Jure Beljo Nevenko Herceg ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
Mostar, 2016.
Nakladnik: Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini Mostar Za nakladnika: Akademik Jakov Pehar Recenzenti: Akademik Ferdo Bašić
Sunakladnik: Synopsis d.o.o. Sarajevo, Maršala Tita 32 Synopsis d.o.o Zagreb, Vlade Gotovca 4
Prof.dr.sc. Marko Ivanković
Lektorica: Dr.sc. Irina Budimir
Tehnički urednik: Ivica Beljo
Autor naslovnice: Marin Musa
Tisak Grafotisak d.o.o., Grude Naklada: 400 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 633.1/.5(497.6) BELJO, Jure Zaboravljene i zapostavljene kulture Hercegovine / Jure Beljo, Nevenko Herceg. - Mostar : Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini ; Zagreb : Synopsis ; Sarajevo : Synopsis, 2016. - 117 str. : ilustr. ; 21 cm Bibliografija i bilješke uz tekst. ISBN 978-9926-400-03-3 (Hrvatska akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini) ISBN 978-9958-01-037-8 (Synopsis, Sarajevo) 1.Herceg, Nevenko COBISS.BH-ID 23241222 ------------------------------------------------------------CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000941927. ISBN 978-953-7968-38-0 (Synopsis, Zagreb)
Predgovor „Stalna na tom svijetu, samo mijena jest“ kaže pjesnik Petar Preradović aludirajući na to da se na svijetu sve mijenja u prostoru i vremenu. Isto je tako i s poljoprivrednim biljnim vrstama. Jedno su vrijeme u nekom području nezamjenjive da bi promjenom gospodarskih, društvenih, klimatskih ili bilo kojih drugih uvjeta, jednostavno nestale ili bile svedene na minornu mjeru. Tema je to i ove publikacije: popis i opis kultura koje su nekada u manjoj ili većoj mjeri, kraće ili dulje vrijeme uzgajane u Hercegovini, a danas ih nema ili su u potpunosti zapostavljene. Iako ih danas nema na hercegovačkim poljima, one, kao dio povijesti poljoprivrede Hercegovine, zaslužuju da ih se izvuče iz tame prošlosti i zaborava i osvijetli njihova nekadašnja važnost za Hercegovinu i Hercegovce. Povod za pisanje ove knjige bila nam je jedna uzgredna anketa studenata agronomije o tome koliko poznaju povijest poljoprivrede Hercegovine, što znaju o kulturama koje su nekada itekako bile važne, a danas ih uopće nema u proizvodnji. Ispostavilo se da većina njih ne zna što je šilj, krupnik ili bar, da ih veoma malo zna što je broć, da ne znaju da su se u Hercegovini uzgajale heljda, lan, konoplja, da je bilo pokušaja uzgoja riže, pamuka i kikirikija i još mnogo toga što bi agronomi trebali znati o poljoprivredi svoga zavičaja. Zašto smo se odlučili baš za 16 kultura koje prikazujemo na stranicama ove knjige? Ima još poljoprivrednih kultura koje su se ponekad pojavljivale u proizvodnji, poput suncokreta, ali se njima nismo bavili jer nikada nisu imale veće značenje. Odlučili smo se za one kulture koje su imale veće gospodarsko značenje za stanovništvo Hercegovine ili su po nekim drugim kriterijima obilježile određeno vrijeme, kao što su bili prisilni uzgoj pamuka i kikirikija nakon Drugoga svjetskog rata. Uzgoj i opis svake od navedenih kultura prikazan je temeljem različitih
povijesnih izvora i botaničkih izvješća. Manje smo se orijentirali na tehnologiju proizvodnje, a više na opća svojstva kulture, podrijetlo i povijest uzgoja, značenje i način iskorištavanja. Knjiga je koncepcijski podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu navedene su i opisane žitarice, u drugom dijelu industrijske kulture i u trećem dijelu ostale kulture, one koje se ne mogu svrstati u dvije navedene skupine. Budući da smo svaku opisanu kulturu prikazali kao zasebno poglavlje, odlučili smo tako, radi preglednosti i lakšega uvida, napisati i literaturne izvore posebno za svaku kulturu, a ne zajednički za sve kulture. No prije predstavljanja pojedinih kultura dali smo kraći osvrt na poljoprivredu Hercegovine: izložili smo osnovne uvjete za poljoprivrednu proizvodnju, značenje poljoprivrede za društvo i gospodarstvo, te ostvarenje hercegovačkoga agrara nekad i danas. U konačnom uobličavanju knjige pomogle su nam sugestije recenzenata, akademika Ferde Bašića i prof. dr. Marka Ivankovića, na čemu im se od srca zahvaljujemo. Zahvalnost također dugujemo lektorici dr. sc. Irini Budimir na izvrsno obavljenom lektorskom poslu. Nadamo se da će ova knjiga biti poticaj mlađim kolegama i istraživačima povijesti poljoprivrede da krenu u dalja istraživanja tih tema. Moguće je pak da se neke od napuštenih kultura ponovo vrate na hercegovačka polja kao što se to događa s maslinom čiji je uzgoj bio potpuno napušten, a u posljednje vrijeme sve više zaokuplja Hercegovce i vraća se na te prostore.
Sadržaj Uvod ............................................................................................1 Agrar Hercegovine – uvjeti, značenje, ostvarenje .......................5 Žitarice .....................................................................................11 Šilj .............................................................................................13 Sirak ..........................................................................................21 Pir ..............................................................................................29 Proso ..........................................................................................35 Bar .............................................................................................41 Heljda ........................................................................................45 Riža ...........................................................................................51 Industrijske kulture ................................................................59 Lan ............................................................................................61 Konoplja ...................................................................................69 Pamuk .......................................................................................77 Broć ..........................................................................................87 Buhač ........................................................................................95 Hmelj ......................................................................................103 Mak .........................................................................................107 Ostale kulture .........................................................................111 Murva ......................................................................................111 Kikiriki ....................................................................................119 Indeks .....................................................................................125
ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
Uvod Svako područje ima specifične agroekološke uvjete zahvaljujući kojima ima neke dominantne kulture koje će na tom području polučiti dobre rezultate i sukladno tome imaju veću gospodarsku važnost od drugih kultura. U Hercegovini je to danas vinova loza, a donedavno je bio i duhan. Međutim, iako je Hercegovina prostorno ograničena, ona ima raznolike agroekološke uvjete, tako da se u njoj mogu uspješno uzgajati različite kulture. Tu možemo naći izrazito mediteranske vrste poput masline, mandarine i smokve ili kulture karakteristične za kontinentalne klimatske uvjete kao što je raž, šljiva ili neke druge. Struktura uzgajanih poljoprivrednih kultura ne ovisi samo o agroekološkim, nego i o socioekonomskim uvjetima. U vremenu i prostoru mijenja se struktura uzgoja, jedne se kulture gube, a druge se uvode. Uvođenje novih kultura, odnosno introdukcija može u značajnoj mjeri poboljšati i povećati poljoprivrednu proizvodnju. Neke kulture uvedene u novo područje toliko se aklimatiziraju da su puno uspješnije, nego u svom izvornom području. Primjer je za to šljiva bistrica, odnosno požegača u Bosni. Ta je sorta u vrijeme osmanlijske vlasti u Bosnu uvedena iz Mađarske i u agroekološkim uvjetima Bosne daje bolje rezultate, nego bilo gdje drugdje. Znano je da su se nakon otkrića Amerike svijetom raširile mnoge kultivirane vrste koje su do tada bile nepoznate, poput kukuruza, krumpira, rajčice, paprike, suncokreta, duhana. Za mnoge od tih novih kultura danas bi se prije reklo da su autohtone vrste Europe ili Azije. Primjerice, proizvodnja krumpira u Americi, njegovom izvornom području danas, iznosi između 12 i 15 % od ukupne svjetske proizvodnje. S druge strane neke kulture koje su tradicionalno uzgajane 1
UVOD
na nekom području nestaju iz tog područja zbog izmijenjenih socioekonomskih, a samo djelomice zbog agroekoloških uvjeta. Takav je primjer nestanak vinove loze u Bosni tijekom osmanlijske vlasti kao posljedica islamizacije, smanjenja kršćanskoga stanovništva i uvođenja zakona protiv potrošnje alkoholnih pića.
Slika 1. Hercegovački krajobraz U Hercegovini se također tijekom vremena mijenjala struktura uzgajanih poljoprivrednih kultura. Neke nove kulture počele su se uzgajati dok su druge nestajale iz uzgoja. Duhan je u Hercegovinu došao u 17. stoljeću i vremenom postao najvažnija kultura Hercegovine, da bi danas gotovo nestao s hercegovačkih njiva. Kukuruz, krumpir, rajčica i paprika uvedeni su tek u prvoj polovici 19. stoljeća. Te su se kulture ubrzo raširile i do danas se uspješno uzgajaju u Hercegovini. U posljednje vrijeme sve više se širi uzgoj smilja, koji bi, ako se nastavi takav trend, mogao preuzeti nekadašnje značenje duhana u poljoprivredi i gospodarstvu Hercegovine. S druge strane postoji veći broj kultiviranih vrsta koje su nekada uzgajane u Hercegovini, a danas 2
ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
ih više nema ili su površine pod tim kulturama zanemarive. Neke su od njih dugo postojale u Hercegovini poput šilja, lana, broća, buhača, sirka, neke su se u određenom trenutku pojavile, ali se nisu dugo održale kao što je riža, pamuk i kikiriki. U nedostatku industrije, uz loše komunikacije i oskudnu trgovinu, seoska domaćinstva morala su biti samodostatna i u okviru domaćinstva proizvesti sve, ili gotovo sve za vlastite potrebe. Najprije je bilo potrebno proizvesti dovoljno hrane, a zatim sve drugo što je trebalo za normalan život, odjeću, obuću, građevni materijal. Kupovalo se samo ono što se nije moglo proizvesti u domaćinstvu ili na selu. Žitarice su bile glavne poljoprivredne kulture, a uz najvažnije žitarice poput kukuruza, pšenice, ječma i raži dugo vremena uzgajani su šilj, sirak, pir, proso i heljda, a jedno kratko vrijeme i riža. Odjeća i obuća izrađivala se od vune, lana, konoplje i kože. U cijeloj Hercegovini uzgajani su lan i konoplja, a vunu, kostrijet i kožu dobivali su od sitne i krupne stoke. Gotovo svako treće domaćinstvo u hercegovačkim selima imalo je tkalački stan na kojemu su iz vune, lana, konoplje ili pamuka izrađivane tkanine. Po jednom izvoru (Bićanić, 1936.) u selu Rumbocima kod Prozora 90 % domaćinstava posjedovalo je tkalački stan. Tkanine i odjeća bojene su prirodnim bojama dobivenim od različitih biljaka. Crna boja primjerice dobivena je od jasenove kore, a crvena od korijena broća. Cilj je ovoga rada dati kraći prikaz kultura koje su se nekada u manjoj ili većoj mjeri uzgajale u Hercegovini, a danas ih uopće nema ili je njihova proizvodnja svedena na marginalan opseg. Sve su te kulture dio povijesti poljoprivrede Hercegovine i na stanovit način dio povijesne baštine toga kraja, pa je nužno njihovo postojanje i njihovo nekadašnje značenje oteti zaboravu. Obradili smo ukupno 16 kultura. Među njima su ponajprije žitarice: šilj, sirak, pir, proso, bar, riža, heljda. Osim žitarica obradili smo i neke industrijske kulture: lan, konoplju, pamuk, broć, buhač, hmelj i mak. Uključili smo također murvu i kikiriki koje se ne mogu 3
UVOD
svrstati u te dvije skupine, a uzgajale su se ili se još uzgajaju u Hercegovini. Da su te kulture svojedobno bile važan dio poljoprivrede Hercegovine pokazuje pregled izložaka Milenijske izložbe u Budimpešti. Mađari su 1896. godine, u sklopu obilježavanja tisućgodišnjice njihova dolaska u Panonsku nizinu, priredili velebnu tzv. Milenijsku izložbu. Kako je Bosna i Hercegovina tada bila u sastavu Austro-Ugarske monarhije, Bosna i Hercegovina je na izložbi imala veliki izložbeni prostor u pet paviljona. U jednom od paviljona bila su predstavljena dostignuća poljoprivrede Bosne i Hercegovine. Osim najvažnijih ratarskih kultura poput kukuruza, ječma i pšenice bile su jednim ili više uzoraka predstavljene i druge kultivirane vrste koje su se tada uzgajale; sirak, pir, proso, muhar (što je najvjerojatnije bio bar), heljda, lan, konoplja, broć, buhač, murva i proizvodi svilarstva. Sve su to dakle kulture koje su tada još bile važne za poljoprivrednu proizvodnju Hercegovine, a nakon toga su postupno nestajale iz proizvodnje ili su drastično smanjene pa smo odlučili da te, a i druge zaboravljene kulture ponovo približimo stručnoj i inoj javnosti.
4
ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
Agrar Hercegovine – uvjeti, značenje, ostvarenje Osnovni uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju Iako je prostorno ograničena, Hercegovina ima raznoliku klimu i reljef i sukladno tomu i veoma raznoliku poljoprivrednu proizvodnju. Geografski prostor Hercegovine proteže se od zaleđa Jadranskoga mora na jugu do planinskih prijevoja na sjeveru, Makljena, Ivan sedla i Čemerna. Područje Hercegovine obuhvaća 20 općina u FBiH i RS u ukupnoj površini od 10.607 km2. Reljef Hercegovine ima sva obilježja krških područja – makro oblici reljefa su: platoi, visoravni, polja, humovi, brda i planine, a mikro oblici su: vrtače, škrape, uvale. Prema reljefu Hercegovina se dijeli na nisku do 500 m nadmorske visine na jugu i visoku, iznad 500 m u sjevernom dijelu. Krška se područja u zaleđu Jadrana postupno penju prema planinama sjevernoga dijela. Rijeka Neretva s brojnim pritokama s desne i lijeve strane razdvaja Hercegovinu na dva dijela, a zahvaljujući dolini Neretve mediteranski utjecaj klime proteže se na sjever. Klimatske prilike Hercegovine uvjetovane su njezinim reljefom i udaljenošću od mora. Niska Hercegovina ima izmijenjenu mediteransko-jadransku klimu i veliki broj sunčanih sati, a visoka modificiranu i blažu varijantu kontinentalne klime, koja u jednom dijelu ima svoju planinsku inačicu. Prvu označavaju duga, sušna i topla ljeta, blage jeseni/proljeća s povremenom kišom i kratke vjetrovite zime, bez mnogo snijega i dužim kišnim razdobljima. Druga ima duge i hladne zime s mnogo snijega; kišna i vjetrovita proljeća/jeseni i kratka ljeta s kratkim pljuskovima kiša. Visoke 5
AGRAR HERCEGOVINE – UVJETI, ZNAČENJE, OSTVARENJE
Slika 2. Hutovo Blato – plodna Neretvanska dolina planine u sjevernim dijelovima imaju subalpsku klimu. U niskoj je Hercegovini prosječna godišnja temperatura 15.4 °C, minimalna je izmjerena -10,9 °C, a maksimalne temperature penju se iznad 40 °C. Prosječni je godišnji zbroj oborina oko 1230 l/m2, a broj sunčanih sati godišnje iznosi 2.250. U visokoj Hercegovini prosječna godišnja temperatura je 10 °C, maksimalna temperatura izmjerena u Livnu iznosila je 36,5 °C, minimalna se kreće do -18 °C, a visina oborina iznad 1400 l/m2. Ako cjelokupni prostor u kojemu se obavlja poljoprivredna proizvodnja označimo kao agrosferu, onda možemo reći da je agrosfera Hercegovine veoma raznolika i omogućava uzgoj 6
ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
širokoga opsega poljoprivrednih kultura. Hercegovačka agrosfera sastoji se od dubokih plodnih polja s aluvijalnim nanosima, srednje dubokih do dubokih ravničarskih terena, relativno plitkih i plodnih zaravni, do brdsko-planinskih terena različite dubine i plodnosti. Na svim se tim terenima od prapovijesti provodi poljoprivredna proizvodnja, što pokazuju brojna arheološka nalazišta, a posebno ona iz rimskoga razdoblja. Sva ta nalazišta pokazuju visoku razinu poljoprivredne proizvodnje i širok opseg poljoprivrednih kultura. O dugoj tradiciji uzgoja velikoga broja poljoprivrednih kultura svjedoče mnogobrojni toponimi širom Hercegovine koji podsjećaju na uzgoj pojedinih kultura (Oreč, 1988.). Struktura poljoprivredne proizvodnje u Hercegovini ovisi o reljefu i području. U mediteranskom dijelu Hercegovine uzgajaju se kulture kojima pogoduje takva klima, kao što su duhan, rano povrće i voće, cvijeće, vinova loza, smokva, maslina, a u visokoj Hercegovini dominiraju žitarice, krumpir, srednjoeuropsko voće. Zone plodna zemljišta na području Hercegovine nalaze se uglavnom u dolinama rijeke Neretve i Trebišnjice i njihovih pritoka, te u krškim poljima, uvalama, vrtačama, i ostalim krškim udubljenjima. Slabi pašnjaci, šikare, šume, goli krš i ostalo neplodno zemljište zauzima blizu 90 % njezina teritorija, dok svega 10 % otpada na plodne oranične površine. Od ukupnih poljoprivrednih površina Hercegovine od 654.986 ha na pašnjake otpada 483.862 ha, a samo je 171.124 ha obradivih površina. Oko polovine obradivih površina nalazi se u krškim poljima. Najveće i najvrjednije obradive površine na području Hercegovine nalaze se u krškim poljima. Čustović i Alagić (2003.). su krška polja podijelili u četiri zone prema njihovoj nadmorskoj visini. U prvoj zoni do 100 m n.v. u ukupnoj površini od 9.300 ha su Ljubuško polje, Hutovo blato, Gabelsko polje, Stolačko-vidovsko polje, Mostarsko polje i Bijelo polje. U drugoj zoni od 100 do 300 m u površini od 25.865 ha su Mostarsko blato, Imotsko-bekijsko 7
AGRAR HERCEGOVINE – UVJETI, ZNAČENJE, OSTVARENJE
Slika 3. Kultiviranje krša – neplodno postaje plodno polje, Plato Brotnja, Mokro polje, Popovo polje, Dubrave i Trebinjsko-dživarsko polje. U trećoj zoni od 300 do 700 m u površini od 10.689 ha su Kočerinsko polje, Virsko-posuško polje, Dabarsko polje, Fatničko polje, Bilećko polje, Ljubomirsko polje i Ljubinjsko polje. U četvrtoj zoni iznad 700 m n.v. u površini od 67.703 ha su Gatačko polje, Nevesinjsko polje, Livanjsko polje i Duvanjsko polje. No uz svako od tih polja postoji i veći broj manjih polja, a postoji veliki broj krških zaravni i visoravni. Naime unutar krškoga terena Hercegovine nalaze se plodne krške visoravni. To su horizontalne forme reljefa koje predstavljaju prostrane kamene vapnenačke zaravni. Te su zaravni zapravo mala polja, uglavnom antropogenizirana tla, veoma pogodne za uzgoj duhana i ranih kultura. Takve su zaravni primjerice u Buhovu, Višnjici, Grljevićima, Lipnu, i drugim mjestima. No osim krških zaravni hercegovački krš obiluje i pojedinačnim manjim ili većim njivama, uvalama, docima, vrtačama koje su također pogodni tereni za proizvodnju nekih kultura. 8
ZABORAVLJENE I ZAPOSTAVLJENE KULTURE HERCEGOVINE
Iako ima dovoljno vodotokā, veoma je mali opseg navodnjavanih površina u Hercegovini. Stoga su veoma često u poljoprivredi Hercegovine značajne štete od suše. Navodnjavanje se provodi samo u prvoj i drugoj zoni, odnosno do 300 m n.v., a navodnjava se ili je to moguće izvesti na oko 5.000 ha. To je samo nešto više od 10 % površina u tim zonama, odnosno oko 4 % od ukupne površine krških polja. Ohrabrujuće je, međutim, što se u posljednje vrijeme, naročito u vinogradarstvu, voćarstvu i još nekim kulturama uvodi navodnjavanje po sustavu kap-po-kap. Isto tako jedna je od veoma korisnih mjera, koja je posljednjih godina sve češća, kultiviranje krša za sadnju vinove loze, maslina i smilja. Time se stvaraju nove obradive površine, povećava se produktivnost zemljišta, a također se oplemenjuje okoliš. Stvaranjem novih površina potvrđuje se izreka koju je 1936. napisao Rudolf Bićanić: „U drugim krajevima ljudi prave plodove zemlje, u Hercegovini moraju praviti i zemlju“ (Bićanić, 1936.).
Smanjeno gospodarsko značenje poljoprivrede U vrijeme kada su kulture prikazane u ovoj knjizi intenzivno uzgajane, poljoprivreda je bila gotovo jedina relevantna gospodarska djelatnost. Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1910. godine 88 % stanovnika bavilo se poljoprivredom, a samo nešto manji bio je udio poljoprivrede u ukupnom društvenom proizvodu. Nakon toga se broj poljoprivrednoga stanovništva postupno smanjivao, ali je sve do Drugoga svjetskog rata ostao visok. Udio poljoprivrede u narodnom dohotku Hercegovine pred Drugi svjetski rat iznosio je 49,3 % (Smoljan, 1997.). No nakon Drugoga svjetskog rata nastaju ubrzane promjene u agraru Hercegovine. Ubrzava se industrijalizacija, smanjuje se broj poljoprivrednoga stanovništva u ukupnoj populaciji, nestaje kućne radinosti, poljoprivreda postupno gubi svoje nekadašnje značenje, a iz uzgoja nestaju 9
AGRAR HERCEGOVINE – UVJETI, ZNAČENJE, OSTVARENJE
kulture koje su nekada imale važnu ulogu u poljoprivrednoj proizvodnji. Iako je poljoprivreda davno izgubila svoje nekadašnje gospodarsko i društveno značenje, Hercegovina je još uvijek dobrim dijelom ruralno područje. Od ukupno 131.325 domaćinstava, koliko ih po popisu iz 2013. živi u Hercegovini, njih 40.835 ili 31% izjasnilo se da se manje ili više bavi poljoprivrednom proizvodnjom. No samo 7.985 ili 20 % poljoprivrednih, odnosno 6 % svih domaćinstava je na neki način tržišno orijentirano, jer svoje proizvode prodaje na tržištu. Očigledno je da danas u Hercegovini veoma malo stanovnika živi isključivo od poljoprivrede, a u ukupnom narodnom dohotku poljoprivreda sudjeluje s manje od 5 %. To je puno manje od stvarnoga potencijala agrara Hercegovine. No nije nam namjera baviti se strategijom razvoja agrara Hercegovine, nego samo dati prikaz njegova stanja nekad i danas. Literatura Agencija za statistiku BiH. (2016.), Popis 2013. www.bhas.ba Bićanić, R. (1936.), Kako živi narod: život u pasivnim krajevima. Tipografija Zagreb Ćustović, H., Alagić, E. (2003.), Agrohidrološka, meliorativna i ostala problematika uređenja zemljišta sa osvrtom na područje Hercegovine. Voda i mi, 32:6-12. Oreč, P. (1988.), Narodno gospodarstvo u imenima zemljišta zapadne Hercegovine. Most, 71-72:89-112. Smoljan, V. (1997.), Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, II. Gospodarska komora Herceg-Bosne, Mostar.
10