosinca. Vrhovne vijećnice Družbe dva su tjedna radile na svom dokumentu Opći plan odgoja, Ratio formationis Družbe kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje. Do 29. studenoga taj su posao obavljale i boravile su u samostanu sv. Jeronima i duhovnom centru Kćeri milosrđa na Ugljanu.

Susret je organizirala vrhovna uprava Družbe. Među vrhovnim vijećnicama je i s.

Mirjam Gadža iz Hrvatske, treća od četiri savjetnice vrhovne predstojnice Orsillo na službi u Rimu. Na susretu sudjeluje i s.

Emila Barbarić, predstojnica Hrvatske provincije Krista Kralja. Redovnice pridošle u Hrvatsku došle su iz cijele Družbe, iz Južne Amerike, Argentine, Čilea, Paragvaja, Perua, Italije i Hrvatske provincije Krista Kralja. Uz hrvatsku provincijalku Barbarić, na susretu sudjeluju i s. Aurora Mercado, provincijalka iz Argentine, i s. Elvira Caseres, provincijalka iz Paragvaja.

Dokument plana redovničke formacije na kojem su redovnice radile ima uvodni dio i šest poglavlja koja prate razvoj pastorala zvanja, ulazak, kandidaturu, postulaturu, novicijat, juniorat i polaganje doživotnih zavjeta.

Taj jedinstveni dokument za cijelu Družbu datirao je od 1993. g., ali dolaze novi dokumenti Crkve, dogodila se beatifikacija utemeljiteljice Petković, više se proučavaju njeni spisi, pa ga je trebalo aktualizirati. „Novost dokumenta je što više ne će biti posebno područje koje govori o trajnoj formaciji. Prije je bilo kao da se trajna formacija događa na kraju, kao zasebna faza, kad se polože doživotni zajveti. Međutim, od početka treba razmišljati o trajnoj formaciji osobe. Crkva promiče da se od početka, svaki period u razvoju zvanja shvati kao trajna formacija onih koji su pozvani. Trajna formacija nije izdvojena, kasnija faza, nego cjeloživotni rad“, rekla je s. Emila Barbarić u osvrtu na

rad dokumenta koji u radnoj verziji ima 75 stranica. Obrađuje i sredstva kojima se redovnice služe u zvanju, crkvene dokumente o redovničkom životu. Postojeći plan formacije je trebalo revidirati, uskladiti, dodati potrebno. On je važan dokument za trajnu formaciju koja ne znači samo vrijeme početne formacije: postulantat, novicijat, juniorat, nego formacija traje od ulaska u Družbu do kraja života redovnice.

Susret je dio cjelokupnog programa pripreme ususret proslavi stote obljetnice djelovanja Družbe kćeri milosrđa 2020. g. Geslo tog pripremnog hoda je „Tkalje milosrđa i ljubavi Božje u svijetu“. „Bili smo ponosni na Godinu milosrđa koje je i u nazivu naše Družbe. S druge strane, imamo veliku odgovornost prema imenu, na koji način ga opravdati. Vrhovni i provincijalni kapituli su se bazirali na tome kako karizmu milosrđa što bolje aktualizirati u današnjem vremenu.

U porukama bl. Marije Petković sve je milosrđe. Kad slušate papu Franju, naša utemeljiteljica je bila prethodnica njegovih riječi, poruka i poziva. Sestre kažu, kao da papa Franjo čita njene spise. Najvažnije je da budemo svjedokinje Božjeg milosrđa i ljubavi u pravom smislu riječi. U Boga polagati sve svoje pouzdanje. Njegova providnost bdije nad nama, tako je bilo od početka Družbe“, rekla je s. Emila i podsjetila kako je bl. Petković protumačila njihovo ime: „Mi smo Kćeri milosrđa, što znači da smo rođene iz Božjeg milosrđa, iz njegovog milosrdnog srca, za vršenje djela milosrđa u ovom bijednom svijetu“. Utemeljiteljica je napisala mnogo tekstova i želja je Družbe objaviti ih, što je veliki posao. „Sve je aktualno, kao da bl. Petković s nama danas živi. Posebno je kad čujete sestre strankinje kako govore o utemeljiteljici.

Sestre idu tako radosno u kuću maticu na Korčulu, na izvore Družbe. Vidi se na njima čežnja. Kad je bilo upitno da li da ode u Blato, jedna sestra Paragvajka je rekla: 'Kako

160

161 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

ću doći tako blizu, a ne otići u kuću maticu Družbe. Najviše sam za to nastojala doći u Hrvatsku'. Kad strankinje tako govore o Hrvatici utemeljiteljici, onda smo ponosne“, rekla je s. Emila.

U dokumentu na kojem su radile redovnice su stavile i brojne citate blaženice Petković. „Časna majka Cristina nam je dala za razmišljanje misao utemeljiteljice: ‘Kćeri moje, budite takve osobe da znate upravljati sa svim duhovima i karakterima osoba. Jer svaka je osoba različita i svaka je Božji dar’. Stavila nam je na srce tu različitost. Ne možemo biti uokvireni, sve jednake. Moramo gledati što može jedna, što druga, što ne može, da se dopunjavamo različitošću. Utemeljiteljica je tu pedagogiju namijenila predstojnicama i učiteljicama, odgojiteljicama. Ali to svatko treba pročitati. Ima toliko ljudskoga, Božjeg i kršćanskog u bl. Mariji Petković. I to je govorila u ono vrijeme, kad je sve trebalo biti uniformirano. Kako je napredna bila. Bila je jako zahtjevna, govorila da treba raditi na sebi od mraka do noći, bdjeti nad sobom”, rekla je s. Emila, istaknuvši da se na ljudskom odgoju gradi kršćanski, onda za posvećeni život, redovnica treba biti cjelovita osoba.

prešla na drugi kontinent. One su s njima živjele. Nekima je bila učiteljica naša majka Marija Goretti Krznar. S. Daroslava koja je gradila Ugljan bila je učiteljica kandidaticama. Sve im je blisko. Poglavarica Cristina je živjela sa s. Angelijanom, sjećaju se s. Smiljke Stanić, s. Bogoljube Stanić, Ljudevite Gregov, Anselme Marčelić, s. Andite. S. Adelina Franov je još u Čileu. U zadnji tren smo odlučili da susret bude na Ugljanu i sad su toliko sretne da su vidjele mjesto koje je dalo najviše misionarki Družbe u Južnoj Americi.

Važno je biti otvoren Božjoj providnosti”, rekla je provincijalka Barbarić. Istaknula je kako je s. Alicia sad na susretu rekla da neke ugljanske misionarke nikad nisu imale kontakt s roditeljima nakon što su otišle u Ameriku, niti su pismo pisale niti ikakvu komunikaciju. „To je bila velika žrtva. Jedna sestra je poznavala s. Janju rodom iz Sinja. Nikad se više nije vratila u Hrvatsku. 'Nekad sam je vidjela kako plače. Rekla je, 'Samo da mi oči još jednom vide naše more'. Nisam to tada razumjela. Imamo i mi more, ali nije tako lijepo. Sad kad sam prvi put vidjela vaše more, shvatila sam, pa ta je sestra imala pravo što plače“, prenijela je s. Emila.

Redovnice su na osobit način povezane s Ugljanom jer je najveći broj misionarki Družbe, desetak sestara, rodom s otoka Ugljana. Prvotno nije bilo predviđeno da se dvotjedni radni susret održava na Ugljanu, ali sad su jako sretne zbog izmjene plana.

Ugljan je odabran zbog veće blizine Zagrebu, jer su redovnice na svetkovinu Krista Kralja sudjelovale u Šestinama na blagoslovu njihove kuće za starije sestre. „Časna majka Cristina je rekla da su mnoge sestre vezane baš za Ugljan, iako ga nikad prije nisu vidjele. Zato što je s otoka Ugljana, iz te župe, Preka i Kali, najveći broj misionarki otišao u Južnu Ameriku. Iz Preka pet sestara, s Ugljana tri, iz Kali dvije. Sestre kažu, da one nisu bile tako otvorene, tko zna bi li Družba ikad

Družba kćeri milosrđa osobito je razvijena u Južnoj Americi jer je hrvatski franjevac, misionar o. Leonard Rusković, pozvao utemeljiteljicu Petković da pošalje sestre tamo u misije. U prvoj grupi je otišlo šest sestara, a kroz četiri godine trideset sestara misionarki. Godine 1940. otišla je i bl. Petković.

Dogodio se II. svjetski rat i Petković je ostala tamo dvanaest godina, radila, otvarala škole. „Postoje škole u svakoj provinciji, sestre su puno radile i u bolnicama. Sada u školama u Južnoj Americi Družba ima 10.000 djece, od vrtića, osnovne i srednje škole. U Argentini imamo i fakultet, odgojna djelatnost je jako razvijena. U nekim školama ima 1300 učenika. Najmanja škola ima 350 učenika, u jednom selu u Čileu. Imamo sirotišta, u

jednom u Peruu je sto djevojčica, od jedne godine dok ne završe školu ili se ne udaju.

Skoro sve sestre Družbe radile su u tom sirotištu, u njemu je nekad bilo 250 djevojčica. Potrebe su jako velike. Imamo dječake i djevojčice, negdje su zajedno negdje samo djevojčice, škole u Peruu, Čileu. U Argentini imamo tri škole, u Paragvaju pet. Paragvaj ima dosta sestara i zvanja”, rekla je s. Emila.

U hrvatskoj provinciji i u Paragvaju su trenutačno po tri novakinje, u Argentini i Italiji po jedna. Argentina ima oko pedeset redovnica Družbe, Paragvaj devedeset, Čile i Peru svaki po četrdeset, Italija trideset sestara.

tuju jesu li vjerne svojim izvorima. „Idemo na integralnu formaciju, cjelovitog čovjeka, da ne zapostavimo nijedan segment. Susret je bilo vrednovanje gdje smo na tom putu, koje područje pojačati. Zaključili smo da su sva područja jednako važna. Ljudska formacija je važna kao i duhovna. Na čemu graditi duhovnu formaciju, ako nema ljudske?

Na to ide karizmatska, poznavanje karizme i duhovnosti Družbe“, rekla je s. Mirjam. Sestrama je u radu na dokumentu na Ugljanu tjedan dana stručno pomagao i o. Carlos Salto iz Argentine, profesor na Antonianumu u Rimu.

U svijetu Družba ima oko 350 redovnica i pedeset samostanskih kuća, u Južnoj Americi i Europi. Hrvatska provincija Krista Kralja ima 25 zajednica u kojima žive 162 sestre. Šesnaest kuća je u vlasništvu sestara, a ostale zajednice žive u župnim kućama ili karitasovim domovima. Hrvatsku provinciju čine matična kuća Družbe u Blatu, provincijalno sredšte u Zagrebu, Zadar, Nin, Zemunik, Ugljan, Split, Šestine, Ivanić grad, Marinci, Ploče, Dubrovnik, Cavtat, Pula, Čakovec, Valpovo, Novska, Osijek, Uskoplje u BiH, Subotica, Brežice u Sloveniji, Hagen i Hengersberg u Njemačkoj i Vancouver. Vrhovna poglavarica Argentinka Cristina Orsillo, izabrana je na tu službu ovoga kolovoza, zamijenivši u toj službi s. Emilu Barbarić.

„Godina milosrđa je završila, ali za nas kao kćeri milosrđa, Godina milosrđa traje trajno.

Pozvani smo nastaviti što su papa Franjo i Crkva poticali sve vjernike. To je suština naše karizme. Susret na Ugljanu i Godina milosrđa još su snažniji poticaj da živimo karizmu Božjeg milosrđa i ljubavi. Naša utemeljiteljica bl. Marija Petković je to sve anticipirala prije devedeset godina“, rekla je s. Mirjam.

Sestre su sudjelovale i u uvođenju u novo liturgijsko vrijeme došašća na obredu paljenja prve adventske svijeće u crkvi Sv. Šime u Zadru, gdje je bila primjetna njihova vedrina, polet i radost. (ika)

„I proteklih godina je u Hrvatskoj bilo susreta vrhovne uprave Družbe s provincijskim upravama. Odabrana je Hrvatska jer sestre žele posjetiti kolijevku Družbe na Korčuli, da dođu na izvore gdje je sve započelo. Možda je nama to uobičajeno, ali one to dožive kao osvježenje, ohrabrenje, snažan poticaj i pečat na sve što žive. Mnoge nikad nisu bile u Hrvatskoj pa im je kad dođu to poseban doživljaj. I duhovni centar na Ugljanu sa svojom ljepotom i prirodom im je veliko iznenađenje i radost“, rekla je s. Mirjam Gadža, istaknuvši da sestre stalno preispi-

Slavlje stote obljetnice smrti blaženog malog brata Karla 3. prosinca 2016.

U župnoj crkvi sv. Luke u Novom Zagrebu - Travno u subotu 3. prosinca 2016. proslavljena je stota obljetnica smrti blaženog malog brata Karla (Charles de Foucauld).

Euharistijsko slavlje je predvodio duhovnik Sjemeništa na Šalati vlč. Ivan Grbešić i s njim su suslavili župnik vlč. Vladimir Hren, vlč. Norbert Ivan Koprivec, župnik u Velikoj Gorici, župa Navještenja Blažene Djevice Marije i vlč. Marko Baršić, domaći sin i kapelan u sv. Vidu, Brdovec.

162

163 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Uz male sestre iz Travna i Dubrave bili su prisutni i mala braća s Trnja, župljani iz Travna, prijatelji malih sestara iz Dubrave, Trnja, Karlovca i Velike Gorice. Slavlju su bile prisutne i redovnice drugih redova: školske sestre franjevke, klanjateljice, misionarke Ljubavi, uršulinke i kćeri Božje Ljubavi. Mješoviti župni zbor naučio je i nove pjesme i Euharistija je doista bila radosno slavlje.

U Rimu 22. lipnja ove godine Papa Franjo dao je i svoju poruku rado se ujedinjujući u zahvalnoj molitvi uz stotu obljetnicu smrti blaženog brata Karla sa svim članovima njegove duhovne obitelji. Papa izražava želju da slijedeći intuiciju Blaženika, duh Nazareta, Gospodin osvjetljava njihov život i svakodnevne, obične odnose. Neka primjer Blaženika, koji je nasljedujući Isusa, želio biti „sveopći brat” u otvorenu gostoprimstvu svima, pomaže otkriti u poštovanju religiozne tradicije drugog, važnost blizine sa siromašnima i napuštenima, kao put rasta u čovječnosti. „Svaki kršćanin treba gledati drugog čovjeka kao ljubljenog brata” pisao je. Karlo je ljubeći druge učio ljubiti Boga. „Ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima to je sav moj život” (24. 4.1890.). Papa potiče da svjedočanstvo brata Karla o poniznom i skrovitom životu darovanu služenju drugima probudi mlade da čuju Gospodinov poziv, odgovore u radosti, napuštajući sve kako bi slijedili Isusa, slobodni od želje bogatstva i moći. Povjeravajući zagovoru blaženog brata Karla u ovoj Jubilarnoj godini milosrđa nakanu mira i pomirenja među narodima Sveti Otac od srca podjeljuje svoj apostolski blagoslov svima koji žive njegovu duhovnost i primaju njene plodove. (B)

Imenovana nova provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije 7. prosinca 2016.

Generalna glavarica sestara uršulinki, majka Cecilia Wang, imenovala je novu provincijalnu glavaricu Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije, sestru Kseniju Leko, rođ. 24. veljače 1967. u Osijeku, dosadašnju provincijalnu savjetnicu i glavaricu samostana Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu.

Službu provincijalne glavarice s. Ksenija započinje 30. travnja 2017. godine. (osu) Misa zadušnica za ubijenu misionarku s. Claru Agano 6. prosinca 2016.

Misu zadušnicu za ubijenu misionarku s.

Claru Agano, Školsku sestru franjevku Krista Kralja, provincije Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, predvodio je u utorak 6. prosinca u kapeli provincijalne kuće u Splitu hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, predsjednik Vijeća HBK za misije, u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem, nacionalnim ravnateljem Papinskih misijskih djela RH vlč. Antunom Štefanom, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom i još desetak svećenika.

Svoju je propovijed biskup Štambuk započeo stihovima Cesarićeve pjesme koja govori o satima sumnje i bola kako bi podcrtao nerazumijevanje naglog i nasilnog odlaska jednoga mladog života u punini življenja, u 40-oj godini života. Upitao se kako čitati tu smrti i kako razumjeti taj čin u tim tjeskobnim trenucima, dodavši da tu dolazi u pomoć Job koji se potužio da se sve njegovo upiše i u kamen ureže. U tom je svjetlu biskup Štambuk kazao da je nemoguće zapisati i razumjeti cijeli život s. Clare, osobito

trenutak kraja njezina ovozemaljskog hoda kada se suočila s nožem i klanjem. Međutim, mi znamo da naš Otkupitelj živi i da će nju i sve nas uskrsnuti od mrtvih. Podsjetio je i na riječi sv. Pavla: „Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire” (Rim 14,7). „Naša s. Clara nije živjela samo sebi i nije umrla samo sebi. Umrla je i svojim dragim sestrama i ljudima kojima je pomagala, djeci kojoj je htjela ići ususret i Crkvi ali i ona zna da njezin Otkupitelj živi i da će učiniti sve da u kući Oca ima zagarantirano stanarsko pravo i da će tamo naći svoje mjesto. To nije tek utjeha vjere, nego duboka vjera koja ulazi i zalazi u pore našega življenja i umiranja”, istaknuo je biskup Štambuk te dodao: „Sestre drage, dvije godine prije nego se s. Clara rodila vi ste tamo zakoračile svojim misijskim korakom svjesne da je to put križa i da je misijski posao ono što u sebi nosi i križ i smrt i uskrsnuće.”

Svoju sućut Školskim sestrama franjevkama i svim misionarima izrazio je nadbiskup Barišić, a brojni su uputili svoje brzojave sućuti. Prigodnim riječima obratio se i nacionalni ravnatelj vlč. Antun Štefan, zahvalivši sestrama na svemu što čine za taj afrički narod.

Provincijalna predstojnica s. M. Andrea Nazlić oprostila se dirljivim riječima od s.

Clare, koja je na blagdan Svih svetih franjevačkog reda, 29. studenoga 2016. godine, o trećoj uri završila svoj ovozemaljski život.

Poslije jutarnje mise otišla je mirno na svoj posao ne sluteći nikakvo zlo. Dok je radila u svom uredu Domaćinske škole u Muhungu u Bukavu napadnuta je u nazočnosti svjedoka i okrutno ubijena hladnim oružjem. To je još jedna krvava žrtva u lancu brutalnosti i nasilja koji već desetljećima vlada u DR Kongu.

S. Clara Agano rođena je 3. srpnja 1976. godine u župi Luofu, biskupija Butembo-Beni

u DR Kongu, od oca Jean - Pierre i majke Anastasie Kahindo kao peto dijete u obitelji s desetero djece. U družbu Školskih sestara franjevki Krista Kralja, provincije Presvetog Srca Isusova sa sjedištem u Splitu, u Misiji u DR Kongu primljena je u kandidaturu 16. studenoga 2000. godine u Bukavuu; u postulaturu 5. kolovoza 2001., a u novicijat 25. kolovoza 2002. godine. Doživotne je zavjete položila 2. kolovoza 2010. godine.

Prije ulaska u samostan završila je srednju školu, smjer matematika i fizika. Kao redovnica završila je pastoral obitelji u Bukavuu (2004.-2007.). U srednjoj školi „Ifendula” u Luhwinji je bila ravnateljica i predavala psihologiju, pedagogiju i vjeronauk (2008.2013.). Nakon toga, sve do nasilne smrti, bila je ravnateljica domaćinske škole „Marie Madeleine” u Bukavu (2013.-2016.). To je škola za siromašne žene i djevojke koje nisu imale mogućnosti pohađati niti osnovnu školu te su ih sestre, u prostorima pastoralnog centra župe „Mater Dei” okupljale i poučavale čitati, pisati i obavljati razne domaćinske poslove. S. Clara dobro je poznavala tu problematiku diskriminacije žena koje su tamo samo radna snaga, naglasila je s. Andrea dodavši da je njezina misija bila učvrstiti ih u samosvijesti i dovesti ih do potrebitoga znanja, bitnog ključa za uspjeh.

Provincijalna predstojnica podijelila je svoje osobno svjedočanstvo susreta sa s. Clarom u domaćinskoj školi kazavši: „Dobro se sjećam lica djevojke koja zbog pretrpljenih trauma nije mogla ni govoriti. Ona ju je zadržavala da ostane u školi iako je znala da ne će biti nekoga napretka. S. Clara imala je nakanu djevojku skloniti i očuvati od života na ulici.”

Prema svjedočanstvu sestara koje su s njom živjele pokazivala je znakove rasta osobe zrele na općeljudskom i duhovnom planu.

S velikim je marom sudjelovala u odgojnim programima. Pokazivala je oduševljenje za

164

165 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

osobnu i zajedničku molitvu te se trudila oko kvalitete zajedničkog života. Glazbeno vrlo nadarena, s velikom je radošću animirala liturgijska slavlja. U školi je radila dobro i vrlo brižno. Skladno je surađivala s kolegama profesorima. Učenici su je voljeli, iako je zahtijevala rad. Imala je izražen osjećaj prema siromašnima i bolesnima što je bilo očito u njezinu nastojanju da svima pomogne. Bila je vedra, tiha i društvena, plaha i požrtvovna. Svjesna svog plahog karaktera ali i zahtjeva života u redovničkoj zajednici te odgovornosti potpunog predanja Gospodinu, željela mu se suobličiti svim srcem i biti mu vjerna cijeloga života.

“Kroz dobrotu i miroljubivost koju je ponijela iz obiteljskoga doma – otac svjedoči da nije trpjela svađe i prepirke nego je radila na izmirenju - nazirala se njezina veličina, koje vjerojatno nije bila svjesna, iako je još kao dijete znala govoriti: ‘Kad odrastem bit ću poznata i priznata, iako sam niska rasta’. I uistinu, u Bukavuu su je dobro poznavali, osobito oni kojima je pomagala, kao i njihove obitelji. A po mučeničkoj smrti glas o njoj učinit će je među njezinim Kongoancima dobro poznatom po čovjekoljublju i priznatom kao onu koja se borila za prava žena, kako se ističe u priopćenju Povjerenstva Pravda i mir Nadbiskupije Bukavu u povodu njezine nasilne smrti”, kazala je s. Andrea dodavši da je s. Clara ostavila iza sebe mnogo otvorenih planova za budućnost, za pružanje pomoći djeci i ženama kroz domaćinsku školu, uvođenje novih sadržaja i predmeta te postizavanja statusa priznatosti na razini države.

Istoga dana misa zadušnica za s. Claru slavljena je i u katedrali u Bukavuu, a poslije mise pokopana je u Luhwinji. (ika)

Završetak Jubileja 800. obljetnice Reda u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji 11. prosinca 2016.

Svečanim euharistijskim slavljem koje je 11. prosinca u samostansko-župnoj crkvi Bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici predvodio kardinal Josip Bozanić, na razini Hrvatske dominikanske provincije proslavljen je službeni završetak Jubileja 800. obljetnice osnutka Reda propovjednika, odnosno Dominikanskoga reda.

S kardinalom Bozanićem suslavili su fr. Slavko Slišković - provincijal, fr. Zvonko Džankić - prior samostana, fra Jure Šarčević - kapucinski provincijal i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, mons. Lovro Cindori - član Svećeničkoga bratstva sv. Dominika, braća dominikanci i drugi svećenici. Za oltarom su služili trajni đakon Miljenko Bošnjak i dominikanski bogoslovi, a na misi su sudjelovale dominikanke Kongregacije svetih anđela čuvara kao i članovi dominikanskih laičkih bratstava. Pjevao je mješoviti župni zbor potpomognut dominikanskim bogoslovima pod ravnanjem prof. Sandre Gucić i dječji zbor „Kažotići”, pod ravnanjem Jasenke Nikšić, izvijestila je mrežna stranica hrvatskih dominikanaca.

Prije početka misnoga slavlja, sve je pozdravio provincijal, podsjetivši kako je papa Honorije III. 22. prosinca 1216. godine potvrdio Red propovjednika, koji je po svome utemeljitelju sv. Dominiku popularno nazvan Dominikanskim redom te koji od 7. studenoga 2015. pa do 21. siječnja 2017. na svjetskoj razini slavi Jubilej svoje osamstote obljetnice. Na razini Hrvatske dominikanske provincije slavlje je započelo 8. studenoga 2015., a danas svečano završava. „Tijekom protekle godine raznim smo duhovnim, znanstvenim i kulturnim programima u kojima je sudjelovala čitava dominikanska

obitelj: braća, sestre, članovi svećeničkih i laičkih bratstava kao i pokreta mladih, obilježili ovu veliku obljetnicu”, rekao je fr.

Slišković i dodao: „Danas u glavnom hrvatskom gradu, u crkvi Bl. Augustina Kažotića - dominikanca te zagrebačkog i lucerskog biskupa, koji je u svojoj osobi povezao sjever i jug naše domovine, kao i Hrvatsku i Europu, svečano završavamo Jubilej. Radujem se što ćemo posredstvom radija i televizije također ostvariti molitveno jedinstvo nas ovdje sabranih s vjernicima iz svih hrvatskih krajeva i dijaspore. Sve vas, drage sestre i braćo, srdačno pozdravljam. Pozdravljam fra Juru Šarčevića, predsjednika Hrvatske redovničke konferencije koji je s nama uime svih redovničkih zajednica Hrvatske. Poseban pozdrav upućujem zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Uzoriti, hvala Vam što ste došli zajedno s nama zahvaliti Gospodinu za dosadašnjih 800 godina dominikanskoga reda”.

U homiliji kardinal Bozanić najprije je podsjetio kako vjernički doživljaj došašća u našem gradu, a i šire u Hrvatskoj, posebno karakteriziraju mise zornice na kojima se svakog jutra u velikom broju okupljaju katolički vjernici da bi se što bolje pripravili na slavlje Božića. U tome je velika poruka došašća: Bog dolazi k čovjeku, Bog čovjeka pohađa, Bog traži čovjeka. U odnosu Boga i čovjeka, Božja inicijativa je prva na djelu. Bog dolazi jer nas ljubi i želi nas spasiti. Ako u svojoj tjeskobi prepoznajemo Božju zaokupljenost nama, onda smo na putu da se otvorimo Bogu koji uvijek prvi dolazi čovjeku ususret.

Draga braćo i sestre, to je naš Bog. Ta nas spoznaja ispunja utjehom, nadom i vjerničkom sigurnošću. Zatim je podsjetio kako smo se danas u ovoj crkvi Blaženog Augustina Kažotića, dominikanca i zagrebačkog biskupa, sabrali da zahvalimo Bogu za 800 godina Dominikanskog reda. Kao prvi zadatak dominikanskog reda sveti je Utemeljitelj

naznačio propovijedanje Božje riječi. Lijepa je podudarnost što je prošlog petka, 9. prosinca, započelo Prvo zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, upravo na dan na koji je 1303. godine papa Benedikt XI. imenovao dominikanca Augustina Kažotića zagrebačkim biskupom. Blaženi Augustin Kažotić je kao zagrebački biskup održao više sinoda. Ovo pak zasjedanje Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije održano je na temu Crkva zagrebačka u djelu evangelizacije, na kojem je poseban naglasak stavljen na Riječ Božju, istaknuo je kardinal.

Svraćajući pozornost na proroka - Ivana Krstitelja, o kojemu govori današnji evanđeoski ulomak, naglasio je kako mu prorokovanje nije donijelo položaj, utjecaj i standard.

Skupo ga je stajalo, ali je ostao neslomljiv i nepokolebljiv. Ne osjećamo li da nam Crkva danas daje za Ivanovu postojanost i ustrajnost, kao i strpljivost o kojoj govori sveti Jakov u drugom misnom čitanju?! Vjernik je uvijek u strpljivom iščekivanju svakidašnjeg Gospodinova dolaska k nama. Potaknuo je na osobito promišljanje o Božjoj vjernosti i velikodušnosti na nedjelju koju obilježavamo kao Nedjelju Caritasa.

Osvrćući se na jubilej Reda propovjednika upozorio je kako on svim članovima dominikanske obitelji, ali i čitavoj Crkvi govori o središnjosti Riječi Božje u životu Crkve. „Svaka dominikanska zajednica treba postati mjesto gdje Božja riječ privlači one koji traže svjetlo života u tišini i okrilju liturgijske molitve. Zajednica molitve svjedoči Riječ Božju i ondje gdje je navještaj Evanđelja otežan, gdje se ono odbija o zid nezainteresiranosti ili zasićenja, gdje riječ više ne prolazi, tu je zajednica koja moli ona koja privlači”. Kardinal Bozanić podsjetio je također kako je Dominikanski red nastao i stasao u Marijinu okrilju.

166

167 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Pobožnost prema Presvetoj Bogorodici Mariji u samim je temeljima Reda. „Čestitajući svim dominikancima i dominikankama ovaj Jubilej Reda koji se u općoj Crkvi povezao sa Svetom godinom Izvanrednog Jubileja milosrđa želim i molim za njih da budu i uvijek ostanu neumorni navjestitelji i svjedoci Božjega milosrđa, koje je tako potrebno čovjeku današnjice. Neka ih u tome prati zagovor Presvete Bogorodice Marije, blaženih pastira Crkve zagrebačke: Augustina Kažotića i Alojzija Stepinca, te blažene djevice Ozane Kotorske”, rekao na kraju propovijedi kardinal Bozanić.

ostati u svojim grijesima, krivnjama, nemiru savjesti. Baš naprotiv! Molimo Te to oproštenje da bi nas ispunila Tvoja radost”, kazala je s. Renata. Naglasila je kako u svijetu često označenom žalošću i nemirima, Gospodin od redovnika traži važno svjedočanstvo ljepote i pouzdanosti kršćanske vjere. Tu radost povjeravaš našim srcima i našim licima.

Njome potičeš, izazivaš, ali i provjeravaš naše svjedočenje redovničkog života. Gdje god su redovnici ondje je radost, ponavlja Papa.

Daj da se danas odazovemo pozivu koji nam ponavljaš: Radujte se! Budi, Gospodine, sva naša radost; Ti ispuni želje naših srca.

Nakon mise u bratskom zajedništvu raznih grana dominikanske obitelji provincijal Slišković svima koji su sudjelovali u slavlju Jubijela tijekom prethodne godine zahvalio je na iskazanoj volji, uloženom trudu i pokazanoj kreativnosti, a kardinalu Bozaniću uručio na dar sliku akademskog slikara Vladimira Meglića „Put u Emaus“. (ika)

Nakon euharistijskog klanjanja redovnice su biskupu Rogiću čestitale Božić. Uime redovnica čestitku je uputila milosrdnica s. Ivanka Ćatipović. Biskup je zahvalio redovnicama, naglasivši kako su one radost i bogatstvo za Crkvu. (ika)

Božićni susret redovnica s biskupom Rogićem 11. prosinca 2016.

Božićni susret redovnica koje djeluju na području Šibenske biskupije sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem održan je u nedjelju 11. prosinca u samostanu dominikanki u Šibeniku. Susret je počeo euharistijskim klanjanjem u sklopu kojeg je prigodnu meditaciju imala s. Renata Azinović.

“Pozivaš nas na radost koja dolazi iz uvjerenja kako nas Ti, Gospodine, nisi zaboravio, nego nas uvijek iznova spašavaš od nas samih, našeg egoizma, sebičnosti, zatvorenosti u same sebe, naših briga, problema. Ti nas oslobađaš od naših osamljenosti, praznine, gorčine, ljutnje, mrmljanja, zavisti, oholosti.

Ti dolaziš na ovu zemlju spasiti nas, obući nas u haljinu milosti i spasenja i zaogrnuti svojim plaštem opravdanja. Nismo osuđeni

Proslava sv. Ivana od Križa u Breznici Đakovačkoj 14. prosinca 2016.

Svetkovinu sv. oca Ivana od Križa, prezbitera i crkvenog naučitelja 14. prosinca sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile su svečanim euharistijskim slavljem koje predvodio preč. Vinko Brezovar. „Na ovo euharistijsko slavlje okupio nas je mladi redovnik karmelićanin koji je naukom i životom pokazao gdje i kakav je put prave duhovne obnove pojedinca, ali i cijele Crkve” rekao je propovjednik primijetivši da se svetac „svojim izvanrednim sposobnostima nije uzdigao u vrhove španjolske svjetovne veličine ili pak među vrhove teoloških znanstvenika, ali unatoč svemu Crkva ga danas slavi kao najjasnijeg i najbistrijeg mističnog teologa novoga doba te ga je 1926. godine počastila časnim naslovom crkvenog učitelja.”

U svojoj homiliji preč. Brezovar pitao je „može li sv. Ivan nešto poručiti današnjem

čovjeku? Može li pomoći današnjem svijetu koji proživljava najdublju krizu identiteta, Kristovom otajstvenom tijelu - Crkvi koja doživljava i doslovno razapinjanje u svom istočnom plućnom krilu?” te ustvrdio da je Ivanovo iskustvo patnje, neshvaćanja, ponižavanja, pa čak i kažnjavanja, kad je zajedno sa sv. Terezijom prionuo reformi Karmelskoga reda, govor današnjem čovjeku. „Blago onima kojima je životni suputnik Isus Krist, i ako im je put s Kristom svjetlo i snaga koja pomaže nositi i podnositi često puta i nepredviđene boli, iznenadne smrti, saznanja o teškim neizlječivim dijagnozama, besparicu, siromaštvo, besposlicu… Svjetlo i snaga Kristova najučinkovitija je pomoć nama, ali i drugima oko nas, naglasio je i istaknuvši potrebu i važnost šutnje, zaključio: „Vanjska tišina uzrokovat će u nama onu gromoglasnu tišinu koja će nas sigurno dovesti do izvora potpune apsolutne sreće za kojom svatko od nas teži, a to je naš voljeni Bog!” Liturgijsko slavlje animirale su sestre karmelićanke, a predslavitelj uzveličao svojim lijepim liturgijskim pjevanjem.

Djevice Marije od gore Karmela pa su liturgiju časova za svetkovinu svetoga oca Ivana od Križa po prvi put iz novog Časoslova mogle moliti sve grane karmelske obitelji hrvatskoga govornog područja: Red bosonoge braće BDM od gore Karmela (OCD), Bosonoge sestre Reda BDM od gore Karmela (OCD), Karmelićanke Božanskog Srca Isusova (CDCJ), Karmelski svjetovni red (OCDS) i Bratovština. (ika/tu)

Preč. Vinko Brezovar ove je godine misnim slavljima zahvalio Bogu za 40 godina svoga svećeništva u mjestima svojega službovanja, a u svojoj mladosti od 1978. do 1982. godine nesebično se darivao župi Levanjska Varoš čiji ga najstariji župljani pamte i rado sjećaju njegovih pastoralnih aktivnosti, pohoda i zaprežnim kolima i pješice, zajedničke nedjeljne večernje molitve časoslova, zauzetog služenja i blizine. Otišavši na druge župe nije prestajao moliti za duhovnu i materijalnu obnovu Župe Levanjska Varoš te je izrazio radost što su se sestre karmelićanke, pri povratku u biskupiju iz koje su tijekom rata bile prognane, Božjom providnošću nastanile na brežuljku između Levanjske Varoši i Đakovačke Breznice.

Potaknut životom i spisima sv. Ivana od Križa i misnim čitanjima, fra Jure pronašao je ohrabrujuće poruke za današnjega čovjeka i za naš narod u ovim kriznim trenucima povijesti. Naglasio je kako je važno imati pouzdanje u Boga i svijest da je On s nama, da mu je stalo do nas i da se brine za svakoga od nas, za naš narod. To da ostaje s nama u svim prilikama i neprilikama, pokazuju nam zorno i životi svetaca u kojima je vidljivo da Bog vodi život svakog pojedinca i cijelu povijest i da sve izvodi na dobro. Primjer sv. Ivana od Križa pokazuje nam kako valja živjeti u zajedništvu s Bogom i prepoznati Njegovu prisutnost i govor i u teškim situacijama života, rekao je Šarčević. Već je u trodnevnici vlč.

Antun Motočić osobito prepoznao važnost toga kako se sv. Ivan nosio s nevoljama života, a fra Šarčević istaknuo je kako su Svetcu

Iz tiska je nedavno izašao Vlastiti misal i Vlastiti časoslov Reda bosonoge braće Blažene

Proslava svetkovine sv. Ivana od Križa u bistričkom Karmelu 14. prosinca 2016.

Svečano misno slavlje 14. prosinca, na svetkovinu sv. Ivana od Križa, karmelićanina i crkvenog naučitelja, u Karmelu u Mariji Bistrici predslavio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv.

Leopolda Bogdana Mandića i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, a s njim je suslavio vlč.

Antun Motočić, koji je predvodio trodnevnu pripravu za svetkovinu.

168

169 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

iskušenja, progonstva, nevolje, koje je doživio prilikom obnove svoga Reda, poslužile da otkrije veličinu i ljepotu Križa i da se kroz patnju vine na Goru, do Krista Gospodina.

To je poruka i nama, rekao je propovjednik, da bez obzira u kakvim se okolnostima nalazili, kao pojedinci ili kao narod, otkrijemo prisutnost Božju i tada to može biti milosno vrijeme za nas. Spisi sv. Ivana govore nam i o suradnji s Bogom u čišćenju naših duša od svega što nas udaljuje od Boga. „Valja ulagati u vlastito čišćenje i u vlastito posvećenje duše jer je smisao našeg života i života svekolike Crkve u sjedinjenju s Bogom. Što je čovjek bliže Bogu, to je sretniji, ispunjeniji, a što je dalje od Boga, to je nesretniji”, rekao je Šarčević. Kao predsjednik Hrvatske redovničke konferencije, zahvalio je Bogu za prisutnost karmelićanki u Mariji Bistrici, koje svjedoče upravo tu blizinu s Bogom, a njih i sve prisutne vjernike pozvao na molitvu za uspjeh Sinode Zagrebačke nadbiskupije, da Bog po njoj obnovi život Crkve, da bismo prepoznavali Njegovu prisutnost koja će nam svima biti na radost.

Nakon misnog slavlja, u kojem su sestre zahvalile i za osamnaest godina kanonskog utemeljenja samostana, počašćena je i relikvija sv. Ivana od Križa. Fra Jure Šarčević zadržao se s redovnicama u ugodnom razgovoru, podijelivši s njima crtice iz svoga bogatog životnog i redovničkog iskustva. (ika) Proslavljena svetkovina sv. Ivana od Križa u Karmelu u Brezovici 14. prosinca 2016.

“Prekrasno je živjeti s Gospodinom. Tada otkrivamo nove rukavce Božje milosti” rekao je između ostalog na svetkovinu sv. Ivana od Križa, u srijedu 14. prosinca, na početku mise o. Antonio Marijo Čirko, OCD, remetski župnik, u Stepinčevu Karmelu u Brezovici. S njime su suslavili karmelskog

naučitelja Crkve: mr. Mijo Matošević, župni vikar u Stupniku, vlč. Damir Ocvirk, župnik sv. Josipa u Zagrebu, vlč. Josip Đurin, odgojitelj u sjemeništu, i ministrant Tomislav Skender iz Brezovice. Tu su bili i štovatelji i prijatelji sv. Ivana od Križa, a misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke, čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, o. Čirko je aktualizirao život, poslanje i poruku sv. Ivana od Križa na jednostavan i praktičan način. Misao vodilja homilije bila je Božja ljubav u Ivanovu životu. Tako je propovjednik spomenuo da je Ivanov put za svakoga od nas i da su nam svetci dar, ljudi čiji nam život postaje primjer ljepote života s Bogom.

Istaknuo je: „Kad se dogodi ljepota susreta s Bogom, ljubav, imamo potrrebu biti s Bogom. Duhovni put je rast u Bogu. Bog je u čovjeku prisutan po milosti, ali i po ljubavi.

Ivan od Križa potječe iz obitelji bogate ljubavlju, a siromašne. On čvrsto stoji na zemlji, ne priča bajke, već je realističan.”

Također je potaknuo prisutne na istinski rast u Gospodinu za koji je potrebno ispuniti se duhovnim vrednotama i dozvoliti Gospodinu da nas zajedno izgrađuje kao pojedince, obitelji i zajednice. „Ako Boga ljubimo, ljubimo i svoj vlastiti narod. Moramo biti zajednica čista srca, nutrine čiste od smeća.

Tada možemo činiti čiste poteze”, rekao je o. Čirko i uputio vjernicima poruku sv. Ivana od Križa - živjeti autentičan život vjere.

Ohrabrio je prisutne i pozvao ih da svoje probleme ne rješavaju sami, već da ih predaju Bogu, koji nas jača u vjeri, kao i naš narod koji živi u tamnoj noći, otrovan različitim negativnim izazovima i optužbama. Na kraju je poručio: „Sv. Ivan od Križa tako je jednostavan. Bit njegova nauka je u tome da se duša oslobodi od prljavštine da bi mogla susresti Boga, te da umre svemu što nije Bog.

To pročišćenje donosi pojedincima, obiteljima i zajednicama mir i blagoslov. Neka nas Bog blagoslovi i pročisti. Ako treba biti, budimo i mi u tami tračak svjetla koje nam pokazuje put do Boga.”

Duhovnik zagrebačkoga Bogoslovnog sjemeništa preč. Vlado Razum predslavio je večernju misu, uz asistenciju Željka Nestića, đakona, bogoslove Antu Matešu, Hrvoja Maltanića i malog ministranta Luku Balaško.

Misnom slavlju prethodila je molitva krunice, kao i onom prijepodnevnom, te Večernja časoslova. Oktet zagrebačkih bogoslova pod ravnanjem mo bogoslova Ivona Fabijanca uzveličao je misno slavlje svojim umjetničkim pjevanjem, kao i bogatim, svečanim koncertom. I ove godine bogoslovi su obradovali karmelićanke betlehemskim svjetlom.

Sv. Ivan, koji je mijenjajući sebe, obnovio i osnovao, zajedno sa sv. Terezijom Avilskom, karmelski Red, i nama je postao nadahnuće da mijenjajući sebe, možemo promijeniti svijet oko sebe. „Sv. Ivane od Križa, kao što si ti bio vjeran Kristu, pomozi i nama da budemo vjerni učenici svoga Učitelja Krista”, završio je molitvom preč. Razum, na radost i obogaćenje Ivanovih štovatelja i prijatelja Karmela. (ika) Spomendan Drinskih mučenica u Sisku 15. prosinca 2016.

Spomendan Drinskih mučenica svečano je proslavljen u četvrtak 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem, supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom katedralne župe Robertom Jakicom. Na misnom slavlju okupile su se i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je podsjetio na mučeništvo s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Ber-

chmane Leidenix, s. Krizine Bojanc, s. Antonije Fabjan koje su na taj dan, prije točno 75 godina, ubijene od četnika u Goraždu i bačene u rijeku Drinu. „Njihova je svetost pred našim očima sjajna poput sunca. One privlače svojom snagom i hrabrošću, njih s pravom slavimo i molimo im se da nas zagovaraju da i mi budemo sposobni živjeti poput njih i ostvariti barem mali dio njihove hrabrosti.

Kad se susrećemo s kršćanskim mučenicima, tada mi vjernici ne gledamo tek njihovu patnju i okrutnu, nasilnu smrt koju su morali pretrpjeti, već mi naše oči duše usmjerujemo u onaj uzrok njihove neslomivosti i divimo se njihovoj vjeri te dodirujemo cilj njihova mučeništva, a to je njihovo svjedočanstvo koje pokreće nove i nove kršćane da ustraju i vjeru i njihova vječna proslava. Ali mučeništvo se može za Krista podnijeti samo iz vjere. Doista, jedino zbog snažne vjere može se netko odreći života. Naime, i one su – kao i naš zaštitnik sv. Kvirin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić i toliki drugi kršćanski mučenici – bile stavljene pred izbor: odreći se Krista ili umrijeti. One su izabrale: ostale su vjerne Kristu i svojim redovničkim zavjetima”, rekao je biskup te je u nastavku prenio što su o mučenicama rekli Stjepan Lice, s. Ozana Krajačić i živi svjedok tih događaja don Ante Baković.

Govoreći o svjedočenju Ante Bakovića, tada desetogodišnjeg dječaka biskup je podsjetio kako je upravo Baković jutro nakon smrti na obali Drine vidio izmrcvarena tijela mrtvih sestara te kako su četnici nakon što su počinili zločin nad sestrama došli u njegovu kuću, koja je bila prva do te vojarne, oprati svoje krvave ruke kod njih na obali Drine. „U svojoj knjizi ‘Drinske mučenice’ Baković pripovijeda da su četnici poslije više puta ponavljali da su se sestre neprestano samo molile Bogu i kaže: ‘Možda su ipak predosjećale da ih čeka getsemanska noć i krvavi znoj.’

Naš svjedok izvješćuje: ‘Sestre su cijelo vrije-

170

171 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

me dok su im četnici to govorili provele na koljenima, u suzama i molitvi, zazivajući Isusa. Bile su gluhe na sve što su im četnici kazivali. U jednom trenutku major Todorović prišao je jednoj sestri i rekao joj: Čuj, ludo, još si mlada i lepa. Zašto da ideš u smrt? … nitko te ne će spasiti. Gdje je Isus da te spasi?

Gdje ti je tvoj papa? ...budi moja pa ćeš lepo živeti, a ako ostaneš uz toga tvoga Isusa, otići ćeš niz Drinu … A sestra umjesto odgovora samo plače i moli: Isuse, spasi nas! Četnik Blagoje je sam čin odluke i smrti sestara ovako opisao: Ušli smo u sobu i pitali ih: jesu li se predomislile… jedna je odgovorila, mora da je to bila njihova šefica: Za vas raditi hoćemo, ali s vama žive ne možemo spavati, jer ne možemo izdati Boga. Na to je komandant Boško Todorović rekao: A kako ste izdale kralja Petra – i odmah dodao: Nema više razgovora s vama! Braćo četnici, navalite na njih… I onda dolazi čas na koji četnici nisu računali. Jedna sestra – bila je to njihova glavarica… u jednom je trenutku naglo otvorila prozor i doviknula: Sestre, za mnom! Isuse, spasi nas – i u tren odletješe sve četiri u ponor, odletješe kao anđeli u noć… Poslije su ih četnici, polomljene, ubili svaku izbovši s više udaraca nožem… Tako su podnijele mučeništvo blažene Drinske mučenice, sestre Jula, Bernadeta, Krizina i Antonija, koje su mrtve bačene u Drinu 16. prosinca 1941. S. Berchmana pak ostala je na putu prema Goraždu, u mjestu Sjetlini i također bačena u Drinu 23. prosinca”.

Biskup je rekao kako i današnja čitanja opisuju Drinske mučenice. „Prorok Izaija kaže: 'Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Gospodin... Tvoje će potomstvo zavladat narodima…'. Svi smo mi duhovno potomstvo Božje, a Boga su proslavili upravo oni koji su svoje živote dali za njega. Tako su i Drinske mučenice plodne, ne brojem svoje

vlastite djece koju nisu imale jer su se zavjetovale na čistoću, ali i svi mi, braćo i sestre, jesmo i želimo biti djeca takve, njihove posvemašnje, čiste i hrabre ljubavi prema Bogu koja ih je nosila i dala im snagu da budu vjerne do kraja. Isusove riječi u današnjem Evanđelju govore o Ivanu: 'Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka! On je onaj o kome je pisano: Evo, šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.

Kažem vam: među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana. A ipak, i najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega.' Gospodin govori o svetom Ivanu Krstitelju, ali ove bismo njegove riječi mogli primijeniti i na blažene Drinske mučenice. Što smo mi večeras došli vidjeti? One sigurno nisu bile ni 'trske koje vjetar ljulja' ni osobe 'u mekušaste haljine odjevene, u sjajnoj odjeći i raskošju'!

Njihov nam je život doista proročki znak, one nas svojom porukom pogađaju u srce.

Zato možemo reći da je dobro što je njihov blagdan prije Božića jer i one, kao što je to bio sv. Ivan Krstitelj prije dolaska Isusova, pripremaju put Gospodinu. One nas svojim životom i mučeništvom za Krista suočavaju s pitanjem, za koga mi živimo i što je nama toliko vrijedno da bismo mogli za to i život dati? Za njih je to bio Krist. I zato su velike, veće i od Ivana Krstitelja koji je doduše 'najveći rođen od žene', ali one su velike jer su makar i 'najmanje u kraljevstvu Božjem' sada s Gospodinom, kamo i nas pripremaju doći“, zaključio je biskup. (ika)

U zagrebačkoj katedrali proslavljen blagdan blaženih Drinskih mučenica 15. prosinca 2016.

Svečanim euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj je prvostolnici u četvrtak, 15. prosinca predvodio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Anđelko Košćak proslavljen blagdan blaženih Drinskih mučenica. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i rektor Međubiskupijskog sjemeništa vlč. Matija Pavlaković, postulator u kauzi za proglašenje svetim bl.

Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazić, te duhovnik bogoslovije vlč. Vlado Razum. Misi su uz mnogobrojne vjernike nazočile članice Družbe Kćeri Božje Ljubavi predvođene provicijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec, te Suradnici Božje Ljubavi.

Uvodeći u slavlje, preč. Košćak je rekao „danas slaveći mučeništvo, slavimo život. Spominjući se danas blaženih Drinskih mučenica spominjemo se onih redovnice koje su zagledane u Krista pronašle smisao svoje patnje, muke i svog redovničkog služenja”. U homiliji se rektor Košćak usredotočio na misno evanđelje, posebno na riječi „hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom”, jer „tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko život izgubi poradi mene, spasit će ga” te upitao „jesu li se te, ili možda neke lakše riječi utisnule u srca naših blaženica”.

Naime, „hoće li tko za mnom” to je početak kojega nam Gospodin upućuje kao poziv da idemo za Njim, da se ne bojimo, jer nas On poziva i pokazuje put. On zna što želi s nama, Njemu je znano naše poslanje, na nama je samo prihvatiti Njegov poziv, a naše sestre su prihvatile poziv, i krenule na Njegovu riječ, rekao je propovjednik.

Nadalje, je posvijestio kako je život tih redovnica bio običan, bile su to sasvim jednostavne redovnice, „jednostavne po vršenju službi u Družbi i mjestima gdje su bile poslane. Ništa osobito, a opet toliko važno kada je netko spreman prihvatiti upravo takav posao, činiti ono što naizgled svijeta, pogotovo današnjeg svijeta izgleda toliko nisko, beznačajno, nema korist, gotovo da se od toga ne može niti živjeti, a kamoli steći neki ugledu društvu. One su to vršile, zasigurno jer su se u sebi uvijek vraćale na početak Božjega poziva, da su potaknute Kristom svakoga trenutka spremne služiti Gospodinu u bratu i sestri kojima su bile poslane”.

Sestre su služeći Gospodinu svakodnevno prepoznavale da ponajprije svojim životom trebaju biti istinske svjedokinje Božje ljubavi, ne tražiti neku svoju korist, ugled u društvu, u Družbi, ili drugdje, nego ponajprije svakoga čovjeka privoditi Kristu, oduševiti ga za Krista i na taj način ispunjati svoje redovničko poslanje u ovom svijetu, dodao je preč. Košćak.

Nadalje je podsjetio kako se upravo danas spominjemo 75. obljetnice njihove mučeničke smrti.

Toga dana, 11. prosinca 1941. vršeći jednostavne poslove i službe zatekle su se u vrlo teškim okolnostima. Zlo uvijek nekako na osobit način prilazi onima koji žele biti vjerni Gospodinu, istini, vršeći djela ljubavi, služeći čovjeku, služeći onima koji su potrebni Božje blizine, Božje dobrote, koji si počesto ni sami ne mogu pomoći. No, zlo želi to spriječiti i nametnuti neka druga pravila, i tako je bilo. Sestre su bile istjerane iz svoga samostana u snijeg, a samostan je uništen i zapaljen. Tako je sve ono lijepo i plemenito što se u tome samostanu na Palama gradimo i služilo čovjeku bilo uništeno, a zločinci su se htjeli naslađivati nad životima sestara koje su davale život tom samostanu i svima koji-

172

173 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

ma su bile poslane. One su znale da to ne će dobro završiti, ali su se pouzdavale u Gospodina. Dovedene na mjesto Golgote, na mjesto gdje će položiti svoj život, ponovno su im progovorile Gospodinove riječi, pouzdanje u Njega, jer Njega jedinog žele služiti, Njemu jedino žele biti vjerne. U tome su bile odlučne do kraja, jer su se dale voditi od Riječi Božje, bile su svjesne da ono što u sebi nose, Krista, da je to nešto za što su spremne položiti svoj život, što su u konačnici u učinile, rekao je rektor Košćak.

Podsjetio je, kako ovih adventskih dana na osobit način odjekuju riječi Ivana Krstitelja, „što ste, komu ste vjerni“.

Koga želimo slijediti, što smo spremni učiniti da prepoznamo Mesiju, što smo spremni mijenjati u svome životu, jesmo li spremni svakodnevno biti vjerni Kristovoj riječi, jesmo li spremni u svakom trenutku položiti svoj život za Njega? Jesmo li spremni mijenjati ono što je loše, što je slabo, što je grješno, što nas odvodi od Krista, što nas odvodi jedne od drugih? Sestre su prepoznale da je Krist taj koji ih potiče, koji im svjedoči koji ih je u konačnici odabrao da svojim životom svakome od nas pokazuju put koji vodi prema Njemu, prema radosti vječnoga života. Na taj način su sačuvale čistu savjest, vjernost redovničkim zavjetima, obećanjima koje su izrekle Bogu i Družbi i Crkvi. Ni mi nemamo radi čega bježati od našeg poslanja.

Budimo potpuno vjerni Gospodinu, radujmo se kad za Njega može i trpjeti, a na osobit način kada smo pozvani darivati svoj život jedni za druge, jer Gospodin upravo nas zove da vršimo Njegovu volju, da naš život danomice polažemo za istinu, pravdu, ljubav, za dobrotu, za vjeru, za Crkvu, na Njega. Neka nas u tom našem poslanju trajno nadahnjuju i vode blažene Drinske mučenice, jer su uistinu svojim životom svakome od nas utrle put prema Kristu, rekao je na kraju homilije rektor Košćak.

nas, pitamo se zbog kojeg razloga to činimo?” U našem životu ima mnogo ljudi kojih se sjećamo, ali postoji samo jedna kategorija, kategorija svetaca, koji su svojim životom zaslužili da budu uvijeke slavljeni. Sv. Marija Crucifiksa di Rosa, utemeljiteljica Anćela, svojim je stilom života zaslužila ući u ovu kategoriju i zbog toga je mi danas častimo.

Ona je riječi proroka Izaije o postu protumačila na suvremen način. Često post umjesto snage postane onaj koji deformira osobu jer se gleda prvenstveno na sebe samoga. No, sv. Marija Crucifiksa, tvrdi nadbiskup Barišić, živjela je post onako kako ga je živio Isus Krist. Taj post zadire u život te mijenja odnose i stvarnost, a ostvaruje se po riječima proroka Izaije koji govori: „Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene” (Iz 58,6). Ovo je post kojeg je živio Isus Krist, a u njega se je uključila i sv. Marija Crucifiksa.

jeg milosrđa i ljubavi, te im zaželio da ih i dalje u njihovu radu prati Božji blagoslov i zagovor sv. Marije Crucifikse, njihove utemeljiteljice. (ika)

Na početku mise nadbiskup je pozdravio sestre, na čelu s njihovom provincijalkom s.

Mariangelom Galić, te im čestitao blagdan njihove utemeljiteljice. Naglasio je kako ovaj blagdan slavimo u matičnoj kući što uvodi sve sestre i narod ovdje okupljen u posebno zajedništvo. Blagdan sv. Marije Crucifikse uvijek je u adventu te nam je time i „osvježenje” u pripravi za susret s Gospodinom koji nas poslije povijesnog dolaska nije napustio nego je uvijek Emanuel - Bog s nama, prisutan kako u otajstvu tako i u svakom čovjeku.

U nastavku propovjedi nadbiskup je kazao da je življenje posta na ovakav način omogućilo sv. Mariji Crucifiksi da živi i približi drugima onakvu ljubav o kojoj u svojoj poslanici govori sv. Ivan. Riječ „ljubav” je danas osiromašena, obezvrijeđena te življena na kriv način, ali u svojoj biti ljubav izvire iz Boga, štoviše, „Bog je ljubav” (Iv 4,8). I ta Božja ljubav nije teorija niti apstrakcija, već ona ima tijelo i meso; ona se je utjelovila u Isusu Kristu. Sv. Ivan kaže da nemaju pojma o ljubavi oni koji ne prihvaćaju utjelovljenu ljubav. Tek s utjelovljenjem ljubavi možemo samo malo naslutiti Božju ljubav. „Jer ako Bog ljubi nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.” To je živjela sv. Marija Crucifiksa, zaključio je nadbiskup. Iz iskustva da je Bog bio onaj koji je prvi ljubio nju i dao svoj život za ovaj svijet i ona je mogla dati svoj život za drugoga.

Nadbiskup Barišić je homiliju počeo pitanjem: „Ako slavimo nekoga koji je živio prije

Na kraju misnog slavlja nadbiskup je zahvalio sestrama na proročkom svjedočenju Bož-

Potrebu činjenja milosrđa posvijestio je svim katolicima protekli izvanredni Jubilej milosrđa koji je kao zadaću vjernicima dao da sami otkrivaju Božje milosrđe prema njima te da potom iskazuju milosrđe drugima, da budu produljena Božja ruka u svijetu, kazao je biskup i nastavio kako otkrivanje i iskazivanje milosrđa nije prestalo s Godinom milosrđa nego se ono i dalje nastavlja. To je i papa Franjo u buli Lice milosrđa napisao: „Kako samo želim da nadolazeće godine budu prožete milosrđem, da bismo išli ususret svakoj osobi, noseći Božju dobrotu i nježnost!”. Zadaća je to koja je pred nama, kazao je biskup Uzinić te kao značajke Božjeg milosrđa istaknuo oprost i Božje suosjećanje s čovjekom. „To Božje suosjećanje s čovjekom je, moglo bi se reći, uzrok i motivacija povijesti spasenja”, rekao je biskup Uzinić te skrenuo pozornost na neka blaženstva koja najviše govore o tome. „Oni koji su milosrdni su blaženi, to je puno viša dimenzija, zato što oni suosjeća-

U molitvi vjernika nebeskom Ocu zahvalio se za dar bl. Drinskih mučenica, te je upućena molitva da nam one budu trajno nadahnuće nasljedovanja Isusa Krista, da bismo na putu prema Njemu biti sposobni prepoznati Njegov skriveni lik u bližnjima. Također molilo se za nova duhovna zvanja, za obitelji i supružnike da ustraju u vjernosti i ljubavi jedni prema drugima, te da u svakome novom darovanom im životu prepoznaju Božjih ruku djelo. Na kraju molitva je upućena za sve pokojne, a osobito one koji su tijekom života prošli kroz nevolje.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Zbor sestara Kćeri Božje Ljubavi s kandidaticama i postulanticama. (ika) Splitske Anćele proslavile blagdan utemeljiteljice 15. prosinca 2016.

Sestre Službenice Milosrđa proslavile su u četvrtak, 15. prosinaca, blagdan svoje utemeljiteljice sv. Marije Crucifiksed i Rosa.

Euharistijsko slavlje u samostanu Anćela u Ćiril-Metodovoj ulici u Splitu predvodio je splitsko- makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u zajedništvu s još desetak svećenika.

Biskup Uzinić slavio s Anćelama 15. prosinca 2016.

Koncelebriranim misnim slavljem koje je u prepunoj samostanskoj crkvi Sv. Marije Krucifikse na Pilama u Dubrovniku u četvrtak 15. prosinca predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić sestre službenice Milosrđa (Anćele) proslavile su blagdan svoje utemeljiteljice. U propovijedi je biskup Uzinić kazao kako ono što je Bog činio kroz svu povijest želi učiniti i u ovom našem vremenu te naveo iz misnog čitanja sva lijepa Božja djela.

Poticaj je to svim vjernicima da i sami darivaju sebe drugima čineći za njih dobre i lijepe stvari, iskazujući im milosrđe kao što i Bog svakom pojedinačno to čini.

174

175 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

ju s Bogom i bližnjima. Sa siromasima Bog suosjeća, a milosrdni suosjećaju s Bogom.

To nije lako postići. Lakše je sebe staviti u situaciju osobe koja je potrebna svega i koja se stavlja na raspolaganje Bogu nego napraviti ovaj drugi obrnut korak – suosjećati s Bogom i biti milosrdan. Tome se treba učiti, to nije nešto nama urođeno, to je nešto što iz dana u dan u sebi trebamo odgajati. Božje milosrđe prema nama je bezuvjetno i ono zahtjeva da bi i u nama postalo bezuvjetno”, istaknuo je dubrovački biskup.

Govoreći o sv. Mariji Krucifiksi, izdvojio je važnost obiteljskog odgoja u njezinu životu. Njezin otac je i njoj, kao i svojoj drugoj djeci, želio osigurati dobru budućnost koja uključuje „kvalitetno obrazovanje, materijalno nasljedstvo i vjeru u Boga”. Tu su bili početci onoga što je Paola di Rosa kasnije postala. Biskup je također istaknuo kako je od te tri značajke često u odgoju današnje djece i mladih pati ovo treće, odnosno vjera u Boga, što nije bio slučaj u obitelji Paole di Rosa. „Paola poštuje oca, ali svoje uporište ne nalazi više u zemaljskom već u nebeskom Ocu…Promatra što se događa oko nje a u jeci tišine otkriva duboki smisao svega.

Ne promatra više svoje vrijeme kao vrijeme bolesti, ratova, zlata, trgovine i zabava nego kao vrijeme u kojem je pozvana spajati nebo i zemlju. Vidi darovano joj vrijeme kao milosno vrijeme. Vrijeme ljubavi. Shvaća Isusove riječi i Isusovu želju da svaki čovjek ima pravo i potrebu na dostojanstven život i uključenost u stvaranje kraljevstva Božjeg na zemlji. Shvaća da ono što želi nadilazi njene tjelesne snage i da to ne može objasniti ljudskom logikom. Shvaća da je voljena i ima potrebu tako voljeti druge, zagrliti cijeli svijet a s posebnom pažnjom i blagošću one od kojih ljudi lice okreću… Bresciom vlada kolera, svi bježe iz grada a ona trči u bolnicu. Svi se smiju gluhonijemoj djevojčici i njenim neartikuliranim krikovima a ona se

educira kako joj pomoći. Svi upiru prostom na djevojke noći a ona ih zapošljava u svilani svoga oca… Neki je osuđuju a nekima je to hrana koja razvija plemenitost njihove duše te joj se pridružuju”, citirao je biskup jedan životopis o svetici.

Povezujući život sv. Marije Krucifikse koja je tako živjela u 19. stoljeću sa zahtjevom pape Franje da nastavimo živjeti milosrđe, kazao je kako je ona, a i drugi svetci, ogledalo u kojem se mogu ogledati vjernici danas.

Zagledani u Isusa Krista svi su oni milosrđe činili na svoj način. Potaknuo je sestre Anćele da u svom životu usvajaju milosrđe jer je to način na koji njihova majka, utemeljiteljica „ne će biti samo osoba s kojom ćete se ponositi jer je nešto napravila u prošlosti nego će biti osoba koja po vama, po vašem djelovanju i življenju njezine karizme koju ste prihvatili kao svoju karizmu, živi i danas. I ako biste željeli u vašem redovničkom životu izdvojiti ono najznačajnije to nije ni siromaštvo, ni poslušnost niti djevičanstvo, iako su to zavjeti koje polažete, nego je to milosrđe, prepoznavanje i življenje milosrđa”, proučio je sestrama dubrovački biskup.

Za blagdan utemeljiteljice sestre i vjernici su se pripremali trodnevnicom koja se od 12. prosinca održavala za vrijeme misa zornica.

Uz sestre Anćele na glavnoj misi na kojoj je koncelebriralo dvanaest svećenika, sudjelovale su i redovnice iz drugih redovničkih zajednica na području Dubrovnika, kao i učenice i osoblje iz Učeničkog doma „Paola di Rosa” koji su taj dan slavili i Dan doma.

Prigodnim zborom ravnala je Paola Dražić Zekić, a za orguljama je bila s. Mila Majić, predstojnica samostana na Pilama.

Adventska duhovna obnova redovnica grada Splita i okolice 20. prosinca 2016.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić održao je u nedjelju 18. prosinca u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu adventsku duhovnu obnovu za redovnice grada Splita i okolice. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je oko 150 redovnica iz četiri provincije i 17 zajednica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji te njihov nadbiskupijski delegat fra Petar Lubina, koji je tom prigodom izgovorio prigodno uvodno slovo.

“Lijepo nas je vidjeti okupljene kao dio mjesne Crkve na četvrtu nedjelju došašća pod okriljem Dobre Majke na Dobromu, koju nam predbožićnih dana i bogoslužje posebno stavlja pred oči kao uzor iščekivanja Rođenja Gospodinova”, kazao je fra Petar te nastavio: „Dok se pripremamo za Božić, zaokupljeni smo mislima o Isusovu dolasku na zemlju i kako se priključio u Božje djelovanje u povijesti.” „Ono što se dogodilo pojedincima u susretu s Isusom dok je prolazio zemljom čineći dobro, događa se i nama danas, pa je i naša zadaća: spustiti se i zaroniti u sebe, u svoje biće, vidjeti Gospodina i njega susresti. Zato ne smijemo dopustiti da se utopimo u društvo u kojem živimo, niti se dati voditi njegovim načinom razmišljanja i življenja. Kao nasljedovatelji Isusovi, svojim stilom života proročki smo glas i slika zagrobnog života suvremenog društva”, istaknuo je, između ostaloga, delegat za redovnice Lubina.

Pozdravivši sve nazočne redovnice, ali i one koje nisu mogle doći nadbiskup Barišić je u svom duhovnom nagovoru stavio naglasak na vrijeme priprave za Gospodinov dolazak, naglasivši da se advent svake godine želi produžiti i ranije započeti, komercijalizira se i gubi onaj središnji smisao priprave za susret s Malim Isusom. „To onda nije Božji advent,

nego advent trgovine, proizvodnje, plasirane robe, cijene, zarade, stvari. Svesti Božić na to, značilo bi svesti ga na puku proslavu.

Naš mentalitet nameće nam činjenicu da ne slavimo Božić nego ga proslavljujemo, odnosno svodimo ga na jedan dan i ostavljamo ga u prošlosti. A slaviti Božić znači prihvatiti otajstvo Boga koji čovjekom posta i živjeti svakodnevno u zajedništvu s - Emanuelom – Bogom našim”, kazao je nadbiskup. Postavljajući – kako reče – stara i nova pitanja, upitao je: „Kako Božiću vratiti Krista i kako ćemo se mi vratiti i obratiti Kristu?” U tom je surječju naglasio važnost drugoga u našem životu, kako ljudi tako još više Boga jer nismo samodostatni nego smo potrebni Boga i drugih. Podsjetio je na riječi poznatoga mislioca Pascala: „Čovjek nije dovoljan samome sebi.” Kada čovjeku ne treba nitko pa ni Bog, riječ je o nedostatku vjere i povjerenja, upozorio je nadbiskup.

U nastavku je govorio o znakovima koji prate Božić i Isusov život a koji nam ostaju neshvatljivi te nas – kako reče – „skandaliziraju“: štalica, slama, križ. Veliki svemoći Bog rodio se u štalici, a umro na križu. To se ne može razumjeti niti shvatiti bez darovane Božje milosti i vjere ali i naše zauzetosti, sabrane molitve, sakramenata i riječi Božje, kazao je nadbiskup. Na kraju svoga govora osvrnuo se na redovničke karizme (čistoća, poslušnost i siromaštvo) koje su, također, često neshvatljive ljudima ovoga doba, te ih je u tom svjetlu potaknuo da ne posustaju i da ne upijaju mentalitet koji zagovara samodostatnost i površnost nego da snagu za potpunu predanost crpe iz svakodnevnoga dijaloga s Božjom riječju. U duhu nadolazećega blagdana Božića, dolaska Boga među nas, mons. Barišić je zaželio da i one budu „Emanuel“ za ovaj svijet, znak Boga naklonjenoga ljudima. Čestitajući im Kristovo rođenje, nadbiskup je redovnice ohrabrio da ostanu ponosne na svoj poziv,

176

177 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

karizmu, poslanje i zajednice koje su oaze molitve i zagovora. „U godini smo posvećenoj očevima. Otac – glava obitelji, pojam je snage, mudrosti, sigurnosti. Oče nadbiskupe, ovo zajedništvo Vas i nas redovnica grada Splita u ovo božićno vrijeme znak je naše privrženosti i potpore molitvom da budete pravi otac svakoj duši od Boga povjerenog Vam stada“, kazale su sestre dominikanke upućujući božićnu čestitku nadbiskupu Barišiću uime svih redovničkih zajednica. Tom prigodom uručile su mu i prigodni dar. Zahvalivši na čestitkama, molitvama i daru nadbiskup je dominikankama darovao krunice te je na sve redovnice zazvao Božji blagoslov. (ika) Božić u Ciboni i jubilej dominikanskog reda 26. prosinca 2016.

Tradicionalni, 28. „Božić u Ciboni” održan je u ponedjeljak 26. prosinca u dvorani KC Dražen Petrović u Zagrebu. Ovogodišnji koncert bio je u znaku 800. obljetnice Reda propovjednika - dominikanaca. Stoga se tijekom koncerta čitala prigodna, božićna poezija poznatog hrvatskog pjesnika i dominikanca Rajmunda Kuparea, a jednu nizozemsku božićnu pjesmu u vlastitom prijevodu na hrvatski pročitao je i njemački dominikanac, veliki prijatelj hrvatskoga naroda fr. Diethard Zils. Fr. Anto Gavrić i Tanja Baran publici su predstavili niz zanimljivosti iz bogate povijesti Reda, a predstavljena je i „Božićna priča” u kojoj su među glavnim likovima Dominik i Ozana u izvođenju Dramske družine OZANA KUD-a Braća Radić iz Visokog u Varaždinskoj biskupiji.

Na koncertu su izvođene tradicionalne božićne pjesme, od kojih poneke u modernoj obradi, a predstavljene su i četiri praizvedbe.

U programu su sudjelovali Josipa Lončar, Petra Pia Kartelo, Zoran Tomaić, s. Josipa

Otahal, fr. Ante Kazoti, Đani Maršan, Lela Kaplowitz, Mateo Pilat, Danijela Pintarić, Boris Ćiro Gašparac, Antonela Doko, Damir Kedžo, Dino i Karla Miklaužić, Lidija Horvat i Antonia Dunjko, Renata Sabljak, Ervin Baučić, Jana Pogrmilović i Filip Filipović, potom Klapa Ošjak, Vela Luka, Gazde, Zvjezdice, Dominikanski bogoslovi, Cantus ante omnia. Izvođenje pjesama pratili su i Mješoviti zbor Panis angelicus, Akademski zbor Concordia discors, Zbor mladih Zagrebačke nadbiskupije, Pjevački zbor Gimnazije Sesvete, Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije, Djevojački zbor Ženske opće gimnazije, Zbor sestara milosrdnica te dječji zborovi Kažotići, Zagrebački anđeli, Dječji operni zbor i Kikići. Pjesme su izvedene uz pratnju Orkestra kazališta Komedija i Jazz orkestra HRT-a pod ravnanjem Zdravka Šljivca, a program je vodila Lejdi Oreb.

U publici su bili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević, OFMCap., kao i provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fr. Slavko Slišković te zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

U svom obraćanju kardinal Bozanić zahvalio je organizatorima i izvođačima za ovaj događaj koji postaje i nacionalni, zahvaljujući izravnom prijenosu. Ovih smo se dana, a i još ćemo se okupljati oko jaslica. Dolazimo rado k jaslicama, i tu stanemo, jer On je onaj koji je u središtu jaslica, koji nas i okuplja.

Isus novorođeno dijete šuti, ali nas okuplja. I večeras je i on ovdje među nama. Svi se oko Njega okupljamo, jer osjećamo da je on za nas. On se rodio i došao na zemlju za svakoga od nas, i niti jedan čovjek se ne isključuje iz njegove ljubavi, jer on je za sve. On sve ljubi i on sve čeka. Negdje u dubini svoga srca svatko ga nalazi, jer on sve nas čeka, nikoga ne isključuje. Zato svima sretan Božić i Boži-

ćem blagoslovljena 2017. godina, poručio je kardinal Bozanić.

Gradonačelnik Milan Bandić Milan Bandić je istaknuo, kako bi Zagrebački Božić bio bi siromašniji bez „Božića u Ciboni”. Gradonačelnik je podsjetio kako su u ovom blagdanskom vremenu svi pozvani na zajedništvo, otvorenost, radost i pomaganje kako „nitko među nama ne bi ostao sam i usamljen”. Rekao je i kako je iza nas Godina milosrđa, a započela je Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije „koja poziva da budemo zajedno na putu rasta u vjeri”. „To su povijesni događaji koji nam pokazuju kako živimo u posebnom i privilegiranom vremenu, vremenu milosti. To je dokaz da naša Crkva korača uz svoj narod, i nastoji odgovoriti duhu vremena. Na tom putu neka nam uzor i oslonac bude bl. kardinal Alojzije Stepinac koji već desetljećima osvjetljava hrvatski puk”, rekao je Bandić. (MB) Dan posvećenoga života u Šibenskoj biskupiji 28. siječnja 2017.

Dan posvećenoga života u Šibenskoj biskupiji proslavljen je u nedjelju 29. siječnja u biskupijskom marijanskom svetištu Vrpolju.

Susret koji je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić započeo je blagoslovom svijeća i procesijom prema nedavno postavljenom kipu Gospe od okova. Pred kipom redovnici su molili krunicu, a nakon krunice u crkvi bio je prigodni nagovor koji je predvodio biskup Rogić. Na slavlju je bio i umirovljeni biskup Ante Ivas.

U nagovoru biskup T Rogić aktualizirao je poruku lika starca Šimuna kojeg prikazuje evanđelje Svijećnice. „Šimun pred nas postavlja pitanja: Koja to svjetla slijedimo? Izgubimo li pokatkad nadu? Znademo li gdje ćemo ju istinski obnoviti? Ma, koje je to pravo svjetlo mojega života? Možemo pita-

nje postaviti i drugačije: Koja je najsvjetlija točka, događaj, čin, misao mojega života”, zapitao je šibenski biskup.

Redovnice i redovnike pozvao je da uđu u duh blagdana Prikazanja Gospodinova koji starca Šimuna pruža za uzor ustrajnog tragača za svjetlom, kao uzor bogobojazna čovjeka zagledana u svjetlo i nadu spasa, koji u Hramu mjestu susreta s Bogom, traži odgovore na životna pitanja i ne odustaje! „Šimun je radostan jer su mu molitve uslišane. „Sad otpuštaš slugu svoga Gospodaru, u miru”.

Drugim riječima. Sad mogu i umrijeti. Bog me je čuo, uslišane su mi molitve, ostvario sam svoje poslanje – razmišlja i moli starac Šimun, pojasnio je biskup Rogić. „Što je ljepše nego osjetiti da ti je život ispunjen, da si ostvario plan koji ti je Bog namijenio, da s mirom napuštaš ovaj svijet i ulaziš u radost Gospodnju. Ne osjetimo li i mi to barem ponekad, ako smo ispunili zadaće koje su bile stavljene pred nas. Ili onda kad znamo da smo iz čiste ljubavi, bez interesa, drugome učinili dobro, pomogli, utješili, ohrabrili ili nekoga na pravi put uputili. To zapravo znači biti prikazan, posvećen pa i žrtvovan Bogu. To može ostvarivati i svaki kršćanin u svom životu, ako dopusti da ga vodi svjetlo Kristovo, ako ne gubi nadu i ustraje u molitvi, ali na to smo pozvani posebno mi – posvećena života Bogu!”, rekao je biskup Rogić. „Na nama je izbor: živjeti kao djeca svjetla, ići za Isusovim primjerom ljubavi i žrtve ili pobjeći u mrak grijeha, dati se zarobiti prolaznim vrijednostima kratkoga sjaja. Nadahnimo se na ovom događaju našega spasenja.

Budimo u molitvama ustrajni poput Šimuna, jaki u nadi poput tog starca koji je držao Spasitelja u rukama. Isus se i nama daruje u euharistiji. Primamo ga ne samo na ruke, nego i u svoje srce, svoje živote da nam bude suputnik - svakodnevni. Neka ondje zauvijek

178

179 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

vlada njegovo svjetlo i ne moramo se bojati nikakvog mraka“, zaključio je biskup. (ika) Dan posvećenoga života proslavljen u Dubrovniku 28. siječnja 2017.

Dan posvećenoga života na kojem su se okupili redovnice i redovnici koji djeluju u Dubrovačkoj biskupiji proslavljen je u subotu, 28. siječnja svečanim misnim slavljem u dubrovačkoj katedrali i prigodnim programom u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Dubrovniku.

Euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u koncelebraciji desetak svećenika i redovnika među kojima su bili pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig i generalni vikar mons. dr. Petar Palić.

Biskup je u homiliji govorio o odgovoru vjere kojim su kroz povijest spasenja, od Abrahama, Izaka i Jakova, preko sudaca, proroka i osoba koje se spominju u Novom zavjetu kao i osoba iz crkvene povijesti, osnivača redovničkih zajednica pa sve do danas, ljudi, svatko na svoj način, odgovarali na Božji poziv. Svi su oni napuštali, upotrijebio je biskup biblijsku sliku, sigurnost ovozemaljske domovine i hrabro se zaputili u budućnost prema nebeskoj domovini. „Svaki taj poziv bio je poziv na napuštanje ‘domovine’, onog jednog iskona, kako bi se uputili prema drugom Iskonu, od kojeg sve potiče i u kojemu sve ima smisla. Jedini pravi odgovor na taj poziv, da bi se moglo krenuti, jest odgovor vjere i povjerenja. Bez toga se ostaje u staroj ‘domovini’, bez toga se nije sposobno riskirati.”

Biskup je također kazao kako se u određenom trenutku povijesti to ponudilo i svakome od današnjih svećenika, redovnika i redovnica: „Svaki svećenički i redovnički

poziv nije ništa drugo nego onaj isti poziv upućen Abrahamu, poziv da se s vjerom uputi u nepoznato“, rekao je biskup. Dodao je da oni koji su odgovorili na Božji poziv u početku nisu znali što ih sve čeka, koje kušnje, izazovi, radosti, milosti jer se ne zna što sve život nosi. Skrenuo je i pozornost da problem može biti ako se onaj tko je krenuo za Kristom stalno vraća na ovozemaljske iskone od kojih potječemo, a nije se spreman otvoriti prema onom prvom Iskonu, prema onome što je pred njim.

Govoreći o evanđeoskom tekstu u kojem Isus stišava oluju na moru biskup ga je usporedio s događajem Isusove molitve u Maslinskom vrtu. Na Genezaretskom jezeru učenici su bili uplašeni, a Isus je spavao, dok su u Maslinskom vrtu učenici spavali, a Isus je bio budan i u tjeskobi. Upozorio je da je u oba slučaja Isus, spavao ili bio budan, znao tko je on, da je imao vjeru i povjerenje, dok su učenici bili oni koji su mislili da imaju vjeru, a nisu je imali niti su znali svoje stanje.

U krizi vjere, koja se događa i onima koji su ušli u samostan, mislimo da Isus spava i da ga nije briga, ali nije tako, kazao je biskup te nastavio: „Nije Isus onaj koji je zaspao nego smo mi zaspali, nije Isus taj kojeg nije briga za nas nego smo često mi oni koje nije briga za Isusa, nema više onog prvog žara s kojim smo odgovorili na Isusov poziv. Starimo i mi i naše zajednice, često postajemo, kako kaže papa Franjo, autoreferencijalni, plačemo nad sobom, bavimo se sami sobom, a zaboravili onaj razlog zbog kojeg smo napustili 'domovinu' da bismo krenuli prema onoj drugoj“.

Na kraju je dubrovački biskup potaknuo okupljene redovnice i redovnike da osnaže i obnove svoju vjeru riječima da ako je Bog mogao od obamrle Sare učiniti da se rodi Izak, iz obamrle Elizabete učiniti da se rodi Ivan Krstitelj, onda Bog iz naše obamrlosti,

pospanosti i nezainteresiranosti za Isusa i njegove želje, može također dati da provre život. Potrebno je imati vjeru.“ (dubrovackabiskupija.hr/AT) Izabrano novo vodstvo splitskih klarisa 30. siječnja 2017.

Pod predsjedanjem mons. Marina Barišića, splitsko- makarskog nadbiskupa i metropolita, u Samostanu sv. Klare u Splitu 30. siječnja održan je izborni kapitul, kojemu su nazočili kao skrutatori: mons. Miroslav Vidović, generalni vikar SMN, i don Ante Rako. Na kapitulu je izabrana nova uprava sestara klarisa u Splitu: s. M. Dolores Mandić, opatica; s.

M. Franciska Vukasović, zamjenica; savjetnice su: s. M. Klara Bagaric, s. M. Anamarija Anteric i s. M. Lucija Perdija. (ika) Dr. Ivan Koprek novi dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti 1. veljače 2017.

Dužnost dekana Fakulteta filozofije i religijskih znanosti (ranije Filozofski fakultet Družbe Isusove) od 1. veljače u idućem trogodištu obavljat će dr. Ivan Koprek. Imenovani su i prodekani dr. Anto Gavrić, OP, i dr.

Dalibor Renić, SJ. (ika)

Slavlje je uzveličao Mješoviti zbor iz župe sv.

Ane u Bjelovaru, pod ravnanjem s. Virginije Kolić i uz orguljaša Sašu Kiralja.

Na kraju misnog slavlja s. Ivana Križanić, Kćeri Božje Ljubavi, zahvalila je biskupu u ime svih prisutnih redovnica te uručila prigodni dar. Sestra je zamolila oca biskupa da potakne braću svećenike da zauzeto mole i utvrđuju mlade u vjeri te oduševljeno rade na njivi Gospodnjoj za nova duhovna zvanja u Crkvi! (E) Susret osoba posvećenoga života Đakovačke regije 1. veljače 2017.

U srijedu 1. veljače 2017., uoči blagdana Gospodinova prikazanja u hramu i 21. danâ posvećenoga života, u samostanu milosrdnih sestara svetoga Križa održan je regionalni susret osoba posvećenoga života đakovačke regije.

Redovnice i redovnici Bjelovarskokriževačke biskupije proslavili Dan posvećenoga života

Nakon uvodnih riječi i pozdrava s. M. Petre Toman, članice Nadbiskupijskog povjerenstva za osobe posvećenoga života i koordinatorice za đakovačku regiju, uslijedilo je predavanje izv. prof. dr. sc. Ivice Raguža, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

1. veljače 2017.

Redovnice i redovnici Bjelovarsko-križevačke biskupije proslavili su Dan posvećenoga života u srijedu 1. veljače 2017. u bjelovarskoj katedrali. Okupili su se u 17,30 na svečanoj pjevanoj Večernjoj uoči blagdana Svijećnice, a misno slavlje u 18 sati predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko-križevački, koji je posvećene osobe potaknuo na radosno svjedočanstvo života.

Glavna tema predavanja bila je „Današnje stanje euharistijske pobožnosti, odnosno duhovnosti“. Izlaganje o ovoj temi, usko povezanoj s našim svakodnevnim redovničkim životom, potaknulo je prisutne na ozbiljno promatranje vlastitog života, što se očitovalo u bogatoj tematskoj raspravi. Susret je završio u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova večernjom molitvom časoslova. (JM)

180

181 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Susret osoba posvećenoga života Osječke regije 1. veljače 2017.

U prostorima Vikarijata Osijek 1. veljače, uoči blagdana Prikazanja Gospodinova u hramu - Svijećnice, kada se obilježava i Dan osoba posvećenoga života, održan je Susret osoba posvećenoga života Osječke regije.

Redovnice i redovnike pozdravio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr.

Vladimir Dugalić, a događaju je nazočio i dekan Osječkog istočnog dekanata, preč.

Ivan Jurić. Prigodno predavanje „Biblijsko utemeljenje posvećenoga života” održala je dr. s. Silvana Fužinato, redovnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.

U prvom dijelu predavanja s. Silvana osvrnula se na posvećenost u Bibliji, a zatim je promišljala o Bibliji u posvećenom životu.

Kao značajke posvećenosti u Starom zavjetu istaknula je odijeljenost koja je u uskoj vezi s izabranjem, pripadnost Gospodinu te odgovornost. Govor o posvećenosti u Novom zavjetu temeljila je na Isusovoj posvećenosti i naglasila: „Iako ne možemo govoriti o Isusovu izravnu i eksplicitnu utemeljenju posvećenoga života u današnjem obliku i poimanju, Isusov zemaljski život, onako kako ga opisuju evanđelja, nedvojbeno je temelj, nadahnuće, smisao i cilj života Bogu posvećenih osoba.” Prva značajka posvećenosti u Novom zavjetu darivanje je samoga sebe, a druga jest posvećenost za drugoga, istaknula je te dodala: „Isusova posvećenost kao dar samoga sebe u potpunosti je objavljena na križu, kao posvećenost za drugoga, svijet i čovjeka”.

Dr. Fužinato Sveto pismo istaknula je kao vrhovno pravilo posvećenoga života i naglasila: „Bogu posvećene osobe pozvane su utjeloviti Riječ, postati Biblija usmeno, biti živo Evanđelje.” To utjelovljenje Riječi „vidljivo je ponajprije u načinu na koji posveće-

ne osobe žive svoj odnos prema Bogu, sebi samome i drugome”. Potrebno je promatrati konstitutivne značajke života: istinu o samome sebi, slobodi, različitosti i odgovornosti.

Prihvatiti istinu o samome sebi znači prihvatiti svoju prolaznost i slabost, ne bježati od ograničenja, padova i neuspjeha; osobna sloboda preduvjet je života u punini, a Riječ se može autentično živjeti samo u zajednicama i odnosima utemeljenjima ne na ropstvu nego na slobodi i služenju; važnost prihvaćanja drugoga kao drukčijega ključna je jer različitost postaje mjesto susreta i ispunjenja povjerena poslanja, a razlažući značajku odgovornost, rekla je predavačica, dodavši: „I naš život, poput Isusova, jest ili bi trebao biti, ne bijeg od svijeta niti posvećenost koja bi imala svrhu u samoj sebi nego dar ljubavi Bogu i čovjeku. Posvećeni smo zato da bismo u svojoj posvećenosti kao daru ljubavi Bogu i čovjeku preobražavali smrt u život. Jer samo kad se umire, trpi, živi za nekoga, kada se daruje život iz ljubavi prema nekome, smrt nema posljednju riječ jer u ljubavi sve biva ispunjeno, iznova rođeno. Na taj način i naše odricanje, trpljenje pa i sama smrt bivaju viđene i shvaćene u pozitivnom svjetlu, ne kao nešto čega smo se odrekle nego nešto što smo u ljubavi darovale.”

Mons. dr. Dugalić potom je osobe posvećenoga života upoznao s planovima rada na naddekanatskoj razini u gradu Osijeku, kao i s radom Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.” te je zamolio za suradnju. Susret je završio molitvom Večernje.

Na blagdan Svijećnice redovnici i redovnice Osječke regije sudjelovali su na večernjem misnom slavlju u kapucinskoj crkvi u Osijeku. (ika)

Proslava Dana posvećenoga života u Varaždinskoj biskupiji 2. veljače 2017.

Dan posvećenoga života u Varaždinskoj biskupiji svečano je proslavljen u četvrtak 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodnjeg Svijećnicu, već tradicionalnim susretom članova redovničkih zajednica koje djeluju na području te mjesne Crkve.

U organizaciji biskupijskog Ureda za pastoral duhovnih zvanja i ministranata redovnici, redovnice i ostale osobe duhovnog zvanja okupili su se na godišnjem susretu koji je započeo u dvorani Biskupskog ordinarijata gdje je uime organizatora 50-tak okupljenih na čelu s biskupom Josipom Mrzljakom pozdravio povjerenik Siniša Dudašek, koji je zaželio osobama posvećenoga života da im blagdan Svijećnice bude dodatni poticaj da se po predanju i posvećenosti njihova života na osobit način u svijetu oblikuje Božje kraljevstvo.

Predavanje o temi „Posvećeni život: od krize do svjedočanstva nade” održala je prof. dr. s. Valentina Blaženka Mandarić. Uvodno je istaknula kako će govoriti o dva ključna pojma, krizi i kršćanskoj nadi, napomenuvši da je papa Franjo nedavno uz izazove u redovničkom životu spomenuo pojam krize vjernosti i ustrajnosti. Rekla je kako je kriza ujedno poticaj na promjene i izazov za nove odluke i stavove. Gledano u kontekstu koji određuje redovništvo, primjećuje se sve manje spremnosti za ustrajnost, postojanost, konačnost, stabilnost i čvrstoću, koji su osobito važni za posvećeni život. Unatoč svim teškoćama, redovništvo je pozvano biti znak nade, osobito biti primjer zajedništva i posvećenosti drugome, posebno u današnjem svijetu koji inzistira na individualizmu. Potaknula je okupljene da se preispitaju koliko im je redovništvo ispunilo život da ga žive na način koji ne bi htjeli mijenjati jer samo

ako žive ispunjen i posvećen život primjer su i poticaj drugima. Istaknula je kako se ne može trajno živjeti život koji samo podnosi i koji ne stvara zadovoljstvo, i to pod krinkom križa i pokore. Zaželjela je da si osobe posvećenoga života ne uskrate zadovoljstvo i sreću pod bilo koju cijenu jer nesretan život nije život koji ispunjava.

Nakon predavanja proslavljena je u katedrali Uznesenja BDM svečana euharistija, koja je započela procesijom svih članova redovničkih zajednica sa svijećama i obredom blagoslova svijeća.

Misno slavlje predvodio je biskup Mrzljak u zajedništvu s desetak svećenika. U propovijedi je istaknuo kako Isusov život prati simbolika svijeće te je podsjetio na adventsko vrijeme koje paljenjem svijeća želi pokazati da se približava veliko Svjetlo, čak i bljesak koji na poseban način prosvjetljuje u božićnoj noći kada Svjetlo pobjeđuje tamu. I danas, 40 dana kasnije, okupili smo se sa svijećama slaveći Svjetlo. U rukama nosimo naše Svjetlo vjere, ono Svjetlo koje su već mnogi prepoznali, ali mnogi i nisu. Paleći danas svijeće, želimo podsjetiti na važnost Svjetla vjere, na važnost prepoznavanja istinskog Svjetla u Isusu Kristu koje prosvjetljuje našu tamu. Sudbina tog Svjetla oduvijek je ista, jer da bismo ga prepoznali i vidjeli trebamo imati oči vjere. Danas su se s nama okupile osobe posvećenoga života i podsjećamo se da od naše krsne svijeće kada smo primili Svjetlo Kristovo nastojimo održavati to Svjetlo u našem životu. U Svjetlu vjere želimo prepoznati i nakanu koju Bog ima s našim životom i ići putem kojim nas usmjerava to Svjetlo.

Unatoč svim teškoćama koje nam se događaju i koje nam zatamnjuju život, ne smijemo posustati i ne smijemo dopustiti da nam se Svjetlo vjere ugasi. Jer kroz Svjetlo vjere pozvani smo promatrati događaje u našem životu i životu čovječanstva, poručio je biskup.

182

183 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Na kraju mise članovi redovničkih zajednica obnovili su svoje zavjete te susret zaključili radosnim druženjem u prostorijama Ordinarijata.

Za proslavu Svijećnice biskupijski Ured objavio je prigodne molitvene materijale s nakanom da se više promišlja o poslanju osoba posvećenoga života u svim sredinama. (ika) Proslava Svijećnice u Đakovu 2. veljače 2017.

Blagdan Prikazanja Isusova u Hramu – Svijećnica, svečano je proslavljen 2. veljače večernjim misnim slavljem u katedrali-bazilici Sv. Petra u Đakovu, koje je uz nadbiskupa Đuru Hranića predvodio umirovljeni nadbiskup Marin Srakić, koji je toga dana proslavio svoj imendan.

Kako je to ujedno i Dan posvećenoga života, slavlju su nazočile brojne redovnice sv. Križa.

Na početku slavlja nadbiskup Srakić blagoslovio je svijeće koje su vjernici donijeli na blagoslov te pozdravio sve okupljene, napose sestre sv. Križa. U homiliji govorio je o Kristu koji je svjetlo narodima, koji je svojom naukom i svojim životom bio i ostao svjetlo. „Ljudi su čeznuli za Spasiteljem i dobili su ga u osobi Isusa Krista. Oni su tražili nekoga tko će ih provesti kroz labirint raznih religija, nauka i teorija. I u punini vremena došao je Spasitelj. I od prvog nastupa Krista su odmah počeli nazivati Učiteljem”, kazao je nadbiskup.

Nadbiskup Srakić kazivao je kako je Krist svojim naukom otkrio najdublje tajne, objavio najveća pitanja o Bogu, čovjeku, svijetu, čovjekovoj svrsi. Uzvišenošću svoga nauka privukao je velike umove, a jednostavnošću oduševio neuke. „Prava rijeka svjetla i nebeske mudrosti izlazila je iz njegovih usana i tiho se prelijevala u doline i ravnice da oplemeni duhove i srca ljudi, da preporodi i donese život”, istaknuo je nadbiskup Srakić.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je poručio: „Mi smo svjetiljka, a Isus je svjetlo, te današnji blagdan poziva - i nas i naše časne sestre, nas svećenike i vjernike - da to svjetlo ne gasimo i ne stavljamo pod posudu, nego da svijetlimo i sebi i drugima.”

Na kraju misnog slavlja nadbiskup Hranić svome je predšasniku uputio čestitku, istaknuvši kako je današnji blagdan u toj nadbiskupiji dan osobite povezanosti s nadbiskupom Srakićem te mu uime svih okupljenih, svih svećenika nadbiskupije, svih koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, uime župnika i kapelana i svih župljana župe Svih svetih zaželio sretan i blagoslovljen imendan te čestitao obljetnicu imenovanja biskupom.

Također, nadbiskup je sestrama sv. Križa, svim redovnicima i redovnicama u nadbiskupiji te nadbiskupu Srakiću, kapucinskom trećorecu, čestitao Dan posvećenoga života. „Vi ste, dragi Oče nadbiskupe, među nama čovjek snažne i duboke biblijske vjere, čovjek nade, otvorena duha, gledate u budućnost puni povjerenja u Boga i u nas mlađe generacije. Doživljavamo Vas kao čovjeka koji svijetli Kristovim svjetlom i kao pravi Božji blagoslov. Tih, marljiv, radin, samozatajan”, rekao je nadbiskup, dodavši kako se nadbiskup Srakić posvetio istraživanju povijesti nadbiskupije i djelovanja biskupa te kao plod svoga rada posljednjih nekoliko godina objavio više knjiga i studija te istodobno ostao raspoloživ za pastoralni angažman kad god je to potrebno.

“Strpljivo nosite križ svojih zdravstvenih poteškoća, vodite brigu o njihovu saniranju, ali se na njih nikad ne žalite. U svemu i uvijek mudar i trijezan čovjek, biskup i savjetnik.

Rijetko koga tako dobro izriče njegovo biskupsko geslo kao Vas Vaše: Nadom i radom.

Bogu smo zahvalni za Vas i molimo ga da Vas još kroz mnoge godine obdari dobrim

zdravljem, vedra duha i pogleda u budućnost te „nadom i radom” podržava i čuva među nama”, čestitao je nadbiskup Hranić.

Nadbiskup Srakić primio je iz ruku bračnoga para i redovnice buket cvijeća u znak zahvale te izrazio svoju zahvalnost za svu podršku koju je Božjom voljom primao od svoga djetinjstva do današnjih dana. (ika) Proslava Svijećnice i Dana posvećenoga života u Splitu 2. veljače 2017.

“Mi, redovnice i redovnici, posebno se sjećamo kad smo osjetili Božji poziv i njemu se odazvali posvećujući se služenju Bogu i bližnjemu po svojim zavjetima. Tako smo postali znak Božje nazočnosti u svijetu te osobit dar Crkvi”, kazao je fra Petar Lubina, nadbiskupijski delegat za redovnice, uvodeći u proslavu blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života, u četvrtak 2. veljače, u splitskoj crkvi Sv. Dominika.

Slavlje je počelo blagoslovom svijeća u crkvi Sv. Dominika i svečanom procesijom sa svijećama do katedrale u kojoj su sudjelovali brojni svećenici, redovnici i redovnice, odgojitelji i bogoslovi, novaci i kandidatice te vjernici laici. Pjevanje je predvodio zbor redovnica i bogoslova pod ravnanjem mo s.

Mirte ŠkopljanacMačina.

Misno slavlje u splitskoj prvostolnici Sv. Dujma predvodio je pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljko Ante Ančić,koji je prenio pozdrave odsutnoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je u Dubrovniku na proslavi sv. Vlaha. Pozdravivši provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana i sve nazočne, mons. Ančić podsjetio je da je blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnice povezan s „odredbama iz vjerske tradicije izraelskog naroda. Mojsijev zakon propisivao je da svaka majka četrdeset dana nakon po-

roda djeteta prinese žrtvu za svoje očišćenje i da se za muško prvorođenče dade otkup. To je bio povod da su Marija i Josip kada je za njih došao propisani dan donijeli dijete Isusa u Hram da ga prikažu Gospodinu. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence od smrti tako da oni od tada pripadaju njemu. Zato je svako muško prvorođenče trebalo otkupiti određenim prinosom.”

Tumačeći evanđeoski tekst, mons. Ančić naglasio je da su starac Šimun i proročica Ana proročki nadareni ljudi koji u djetetu Isusu prepoznaju očekivanog Mesiju i Spasitelja, utjehu i nadu Izraelovu. U tom je surječju dodao da i svi okupljeni na euharistiji priznaju Isusa Krista Spasiteljem i slave ga kao svjetlo svijeta. „Njegovi smo postali u krštenju, od tada Kristovo svjetlo grije i osvjetljuje cijeli naš život da hodimo u novosti spašenika. Ovaj ophod u kojemu smo nosili zapaljene svijeće označava naš hod u vjeri prema konačnom svjetlu koji će nam se očitovati u nebeskoj slavi”, kazao je predvoditelj slavlja.

Podsjetio je da je prije 20 godina papa Ivan Pavao II. odlučio u svojoj tadašnjoj poruci da se na blagdan Prikazanja Gospodinova u cijeloj Crkvi slavi i Dan posvećenoga života. „To će pomoći Crkvi da još više upozna vrijednost svjedočanstva muškarca i žena koji su odlučili da trajno i vjerno izbliza slijede Isusa Krista u evanđeoskim savjetima. Taj je dan i prilika da osobe posvećenoga života obnove svoja redovnička obećanja i ožive svoje predanje Gospodinu, kaže Papa. Redovnici i redovnice, osobe koje se posve Bogu posvećuju, nisu samo neki dodatak Crkvi Božjoj, nego snažna mistična karika/dimenzija u poslanju Crkve; oni čine srce i središte toga poslanja jer otkrivaju i prikazuju bit svakog kršćanskog poziva: a taj je - u vjeri sebe posve staviti na raspolaganje Bogu, slijediti Isusa Krista u svojim životnim prilikama, slušati ga, vršiti njegove riječi, graditi svoj život na

184

185 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

snazi njegove milosti…”, istaknuo je mons.

Ančić.

U nastavku je naveo tri razloga zbog čega je papa Ivan Pavao II. uveo Dan posvećenoga života. Prvi razlog je da se na svečan način slavi Gospodina i da mu zahvaljujemo za veliki dar raznolikih karizma i plodova kršćanskih zajednica posvećenoga života iz čijeg se potpunog predanja Bogu rađaju brojni darovi za izgradnju Božjeg naroda – Crkve.

Drugi razlog je da je posvećeni život u Crkvi na poseban način živo svjedočanstvo i nasljedovanje onoga načina življenja što ga je sam Isus Krist u svojem spasenjskom djelovanju ostvario kao uzor i primjer, a treći razlog da je to poziv upućen svim osobama posvećenoga života, muževima i ženama da zajedno slave silna Božja djela koja je Gospodin na njima učinio, da budu osjetljivi za poticaje Duha te još snažnije i življe prionu poslanju u Crkvi i u svijetu u kojemu žive.

“Isus Krist koji je sam sebe jednom prinio Ocu u jedincatoj žrtvi za sve nas ne prestaje i danas sebe za nas Ocu prinositi, osobito u sakramentu euharistije”, kazao je mons. Ančić, poželjevši da Krist „svojom ljubavlju pročisti naše živote, naše misli, riječi i djela da čista srca slijedimo njega, služimo svojoj braći i sestrama te postignemo život vječni”. (ika) Dan posvećenoga života u Požegi 2. veljače 2017.

Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu, 2. veljače, redovnici i redovnice koji djeluju u Požeškoj biskupiji proslavili su u Požegi Dan posvećenoga života. Program je započeo u Dvorani bl.

Alojzija Stepinca Biskupskog doma, gdje je okupljenim redovnicima i redovnicama Ivica Raguž, dekan Teološkog fakulteta u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, održao izlaganje „Euharistija i redovništvo”, u kojem ih je s jedne strane upozorio na

opasnost da podlegnu onome što je nazvao „Šaulov sindrom” - gubitak svijesti o Božjoj prisutnosti, a s druge pak strane ih je pozvao da u svom redovničkom životu obnove stav strahopoštovanja prema svetinjama naše vjere, a osobito prema otajstvu euharistije.

Program je nastavljen molitvom Večernjih hvala u crkvi Sv. Lovre, tijekom koje je bila prigoda za ispovijed. Vrhunac proslave Dana posvećenoga života bio je u katedrali na misnom slavlju koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Redovnice i redovnici s upaljenim svijećama ušli su u procesiju u katedralu i zaustavili se na njezinu ulazu. Biskup ih je pozdravio i čestitao im Dan posvećenoga život, pozvavši ih da se sa zapaljenim svijećama u rukama zaustave pred činjenicom da ih je Gospodin Isus snagom svoga Duha pozvao i osposobio da karizmom svojih utemeljitelja budu ugrađeni u živi organizam njegove Crkve.

Na početku homilije biskup je podsjetio nazočne redovnice i redovnike na otajstvo njihova poziva, ustvrdivši da se oni koji ga vjerno žive ne mogu osjećati drukčije nego dobro, štoviše izvrsno. Rekao im je da se osim s otajstvom vlastitog poziva danas susreću s još jednim otajstvom koje se slavi na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu. Pojasnivši „da je otajstvo dublja razina života od one koju možemo dohvatiti umom ili nekim drugim našim sredstvima“ odnosno „dubina našeg postojanja u koju nas je uključio Bog po Isusu Kristu“, biskup je ustvrdio da „kad god se sabiremo s njime i oko njega na sveta slavlja postajemo dionici one stvarnosti koju je Bog za nas ostvario“. Što je to otajstvo i kuda nas ono želi dovesti biskup je protumačio polazeći od današnjega evanđeoskog ulomka u kojem se opisuje židovski obred prikazanja dječaka Isusa u hramu - spomen na oslobođenje židovskog naroda iz egipatskog ropstva. Podsjetio je da sv. Luka u evanđelju tri puta ponavlja kako je starac Šimun

čovjek pun Duha Svetoga i ima moć „vidjeti“ te u Isusu Kristu prepoznaje pomazanika Božjega i Božje spasenje. Ustvrdio je da su ljudi kao starac Šimun dragocjeni, izrazivši uvjerenje da takvih ima i danas u Hrvatskoj, rekavši da su sestre redovnice, braća redovnici i sve drugi nazočni na slavlju upravo takve osobe, jer je i njih pokrenuo Duh Isusov da dođu na to slavlje te da i oni poput starca Šimuna u Isusu Kristu prepoznaju trostruku otajstvenu stvarnost: svjetlost za sve narode, slavu Izraelovu i znak osporavan, odnosno kamen spoticanja.

Polazeći od Šimunove tvrdnje da je Isus Krist svjetlost naroda, biskup je protumačio da je svjetlost stvarnost u koju je Bog utisnuo otajstvenu moć da bude jača od mraka, ustvrdivši da je „Isus Krist svjetlost po tome što se na križu sav prikazao, predao za nas i pobijedio smrt“. Svaka svijeća nas podsjeća da „svjetla ima onoliko koliko se svijeća troši, umire i nestaje“, zaključio je biskup, usporedivši sa svijećom redovnike i redovnice koji po karizmi utemeljitelja svoje redovničke zajednice žive za bližnjega, žive po zakonitosti svijeće, to jest troše se kako bi svjetlo pobijedilo mrak. Naglasio je da se ta usporedba sa svijećom može s pravom primijeniti i na bračne drugove - koji se vjerni jedno drugom, u braku se troše i žrtvuju jedno za drugo, žive otajstvo ljubavi Božje gdje se kroz umiranje rađa život – kao i na sve one koji očima poput Šimunovih u bližnjima oko sebe vide Isusa Krista i žrtvuju se za njih. Završavajući homiliju pozvao je nazočne redovnice i redovnike da se ispune dubokom stvarnošću Isusov svjetla, da nikad ne pomisle odustati od redovničkog života, već da se obnove u vjernosti Bogu i budu s njime pobjednici.

Nakon homilije redovnici i redovnice su sa zapaljenim svijećama u rukama obnovili svoje redovničke zavjete. Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio Bogu „što nam u Isusu Kristu trajno svjedoči svoju blizinu

snagom Duha Svetoga”, zahvalio im na molitvi i žrtvi ugrađenoj u dvadesetogodišnju Požešku mjesnu Crkvu. Zahvalio je prof.

Ivici Ragužu za njegov doprinos u programu koji je prethodio ovom slavlju. Nakon mise redovnice i redovnici nastavili su zajedništvo u Domu sv. Ivana Pavla II. gdje je za njih bio pripravljen domjenak. (ika) U Rijeci proslavljen Dan posvećenoga života 2. veljače 2017.

Svetkovina Prikazanja Gospodinova u Hramu sadrži glavna otajstva naše vjere, rekao je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodeći nadbiskupijsku proslavu Dana posvećenoga života - Svijećnicu u četvrtak 2. veljače u katedrali Sv. Vida u Rijeci.

Ovim blagdanom slavi se Isusova pobjeda nad smrću, ali i naša pobjeda ako vjerujemo u Isusa. Tada možemo iz smrti preći u život. Blagdanom Svijećnice spominjemo se našeg susreta s Gospodinom, rekao je u homiliji nadbiskup, pojasnivši to primjerima iz pročitanih svetopisamskih tekstova o starcu Šimunu i proročici Ani. Istaknuo je da Bog ispunja svoja obećanja iako ponekad na to ispunjenje moramo dugo čekati.

U nastavku je okupljene vjernike upoznao s poviješću slavljenja ove svetkovine. Nastala je u Jeruzalemu da bi se u Rim proširila između 6. i 7. stoljeća kada su počele i procesije kao čin pokajanja. Tek u 10. st. uveden je blagoslov svijeća koje će se koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. Svijeća je simbol Krista, njegovog života i djela, ali i nas vjernika jer Isus izgara za nas i za naše spasenje. Ovaj blagdan u središtu ima prikazanje-žrtvu, ali i radost susreta s onim kojega se iščekuje. S jedne strane imamo križ, a s druge radost uskrsnuća, pojasnio je propovjednik.

186

187 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Bogu posvećenim osobama te svim vjernicima zahvalio je na trudu što izgaraju požrtvovnošću da drugima otkriju smisao života Isusa Krista. Na kraju je pozvao na zajedništvo unutar samostana, mjesne Crkve te obitelji. Apostrofirajući slugu Božjega kardinala Franju Kuharića, kazao je da nijedno crkveno učiteljstvo ne može učiniti više u prenošenju vjere, od kršćanske obitelji. Potaknuo je sve na pomoć obiteljima u prenošenju vjere, te da svojim zalaganjem i susretljivošću u susretu s bližnjima budu Isusovo svjetlo. (ika) Proslava Dana posvećenoga života u Porečkoj i Pulskoj biskupiji 2. veljače 2017.

Središnja proslava blagdana Svijećnice i Dana posvećenoga života za Porečku i Pulsku biskupiju održana je u četvrtak 2. veljače u pulskom Franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškog. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij Dražen Kutleša uz koncelebraciju pulskih redovnika te više svećenika.

Tijekom misnog slavlja okupljeni redovnici i redovnice izrekli su obnovu redovničkih zavjeta. Misno slavlje počelo je blagoslovom svijeća u klaustru samostana, a potom su vjernici s upaljenim svijećama u procesiji, predvođeni klerom, ušli u crkvu.

Mons. Kutleša je na početku homilije istaknuo da se na blagdan Svijećnice i na Dan osoba posvećenoga života želi moliti za sve redovnike i redovnice koji su doista sol zemlje. Kada je Crkva bila u najvećim krizama iz redova redovnika javljali su se duhovni velikani koji su znali u pravom trenutku plivati protiv struje i naviještati Istinu. Biskup je iznio podatak Kongregacije za kler prema kojem se je od 2000. godine do danas broj redovnica u svijetu smanjio za 13%, što je pokazatelj ozbiljne krize duhovnih zvanja.

U daljnjem promišljanju biskup je pojasnio

kako riječi koje je starac Šimun uputio Blaženoj Djevici Mariji, „da će Isus Krist biti na propast mnogima”, svatko od nas, kao i svaki redovnik, može interpretirati u svome životu. Naime, pred licem Božjim svatko će pokazati ono za čime mu je kroz život srce težilo, dobro ili zlo.

Danas je redovništvo pred mnogim izazovima: mentalitet suvremenog društva nameće ideal samostalnosti i slobode, to narušava redovnički život koji treba biti u zajednici, u samoći, u tišini i samozatajnosti. Drugi razlog krize redovničkih zvanja je sekularizacija koja prodire u i među osobe posvećenoga života. Naime, u samostanima se često ne priča o duhovnim stvarima, već se, sukladno mentalitetom društva, želi biti zapaženo po nečemu drugome a ne po duhovnosti i uronjenosti u susret s Gospodinom. Treći razlog krize zvanja jest nevjernost onoj duhovnosti koju su utemeljitelji ostavili svojim nasljednicima, kao kamen temeljac duhovnosti koju trebaju živjeti. Potrebno je, citirao je biskup papu Franju i papu Benedikta XVI., da se redovnici vrate svojim korijenima, svojoj izvornoj duhovnosti, te da budu doista ona sol zemlje koja će ljudima pokazati pravi put, pa i kada to znači ići protiv struje, protiv vladajućeg mentaliteta. Ako tako učine ne će biti, kao što je rekao starac Šimun, „na propast mnogima”. Redovnici su, u današnjem, često izopačenom svijetu, pozvani biti oni koji će pružiti ruku posrnulima te im tako biti na uzdignuće, i pomoći ljudima da izađu iz svojih padova. Redovnici i redovnice trebaju danas u prvom redu pokazivati ljudima kojim putem ići, usmjeravati ih na pravi put, a ne im laskati i povlađivati u njihovim grješkama. Druga simbolika soli je svojstvo konzerviranja, tako i redovnici trebaju u sadašnjosti pozivati na one vrednote na koje je Crkva pozivala i sačuvala ih kroz povijest. Biskup je okupljene redovnike pozvao da budu svjesni svoje odgovornosti, jer oni trebaju

biti proroci u svijetu, biti oni koji će govoriti i kada svi drugi zataje, ako treba i poput onih proroka koji su bili proganjani i ismijavani, no koji su, iako se činilo uzaludno, ipak upozoravali na Istinu.

Biskup je pozvao okupljene vjernike da mole za redovnike i nova duhovna zvanja, jer, naglasio je, postojanje zvanja je veliki pokazatelj duhovnog života župe i biskupije, odaje koliko se moli i koliko se živi vjerski život.

Stoga se svi, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici trebamo zapitati što trebamo učiniti, u današnjem vremenu promjena, da budemo ono na što smo pozvani.

Jer možda ponekad i mi svećenici, redovnici i redovnice želimo biti sve samo ne ono za što smo pozvani. Zato se trebamo nadahnuti na svojim izvorima, na svojim utemeljiteljima i pogledati kako su oni pročitali znakove vremena u susretu s Gospodinom, zaključio je biskup.

Nakon euharistijskog slavlja dijecezanski povjerenik za osobe posvećenoga života o. Đuro Hontić predvodio je obnovu redovničkih zavjeta. O. Đuro je zatim, prije završnog blagoslova, uz prigodne zahvale izrekao kratko promišljanje o redovništvu danas. Redovnički je život dar onima koje Bog poziva na sudioništvo u milosti, u Božanskom životu i konkretnije nasljedovanje Isusa Krista u svom svakodnevnom životu na korist Crkve i društva općenito, rekao je o. Đuro. Upravo je ovom današnjem sekulariziranom raskršćanjenom društvu potrebno takvo svjedočenje, jer u svijetu vlada mržnja, nasilje, egoizam, utrka za materijalnim bogaćenjem i egocentrično iskorištavanje vlastitog ali tuđeg života, što je posljedica velike bezobzirnosti prema svim ljudima, podsjetio je o. Đuro. Posvećeni život upravo ima tu zadaću - svjedočiti da nam Bog daje mogućnost i ljepotu života darujući vlastiti život Bogu i služeći ljudima prosvijetljeni evanđeoskim svjetlom i hranjeni sakramentalnim životom.

Zvanje je danas teže ostvariti nego u prošlosti. Nekada je kršćanski životni kontekst poticao redovnička zvanja. Sada se živi u posve drugačijem, sekulariziranom svijetu i mladima je za odluku potrebno mnogo veće junaštvo, rekao je o. Đuro. (ika) Proslavljena svetkovina sv. Marije De Mattias 4. veljače 2017.

Svetkovina sv. Marije De Mattias, utemeljiteljice Družbe klanjateljica Krvi Kristove, proslavljena je euharistijskim slavljem koje je u subotu 4. veljače u kapeli Krvi Kristove samostana sv. Josipa na zagrebačkom Tuškancu predvodio rektor zagrebačke katedrale preč.

Josip Kuhtić u zajedništvu s Misionarom Krvi Kristove o. Marijanom Zubakom. Uz sestre te zajednice, misi su nazočili i članovi Zajednica Krvi Kristove, kao i prijatelji i podupiratelji Zaklade „Marija De Mattias”.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, preč. Kuhtić naglasio je kako ga je kod svete utemeljiteljice posebno dojmilo da je „bila osoba proročke vjernosti i uvijek bila spremna slijediti Riječ Božju. Ako se u životu slijedi Riječ Božja onda se čovjek mijenja, a to se dogodilo u njezinu životu, te je znala otkriti Božje poslanje koje je bilo namijenjeno njoj u konkretnom okruženju u kojem je živjela.

I mi smo pozvani slijediti sveticu i osluškivati Riječ Božju, te ju živjeti ne u idejama, već u konkretnom životu”.

Na početku homilije preč. Kuhtić prisjetio se svoga prvog susreta s Klanjateljicama Krvi Kristove. Bilo je to u njegovim gimnazijskim danima pri posjetu zajednici u Miramarskoj.

Tada ga je dojmilo nešto, što je i zapisao „Klanjateljice Krvi Kristove ne njeguju profinjeni egoizam; ne žive u samostanu samo za se, nego žive za Boga i za svijet. Svojim životom u tihoj molitvi i meditaciji one glasno ispovijedaju da postoji netko iza ovoga

188

189 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

života, a to je živi Bog, postoji vječnost”.

Osvrćući se na misno Evanđelje o Mariji Magdaleni koja nalazi prazan grob, propovjednik je podsjetio kako nakon izvješća žena da u grobu nema Isusova tijela u Evanđelju stoji zapisano da dva učenika Ivan i Petar trče na grob. Po dolasku na grob, „obojica gledaju istu scenu, ali ne vide istu stvarnost. Petar promatra prazan grob, a Ivan vidi uskrslog Isusa. To je poruka i za nas i našu vjeru: često samo gledamo stvari, i to površinski, ali ne vidimo njihovo značenje, ne trudimo se odgonetnuti koja je evanđeoska poruka. Radi se o očima vjere koje su sposobne vidjeti i nevidljive stvari. Danas nam je svima potrebno upravo takvo gledanje, jer ono što na prvi pogled vidimo često puta ne nudi mnogo dobroga i utješnoga. Možda se pitamo gdje je tu Bog u našem životu? On je tu usred našeg života, usred povijesti. Ako gledamo očima vjere onda ćemo vidjeti mnoge male znakove njegove prisutnosti u našem svagdanjem kršćanskom, redovničkom, svećeničkom životu. To su toliki i tolike koji izlažu svoje živote da bi svjedočili za Isusa. Sjetimo se samo domovinskog, obrambenog rata: što je sve pretrpjela i prošla zajednica klanjateljica Krvi Kristove. Namjerno to spominjem, jer se brzo zaboravlja”. Preč. Kuhtić naglasio je kako nam je u današnjem svijetu punom previranja teško vjerovati da je Bog ipak tu negdje prisutan. „Ta prisutnost kao da se često puta ne vidi, kao da nema ni učinka, a često puta naša pamet nam tu ne pomaže, ali srce i ljubav otvaraju oči i čini nas ustrajnima. To je intuicija ljubavi, ona koja je omogućila Ivanu da vidi i da povjeruje prije svih ostalih”.

Obraćajući se sestrama, propovjednik je rekao: „Uskrsna radost u vašoj zajednici klanjateljica Krvi Kristove sazrijevat će i sazrijeva na tlu vjerne ljubavi. A vjerna je ljubav ona čarobna riječ za koju danas molimo na ovu veliku svetkovinu ne samo za vas ovdje, nego

i za našu Crkvu. Nadalje je posvijestio kako se susret Uskrsloga i učenika uvijek događa u zajednici. „Isus nam ne dolazi privatno, mjesto susreta je okupljena zajednica, zajednica koja je trebala ‘prožvakati’ prosječnost i boriti se s izdajom jednoga njezinog člana.

Taj susret se ne odvija u idealnoj i savršenoj zajednici, nego u onoj u kojoj živiš i onoj s kojom te Gospodin pozvao zajedno koračati”. Samo ako prihvatimo logiku sjemenja koje treba umrijeti i strunuti da bi dalo plod, osjetit ćemo da i u nama cvjeta novi život. Učenici smo živoga Boga koji je ljubavlju razorio grob u kojem je bio zatvoren.

U vječnom životu živjet ćemo kao uskrsnuli samo u onoj mjeri u kojoj tu i sada budemo svjedocima novoga Isusova života, samo ako i ljubavlju razorimo sva robovanja, sve zatvorenosti, sve slabosti koje susrećemo na svojem kršćanskom, redovničkom, svećeničkom putu. Nastojmo to koliko možemo, i koliko smo sposobni unutar poziva koji smo primili, ali ne propustimo niti jednu priliku.

Katkad je doista dovoljan samo jedan iskreni i prijateljski osmijeh, rekao je na kraju homilije preč. Kuhtić.

Nakon molitve vjernika, prisutne Klanjateljice Krvi Kristove obnovile su svoja redovnička obećanja. Po popričesnoj molitvi riječ zahvale predvoditelju euharistijskog slavlja uputila je regionalna poglavarica s. Ana Marija Antolović. Večeras je ovo bio jedan lijep vjernički skup, jer smo zajedno slavili Boga u ovoj velikoj svetici, našoj utemeljiteljici. Nasljedujmo ono što je bio program njezina života: da nastojimo svima objaviti ljubav i nježnost Raspetog Isusa, Isusa u kojeg se ona zaljubila, kao što je sama pisama u svojim pismima. On joj je ukrao srce, jednostavno nije mogla mirovati, već je naviještala Njegovu ljubav. Molite za nas klanjateljice da budemo dostojne kćeri Marije De Mattias, da i u našim životima drugi mogu prepoznati Njegovu ljubav i nježnost, rekla je s. Antolović.

Prije blagoslova preč. Kuhtić je sve potaknuo da nastoje nasljedovati kreposni život sv.

Marije De Mattias, njezinu karizmu. Ako se čitaju njezini spisi dolazi se do zaključka da se naše srce mora otvoriti, a kad se naše srce otvara Bogu onda se rađa jedan novi pogled, a taj pogled nije ideja već stvarnost koja se ostvaruje u konkretnom životu: ljubiti drugoga. A kad ljubimo drugoga ona mijenjamo sebe i mijenjamo druge, i ono što je vrhunac karizme ne možemo živjeti zatvoreni u egoizmu za sebe, nego to treba prenijeti u život, u karitativno djelovanje, u aktivno svjedočenje za Božju ljubav koja nam govori preko svetaca, pa tako i preko sv. Marije De Mattias, rekao je na kraju preč. Kuhtić. Na kraju mise vjernici su iskazali počasti relikvijama svetice. (ika) Dan posvećenoga života Krčke biskupije 4. veljače 2017.

Dan posvećenoga života redovnici i redovnice Krčke biskupije proslavili su u Puntu u subotu 4. veljače. Domaćini proslave bile su karmelićanke Božanskog Srca Isusova koje ove godine slave 100. obljetnicu svog dolaska u Hrvatsku. Tom prigodom u Punat su donesene i relikvije utemeljiteljice Reda bl.

Marije Terezije od svetog Josipa. Program se odvijao u župnoj crkvi, uz sudjelovanje krčkog biskupa Ivice Petanjka, OFMCap, povjerenika za ustanove posvećenoga života vlč. Zvonimira Badurine Dudića, župnika Punta vlč. Ivice Kordića, veliki broj redovnika i redovnica ali i vjernika otoka Krka koji su htjeli sudjelovati na toj proslavi i osobno častiti relikvije blaženice.

Slavlju euharistije prethodila je predstava zajednice Mladi Karmela „A di si ti?” te kratki film o djelovanju karmelićanki u Hrvatskoj.

Na početku euharistijskog slavlja biskupa i sve prisutne pozdravio je vlč. Kordić. Posebno je zahvalio karmelićankama na njihovu

požrtvovnom i velikodušnom služenju, kako na području cijele domovine tako i u samoj župi Punat.

Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Petanjak. Izrazio je radost zbog tog događaja te svih koji su se na nj odazvali, posebno benediktinki koje rjeđe sudjeluju na susretima.

Pozdravio je i Mlade Karmela, ohrabrivši ih da se i nadalje okupljaju te budu otvoreni za Božji poziv.

U propovijedi biskup je, osvrnuvši se na obljetnicu djelovanja karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj, približio prisutnima lik njihove blažene utemeljiteljice.

Istaknuo je njezinu vedru narav ali i trnovit životni put na kojem se susretala s pregršt patnji i križeva. „Svatko tko se odluči na neko veliko djelo kao što je osnutak jedne redovničke zajednice, mora biti svjestan da ga čeka trnovit put. Na tom ga putu ništa ne smije zaustaviti, niti obeshrabriti i unaprijed mora biti pripreman da će morati trpjeti”, upozorio je biskup. No, uz to ga mora voditi duh poslušnosti koji je „majka svih kreposti i najjače sredstvo pobjede”. Svetci znaju da je poslušnost najmoćnije sredstvo pobjede jer je Isus Krist tako živio. Svetci vjeruju Isusu Kristu.

Tu je ključ i razumijevanje svega.” Kao što je Isus kroz sav svoj život i sve do križa bio poslušan Ocu, tako smo na poslušnost ali i na prihvaćanje križa pozvani svi ukoliko želimo stići do cilja – do uskrsnuća. Težak je to govor ali neizostavan i nepobitan. Upravo tu mudrost o važnosti poniznosti i prihvaćanja patnji blažena Marija Terezija spoznala je već u ranoj dobi i postavila je kao temelj cijeloga svog života. „I svaki put kad je u svom životu naišla na zatvorena vrata, na prezir, odbijanje, zabranu... i to uvijek od ljudi Crkve, okupila bi sestre i zajedno bi pjevale „Tebe Boga hvalimo”, istaknuo je za kraj biskup te pozvao sve da Bogu zahvale za nebrojene primjere svetosti i zamole Boga Duha da ih mogu svojim životom nasljedovati.

190

191 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obratila i s. Andreja Petravić, poglavarica karmelićanskog samostana u Puntu. Istaknula je kako je plamen svijeće simbol Krista i njegove putujuće Crkve ali i simbol proslavljene Crkve – svih svetih koji su u zajedništvu s Kristom nama primjer za nasljedovanje ali i kao oni kojima se utječemo za zagovor. „Plamen života bl. Marije Terezije od sv. Josipa odolijevao je svim iskušenjima i svjedočio blizinu njezina srca Srcu Isusovu koje je po njoj izlijevalo svoju ljubav na sve zemlje gdje je boravila pa tako i na našu domovinu Hrvatsku”, rekla je s. Andreja.

Uslijedila je molitva blaženici za nova duhovna zvanja. Biskup Petanjak potom je blagoslovio sve relikvijama, a zatim su okupljeni pristupili moćima, časteći ih i utječući se zagovoru bl. Marije Terezije. (ika) Proslava Dana posvećenoga života Sisačke biskupije 5. veljače 2017.

Proslava Dana posvećenoga života, Dana života i sedme obljetnice proslave ponovne uspostave Sisačke biskupije održana je u nedjelju 5. veljače u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom biskupije mons. Markom Cvitkušićem, povjerenikom za pastoral osoba posvećenoga života fra Goranom Rukavinom i više svećenika, a slavlju su uz redovnice i redovnike nazočili i članovi zajednice „Vjera i svjetlo” predvođeni povjerenicom za osobe s invaliditetom Željkom Šemper.

U homiliji, govoreći o Danu života i Danu posvećenoga života, biskup Košić zapitao se što ih to povezuje? „Kada ima života, kad se djeca rađaju i roditelji vesele brojnijem potomstvu, ima i zvanja za svećeništvo i redovništvo. Tako je Dan osoba posvećenoga života obilježen prije svega molitvom za odaziv u

duhovna zvanja, za redovnike i redovnice”, rekao je biskup, podsjetivši kako u Sisačkoj biskupiji djeluje sedam ženskih i šest muških redovničkih zajednica. „Ovo je i prilika da ja kao biskup zahvalim svim našim redovnicima i redovnicama na svjedočanstvu Bogu posvećenoga života i požrtvovnom radu za dobro Crkve”.

U nastavku osvrnuvši se na poruke pape Franje i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenoga života biskupa Zdenka Križića, biskup Košić zapitao se kako pronositi radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem i milosrdnoj Božjoj ljubavi. „Sv. Pavao piše – čuli smo u Prvoj poslanici Korinćanima: ‘ne dođoh s uzvišenom besjedom ili mudrošću navješćivati vam svjedočanstvo Božje jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga... I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj’. Dakle, u središte svega našeg djelovanja treba staviti Isusa Krista, Raspetoga! Tako nismo nikada mi važni, nego je uvijek bitan On o kojem svjedočimo da je nama učinio velika djela te i sve druge pozivamo da ga upoznaju i dožive njegovu ljekovitu prisutnost u svome životu. U Evanđelju pak Isus kaže svojim učenicima: ‘Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima’. Mi ne želimo biti svjetlo, kao ni sveti Ivan Krstitelj, za koga Ivan Evanđelist kaže: ‘Ne bijaše on svjetlo nego da posvjedoči za Svjetlo’. Premda vjerujemo i znamo da je samo Krist ‘Svjetlo svijeta’, taj grad koji je na gori, koji sve privlači i svima osvjetljava put, on to isto kaže i nama: vi ste svjetlo svijeta. Mi smo dakle pozvani biti svjetiljke, oni

koji nose svjetlo, oni koji svjedoče za svjetlo.

Ako naime Krist – svjetlo svijeta ispuni našu dušu do kraja, tada i mi svijetlimo – Kristom Gospodinom. Ne sobom, već njime”, rekao je biskup, dodavši kako upravo prorok Izaija u čitanju govori kako se to očituje. ‘Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost i zdravlje će tvoje brzo procvasti... Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati’. „To je dakle put: naš bližnji koji je potreban naše ljubavi, kojemu mi možemo pomoći i tako ćemo pronijeti Krista Gospodina kao Svjetlo svijeta i obasjati njime sve ljude. Zadatak je težak, ali i lagan. Težak je jer traži da se cijeli dadnemo, do kraja izručimo njemu, našemu Gospodinu, a lagan je jer – kad to učinimo – više ne vodimo mi naš život niti djelovanje, već sve to u nama izvodi on, koji nas prosvjetljuje i ispunja, koji nas vodi i daje nam svoga Duha, svoju snagu da činimo dobro, da iskazujemo našim bližnjima Božju ljubav”, zaključio je biskup te na kraju pozvao okupljene da mole i za njega jer se navršava osamnaest godina otkako je zaređen za biskupa.

Misno slavlje animirao je Zbor mladih katedralne župe i članovi zajednice „Vjera i svjetlo”. (ika) Dan posvećenoga života u Zadarskoj nadbiskupiji 5. veljače 2017.

Dan posvećenoga života u Zadarskoj nadbiskupiji proslavljen je u nedjelju 5. veljače u crkvi Sv. Marije u Zadru svečanim misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Suslavili su fra Anselmo Stulić, nadbiskupijski povjerenik za osobe

posvećenoga života, i više svećenika. Redovnice i redovnici djelatni u nadbiskupiji tom su prigodom obnovili zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti.

“Nas kao Bogu posvećene ljude zabrinjava prisilna ili dragovoljna deložacija ili deformacija sakralnoga iz naše duše i Božjega doma. U taj proces deložacije i deformacije sakralnosti aktivno su se uključila i obavijesna sredstva, što često pomaže stvarati pomutnju u kojoj se od velike šume, drveće ne vidi. Iskonski osjećaj intimnosti i svetosti koju u dušama pobuđuju sveti uzori i sakralni prostori biva profaniran i sveden samo na ovozemaljsku dimenziju doživljaja”, upozorio je nadbiskup Puljić, dodavši da će to biti jasnije ako pogledamo ‘zamjenu teza’ koja se svake godine ponavlja. „Pođimo od mjeseca studenoga kad nas liturgija poziva razmišljati o blaženima i svetima te potiče pomoliti se na groblju za pokojne. Tada kao dopunu toj ponudi gledamo uvozne medijske predstave iz Amerike, pune žutih bundeva i Halloweene. Polovicom istog mjeseca, dok spominjemo velikog dobrotvora sv. Martina, okupljaju se ‘pajdaši s mitrom na glavi’, te u ritmu brazilske sambe ljuljaju se od bačve do bačve s pjesmom „Otvor’ ženo kapiju, man se očenaša”. To sa svetim Martinom i njegovim životom nema nikakve veze. U svetom vremenu došašća vjernici se pripremaju za rođendan Isusa Krista, koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa. Baš u to vrijeme negdašnji Djed mraz, kojega su modelari novog mnijenja prekrstili u Djeda Božićnjaka, kreće sa sjevera Europe prema Hrvatskoj pomoći ‘pobožnim Hrvatima’ pripremiti se za taj veliki crkveni blagdan.

Zadnjih godina u tu pripremu uključili su se i graditelji drvenih kućica, s atraktivnom ponudom toplih vina i kobasica. Za koji dan čut ćemo putem medija kako se valja pripremiti za sv. Valentina koji ispada zaštitnikom plesnih klubova i diskača. Svjetovno,

192

193 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

dakle, na zavodljiv ili prisilan način uklanja iz naše sredine ono što je sveto, duhovno i pobožno. I ne mali broj podlegne takvoj promidžbi i zavođenju”, upozorio je nadbiskup Puljić, dodavši kako usprkos realnoj opasnosti profaniranja i sekularizacije, „stoji činjenica da nitko ne može nasilno otvoriti moj podrum, ako mu ja ne dobacim ključeve kroz prozor. Nitko ne može ući u moju dušu i moju kuću i nuditi rog za svijeću, ako ja osobno ne otvorim vrata svoje duše i svog doma, pa se počnem cjenkati za ponuđenu robu”.

Upitao je stoga možemo li se kao pojedinci i zajednica svećenika, redovnica i redovnika, obitelji i župe, othrvati pred nasrtajima profaniranja svetinja, potrošačke groznice i hedonizma. „Hrvatsko društvo u kojem brojni s uspjehom prodaju rogove za svijeće s pravom očekuje da sinovi Crkve daju svoj obol na sebi svojstven, religiozan način. Oni će to moći učiniti ako budu dobro informirani o zavodljivostima ponude te u isto vrijeme kadri mudro rasuđivati i razlučivati prolazno od neprolaznoga, vrijedno od nevrijednoga, dobro od lošega. A ljudima koji ih upitaju za razloge nade u njima, pruže vjerodostojne, razumljive i autentične odgovore”, poručio je mons. Puljić, istaknuvši da im u tome mogu pomoći Isusovi savjeti i očekivanja.

Podsjetio je da je u nedjelju prije Dana posvećenoga života Isus ocrtao lik novoga Božjeg čovjeka, građanina nebeskog kraljevstva koji treba biti skroman, miroljubiv, milosrdan, čista srca i života, gladan Boga i svetosti, strpljiv i kad nepravdu trpi. Takvima Isus kaže da su blaženi jer su Božja djeca koja se trude biti savršeni poput Oca koji je na nebesima. Isus očekuje da ti novi ljudi budu usred svijeta sol i svjetlo svijeta. „To su slike iz života koje puno govore. Sol je začin jelu i čuva ga od truleži. To isto Isus traži i od svojih učenika. Njihova je dužnost čuvati čovjeka od truleži, izopačenosti, nevjere, gri-

jeha te sve začiniti vrlinama svetosti, ljubavi i Božje dobrote. Ta je obveza upisana u činu krštenja, pa je svaki vjernik, osobito Bogu posvećene osobe pozvane na radikalan način živjeti dar krštenja, pozvan da ne ohladi ili obljutavi. U tom vidu Isus pita: ‘Ako sol obljutavi, čime će se osoliti’”, rekao je nadbiskup. Podsjetio je na Eliotovu misao: ‘Ako ne možeš biti zvijezda na nebu (poput brojnih Božjih velikana), budi drvo koje izgara u oganj na planini ili nježna svjetiljka koja svijetli u kući’. „To sugerira svima da se trudimo biti bolji. Ne možemo svi biti veliki svetci niti nadaleko poznati sinovi Crkve ili nekog reda. Ali, svatko može biti primjeran Kristov učenik, mala i skromna svjetiljka u svom domu”, potaknuo je nadbiskup Puljić.

Zahvalio je sv. Ivanu Pavlu II. što je 1996. g. ustanovio spomendan Dan posvećenoga života i vezao ga uz blagdan Gospodinova prikazanja u hramu. Potaknuo je na molitvu da svi slijede Duh Božji koji ih je ‘zgrabio i zaveo’, da usprkos brojnih protivština ovog svijeta mogu stati uz program Isusova govora na Gori. „Kako je Crkva kao mistično tijelo, u jedinstvu i raznolikosti, sazdana na sakramentima, službama i karizmama, molit ćemo neka svi njeni članovi, osobito Bogu posvećene osobe, prepoznaju i žive to crkveno trojstvo u njenom jedinstvu”, rekao je mons. Puljić. Povjeravajući zagovoru Isusa i Marije one koji su prihvatili poziv, nadbiskup je pozvao na molitvu da se ostvaruje vitalnost posvećenoga života kroz četverostruku vjernost: Kristu i Evanđelju, Crkvi i njenom misijskom poslanju, idealima posvećenoga života, karizmi osnivača i vjernosti čovjeku ovoga vremena. (ika)

Fra Ivo Martinović - novi provincijal franjevaca trećoredaca 10. veljače 2017.

U drugom izravnom glasovanju braće za novoga je provincijala franjevaca trećoredaca izabran fra Ivo Martinović, sadašnji gvardijan Samostana sv. Josipa i župnik župe Svete obitelji u Splitu. Nakon što je prihvatio izbor, za poglavara Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša sa sjedištem u Zagrebu, potvrdio ga je generalni ministar fra Nicholas Polichnowski koji je nedavno završio kanonski pohod Provinciji.

Fra Ivo Martinović je rođen 28. lipnja 1965. u Županji, odrastao je i niže je razrede osnovne škole završio u Matićima, župa Tolisa, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu je završio u Oštroj Luci, a klasično gimnazijsko školovanje u Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu (Šalata).

Diplomirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Svečane redovničke zavjete položio je 1990., a za svećenika je zaređen 1992. g. također u Zagrebu. Bio je župni vikar u Belišću, Splitu i Zadru te gvardijan i župnik u Zadru i Zagrebu. Godine 2011. stekao je u Rimu zvanje magistra pastoralne teologije (Pontificia Universita Lateranense).

Bio je član provincijske uprave 2011.-2013.

Izravnim glasovanjem braće slanjem glasovnica u petak 10. veljače za novoga je provincijskoga vikara u Provinciji franjevaca trećoredaca glagoljaša izabran fra Ivan Paponja, sadašnji gvardijan Samostana sv. Ivana u Zadru i župnik istoimene župe. Za nove provincijske vijećnike na isti su način izabrani fra Zvonimir Brusač, fra Petar Grubišić, fra Branko Lovrić i fra Ivan Široki.

Izbor je potvrdio generalni ministar fra Nicholas Polichnowski.

Uvođenje u službu novoga provincijala, novoga vikara i vijećnika, kojemu će predsje-

dati Generalni ministar, bit će 18. travnja u samostanu sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu na početku provincijskoga kapitula. (franjevcitor.hr/ika) Sestra Marija Regina od Presvete Euharistije položila doživotne zavjete 19. veljače 2017.

Došli smo ovamo u Karmel s posebnim raspoloženjem jer je ovo Stepinčev Karmel.

Ovo je dan radosti, stoga radujmo se u Gospodinu, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći u nedjelju 19. veljače euharistijsko slavlje u Karmelu u Brezovici, tijekom kojeg je s. Marija Regina od Presvete Euharistije (Ankica Popić) položila svečane doživotne zavjete.

Nakon pozdrava i izraza dobrodošlice domaćeg župnika župe Uznesenja BDM vlč.

Zvonka Vukovića, kardinal je u uvodu euharistijskog slavlja kazao kako Bog djeluje preko živih ljudi i da je to uvijek novi znak i novo čudo. Na početku homilije osvrnuo se na pročitani evanđeoski ulomak (Mt 5,3848), postavljajući pitanje nije li Isusov zahtjev da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski pretežak. Bog ljubi ono što je stvorio. Sve nas je stvorio i kakvi god bili, Bog nas ne može ne ljubiti. I to je ta mjera Božja i to je onaj ambiciozan poziv koji nam dolazi od Isusa i na koji nas Isus poziva, istaknuo je kardinal. Poručio je da smo mi kršćani uvijek pozvani moliti za neprijatelje jer nam Isus govori da se zlo zlim ne pobjeđuje, već ga je jedino moguće pobijediti dobrim.

Kazao je da danas prisustvujemo svečanom liturgijskom činu polaganja zavjeta s. Marije Regine od Presvete Euharistije, čiji je put započeo 1969. godine u Derventi. Ona je, nastavio je kardinal, usred zla rata morala otići iz svog kraja i stigla u Njemačku, no za Boga nije bila izgubljena - on je na nju pogledao.

To što je ona danas ovdje, i to što mi prisu-

194

195 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

stvujemo ovom svečanom činu je samo znak Božjeg djelovanja i znak slobodnog i velikodušnog odgovora ljudskog bića ove naše sestre, naglasio je kardinal, te nastavio: „Svako je duhovno zvanje na osobit način Božje djelo, jer je samo Bog u stanju pozvati čovjeka na taj put. Čovjek sam od sebe to ne može.”

Napomenuo je da je samo ljubav kojoj je izvor Bog, koju Bog pokreće u ljudskom srcu kao odgovor na Božji izazov,kadra učiniti da netko dođe u jedan samostan i da se,takoreći, zatvori kako bi mogao biti bližeBogu. Ove sestre su se povukle da bi bile bliže Bogu i da bi činile ono što smo čuli u Evanđelju, da bi ljubile i molile – rekao je kardinal, dodajući kako one nisu daleke, nego su veoma blizu nama te da zato vjernici rado dolaze ovamo da se preporuče u njihove molitve, zamole za savjet, da mole zajedno s njima jer je to misterij ljudskog života. U svjetlu današnjeg Evanđelja, nastavio je, postoji izazov i napast i u samostanu i u svijetu. Napast o kojoj glede samostana rado govori i papa Franjo, a to je jedan svjetovni duh koji se želi uvući među ljude koji su izabrali duhovni stalež.

Svjetovni duh koji pokušava odmjeravati rad i nastojanja nekim svjetovnim kriterijima,duh koji ide u takmičenje s metodom ovoga svijeta. Nije to, drage sestre, naš put. Nije to ni put Crkve – istaknuo je kardinal. S druge strane, upozorio je na izazov koji dolazi izvana, i to od onih koji se zlonamjerno, farizejski obraćaju kršćanima, pa tako i duhovnim osobama, i žele tražiti od nas ono što oni ne cijene i s čime se oni izruguju. Takvima kažemo: Poštujte vi u prvom redu zakone društva, zakone poštenja i pravičnosti, a drugo prepustite nama, napomenuo je zagrebački nadbiskup. Zaključujući homiliju, čestitao je s. Mariji Regini od Presvete Euharistije na njezinoj odluci, te joj zaželio da u toj odluci ustraje do kraja.

Nakon homilije, s. Marija Regina od Presvete Euharistije izrazila je svoje nakane posvećenja Bogu i nastojanja oko savršene ljubavi prema Pravilu u Ustanovama Reda. Uslijedilo je pjevanje litanija obreda redovničkog zavjetovanja, sam čin zavjetovanja, blagoslov i posvećenje novozavjetovanice, predaja koprene i naposljetku pridruživanje redu.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja, uz domaćeg župnika bili su provincijal Hrvatske karmelske provincije o. Srećko Rimac, fra Ante Tomas, župnik župe sv. Antuna Padovanskog i BDM Kraljice mučenika u Lasinju vlč. Stjepan Bradica, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. Borna Puškarić, vlč. Krunoslav Novak, vlč. Martin Krizmanić, župni vikar u župi Navještenja BDM u Zagrebu, o. Jakov Kuharić i vlč. Ivan Lukić, nadbiskupov tajnik, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije. (ika) Proslava stote obljetnice dolaska karmelićanki BSI u Hrvatsku 12. ožujka 2017.

U župnoj crkvi Sv. Leopolda B. Mandića na Sirobuji u Splitu 11. i 12. ožujka svečano je proslavljena stota obljetnica dolaska Družbe sestara Karmela Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku.

Redovnice, koje je osnovala bl. Marija Terezija od Sv. Josipa, u Hrvatsku su došle iz Beča 1917. nakon što se njihova utemeljiteljica susrela s velikim brojem hrvatskih iseljenika tijekom svog djelovanja u Americi. Tada su na poziv tadašnjega zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera otvorile svoju prvu kuću u hrvatskom Leskovcu gdje se i danas nalazi kuća Sv. Josipa za nezbrinutu djecu. Redovnice danas djeluju u 10 samostana u Hrvatskoj te u Nigeriji i Rusiji gdje sestre iz Hrvatske čine okosnicu u misijskom djelovanju.

Samostan na Sirobuji koji nosi naziv Djeteta Isusa, otvoren je 1979. godine. Redovnice danas rade kao vjeroučiteljice, vode liturgijsko pjevanje te djeluju u vrtiću Sv. Male Terezije koji je otvoren pri samostanu. Prije nekoliko godina sestre su osnovale i Zajednicu karmelskih laika Božanskog Srca Isusova koja danas ima više od 80 članova, uglavnom župljana sa Sirobuje.

Proslava je započela 11. ožujka prikazom filma o povijesti i duhovnosti Družbe nakon čega je misu predvodio karmelićanin o. Anto Knežević. Nakon toga su okupljenim vjernicima na čašćenje dane relikvije utemeljiteljice Družbe bl. Marije Terezije od sv. Josipa.

Prvi dan proslave završio je druženjem u kripti crkve. U nedjelju je misu predvodio don Mario Čagalj, a potom se pristupilo čašćenju relikvija.

Tijekom oba dana proslave naglasak je bio na liku utemeljiteljice bl. Marije Terezije od sv.

Josipa. Ta velika žena, rođena kao Ana Marija Tauscher u pobožnoj evangeličkoj obitelji čiji je otac bio pastor, uvijek je osjećala da ne pripada toj vjeri. Od djetinjstva je gajila osobitu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji što nije uobičajeno za protestantske vjernike. Tijekom svog rada u umobolnici u Kölnu susreće se s mahom katoličkim osobljem te u dodiru s katekizmom Katoličke Crkve pronalazi svoju vjeru. Na katoličku vjeru prelazi 30. listopada 1888. te se taj dan i slavi kao njen spomendan. Nakon toga biva odbačena od svoje obitelji i prijatelja te ostaje bez posla i krova nad glavom. Tada započinje njeno posvemašnje pouzdanje u Božju providnost koje je njegovala do kraja života i prenosila na svoje sestre. Čitajući knjigu sv.

Terezije Avilske „Moj život”, oduševljava se životom u Karmelu te sveticu izabire za svoj uzor i duhovnu majku. U njenom srcu se javlja želja za nasljedovanjem sv. Velike Terezije, ali bez stroge klauzure jer je bila svjesna bijede tadašnjeg čovjeka, osobito napuštene

djece. Svoj Karmel posvetila je Božanskom Srcu Isusovu jer u srcu Crkve želi živjeti molitvu, zadovoljštinu i djelotvornu ljubav. Redovnice su se posvetile odgoju siromašne ili ostavljene djece, brizi za stare i nemoćne te odlascima u kućne misije kako bi došle do duhovno i materijalno zapuštenih radničkih obitelji. Njeno geslo bilo je „Boga u svima gledati, Bogu u svima služiti, Boga u svima ljubiti”. Izgarala je od revnosti za spas duša.

Zadivljujuća je bila i njena ljubav prema svetoj Crkvi. Njezin životni program bio je sažet u rečenici „O da mogu trpjeti, raditi i žrtvovati se za svetu Crkvu, za spas duša, za proširenje Kraljevstva Božjega na zemlji.”

Proslava jubileja dolaska karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Hrvatsku s čašćenjem relikvija bit će upriličena i u drugim samostanima u Hrvatskoj, a završit će na blagdan utemeljiteljice 30. listopada velikom proslavom u Hrvatskom Leskovcu. (ika) Hrvatski dominikanci proslavili Dan provincije 25. ožujka 2017.

U subotu, 25. ožujka 2017., na svetkovinu Blagovijesti, hrvatski dominikanci proslavili su dan Provincije. U zagrebačkom samostanu Kraljice svete krunice, u prvom, studijskom dijelu obilježavanja Dana, održan je Studijski dan s temom „liturgija i umjetnost.”

Kroz dva predavanja, dr. sc. Ivica Žižić, svećenik i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Papinskom liturgijskom institutu „Sv. Anselmo” u Rimu, progovorio je okupljenim dominikancima o smislu liturgijske umjetnosti, njezinim izvorima te suvremenim usmjerenjima i razvoju.

Istinska liturgijska umjetnost, naglasio je predavač, mora izvirati iz liturgije i njezinog otajstva i smisla te svima koji su njome zahvaćeni omogućiti da u taj smisao i otajstvo slobodno urone.

196

197 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

Takva liturgijska umjetnost, arhitektura, slikarstvo ili glazba, dakle, ima svoj sakramentalni izvor te njezina svrha nije samo informiranje ili ilustracija o povijesnim događajima već je ona nadasve molitvena te je nužno vezana uz performativnost, tj. preobražavajuću ulogu liturgije Crkve.

haristijsko slavlje. U prigodnoj homiliji provincijal je naglasio simboličnost i povezanost svetkovine Blagovijesti sa životnim usmjerenjem članova Reda. Poput anđela i onu su poslani navijestiti blagu vijest, ali biti istovremeno poput Marije spremni i sami prihvatiti te odgovoriti na Božju riječ.

Ukoliko nastoji biti razumljiva suvremenom čovjeku te sačuvati svoj unutarnji sklad, ljepotu i istinitost ona omogućuje dijalog vjernika s otajstvom i poviješću i na taj način ona je liturgijski simbol koji čini da se u vjernicima to otajstvo uvijek iznova posadašnjuje.

Na taj način oni postaju posrednicima po kojima će se taj Riječ utjeloviti, ući u ovaj svijet i preobraziti ga. Tomu kao simbol i Crkva u svojoj liturgiji kroz procesiju unosi evanđelistar - Božju riječ u slavlje želeći posredovati ulazak Riječi u svijet.

Razmišljajući o suvremenim stremljenjima, predavač je upozorio na dva pravca koja se udaljavaju od ove srži liturgijske umjetnosti.

Stoga je otac Provincijal podario zagrebačku samostansku i župnu zajednicu novim urešenim evanđelistarom čija velika estetska vrijednost želi biti pokazateljem važnosti i središnjosti Riječi u slavlju zajednice. Znak je to zahvale zajednici koja je u svoj samostan primila i omogućila plodonosno djelovanje mnogim institucijama Provincije.

Regresivnost u prošlost i nostalgija za starim oblicima te desakralizacija, deliturgizacija i muzealizacija umjetnosti namijenjene za liturgiju Crkve. Svi ovi procesi znak su postmodernih strujanja koja teže kiču te napuštaju temelje umjetnosti: lijepo, dobro, istinito, a time i nosivu ideju o liturgiji Crkve kao plemenitoj jednostavnosti.

Pri tome je predavač istaknuo nekoliko uspjelih suvremenih primjera među kojima su i dominikanske kapele koje odišu dominikanskom jednostavnošću te estetikom bijeloga i prozračnoga.

U daljnjoj raspravi, okupljeni su zaključili kako postoji snažna potreba za estetskom poučenosti novih naraštaja svećenika, snažnijoj suradnji teologa, liturgičara, arhitekata i dizajnera liturgijskih prostora i predmeta te otvorenošću suvremenim potrebama i kreativnosti u posadašnjenju otajstva.

U 19 sati u župnoj i samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice, o. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, u zajedništvu s okupljenom braćom i sestrama, članovima dominikanske obitelj i brojnim prijateljima Reda predslavio je eu-

Zahvalio je otac Provincijal i mnogim drugim prijateljima Reda koji poput svetog Josipa, često tiho i nezamjetno, rade, mole i pomažu braći u njihovom poslanju propovijedanja Riječi. (dominikanci.hr) Proslava Dana splitske Provincije Navještenja Gospodinova sestara milosrdnica 25. ožujka 2017.

Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga u Splitu proslavile su u subotu 25. ožujka svetkovinu Navještenja Gospodinova i Dan splitske Provincije Navještenja Gospodinova. Svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli koja je posvećena Navještenju predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

U koncelebraciji četvorice svećenika.

Na početku misnoga slavlja samostanski kapelan fra Stanko Radić uputio je riječ pozdrava i zahvale mons. Barišiću na prisutno-

sti i potpori sestrama i svim redovnicima i redovnicama, a sestrama milosrdnicama čestitao je Dan Provincije.

U propovijedi nadbiskup je govorio o volji Božjoj i o Blaženoj Djevici Mariji kao pravom primjeru i uzoru za nasljedovanje. „Gospodin želi ljubav Božju uspostaviti na zemlji, no ona treba savezništvo u ljudskom srcu”, kazao je nadbiskup istaknuvši Marijino srce kao koljevku Božje ljubavi i volje. „U otajstvu navještenja Gospodinova događa se - kako reče sv. Leon - veličanstveno uze skrovito, moćno uze slabo, vječno uze prolazno. To je otajstvo jer Bog u svoje djelo želi uključiti čovjeka. On ulazi u našu svakodnevnicu. Stoga dobro reče sv. Terezija Avilska da Gospodin ulazi u našu kuhinju kod lonaca, u ono svakodnevno, u ono obično i tu želi biti doma”, kazao je nadbiskup.

U tom je surječju istaknuo da se mi često udaljavamo od Boga i ne susrećemo Gospodina tražeći izvanredne i mistične događaje.

A veliki događaj za povijest i budućnost događa se u svakodnevnom. Današnji događaj o majci Mariji ima misijsku poruku za nas.

Nadbiskup Barišić obraćajući se milosrdnicama istaknuo je da je važno koju sliku imamo o Bogu. „Bog je radost i poziva nas na radost. Vjerovati u njega i vjerovati njemu znači ući u prostor radosti. Elizabeta reče: ‘Blago tebi što povjerova’. Radost je pomoći, biti solidaran, očistiti, zamijeniti. Radost je biti osoba posvećenoga života, radost je brak”, kazao je nadbiskup potaknuvši ih da žive i svjedoče tu radost i Božju ljubav te da se ne boje stajati s pitanjima pred tim otajstvom Božje ljubavi. Na kraju svoje propovijedi nadbiskup je podsjetio na sliku koju je Origen upotrijebio za kršćane: trudna žena koja šeta i u sebi nosi novi život. „Neka nam proslava ove svetkovine produbi jednu novu viziju radosti, ljubavi i povjerenja”, poručio je mons. Barišić.

Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale i pozdrava uputila je provincijalna glavarica s.

M. Radoslava Kevo. Svečano euharistijsko slavlje uveličao je Zbor sestara milosrdnica pod ravnanjem mo s. M. Mirte Škopljanac Mačina. Sestre su se za proslavu pripremale trodnevnicom koju je predvodio mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. (ika) Regionalni susret franjevaca južnog dijela Provincije sv. Jeronima 29. ožujka 2017.

Regionalni susret franjevaca južnog dijela Provincije sv. Jeronima održan je u srijedu 29. ožujka u crkvi Gospe od Orašca, a na susretu su sudjelovali franjevci te provincije kao i drugi franjevci koji djeluju na području Dubrovačke biskupije.

Nazočne je pozdravio fra Veselko Grubišić, gvardijan samostana Male braće iz Dubrovnika, koji je istaknuo Isusovo načelo da nije došao da bude služen nego da služi. Iskazivanje tog služenja posebno je vidljivo kroz obred pranja nogu na Veliki četvrtak koji je i svećenički dan. Isusovo predanje za ljude posebno je vidljivo u euharistiji u kojoj se Isus dao ljudima do kraja. Susret je bio priprava svećenika za njihovo služenje ljudima u Velikom tjednu, posebice u dane kada su ispovjedaonici od jutra do večeri. Ta služba čini ih posebno radosnima kada kasnije vide ljude koji su se ispovjedili kako se okupljaju oko stola Gospodnjega, istaknuo je gvardijan Grubišić.

Predavanje o sakramentu pomirenja održao je fra Ilija Stipić, župnik u župi sv. Stjepana u Zatonu i župni upravitelj u župi Pohođenja Marijina u Orašcu. „Pokora je čin kajanja kojim osoba pokazuje iskrenu namjeru da više ne sagriješi. Ona može uključivati i popravak štete nastale kao posljedica grijeha”, rekao je uvodno predavač i dodao kako

198

199 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Vijesti • svibanj 2017.

se ona povezuje s kršćanskim sakramentom pomirenja, ali može značiti i pomirenje u širem smislu. Pokora je sastavni dio tog sakramenta, a u povijesti se na različite načine pokazivala. Kroz pokoru ljudi pokušavaju naći i kompas u životu, kada se možda izgube.

Glavni cilj pokore je pomirenje s Bogom i s ljudima, napuštanje grješnog načina života i nastojanje življenja na moralniji i uzorniji način. Predavač je podsjetio i kako je oprost grijeha nezasluženi dar Božji postignut jer je Isus umro za grijehe ljudi na križu, a ne kao rezultat čovjekove vlastite zasluge i djela. Citirao je i riječi pape Franje o tom sakramentu koji je istaknuo kako osoba pred ispovjednikom treba biti hrabra i grijeh nazvati pravim imenom, a ne ga kamuflirati. Ispovijed je za mnoge odrasle kršćane veliki napor što često dovodi do odbacivanja sakramenta jer im je muka, a primjer sv. Pavla pokazuje sasvim suprotno. „Milosrdni Bog dolazi svim ljudima ususret i svi koji hoće mogu ga susresti”, zaključio je predavač.

Susret je završen molitvom Križnog puta fra Josipa Vlašića, koja je bila prilagođena za ovaj zajednički susret. Na susretu su sudjelovala dvanaestorica franjevaca iz franjevačkih samostana u Orebiću, Kuni, Slanom, Orašcu – Zatonu, Rožatu, samostanu Male braće u Dubrovniku i Pridvorju. (ika) Školske sestre franjevke bosanskohrvatske provincije proslavile 25 godina prisutnosti u Zagrebu 29. ožujka 2017. Školske sestre franjevke bosansko-hrvatske provincije u Zagrebu proslavile su u subotu 25. ožujka svečanim euharistijskim slavljem u večernjim satima svetkovinu Navještenja Gospodinova – Blagovijest i 25 godina prisutnosti sestara u Držićevoj ulici u Zagrebu.

Svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli koja je posvećena Navještenju Gos-

podinovu predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u koncelebraciji vlč. Ivice Zlodija, župnika župe Sv. obitelji. Na početku misnoga slavlja biskup Šaško je uputio riječ pozdrava te uime zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića zahvalio sestrama za sve što čine nesebično služeći već 25 godina u Zagrebu. Ujedno je sestrama čestitao i 75. obljetnicu osnutka Provincije.

U homiliji biskup je prolazeći kroz evanđelje iznio šest točaka o poznatoj i svima nama veoma bliskoj živoj Božjoj riječi (Lk 1, 2638). Prvo što nam se nameće, upozorio je biskup, jest stvarnost poziva, Božjega plana koji se odnosi na ljude s kojima se ne računa, na mjesta i prostore koje čovjek ne bi stavio na prvo, nego na zadnje mjesto. Bog računa s slabima, krhkima. To nas ohrabruje: Što smo slabiji, to nas Bog više voli. U susretu s tim planom kojega postanemo svjesni prije ili kasnije trebamo reći svaki/a od nas da ili ne. Marija je učiteljica odgovora „da”; ona nas uči da je istinska sloboda prianjanje uz Božji plan za nas, odvažno i bez zadrške.

Osim toga biskup Šaško je ukazao na razliku između navještaja Mariji i Zahariji: kod Zaharije se anđeo objavljuje u hramu, rekli bismo službeno i na „službenom mjestu”, a k Mariji Gabrijel ulazi u njezin uobičajeni život. Nadalje, važno je čuti da anđeo Mariju zove „milosti puna“, a to znači da ona nije sama po sebi puna milosti, nego po milosti koja ju je ispunila. To je jedina stvarnost koja mijenja ljudska srca, koja liječi rane, naglasio je biskup, te nas sve pozvao iznova otkrivati i primjećivati tu dobrostivost kojom je i nas Bog pohodio.

Nadalje primjećujemo da anđeo Mariju pozdravlja nama bliskim pozdravom: Gospodin s tobom čime se želi istaknuti zadatak i poslanje koje proizlazi iz blizine s Bogom.

Smo po Božjoj prisutnosti ulazimo u odgovor tko smo mi i drugi. Samo s Bogom ulazimo u središte koje ne razočarava. Marija

to otkriva i prihvaća. Moj i tvoj zadatak je nositi tu Božju blizinu i očitovati ju, naglasio je biskup. Marijin odgovor: Evo službenice Gospodnje otkriva da je Crkva po svojoj naravi služiteljska. To je Crkva koja je znak i nama vjernicima i društvu: Evo me, spreman/spremna sam služiti, ne uzimati nego davati, ne zahtijevati nego darivati.

Zatim u evanđeoskom ulomku čitamo Bogu ništa nije nemoguće. To je lijepa riječ, prepuna nade. Bog je svemoguć, ali ne u skladu s našim predodžbama, nego je svemoćan u ljubavi. Božja ljubavi i pouzdanje u Boga čine čuda. Čudo cijele povijesti spasenja koje je Bog ostvario po Mariji polazi od pouzdanja, spomenuo je biskup, naglasivši da to čudo čini i danas s nama te nas pozvao da ga molimo da u našim životima po našoj vjeri učini nemoguće: da se uzradujemo tamo gdje smo mislili da radosti nema i je ne može biti. Bogu je to moguće i radost prodire kroz tamu naših nesigurnosti.

Gospodin je s nama, Božje je kraljevstvo među nama i u nama, zahvaljujući jednoj malenoj riječ, Marijinu pristanku, njezinu neka mi bude. Postoji plan koji traži ljudski odgovor i Marija je shvatila da je Bogu potrebno osloboditi prostor. Zvuči pomalo čudno, pripomenuo je biskup, pitajući se zajedno s nama, kako bi čovjek mogao Bogu dati prostor budući da je Bog punina, da je sveprisutan, da ispunja ne ostavljajući ništa izvan sebe? Ova slika potječe od jedne rabinske predodžbe i tiče se slobode i ljubavi.

Jer, ljubav je upravo to – napraviti mjesta, osloboditi prostor, biti prisutan i u prividnoj odsutnosti. U židovskom jeziku postoji riječ cimcum koja znači skupljanje, ulaženje u sebe ali ne kao posljedica straha; znači davanje prostora drugomu, dragovoljno uzmicanje. To je prisutnost po odsutnosti, a preneseno znači poniznost koja ustupa mjesto drugomu; umanjuje sebe, da bi se više prostora napravilo drugomu. Upravo to Marija

čini u prihvaćanju Božje volje, u pristanku anđelu Gabrijelu koji joj donosi vijest o Utjelovljenju. Svi problemi nestaju u sebičnome osvajanju prostora za sebe, širenje do toga da za drugoga ne marim, oduzimanje onoga što je drugima potrebno da budu s nama. Osobe koje su pune sebe, site, ne mogu napraviti prostora Bogu. Zato je prvo blaženstvo: Blago siromasima duhom, koji sebe čine siromašnima. Zašto? Da bi oslobodili prostor.

Ako oslobodiš prostor, ako makneš ono što te opterećuje, ono što ne služi ničemu nego pritišće život i dušu; ne ispunjaju srce, nego ga stežu i muče, tada Bog može ući i biti vidljiv u tvojoj povijesti donoseći radost. I plan se ostvaruje. Naviještenje dobiva oblik naših života. Radosna vijest – istaknuo je biskup Šaško.

Na kraju misnoga slavlja riječ zahvale i pozdrava uputila je provincijalna predstojnica s. Kata Karadža. (ika) Duhovna obnova za redovnice Porečke i Pulske biskupije 1. travnja 2017.

Preduskrsna duhovna obnova za redovnice Porečke i Pulske biskupije održana je u subotu 1. travnja u pulskom franjevačkom samostanu sv. Antuna Padovanskog. Susret je počeo molitvom Trećeg časa, a zatim je prigodni duhovni nagovor održao vlč. Josip Kolega, duhovnik u pulskom Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater”.

On je istaknuo potrebnu zaustavljanja pred Gospodinom, potrebno je ne samo zastati tijelom nego se doista zaustaviti srcem pred Isusom, napose u ovim frenetičnim vremenima koje nam donosi svakodnevica. Citirao je papu Franju koji kaže da u društvu vlada jedno traženje izopačenog zadovoljstva iako pravo zadovoljstvo možemo pronaći samo u povezanosti s Bogom. Predavač se osvrnuo na sveprisutno nasilje u današnjem društvu,

200

Vijesti • svibanj 2017.

od nasilja u obitelji do nasilja u društvu općenito. Naglasio je opasnost prevladavanja svjetovne duhovnosti, življenja prema vrednotama ovoga svijeta. Upozorio je na opasnost navikavanja na sveto. Upravo je zato, u svim nejasnim situacijama potrebno meditirati Muku, jer upravo je Veliki tjedan koji nam dolazi krik Istine i sigurne nade.

Osobe posvećenoga života u opasnosti su da postanu „stručnjaci svetoga” bez osobnog odnosa. Spominjući riječi proroka Joela, proroka pokore i korizme, koji poziva narod da „razdere srca a ne halje”, vlč. Kolega istaknuo da Krist želi da pokažemo rane grijeha te da dopustimo Njemu da ih zacijeli. Zatvarajući se u sebe, ne želeći dopustiti drugima da nas povrijede zatvaramo srce i Bogu. Nemojte dopustiti da vas razočarenja u pastoralnom djelovanju otvrdnu, rekao je predavač, jer ako ne činiš drugome dobro, ne činiš ništa veliko. Bog nas poziva da priznamo svoje najveće, najdublje grijehe, nema toga grijeha kojeg Bog ne može oprostiti, a upravo o dubini, iskrenosti priznanja ovisi i dubina ozdravljenja koju nam Bog pruža.

Na kraju ove korizme, u i Velikom tjednu, zapitajmo se, kao ispit savjesti, tko sam ja pred Isusom na njegovu križnom putu: pozaspali učenici, Juda, Pilat, Šimun Cirenac, vojnici ili neki drugi od likova, potaknuo je vlč. Kolega okupljene redovnice. (ika) Preduskrsna duhovna obnova za redovnice grada Splita i okolice 2. travnja 2017.

U svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu održana je u nedjelju 2. travnja predusksrna duhovna obnova za gotovo 200 redovnica grada Splita i okolice, koju je vodio dr. fra Domagoj Runje, gvardijana splitskoga franjevačkog samostana na Trsteniku. Nakon službe riječi i prigodnog razmatranja, sestre su imale prigodu za sakrament pomirenja.

U službu riječi uveo je biskupski delegat za redovnice fra Petar Lubina pripominjući da nas je na Čistu srijedu uz obred pepeljenja, bogoslužje podsjetilo na potrebu da preispitamo svoj odnos s Bogom, napose svoj život u Duhu: „Ako smo se udaljili od Boga i njegove volje svojim mislima, riječima i djelima, pozvani smo da mu se vratimo i vjerujemo.

Po našim redovničkim zavjetima on nas je, kao i Majku Isusovu, pravo zamilovao i učinio svojim posebnim izabranicima, svojim miljenicima. Tako je korizma za nas poziv da učvrstimo svoju vjeruju u evanđelje, što je zapravo Radosna vijest koja nam pokazuje put kojim ići kako bismo ostvarili sreću na ovozemaljskom putu i našli se na kraju s Bogom zauvijek u slavi.”

Potom je uslijedilo fra Domagojevo razmatranje na temu nekih svetopisamskih naglasaka iz pisma Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života Bogu posvećenim osobama i ženama.

Započeo je s istinom o Svetom pismu koje je riječ Božja i Božji govor upravljen čovjeku koji bi u njemu trebao pronaći hranu za svagdašnji život, da bi nastavio s pojedinim svetopisamskim navodima koji su Bogu posvećenima predloženi na razmatranje. Osvrnuo se posebno na Pjesmu nad pjesmama iz koje u spomenutom pismu ima najviše citata i koja pokazuje da onaj koji ljubi otkriva kako je dobro izići iz sebe samoga i stanovati u drugome te njega prihvatiti u sebi. Na završetku je posebnu pozornost posvetio samom pojmu kontemplacije, ističući kako je ona pogled u Boga i u djelo njegovih ruku, pa je nužno prema njemu upraviti ne samo svoje oči nego još više srce, jer su Bogu posvećene osobe pozvane danas više nego ikada otkrivati tragove Božje nazočnosti u svakidašnjem životu i biti znak Kraljevstva Božjega u svijetu u kojem živimo. (ika)