Inteligencija Bube i Arnija by Borko Boranic

Borko Boranić - Tiberije

Inteligencija Bube i Arnija

Neobične priče o običnim životinjama za djecu i odrasle

Posvećeno Svim napuštenim životinjama koje nemaju topli dom

Sadržaj Predgovor

Arni, Buba i test inteligencije Prvi test

Arni, Buba i test inteligencije Drugi test

Arni, Buba i test inteligencije Četvrti test

Arni, Buba i test inteligencije Šesti test

Otvaraj ta vrata! Šest je sati!

Arni, Buba i test inteligencije Treći test Arni, Buba i test inteligencije Peti test

Arni, Buba i test inteligencije Sedmi test

24 41 58

Predgovor Zbirka neobičnih priča o običnim životinjama, nastavlja se na priče o kućnim ljubimcima za malu i

veliku djecu: «Azil za izgubljene pse privremeno je popunjen, molimo pokušajte kod susjeda», na zbirku

priča o običnim životinjama za djecu i odrasle: «Kako je Arni prestao piškiti kao curica» i na zbirku priča o

običnim životinjama za djecu i odrasle: „Samoborski huncuti“.

Sve četiri zbirke napisane su uz suradnju i na

poticaj dragog mi i ugodnog društva s Interneta. Drago mi i ugodno društvo veliki su ljubitelji životinja i svaki

od njih vlasnik je po najmanje jednog kućnog ljubimca. Ti se veliki ljubitelji životinja svakodnevno druže na internetskoj stranici s pjesničkim nazivom

Sve su priče u ovoj zbirci, kao i u prethodne tri,

istinite. Točnije, svaka se od pričica osniva na nečemu što se stvarno dogodilo u našem suživotu s običnim životinjama,

bilo

meni,

bilo

mojim

susjedima,

prijateljima i znancima.

Zasluga za sve četiri zbirke neobičnih priča

pripada običnim životinjama s kojima dijelimo ovaj svijet.

Životinjama, koje nam pružaju obilje ljubavi i

radosti, sretnih i manje sretnih događaja.

Životinjama, našim kućnim ljubimcima.

U sve četiri zbirke najviše je pričica upravo o našim kućnim ljubimcima. O Arniju i Bubu.

Ali i drugim životinjama, pretežno psima koje su

kao Buba i Arni pod neobičnim okolnostima našle topli i siguran dom. Njima

posvećena

ova

četvrta

zbirka

neobičnih priča o običnim životinjama. Jer, Arni i Buba obične su životinje, naši psi i ljubimci. Psi koji čak ni

krsnoga lista nemaju. Jer, oni su potomci nama nepoznatih roditelja.

Priča o Bubi počinje prije više godina, kada su

ljudi, svejedno koji, nabavili, bolje reći kupili vrhunsku 5

kujicu bobtaila. Po ne baš maloj cijeni. Htjeli su se baviti uzgojem pasa - bobtaila. Ali, zbog neiskustva, ili neznanja, što se sve može dogoditi kad kuji dođe vrijeme, nisu bili dovoljno oprezni, pa je prvi hofirant, neki škotski ovčar iz susjedstva, iskoristio priliku.

Tako su na svijet došli štenci pasmine «bobtail-

škotski ovčar» ili «škotski ovčar-bobtail», svejedno je.

Vlasnici su bili bijesni i htjeli su sve poubijati, odreći se svoje kuje i svašta još.

Slučaj je htio da su stanovali blizu mojega brata,

koji ih je uvjerio da leglo ostave i zadrže svoju ljubimicu.

Dečke iz tog legla još su nekako udomili, ali s

dvije ženkice to nije išlo. Na kraju, jednu je uzeo moj

brat, a drugu neki čiča iz njihova susjedstva. Bratova ženkica Rina, sada već s poprilično godina, prava je maza. I prilično sliči bobtailu. Kao i naši psi, slobodno šeće po kući i dvorištu.

Onaj čiča, koji je uzeo drugu ženkicu, iako je

jako voli, nije bio dovoljno oprezan kad je njoj «došlo

vrijeme». Tako je ona ubrzo postala mama, a bratova Rina teta.

No, tu su prste imali, ne samo škotski ovčar,

nego bogtepitaj kakvi križanci, čistokrvni uličnjaci.

Pasmina «bobtail-škotski ovčar-bogtepitaj». Ni jednom 6

se štencu nije mogla naći nekakva sličnost bilo kojoj pasmini.

Čiča je zadržao sve psiće i još bi ih imao, da ne

živi sam s nekoliko stotina kuna penzije. Hranio ih je onim što je i sebi jedino mogao priuštiti - žgancima.

Psići su bili slabi i neuhranjeni, a i mama im nije

bila u boljem stanju. To i nije bilo pravo leglo, i psići su polako jedan po jedan ugibali, a da im čiča nije

mogao pomoći. Nije imao ni za hranu, osim žganaca, a kamo li za veterinara i pravu pseću hranu.

To je saznao moj brat i doslovce u zadnji čas

spasio zadnjega psića, malu ženkicu.

Kako je nama u to vrijeme uginuo naš kućni

ljubimac, prekrasan rotweiler, Dark, brat nam je ponudio da usvojimo spašenu ženkicu. Tako smo i učinili.

U našu je kuću došla Buba. Jadna,

bila

bolesna,

uplašena,

mršava,

neuhranjena i samo je kunjala. Bilo je samo pitanje vremena kada će uginuti. Odveli smo je u veterinarsku stanicu.

I srećom, ovdje u našoj veterinarskoj stanici, radi

jedna mlada veterinarka, koja voli životinje. I sama ima dva psa. Ona nam je puno pomogla i sigurno je Bubi spasila život.

Počela

injekcijama

antibiotika,

vitaminskim preparatima, više ne znamo što je sve poduzimala.

Ipak, pokazalo se uspješnim. Buba se pomalo

oporavljala. Iako smo je hranili posebno pripremljenom hranom, teško ju je prihvaćala kad je bila naučena samo na žgance. Jela je jako malo, iako je bila u razvoju. Ipak, uspjeli smo je spasiti i sada je već više

od tri godine kod nas. Razvila se u umiljatog psa, zdrava je, živahna i vrlo inteligentna.

Bubu imamo i danas. Sada ima oko šest godina.

Prava je kućna ljubimica.

Arnija smo pokupili s ulice jedne subote poslije

podne pretprošloga ljeta, nakon što su nam susjedi dojavili da već nekoliko dana u susjedstvu luta nečiji pas.

Pojavio se na rubu šume iznad naše kuće. Prvi ga je spazio naš susjed i dalekozorom

ustanovio da je to velik pas i treba biti oprezan.

Kasnije smo ustanovili da pas baš i nije bio tako velik, ali u usporedbi s njihovom maltezericom susjedu se činio ogromnim. Naročito kad se gleda dalekozorom.

Pas bi se malo pojavio, pa se malo povukao u

šumu. Kao da izviđa je li na pravome mjestu. Tako smo se nekoliko dana igrali skrivača. 8

Susjed s dalekozorom bi ga opazio i digao uzbunu.

Dok bi se mi drugi sjatili, pas bi nestao. Već smo pomalo prestali vjerovati u postojanje

psa iz šume i zbijali šale na susjedov račun.

Da umjesto malih bijelih miševa vidi velikoga

crnoga psa. I to kroz dalekozor.

Sve dok se pas nije odvažio i spustio na ulicu do

naših vrata. Glad je vjerojatno učinila svoje.

Prva ga je spazila susjeda, prava vlasnica one

male maltezerice, supruga gospodina s dalekozorom.

I, odmah se skupilo društvo znatiželjnih susjeda.

Tajanstveni pas iz šume bio je stvaran. I, tu pred njima, veselo maše repom.

Ali, zagonetka je visjela u zraku. Čiji je psić?

Odakle je došao? Koje je pasmine? Koliko je star?

I jasno, samo od sebe, nametnulo se pitanje: što

s psićem?

Moja je supruga tada pozvala mene. Ono kao,

više ljudi više zna. A stvar je bila jasna k'o sunce. Psa ćemo zbrinuti mi. Po običaju. Privremeno, dok se ne nađe pravi vlasnik ili dobar udomitelj.

I tako se pas našao u našemu dvorištu. Odmah

smo se sprijateljili. Hranu je samo gutao, nije je ni žvakao. Očito, bio je vrlo gladan. 9

Bio je to štenac star oko 6 mjeseci. Kako ima dugu dlaku, bio je pun čičaka, pa smo

ga prvo morali mjestimično ošišati. Potom smo ga lijepo okupali i očešljali. I,

tajanstvenog

psa

šume

ispao

prekrasan štenac s velikom glavom, pokriven bogatim i mekanim crnim krznom.

Po fotografiji iz našega kinološkog priručnika

štenac je mogao biti francuski Briard. Doduše ovome našemu falilo je nešto krzna, koje smo zbog čičaka morali odrezati i skratiti.

Ali nije bilo sumnje, tajanstveni pas iz šume

pljunuti je francuski brijarski ovčar. Kasnije smo saznali da su to u nas vrlo rijetki psi. Prema

poznavalaca

drugim

psećih

izvorima

pasmina,

Arni

opažanjima nije

francuski

brijarski ovčar, nego bradati koli. U nas jednako vrlo rijetka pasmina.

No zagonetka je ipak ostala. Kako je tako rijedak pas dolutao iz šume, a ne iz

mjesta.

Vjerojatno ga je netko šutnuo pred odlazak na

godišnji odmor, ili izbacio iz auta na cesti u šumi iznad naše kuće, da ne bi našao put kući.

Nije imao ogrlicu niti je sobom donio bilo kakve dokumente o svojemu porijeklu. A bio je premlad da nam o tome išta kaže.

Ali je zato, jednako kao i Buba, postao naš kućni

ljubimac.

Arni je uvijek spreman na igru i šalu. Pravi

pravcati huncut. Nenadmašan u igri i šali. To ćete, uostalom, pročitati u pričicama o njemu i Bubi.

Arni, Buba i test inteligencije Prvi test Neki sam se dan dočepao knjige koja se zove

«Inteligencija pasa». Napisao ju je Stanley Coren.

Sadržaj knjige jako me je zagolicao. I, naravno,

htio sam izmjeriti inteligenciju Arnija i Bube. Kao

što

znate

mojih

prethodnih

priča,

ustanovio sam da je Buba jako inteligentna, a Arni također. To se razumije. Čak što više Arni je i ljevak

što potvrđuje njegovu inteligenciju. Bar tako kažu za ljude, ljevaci su inteligentniji od dešnjaka. Valjda to onda vrijedi i za pse. ako

Međutim, ono su bila moja osobna zapažanja, ali

provedem

test

osnovi

pisanja

priznatog

stručnjaka, to je već nešto drugo.

I, tako sam ja brže bolje otvorio 161. stranicu

spomenute knjige. Tamo je naime opisano kako se izvodi CIQ test. Lijepo piše da su testovi jednostavni i da sve zajedno ne mora trajati dulje od jednoga sata.

Kako mi imamo dva psa, ja sam za to testiranje

predvidio čak dva sata. Naravno, jedan pas, jedan sat. Dva psa, dva sata.

Pripremio sam sav pribor kojega prema knjizi treba pripremiti i napravio tablicu po uzoru na onu iz knjige.

Ali, odmah na početku pokazalo se da stvar ne

će biti tako jednostavna. Arni i Buba jednostavno su tražili da ih testiram istovremeno.

Arni je to potkrijepio jasnom činjenicom: «Ako u

školi profesor može testirati istovremeno tridesetak učenika, zašto onda Tiberije ne bi mogao istovremeno testirati samo dva psa? Po čemu se psi razlikuju od učenika?»

Tome se nije imalo što prigovoriti, i ja sam

odlučio testirati Arnija i Bubu zajedno. Tako ću odmah imati i usporedbu tko je od njih inteligentniji.

Sada vas moram malo upoznati s onime što piše

u knjizi. Najjednostavnije je da to prepišem, pa vam onda opišem kako su Arni i Buba rješavali testove. Evo prvoga testa. TEST 1

ispituje sposobnost učenja promatranjem koje pas svakodnevno primjenjuje u različitim situacijama i trebao ga je već steći u svom sadašnjem domu. Ovim testom ćemo na jednostavan način započeti testiranje adaptivne inteligencije vašeg psa. «Prvi

test

Izaberite dio dana u kojem psa obično ne vodite

u šetnju. Budite s njim u istoj prostoriji. Pas mora biti

budan, a kada vas pogleda tiho uzmite svoj kaput, ključeve i uzicu (ako je rabite) te ostanite na mjestu ne

prilazeći vratima. Ako pas odjuri do vrata ili vam priđe s očiglednim uzbuđenjem i zanimanjem, dajte mu 5

bodova. Ne učini li tako, krenite ravno prema vratima pa zastanite. Ako vam tada priđe, predviđajući odlazak

u šetnju, upišite 4 boda. Ako ne, snažnije pritisnite kvaku tako da se zvuk dobro čuje. Približi li se sada,

upišite 3 boda. Pokaže li zanimanje za ono što radite, ali ne dolazi do vas, dajte mu 2 boda. Ako se uopće ne obazire na vas, upišite 1.»

Sve sam ja to lijepo odradio kako piše u knjizi, i

evo kako su na tom testu prošli Arni i Buba.

Izabrao sam dio dana u kojem se ne ide u šetnju.

To je vrijeme nakon jutarnjeg jurcanja po brijegu, kada Arni i Buba još malo dodatno odspavaju zajedno. I ja s

njima, razumije se. Stao sam u sredinu dnevnog boravka i pogledao jesu li Arni i Buba budni. Bili su. Točnije probudili su se čim sam stao u sredinu sobe.

Odmah su me pogledali i očekivali što će se sada

dogoditi.

Kad sam bio siguran da su me pogledali, tiho sam uzeo vjetrovku, ali nisam stigao uzeti ključeve i uzicu, kako piše u knjizi.

Arni je odmah skočio s trosjeda, na kojemu je do

sada mirno ležao, odjurio do ulaznih vrata, sjeo i namjestio se da mu stavim ogrlicu. Veselo je čekao odlazak u šetnju.

Buba je također skočila, ali s fotelja, jer je Arni

ovaj puta zauzeo bolju poziciju. Međutim, Buba nije odjurila do vrata i nije se namjestila da joj stavim ogrlicu. Buba je šmugnula i sakrila se u svoje skrovište, za koje samo Arni zna gdje je.

I, moji su problemi počeli. Prema uputi iz knjige Arniju sam odmah u list za

ocjenjivanje

upisao

čistu

peticu.

odmah

predvidio da sam ja spreman za šetnju. To što sam

umjesto kaputa, kako piše u knjizi, uzeo vjetrovku, Arni je potpuno zanemario. Kad se ide u šetnju, ja uvijek oblačim vjetrovku. To da još nisam stigao uzeti

ključeve i uzicu, možemo pripisati Arnijevom brzom zaključivanju. Nije ga smetalo čak ni to što mi uzicu zovemo lajnom, i što s uzicom obično ide i ogrlica.

Ali, koju ocjenu upisati Bubi? Njezino ponašanje

nije bilo predviđeno u knjizi. Buba nije odjurila do

vrata, nije mi prišla s očiglednim uzbuđenjem i 15

zanimanjem, nije uopće pokazivala zanimanje za ono što radim, nije dolazila do mene.

Buba je jednostavno zbrisala i dobro se sakrila.

Da, kojim slučajem, i ona ne bi morala poći u šetnju.

Dok sam ja tako razmišljao je li to Bubino

ponašanje za ocjenu 1 ili je ona ipak predvidjela da bi

trebala poći u šetnju, pa se zato sakrila, Arni je već postao nestrpljiv.

Kao što znate, Buba ne voli ni ogrlicu, ni lajnu, a

još manje šetnju. Je li onda njezino skrivanje dokaz

predviđanja i time njezine inteligencije, to u knjizi gosp. Coren nije predvidio.

A, možda sam ja pogriješio. Možda sam trebao

testirati posebno Arnija i posebno Bubu.

Ali i tada bi se oni jednako ponašali. Arni bi se

odmah namjestio kod ulaznih vrata, radostan što se ide u šetnju, a Buba bi se sakrila, da ne bi morala ići u šetnju. Očito je da gosp. Coren nije imao prilike

upoznati psa kao što je Buba. A, možda ni psa kao što je Arni. He! He!

Ali, moji problemi s tim testiranjem, nastavili su

se.

Dok sam ja tako razmišljao i pripremao slijedeći

test, Arni je pred ulaznim vratima postao jako nestrpljiv.

Vratio se u dnevni boravak i povukao me rukom, ovaj prednjom šapom, za vjetrovku: «Hajde! Što čekaš? Idemo u šetnju!»

Nije mi preostalo drugo nego izvesti Arnija u

šetnju. Nismo još ni stigli do dvorišnih vrata, a Buba

se već izvukla iz svojega skrovišta i pojavila na

prozoru-izvidnici. Veselo nam je mahala, radosna što se uspjela na vrijeme sakriti i izbjeći šetnju.

Arni je ovom jutarnjom prekorednom šetnjom

bio

oduševljen.

Vodao

svim

mogućim

nemogućim putovima. I, naravno, redovito obilježavao uglove kuća, stupove, drveće, ograde. Ja sam se čudio odakle

toliko

materijala

obilježavanje.

priželjkivao, naravno, da mu toga materijala što prije ponestane, pa da se možemo vratiti kući.

I, sve sam nekako razmišljao kako ću to

testiranje privesti kraju, kad smo Arni i ja šetali gotovo dva sata. A, u knjizi piše da je za sve testove dovoljno jedan sat za jednoga psa.

Ako tako krene i s drugim testom, nadrljao sam. Ali, to ću vam opisati za koji dan. Nakon što se malo ugrijem i budem pripravan za test broj 2. Naravno, ako vas to zanima.

Arni, Buba i test inteligencije Drugi test Konačno sam malo došao k sebi od onoga

prvoga testa inteligencije, kojim sam testirao Arnija i Bubu.

Pročitali ste kako je prošao prvi test. Već sam pomislio da možda s tim testiranjem

nešto nije u redu, ili ja nešto pogrešno radim. Zato

sam htio napraviti dulju pauzu, pa pomno proučiti što u knjizi piše o inteligenciji pasa.

Ali, Arniju se izgleda testiranje dopalo. Ne ide se

često odmah ujutro u prekorednu šetnju. A, Arni jako voli šetnje.

Kad smo se tako jutros vratili s redovitoga

jutarnjeg jurcanja po brijegu, Arni me je odmah podsjetio: «Kakav je test danas na redu? Hoćemo li opet u šetnju?»

Nije mi preostalo drugo nego ponovno uzeti

knjigu u ruke i pripremiti drugi test.

Evo što u knjizi piše o drugom testu. TEST 2

sposobnost rješavanja problema. Potrebna vam je prazna limenka, komadić mesa i štoperica (ili sat sa sekundarom). Prvo pokažite «Ovaj

test

ispituje

psu komadić mesa i dozvolite da ga ponjuši. Potom ga naglašenim pokretima spustite na pod i pokrijte limenkom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa da uzme meso. Ukoliko vaš pas prevrne limenku i uzme

meso za manje od pet sekundi, dajte mu ocjenu 5; učini li to za pet do petnaest sekundi, upišite 4, za vrijeme od petnaest do trideset sekundi dajte mu 3

boda, a za trideset do šezdeset sekundi 2 boda. Pokuša li pas njuškajući oko limenke jednom ili dvaput

doći do mesa, ali ne uspije u tome ni nakon jedne minute, upišite mu 1 bod. Ako se uopće ne potrudi doći do hrane, upišite 0.»

Najavio sam Arniju i Bubi drugi test. Arni je

veselo sjedio i čekao što će se dogoditi, a Buba je bila pripravna šmugnuti i sakriti se bude li i

najmanjeg

znaka da bi trebalo poći u šetnju.

Sve sam lijepo pripremio. Uzeo sam praznu

limenku. Nije baš bila prava limenka, nego nešto slično, samo od papira, ona kutija od cedevite. Našao

sam i svoju staru štopericu, iz vremena kada sam se još bavio športom.

Ali, s mesom su se pojavile teškoće.

U knjizi piše samo komadić mesa. Ne piše mora li meso biti sirovo, kuhano ili pečeno. Mora li biti

govedina, teletina, svinjetina ili piletina. O kravljem ludilu, ptičjoj i svinjskoj gripi nisam htio ni razmišljati.

A, što je najvažnije nigdje nisam pronašao

podatak koliki je taj komadić. Pet deka, deset deka, pola kile?

Nije mi preostalo drugo nego pitati suprugu što

uopće imamo u hladnjaku.

Arni i Buba odmah su naćulili uši čim su čuli da

se spominje hladnjak. Znaju oni da se u tom hladnjaku svašta krije što oni jako vole.

Na moje iznenađenje u hladnjaku se našla samo

«samoborska salama». To vam je nekakav specijalitet, ne baš jeftin, i zato se reže samo u dućanu

specijalnom mašinom. Tako su šnite tanke poput flis papira. Može se gledati kroz šnitu. Ali, fino je.

Supruga je oštro protestirala na samu pomisao

da nekih pet ili deset deka toga skupoga specijaliteta treba dati Bubi i Arniju radi nekakvoga testa.

Ipak, našli smo zadovoljavajuće rješenje. Jednu od onih prešanih kostiju, koje Arni i Buba

dobivaju kao poslasticu uz moj doručak, umotali smo u onu jednu tanku šnitu «samoborske salame».

Arni i Buba već su se počeli oblizivati, jer

zamirisala je cijela kuhinja.

A, s obzirom da smo u salamu zamotali jednu od onih prešanih kosti, oni su odmah zaključili da će se netko od njih omrsiti. Gazdarica i gazda sigurno ne će jesti onu prešanu kost.

Kao što u uputi piše, dao sam Arniju i Bubi da taj

zamotuljak ponjuše.

Nisam trebao raditi nikakve naglašene pokrete,

kako piše u knjizi. Arni i Buba pažljivo su pratili što će se dogoditi s onom prešanom kosti zamotanom u «samoborsku salamu». Točno

po uputi, spustio sam taj mirišljivi

zamotuljak na pod i pokrio ga limenkom. Sada

sam

trebao

početi

mjeriti

vrijeme

potaknuti Arnija i Bubu da uzmu taj zamotuljak. Ali, ne lezi vraže!

Nisam još ni uzeo štopericu, a Buba je već

prevrnula onu limenku. Uopće je nisam trebao na to potaknuti, kako lijepo piše u knjizi.

Sada je test krenuo posve naopako. Umjesto da Buba pojede taj zamotuljak, kako je

predviđeno u knjizi, ona je samo pogledala Arnija.

Arni je pak zgrabio zubima taj zamotuljak i

smazao ga prije nego li sam ja uključio štopericu. Još je lijepo zahvalio Bubi, a da štoperica nije ni krenula.

Kome sada pripisati pet bodova, kako piše u knjizi?

Bubi jer je odmah prevrnula limenku ili Arniju jer

je ono ispod limenke odmah smazao? Ili, svakom dva i pol boda?

Nije mi preostalo drugo nego ponoviti test.

Ponovno sam lijepo zamotao drugu prešanu kost u drugi komadić salame, dao Bubi i Arniju da to ponjuše, stavio na pod i pokrio limenkom. I, sve se ponovilo.

Ali, ipak malo drugačije. Nisam stigao dohvatiti štopericu, a limenka je

već bila prevrnuta.

Ali, nije ju prevrnula Buba, kao prvi puta. Prevrnuo ju je Arni.

Arni je, doduše, prevrnuo limenku, ali nije

zgrabio

pojeo

onaj

zamotuljak

kao

prvom

pokušaju.

Arni je prevrnuo limenku, pogledao Bubu i

rekao: «Ovaj oblizek je tvoj. Sad si ti na redu!»

I, prije negoli sam ja uključio štopericu Buba je

smazala onu prešanu kost zamotanu u «samoborsku salamu.»

E, pa sad, ako sam prvi puta svakome zapisao po dva i pol boda, onda i Buba i Arni sada imaju svaki po pet bodova u ovome testu.

Ali, sve mi se nekako čini da ni ovaj test baš nije

prošao onako kako je to gosp. Coren zamislio.

Kako će proći treći test, saznat ćemo za koji dan. Sve se nekako bojim da ni ovaj puta ne će sve ići onako kako je to gosp. Coren zamislio.

No, pričekajmo, pa ćemo vidjeti.

Arni, Buba i test inteligencije Treći test Jutros je naše ranojutarnje jurcanje po brijegu

bilo kraće nego obično.

Uzrok skraćenom jurcanju je ona knjiga gosp.

Corena o inteligenciji pasa.

Točnije, testiranje inteligencije Arnija i Bube po

uputama iz te knjige.

Arni i Buba izletjeli su iz kuće kao obično.

Utrkivali su se tko će prije do vrha brijega. Ja sam se po običaju jedva dovukao do vrha strmine, a Arni i Buba

već

obavili

temeljitu

inspekciju

terena,

isprešnjofali su sva sumnjiva mjesta gdje se mogao

prosmucati nekakav uljez, i obavili sve svoje jutarnje potrebe, naravno.

Nisam se pošteno ni ispuhao na vrhu brijega,

nakon za mene napornoga penjanja, kadli su se Buba i Arni sjurili pred kućna vrata, sjeli i čekali da i ja stignem.

Tako nešto ne događa se svaki dan.

kuću.

Obično ja siđem prvi i pozovem Bubu i Arnija u Nije mi bilo jasno što se to događa sve dok

nisam i ja sišao pred kućna vrata. 24

«Hajde, otvaraj!» - požurivao me je Arni i dodao: «Kakav je test danas na redu? Hoće li biti kakvih oblizeka? Već mi sline cure. He! He!»

Nije bio jako razočaran kad sam mu rekao da

prvo moram proučiti upute iz knjige i pripremiti potreban pribor.

«Dobro, onda ćemo mi, kao i svako jutro, još

malo odspavati.» - mirno se složio Arni.

Buba je odmah sve shvatila i brže bolje uhvatila

mjesto za spavanje na trosjedu. Arni se morao pomiriti s foteljom.

Dok su moji ispitanici mirno spavali, ja sam

proučavao upute iz knjige. Evo što tamo piše. TEST 3

«Ovo je test pozornosti i prepoznavanja životne

okoline. Dok je pas izvan kuće, vi ili vaš pomoćnik premjestite namještaj u sobi koju dobro poznaje. Možete donijeti još nekoliko stolica, premjestiti veliki komad namještaja u sredinu sobe, staviti stolić u drugi kut ili stol iz kuta premjestiti u sredinu sobe. Bilo kako bilo to moraju biti uočljive promjene. Pokušajte premjestiti barem pet stvari. Tada uvedite psa u sobu i počnite mjeriti vrijeme, ali nastojte biti tihi i nemojte se micati. Uoči li pas u roku od petnaest sekundi da se 25

u sobi nešto izmijenilo te počne istraživati ili njuškati po premještenim stvarima, dajte mu 5 bodova. Ako razlike primijeti u roku od petnaest do trideset sekundi

upišite mu 4 boda. Treba li mu za to trideset do

šezdeset sekundi, upišite 3. Gleda li po sobi oprezno, kao da je uočio promjenu, ali ništa ne istražuje dajte

mu ocjenu 2. Ukoliko prođe cijela minuta, a pas još uvijek ništa ne primjećuje, upišite 1.»

Ovaj test priredio mi je velike probleme, tako da

sam tek sada malo došao k sebi.

Prvo. Kako dobiti Bubu i Arnija izvan kuće i

istovremeno premještati namještaj u sobi. U knjizi piše da to moram uraditi ja ili moj pomoćnik. Ali, kako u

mojim godinama premještati težak namještaj bez nečije pomoći, to u knjizi ne piše.

Konzultirao sam se sa suprugom.

I, tu sam počinio kardinalnu pogrešku. Čim

supruga

čula

ovo

premještanju

namještaja zasjale su joj oči. Jer, raspored namještaja

u našem dnevnom boravku ona bi mijenjala najmanje jednom mjesečno, ako već ne jednom tjedno.

A, ja pak mrzim premještanje namještaja i

ovakav raspored je u dnevnom boravku najmanje nekoliko godina.

I, moja supruga više uopće nije gunđala protiv mojega testiranja inteligencije Arnija i Bube, kao što je

to činila jučer kad se morala odreći onih bijednih nekoliko šnitica «samoborske salame». Čak što više, izjavila je, da smo sve to trebali učiniti ranije.

Odmah mi je naredila: «Ovaj ormar ide u drugi

kut sobe, trosjed ide na onaj zid gdje je bio ormar, a moj fotelj ide malo bliže televizoru.»

Jedva sam je obuzdao i pozvao se na Corenovu

knjigu, gdje lijepo piše da za vrijeme razmještanja namještaja Arni i Buba moraju biti izvan kuće.

Sada je trebalo dobiti Bubu i Arnija u dvorište,

što su oni oboje ovaj puta odbili, očekujući oblizeke pri testiranju.

Nije nam preostalo drugo nego pričekati poštara. Ako ste pomislili da će poštar pričuvati Bubu i

Arnija za vrijeme dok mi premještamo namještaj, prevarili ste se.

Prvo će Saba, to je ona kujica iz susjedne ulice,

dojaviti Bubi da dolazi poštar. Tada će Buba pozvati Arnija i oboje će kucati po vratima da ih pustimo na

dvorište. Tamo u najdaljem kutu postavit će zasjedu

poštaru da ga propisno isprepadaju. Tek će se tada mirno vratiti u kuću i nastaviti sa spavanjem.

Od vremena kada se Saba prvi puta oglasi, pa do dolaska

poštara

treba

otprilike

petnaestak

dvadesetak minuta. Toliko naime treba poštaru da stigne iz Sabine u našu ulicu. Dodamo li tome vrijeme

koliko će Arni i Buba plašiti poštara, očito je da ćemo stići ispremještati sav namještaj u dnevnom boravku.

Tako smo mi lijepo čekali poštara, a Buba i Arni

mirno su spavali. Kao i svakoga jutra.

I, dogodilo se točno kao što sam vam opisao. Za vrijeme dok su Arni i Buba plašili poštara, mi

smo ispremještali namještaj u dnevnom boravku.

Kako je to izgledalo, bolje da vam ne opisujem.

Ali, sigurno je da su promjene bile uočljive. Točno kako piše u knjizi. Supruga je inzistirala da ispremještamo i više od pet stvari, kako piše u knjizi. Jer,

ipak,

premještanje.

ona

jedva

dočekala

takvo

Bubu i Arnija nismo trebali uvoditi u sobu, kako

piše u knjizi. Oni su došli sami, kao i obično, nakon

što dobro isprepadaju poštara. Samo im je trebalo otvoriti vrata.

I, moj je test počeo.

Arni i Buba ušli su u sobu, ja sam počeo mjeriti vrijeme, bio sam tih kao miš i nisam se micao. Točno kako piše u knjizi.

Sada sam samo čekao kada će ili Buba ili Arni uočiti da se u sobi nešto promijenilo i njuškati po premještenim stvarima.

Tek mi je sada sinulo da bi test mogao poći

naopako. Jer, ako Arni počne nešto njuškati, onda on

to obično i obilježi. A, onda sam nadrljao. Umjesto da mjerim vrijeme morat ću brisati Arnijeve oznake. Ali, Arni me je toga poštedio.

Kad je ušao u sobu, malo je zastao i pričekao da uđe i Buba.

Oboje su malo iznenađeno gledali što se to u

sobi dogodilo.

Buba je samo progunđala: «Bože! Kakav nered.

Tko li će to sada srediti?»

I, još jednom dobro pogledala kako je sada

razmješten namještaj. Arni

pak

iskoristio

Bubinu

sklonost

urednosti.

Odmah je uočio da je u nešto povoljnijem

položaju od Bube glede trosjeda, na kojem, nakon

plašenja poštara spava onaj tko se prvi na trosjed uvalja.

Arni je bio nekoliko koraka bliži. I to je odmah

iskoristio i zadovoljno se uvaljao na trosjed.

Bubi nije preostalo drugo nego uhvatiti mjesto na gazdaričinom fotelju, koji ovom prigodom nije bio

čuvan. Gazdarica se naime povukla u kuhinju da ne pokvari rezultate testa.

Cijelo to osvajanje što povoljnijeg položaja za

spavanje trajalo je manje od desetak sekundi.

Buba je odmah zaspala, a Arni me je, prije nego

li je zaspao, podsjetio: «Probudi nas kad počne test.» S ovim sam testom očito nešto pogriješio.

Ili su Buba i Arni tako bedasti da se nisu htjeli

ponašati onako kako je to u knjizi opisano.

Uopće nisu počeli istraživati i njuškati po sobi.

Oni su odmah uočili da je netko u sobi napravio strahoviti nered.

To je naročito zasmetalo Bubu. Urednu po

prirodi.

Buba i Arni uopće nisu gledali po sobi oprezno,

kako bi to po uputama u knjizi trebali učiniti.

Uopće nisu ništa istraživali, kako to piše u knjizi. Samo su gledali gdje su njihova mjesta za

spavanje. Tu je Arni bio nešto malo brži od Bube i odmah uočio da će lakše osvojiti trosjed. I, to je učinio.

Što da sada upišem kao ocjene Bubi i Arniju? U

knjizi čak ni ne piše da bi pas mogao zaspati za

vrijeme testa na svojem omiljelom trosjedu ili fotelju, 30

nakon što je odmah shvatio da će netko drugi sve to, neuredno porazmješteno, morati pospremiti. I tada je počelo.

Supruga je zadovoljna ušla u dnevni boravak i

odmah

natjerala

ponovno

razmještanje

namještaja. Ovaj komad ovamo, ovaj onamo. Ne, ovome je bolje mjesto ovdje, itd.

Poslije svake kombinacije zadovoljno bi se

okrenula u boravku, a Arni, Buba i ja samo smo čekali kada će je proći euforija razmještanja namještaja.

I, prošla ju je. Tek negdje poslije podne. Prije

početka one TV sapunice.

Stala je na sredinu sobe, nekoliko puta se

okrenula, i zadovoljno rekla: «Ha! Vidiš kako je sada bolje nego prije.»

Buba, koja se također nekoliko puta okrenula

oko sebe, samo me je začuđeno pogledala. Ali, kao pristojna dama komentar je zadržala za sebe.

Arni, međutim, nije mogao prešutjeti: «Pa, sada

je upravo onako kako je bilo jutros prije razmještanja.»

I, onda, malo nezadovoljan, onako više za sebe

dodao: «Evo, zbog toga razmještanja propao nam je cijeli jedan dan da nismo odradili nikakav test.»

A, ja ne znam kakve ocjene za Bubu i Arnija da upišem u onu tablicu, kad takvo njihovo ponašanje u knjizi uopće nije predviđeno.

Arni, Buba i test inteligencije Četvrti test

Jutros me je Arni probudio jako rano. Nešto prije šest sati. U samo svitanje. To se već dugo nije dogodilo. Arni se upristojio i ne budi me više tako rano. Čak se dogodi da se ja probudim i izvučem iz kreveta prije negoli Arni stigne do mojega kreveta.

Nisam bio siguran sanjam li ili sam već budan.

Ta još je bio sumrak, a Arni me je propisno drmusao.

«Hajde! Ustaj!» - požurivao me Arni: «Samo što

nije svanulo, a ti si još u krevetu.»

«Zašto ja ne bih smio biti u krevetu, kad je tako

rano?» - bunio sam, se onako bunovan i pospan.

«Zar si zaboravio?» - čudio se Arni: «Pa, već

nekoliko dana nismo odradili nikakav test.»

Kad sam se konačno nekako izvukao ispod

toploga pokrivača, Arni je povjerljivo šapnuo: «Moramo biti tihi, da ne probudimo gazdaricu. Znaš, u hladnjaku je ostalo još one fine salame.»

Tu smo dakle. Arniju očito ona «samoborska

salama» nije dala spavati.

Dalje je teklo sve kao i svakoga jutra. Arni je

prvo nadzirao moje umivanje i jutarnju toaletu. 33

Potom smo svi troje izišli na brijeg. Mislim Buba, Arni i ja. Supruga je za to vrijeme mirno spavala. Kao i obično.

Tada smo nahranili ptičice i doručkovali, uz

česte i čeznutljive poglede Bube i Arnija prema hladnjaku.

Jasno je zašto. Tamo, u tome hladnjaku, ostalo je još nešto one

fine «samoborske salame». A, tu salamu Arni i Buba ne dobivaju za doručak, nego su se samo omrsili kad smo provodili onaj test sposobnosti rješavanja problema.

Nakon što smo doručkovali, Arni i Buba nisu se

kao obično uvaljali jedan na trosjed, a drugi na fotelj, da još malo odspavaju, kao što to čine svakoga jutra.

Sada su oboje gledali čas prema hladnjaku, čas

prema polici koja dijeli kuhinju od dnevnog boravka.

Zašto su čeznutljivo gledali prema hladnjaku bilo

mi je odmah jasno. «Samoborska salama».

Što je bilo na toj polici otkrio sam čim se digao

od stola.

Tamo je stajala Corenova knjiga «Inteligencija

pasa», još od onoga dana kada sam dobio muskulfiber za

vrijeme

premještanja

boravku.

namještaja

dnevnom

Sve mi se nekako čini da su Arni i Buba vrlo brzo povezali Corenovu knjigu s oblizekima iz hladnjaka.

Očito je da su oboje očekivali novi test. Test u

kojem

će

salamom».

ponovno

omrsiti

«samoborskom

Čim sam dohvatio knjigu, Buba i Arni sjeli su uz

mene i napeto čekali kada ću otvoriti knjigu. I, hladnjak odmah potom. Naravno.

Ali, nisam otvorio hladnjak. Otvorio sam samo knjigu. I pročitao četvrti test. Evo što sam pročitao. TEST 4

«Ovim testom opet ćemo provjeriti sposobnost

rješavanja problema. Trebat će vam veliki ručnik, manji pokrivač ili neki veći komad teže tkanine. Kada je pas budan i aktivan, dajte mu da ponjuši ručnik. Brzim i spretnim pokretom koji ste ranije uvježbali, prebacite mu tkaninu preko glave i ramena. Počnite mjeriti vrijeme i promatrajte u tišini. Uspije li se pas osloboditi u roku od petnaest sekundi, dobit će 5 bodova; za petnaest do trideset sekundi zaslužit će 4 boda, za trideset do šezdeset sekundi dajte mu 3 boda, za minutu ili dvije samo 2 boda. Ukoliko ni nakon dvije minute ne uspije zbaciti pokrivač, upišite mu bod.» 35

Ogledao sam se po blagovaonici, i odmah riješio

problem potrebnog pribora. Nisam trebao tražiti nekakav pokrivač ili komad teže tkanine.

Odabrao sam veliki ručnik. Ne samo jedan, nego

dva. Dva velika ručnika.

Jedan je Bubin, a drugi Arnijev. Bubin roza boje,

Arnijev plave. Da bi se moglo znati koji je čiji. Oba su bila, kao i obično, uredno prebačena preko naslona

klupčice u blagovaoni. Njima brišemo Bubu i Arnija kad dođu iz dvorišta u kuću mokri od kiše, ili kad im krzna čistimo od snijega.

Po uputi iz knjige Buba i Arni trebali su biti

budni i aktivni.

Budni su bili. To je bilo očito iz njihovih pogleda

prema hladnjaku. Znači li to da su i aktivni, nisam siguran. Jer, bili su posve mirni.

Prema uputi iz knjige trebao sam Arniju i Bubi

dati ručnike da ih ponjuše i potom im spretnim pokretom koji sam ranije uvježbao nabaciti ručnik preko glave. Vježbati nisam trebao, jer sam se do sada

dovoljno nabrisao Bube i Arnija kad bi mokri od snijega ili kiše ušli u kuću.

Čim sam se toga sjetio, odmah sam se i

zabrinuo.

I, taj će test sigurno poći naopako. Jer, kao što sam ja uvježbao nabaciti ručnik na

Bubu ili Arnija, tako su i Buba i Arni navikli na tu

proceduru. Jer bez nje ne smije se ući u sobu i uvaljati

na trosjed ili fotelj. Oboje bi pri brisanju mirno sjedili i čekali dok ja ne bih rekao: «Dobro je! Sada na spavanje.»

Sigurno je da ni Buba ni Arni ne će sami pokušati

zbaciti taj ručnik s glave, kad znaju da za vrijeme brisanja moraju mirno sjediti tako dugo dok im ja ne

skinem ručnik s glave i odobrim dodatno jutarnje spavanje.

Već sam htio odustati od toga testa, jer će

prema tom testu Arni i Buba ispasti potpuno bedasti.

Ipak, predomislio sam se. Idemo s testom, pa

makar morao čekati pola sata, da Arni ili Buba postanu

nestrpljivi, i svaki sam sebi skine ručnik s glave. To tim prije što u knjizi piše da pritom moram biti potpuno tih. Ja im obično tepam dok ih brišem, pa možda ipak, zbog tišine, testom dobijem nekakve rezultate.

Kako je gornji ručnik bio Bubin, prvo sam ručnik

spretnim pokretom, kako piše u knjizi, nabacio Bubi preko glave.

Sada su Buba i Arni očekivali da ću prvo dobro

izbrisati Bubu, a potom Arnija. Kao i obično. 37

Ali, ipak nije bilo kao obično. Ipak sam nešto previdio.

Dok sam se ja okrenuo da dohvatim Arnijev ručnik, u namjeri da ručnik spretnim i uvježbanim

pokretom prebacim Arniju preko glave, Arni je u trenu zaključio: «Danas ne pada kiša, nismo se valjali po snijegu. I Buba i ja posve smo suhi. Ne treba nas

brisati. Očito je da nas gazda zove na igru. Još k tome u kući.»

Nisam se potpuno ni okrenuo već je Arni

zubima dohvatio onaj Bubin ručnik, spretnim pokretom skinuo ga s Bubine glave i odjurio s njime u dnevni boravak.

Buba je, vjerojatno, zaključivala kao i Arni: «Aha,

znači sada se smijemo natezati i u dnevnom boravku, ne samo na dvorištu.»

Prije nego li sam se ja snašao Buba je već jurila

dnevnim boravkom za Arnijem.

Stigla je Arnija i dohvatila zubima drugi kraj

onoga ručnika s kojim je mahao Arni. I, počelo je natezanje.

Malo je nadjačao Arni, malo Buba, pa su tako

navlačili onaj ručnik cijelim dnevnim boravkom.

Ali, kako takva igra i među djecom brzo izmakne

kontroli, tako se to dogodilo s Bubom i Arnijem. 38

Začas je soba bila u strahovitom neredu i tko zna koliko bi to natezanje potrajalo da u žaru igre Arni i Buba nisu srušili jedan visoki stalak za cvijeće.

To samo po sebi ne bi bilo tako strašno, da se

na vrhu toga stalka nije nalazio veliki glineni lonac s jednom lijepom fuksijom. A, tu je fuksiju supruga nedavno presadila iz manjeg u veći lonac. I, dodala puno fine crne zemljice. Da fuksija bolje raste.

I sada je sve to krasilo sredinu dnevnoga

boravka. Preko onoga ručnika ležao je stalak za

cvijeće. Krhotina onoga glinenog lonca bilo je posvuda. A, sve to obilno je krasila fina sipka zemlja crnica iz

onoga slupanog lonca za cvijeće. Na vrhu svega ponosno je stajala fuksija iz toga lonca.

Siguran sam da se sve to dogodilo u vremenu

kraćem od petnaest sekundi, iako nisam uspio uključiti štopericu.

Samo, kome da upišem onih pet bodova?

Arniju, koji je munjevito oslobodio Bubu onoga ručnika? Još prije nego što sam ja počeo mjeriti vrijeme.

Ili, Bubi koja je u manje od tih petnaest sekundi,

predviđenih za pet bodova, uhvatila drugi kraj toga ručnika s kojim je Arni jurio po sobi?

A, možda sebi, jer sav je taj nered trebalo vrlo brzo pospremiti i to prije nego što stigne supruga, koju je buka iz dnevnoga boravka sigurno probudila.

Jer, mora se priznati, to bi zaista bio dobar test

sposobnosti rješavanja problema.

Kako taj test nisam mogao riješiti niti za pola

sata, dobio sam umjesto bodova, obilnu porciju jezikove juhe. O toj jezikovoj juhi, kojom me je supruga «nagradila» radije ne bih pisao.

Arni, Buba i test inteligencije Peti test Već sam pisao kako je neslavno prošao test broj

četiri. Ne samo da sam imao grdne muke da sve u sobi

dovedem u red, već sam pobrao obilnu porciju «jezikove juhe».

A, što je najgore dobio sam zabranu provođenja

bilo kakvih daljih testova inteligencije Bube i Arnija.

I, da to najgore bude čvrsto zacementirano, i

meni onemogućeno

daljnje testiranje inteligencije

Arnija i Bube, knjiga gospodina Corena «Inteligencija pasa» netragom je nestala. Uzalud sam je ja potajice

tražio među raznim ženskim časopisima, kuharicama i sličnoj ženskoj literaturi, gdje sam očekivao da ju je

supruga sakrila. Sve u namjeri da je bar pročitam do kraja, kad već ne smijem testirati Arnija i Bubu.

Kad sam već potpuno izgubio nadu da ću knjigu

naći, i prestao je tražiti, pukim sam je slučajem našao. Bila je skrivena tamo gdje je ja nikada ne bih tražio, među mojom stručnom literaturom o robotima.

Odlučio sam pročitati je potajno do kraja i ne

izvoditi više nikakve testove. Koji su svi do sada pošli nekako krivim smjerom, o čemu gospodin Coren sigurno nije ni sanjao.

Ali, kad sam pročitao peti test, vrag mi nije dao mira. Test je tako bezazlen da jednostavno ne može

krenuti pogrešnim smjerom. Može samo dati bilo pozivne ocjene Bubi i Arniju, bilo ih ostaviti bez ijednog osvojenog boda.

Ipak, za svaki slučaj, odlučio sam taj tesat

provesti rano izjutra, odmah nakon jurcanja Arnija i Bube po brijegu, a prije nego li se moja supruga probudi.

Moram priznati da mi baš test kojim «otkrivamo

pasju sposobnost socijalnog učenja, tj.

koliko brzo

pas može shvatiti društvene odnose» i nije bio potpuno jasan. Što će ustvari taj test pokazati? Uostalom

gospodin Coren.

pročitajte

što

tome

piše

sam

TEST 5 «Ovim

testom

otkrivamo

pasju

sposobnost

socijalnog učenja, tj. koliko brzo može shvatiti društvene odnose. Izaberite trenutak kada pas sjedi udaljen od vas oko dva metra, ali mu nije izričito naređeno da ostane na mjestu. Zagledajte se u njega. Kada vas pogleda, nabrojite u sebi do tri, a potom mu se široko nasmiješite. Približi li vam se mašući repom, dajte mu ocjenu 5. Ako dođe, ali to učini polako ili pak 42

samo krene, ali ne maše repom, upišite 4. Ustane li, ali ne prilazi, dobit će 3 boda. Ako se pas udaljava, upišite 2 boda. U slučaju da se pas uopće ne obazire na vas dajte mu bod.» Prvo mi je bilo nejasno koliko se široko moram

nasmijati. Od uha do uha ili samo nekako napola? Što će iz toga Buba ili Arni shvatiti?

Ako se ja smijem od uha do uha znači li to da

sam ja u našim kućnim «društvenim odnosima» glavni, pa će to Buba ili Arni prepoznati i odmah mi prići mašući repom?

Ili će ocijeniti da moje smiješenje od uha do uha

znači da im se radi nečega smijem, pa će se uvrijediti? Onda mi se sigurno neće približiti i mahati repom.

Osim toga pojavio se još jedan problem. Prema

opisu zadatka, pas bi morao ostati sjediti bez da mu «nije izričito naređeno da ostane na mjestu». Ni Bubi ni

Arniju nikada nismo naređivali da ostanu na mjestu, pa oni takvu naredbu uopće ne poznaju. Utješno je bilo da im ipak to «nije trebalo biti izričito naređeno», pa sam

zaključio da je to jednako kao da takva naredba izostane, i Arni i Buba je ne moraju poznavati.

Ali, kako sad smjestiti Bubu ili Arnija dva metra

od sebe i još k tome da sjede, nije mi bilo jasno. Jer, 43

Buba i Arni samo kad spavaju mogu biti od mene udaljeni dva ili više metara. Kad su budni, onda ili prepadaju poštara, ili laju na prolaznike ili susjedove mačke, ili nepoznate pse koji zalutaju u našu ulicu.

Ne sjećam se da su sjedili dva metra od mene

potpuno mirni, kako bi to prema testu trebali.

Tada sam se dosjetio. Arni i Buba poslije

jutarnjeg jurcanja po brijegu još malo pridrijemaju na trosjedu ili fotelju, a kada je toplo traže hladna mjesta na podu.

To je ono pravo, zaključivao sam. Kad Arni i

Buba budu zaspali, ja ću stati negdje oko dva metra ili od Arnija ili od Bube, pa kad se oni probude to bi onda moglo biti kao da sjede dva metra od mene, bez da im je to «izričito naređeno». Buba

zavukla

ispod

mojega

stola

kompjutorom. To joj je u zadnje vrijeme najmilije mjesto.

Arni je, pak, zauzeo mjesto na sredini dnevnoga

boravka i ispružio se po tepihu od jednoga kraja do drugoga.

Kako

ovaj

test

Arnijev

položaj

bio

pogodniji, stao sam nekako oko dva metra od Arnija, i čekao. Kad se Arni probudi bit će to nekako situacija

koju je opisao gospodin Coren. Samo što Arni ne će sjediti nego ležati.

Ali, kad otvori oči, ja ću se široko nasmiješiti, pa

ćemo onda vidjeti hoće li on iz toga mojega širokog

osmjeha odmah shvatiti da sam ja glava kuće u tim našim kućnim «društvenim odnosima», kako je to gospodin Coren lijepo napisao.

Jer to mi se ipak činio pravi cilj ovoga testa.

Jedino sam bio malo zabrinut što će biti ako se Buba probudi prva. Jer ona je od mene bila udaljena više od dva metra. Pitanje je vrijedi li široki osmijeh i

na veće udaljenosti od dva metra. To gospodin Coren nije napisao.

Arni se ipak probudio prvi. Otvorio je jedno oko i

pogledao me nekako začuđeno, jer nije bio navikao da ja stojim nasred dnevnoga boravka i gledam što on radi.

Sada je prema uputama gospodina Corena

trebalo brojati do tri i široko se nasmiješiti.

Ali to mi Arni nije dozvolio. On je vjerojatno

razmišljao ovako: «Kad gazda stoji nasred sobe i gleda me, onda me sigurno hoće počešati.»

I, prije nego li sam ja nabrojio do tri i široko se

nasmiješio, Arni je onako ležeći počeo mahati i tući repom po podu. Potom je skočio, sjeo pokraj mene i 45

rekao: «Evo me, tu sam! Sad me počeškaj prvo malo iza uha, a onda po trbuhu. Sad se bum ja namestil kak treba.»

Tako sam ja, bez da sam stigao nabrojiti do tri i

široko se nasmiješiti, počeo češkati Arnija, koji je od uživancije samo nekako potiho i zadovoljno gunđao.

To mi se baš i nije činilo kao da sam ja ispao

gazda u ovim «društvenim odnosima», nego upravo suprotno, servis za češkanje Arnija.

Ali, da, kad bi bilo samo za Arnija. Sve to što je

radio Arni

odmah je probudilo Bubu. Ni tada nisam

trebao brojiti do tri i široko se smiješiti. Buba je začas skočila, sjela mi s druge strane, lijepo počela mahati

repom i povjerljivo mi prišapnula: «Imaš još jednu ruku. Možeš i mene malo češkati iza uha.»

Tako sam ja lijepo jednom rukom češkao Arnija

po trbuhu, a Bubu iza uha i razmišljao je li gospodin

Coren mislio upravo na takve «društvene odnose» i na upravo takvu «pasju sposobnost socijalnog učenja».

Kad sam već mislio da je to rezultat testa i da su

Buba i Arni brzo «socijalno naučili» da sam u našim «društvenim odnosima» ja gazda u kući, dogodilo se

nešto nepredviđeno. To nisam pročitao nigdje kod gospodina Corena.

Odjednom, Buba je naćulila uši. Za njom je to učinio i Arni. Tada su oboje skočili, počeli jako mahati

repovima i odjurili stepenicama u potkrovlje, prema našoj spavaćoj sobi.

Tamo su se oboje počeli umiljavati mojoj supruzi

koja se upravo probudila i ustala iz kreveta.

A, moja supruga o tome testu nije znala ništa,

bila je od Bube i Arnija udaljena više od dva metra. Nije

brojila do tri. Niti se je široko nasmiješila. Ali, Buba i Arni veselo su mahali repovima u umiljavali joj se.

Tek tada mi je sinulo što je ustvari mislio

gospodin Coren s onim «pasja sposobnost socijalnog učenja» i koliko brzo pas može shvatiti «društvene odnose».

I Buba i Arni brzo su, ako već ne i mnogo prije

ovoga testa, svojom sposobnošću «socijalnog učenja», shvatili tko je pravi gazda u našim kućnim «društvenim odnosima».

Trebam li napisati tko je to?

Arni, Buba i test inteligencije Šesti test Jutrošnje ustajanje prošlo je kao i obično. Prvo

me je Arni lijevom rukom, ovaj šapom, podsjetio da bih mogao propustiti sunčev izlazak. Onda je Arni kontrolirao jesam li se umio, oprao zube, dobro se obrijao i uredno obukao.

Tada smo svi troje, Arni, Buba i ja sišli u

prizemlje. Otvorio sam Bubi i Arniju vrata da mogu izletjeti na brijeg. Arni i Buba obavili su sve svoje

potrebe uključivši malo jurcanja i preispitivanja terena. Da slučajno nije noću našim brijegom prolazio nekakav uljez.

Kao i obično. Ali, ipak nije bilo kao obično.

U tom Arnijevom i Bubinom jurcanju ja nisam sudjelovao. Dobio sam dodatnu zadaću.

Nahraniti susjedova mačka. Susjedi su, naime,

na dulje vrijeme morali otputovati, pa su svojega mačka, ljubimca, ostavili nama na čuvanju, točnije na košti. Jer, mačak ima svoje mjesto u susjedovoj kući, pa ga je potrebno samo nahraniti. Umiti se zna sam. Još nešto nije bilo kao obično. Evo što se dogodilo.

Kad su se Buba i Arni nauživali brijega, svi smo zajedno ušli u kuću i zauzeli svako svoje mjesto za dodatno spavanje. Jasno, osim susjedovog mačka.

Arni je bio najbrži, pa se uvaljao na trosjed, Buba

je uhvatila Arnijev fotelj, a ja sam se nekako sklupčao u fotelju iz kojega gazdarica svaku večer gleda TV.

Gazdarica je za to vrijeme još spavala snom

pravednika. Ipak, još se nije posve razdanilo.

Tek što sam zaspao, u ne baš udobnom

položaju, osjetim kako me netko povlači za ruku. Kad

sam nekako otvorio oči ugledao sam Arnija kako sjedi pokraj fotelja i povlači me za ruku. To već nije bilo uobičajeno.

Još nešto nije bilo uobičajeno.

Uz Arnija je sjedila Buba. Oboje su veselo meli pod repovima, izmjenjivali značajne poglede i gledali u mene, kao da mi kažu: «Hajde ustaj, treba još nešto uraditi.»

Nije mi preostalo drugo nego dići se iz fotelja i

vidjeti što to Buba i Arni smjeraju.

Arni je odmah krenuo prema polici na kojoj

odlažemo novine, razne časopise i knjige koje se povremeno čitaju.

Ja sam se uputio za Arnijem. Iza mene išla je Buba, da se ja kojim slučajem ne bih predomislio i vratio na spavanje.

Što li su to smislili Buba i Arni, kad su me ovako

kao nekakvoga okrivljenika doveli do one police?

Kod police, oboje su sjeli i uprli poglede na treću

policu. A, na toj trećoj polici isticala se Corenova knjiga o inteligenciji pasa.

I, upravo su u tu Corenovu knjigu Buba i Arni

uprli poglede. Gledali su čas u knjigu čas u mene.

Odmah mi je bilo jasno što su to oni smislili. Već dugo nismo odradili nikakav test na temelju

uputa iz te Corenove knjige.

E, pa kad su mi Buba i Arni na tako jasan način

pokazali što žele, nije mi preostalo drugo nego uzeti knjigu i potražiti gdje smo ono stali s testiranjem.

Oznaka u knjizi bila je na stranici gdje počinje

opis šestoga testa inteligencije pasa. Evo što sam tamo pročitao.

TEST 6 Ovaj test rješavanja problema sličan je drugom

testu, ali je malo teži. Glavna razlika je u tome što

zahtijeva nešto više spretnosti. Treba vam mali ručnik 50

ili kuhinjska krpa (nemojte uzeti veliki ručnik koji ste koristili u četvrtom testu). Pokažite psu komad hrane – odlično će poslužiti keks za pse. Neka ga ponjuši i

gleda oko pet sekundi. Zatim ga, vrlo naglašenim

pokretima, stavite na pod i, dok pas gleda, pokrijte ga ručnikom. Počnite mjeriti vrijeme i potaknite psa da uzme keks. Ukoliko ga pronađe u roku od petnaest sekundi, dajte mu 5 bodova; uspije li to učiniti za

petnaest do trideset sekundi, upišite 4; vrijeme od trideset do šezdeset sekundi ocijenite s 3 boda, a za

minutu ili dvije dajte mu dva boda. Ako pas pokuša doći do zalogaja, ali odustane, upišite 1, a ukoliko ga ne pokuša tražiti čak ni u roku od dvije minute, upišite 0. Čim sam pročitao da mi je za provođenje ovoga

testa potreban ručnik, smrknulo mi se pred očima. Vjerujem da se sjećate kako je završio test za kojega gosp. Coren piše da je lakši od ovoga. Već sam htio

odustati, ali nisam, kad sam pročitao da mi nije potreban veliki ručnik nego mali. Čak što više ručnik može zamijeniti nekakva kuhinjska krpa.

E, to bi već moglo proći. Samo da se gazdarica

ne probudi. Jer, kuhinjske su krpe ipak njen resor.

Među uredno složenim kuhinjskim krpama lako sam se snašao. Uzeo sam dvije, plavu za Arnija, i

nekakvu koja je nekada bila crvena za Bubu. Kad već nije bilo roza krpe kakva dolikuje curicama.

S hranom, tj. keksima za pse, također nije bilo

problema. Na pultu između kuhinje i blagovaone nalazi se plava limena kutija s natpisom Danish Butter Cookies. U toj kutiji držimo oblizeke za Arnija i Bubu, i upravo jučer supruga ju je dopunila svježim keksima za pse. Upravo onakvim kakve preporuča gosp. Coren.

Štoperica se još uvijek nalazila na istoj polici

gdje i knjiga gosp. Corena.

Arni i Buba već su napeto čekali kakvu će zadaću

danas rješavati.

Sve je, dakle, bilo spremno za šesti test

inteligencije.

Ja sam nekako odugovlačio s početkom testa u

strahu da opet nešto ne krene krivo. Onako kako to gosp. Coren nije zamislio.

Onda sam se ipak odvažio. S ovim testom ne bi

smjelo biti problema. Ipak, radi se samo o dva keksa i dvije kuhinjske krpe.

Postupio sam točno po uputi gosp. Corena.

Uzeo sam jednoga od onih keksa i dao Arniju da ga ponjuši. To je prema uputi trebalo trajati pet sekundi.

Ali, problemi su počeli. Što za to vrijeme treba

raditi s Bubom? To gosp. Coren nije napisao.

Ja sam problem riješio tako da sam pustio Arnija

neka njuši svoj keks, okrenuo se k Bubi i dao joj da ponjuši svoj keks.

Još nisam niti stigao staviti keks Bubi ispred

njuške, kadli osjetim kako mi onaj Arnijev keks klizi iz ruke. Kao da ga je privukla neka tajanstvena sila.

Okrenuo sam se da vidim što se to događa, ali

keksa u mojoj ruci više nije bilo.

Keks je bio u Arnijevim ustima, koji ga je sa

zadovoljstvom počeo žvakati.

Dok sam ja tako začuđen promatrao kako keks

koji je Arni trebao njušiti pet sekundi, za mnogo kraće

vrijeme nestaje u njegovom želucu, osjetim kako mi keks u lijevoj ruci polako klizi između prstiju. Onaj

keks koji je Buba, prema uputama gosp. Corena trebala njušiti pet sekundi.

Umjesto da njuši keks, Buba je učinila isto što i

Arni. Nježno je izvukla keks iz moje ruke i u trenu ga smazala.

Dok su se Arni i Buba zadovoljno oblizavali, ja sam razmišljao gdje sam pogriješio. Što sada, prema uputama gosp. Corena, da stavim ispod onih krpa, kad su Arni i Buba pojeli one kekse umjesto da ih samo njuše po pet sekundi. A, pojeli su ih za manje od pet sekundi.

Nije mi drugo preostalo nego uzeti dva nova

keksa i dati Arniju i Bubi da ih njuškaju po pet sekundi.

Ali, ne lezi vraže. Cijela se predstava ponovila.

Arni i Buba ponovno su nježno izvukli kekse iz mojih ruku i sa zadovoljstvom ih smazali.

Uopće nisu trebali njušiti te kekse. Oni su odmah

znali da su ti keksi fini i da ih treba pojesti a ne njuškati.

Sad sam se ja zainatio. Odlučio sam taj test

provesti do kraja, pa makar potrošio sve kekse iz one kutije na kojoj piše Danish Butter Cookies.

Treći put bio sam oprezniji. Gledao sam čas

Arnija čas Bubu, pa kad bi oni htjeli izvući keks iz moje

ruke ja sam ruku malo odmaknuo izvan njihova dohvata.

Buba i Arni malo su začuđeno pogledali, ali nisu

protestirali. Znali su oni da su ti keksi namijenjeni njima i da će ih smazati kad-tad.

Pričekao sam tako pet sekundi, kako piše gosp. Coren, naglašenim pokretima stavio sam kekse na pod i pokrio ih onim kuhinjskim krpama.

Arni i Buba pažljivo su pratili što radim, točno

onako kako je to trebalo činiti prema uputama gosp. Corena.

Sada je sve bilo kako treba, tj. kako piše u knjizi.

Keksi su bili na podu i pokriveni krpama. Arni i Buba znali su gdje se keksi nalaze.

Uzeo sam štopericu i počeo mjeriti vrijeme u

nadi da će Buba i Arni ovu zadaću riješiti za manje od pet sekundi i tako osvojiti svaki po pet bodova. Ali, jok.

I Buba i Arni samo su pogledali one krpe ispod

kojih su bili keksi i uopće nisu pokazivali namjeru da maknu krpe i dočepaju se keksa.

Prema uputama gosp. Corena ja sam poticao

Arnija i Bubu da uzmu te kekse, ali oni to nikako nisu htjeli učiniti. A dragocjeno vrijeme je prolazilo.

Međutim, Arni i Buba učinili su nešto što nisam

očekivao. A, vjerojatno nije očekivao ni gosp. Coren.

Oni su se preselili do onoga pulta na kojemu se

nalazila ona plava limena kutija s natpisom Danish Butter Cookies u kojoj se nalazilo još mnogo onih finih keksa za pse.

Lijepo su sjeli, pogledali me i meni je odmah bilo jasno što mi govore: «Može još koji keks? U kutiji ih ima sva sila.» Tako

moji

ljubimci

ispali

lijeni

neinteligentni, jer se i nisu pokušali dočepati onih keksa ispod kuhinjskih krpa.

Razočaran neuspjehom ovoga testa, dao sam

Bubi i Arniju svakome još po jedan keks iz one kutije i zatvorio kutiju poklopcem. To Arni i Buba dobro

poznaju. Kad se kutija zatvori poklopcem, do daljnjega nema oblizeka.

Lijepo su mi zahvalili na jutarnjem dopunskom

obroku i u trenu smazali svako svoj keks.

Nevoljko sam uzeo onaj papir gdje upisujem

rezultate testa i već sam htio svakome upisati za ovaj test nula bodova, kadli se dogodilo nešto neočekivano. Vjerujem da bi se i sam gosp. Coren iznenadio.

Nisam ni stigao dohvatiti olovku a Arni je

zubima odbacio onu plavu kuhinjsku krpu tako visoko da je ostala visjeti na lusteru. Lijepo je dohvatio onaj

keks koji je bio ispod krpe i sa zadovoljstvom ga smazao.

Buba je u međuvremenu samo šapom povukla

onu drugu krpu u stranu i gotovo istom brzinom kao i Arni smazala svoj keks.

Dok su se Arni i Buba oblizavali, meni je polako svanulo što se to dogodilo, iako nije teklo baš onako kako je to zamislio gosp. Coren.

Arni i Buba zaključivali su ovako: «Kekse koji su

ispod krpa ionako ćemo smazati, neka ti keksi na podu čekaju

poslije.

Kutija

oblizekima

još

nije

zatvorena, pa će nam gazda iz nje sigurno udijeliti još koji keks.»

S tim testiranjem ipak nešto nije u redu, jer ni

ovaj test nije tekao onako kako ga je gosp. Coren zamislio.

Očito je da gosp. Coren za svoje ljubimce ne

čuva kekse u plavoj limenoj kutiji na kojoj piše Danish Butter Cookies.

Ili se Buba i Arni ne uklapaju u tip pasa kakve

testira gosp. Coren.

Zato pomagajte! Kakvu ocjenu da dam Bubi i

Arniju za ovaj šesti test? Jesu li Arni i Buba ovaj šesti test uspješno položili?

Arni, Buba i test inteligencije Sedmi test Neki dan najavio mi je bratić da bi nas htjeli

posjetiti. Supruga i on. To samo po sebi i nije tako

važno jer ja imam puno bratića koji nas povremeno

posjećuju. I, mi posjećujemo njih. Naravno. Ipak, svi oni radije iz gradske gužve dođu k nama u Samobor. Međutim, ovaj posjet ima višestruko značenje. Prvo, to je najstariji bratić u našoj familiji.

Drugo, važnije, taj bratić ima, točnije imao je, dva psa, dvije prekrasne kujice koje su do danas zajedno osvojile na kojekakvim izložbama pasa čak 98

pehara. Osvojile bi one i više od stotinu, da već nisu postarije

pseće dame, i da ona starija nedavno nije

uginula od starosti. Tako oni sada imaju samo jednoga psa.

Treće.

Dolasku

mojega

najstarijega

bratića,

raduju se, osim supruge i mene, Buba i Arni, jer on

obično dolazi s punim džepovima kojekakvih oblizeka, kojima onda počasti Bubu i Arnija.

Četvrto i najvažnije. Taj mi je bratić posudio

knjigu gospodina Corena, Inteligencija pasa. Na tu sam knjigu već posve zaboravio, kao i na testiranje Bubine i

Arnijeve inteligencije. E, pa kad mi već bratić dolazi u 58

posjet red je da mu tu knjigu vratim. Kad se to nisam sjetio učiniti mnogo ranije.

Ipak, vrag mi nije dao mira, pa sam odlučio prije

njihova dolaska, mislim bratića i njegove supruge, provesti još koji test inteligencije. S namjerom da

konačno utvrdim jesu li naši Buba i Arni inteligentni psi.

S popriličnom dozom opreza, otvorio sam knjigu

tamo gdje sam prekinuo s ispitivanjem Bubine i Arnijeve inteligencije. Svi već znate kako su neslavno završili prethodni testovi.

Ovaj, sedmi test kratkoročnog pamćenja činio mi

se posve bezazlenim. Morao bi proći bez teškoća, kao i onaj slijedeći, osmi test, dugoročnog pamćenja.

I, prošao je. Ali, ipak ne onako kako je to

predvidio gospodin Coren.

Evo što je gospodin Coren napisao u svojoj

knjizi. TEST 7

kratkoročno pamćenje. Nakon njega odmah provedite osmi test. Izaberite prosječno veliku sobu koja nije pretrpana namještajem ili drugim stvarima. Potreban vam je Ovo

test

kojim

mjerimo

komadić hrane slabog mirisa, jer bi u suprotnom njuh vašeg psa pokvario rezultat. Ukoliko pas ne zna na

zapovijed ostati na mjestu, neka ga pridrži vaš pomoćnik. Pas, vezan uzicom, mora sjediti u sredini sobe. Pokažite mu zalogaj; može ga čak i ponjušiti. Potom ga vrlo naglašenim pokretima, bez riječi stavite

u kut. Budite sigurni da vas je pas pratio pogledom. Izvedite psa, prošetajte u krug, a onda ga opet uvedite i dovedite do sredine sobe. Izlazak ne bi trebao trajati dulje od petnaest sekundi. Pustite psa s uzice i počnite

mjeriti vrijeme. Krene li pas ravno do hrane, dobiva pet bodova. Ako pas sustavno njuši po sobi i nađe zalogaj, upišite 4. Traži li okolo bez nekog reda, ali pronađe zalogaj u roku od četrdeset i pet sekundi, dajte mu tri

boda. Traži li, ali ne uspijeva naći u vremenu od četrdeset i pet sekundi, dobiva 2 boda. Ukoliko i ne pokušava tražiti, upišite 1.

Problemi su se javili na samome početku. U knjizi lijepo piše „Izaberite prosječno veliku sobu koja nije pretrpana namještajem ili drugim stvarima.“ Nije

mi nikako jasno što za gospodina Corena znači prosječno velika soba, a od većih soba imamo samo dnevni

boravak.

Kako

nisam

imao

izbora,

kao

gospodin Coren, test sam odlučio provesti u našemu dnevnom boravku.

S hranom slabog mirisa nisam imao problema.

Odabrao sam one kekse s kojima se Buba i Arni

povremeno oslade. Fini su a nemaju mirisa. Upravo kako piše u Corenovoj knjizi.

Arni i Buba već su bili pripravni, jer su znali da

se sprema nešto zabavno za njih čim sam dohvatio Corenovu knjigu.

A kad sam otvorio kutiju s keksima, na kojoj

piše Danish Butter Cookies, veselo su počeli mahati repovima.

Nisu mi bili potrebni nikakvi naglašeni pokreti

niti sam kekse trebao dati Bubi i Arniju da ih ponjuše.

Oni su odmah znali da su to oblizeki s kojima će se uskoro osladiti. Nisam siguran može li se to svrstati

pod dugoročno ili kratkoročno pamćenje. Ali, kako taj test tek slijedi nisam se time previše opterećivao.

Problemi su se pojavili u slijedećem koraku.

Prema uputi u knjizi, pas mora biti u sredini sobe.

Kako Buba i Arni ne poznaju naredbu ostati na mjestu, na sredini sobe trebao bi ih pridržati moj pomoćnik. A,

jedini potencijalni pomoćnik, moja supruga, još je spavala snom pravednika.

Trebao sam dakle primijeniti uputu da pas sjedi u sredini sobe vezan uzicom. I, predstava je počela.

Ja sam na brzinu ona dva keksa stavio u kut

sobe. Bio sam siguran da su to Buba i Arni pratili pogledom, kako piše u uputi.

Onda sam brzo, da preduhitrim Arnija i Bubu,

posegnuo za njihovim ogrlicama i lajnama. Jer oni moraju biti vezani u sredini sobe prije nego li ih izvedem napolje. Tako bar piše u knjizi.

I Buba i Arni odmah su zaključili da slijedi šetnja

i istoga trena zaboravili na one kekse u kutu sobe.

Buba je nekamo šmugnula i dobro se sakrila. Već

znate da Buba ne voli ni ogrlicu ni lajnu ni šetnju. To sam mogao predvidjeti, ali ipak sam mislio da će se Buba i Arni ponašati kako piše u knjizi.

Arni je pak oduševljeno skočio do kućnih vrata,

sjeo i namjestio se tako da mu lakše mogu staviti ogrlicu. Veselo je mahao repom, jer Arni se za razliku od Bube jako veseli odlasku u šetnju.

Stavio sam Arniju ogrlicu i otvorio vrata, kao

uvijek kad idemo u šetnju. Arni je oduševljeno sjurio

do dvorišnih vrata i čekao da mu zakvačim lajnu. Spustio sam se stepenicama do Arnija pred vratima, zakvačio Arniju lajnu i mi smo izišli na ulicu. 62

Sada sam Arnija trebao kratko prošetati i odmah se s njime vratiti u dnevni boravak. Taj je izlazak trebao trajati najdulje petnaest sekundi.

Ali, vraga. Arnija nije bilo moguće dobiti natrag

u dvorište, jer ni jedna naša šetnja ne traje petnaest sekundi. Rijetko kada kraće od jednoga sata.

Ljubazno sam zamolio Arnija da se vratimo, jer

mi Arnija nikad nismo ni na što prisiljavali. Čak sam i kekse spominjao.

Arni me je samo zbunjeno pogledao, na trenutak

se pokolebao i onda krenuo uobičajenim putem obilježiti susjedovu ogradu. Arniju je šetnja značila

više nego obećani keksi. A, možda je Arni ovako razmišljao: „Sada, kad smo na ulici, ide se u šetnju. To

je bar jasno. Keksi će me ionako čekati u dnevnom boravku.“

Nije mi preostalo drugo nego krenuti s Arnijem u

šetnju. A, ta šetnja nije trajala petnaest sekundi, nije trajala ni petnaest minuta. Arni i ja šetali smo najmanje jedan sat.

Pomirio sam se s time da mi je ovaj test

kratkoročnog pamćenja propao. Kad smo već tako dugo vani možda to vrijedi za onaj test koji slijedi.

Test dugoročnog pamćenja. Prema njemu Arni bi trebao upamtiti gdje sam ostavio kekse i odmah se 63

uputiti prema kutu sobe. Vjerovao sam da je to Arni upamtio i da će bar u tom testu dobiti koji bod. Ali nije bilo tako.

Kad smo ušli u kuću oslobodio sam Arnija lajne i

ogrlice i očekivao da će Arni odmah otići u onaj kut dnevnog boravka gdje sam ostavio kekse.

Umjesto toga Arni je samo bacio pogled u sobu i

uputio se ravno u blagovaonicu do zdjelice s vodom i

dobro se napio. Kao što to radi svaki puta kad se vratimo iz šetnje.

Keksi međutim nisu više bili u onome kutu.

Keksi su već dugo bili u Bubinom želucu. Dok smo Arni

i ja šetali, Buba se izvukla iz svojega skrovišta i smazala obadva keksa. Nažalost nisam mogao vidjeti je li se Buba uputila ravno prema keksima ili je prvo nasumce njuškala po sobi tko zna koliko vremena.

Nakon što se napio vode Arni se nije ni pokušao

uputiti u onaj kut dnevnoga boravka gdje su bili keksi. On je vjerojatno odmah zaključio da je Buba za vrijeme naše šetnje smazala one kekse.

Arni je učinio nešto drugo. Uputio se do police

na kojoj držimo onu plavu kutiju na kojoj piše Danish

Butter Cookies i u kojoj se nalaze keksi koje Arni i Buba jako vole. Jer, kutija je još bila otvorena, a to

znači da će Arni nažicati koji keks. Da se i on osladi s keksima.

Pred tom je policom već sjedila Buba, jer i ona je

upamtila da se koji keks može nažicati tako dugo dok je ta kutija otvorena.

Arni je sjeo pokraj Bube i njih su dvoje veselo

repovima meli pod iza sebe. I, čekali svoje kekse.

Test kratkoročnog pamćenja očito mi je propao.

Ne znam bi li gospodin Coren prihvatio da su Buba i Arni ipak uspješno položili test dugoročnog pamćenja.

Jer, i Buba i Arni su upamtili da se keksi nalaze u

plavoj kutiji na kojoj piše Danish Butter Cookies. Upamtili su gdje se ta kutija nalazi. Također su upamtili da koji keks mogu nažicati samo kad na kutiji nema poklopca.

Samo ne znam koliko bi bodova Bubi i Arniju za

takvu vrstu

pamćenja dodijelio gospodin Coren. Jer

tako nešto u svojoj knjizi nije predvidio.

Može li mi netko pomoći? Koliko bodova da

Arniju i Bubi upišem u onu tablicu? Ili da ih proglasim potpuno neinteligentnima? Kad se njih dvoje nikako ne mogu uklopiti u standarde koje je u svojoj knjizi propisao gospodin Coren.

Otvaraj ta vrata! Šest je sati!

Mnogo puta sam vam već opisivao naše jutarnje aktivnosti. Mislim na Bubu, Arnija i mene. I, što se pritom neobičnoga dogodilo. Supruga to obično prespava.

Danas ću vam opisati naše dnevne aktivnosti. Jer i

one ponekad znaju završiti neobično. A, ovo što ću vam sada opisati još uvijek traje. I, nije baš obično. Sve mi se nekako čini da bi to mogao biti

materijal za gosp. Corena, onoga gospodina koji se bavi inteligencijom pasa i prema čijoj sam knjizi

testirao Bubinu i Arnijevu inteligenciju. Ako se ne varam neke sam vam testove i rezultate opisao.

Nastavio bih i dalje da nisam morao vratiti knjigu vlasniku.

Sve je počelo još početkom ovoga toploga ljeta.

Kao što vam je poznato Buba i Arni tokom dana

slobodno šeću dvorištem, po svih pet terasa. I po brijegu iza kuće, naravno. Jer cijeli je taj prostor

ograđen i nema nikakve opasnosti da bi Buba ili Arni pokušali izići. Oni čak ni ne pokazuju takve namjere. 66

Imaju dovoljno prostora za istrčavanje i igru. Ujutro im otvaramo vrata od blagovaonice kako bi

nesmetano mogli boraviti u kući ili se jurcati po dvorištu i brijegu.

I, tu sada počinje priča koju bi možda ekspert za

pseću inteligenciju poput gosp. Corena znao objasniti, pa čak možda i oblikovati nekakav test.

Naša je blagovaonica okrenuta prema zapadu, pa

je cijela ta strana tokom dana u hladu i kroz otvorena vrata blagovaonice najmanje dnevne topline ulazi u kuću.

Poslije podne na toj je strani sunčano, ali je zato

suprotna strana kuće u hladu. A na toj suprotnoj strani kuće smješten je naš dnevni boravak iz kojega se također može izići na jednu od naših terasa.

I tako mi poslije podne zatvaramo vrata

blagovaonice i otvaramo vrata dnevnoga boravka. Tako da Buba i Arni do vremena kada se polazi na spavanje mogu slobodno ulaziti u kući i izlaziti na terase i dvorište.

Sada dolazi ono najvažnije. Točno u šest sati

poslije podne zatvaraju se vrata blagovaonice i

otvaraju vrata dnevnoga boravka. Razlog tome je nekakva serija ili TV emisija koju supruga nikako ne želi propustiti, a ja u to vrijeme ili radim nešto u 67

dvorištu, garaži ili pišem nešto na računalu. Bubi i Arniju bilo je dovoljno samo jednom

pokazati da se od šest sati ulazi u kuću i izlazi na terasu kroz vrata dnevnoga boravka.

Ne znam bi li to gosp. Coren svrstao pod

kratkoročno ili dugoročno pamćenje, snalaženje u

prostoru ili rješavanje problema, ali s onim što se u nastavku dogodilo ne znam kako bi izišao na kraj. Evo što se dogodilo.

Toga popodneva supruga se zadržala na trač

partiji u susjedstvu, a ja sam sastavljao nekakav

program za vođenje robota na računalu. Taj me je

program tako zaokupio da sam u šest sati zaboravio zatvoriti vrata blagovaonice i otvoriti vrata dnevnoga boravka.

Ali to nisu zaboravili Buba i Arni.

Odjednom sam začuo kucanje na vratima dnevnoga boravka. To Buba i Arni uvijek čine ako su vrata zatvorena a oni žele ući ili izići.

Otvorio sam im vrata i nastavio raditi.

Buba i Arni ušli su u dnevni boravak, zauzeli svako svoje mjesto, Buba na fotelju, Arni na trosjedu i odmah zaspali.

Kad se supruga vratila iz susjedstva, prvo joj je

pitanje bilo zašto su vrata blagovaonice i vrata 68

dnevnoga boravka otvorena, kad uvijek imamo otvorena samo jedna vrata.

Nisam tome pridavao naročitu pozornost. Ljeto je

pa što onda ako su oboja vrata otvorena.

Taj bi događaj prošao posve nezapaženo da se

priča nije počela ponavljati i u različitim okolnostima. Tako smo jedno lijepo toplo poslije podne

supruga i ispijali poslijepodnevnu kavicu. Uz nas su se kao i uvijek smjestili Buba i Arni. Po njihovu čopor mora uvijek biti na okupu.

Ali ipak postoje iznimke. Dok smo mi tako sjedili i ispijali zadnje srkove

kavice, Buba i Arni odjednom su nestali.

Međutim, nikoga nije bilo na ulici da bi trebalo

lajati, poštar je poštu donio već rano ujutro, pa nije

trebalo niti poštaru postaviti zasjedu da ga se propisno isprepada. Nije bilo ni jedne mačke iz susjedstva koju

bi Buba i Arni špotali što se skiće bez nadzora. Ukratko nije postojao nikakav ozbiljan razlog da Buba i Arni napuste svoje mjesto u čoporu. Samo, kamo li su nestali.

Vrag mi nije dao mira, pa sam ih išao potražiti.

Da možda ipak, kojim slučajem, ne rade nešto nedozvoljeno.

Ubrzo sam ih našao. Mirno su ležali pred vratima 69

dnevnoga boravka. Čim su me vidjeli, digli su se i počeli kucati po

zatvorenim vratima. To je značilo da žele ući u kuću. Ali zašto nisu ušli kroz otvorena vrata

blagovaonice, taj čas nije mi bilo jasno.

Otvorio sam im vrata i vratio se do naslonjača

ispred blagovaonice.

Slučajno sam pogledao kroz ta vrata u

blagovaonicu. Tamo na zidu visi veliki zidni sat. Pokazivao je gotovo sedam sati. Upozorio sam

suprugu da je propustila TV emisiju koja počinje u šest sati i zbog koje sa zatvaraju vrata blagovaonice i

otvaraju vrata dnevnoga boravka. Supruga se nije zabrinula, jer toga dana ta emisija nije bila na programu.

Ali, zato sam se ja zabrinuo. Nekako mi nešto s

Bubom i Arnijem, tim vremenom i vratima nije bilo u redu.

Ali, nisam odmah dokučio o čemu se radi. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad smo

nekoliko dana kasnije bili na popodnevnoj kavici kod Fidinih i Fide.

Kao i obično, kad odlazimo od kuće Buba i Arni

ostaju u kući. Zatvoreni radi njihove sigurnosti.

Po povratku otvaramo im vrata blagovaonice da 70

se još prije spavanja protrče po dvorištu, obave svoje prirodne potreba ili preplaše lajanjem nekog šetača na ulici. Posve uobičajena procedura. Ali, nije prošla uobičajeno.

Odmah po dolasku otvorio sam vrata blagovaonice da Buba i Arni mogu izići.

Međutim, prvo je iznenađenje odmah uslijedilo.

Buba i Arni nisu htjeli izići. Umjesto da izjure kroz

vrata blagovaonice kao što to uvijek čine, kad bi se mi ujutro vratili iz kupnje, Buba i Arni uputili su se prema vratima dnevnoga boravka, sjeli i čekali. Buba je čak

nestrpljivo kucala po tim vratima. Iako su mogli lako izići kroz otvorena vrata blagovaonice, Buba i Arni

inzistirali su da im se otvore vrata dnevnoga boravka.

Učinio sam kako su Buba i Arni zahtijevali i pošao

zatvoriti vrata blagovaonice, koja sam maloprije bio otvorio.

Tom mi je prigodom slučajno pogled pao na onaj

veliki zidni sat i uslijedilo je drugo iznenađenje. sati.

Sat je pokazivao da smo već prekardašili sedam I odmah sam se sjetio onih događaja koji su

ovome prethodili.

Nije moguće da su Buba i Arni upamtili da se

obično u šest sati zatvaraju vrata blagovaonice i 71

otvaraju vrata dnevnoga boravka. A kako je prošlo šest sati Buba i Arni ne izlaze i

ne ulaze kroz vrata blagovaonice nego kroz vrata dnevnoga boravka. Jer, poslije šest sati vrata

blagovaonice se zatvaraju i otvaraju se vrata dnevnoga boravka.

Tu sam sumnju izrekao supruzi, koja se samo

nasmijala i kazala: „Svašta. Kako bi Buba i Arni znali

koliko je sati? Tebi se u zadnje vrijeme svašta pričinja.“ Meni ipak vrag nije dao mira pa sam počeo

špijunirati Bubu i Arnija u vrijeme sumnjivoga događanja.

Oko šest sati poslije podne. I, potvrdio moje sumnje.

Poslije šest sati Buba i Arni ne izlaze i ulaze kroz vrata blagovaonice nego traže da im se otvore vrata dnevnoga boravka.

Ali, ostalo je otvoreno pitanje: kako Buba i Arni znaju da je šest sati?

Ne samo jedno, pitanja ima više. Imaju li Buba i Arni

„ugrađen“ satni mehanizam u glavi? Jesu li možda Buba i Arni naučili čitati vrijeme pomoću kazaljki onoga

velikoga zidnog sata u blagovaonici? Ako jesu, tko je to od njih prvo naučio i podučio drugoga? Ili su oboje to naučili istovremeno sami od sebe? Jer mi ih tome 72

nismo podučavali. A, možda je svemu tome kumovao gosp. Coren svojim testovima za ispitivanje inteligencije pasa? Jedino što taj test nije opisao u svojoj knjizi, pa sada ne znam koliko bodova pripisati Bubi i Arniju, ako se to ponašanje može svrstati u inteligenciju pasa.

Borko Boranić – Tiberije

INTELIGENCIJA BUBE I ARNIJA NEOBIČNE PRIČE O OBIČNIM ŽIVOTINJAMA. ZA DJECU I ODRASLE

Urednik: Vlatka Boranić Ilustracije: ERORSKI

Računalni prijelom i obrada ilustracija: Vlatka Boranić Omot pripremila: Vlatka Boranić Vlastita naklada

---------------------------------------CIP – Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica – Zagreb UDK 821 . 163 . 42 – 93 – 32 BORANIĆ, Borko

Inteligencija Bube i Arnija : neobične priče o

običnim životinjama za djecu i odrasle /

Borko Boranić-Tiberije, - Zagreb : vlast.nakl. , 2005. ISBN 953 – 99134 – 2 – X 450615095

---------------------------------------Tisak itG

poduzeće za izdavačku, grafičku i tiskarsku djelatnost d.o.o. Dalmatinska 12, Zagreb Samobor, 2005.