Mirna Brkić Vučina, Goran Zovko - Noviji epitafi na području zapadne Hercegovine

Mirna Brkić Vučina Goran Zovko NOVIJI EPITAFI NA PODRUČJU ZAPADNE HERCEGOVINE

Mirna Brkić Vučina Goran Zovko

NOVIJI EPITAFI NA PODRUČJU ZAPADNE HERCEGOVINE

Zagreb – Sarajevo 2018.

Uvodna razmatranja O živima najviše govore grobovi mrtvih.

Ništa se ne mora osim umrijeti, u tu hrvatsku poslovicu jezgrovito se zbilo ljudsko iskustvo i doživljaj smrti. Smrt je jedno od rijetkih univerzalnih iskustava ljudske egzistencije. Jedna je od neizbježnih životnih činjenica koja izjednačava sve smrtnike bili oni stari ili mladi, bogati ili siromašni, sretni ili nesretni u ovozemnome životu. Čovjek je jedino živo biće koje pokapa svoje mrtve, odnosno umrle članove svoje zajednice kako bi tim činom napravio spojnicu između onih koji su umrli i onih koji ostaju živjeti. Edgar Morin u svojoj studiji o smrti pod naslovom Čovjek i smrt (2005.) navodi kako se još u paleolitskom vremenu smrt pojavljuje kao nešto sveto, posebno i nedokučivo.

Upravo su stoga ljudi mjesta ukopa članova svoje zajednice počeli obilježavati različitim oblicima nadgrobnih spomenika. Arheološka istraživanja pokazuju da su se ti spomenici počeli graditi i postavljati još u starijem kamenom dobu da bi se od sredine kamenoga doba počeli koristiti drveni kolci kao nadgrobni spomenici, a zatim ponovno kameni.

Groblja su u svim kulturama mjesta posljednjega ovozemnog boravka ljudi/smrtnika, mjesta posebnoga poštovanja i svojevrsni spomenari na lik i djelo pokojnika.1 1

Botica, Stipe, Novi hrvatski epitafi, Školska knjiga, Zagreb, 2007., str. 319.

5

Najčešće se nalaze na uzvisinama, što budi i asocijaciju na svete gore, ali i uz rijeke ili na mjestima s kojih je omogućen dobar pregled okoline. U dosta slučajeva uz groblja se nalazi i crkve što je nasljeđe iz srednjega vijeka. Kršćani su oduvijek ukopavali preminule na mjestima predodređenim za tu namjenu. Groblja su postajala „gradovi mrtvih“, gdje su grobna mjesta poredana u redove, pravilno ili nepravilno. Prikladno grobno mjesto s natpisima i dekoracijom na njemu vidljiv je znak brige o pokojniku.

Smrt, iako prirodna i neizbježna, teško je prihvatljiva ljudskomu rodu koji nije spreman za gubitak, posljednji oproštaj od preminuloga, nastavak života bez voljene osobe. Mjesto pokopa često se obilježavalo podizanjem križa ili spomenika, a obitelj bi vlastitim ponašanjem i odijevanjem odavala žaljenje. Lijes, odjeća, cvijeće na sprovodima su u dvije boje, u bijeloj ako je riječ o mlađoj osobi i crnoj ako je riječ o osobi koja je u zrelijoj dobi. Dušni dan i Svi sveti posebni su blagdani posvećeni pokojnima kojima se molitvom, paljenjem svijeća za svjetlost vječnu i cvijećem iskazuje sjećanje na drage pokojne.

S tjelesima pokojnika treba postupati s poštovanjem i ljubavlju u vjeri i nadi uskrsnuća. Uz pokojnikov lijes dolazi svakako i drveni nadgrobni križ, kao znak Kristove pobjede nad smrću i svjedočanstvo da je pokojnik kršćanin.

Križ je najizrazitiji simbol kršćanstva koji oslikava životni put svakog „zemaljskog“ bića pojavljujući se u tri oblika, kao obični, ukrašeni križ i križ-raspelo. „Kao čest motiv na nadgrobnim spomenicima križ se javlja od IV. stoljeća kada je štovanje križa bilo pojačano otkrićem ‘pravog’ križa pripisanog carici Heleni, majci cara Konstantina. Križ je 6

postao element novog prototipa groba kreiranog u XVII. i XVIII. stoljeću kao simbol nade i zaštite.“2 Drago Vidović navodi da su najčešći tzv. grčki i latinski križevi, a uz njih se pojavljuju kalvarijski (križ s postoljem), T križ, Andrijin križ (X oblik) te križ u obliku dvozuba ili trozuba.3 U Bosni i Hercegovini pismenost se razvijala tijekom čitavoga srednjeg vijeka, a osobito od početka 11. do 15. stoljeća. Marko Vego navodi kako su već u 9. stoljeću na području zapadne Hercegovine pronađeni zapisi na kamenim pločama. Epitafska ostavština dokaz je uporabe latinskih i grčkih slova, bosančice i glagoljice na štokavsko-ikavskome jeziku s podosta čakavizama te crkvenoslavenizama.

Najstarija epitafska djelatnost na području zapadne Hercegovine vidljiva je već s kraja 9. i početka 10. stoljeća na ruševinama stare crkve u Rapovinama kod Livna te u 11. stoljeću na Humačkoj ploči s Humca pored Ljubuškog.

Zatim je vidljiva u 14. stoljeću u Čerinu pored Čitluka, krajem 14. i početkom 15. stoljeća u Visočici (Bakri) kod Čitluka te Mostaru, a tijekom 15. stoljeća u Kruševu kod Mostara, u Knešpolju, Kočerinu i Mokrom kod Širokoga Brijega, Ledincu kod Gruda te u Lipi kod Livna. Od zapisa u 16. stoljeću zabilježeni su oni u Doljanima kod Čapljine i Jošanici kod Tomislavgrada.

Na prostoru zapadne Hercegovine sačuvani su brojni spomenici kao dokaz povijesti hrvatske epigrafije nudeći vječno 2

3

Lovrenović, Dubravko, Stećci: Bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabić, Sarajevo, 2009., str. 63.

Vidović, Drago, Simbolične predstave na stećcima, „Naše starine“, Sarajevo, 1954., br. 2, str. 119-136.

7

sjećanje cijeloj zajednici. Iz 11. stoljeća potječe Humačka ploča koja se čuva u Franjevačkome samostanu na Humcu pored Ljubuškog, pisana na hrvatskome jeziku starohrvatskom ćirilicom s pet slova na glagoljici. Natpis ima 80 slova, u 25 riječi s nejasnim pojedinim slovima i imenima: U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA MIHAILA, A ZIDAO JU JE KRESIMIR(?), SIN BRETOV(?), ŽUPI (?)RUC I NJEGOVA ŽENA PAVICA(?).

Od epigrafskih spomenika na staroćiriličnome pismu s početka 15. stoljeća ističe se Kočerinska ploča ili Natpis Vignja Miloševića iz Kočerina pored Širokoga Brijega na kojoj su ispisani njegov životopis i povijesni podatci. Za svoga života Viganj je služio bosanskim vladarima Stjepanu Kotromaniću i Stjepanu Ostoji, kralju Tvrtku i Dabiši te kraljici Grubi. Na ploči se prvi put spominje Kočerin, što je značajno za povijest toga mjesta. Budući da je na ploči pronađen urezan križ, vjeruje se da je Viganj prakticirao katoličku vjeru: Va ime O(t)ca i Sina i svetago D(u)ha amin’. Se leži Vign’ Milošević’ služi banu Stipanu i kralu T(vart)ku i kralu Dabiši i kralici Grubi i krala Ostoju i u to vrime doide (i) svadi se Ostoja 8

kral’ s hercegom’ i z Bosn(o)m’ i na Ugre po(id)e Ostoja to vrime mene Vigna doide kon’čina i legoh’ na svom’ plemenitom’ pod’ Kočerinom’ i molu vas’ nenastupaite na me ja s(a)m’ bil’ kakovi este vi ćete biti kakov’ sam’ ja

Epitafi čine jedinstvenu pojavu među spomenicima u Bosni i Hercegovini. Ispisivanje natpisa postalo je običaj kojim se odaje posebna čast pokojnicima. Novija groblja u pravilu sadrže veći broj natpisa. Iza pokojnika ostaje nadgrobni spomenik s natpisom ili bez njega te lijepe riječi obitelji i prijatelja koje najčešće hvale pokojnikov život i djela. Utješno govoreći, čovjek živi sve dok žive sjećanja na njega i njegova djela u srcima ljudi.

Stipe Botica definira epitafe kao kratku jezičnu fiksaciju kojom se prenosi neka poruka o pokojniku ili nešto drugo u svezi sa smrću, ali i kao pisanu komunikaciju među onima koji su osjetili činjenicu smrti. Kao poruke sadržane u riječima mogu se promatrati i kao specifični književni oblici u određenome kontekstu i s izrazito naglašenom funkcijom. Ta naglašena funkcija zasjenila je, ponegdje i 9

zamijenila, i mogući preneseni smisao teksta pa se utilitarna funkcija nametnula kao najvažnije značenje.4 Rad na epitafima obuhvaćenim ovom knjigom prof. dr. sc. Mirna Brkić Vučina započela je prije više godina na kolegiju Hrvatske usmene književnosti što se izvodi na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini. Snažan poticaj za nastanak ove knjige bila je knjiga prof. dr. sc. Stipe Botice Novi hrvatski epitafi (2007.) u kojoj su sabrani epitafi s područja cijele Hrvatske koje su tijekom više godina zapisivali studenti profesora Botice. Jedan manji dio epitafa koji se nalazi u toj knjizi zapisali su njegovi tadašnji mostarski studenti na hrvatskim grobljima u Bosni i Hercegovini.

Kako bi nastala ova knjiga, proveli smo tijekom 2017. godine višemjesečno terensko zapisivanje i istraživanje novijih epitafa koji se pojavljuju na nadgrobnim spomenicima u hrvatskim grobljima zapadne Hercegovine. Dakle, predmet našega proučavanja su natpisi na nadgrobnim spomenicima, epitafi, koje su Hrvati zapadne Hercegovine u novije vrijeme (točnije od polovice 19. st. od kada datiraju najstariji epitafi pronađeni na grobljima u općini Livno i navedeni u ovoj knjizi)5 stavljali na mjesto ukopa članova svojih obitelji, 4 5

10

Novi hrvatski epitafi, str. 319.

Najstariji epitafi koji su navedeni u ovoj knjizi su: I.N.K.Ž./[*] od 31. God. Tu spava!/Svog jedinjka otac plačuć/spusti u grob hladni [**] /Hće sin otcu dakriž pravi/al ga otac sinu/stavi. U stud. 1887.

Pero Brnić uzdigao. (Dobro, općina Livno, mjesno groblje „Dobro“) Tu vječni snije san i sudnji/čeka dan [*] koj/život svrši svoj u pedeset i sedmoj/[**] /Spomenik ovaj svome otcu/staviše harni sinovi Jozo i Rafo 1884. (Gorica, općina Livno, mjesno groblje „Sv. Mihovila“)

prijatelja, ali i suboraca kako bi poslužili kao spomen i vječno sjećanje na preminule. „Noviji“ u naslovu ove knjige stoga se odnosi na vrijeme od sredine 19. st. do danas.

Na području zapadne Hercegovine uzorak od 2022 zabilježena epitafa na 128 istraženih kršćanskih grobalja jasan je prikaz pojavnosti, sadržaja te učestalosti epitafa.

Istraživanjem su obuhvaćene općine devet gradova Hercegovine, a to su Čapljina, Čitluk, Grude, Livno, Ljubuški, Mostar, Posušje, Široki Brijeg i Tomislavgrad.

Na području općine Čapljina zabilježili smo 205 natpisa na 11 grobalja u mjestima Čeljevo, Dračevo, Dretelj, Grabovine, Klepci, Trebižat, Višići, Zvirovići te na gradskome groblju „Svetoga Franje Asiškog“.

Na području općine Čitluk zabilježili smo 157 natpisa na 11 grobalja u mjestima Bijakovići, Čerin, Donji Veliki Ograđenik, Donja Blatnica, Dragićina, Gornja Blatnica, Gradnići, Krehin Gradac, Međugorje, Služanj te na gradskom čitlučkom groblju „Podadvor“.

Na području općine Grude zabilježili smo 191 natpis na 9 grobalja u mjestima Drinovci, Grudsko Vrilo, Gorica, Ledinac, Medovići, Ružići, Tihaljina, Višnjica te na gradskome grudskom groblju „Gomilica“.

I.N.K.Ž/B.P.M. Ovde opochiva tilo [*]/koja priminu s ovoga svita na/ [**] /koji uzdiže na vikovičnju uspomenu/sin Ivo 6.aprila 1867. Isuse smiluj se duši njezinoj. Amen. (Rapovine, općina Livno, mjesno groblje „Rapovine“) U ime Isusovo ovi križ uzdiže Stipan Mijaljević g. 1884. Ovdje opočiva tilo pok ne [*]/zaručnice stipana Mijaljevića koja priminu na [**]. Ovdje tilo opočiva pokojne/[*] /zaručnice Stipana Mijaljevića koja priminu na [**]. (Zagoričani, općina Livno, mjesno groblje „Zagoričani“) 11

Na području općine Livno zabilježili smo 187 natpisa na 14 grobalja u mjestima Dobro, Glavice, Grgurići, Lopatice, Megdan, Miši, Podgradina, Podhum, Rapovine, Smričani, Vidoši, Zagoričani te na gradskome livanjskom groblju Gorica („Sv. Mihovila“).

Na području općine Ljubuški zabilježili smo 160 natpisa na 9 grobalja u mjestima Klobuk, Mostarska Vrata, Pregrađe, Radišići, Vitina te na gradskim grobljima „Novo groblje Humac“ i „Pregrađe“.

Na području općine Mostar zabilježili smo 416 natpisa na 20 grobalja u mjestima Bile, Blagaj, Cim, Goranci, Kruševo, Miljkovići, Orlac, Polog, Potoci, Raštani, Rodoč, Smrčenjaci, Sretnice, Vojno, Žitomislići te na gradskim grobljima „Masline“, „Sutina“ i „Šoinovac“.

Na području općine Posušje zabilježili smo 205 natpisa na 8 grobalja u mjestima Broćanac, Rakitno, Ričine, Rastovača, Vinjani te na gradskome posuškom groblju „Martića križ“.

Na području općine Široki Brijeg zabilježili smo 312 natpisa na 29 grobalja u mjestima Crnač, Crne Lokve, Čerigaj, Dobrič, Dobrkovići, Dužice, Grabova Draga, Gradac, Jare, Ljubotići, Ljuti Dolac, Knešpolje, Kočerin, Mamići, Mokro, Rasno, Privalj, Provo, Podvranić, Trn, Turčinovići, Uzarići te gradskim grobljima „Bili Brig“, „Mekovac“ i „Sajmište“.

Na području općine Tomislavgrad zabilježili smo 190 natpisa na 17 grobalja u mjestima Brišnik, Bukovica, Cebara, Grabovica, Ivančići, Jošanica, Kolo, Kovači, Mesihovina, Mrkodol, Prisoje, Stepen te na gradskome groblju „Karaula“.

12

127. Podižu zahvalni [*] 128. Zaviri u dušu moju/Kao glazba najljepša/Ispod duge u jednoj boji/Da s’Tobom budem ja.

Trebižat („Staro groblje“) 129. Vjerujem da ću uživati dobra/Gospodnja u zemlji živih!

130. Udova Jure 131. Zahvalni sinovi 132. Ovdje počiva [*]/Franjevac/ređen za svećenika 133. INRI/Ovd. poč.

134. Podižu djeca 135. Spomen podiže/žena/Vida i kćer Mara/Dragičević 136. Ovdje počivaju u miru Božjem!

137. Neprežaljenom mužu

Gradsko groblje „Sv. Franje Asiškog“ Blagoslovljen budi, Gospodine poradi sestre tjelesne smrti…/Blago onima koji umiru s Tobom, jer ćeš ih vječnom okruniti krunom! (Sv. Franjo Asiški)/Gospodine, ti si život nakon smrti!/Svim našim umrlima daruj puninu života!/ Zahvalni Čapljinci sa svojim fratrima 138. Slava na visinama Bogu,/preminulima vječni mir!/ Zahvalni Čapljinci 45

139. Mučeniče fra Ante, moli za svoju Čapljinu!/Zahvalni Čapljinci 140. Čovjek živi dok žive sjećanja/i njegova djela u srcima ljudi.

141. Neustrašivom borcu/za vjeru i domovinu/fra. [*] / svećeniku franjevcu/spomenik trajni/podigoše župljani harni./1911.

142. Odlučio dragi Bog/da okiti raj/uzeo mi mladog tatu/u svoj zagrljaj/Martina 143. Vječno zahvalni 144. Sebi za života 145. Ja sam uskrsnuće i život reče Isus,/Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će./Ivan Ps.11, 25. 26 146. Voljen, sretan,/ponosan i vječan 147. Počivali u miru Božjem!

148. Na mladom stablu života,/umro je jedan cvijet/za one što plaču za njime/umro je jedan svijet 149. Zahvalna djeca 150. S ljubavlju supruga i djeca 151. Dr. [*] pedijatar/[*] profesorica engleskog 152. Vjerujem da ću uživati/dobra Gospodnja u/zemlji živih./Ps. 27,13 153. Podiže zahvalna majka 154. Dragi sine svojim/iznenadnim odlaskom odnio/si dio onih koji su te najviše/voljeli s ljubavlju i/vječnim sjećanjem tvoji/najmiliji 46

155. Ovaj spomen tužni/Nek kazuje svakom,/Gdje suprugu i sinu/Sva sreća postarakom.

156. G.G. 2000.

157. Majci od djece 158. Porodična grobnica 159. INRI 160. Oni koji siju u suzama/žanju u pjesmi/P.S. 126,5 161. Ovdje počiva [*] 162. Sagrađena 1975 163. Erinnerungen sind/kleine sterne,/die Tröstend in/das Dunkel/unserer Trauer/leuchten 164. Zbogom naša sladka/sekica!

165. Moli za nas 166. Pushofëshi në paqën e zotit 167. S ljubavlju i poštovanjem 168. Ja sam/uskrsnuće/i/život!

169. Ljubav/je jača od/smrti 170. Tvoj smijeh,/dobrota i ljubav/svima nam/nedostaje.

171. Volite se međusobno/i bićete srećni u/životu 172. Vječna uspomena/našem milom/ [*] 173. Svojoj dragoj/mami od djeci/69 174. Dragom tati kći Irena/sa obitelji 175. Vječnu kuću sagradiše za svoju obitelj/1939. gd.

47

176. Mama hvala/Vinka i Višnja 177. Ovdje/počiva u miru Božjem [*]/općinski bilježnik/ umro [**]/u 68. god. Života./Oplakuju ga tužna supruga kćerka i/unuci.

Višići (mjesno groblje „Sv. Ante“) 178. Ovdje počiva si moj ljubljeni/laka mu hrvatska zemlja/za koju je živio i život dao./Počivao u miru Božjem 179. Tvoj mladi život prerano je ugašen/muslimanskom rukom./Ostaješ zauvijek u našim srcima/do ponovnog susreta u vječnosti./Tvoji najmiliji otac, majka i sestre 180. Ponosni smo što smo te imali/nikad te zaboraviti nećemo/otac Mile, majka Iva/sestre Vera i Mira/supruga Ivanka, djeca Katarina i Mile 181. Nikad te zaboraviti nećemo!/Sestra Ljilja s djecom Ivicom, Nikolinom i Ivanom./Našeg stabla, prelomljena grana/naša tuga,/naša teška rana./Otac Mirko i majka Tomislavka 182. Bol si koja se ne može preboljeti/tuga si koja se ne može izbrisati,/onaj si koga ćemo vječno voljeti.

183. Počivajte u zagrljaju neba/i molite za nas koji vas volimo 184. Roditeljima sebi i potomstvu 185. Nikada te nećemo/zaboraviti/Tvoji najmiliji 186. Počivali u miru Božjem!/Zahvalna obitelj 48

187. Moli za nas 188. Vječno zahvalna obitelj 189. Svojim pokojnima 190. U znak zahvalnosti/supruga sinovi i kćeri 191. Jedino je ispravan put tvoj,/i put pod tvoje okrilje Kriste 192. Anđa sa djecom/1979.

193. Tužni dani nastaše jedinka/s majkom rastaše./Ko ruža si cvao ko rosasi pao,/Bog ti pokoj vječni dao.

194. Ožalošćena obitelj 195. A mon pere 196. „Tko u mene vjeruje neće umrijeti nikada“

Zvirovići (mjesno groblje „Zvirovići“) 197. Oni su živjeli da drugome/živote daju i osiguravaju,/ izvršili su svoju dužnost/i sad mirno čekaju uskrsnuće./A ti što prolaziš mirno,/pogledavši ovamo reci:/“Bože, ti im budi plaća!“/Zvirovići, 1997.god.

198. Žrtvama domovinskog rata/Ovdje počivaju/zemni ostaci naših/pređa koji zajedniči/čekaju dan uskrsnuća/spomenik podižu mještani 2003.

199. Ne plačite nad grobom mojim/samo mu tiho priđite,/ sjetite se dobrote moje/i vječni mir poželite 200. Počivali u miru Božjem!

49

201. Tužno je izgubiti voljenu osobu/ali treba imati sreće/ pa je upoznati 202. Proljeća će proći, ljeta, zime/al’će [*], još na grobu tvome/unuci ti spominjati ime.

203. Ovdje počiva moj sin ljubljeni/[*]/Laka mu hrvatska zemlja/za koju je živio/i život dao.

204. Dana 27.1.1937. Trebižat, 9 sati/Filanac pucao jedan metak dum-dum,/obe noge raznijelo./Sram te bilo rani me radi kutije duhana,/a imam petero djece/i ubrzo je umro, a sud je oslobodio/Filanca, Mošu Čifu.

50

ČITLUK Bijakovići (mjesno groblje „Brzomelj“) 205. Pokoj vječni daruj im Gospodine 206. Zahvalna obitelj 207. In loving memory/of [*] /Northern Ireland/Born [***] /Died in Međugorje [**] /May He Rest in Peace 208. Počivali u miru Božjem 209. In/Erinnerung/an einen/wundervollen/Menschen 210. Svidi se Bogu/okititi raj/uze nam Pavu/u svoj zagrljaj.

211. Svima koji ovdje počivaju/pokoj vječni

Čerin (mjesno groblje „Čerin“) 212. Samo je u Bogu mir dušo moja! (Ps 62) 213. Neka te hvali/Bože naš/naša sestra/tjelesna smrt 214. Vječno počivaju u miru Božijem/Zahvalni: supruga Šima, sin/Stanislav, kćeri Radojka, Nevenka, Milica i Marica

Donji Veliki Ograđenik („Spomen groblje hrvatskih vitezova“) 215. …Koraci se/tvoji nečuju,/glasa više nema,/a u našim/ srcima ostaješ/vječna/uspomena…/Počivaj u miru/ Božjem/Tvoja Mica sa djecom 51

216. U Bogu je/spasenje moje i slava/Ps 62 217. Isus te pozva/anđelu naš/i pokloni te majci svojoj da uživaš/Duh sveti te preseli i pokaza ti stan/Tri sveta kralja te pratiše u miran san 218. Spavaj spavaj moja suzo/Bog mi te dao/Bog mi te uzo’…

219. Anđeo si bio anđeo i postao/u srcima našim vječno ostao./Hvala ti, naš dobri anđele,/s tobom nam je bilo najljepše./Vole te mama, tata, braća i svi prijatelji.

220. Anđele naš/…Izblijedit će/slika,/uvenut će cvijeće,/ali tvoje ime/iz našeg srca/nitko izbrisati neće…//Počivaj u miru Božjem/Tvoja majka Draga i braća 221. Samo tebe volim, draga nacijo,/samo tebi služim, oj, Kroacijo,/što si duša, jezik, majka a ne znamen/za te živim, samo za te, Amen!/A.G.Matoš 222. Nemoj teći/suzo mala/jer moj tata/mirno spava/S ljubavlju/i ponosom/Kćer Marija 223. Samo je u/Bogu mir/Dušo moja 224. „Sada ostaje vjera,/ufanje i ljubav, to troje,/sli najveća je/među njima ljubav“/(NZ, I. Kor 13)/Najmiliji/ počivajte u krilu/rodne grude/Supruga Ljubica/sinovi Dragan i Zdravko/nevjesta Marija/Hrvatska katolička misija/i fra Marko Jukić/Moers Njemačka 225. Bog moj sve moje 226. Uljepšao si privremena/počivališta našim tijelima/jer si nas volio/hvala ti, brate Jerko!

227. Zašto nas prerano ostavi,/naš dragi tata?

52

Ulomci iz recenzija I. Rukopis sadržajno obuhvaća i prikazuje plod višegodišnje rada i potom znanstvenoga istraživanja novijih epitafa na području zapadne Hercegovine. Istraživanje epitafa tematski se naslanja na duhovno-kršćansku i kulturnu baštinu hrvatskoga katoličkoga naroda u BiH, tamo od hrvatskoga srednjovjekovlja i Humačke ploče pa sve do danas.

Proučavani su i prikazani kao jedinstvena antropološko-kulturna pojava u BiH, koja je spomenički, sadržajno, duhovno, simbolički i identitetski blisko povezana s antropološko-kulturnom baštinom epitafa u državi Hrvatskoj. Autori tu tvrdnju temelje na teorijskom promatranju epitafa u okvirima rubnoga književnog izričaja i usmene književnosti prisutne na ovim prostorima, na terenskom istraživanju, na unutarnjoj i komparativnoj analizi tematske i sadržajne strukture epitafa u poveznici s rezultatima istraživanja prof. dr. sc. Stipe Botice u Hrvatskoj. Vrijedno je istaknuti da su autori kritički sabrali, izdvojili i sistematizirali preko dvije tisuće epitafa u zapadnoj Hercegovini koji imaju vrijednu sadržajnu duhovno-kulturnu odrednicu i prepoznatljivu literarnu strukturu, te daju pisano svjedočanstvo, uklesano u kamenu, duboke egzistencijalne i povijesne ukorijenjenosti, kršćanske vjere i baštine, vjere i nade, duhovnih i kulturnih obzora, pučke vjerničke i narodne tradicije stilizirane u kratkim književnim formama, 215

izričajima iskustva stradanja i patnje, domoljublja i rodoljublja Hrvata katolika zapadne Hercegovine, i to u susretu s ključnim čvorištima ljudske egzistencije, osobito s neminovnom prolaznošću ljudskoga života i sigurnom činjenicom umiranja i smrti s kojom se svaki čovjek mora suočiti i prema njoj se odrediti.

Autori su mnoštvom odabranih epitafa koji donose kratke biblijske, doktrinarne, molitvene izričaje kršćanske vjere i nade u uskrsnuće, katoličke vjere u Isusa Krista i vječni život s Bogom, posvjedočili da je ta soteriološko-eshatološka dimenzija, premda ne obuhvaća svu eshatološku stvarnost, duboko urasla u intelekt, vjeru i dušu ovdašnjih Hrvata katolika, i da katolička vjera predstavlja njegovu temeljnu duhovno-vjerničku identitetsku odrednicu. Taj identitet u uskoj je poveznici s kulturnom, socijalnom i političkom stvarnošću i životom ovdašnji ljudi pa se duhovna i eshatološka dimenzija sjedinjuju s totalitetom ljudske egzistencije, s temeljnim pitanjima, stavovima i vrjednotama ljudi, protkanima patnjom i stradanjem, koje se izriču kroz razne epitafske kratke literarne forme: mudroslovice i aforizme, zazive i pohvale, blagoslove i sućuti, iskaze hrvatskoga domoljublja i rodoljublja, te drugo Autori pokazuju da sve te poruke na grobljanskim epitafima zapadne Hercegovine snažno povezuju zemaljsku i nebesku stvarnost, smrt i život, egzistenciju i trancendenciju, vremenito i duhovno, prolazno i neprolazno, da su izraz narodne duše i da su duboko utkani u identitetsku iskaznicu hrvatskoga katoličkoga naroda na ovom području, koji s hrvatskim prostorom, s druge strane granice, čine integralan nacionalni i crkveni, povijesni i sadašnji, jezični 216

i kulturni prostor i da se stapaju u jedinstvenu duhovnu i antropološko-kulturnu cjelinu.

Autori antropološko-kulturni fenomen epitafa kao kratkih literarnih formi istražuju, analiziraju, kritički produbljuju i vrjednuju iz povijesno-kulturne, duhovno-vjerničke i knjiženo-umjetničke perspektive. Pristupi tematici su im, stoga, mnogostruki: povijesno-istraživački, antropološko-fenomenološki, književno-umjetnički, osobito u obzoru rubne i usmene književnosti uklesane u kamenu.

Autori su terenskim radom i istraživanjem prikupili reprezentativan uzorak epitafa, donijeli kriterije njihova izbora u antropološko-kulturalnoj perspektivi, naznačili interpretacijski ključ njihova promatranja u komparativnoj analizi s postojećim studijama epitafa u Hrvatskoj i BiH, te na kraju izvršili kritičku prosudbu njihove poruke, duhovno-kulturnog i književno-umjetničkog izraza u snažnoj nacionalnoj, duhovnoj i kulturnoj identifikaciji Hrvata katolika zapadne Hercegovin Knjiga ima znanstvenu i stručnu vrijednost jer na znanstven i metodološki korektan način istražuje izvore koje potom književno-teorijski tematizira i kritički prosuđuje, izlažući relevantne spoznaje vezane uz epitafa na području zapadne Hercegovine. Autori su uspjeli na znanstven i opet jednostavan način prikazati bogatu antropološko-kulturnu dimenziju spomeničke epitafske baštine u Hercegovini. Epitafi se potvrđuje kao djelatan i jedinstven oblik rubno-književnih izričaja s kratkom literarnom formom, isklesanom u kamenu, Hrvata katolika u BiH, koji ujedno svjedoče o njegovu duhovnom i kulturnom biću kao dijelu njegove integralne katoličke duhovno-vjerničke 217

i hrvatske nacionalno-kulturne identifikacijske i identitetske iskaznice u BiH i Hrvatskoj. Knjiga je ujedno vrijedno znanstveno djelo i korisno stručno štivo koje osvjetljava hercegovački duhovni i kulturni prostor u novije vrijeme te donosi vrijedne spoznaje na području istraživanja rubno-knjiženih fenomena u Hercegovini.

Prof. dr. sc. don Ante Pavlović

218

II. Rukopis Noviji hrvatski epitafi na području zapadne Hercegovine autora prof. dr. sc. Mirne Brkić Vučina i dr. sc.

Gorana Zovka sadrži novije hrvatske epitafe iz zapadne Hercegovine. „Noviji“ u naslovu rukopisa odnosi se na vrijeme nastanka epitafa: od sredine 19. st. do danas. U opsežnom predgovoru autori ističu da je Mirna Brkić Vučina zapisivanje započela prije više godina na kolegiju Hrvatske usmene književnosti što se izvodi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Autori navode u Uvodnim razmatranjima da ih je na zapisivanje potakla knjiga Novi hrvatski epitafi u izdanju „Školske knjige“ iz 2007. u kojoj su sabrani epitafi s područja cijele Hrvatske, a manji dio epitafa zapisali su mostarski studenti na hrvatskim grobljima u Bosni i Hercegovini. Kako bi ostvarili svoju ideju autori su tijekom 2017. proveli višemjesečno terensko zapisivanje i istraživanje novijih epitafa koji se pojavljuju na nadgrobnim spomenicima u hrvatskim grobljima zapadne Hercegovine. Kako rukopis pokazuje, navedena su 2022 epitafa zabilježena na 128 istraživanih hrvatskih kršćanskih grobalja zapadne Hercegovine, u devet gradova: Čapljina, Čitluk, Grude, Livno, Ljubuški, Mostar, Posušje, Široki Brijeg, Tomislavgrad.

U Uvodnim razmatranjima autori obrazlažu epitafsku praksu na ovome području, navodeći bitne značajke hercegovačkih epitafa. Potom slijedi niz od 2022 epitafa iz svih 219

mjesta gdje su napisani navedena. Na svršetku rukopisa je precizno Imensko kazalo.

U obrazlaganju epitafske prakse ovoga područja, esejistički izdvajaju njihove strukturalne sastavnice i sadržajne i izražajne naravi. Navode da se u novijim epitafima u zapadnoj Hercegovini najčešće mogu naći brojni izričaji iz Biblije, odnosno ukupne kršćanske duhovnosti te autori naglašavaju da su hrvatski epitafi iznimno svjedočanstvo snage vjere i ukorijenjenosti u kršćanstvo kod Hrvata katolika u zapadnoj Hercegovini. Kao što je uobičajeno u epitafskoj praksi, većina je epitafa napisana u trećem licu, inpersonalno, premda su iznimno zanimljivi oni u prvom licu, u kojima progovara onaj koji je iskusio smrt onima koji će tek doživjeti takvo iskustvo. Glede napisa u epitafima, autori primjećuju da se često navode stradanja od partizana, da su preminuli žrtve komunističkog režima, četničkih zločina, a među novijim epitafima osobito su poginulim braniteljima u Domovinskom ratu. Tu se snažno ističe pokojnikovo rodoljublje, svojevrsni ponos da je svoj život dao za Domovinu i one koji ostaju iza njega. Ima epitafa, zabilježenih u zapadnoj Hercegovini, u kojima izbija i želja Hercegovaca, stoljećima rasijanih po bijelom svijetu, da „vječno počivalište“ nađu u svome zavičaju.

Kao što je uobičajeno u epitafima, autori primjerima to potvrđuju, da epitafi pokazju brojne izražajne nezgrapnosti, nepravilnosti i nesigurnosti u formulacijama. Iz stilistike apitafa navode uporabu tradicijske metafore, a najizražajnija je floristička. Deseci epitafa su napisani na njemačkom, engleskom, francuskom, španjolskom i latinskom jeziku. Najčešće se mogu naći epitafi na njemačkom 220

jeziku, što smatraju da je i odraz čestih migracija Hercegovaca u Njemačku u potrazi za boljim životom. Značajan dio uvoda polazi od činjenice da se u novijim hrvatskim epitafima na području zapadne Hercegovine često javljaju stilizacije natpisa sa srednjovjekovnih stećaka, autori smatraju da su epitafi, između ostalog, znak hrvatskog kulturnog kontinuiteta i identiteta na ovom prostoru jer se u gotovo svim epitafima osjeća ukorijenjenost Hrvata zapadne Hercegovine u hrvatsku kulturnu tradiciju, duboko poštovanje pokojnika i njihova naslijeđa, ponos i rodoljublje, kao i snažna vezanost u područja gdje žive.

Ovo je vrijedna građa koju su sakupili prof. dr. Mirna Brkić Vučina i dr. sc. Goran Zovko i ponudili gradivo za sva moguća daljnja istraživanja.

Prof. dr. sc. Stipe Botica

221

nakladnici Synopsis d.o.o.

Vlade Gotovca 4, Zagreb Synopsis d.o.o.

Maršala Tita 32, Sarajevo za nakladnike Ivan Pandžić Fadila Halvadžija recenzenti Prof. dr. sc. Stipe Botica Prof. dr. sc. don Ante Pavlović vlastita lektura i korektura oblikovanje i prijelom Branko R. Ilić

© Synopsis, d.o.o., Zagreb – Sarajevo Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez pismenog dopuštenja nakladnika ISBN 978-953-7968-79-3 (Zagreb) ISBN 978-9958-01-064-4 (Sarajevo) CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009947.

tisak Grafomark d.o.o., Zagreb Tisak dovršen u siječnju 2019.