Sveto pismo Starog' i Novog' zakona | Matija Petar Katančić

SVETO PISMO STAROG’ I NOVOG’ ZAKONA

Prijevod: Matija Petar Katančić Pripremili: Marko Tomić Ivan Jurčević Karlo Višaticki Copyright © Hrvatsko biblijsko društvo Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se objaviti ili otisnuti bez prethodne pismene suglasnosti Hrvatskog biblijskog društva.

Izdavač: Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb, Ratkajev prolaz 2, www.hbd.hr Za izdavača: Damir Lipovšek Sunakladnici: Synopsis d.o.o., Zagreb, Vlade Gotovca 4, www.synopsisbook.com Synopsis d.o.o., Sarajevo, Maršala Tita 32, www.synopsisbook.com Naša Ognjišta, Tomislavgrad, Trg fra Mije Čuića 1 Za sunakladnike: Ivan Pandžić Fadila Halvadžija Gabrijel Mioč Prijelom: Filip Vacek Motivi sa naslovnice preuzeti s izdanja iz 1831 g.

ISBN: 978-953-6709-99-1 (Hrvatsko biblijsko društvo, Zagreb) 978-953-7968-36-6 (Synopsis, Zagreb) 978-9958-01-033-0 (Synopsis, Sarajevo) Tisak: Italija

SVETO PISMO STAROG’ I NOVOG’ ZAKONA

Hrvatsko biblijsko društvo 2016.

Predgovor O Matiji Petru Katančiću, Valpovčaninu, članu franjevačke provincije Sv. Ivana Kapistranskog se relativno malo pisalo i u hrvatskom govornom području nažalost nije dovoljno valorizirano njegovo mjesto, te su njegova djela ostala i do danas neistražena i neobjavljena. Sporadično se nešto pojavi u prigodnim spisima. Njegov prijevod Svetog pisma ostaje kao trajni spomenik hrvatskoj biblijskoj kulturi, ali i kao zadatak naraštajima ići dalje njegovim stopama. Bio je, to sigurno možemo s pravom reći, genij svoga vremena, ne kao meteor koji zabljesne, pa se opet izgubi i nestane, nego više kao trajna fiksna zvijezda, oko koje je povijest, nažalost, postavila malo prašine zaborava, tako da nije vidljiva u svom svojem sjaju.

Matija Petar Katančić rođen je 14. kolovoza 1750. god. u Valpovu od majke Katarine i oca Luke. Bio je prvorođeni sin svojih roditelja. Poslije njega roditelji su stekli još osmero djece, četiri sina i četiri kćeri. U dobi od samo osam godina domaći župnik, u to vrijeme franjevac, uputio ga je u prve knjige, a poslije toga odlazi na školovanje u Pečuh, Budim, Baju i Segedin. U dobi od 22 godine stupa u franjevački novicijat u samostanu u Baču. Tamo je dobio redovničko ime Petar, te je u povijesti postao i ostao poznat kao Matija Petar. U Osijeku, gdje djeluje franjevačka visoka škola, Katančić završava filozofiju i teologiju, a za svećenika je zaređen u Đakovu 15. travnja 1775. god. Jer je bio nadaren učenik i student poslan je na daljnji studij u Budim (1778.1779.), gdje uči estetiku i poetiku. Red ga sprema za profesora gimnazije, a službu preuzima u Osijeku 1779. god. Ovdje djeluje do 1788. god. a onda prelazi u Zagreb, gdje preuzima službu profesora gramatike na zagrebačkoj Arhigimnaziji. Iz Zagreba odlazi u Peštu 1795., a zatim u Budim 1809., gdje će završiti svoj život. Ovo razdoblje, sada sveučilišnog profesora, bit će veoma bogato znanstvenim radovima. Većinu svojih djela napisat će i dovršiti u Pešti i Budimu.

Neočekivano je umirovljen, po odredbi cara Franje II., koji se je bojao učenih ljudi. Iz Pešte Katančić dolazi u Budim i tamo se posvećuje prevođenju Svetog pisma.

Umire u Budimskom samostanu 23. svibnja 1825. godine, a tamo je i pokopan. Za grob mu se ne zna, u najmanju ruku u kripti franjevačke crkve u Budimu, gdje se nalaze grobovi pokopanih franjevaca njegov grob nije posebno označen. U istoj franjevačkoj crkvi u Budimu subraća franjevci su mu podigla spomen ploču 1859. god. Zanimljiv je natpis koji tamo čitamo:

 Ovde u Gospodinu počivaju zemaljski ostanci slavnoga i svemu učenom svitu sbog svoje duboke znanosti i svojih na svitlost izdanih dilah poznatoga muža Petra Katančića rodom slavonca od reda s. Franje deržave Kapistranske komu već god. 1825. u Bogu priminuvšemu bratja kao svojoj diki a domoroci kao svom ponosu g. 1859. metnuše ovi spomenik.

Predgovor Nakon što je umirovljen, Katančić se dao na prijevod Biblije. Za taj je posao trebao punih sedam godina (1809.-1816.). Njegov predložak nije hebrejski, nego Vulgata. Svoj prijevod Katančić je dao na čitanje (lekturu/korekturu), ali je sve bilo završeno 1822. god. Tri godine nakon toga Katančić umire, a da nije doživio tiskano izdanje svoga prijevoda.

Katančić prevodi Vulgatu Siksta V., izdanu u vrijeme Klementa VIII. Koliko je poznavao hebrejski izvornik nije poznato. U rukopisima nigdje nema bilježaka, »fusnota«. U pripravi za tisak Grgur Čevapović, koji je od Uprave Reda manje braće za to dobio nalog, stavlja neke bilješke.

Radi se o bilješkama koje su preuzete od njemačkog egzegete Ignaza Weitenauera, profesora Svetog Pisma na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku. Weitenauerov prijevod je objavljen 1779. – 1781. god. u Augsburgu.

Ove »fusnote« Čevapović preuzima selektivno. No ni Grgur Čevapović nije dočekao tiskano izdanje Katančićeve Biblije, jer je prije toga preminuo, a tadašnji franjevački provincijal Josip Matzek dao je nalog dvojici franjevaca Adalbertu Horvatu, tajniku provincije i Baziliju Katanoviću, koji je imenovao korektorima, da dovrše posao.

Tiskani tekst Katančićeve Biblije priređen je u dva stupca (lijevo hrvatski, a desno latinski Vulgatin tekst).

Katančićevo izdanje tiskano je u šest svezaka. Prva četiri od njih sadrže starozavjetne, zadnja dva novozavjetne spise. Tako prvi svezak sadrži Petoknjižje, drugi svezak donosi Jš, Knjigu o Sucima, 1 i 2 Sam, 1 i 2 Kr (u Katančića su to 4 Knjige o Kraljevima); 1 i 2 Ljet (u Katančića su to Knjige propuštenih), te Ezr i Neh (u Katančića 1 i 2 Ezdre); treći svezak donosi Tob, Jdt, Est, Job, Ps, Izr, Prop, Pj, Sir; četvrti svezak donosi 4 velika i 12 malih proroka, Bar, Tž i 1 i 2 Mak; peti svezak donosi 4 evanđelja i Dj, te šesti sve poslanice i Otk. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu je digitalizirala tekst Katančićeve Biblije, i dostupan je na CD-ROM-u, kako nam je rečeno, za nekomercijalne svrhe.

Digitaliziran je tekst, ali nisu i fusnote.

Hrvatsko biblijsko društvo pripremilo je novi tisak Biblije Matije Petra Katančića. Nisu predviđeni nikakvi sadržajni zahvati u tekstu, ali ipak su predviđene male izmjene kako bi se čitatelju olakšao pristup tekstu i čitanje, odnosno razumijevanje. Profesor Ivan Jurčević sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku je napravio analizu Katančićeva teksta. Tako on donosi Katančićev grafijski sustav: grafem fonem /c / otacah, miseca, tanac, cvitke, vince, cerkvi, bashcsica, lice, criva, Abiczera c, cz /č / Illyricski, Naucsiteljah, csovika, vecse, sacsuvati cs /ć / noch, trechi, csinechu, veche, voche, plazuche, xivuche ch /ģ / legja, takogjer, mengjushe, rigj, megja, gjubreta, hergja, gjerdani, tugjine, gj Evangjelje cx /g / japuncxe, hancxar, jecxeci, pencxera, Macxarske /ļ / naucsiteljah, dubljine, zemlja lj /ń / tomacsenje, pridnje, propinja, zvonenja, zlamenja, svibnja, knjiga nj /ŗ / sverhu, dervo, versti, csetverti, svekervi, derxave, umerti, persah, saterti, er, ar ternje, kerv, izverstan, verlo, germ, xartve s /s / veseo, pasuchi, pisah, svitlo, srid, misto, sabor, svitlost, misto, sime, sreberne sh /š / prinesheno, tashta, dushu, mushko, shesti /z / zmia, zemlja, zelenu z /ž / podloxih, ukaxi, xensko, koxne, xabe x

Predgovor Ideja ovog izdanja je pojednostaviti stvari i učiniti ih dostupnijima svima zainteresiranima, prije svega bibličarima i kroatistima, te zaintereiranim studentima.

Promijenjena su samo 4 znaka: cs – postaje č ch – postaje ć sh – postaje š x – postaje ž U ovom izdanju imamo izvorni Katančićev predgovor, zatim predgovor Grgura Čevapovića, a stavljeni su na samom početku.

Nakon teksta, na kraju knjige nalazimo Katančićev glosar u kojem on navodi ključne riječi, teme. Za svaki, po njemu važan pojam navedeno je tumačenje te biblijska mjesta na kojima se taj pojam nalazi.

Liturgijski dodatak, koji se nalazi u šestom svesku nije uključen, jer ne odgovara današnjem liturgijskom kalendaru i smatramo da danas ne bi bilo velike koristi od tog teksta.

Latinski tekst nije tiskan, jer se do njega danas može lako doći, na raznim web stranicama.

Minimalni zahvati služe lakšem čitanju i razumijevanju Katančićeva teksta.

Matija Petar Katančić je umro ne doživjevši i ne vidjevši tiskano izdanje svoga djela za koje je upotrijebio punih sedam godina svoga života i marljivog rada. Isto se dogodilo i prvom priređivaču Grguru Čevapoviću Kolegu Marka Tomića, koji je bitno sudjelovao u pripremi ovog izdanja, preradio je naime kompletne novozavjetne spise za ovo izdanje, Gospodin je predprošle godine (30. srpnja 2014.) pozvao k sebi, pa i on nije doživio da drugo izdanje Katančićeva prijevoda ugleda svjetlo dana.

Znanstvenoj i široj publici dajemo ovaj tekst Katančićeva prijevoda Svetog pisma s nadom i željom da se nađe što više ljubitelja i širitelja Riječi Božje. U nadi da će ovo izdanje obradovati ljubitelje Svetog pisma, te kroatiste i povjesničare, te možda čak koga potaći da se malo prisjeti i pozabavi Katančićem, smatramo da je i ovaj posao pokušaj ne zaboraviti velikane naše povijesti i naše biblijske kulture.

Zahvaljujemo nakladniku Hrvatskom biblijskom društvu, koje je organiziralo veliki posao tehničkog uređivanja ovog izdanja te svima koji su financijski pomogli da ovo izdanje ugleda svijetlo dana. priređivači

PRIDGOVOR Prinašaoca Illyričkog.

Dopusti, Slavno-Illyrički Narode! dati prie, nego Boga u ovim SS. Knjigam govorećeg čuješ, sa S. Gergurom P. Knjig. I. Tomač. 5. u Ezek. blagovistim: O! koliko čudna jest Dubljina Izgovorah Božjih! ovu kadgod razumiv’ razlažemo, što drugo nego Šumah Tavnost ulazimo, dase u njiovom Ladu od ovog Svita Žestine prikriemo? A Theodoru Knjig. IV. List. 31. pisav’ govori: Štoje Pismo Sveto, nego niki List Svemogućeg Boga na svoj Stvor; koi štiućim’ Svitlost daje, koja bižati i činiti imamo? gdi i ružna i lipa naša Dilla spoznajemo. Gergura sa svim Naučiteljim podobno slidi duhovnog života Učitelj Dionysia Frankerio, Angela Sveštenika Forojulskog u Dogadj. Lirinen. List. 369. na SS. Slovah Nauk ovako svittujuć: Ovasu, poljubljeni Sine! kojase Stanju našem pristoje; ostalabo znanja, koja slobodna zovemo, oviu Poslužnici i kano Pomoćnici jesu. — Od koih, prie nego moga golemog i trudnog Prinešenja Posla poprimišse; kratkim Pridgovorom tebi Štioče! razgovitit nakaniosam.

§. 1.

Od Prinešenja S. Pisma, u Jezik narodni.

Narodi, koi nas obuzimaju, svi nemalo imadu Knjige S. Pisma u domaći Izgovor prinešene: kakosu Gerci, Kranjci, Nirnci, Madžari, Pemci, Rutheni, i drugi; a naše Slavno-Illyričko Pokolenje, plodno i široko s’ obadve strane Dunava, Drave, i Save, Knjige svete u svoj pleminiti i staroslavni Jezik privedene, do danas vidilo nie. — Puknoje bio Glas prie ovo dvista Godinah, daje blaženi Jeronim, Rodom Bosansko-Dalmatin za korist Domovine svoje u Jezik narodni Božanstvene Knjige obadvog Zakona obratio, i Slovim Jeronimskim od njega nazvanim popisao, tad’ na Svitlo izdao; kojebise još u Slavno-Illyričkim Krainama našim nahodile.

Kolikabi ovo Srića, koliko Blago, Radost, i Veselje našem Porodu bilo, dabi takve Knjige igda vidit mogao! Daje pak ovi Glas brez Temelja, tašt, i nesložan; Ljudma, u ovoj Stvari verstnim i naučnim, davnoje poznato. — Takve versti drugo Dillo jest, kojega Antun Dalmatin i Stipan Istrian šestnaestog vika u Jezik Illyrički Izgovora Horvatskog Prinašaoci i Maximilianu I. Cessaru Prikazaoci pripovidajuse: ali kakomu damu, buduć od Ljudih Sumnje brezakonite punih u Slovu Glagoličkom po Komad izdano, i od S. Cerkve tama saterveno; Porodu našem Katoličanskom do danas poznato nie. — Nike S. Pisma Strane, u narodni Izgovor pria još prinešene, nahodese: kano Psaltir Nikole Arbena, vika 13. i Gjorgje Dalmatina, vika 16. zatim Jezgra Imre Pavića Budimca, vika 18. i drugih; elle niedno podpuno, po Izdatju slovojavnom, dosad nenajdese.

§. 2.

Od Potribe takvog Prinešenja, po Izdatju slovojavnom.

Premda pak Slavno-Illyrički Narod, koi S. Majku Cerkvu Rimsko-Katholičansku i pravoslavni Zakon Isukersta s’ Običajim Latinah obderžava, Latinskimse Jezikom u Cerkvenim

II

Pridgovor Prinašaoca Illyričkog.

Uredbam služeći tia od Apoštolskih vrimenah, Knjige Cerkvene i S. Pisma u Slovu Latinskom izdane ima, i njimase služi; dabise vidilo, da od Knjigah takvih u svoju Rič obratjenih potribu neima, navlastito od kako Cerkva i Rimska i Slovinska radi uvedenog Jezika Ruthenskog u Cerkvenu Službu ne malo Protivnosti i Bede podnose: kano dase nebi našeg Izgovora Narodi toliki Jezikom svoim plodniim, plemenitiim, i uzoritiim služiti mogli.

Sa svim tim, budući S. Pismo starog i novog Zakona svima Cerkvenicim, osobito pak Riči Božje Navistiteljim, veoma koristno i potribito; a mnogi u Poslovanju Govorenjah svoih niti valjanih k’ tomu Knjigah, niti za iztraživat Vrimena imadu, niti svaku Rič i svaki Latinski Progovor udilj razumit mogu, kanoti visoka Prorokah, Pisamah, Pavla, Ivana u Objavljenju, i ostalih, Govorenja: od naučnih Knjige svetih Slovah u svoj Glas s’ kratkim SS. Otacah i Naučiteljah Tomačenjem obratjene, veliku Potribu imati nahodese.

§. 3.

Viće rečenog Prinešenja, svoju Sverhu dostiže.

Motreći Ja ove Naroda mog, Okolostanke još u Mladosti, Ufanje imado, daćese koi Čovik Bogoslovac verstan i naučan prinajti, koihi za Ljubav Otca Nebeskog i svog Iskernjega, tad’ za duhovnu Korist Pastirah, Posao toliko vikovah uzdisani snažno popasti i vridno izradit hotio; ili, buduć ovo brime jednom Čoviku veoma terašno stavilobise, družtvo koje Ljudih na to podobnih, koibise takvog Posla kripko i složno prifatili, tad’ davnašnjeg Ljuboslovja želju kadgod izpunili: obrisav’ z’ Domovine Prikor nepomnje.

Vidivši pak, ovo četerdeset Godina tiholjubnima Naucim i Starinom bavećise, da nitise tko po nase za primit Posao takvi javlja, nitise družba koja vižbanih Ljudih u to Ime slaže; opravivši s’ veće strane Poslove, koje obradit naumio biah, prie ovo deset Godinah uztegnutih urah stavise na Dillo, počamši od Pisamah Davidovih, kojemise kano Pjesmeniku i mille i za privesti u Jezik materinski težje vidjau: pak pomoću Nebeskom, prie ovo četiri Godine, sverhu novog Zakona dokuči.

§. 4.

Mučnost i Trud Prinešenja S. Pisma, u Izgovor narodni.

Kušanjem sada vlastitim izvidi, dase ovakog poslovanja svaki Čovik, koise razuman i naučan scini, prifatiti nemože, jerbose mnoga ovom Trudu zaktivaju: pervo Vrime, Volja, i stalna Odluka; zatim tiholjubnih i uzvisnih Naukah skup, Razgovornost, Popivje, Mudroznanstvo, Bogoslovje; k’ tomu starine Pukah i Narodah, Hebreiskih, Gerčkih, Latinskih, Slavno-Illyričkih; još i običaji vrimena, Deržavah, Jezikah; sverhu toga Ljuboslovje ilti ćudorednost, koju Gerci αισθησιν imenovat običaju: koja sva ovdi pobrojena u red postavit, izvesti, i skladno doveršit imade.

Koja izkušno u Poslovanju oćutiv’, nisamse čudio, dase do vrimena ovog Jeronim drugi nenajde, koibise Dilla takvog latiti pouzdao: jer neima znanja, neima mudrine, neima Rukotvorja, od koih nebise uspomena u S. Pismu činila; same Moysesa Knjige zaktivaju Čovika slikovanog; a kamo Kraljah Prorokah, Pisama, i ostalih do novog Zakona? Kolikoje S. Mati Cerkva trudila, da izštetene davnostju vrimena Knjige po ubavistnim Ljudma iz starih i pravoslovnih Pisamah popravi, i u red postavi? Vridnoje čuti, što S. Jeronim Paulinu medju ostalim piše: Neću, dase smutjuješ u S. Pisma Prostoći i Potištenosti ričih, koje ili

Pridgovor Prinašaoca Illyričkog.

III

brezobzirom Prinašaocah ili nakanenjem tako izrečene jesu; a Domnionu i Rogatianu obilnie ovako: Ispovidam, da u Božanstvenim Knjigam nigda nisam vlastitoj snagi podufao, niti moju ćud imao; nego i od onih, kojasam znati scinio, pitati običavosam, kolko više od onih, sverhu koih dvoumiosam?

§. 5.

Način prinešenja S. Pisma, po Uredbom S. Jeronima. Štose načina u prinešenju tiče, uredbom blaženog Jeronima našeg Domorodca nastojahse služit: U Privodu iz jednog Jezika u drugi, pomnju imaj na Vlastitost, i Čednost; u ovimbo dvima, kano u dvima Ljubavi zapovidma vaskoliki Zakon i Proroci, zaderžajuse sve prinešenja Naredbe: koje niki s’ tankoumnim Huetiom na dugo i široko razložeć dovode. Istina, dame dugo Izkušanje nauči, da jezik Latinski s’ našim toliko Priateljstvo ima, dase po riči iz jednog u drugo Govorenje prikrenuti može mnogo lašnje i ugodnie, nego iz Hebreiskog i Gerčkog: ali običaj slovjenja Latinskog drugog, trećeg, i četvertog Vika (kad biau SS. Knjige u oni jezik obratjene) imade što osobitog, što naš Illyrički Izgovor po slovu očitovat nemože, osobito u neslovno-inostranim Ričma; koje naš Jezik ni pojedan način neterpi. Šta radi u ovomu biše misto Razvidjenju; da nitise veće šta reče niti manje, nego u slovu zakonitom glasi. U svima Slovinskog Naroda Prinašaocim nenajdeš jednog, koibi ovu naredbu u Dillovanju obderžavao: takose Tomačnici većma, nego S. Slova Privodnici ukazuju; buduć Privod S. Pisma slovni, od Tomačenja razliku prima. Premda i ovoga potribu u takvom Prinešenju isti S. Jeronim spoznade; u Pridgovoru Knjige Judith izrekavši: Izpis tomačni daosam, više Oglas iz Oglasja nego iz Riči Rič prinesav; što isto u Knjigi X. na Pamak. očito potverdi. Čednost, drugo Prinešenja Poglavje, Zaderžajese u ričma i govorenju: riči glasne, Prigibom urednim, za izreći stvar slične i vlastite; sastanak ričih u Razgovoru mio i ljubak, dase slova i slovke jednoglasne i tverde nesudaraju i Uše trude; što Latini Rasudjenje Ušiu zvati običaju. Protiva kom Poglavju oni griše, koi na skladnost Ričih i sud Ušiu nikakvog obzira neimadu; i oni, koi vitrom nikim nadunuti primeću riči na ti način, dase u Ljuboslovju i ole ubavistnim poslušat veoma gersti. Ovoje razgovitnosti Temelj; kog u drugom jedva najdeš, osim u verlom Kanisliću, krasnom Kačiću, i govornom Relkoviću: koje mlogi naši naslidovati poskerbišese. Takose pak ova dva Poglavja obderžat imaju, da jedno drugom Zamet nečini; nego da riči odabrane, vlastite, glasne, urednim Prigibom sastavljene, ugodnom Izgovoru i vlastitom zlamenju služe. — Premdasam na ova, kolikoje moguće bilo, motrit nastojao; sasvim tim, dase nigdi potepao nisam, stanovitog Pisaoca činit, niti hoću, niti mogu.

Tomie dosta, da što blaženi Domorodac četvertog vika iz Gerčkog i Hebreiskog u Latinski s’ veće strane privede, poboljša, iztomači pervi; to Ja devetnaestog, stope njegove slideći, iz Latinskog u domorodni prineso pervi: Fala onom! koi dade hotit, i moći.

§. 6.

Način Pravopisa, i sveg Truda podloženje Sudu S. Cerkve.

U ovom SS. Knjigah Prinešenju služiosamse Pravopisom, koi vlastitosti našeg jezika a izgovoru Bosanskom najpodobnii vidihse, i s’ koim naučni ovog naroda (stare Urize i Upise slidiv’) saviše služišese; slova Illyričkom jeziku nekoristna, nit u Ljuboslovju Latinskom ili

IV

Pridgovor Prinašaoca Illyričkog.

Gerčkom (od koih naši poludnevni Puci slast slovjenja primiše) našasta, odbaciv’: potribna pak, i u glas narodni odavna privedena, zaderžav’. Kano na kamenitim Urizim izgovora našeg u Pannonii i Srimu, pod Rimljanim trećeg i četvertog vika bilježitim i našastim (od koih prinaučni Lambecia u Knjižar. Beč. list. 91. i Knez Marsilia u Ispis. Dunav. Dil. II. n. 7. tomače) tad’ u grobnom Nadpisu Katarine Bosanske Kraljice god. 1478. i u Knjigi Ivana Despote Servianskog god. 1496. nalazise; po koim naučnih Slavno-Illyričkog naroda, navlastito Dalmatini: Antun, god. 1561. Mikalia, 1649. Baraković, 1682. Ardelia della Bella, 1728.

Giorgia, 1729. Kacić, 1756. Stulli, 1801. etc. tad’ lllyrci Madžarske: Radnić, 1683. Pavić, 1765. Pestallć, 1795. etc,. Zatim Slavonci: Bračuljević, 1730. Bačić, 1732. Lipovčić, 1750.

Knezović, 1759. Relković, 1767. Lanossović, 1776. Marević, 1803. etc. K’ tom Horvati, Istriani, i Kranjci: Stipan, 1565. Jambressić, 1786. Gutsmann, 1789. Japel, 1791. Voltiggi, 1803. Sebastianović, 1816. etc. S’otim Bosnjaci: Thomašević, 1459. Ochjevia, 1766. etc. a i Servianci poslidnje dobe: Raić, Stojković, Dossenović, Rakić, Stefanović etc. od petnaestog vika do danas služese. Ovaj indi sedmolitni trud i posao Prinešenja SS. Slovah u moj narodni izgovor Tebi, Blaženi Otče! Jedne, Svete, Općene, i Apoštolske Cerkve Poglavaru, S. Petra Glave Apoštolah Naslidniku, Isukersta na zemlji Namistniku, svekolikog Poroda čovičanskog Pravovirnih Otcu, i S. Cerkve Rimske Papi; u pridubokom Naklonu, SS. Noge celivajuć i Blagosov Apoštolski ponizno proseć, podlažem: da Ti s’ tvojim S. Vićem njega rasudiš, prividiš, i iztomačiš; tad’ ili Viri, ili Zakonu, ili Deržanju, ili Izdatju slovojavnom, ili tvom Apoštolske Stolice Hotenju neprilična našav’, po Uredbi Klementa VIII. popraviš, oli inačie umetneš, kako derži i tomači S. Cerkva Općena: u kojoj s’ moim Narodom, po milosti Božjoj, živiti i umerti iz sveg serdca želim. — Tebi pak, Slavno-Illyrički Narode! ovo golemo SS. Knjigah Dillo u ruke pridav’, osobitu iz njega Duše i Spasonosti korist blagovistim; tad’ sa S. Augustinom, kod Akvina Dill. LX. član. 7. priricam: Da napridno prosiš, trim Zlamenjim tobi ukazao; pervo, Svitlost prosiobi, dati Tavnost nesmeta; drugo, znajuće, pitaobi, da tražeć nebludiš; treće, u niednombi mistu zaostao, dok ljubeznog nebi našao.

Pisah u Budimu; na 6. Travnja, 1820.

Petar Katančić, Plemenitih Tvorba i Mudroljubja Naučitelj, tad’ Mudroskupšt. Kraljev.

Madžarske Dionik, Reda S. O. Frane. Deržave Kapistranske Misnik.

NASTOJANJE u izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

Iz Pridgovora pripostavitog neumerlo Prinašaoca S. Pisma u naš jezik Ime, i njegov sedmolitni Trud, prie ovo četernaest Godinah s’ velikom naučnih u tom poslu Ljudih falom a Naroda Illyričkog koristju okrunjen, spoznasmo. Bih Katančić (kog vrimoslovje ove Deržave, god. 1823. list. 322. i slidećim, tad’ god. 1830. list. 12. i 316. uzvisno spominje) dubokog Nauka, Starinah, Mudroznanja, i Ljuboslovja veliki Naučitelj, i od mladosti svoje sverhu temeljitog starih Narodah i Dogadjajih Izpisa zanešen; triest i šest naučnih Knjigah sastaviv’. Poslidnje njegove starosti i bola godine, kano zlamen bližnjeg skončanja umerlog, učiniše: da glasoviti ovaj Pridgovor, god. 1820. započet, po takvog Dilla Dostojanstvu na sverhu dovesti i plod svoga truda po slovotištnom Izdatju motriti nemogah; nami unucim svoim lašnji ovog narodnog Blaga dio doveršiti ostaviv’. Da indi i Ja, koise po našem Prinašaocu u mnogima učnim kroz 25. godinah temeljito ubavistih, na veću Boga slavu i mog Naroda korist s’ drugima naučnim u ovom neprocinitom Blagu štogod podpomognem; na visoku S. R. C. Kardinala Principa Pervostavnika Madžarskog’ (kom Narod ovo Izdatja ponizno prikaza) Zapovid, a osobitu velikih narodnih Priateljah želju, ovaj Pridgovor s’ kratkim Tomačenjem. Latinskim i slovotištja Izpravom serdčano napridovatću. Pravopis narodni, od mudrog Prinašaoca Katancie iz naučnih naših Ljubosloviteljah u §. 6. pokazan, sveserdno slidiv’; od kog verli Mihalić Pridgov. Pridik. 1829. Svez. I. list. 9. pametno izreče: Naš Jezik takose brez svake sille priviati daje, dase svaka skoro rič njegovim vlastitim glasom izreći može, i damuje slabo kad od potribe tugjom i pozajmitom ričjom služitise; gdi medjutim vidimo, daje to kod mnogih drugih Jezikah jurve u običaj prišlo. Ali pored toga i na ono Opazku imat treba, što neumerli Katančić ovdi §. 5. izusti: Inostranski Jezik ima kadšto osobitog, koje naš Izgovor ni pojedan način neterpi.

§. 1.

Korist S. Pisma, tad njegovog Prinešenja.

S’ ovim dakle Načinom S. Pismo, posli golemog Truda Sixta V. i Klementa VIII. neumerli Petar Katancia u Slavno-Illyrički Jezik Izgovora Bosanskog privede, i svom Narodu sverhu svakog Blaga plemenitie prikaza; od koga Koristi i Potribe, za obilnii narodnog Štioca ubavist, kratki najprie Izvod dati naumiosam. — Duh Sveti po Ustih Pjesmenika, u Pism. CXVI. 1. i slidećim, na slovoštovje Boga sve Narode zaziva: Falite Gospodina svi Narodi, falitega svi Puci; jerbose pokripi sverhu nas Miloserdje njegovo, a Istina Gospodnja stoi vazda. Zatim niže u Pism. CL. 6. općeno glasi: Svaki Duh falio Gospodina. Nadilje Isaia Prorok Pogl. I. 9. govori. Da nebi Gospodin Vojstvah ostavionam sime (Riči svoje) kano Sodoma i Gomora priličnibi bili; a Jeremia XXIII. 29. očitnie: Jedali Riči moje nisu kano Oganj? veli Gospodin; i kako Malj satareći stinu? Još razgovitnie u novom Zakonu Pavo Apost. k’ Hebr. IV. 12. očituje: Živaje Besida Božja i kripka, i probadavnia od svakog Mača dvooštrenog, i dopirajuća tia do Rastanka Duše i Duha, spojenja još i Možanjah; i Razlučnik mislenjah i nakanenja serdca.

K’ tom Petar Apost. II. Pogl. I. 19. pridaje: Imamo stavnieg Proročanskog Duha, komu dobro

VI

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

činite, pazeći kano na Svitionicu sviteću u pomerčnom mistu, dokse dan prosvitli, i Danica izajde u serdcam vašim. Odkud S. Jeronim u Tomač. Pisam, govori: Ovdi ima Dite štoće sisat, Mladić štoće falit, Narastnik štoće popravit, Muž štoće slidit. Starac štoće prosit; odovud nekse uče Žene Postidnost, Puci Pobožnost, Udove Sudca, Sirote Obranitelja, ovo žalostnoga tiši, veselog upravlja, serditog kroči, i svakom tražećem ugodan Lik daje.

Korist pako istog Prinešenja SS. Slovah dokučićemo; ako istom na potribu i dužnost Pastirah Duša oči bacimo; poznatoboje Bogoslovja naučnim, da u svakom Govorenju Cerkvenom (koje Pridikom nazivamo) pervi Temelj iz S. Pisma donosise, pak iz Otacah S. Cerkve: ondibose nahodi Zakon objavljen, Zapovidi Božje, način za uredno i kripostno život umerli provodit, tad’ vikovični zaslužit. Nedvoim, da Pripovidaocu jednom, navlastito u glasovitom kojem Mistu, nie zadosta SS. Knjige obadvog Zakona štiti; buduć potribuje i Tomačnike SS. Slovah sa svetima Otcim i drugim bogoslovnim Pisaocim pohadjat, za učinit Govorenje okolostancim prikladno a Puku Kerstjanskom koristno: ele, kad svi skoro bogoslovni Govornici za Temelj Razloženja svog S. Pismo imat običaju, pouzdanieće čistu iz Vrutka zacerpit, nego iz Potoka višeput mutna.

§. 2.

Više za Ljude naučne, i Pastire duhovne; nego za prosti Puk. Ova pak SS. Knjigah korist i Potriba navlastito tičese duhovnih, naučnih, bogoslovnih Ljudih i Pastirah Dušah, a ne prostog i brezrazličnog Puka; buduć Rič Božja u S. Pismu utverdjena, ali u slovu i svom zlamenu saviše zasterta, po Nauku S. Sabora Tridentinskog iz SS. Otacah i cerkveni Izgovorah Tomačenje primiti ima. Doista, osim primnogih drugih, koje naš Prinašaoc u §. 4. dovede, za razumiti S. Pismo, zaprikah, jošter u različitim istočnih Narodah Miram, Posudam, Novcim, Vagam etc. našastih; dvostruku k’ tom Težkoću pridaju: I. zasterto gdišto SS. Knjigah Protislovje, Lat. Antilogia apparens; II. Mučnost Oglasja iz početnog, osobito Hebreiskog Jezika u privodni Izgovor. — Na Priliku, sverhu I. Štiese u lzhod. XXXIII. 11: Govoraše pak Gospodin k’ Moysesu licem k’ licu, kako običaje govorit Čovik k’ Priatelju svomu; a Red. 20: Nećeš moć viditi Lica mog, nećebo vidit mene Čovik i živitće. Takojer Sudac. XIII. 4: Pazi dakle, da nepieš Vina; a Cerkven. IX. 15: Vino novo Priatelj novi, staritće, i sa sladkostju pitćešga. Zatim Pririč. VI. 6. i slidećim: Idi k’ mravu o! lini! i motri Pute njegove... Spravlja ob Litto Jilo sebi, i skuplja o žetvi, šta ima jisti; a Matth. VI. 25. i slidećim: Nebudite brižni Duši vašoj štoćete blagovati, niti Tilu vašem štoćete oblačit... Pogledajte na letuća Neba, buduć da ne siu niti žanju, niti skupljaju u Hambare, a Otac vaš Nebeski hrani njih; nisteli vi za veće od njiu? Još k’ Rimljan. IV. 9: Velimobo, dase procinih Abrahamu Vira na Pravednost; a Jakob. Apost. II. 17: Vira, ako neima Dillah, mertvaje u sebi istoj. Tako u mnogi Mistih mnoga nalazese Protislovjah zasterta, od koih niki naučni Bogoslovac god. 1715. priko sto osamdeset popisa; koja brez razumnog po oglasju Cerkvenom Tomačnika štivena, prie skvarenje nego korist uzrokovat mogu.

Neizkazanom našeg željnog Prinašaoca Trudu pripisati imamo, da slovojavno S. Pisma Izdatje Latinsko (istočna neodbaciv’ Vrillah) od riči do riči u Jezik Slavno-Illyrički virno, udesno, razgovitno, i štono vele, slovo za slovom, na veliko sviu začudjenje, privede; s’ koim bogoljubnim Poslom i Uredbe S. Jeronima u Prinešenju’ obderžah, i Virnosti SS. Slovah na uvike providi: ali s’ otim daje mučnostislovja SS. Knjigah za sve providjeno, nemožese izustiti. — Nekje za Izgled sverhu II. Teškoće gori rečene, Porod. I. 5: Učinise Večerom i Jutrom Dan jedan; gdi razumitse ima: Dan pervi, buduć ondi Red. 8. slidi: Učinise’ Večerom i Jutrom Dan drugi. Tad’ Sudac. XII. 3. Stavih Dušu moju u ruke moje; po Izgovoru Hebreiskom Duša

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

VII

za cilog Čovika uzimase, kano u Pozakon. XXII. 26. IV. Kralj. I. 13. Job. II 4. Pism. XLIII. 25. Pririč. XX. 2. Isai. XLXII. 3. Luk. XII. 22. Dill. Apošt. XX. 24. nalazise: po Izvodu sviu Tomačnikah, kod Kalmeta, Sacie, Karrieresa etc. K’ tom Pism. XVI. 10: Sallo svoje zatvoriše; po kom’ serdce i nutarnje Nagnutje Euthim. Liran. Bellarm. Kalmet, i ostali razumiu. Još Cerkven. XLVII. 6. Dade... uzvisit Rog Naroda svog; po kojoj riči Rog, Izgovorom Hebreiskim, S. Pismo Pozakon. XXXIII. 17. I. Kralj. II. 1. Pism. LXXXVIII. 17. Jerem. XLVIII. 25. Ezek.

XXIX. 21. i drugdi, Jakost ili Možnost razumi. Po isti način zapleteno Oglasje nalazise kod.

Matth. XX VIII. 1. Večerom pak Subote, koise prosvitlja u pervi Subote; gdi sa S. Jeronimom Tomač. Levit. XXV. 8. i svim Tomačnicim, kano kod Luk. XVIII. 12. Ivan. XX. 1. Dill. Apošt.

XX. 7. I. k’ Korinth. XII. 2. po Suboti čitava Nedilja uzimase. i tako primnoga razumiti brez Vodje mučna, kod Kartiera S. Pism. Dil. I. u Pridgov. nahodese.

Iz ovih mnogostrukih Uzrokah, po Naredbam Cerkvenim (Uredb. IV. Ukaz. Rim. i odluč.

13. Lipanj 1737) tad’ naučnih u zakonu Ljudih svittu, pokraj Prinešenja S. Pisma u narodni Izgovor nalazise Potriba Izdatja takojer Latinskog pramrednog, i kratkog Tomačenja. — Budući u SS. Knjigam: — 1. Po Izgovoru Hebreiskom od dva Podstankah čestje jedan drugo oglasje. iznosi; kano Matth. XXIII. 33. Kakoćete bižat od sudjenja Pakla? to jest: od paklenog sudjenja. — 2. Kod Hebreah rič odgovaram kadšto za Počelo Govora uzimase; kano Mark.

XI. 14. odgovoriv rečejoj, to jest: poče govorit, kako S. Jeronim Sudac. VIII. 14. tomači. — 3.

Najčestje pak ovi Izgovori: Rič, Govorenje etc. u SS. Knjigam istu stvar učinitu zlamenuju; kano Mark. I. 45. A on izašav poče pripovidati i raznosit Besidu, to, jest stvar sebi učinjenu, kakose u Izhod. II. 14. Pozakon. IV. 9. II. Kralj. I. 4. takogjer nalazi. — 4. Sastavak i u Izgovoru Hebreiskom različnose uzima: kadkad za to jest. Porod. II. 3. tad’ za ili, ali, indi, jer, Matth. XVII. 6. Tako u, kadštose uzima za proti, I. k’ Timoth. V. 11. pak. isto s’ drugim Pridstavcim kadkad dogadjase; što kod Tirina, Izgov. Hebr. n. 12. vidi. — 5. Dvostručnost ričih kod Hebreah samo većom žestinom stvar izgovara; kano Mark. V. 42: Osupnuše Osupnenjem velikim, to jest: saviše osupnuše, kakose takogjer u Dill. Apošt. XXIII. 14. i Jakob. V. 17. štie. Ali kadse dvostruk Podstanak u istom Oglasju sastane, onda Množinu tomači; kano Pism. LXXXVI. 5: Čvik i Čovik rodihse u njem, to jest: mnogo Ljudi, kako i Pism. CXXI. 4. ima. — 6. Ova rič: Lice, kadkad u S. Pismu jest saviša, kano Dill. Apošt. XIII. 24. kadkad zlamenuje porod, kano Pism. XXXVII. 4. kadkad uzimase za kip čovika, kano Cerkven. IV. 26. Neuzmi Lice proti Licu tvomu, to jest: Kip mogućnog proti tebi istom; kako Liran, Tirin, i drugi štiu.

§. 3. Što isto S, Pismo, SS. Otci, i Cerkva potverdiše.

Porad ovih S. Slovja Okolostancih još u starom Zakonu zapovid izdana bih, Pozakon.

XVII. 9. i slidećim: Dojtićeš k’ Sveštenicim Levitičkog Roda, i k’ Sudcu, koi bude ono vrime, pak tražićeš od njih, koićeti objavit Suda Istinu; i činitćeš štogod reknu, koisu nad mistu, koje odabere Gospodin, i naučete poleg Zakona njegovog; i slidićeš Odlučak njiov, nitćešse uklanjat na desnu ni na livu. Takvog u S. Pismu Tomačenja Potribu pokaza isti Isukerst u družtvu dvoih Učenikah idućih u Emaus; od Kog Luk. XXIV. 27. piše: I počimav od Moysesa i sviu Prorokah, tomači njim u svim Pismih, koja od njeg biše. Na dilje, ovakvu potribu ukazuju Dill. Apost. VIII. 30. i slidećim: Scinišli, da razumiš, koja štieš? koi (Etiop.’ skopnik) reče: a kako mogu, akomi tko neukaže... prosimte, od kog Proroka veli to; od sebe, ili od drugog koga? Otvoriv’ pak Filip usta svoja, i počavši od Pisma ovog, blagovistimu Isusa. i doista, po svidočanstvu Pavla Apošt. k’ Hebr. V. 12. mnogi u ovomu još mlika potribuju, a ne

VIII

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

bitevo Jilo; buduć Petar Apošt. u Listu II. pogl. I. 20. govori: Ovo pervo razumeći, da svako Proročanstvo Pisma vlastitim Tomačenjem nebiva; još pako razgovitnie, ondi III. 16. izreče: Govoreći (Pavo Apošt.) u njim od onih, u koimasu nika mučna za razumit; koja nenaučni i nestalni kvare, kako i ostala Pismah, na svoje istiuh poginutje. Ovu Tomačenja Potribu i SS. Otci ispovidiše; tako S. Augustin u knjig. na Januar. govori: U istima SS. Pismih mnogo više neznam, nego znam; a S. Jeronim u knjig. na Paulin. pogl. 7. reče: Isaiu, Jeremiu, Ezekiela, i Daniela tkoće razumiti, ili razložiti? Odkud S. Ambrosia od krivovirskih Knjigah, koje po svom mozgu tomače, veli: Po ričma Zakona Zakon ruše, i vlastiti oglas ričma kvare Zakona, tad opačinu Pameti svoje Zakona vlastju priporučuju.

Ovaj indi uzrok bih, dase pervašnjih Cerkve Katoličanske vrimenah u trima samo Jezicim (Hebreiskim, Gerčkim, i Latinskim) S. Pismo nalazih: da pače ni u vrime Rabbana Maura, koi osam stotin’ Godinah od Isukersta biše, drugose nenajde; što iz njegove Knjige III. pogl.

8. viditise može. Od jedinog Wulfile Gotskoga Biskupa govorise: da. SS. Knjige u narodni Jezik prinese; ali on buduć Arian, po svidočanstvu Sokrata Knjig. IV. pogl. 27. Sozomena Knjig. VI. pogl. 37. i Kassiodora Knjig. VIII. pogl. 13. toliko Povirovanje ima, koliko oni, koi S. Krisostoma u Armenski, a S. Jeronima u Dalmatinski Jezik Prinašaoce potvoriše. Čak oko devetog vika pervo Prinešenje SS. Knjigah u Slovinski Jezik po Metthodii Biskupu, spominje Brezimenik od Priobratj. Karantan. ali i to, osim novog Zakona i starog Zakona Pisama, jedva drugo; što iz ričih Ivana VIII. P. u Knjigi Svatopluhu Morav. Princ. god. 880. (s’ koim Misse, Božanstvena štivenja, i urah dužnosti u Slovinskom jeziku spominje) očitujese.

Odkud izajde, dase posli toga SS. Knjige u različite narodne Jezike prinesoše; koje i neumerli Katancia u naš Izgovor privede, s’ osobitim na zabranu S. Sabora Tridentin. Odsida IV. Obzirom: Da za zauzdati nemirne Glave, nikto svojoj mudrosti ufajuć u Stvarma Vire i Deržanja, na Urednost nauka kerstjanskog spadajuća, S. Pismo na svoj oglas neprivlači; nit’ proti onom oglasju, kogje deržala i derži S. Mati Cerkva, ili proti jednokupnom Slučaju Otacah, isto S. Pismo tomači. — Zato, poljubljeni Narode! ti od cilog S. Pisma ono, što Dionysia Alexandrinski Biskup kod Eusebie Knjig. VII. pogl. 25. od objavljenja Ivanovog izreče, sigurno scini: Ovdi skrovitu i sasvim čudnovatu različitih stvarih Razumnost pribivati nalazim; jer’ svaka SS. Slovah Knjiga jest sinjeg Mora priduboka Rika, iz koje kolikogod grabio, vazdaće ostati štobi zacerpio. Dakle, iz Pisme CXVIII. 33. i slidećim, bogoljubno uzdani: Zakon stavi meni Gospodine! Put Pravodiljah tvoih, i tražićuga vazda; daj mi razum i motriću Zakon tvoj, tad’ čuvaćuga u svem serdcu momu. — Odsad broj Knjigah zakonitih S. Pisma i njiovo zaderžanje, za osobitu Naroda (navlastito, koise Latinskim slovjem slabo služe) Korist i Ubavistjenje, ovdi u kratko ukazat podobno sudim.

§. 4.

Broj SS. Knjigah zakonitih, od S. Sabora Tridentin. dosudjen.

Sveti i Općeni Sabor Tridentinski u Duhu Svetom zakonito sakupljen, s’ Prisilom triu Apoštolske Stolice Poklisarah, vazda prid Očima deržeći: da, saterv’ pomanjkanjah, čistoća S. Evangelja u Cerkvi zaderžise; koja u Knjigam pismenim i brez Pisma Pridavanjim, iz ustah Isukerstovi od Apoštolah primitim, i od ovih po Duhu Svetom do nas pridanim, nalazise. Zato, u Odsidu IV god. 1546. Knjigam S. Pisma i Božanstveno-Cerkvenim Pridavanjim jednako poštenje dosudivši, Broj SS. Knjigah izdade: najprie starog Zakona, koje (buduć od Početnika Boga takogjer izišle) s’ istim kao i novi Zakon Poštenjem primiti Otci odrediše. Broj pako SS. Knjigah starog Zakona, jest ovi: I. Knjiga Poroda; — II. Knjiga Izhoda; — III Knjiga Levitika; — IV. Knjiga Brojah; — V. Knjiga Pozakonstva; — VI. Knjiga

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

IX

Josue; — VII. Knjiga Sudacah; — VIII. Knjiga Ruthe, — IX. Knjiga Kraljah perva; — X. Knjiga Kraljah druga; — XI. Knjiga Kraljah treća; — XII. Knjiga Kraljah četverta; — XIII. Knjiga Propuštenih perva; — XIV. Knjiga Propuštenih druga; — XV. Knjiga Esdre perva; — XVI. Knjiga Esdre druga; XVII. Knjiga Tobie; XVIII. Knjiga Judithe; — XIX. Knjiga Esthere; — XX. Knjiga Joba; — XXI. Knjiga Pisamah; — XXII. Knjiga Priričajah; — XXIII. Knjiga Pripovidaoca; — XXIV. Pjesan Začinkah; — XXV. Knjiga Mudrosti; — XXVI. Knjiga Cerkvenika, — XXVII. Proročanstvo Isaie, — XXVIII. Pror. Jeremie; — XXIX. Pror. Baruka; — XXX. Pror. Ezekiela, — XXXI. Pror. Daniela; — XXXII. Pror. Osea, — XXXIII. Pror.

Joela; — XXXIV. Pror. Amosa, — XXXV. Pror. Abdie; — XXXVI. Pror. Jone; — XXXVII. Pror.

Mikee; — XXXVIII. Pror. Nahuma; — XXXIX. Pror. Habakuka; — XL. Pror. Sofonie; — XLI. Pror. Aggea; — XLII. Pror. Zakarie; — XLIII. Pror. Malakie; — XLIV. Knjiga Makabeah perva; — XLV. Knjiga Makabeah druga; — Tako u cilom starom Zakonu zaderžajuse: Knjige 45. Zatim SS. Knjige novog Zakona: — I. Evangelje po Mattheu; — II. Evang. po Marku; — III. Evang. po Luki; — IV. Evang. po Ivanu; — V. Dilla Apoštolah; — VI. List blaženog Pavla Apošt. k’ Rimljanim; — VII. List njegov k’ Korinthiim pervi; — VIII. List njegov k’ Korinthiim drugi; — IX. List njegov k’ Galatam; — X. List njegov k’ Efesiim; — XI. List njegov k’ Filippianim; — XII. List njegov k’ Kolossianim; — XIII. List njegov k’ Thessaloničanim pervi, — XIV. List njegov k’ Thessaloničanim drugi; — XV. List njegov k’ Timotheu pervi; — XVI. List njegov k’ Timotheu drugi; — XVII. List njegov k’ Titu; — XVIII. List njegov k’ Filemonu; — XIX. List njegov k’ Hebreim; — XX. List blaženog Jakoba Apošt. općeni; — XXI. List blaženog Petra Apošt. pervi; — XXII. List njegov drugi; — XXIII. List blaženog Ivana Apošt. pervi; — XXIV. List njegov drugi; — XXV. List njegov treći; — XXVI. List blaženog Jude Apošt. općeni; — XXVII. Objavljenje blaženog Ivana Apošt. — Tako u cilom novom Zakonu zaderžajuse: Knjige 27.

Indi Broj svega S. Pisma starog i novog Zakona, čini: Zakonite Knjige LXXII. od koih isti S. Sabor na rečenom Mistu zakonito izusti: Ako koi ove Knjige podpune sa svima svoim stranam, kakose u Cerkvi Katoličanskoj štiti običaju, i u starom slovojavnom Latinskom Izdatju nahode, za svete i zakonite neprimi, tad’ Pridavanja prirečena znav i razumiv’ potlači, proklet bio. Ovajbo SS. Knjigah Broj još prie Sabora Tridentinskog S. Cerkva tia od vrimenah Apoštolski deržah; što jednokupno svidoče: Petar Kluniat, vika 14. Ivo Karnotanski, vika 12. Smaragd Opat, vika 10. Theodulf i Raban, vika 9. Isidor, vika 7. Kassiodor, vika 6. Alsim Avit, god. 500. Gelasia P. sa sedamdeset Biskupim, god. 490. Innocentia I. P. u Knjigi na Exuperiu Biskupa Tolosan. god. 406. S. Sabor općeni Kartagenski III. sa dvista osamnaest Biskupim (medju koima i S. Augustin) god. 597. najposli Knjiga zakona Apošt. pogl. 84. tia do Pridavanja Apoštolskog.

§. 5.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu pervom.

Ovih pak SS Knjigah u Slavno-Illyrički jezik Prinešenje, s’ Izdatjem Latinskim i kratkim Tomačenjem, prikladno vidiloseje u šest Svezah razdiliti; da po ti način i sigurnosti SS. Slovah, i lasnoći narodnog Štioca (koi očitu Potribu imat bude) stanovitnie providise. — Indi zaderžajeh kratke SS. Knjigah, iz prinaučnih Tomačnikah S. Cerkve, redom dajem.

I. Knjiga Poroda (Lat. Genesis) od Moysesa izdana: Izpis daje od stvaranja Svita, i pervih Otacah; od iskvarenja Naroda čovičanskog, i pedepse; od verlih Dillah Patriarkah: Dogadjaje kroz 2369. Godinah, tia do smerti Josipove, tomačiv’. U koim škoda griha iztočnog a rugota diljnog, tad’ mnogih kripostih Izgled, nalazise.

X

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

II. Knjiga lzhoda (Lat. Exodus) takogjer od Moysesa pisana: Dogadjaje kroz 145. Godinah ukazuje; osobito: nepodnosljivu Sinovah Israelskih Poslužbu, strašne protiv’ Egyptu kaštige, Moysesa obranje, Puka Israelskog priko cerljenog mora i kroz Pustoš Putovanje, tad izdanu na planini Sinai Zapovid. Ovdi (po umu Rabbana) skoro svi pravovirne Cerkve Sakramenti slikujuse; tad’ Providjenje Boga, Ljubioce svoje branećeg, učećeg, i kušajućeg, očitujese III Knjiga Levitika (Lat. Leviticus) Moysesa treća: u kojoj Uredbe, Svetobičaji, Posvetilištah, Zaviti, i općeni načini zakonitih pripisujuse; koja svah sliku SS. Sakramenta oltara, Posvetilišta Misse, i užgana Poticanjah Boga sveserdno štovati prilikuju.

IV. Knjiga Brojah (Lat. Numerorum) Moysesa četverta, od čestog pribrajanja Puka izabranog tako nazvana: ukazuje Dogadjaje kroz 39. Godinah od drugog miseca druge Godine posli Izhoda iz Egypta, tia do jedanaestog miseca godine četerdesete. Načudihse ovdi sverhu Moysesa poslovah, i oštrine Pravice Božanstvene; učihse Boga bojati; učih Usterpljivost i krotkoću s’ Posluhom sjediniti.

V. Knjiga Pozakonstva (Lat. Deuteronomium) Moysesa peta i poslidnja: u kojoj Zapovidi izdane i mnogokupna Dobročinstva Božanstvena tomačese; odkud Moyses Puku blagosoveć, popevšise na Goru Nebod s’ poslužbom Angjeoskom priminu. Štimaj u Moysesu priliku Isukersta i Patriarkah novog Zakona, koi stanju Redovničkom u Cerkvi početak i uredbe dadoše.

§. 6.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu drugom.

VI. Knjiga Josue (Lat. Josue) od istoga pisana: Dogadjaje Boja, s’ koim Puk izabrani pod vladom Josue zemlju Kanaan ote, izkazuje. Ovdise štie čudnovato Providjenje Božje, njegova u obećanju Darežljivost, i u ispunjenju Virnost; Izpis od smerti Moysieve tia do Josueve (koi nemalo 17. godinah Pukom vlada) izvodise.

VII. Knjiga Sudacah (Lat. Judicum) od Samuela pisana govorise: Puka Israelskog i Sudacah Dogadjaje, koi vićem i oružjem Domovinu od sille Filisteah braneć, Dillim glasovitim i obladanjim mnogostrukim. Dillah Spasitelja i njegova Priobladanjah prilikovaše, kroz 317. Godinah zaderžaje; iz koih učimose, da od pravog Bogoštovja i Zakona’ sva Domovine srića visi.

VIII. Knjiga Ruthe (Lat. Ruth) oko godine svita 2706. verle pobožnosti i božjeg Providjenja osobiti Izgled u Ruthi ukazuje; koja iz pribogatog Booza rodi Obeda Davidova Dida: odkud Pokolenje Isukersta dovodise.

IX. Knjiga Kraljah perva (Lat. I. Regum) zaderžaje Dogadjaje 101. godinah, pod Heliom i Samuelom Sudcim, i Saulom Kraljem; to jest od god. Svita 2848. nahodese takogjer mnogi Slučaji Davidovi, i čudne ljubavi prama Nepriateljim Izgledi.

X. Knjiga Kraljah druga (Lat. II. Regum) Dogadjaje ispisuje 40. godinah, od smerti Saula do Davidove, tad’ različite njegove i nutarnje i vanske okolostanske; iz koih učih čovičanske nestalnosti Prominu i golemu usterpljenja Potribu, svim Bogoljubiocem veoma priporučenu.

XI. Knjiga Kraljah treća (Lat. III. Regum) od kraljevanja Salamunovog god. Svita 2990 počima: ukazav’ Razdilj deset Pokolenjah ostalih od Pokolenja Judinog, s’ neizrečenim Božanstvenog Poštenja kvarom; zatim strašne nesloge i Boje Kraljah Israelskih i Judinih.

Zaderžav’ stvari kroz 126. godinah; iz koih holosti i nesloge škodu, tad Krivobožtva zapriku učih.

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XI

XII. Knjiga Kraljah četverta (Lat. IV. Regum) Dogadjaje 16. Judini i 12. Israelski Kraljah tomači, kroz 308. godinah; med’ koim za uvjet dobrog deržanja ugodna Ilie i Elisea Dilla nahodese. Iz koih svečetvorih Kraljah Knjigah učimose: da, kolikogod stalna bila Kraljestva, brez pravoga Božjeg Zakona otomce klonu.

XIII. Knjiga Propuštenih perva (Lat. I. Paralipomenon) na novo i kratje izkazuje Razplod Naroda Israelskog od Adama do Salomuna; tad vrimoslovjom kratkim nadodaje iz očitnih Domovine Dillah, koja u pervima Knjigama propuštena biše: odkud Knjige propuštenih Dogadjajah zovuse.

XIV. Knjiga Propuštenih druga (Lat. II. Paralipomenon) Dogadjaje ponavlja propuštene kroz 479. godinah; to jest od kraljevanja Salomunovog do sverhe sužanjstva Babilonskog, god. Svita 3468. u ’kojoj započe poslidnja Doba do Došastja Isukerstovog: koje posli 630. god. ukazase.

XV. Knjiga Esdre perva (Lat. I. Esdrae) Povratak iz sužanjstva i njegove okolostanke ispisuje kroz 82. god. po Esdri u Zakonu najmudriem; koi SS. Knjige od Potlačenja sačuva, i od Samaritanskog slovja odstupivši u Kaldeiski privede, da Hebree od Samaritanah odaleči.

XVI. Knjiga Esdre druga (Lat. II. Esdrae) od Nehemie, koi po viću Esdre ovu pisah, nazvana; jednoč s’ pervom sastavita bih, po svidočanstvu S. Jeronima. Zaderžaje, kroz 31. god.

Ponov Jerusolima, Poprav Puka povratitog, i Bogoštovja Ponavljanje.

§. 7.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu trećem.

XVII. Knjiga Tobie (Lat. Tobiae) god. Svita 3283. a prie lsukersta 721. od Tobie starog do pogl. XIII. red. 16. zatim od mladog pisana, tad’ ostala od Brezimenika podpunita: verlu Boga pram svoim Ljubav, čudnovate. Pobožnosti i usterpljenja Izglede, tad’ različno sriće čovičanske Prigibanje, ukazuje.

XVIII. Knjiga Judithe (Lat. Judith) zaderžaje glasoviti Dogadjaj, kako ova bogoljubna Udovica Bethuliu od vojske Nabukodonosorove pristertu oslobodi; glavu Holoferna odsikavši. Prilikuje (po Rabbanu) Priobladanje Duše od vraga, i obladanje Bogorodice Dive saterv’ glavu zmie paklene.

XIX. Knjiga Esthere (Lat. Esther) u vrime sužanjstva Babilonskog pisana, počimav’ Pripovist od god. Svita 3483. Uči hole ponizit s’Naamanom, a ponizne uzvisit s’Estherom i Mardokeom; krasne Prilike od Isukersta, B. D. Marie, i S. Cerkve slikujuć.

XX. Knjiga Joba (Lat. Job) oko god. Svita 2520. od istog ubilježita: različne Deržanja Uspomene dodaje, navlastito od ovog Svita Protivštinah takogjer pravednim pripuštenih.

Sverhu ove S. Gergur P. triest i pet Pravodiljnosti Knjigah popisa; u koim Job osobiti usterpljenja Izgled falise.

XXI. Knjiga Pisamah (Lat. Psalmorum) s’veće strane od Davida pisana, premda od Esdre i drugih Prorokah uzmložana: koje Latinsko iz Gerčkog LXX. po Izdatju S. Luciana M. Prinešenje S. Jeronim popravi. Možese reći: dase ovdi vertao sviu kripostih, naukah bogoljubnih, i Dillah spasonosnih, obilato nahodi.

XXII. Knjiga Priričajah (Lat. Proverbiorum) dodaje golemi svetih Uredbah Svezak; osobito Početnike prave mudrosti (od koje obiljno razgovita) učeći dužnosti prama Bogu i Iskernjem: po Izdavniku od sviu Ljudih najmudriem Salomunu.

XXIII. Knjiga Pripovidaoca (Lat. Ecclesiastes) Taštinu svita, pravo Bogoštovje, i Poslidnjih strahotu izkazuje. Mnogi sumnje Pisaoca Salomuna; da, sverhom poznav’ Izpraznost sviu, iz golemog Prigrišenja k’Bogu obrativ’se, na Izgled ovu Knjigu ispisa.

XII

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XXIV. Pjesan Začinkah (Lat. Canticum Canticorum) Razgovor med’ Isukerstom i Cerkvom, ili svakom bogoljubnom Dušom, razumi: Kog samo, po Nauku S. Bernarda Govor.

61. u Začink. trizna Pamet, i od zemaljskog Obljubljenja odalečana, štiti može; zatoga Hebrei (kako S. Jeronim svidoči) prie tridesete svog Poroda Godine neštiše. Odkud isti S. Naučitelj reče: U Priričjimse Dica od Salomuna sverhu Dužnosti uče; u Pripovidaocuse Ljudi sverhu Izpraznosti sviu ubavistjuju; a u Pjesanu Začinkah Starci svita ostavnici svoim Spasiteljom gerlese.

XXV. Knjiga Mudrosti (Lat. Sapientiae) razgovitno privlači na ljubav Mudrosti; koje Početak i korist ispisuje. Za Izdavnika S. Ireneo, Tertullian, S. Ambrosia, i dikoji derže Salomuna; po iste Knjige pogl. IX. red. 7. i slidećim Oglasju: Tisi odabrao mene za Kralja Puku tvomu... i rekaosi, da sagradim Cerkvu na Gori svetoj tvojoj.

XXVI. Knjiga Cerkvenika (Lat., Ecclesiasticus) od svake kriposti, uredbih života, čudotvorih Božjih i njegovi Dillah, tad glasovitih Ljudih pofale, pripovida. Pisanu Izgovorom Hebreiskim od starjeg Jesua sina Sirakova (kog Izdatje još S. Jeronim vidi) u Gerčki prinese Jesua mladji, starjega Unuk ili Praunuk.

§. 8.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu četvertom.

XXVII. Proročanstvo Isaie (Lat. lsaias) sviu Prorokah, koise veći i manji nazivaju, Načelnik; veli Kassiodor od Božanst. Štienj. pogl. 3. Isukersta i Cerkve Otajstvah tako očito i razgovitno pridreče, dase ne za Proroka nego Blagovistnika sciniti može; veliku pofalu zadobiv’ od jasnosti Roda, života Svetinje, Razgovitnosti, i kripostne stalnosti: zapovidju Manassa Kralja, kog’ zloće karah, s’Pilom rasičen govorise; sin Amosa, Brata Amasie Kralja Judinog.

XXVIII. Proročanstvo Jeremie (Lat. Jeremias) u Utrobi materinoj posvetjen, oko 15. godinah svog Poroda, a 627. prie Isukersta prorokovat poče: Naučitelj i Prorok veliki (kog 17. vika Franjo Lemos Spanjul iztolmači) brez ikakve svega života maće, od SS. Ignatie i Jeronima pišese; uzlim i Protivštinam priterašen, Priliku terpećeg Isukersta slikujuć.

XXIX. Proročanstvo Baruka (Lat. Baruch) nerazdiljni tia do Jeremie Proroka smerti Drug i Pisar; u Babiloniu prišav’ Hebreim, narodnim Izgovorom, Povratak iz sužanjstva u sedmom kolinu prorokova. Čovik glasnog Poroda, poniznosti, stalnosti, i jakosti pun; desete sužanjstva Godine život doverši, po Ispisu Rabbinah.

XXX. Proročanstvo Ezekiela (Lat. Ezechiel) pete sužanjstva godine prorokovat zače, tia kroz 22. Povratak iz sužanjstva, Kraljestvo Messie, zvanje Narodah, i različna Cerkve dojduća proricajuć. Od Hebreah, koiuh Krivoštovje karati nepristade, s’Konjim rastvoren velise; kog Cerkva, na 10. Travnja, med Mučenicim broi.

XXXI. Proročanstvo Daniela (Lat. Daniel) Mladić od 12. godinah u Babiloniu prinešen, i kroz tri godine u slovju Kaldeiskom naučen, odma perve prorokovat zače, i čistu Susannu od krivodušnosti obrani: u mudrosti, života svetinji, i onog Vrimena sverhu čuda u divičanskoj čistoći glasovit; zato i Lavim strahovit, Proročanstva Otajstvim napunita ostavi.

XXXII. Proročanstvo Osea (Lat. Osee) medju manjim Prorocim pervo, i po Jeronimu, Basilii, Ruffinu, tad ostalim, najstarje: Prorok nesamo Otajstvim i života svetinjom, nego i Imenom (Osee Hebr. Spasitelj) Isukersta prilikujuć; Hebree od krivoštovja na Pokoru priziva.

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XIII

XXXIII. Proročanstvo Joela (Lat. Joel) Oseov pridobnik, Porušenje Jerusolima, i u Priliki njegovoj skončanje Svita, Sud stražnji, grišnim Osvetu, i obranim nebeski Jerusolim prorokuje; god. Svita 3387. prie Isuk. 613.

XXXIV. Proročanstvo Amosa (Lat. Amos) iz Pastira i prostog Roda Prorok: Sužanjstvo Israelu Assyriansko a Judi Babilonsko, vesele od Messie Dogadjaje i po stražnjem svita Odkupljenju zlatna vrimena umišav’, prorokuje; od Hebreah krivoštovnih u Samarii ubien.

XXXV. Proročanstvo Abdie (Lat. Abdias) pridobnik Jeremie po Kalmetu, od sviu Prorokah slovim najmanji, ali Otajstvim podpun; Povratak iz sužanjstva i Ponov Jerusolima prorica, tad Idumeim radi progonstva lsraela poslidnjim Iskorenjem pritise; koga Grob čudotvoran S. Paula pohodi.

XXXVI. Pror. Jone (Lat. Jonas) jedini od sviu Prorokah, za veću Isukersta Priliku, k’Narodom poslan, prominljive volje čovičanske a Božanstvene u svoim Odlučaim stalne slika bih; gdi prilipi sviu kripostih sad, i žeštokog Pripovidaoca Izgled imaš.

XXXVII. Pror. Mikee (Lat. Michaeas) Duhom i Slavom Isaii podoban, viče proti krivobožtvu i drugim zloćam 12. Pokolenjah: proricav’ Sužanjstvo, tad Povratak k’tom sritnii po Porodu Isukerstovom u Bethlemu; kroz pedeset Godinah, prie Isukersta 754.

XXXVIII. Pror. Nahuma (Lat. Nahum) na pedepsu zloćah, u koje posli Jone Ninive upade, Grada iskorenje prie 115. Godinah vidno pripovida, s’koim i Carstvo Assyriansko zatim pade; koje Proročanstvo na Vrime Ezekie Kralja S. Jeronim prinaša, po Izpisu Jos. Flavie Starin. Knjig. X. XXXIX. Pror. Habakuka (Lat. Habacuc) od Užine, Danielu u Babiloniu prinešene, glasovit’: tužise na grišno Hebreah življenje, i prorica Porušenje Jerusolima, tad Ponov Naroda čovičanskog po Isukerstu. Našastje Tila njegovog pod Theodosiom Cess. zabilježi Sozomen Knjig. I. pogl. 29.

XL. Pror. Sofonie (Lat. Sophonias) opominjajuć Hebree i druge Narode, da od zloće pristanu, tad’ Odsudu izrekav’ obećanja Evangjeoska spominje od Zvanja Narodah, Cerkve ponova, oproštenja Griah, Posvetjenja i slave vičnje po Isukerstu; Proročanstvo na počelo Kraljevanja Josie spada.

XLI. Pror. Aggea (Lat. Aggaeus) povrativšise iz sužanjstva, Hebree svituje na Cerkve ponov; obećav’ Zorobabelu, daćese od njegovog Kolina roditi Messia, koiće ponovitoj Cerkvi, premda pram starom lošioj, mnogo veću slavu pridati: to jest svoim vlastitog Kipa bistvom.

XLII. Pror. Zakarie (Lat. Zacharias) donosi sviu Prorokah Spomen ili zaderžaj; Aggea pridobnik, i u ponovu Cerkve Drug. Opačine Hebreah strašno protresav’ brezafalno kamenjem ubien, svoje Tilo pod Theodosiom Cess. objavi; kod Erharda Pridgov. S. Pism. Dil. I. n. 30.

XLIII. Pror. Malakie (Lat. Malachias) Esdre Pisar i med’ Prorocih poslidnji: posli ponovite Cerkve kara u Hebreim različne u zakonu Nepristave, kog Origenes za Angjela u putti čovičanskoj budalasto deržah; pametnie drugi (S. Jeronim i Bupert Opat, sa starim Hebreim) njega Esdre pridobnika izrekoše.

XLIV. Knjiga Makabeah perva (Lat. I. Machabaeorum) od kraljevanja Antioka Epifana Dogadjaje iskazuje, kroz 40. God. prie Isuk. 171. različno ovog Kralja Progonstvo, i krasna Makabeah Dilla pripovidajuć. Misto Hebreo-Syrianskog Izpisa, davno poginutog; služi danas Gerčki, i Latinski.

XLV. Knjiga Makabeah druga (Lat. II. Machabaeorum) od Jasona Gerčki pisana, po Vrimoslovju pervu Knjigu pritiče; različne Synagoge Dogadjaje ukazujuć kroz petnaest Godinah. Krivovirci brez Temelja ove dvi Knjige odbacuju; po ukazu Kartiera Tomač. S. Pism. Dil. III. Razlag. 5. Ostale pak dvi Knjige Makabeah (kano i treća tad’ četverta Esdre, s’ Molitvom Manasse Kralja Judinog) premda od dikoih SS. Otacah spomenute, od S. Cerkve pozakonite nisu.

XIV

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

§. 9.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu petom. Štoje Sunce med’ zvizdam, to je Evangelje med’ drugim S. Pisma Knjigam; tako Pavao Apošt. List svoj k’Rimljanim započima: Pavao sluga Isukersta, nazvan Apoštol, razlučen na Blagovistje Božje; što prie obećao biše po Prorocim svoim u Pismim svetim, od Sina svog.

Odkud S. Anselm Tomač. IV. Objavl, pogl. 61. veli: Zakon i Proroci nisu drugo, nego Nauk Evangelski: Zato naučni Erhard u Pridgov. S. Pism. Dil. I. n. 52. zavapi: Nesritna Redovnika sobica, Sveštenika pak il Pastira Kuća, u kojoj Knjiga Evangelja pervu stolicu nederži.

I. Evangelje po Mattheu (Lat. secundum Matthaeum) osme posli Uzašastja Isukerstovog Godine Hebreo-Syrianskim slovim pisano; koje S. Bartol k’Indim a S. Barnaba k’Gercim donese, tad’ S. Jakob u Pridiki Jerusolimskoj prikaza: Stvari od Božjeg Sina obilato pripovida. Izdatje Gerčko, buduć Hebreisko davno poginulo (kako Huetia i Millio pokazuju) još od vrimenah Apoštolskih Početnika ima; kom Izdatje slovojavno mnogostruko providi.

II. Evang. po Marku (Lat. sec. Marcum) u Rimu pisano, i vlastju S. Petra, dase u Cerkvi štie, potverdjeno: nika, kojase u Mattheu nenalaze, od Dillah Isukerstovi nadodaje. Latinskim slovim i izgovorom God. Isuk. 43. pisano, Baronia i Seldero zaisto derže; Montfankon u Putov. Talian. pogl. 4. i Karla IV. Cess. God. 1354. vele, dasu ovu Starinu slovim Latinskim u Cerkvi Akvileiskoj vidili: iz kog medju drugim Uzrocim, Slova Lat. višju u S. Cerkvi oblast prima.

III. Evang. po Luki (Lat. sec. Lucam) Slovim Gerčkim God. Isuk. 56. pisano protiv’ onim, koi Pripovidanje Pavla Apošt. od Isukersta izkvariti hotiše; od istog Apoštola na toliko potverdjeno, daga u Listu k’Rimljan. pogl. II red. 16. naziva: Evangelje moje. Luka bih Maljar i Likar; od kog S. Anselm u Tomač. List. k’Koloss. pogl. 4. bilježi: I Misnika Priliku u Isukerstu izpisuje, prosećeg za Grihe svega svita.

IV. Evang. po Ivanu (Lat. sec. Joannem) posli Muke Isuk. 66. God. pisano, protiv’ Ebionu i Cerinthu. Ivan svekolike u Asii Cerkve, veli S. Jeronim, utemeljioje i vladao; koi posli Posta i očitnih Molitvih počimav’ Evangelje, Pero tia do Pristolja SS. Trojstva podignu: kog Početak starovirni Kerstjani toliko poštivaše, dasuga mnogi na Vratu (kano očito spasonosne Vire svidočanstvo, i osobiti proti zasidim vražjim Zapis) nosili, po Izpisu Kard. Bone od Posvet.

Miss. pogl. 5.

V. Dilla Apoštolah (Lat. Actus Apostolorum) od S. Luke Gerčki God. Isuk. 63. pisana; Dogadjaje kroz triest Godinah skoro zaderžav’. Od koih S. Jeronim k’Paulin. List. 103. piše: Činese samu Pripovist i nastajuće Cerkve Ditinstvo zaderžavati; ali ako promislimo, daje Pisaoc Luka Likar, opazićemo, dasu sve riči njegove bolujuće Duše Lik; kog Domna M. pod Maximianom Cess. spoznade.

§. 10.

Zaderžaj SS. Knjigah, u Svezu šestomu.

VI. List blaženog Pavla Apošt. k’ Rimljanim (Lat. Epist. B. Pauli Apost. ad Romanos) u Korinthu God. Isuk. 58. pisan; kom Prigodu dade Buna med’ Hebreim i Narodim, od zvanja na Viru i Posvetjenja., S. Bernard svaku Pavla rič, Grom naziva.

VII. List njegov k’ Korinthiim pervi (Lat. ad Corinth. I.) iz Efesa God. Isuk. 57. pisan; različne uzroke od Deržanja: i Cerkvenih Navadih imav’. S. Bernard Gov. od Božan. pogl. 19. veli: U Pavlinim Ričma svaki spol, svako Stanje, Viće Spasenja nalazi.

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XV

VIII. List njegov k’ Korinthiim drugi (Lat.’ ad Corinth II.) iz Macedonie iste Godine pisan, odkad od Timothea pervog Lista med’ Korinthiim Plod razumi: Poslove svoje i Trude, tad’ zaslužitu njim slavu, objavljenjah, uljudno spominjajuć.

IX. List njegov k’ Galatam (Lat. ad Galatas) iz Efesa, gdi dvi Godine izverši učeć, God. Isuk. 56. pisan; proti krivima Naučiteljim’: Dostojanstvo svog Apoštolstva urešeno pokazav’, pravovirne od Jarma stare zapovidi proste uči.

X. List njegov k’ Efesiim (Lat. ad Ephesios) u Rimu iz Vezah God. Isuk. 62. pisan, i po Tykiku Diakonu poslan; od sviu koliko uzveličanii toliko najtežjeg Dokučenja: Otajstvah odkupljenja, Posvetjenja, badavnog Priodlučenja, i Narodah Ujedinstva pod Isukerstom, obilato izgovara.

XI. List njegov k’ Filippianim (Lat, ad Philippenses) iste Godine i iz istog mista pisan: u kom Darežljivost sebi u Vezim od njih poslanu fali, u vazdanjem sloge zavezu živiti uči, i nje još kadgod vidit želi; lip porad zasužnjenih Pomoći za Kerstjane Izgled.

XII. List njegov k’ Kolossianim (Lat. ad Colossenses) iste Godine, tad iz istog Mista po Onesimu poslan, razumiv’ stanje Cerkve Kolossianske od Epafra u Vezim Druga, sverhu Isukerstovog’ Dostojanstva i njegovog’ prid Bogom za nas Ugovora razgovitno besidi.

XIII. List njegov k’Thessaloničanim pervi (Lat. ad Thessal. I.) iz Korintha pisan: razumiv’ po Timotheu stanje njiovo, kripost, Nagnutje, i Ljubav fali; učećji od mertvih Uskersnutja i poslidnjeg’ Suda, tad’ drugih Uredbah kerstjanski.

XIV. List njegov k’Thessaloničanim drugi (Lat. ad Thessal. II) God. Isuk. 52. pisan: pervu od poslidnjeg’ Suda tomačiv’, pak nepoboljšane dangubne i nemirne oštrie pod Proklestvom karav’; na Progonstva uzterpljivost svitujuć.

XV. List njegov k’ Timotheu pervi (Lat. ad Timotheum I.) iz Macedonie God. Isuk. 64. pisan: u kom općeno Biskupah Dužnosti a osobito Timotheove tomači; štienje i života urednost priporučujuć, tad’ krivovirnih Proklestvo obznanjujuć.

XVI. List njegov k’ Timotheu drugi (Lat. ad Timotheum II.) u Rimu iz Vezah, u koje od Nerona Cess. sputan bih, God. Isuk. 65. malo prie Mučenstva pisan; u kom Timothea moli, da prie Zime k’njemu dojde, i Nauke pridane derži.

XVII. List njegov k’ Titu (Lat. ad Titum) iz Nikopola u Kretu God. Isuk. 64. pisan. Učenika sverhu Biskupske dužnosti i pastirskog Izveršaja opominje, tad’ prikladne za svaku Ljudih verstu Nauke dodaje.

XVIII. List njegov k’ Filemonu (Lat. ad Philemonem) iz Rima God. Isuk. 62. kadse pervi put u Vezih ondi zaderžah, pisan: Onesima slugu Filemona, rad’ kradje Gospodaru učinite pokornog, i na Viru obratitog istom priporučuje.

XIX. List njegov k’ Hebreim (Lat. ad Hebraeos) oko God. Isuk. 62. illi barem dokse u Talianskoj zaderžah, pisan: ponukujuć na nevirnih Hebreah Progonstva priterpljenje; pokazav’ zakona Pravičnost, iž Vire i Milosti Isukersta isticajuću.

XX. List blaženog Jakoba Apošt. općeni (Lat. Epist. B, Jacobi Apost. Catholica) malo prie smerti, koja bih God. Isuk. 62. Gerčki pisan: osim Molitve, usterpljivosti, takogjer Potribu dobrih Dillah zaderžav’; proti Simonianim i krivovirnim.

XXI. List blaženog Petra Apošt. pervi (Lat. Epist. B. Petri Apost. I.) u Rimu God. Isuk. 50.

Gerčki pisan: čudnovato Božje Uputjenja Gospodnjeg Viće, Narodah i Hebreah na Viru odbratjenje, tad mnogoverstne kerstjanske Izverstnosti Kriposti i Nauke tomači.

XXII. List njegov drugi (Lat. Petri II) od istog mista vezah iz Tavnice Mamertinove, s’istim slovim God. Isuk. 66. malo prie smerti pisan: u kom želju za pravovirni Zakon terpit ukazuje, od krivodušnih Učiteljah čuvatise opominje, i svoj Cerkvi blagovisti.

XXIII. List blaženog Ivana Apošt. pervi (Lat. Epist. B. Joannis Apost. I.) po starinskom Pridatju Parthiim pisan: Uputjenje Gospodnje, Zapovidih obderžavanje, tad mnoge Vire i Deržanja članke, osobito Ljubavi i Istine razgovitno tomači.

XVI

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XXIV. List njegov drugi (Lat. Joann. II.) ili nikoj Imenom Elekti ili drugoj Cerkvi pod Prilikom (što Apoštoli rad’ Progonstva kadkad običavaše) pisan; koju u Viri i Ljubavi kripi, tad od Basilida Krivovirnika i njegovog Nauka čuvatise uči.

XXV. List njegov treći (Lat. Joann. III.) s’dvima drugim prie smerti God. Isuk. 98. pisan na Gaju; kog u Istini, pravoj Viri, Ljubavi, i miloserdja Dillih (protiv’ Ebionitim, Cerinthianim, i Basilidianim Krivovirnicim) potverdjuje.

XXVI. List blaženog Jude Apošt. općeni (Lat. Epist. B. Judae Apost. Catholica) oko God. Isuk. 66. na sve pravovirne pisan: dase od krivih Učiteljah, Gnostikih, Nikolaitih, i Simonianih Krivovirnikah, prezno paze: učiv’.

XXVII. Objavljenje blaženog Ivana Apošt. (Lat. Apocalypsis B. Joannis Apost.) u Adi Pathmos oko God. Isuk. 96. pisano, Cerkve vojujuće i obladajuće stanje pod zastirom zaderžav’, od kog S. Jeronim k’Paulinu piše: Objavljenje S. Ivana toliko ima Otajstvih, koliko ričih.

§. 11.

Brižljivost, dase ove SS. Knjige po Uredbam Cerkvenim i s’ očitnom Oblastju, na svitlo izdadu.

Dase indi ovoliko sveg Naroda Slavno-Illyričkog Blago, po Katanciovom Prinešenju SS. Slovah našasto, u vičnim Tminam posli toliko plemenitog’ Truda nezatuši, nego odavna uzdisanu svitlost vidi: posli uzvišenog Kraljevskog Vića Madžarskog (kog’ visokom Oblastju i milostivnom Zapovidju ovo Slovotištje sritno priuzese) neizkazane Dobrostivosti, po kojoj Illyrički Puk s’okrunitim Kraljem i ovom glasnom Domovinom krutje svezah; trima osobitim, sviuh Narodah u uzoritom Kraljestvu Madžarskom Visoko Rodnim Priateljim, kano temeljnim ovog Izdatja Uzrocim, naš Narod serdčano zafaliti ima. — Pervom Priuzvišenom Kardinalu Principu Pervostavniku Madžarskom Gospodinu Alexandru Rudnay, koi ovo lzdatje blagovistno na svoje velično Ime primiti, i po Uredbam zakonitim od strane Cerkvene Vladom očitnom podpuno potverdili dostojahse; drugom Uzveličnom Gospodinu Vićniku Kralj, i Slovotištja Mudroskupštine Kralj. Madžar. Nastojniku, Math.

Ant. Markoviću, koi Knjigah Rukopis od Prinašaoca smerti nezgodno zametnut tiho-mudro iztraži, i pristojne Uredbe za Izdatja slovotištje željno učini; trećem Plemenitom Gospodinu Knjigah Prividitelju i Protresaocu Kralj. Ant. Nagyu, koi (kano Požeški iz Slavonie Narodnik, tad’ u Jeziku Illyričkom temeljiv)’ isti SS. Slovah Rukopis, po zaktivanju Katancie, kroz pet godinah pomljivo protresah, i za sigurno Izdatje naučno ubilježi. Rad šta, sverhu prijasne verlog ovog Kraljestva, pram’susidnim Pucim vazda darežljivog, Krune (kojoj sritnie Naroda Illyričkog Deržave od starine združujuse, i koja takve oglasne spasonosnog Duha Domorodce danas prikriva) pod mogućnim Franje I. Vladanjem, Ričma Silvestra II. P. Stipanu Kralju God. 1000. pisanim, ovdise ponoviti može: Blagodarimo Bogu Otcu i Gospodinu našem Isukerstu, koi Vrimenah naših najde sebi Davida Čovika po serdcu svom, i uzvisiga pasti Israel Puk svoj odabrani Narod Madžarski.

Za svaku pak ovog Illyričkog SS. Knjigah Izdatja nepriliku odalečit, ili kakvog vertoglavnog mozga proti umu S. Cerkve općene Razbludenjah zauzdat; opazno vidilose, Naredbu: Pridanog Poniženstva etc. 24. Svibnj. 1829. od sadašnjeg S. Otca Pia VIII. P. Komu Bog dug život udilio! po svem Svitu izdanu ovdi umetnuti, med’ ostalim: Bditi takogjer potribno jest... dase SS. Knjigah Prinešenje u narodni Jezik nedopusti, ako nebi od Vlade Cerkvene potverdito, i Tomačenjem iz SS. Otacah uzetim izdano bilo... Kako posli S. Sabora Tridentin. Pio VII. P. u Listini Arci Bisk. Gnesnen. 1. Lipnj. i Mokilov. 5. Rujn. 1816. dosudi. Kom brižljivom i primudrom (za S. Vire i Zakona uzderžat Neskvarnost) Providjenju ovo podložno Izdatje,

Nastojanjeu izdavanju Svetog Pisma Illyričkog.

XVII

po pramrednom Slovju tad’ bilježnom Tomačenju Latinskom SS. Otacah i Naučiteljah općenih, sasvim odgovorih; buduć osim toga još odavna Slovinski Jezik, sverhu sviu drugih, očitno kod S. Stola Apoštolskog u tom Povirovanje blagodarno rukovah, s’Oglasjom. Ivana VIII. P. u Listu Svatopluhu Morav. Princ. God. 880. pisanu: Slovje Slovinsko, s’koimse Bogu Fale ugodno uzdaju, pravično falimo, i da u istom Jeziku Isukersta Gospodina našeg Slaveh i Dilla izricavajuse, zapovidamo... Nit’ išta proti pravoj Viri i Nauku nahodise, ili Misse u istom Slovinskom Jeziku pivat, ili S. Evangelje, ili štienja Božanstvena novog i starog Zakona dobro prinešena i tomačena štiti, ili druge Urah Dužnosti svekolike pojati: jer koi učini tri Jezika poglavita, to jest Hebreiski, Gerčki, i Latinski; onaj stvori i sve druge, na Falu i Slavu svoju. — Ova sa svim Tomačenjem po Izgledu Prinašaoca Sudu S. Cerkve dostojno podlagajuć, i naučnim odtud’ razgovitnii Izvod ostaviv’; kano niki Dio Truda od slabosti moje verlom Narodu prikazujem, i spasonosnu Korist sedčano želim.

Pisah u Budimu; na 18. Listopada, 1829.

P. Gergur Čevapović; Plemenitih Tvorbah i Mudroljubja Naučitelj, SS. Bogosl. i Pravd.

Cerkv. Povlastnik, Štioc lzslužni, tad’ opet Deržavnik Derž. Kapistr. Red, S. O. Frane od Obsluž.

UKAZALO SVETIH KNJIGAH OBADVOG’ ZAKONA KAKO SLIDE STAROG’ ZAKONA SVEZAK I. SVETOG’ PISMA STAROG’ ZAKONA ZADERŽAJE KNJIGE: Poroda ...........................9 Izhoda .........................60 Levitika .......................102 Brojah .......................131 Pozakonstva .......................173

SVEZAK II. SVETOG’ PISMA STAROG’ ZAKONA ZADERŽAJE KNJIGE: Josue .......................213 Sudacah .......................237 Ruthe .......................262 I. Kraljah .......................266 II. Kraljah .......................301 III. Kraljah .......................330 IV. Kraljah .......................363 I. Propušteni .......................394 II. Propušteni .......................424 I. Esdre .......................460 II. Esdre .......................471

SVEZAK III. SVETOG’ PISMA STAROG’ ZAKONA ZADERŽAJE KNJIGE: Tobie .......................489 Judithe .......................500 Esthere .......................514 Joba .......................527 Pisamah .......................556 Priričajah .......................626 Pripovidaoca .......................651 Pjesan Začinkah .......................659 Mudrosti .......................663 Cerkvenika .......................679

SVEZAK IV. SVETOG’ PISMA STAROG’ ZAKONA ZADERŽAJE PROROČANSTVA: Isaie .......................727 Jeremie .......................777 Baruka .......................841 Ezekiela .......................849 Daniela .......................900 Osea .......................921 Joela ...................... 929 Amosa .......................932 Abdie .......................938 Jone .......................939 Mikea .......................942 Nahuma .......................947 Habakuka .......................949 Sofonie .......................952 Aggea .......................955 Zakarie .......................957 Malakie .......................967 KNJIGE: I. Makabeah .......................970 II. Makabeah .....................1001

NOVOG’ ZAKONA SVEZAK I. SVETOG’ PISMA NOVOG’ ZAKONA ZADERŽAJE EVANGJELJA: Matthea .....................1029 Marka .....................1063 Luke .....................1084 Ivana .....................1120 Dilla Apoštolah .....................1147

SVEZAK II. SVETOG’ PISMA NOVOG’ ZAKONA ZADERŽAJE LISTE: Blaženog’ Pavla Apoštola K’ Rimljanim’ .....................1185 K’ Korintiim’ I. .....................1200 K’ Korintiim’ II. .....................1214 K’ Galatam’ .....................1224 K’ Efesim’ .....................1229 K’ Filipianim’ .....................1234 K’ Kolossianim’ .....................1238 Tessaloničanim’ I. .....................1242 Tessaloničanim’ II. .....................1245 K’ Timoteu’ I. .....................1247 K’ Timoteu’ II. .....................1251 K’Titu .....................1254 K’ Filemonu .....................1256 K’ Hebreim’ .....................1257 B. Jakoba Apoštola Općeni .....................1267 B. Petra Apoštola I. .....................1271 B. Petra Apoštola II .....................1275 B. Ivana Apoštola I. .....................1278 B. Ivana Apoštola II. .....................1282 B. Ivana Apoštola III. .....................1283 B. Jude Apoštola Općeni .....................1284 Objavljenje B. Ivana Apoštola .....................1286

SVETO PISMO STAROG’ ZAKONA

SVEZAK I. SVETOG’ PISMA STAROG’ ZAKONA

KNJIGA

PORODA. PO GLAVJE I. Od svita stvaranja, stvarih stvorenih razlike, i od čovika slikovanja, komu podložih Bog sva, koja stvorih.

1. U početku stvorih Bog nebo, i zemlju.

2. Zemlja pak bih tašta i prazna, i tmine 1

biu sverhu lica dubljine: i duh Božji nosihse sverhu vodah.

3. I reče Bog: budi svitlost. I učinihse svitlost.

4. I vidih Bog svitlost, da je dobra: i razlučih svitlost od tminah.

5. I nazvah svitlost dan, a tmine noć; i učinihse večerom, i jutrom, dan jedan.

6. Reče jošter Bog: budi tverdina u srid vodah: i razdili vode od vodah.

7. I učinih Bog tverdinu, i razdilih vode, koje biau pod tverdinom, od onih, koje biu sverhu tverdine. I učinihse tako.

8. I nazvah Bog tverdinu, nebo: i učinihse večerom, i jutrom, dan drugi.

9. Reče pak Bog: skupiuse vode, kojesu pod Nebom, u misto jedno: i ukažise suha.

I učinihse tako.

10. I nazvah Bog suhu Zemlju, i skupljenjah vodah nazvah Morje. I vidih Bog, da je dobro.

11. I reče: porodi zemlja travu zelenu, i čineću sime, i dervo jabukonosno čineće plod versti svoje, kog' sime u sebi istomu budi sverhu zemlje. I učinihse tako.

12. I ponese zemlja travu zelenu, i čineću sime polak versti svoje, i dervo čineće plod, i imajuće svako simenje polak versti svoje.

I vidih Bog, da je dobro.

13. I učinise večerom, i jutrom, dan treći.

14. Reče pak Bog: učiniuse svitlišta na tverdini Neba, i razdiliu dan i noć, i budiu na zlamenja, i vrimena, i dneve, i godine:

15. Da svitle na tverdini Neba,

i prosvitljuju zemlju. I učinise tako.

16. I učinih Bog dva svitlišta velika: svitlište veće, dabi pridstalo dnevu: i svitlište manje, dabi pridstalo noći: i zvizde.

17. I stavi njih na tverdini Neba, dabi svitlile sverhu zemlje, 18. I pridstale dnevu i noći, i razdilile svitlost i tmine. I vidi Bog, daje dobro.

19. I učinise večerom, i jutrom, dan četverti.

20. Reče jošter Bog: izvediu vode plazuće duše živuće, i leteće sverhu zemlje pod tverdinom neba.

21. I stvori Bog Kite privelike, i svaku dušu živuću, i gibajuću, koju izvedoše vode u versti svojoj, i svako leteće polak roda svoga. I vidi Bog, daje dobro.

22. I blagosovi njima, rekavši: rastite, i uzmložajtese, i napunite vode mora: i pticese uzmložaju sverhu zemlje.

23. I učinise večerom, i jutrom, dan peti.

24. Reče jošter Bog: izvedi zemlja dušu živuću u rodu svomu, tovare, i plazljiva, i živine zemlje polak verstih svojih.

I učinise tako.

25. I učini Bog živine zemlje polak verstih svojih, i tovare, i svako plazljivo zemlje u rodu svomu. I vidi Bog, daje dobro.

26. I reče: učinimo Čovika na priliku i sliku našu: i pridstoj ribam mora, i letećim neba, i živinam', i svojkolikoj zemlji, i svakom plazljivom, kojese giba na zemlji.

27. I stvori Bog čovika na priliku svoju: na priliku Božju stvori njega, muško, i žensko stvori njih.

28. I blagosovi njima Bog, i reče: rastite i uzmložajtese, i punite zemlju, i posvojite nju, i gospodujte ribam' mora, i letećim neba, i svimakolikim živinam, kojese giblju sverhu zemlje.

10

KNJIGA PORODA. 1, 2

29. I reče Bog: evo dado vami svaku travu noseću sime sverhu zemlje, i svakolika derva, koja imaju u sebi istima simenje roda svog', davam budu na jilo: 30. I svima živinam zemlje, i svakom letećemu neba, i svimakolikim', kojase giblju na zemlji, i u kojimaje duša živuća, da imaju za jisti. I učinise tako.

31. I vidi Bog sva, koja učinih: i biše vele dobra. I učinise večerom, i jutrom, dan šesti.

PO GLAVJE II. Bog doveršiv' šest danah poslovanje, sedmog' opočinu, komu i blagosovi: čovika u vertlu, različitim' stablam plodnim, i rikami nakitjenu, stavi; komu Evu iz njegovog rebra u pomoć slikovah, i Ženidbu naredi.

1. Dakle zgotovišese nebesa, i zemlja, i vaskoliki ures njiov.

2. I podpunih Bog dan sedmi dillo svoje, koje učinih: i počinu dan sedmi od svegakolikog' dilla, koje učinih.

3. I blagosovi dnevu sedmom, i posvetiga: jerbo u njemu pristade od svega dilla svoga, koje stvorih Bog, dabi učinio.

4. Ovosu porodjenja neba i zemlje, kadase stvoriše, na dan, koi učinih Gospodin Bog nebo i zemlju: 5. I svako šibje njive, prie negobise porodilo na zemlji, i svaku travu deržave, prie negobise plodila: niebo kišio Gospodin Bog sverhu zemlje, i čovika nebih, kojibi težao zemlju.

6. Nego vrutak izlazih iz zemlje, natapajuć vaskoliki skorup zemlje.

7. Napravi dakle Gospodin Bog čovika od gnjile zemlje, i nadahnu u lice njegovo dahnutje života, i učinise čovik u dušu živuću.

8. Usadih pak Gospodin Bog vertao raskošja iz početka: u komu stavih čovika, kog napravih.

9. I izvede Gospodin Bog iz zemlje svako dervo za vidit' lipo, i za jisti sladko: još 2

i dervo života u srid vertla, i dervo znanja dobra, i zla.

10. I rika izlazaše iz mista razkošja za natapati vertao, kojase od ovud dili na četiri glave.

11. Ime jednoj Fison: istaje, koja obilazi svu zemlju Hevilata, gdise radja zlato: 12. I zlato zemlje one najbolje jest; ondise nalazi zelmijm, i kamen noktac.

13. A ime rike druge Gehon: istaje, koja obilazi svu zemlju Kuša.

14. Ime pak rike treće, Tiger: ista ide suprot Assiriim. Rika pak četverta, istaje Eufrat.

15. Uze dakle Gospodin Bog čovika, i staviga u vertlu razkošja, dabiga težao, i čuvao.

16. I zapovidimu rekavši: od svakog derva vertla jidi: 17. Od derva pak znanja dobra i zla nejidi; u kojigodbo dan uzjideš od njega, smertjućeš umerti.

18. Reče jošter Gospodin Bog: nije dobro biti čoviku samu: učinimomu pomoćnost priličnu sebi.

19. Napravivši dakle Gospodin Bog od zemlje svake živine zemlje, i svakolika leteća neba, dovedeih k'Adamu, dabi vidio, štobiih nazvao: svakobo, što nazva Adam duše živuće, istoje ime njegovo.

20. I nazva Adam imenim svojima sve živine, i svakolika leteća neba, i sve živadi zemlje: Adamu pak nenajdese pomoćnik priličan njemu.

21. Upustih dakle Gospodin Bog san na Adama: i kadbi zaspao bio, uze jedno od rebarah njegovih, i napunih putti za njega.

22. I sagradih Gospodin Bog rebro, koje uze od Adama, u ženu: i dovedeju k'Adamu.

23. I reče Adam: ovo sad kost od kostih mojih, i putt od putti moje: ovaćese zvati mužavka, budući od muža uzeta jest.

24. Štaradi ostavitiće čovik otca svoga i mater svoju, i slučitćese ženi svojoj: i budu dvoje u putti jednoj.

25. Biše pak obadvoje goli, to jest Adam, i žena njegova: i nestidjause.