Boris vian: crvena trava
KNJIGA 43 Izdanje u projektu: Europski roman od Atlantika do Baltika
boris vian crvena trava L'Herbe rouge MeandarMedia Zagreb 2011. za NAKLADNIka Branko Čegec UREDNIK Branko Čegec PRIJEVOD Vanda Mikšić LEKTURA/KOREKTURA Jasmina Han prijevod djela NAKLADNik
DIZAJN
MeandarMedia/Tomica Zobec Kika Graf Zagreb
PRIJELOM TISAK
© "L'HERBE ROUGE" by Boris Vian © SOCIETE NOUVELLE DES EDITIONS PAUVERT 1962 © LIBRAIRIE ARTHEME FAYARD 2000 pour l'édition en œuvres complètes © MEANDARMEDIA 2011 za hrvatski prijevod Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 789202 ISBN 978-953-334-001-2 Printed in Croatia 11/2011
This project has been funded with support from the European Commission. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein. Projekt je realiziran uz potporu Europske komisije. Ova knjiga odražava isključivo autorove stavove, a Komisija se odriče odgovornosti za sve uporabe informacija koje su u njoj sadržane.
Cet ouvrage a bénéficié du soutien des Programmes d’aide à la publication de Culturesfrance/Ministère français des Affaires étrangères et européennes.
crvena trava boris vian
s francuskoga prevela Vanda Mikťić
I Mlak i pospan vjetar turao je hrpu lišća na prozor. Wolf je zadivljeno vrebao komadić danjega svjetla koji se s uzmicanjem grane povremeno otkrivao. Bez razloga se najednom trgnuo, oslonio rukama o rub pisaćeg stola i ustao. U prolazu je pod njim zaškripala škriputava daščica parketa, ali je zauzvrat tiho zatvorio vrata. Sišao je stubama, izašao van i stupio nogom na ciglenu aleju omeđenu rascijepljenim koprivama koja je preko domaće crvene trave vodila do Kvadrata. Sto koraka dalje stroj je sjeckao nebo svojom sivom čeličnom strukturom, opkoljavajući ga neljudskim trokutima. Kombinezon Saphira Lazulija, mehaničara, koprcao se uz motor poput golema hrušta boje duhana. U kombinezonu je bio Saphir. Wolf ga je izdaleka zazvao, pa se hrušt uspravio i stresao. Wolfu se pridružio na deset metara od naprave, te su zadnji komad puta prešli zajedno. – Došli ste ga provjeriti? – upita on. 5
boris vian
– Čini mi se da je vrijeme – odvrati Wolf. Promotrio je napravu. Kavez je bio podignut, a između četiri masivne noge zjapilo je duboko okno. U njemu su bili pravilno poredani elementi za uništavanje koji će se automatski namještati jedan za drugim, već kako se budu trošili. – Samo da ne bude problema – reče Wolf. – Konačno, možda i ne izdrži. Izračun nam je malo knap. – Ako s takvim strojem budemo imali ikakav problem – progunđa Saphir – naučit ću frfljotupski i do kraja života samo ću tako govoriti. – I ja ću ga naučiti – priklopi Wolf. – Pa moraš s nekim razgovarati, zar ne? – Dosta priče – na to će Lazuli uzbuđeno. – Frfljotupski još nije na dnevnom redu. Hoćemo ga upaliti? Idemo po vašu ženu i moju Folavril1? Moraju to vidjeti. – Moraju to vidjeti... – ponovi Wolf neuvjerljivo. – Idem skuterom – reče Saphir. – Natrag sam za tri minute. Zajašio je mali skuter koji je krenuo tutnjeći i poskakujući po kaldrmi od cigle. Wolf je ostao sam usred Kvadrata. Visoki zidovi od ružičasta kamena dizali su se jasno i precizno nekoliko stotina metara dalje. 1 Ovo je ime sastavljeno od pridjeva fou/fol (lud, šašav) i imenice avril (travanj). (Napomena: sve je bilješke sastavila prevoditeljica.)
6
crvena trava
Stojeći ispred stroja, usred crvene trave, Wolf je čekao. Već nekoliko dana znatiželjnici nisu navraćali; čuvali su se za dan službenog puštanja u pogon, a u međuvremenu su radije išli u Eldorami gledati lude boksače i izlagače otrovanih štakora. Prilično nisko nebo bešumno je blistalo. Trenutačno ga se stojeći na stolcu moglo dotaknuti prstom. No bio je dovoljan udar vjetra ili nagla promjena njegova smjera da se ono povuče i vine u beskraj... Prišao je komandnoj ploči i pod iskrzanim rukama osjetio njezinu tvrdoću. Glava mu je po običaju bila blago pognuta, a oštri mu se profil ocrtavao na manje čvrstom limu kontrolnog ormarića. Vjetar je za njegovo tijelo lijepio košulju od bijelog platna i modre hlače. Stojeći, pomalo je nemirno iščekivao Saphirov povratak. Sve je jednostavno tako počelo. Dan je bio poput ostalih i samo je neki dobro uvježban promatrač mogao uočiti tanku prugu, nešto poput zlaćane naprsline, trag na nebu točno iznad stroja. No Wolfove su zamišljene oči sanjarile sred crvene trave. S vremena na vrijeme bi iza zapadnog zida Kvadrata, koji je graničio s cestom, nakratko odjeknuo motor kakva automobila. Zvukovi su se širili nadaleko: bio je neradni dan i ljudi su se dosađivali u tišini. Uto je mali motor skutera zaštektao po ciglenoj kaldrmi; nekoliko sekundi poslije Wolf je, i 7
boris vian
ne okrećući se, pokraj sebe osjetio svijetli miris svoje žene. Podignuo je ruku i prstom pritisnuo prekidač. Uz posve blag pisak motor se pokrenuo. Stoj je vibrirao. Sivi se kavez vratio na svoje mjesto iznad okna. Oni su nepomično stajali. Saphir je za ruku držao Folavril koja je skrivala oči iza rešetki od žute kose.
II Sve četvero promatralo je stroj. Snažan se tresak prolomio u trenutku kad je drugi element, zakačen kukama prvoga, došao na njegovo mjesto u podnožju kaveza. Kruta se poluga njihala, ravnomjerno i meko. Motor je uhvatio takt, a ispušna je cijev u prašinu usijecala dugu brazdu. – Radi – reče Wolf. Lil se privila uz njega i on je kroz platno svojih radnih hlača osjetio gipku liniju njezinih bokova. – Onda – ona će – hoćeš li uzeti koji dan odmora? – Moram i dalje dolaziti – reče Wolf. – Ali odradio si posao koji su od tebe naručili... – ustvrdi Lil. – To je sad gotovo. – Nije – odvrati Wolf. – Wolfe... – promrmlja Lil. – Znači... nikad... – Poslije – reče Wolf. – Prvo... 8
crvena trava
Nakon kraćeg oklijevanja nastavi: – Čim se razradi, isprobat ću ga. – Što želiš zaboraviti? – upita Lil namrgođeno. – Kad se čovjek ničega ne sjeća – odvrati Wolf – sigurno nije isto... Lil je bila uporna. – Ali odmori se... Voljela bih s mužem provesti dva dana... – reče ona u pola glasa koji je odisao seksom. – Sutra ću rado ostati s tobom – na to će Wolf. – Ali prekosutra će stroj već biti dovoljno zagrijan, pa ću ga morati baždariti. Pokraj njih su nepomično stajali zagrljeni Saphir i Folavril. Prvi put on se usudio spustiti usne na usne svoje djevojke, pa mu je ostao njihov okus maline. Držao je oči zatvorene, a predenje stroja bilo je dovoljno da ga prenese drugamo. Zatim je pogledao Folavrilina usta i njezine oči koje su na vanjskim kutovima bile podignute kao oči košute-pantere, a onda je naglo osjetio da je tu još netko. Ne Wolf i Lil, nego... Neki stranac. Pogledao je. Pokraj njega je stajao čovjek i promatrao ih. Saphiru je srce poskočilo, ali nije se ni pomaknuo. Pričekao je, a onda odlučio prijeći rukom po vjeđama. Lil i Wolf su razgovarali. Čuo je njihovo mrmljanje. Snažno je pritisnuo oči, sve dok nije vidio iskričave mrlje, a onda ih je ponovo otvorio. Nikoga. Folavril ništa nije primijetila. Stajala je uz njega, gotovo ravnodušna... Ni on sam uopće nije mislio na ono što rade. 9
boris vian
Wolf pruži ruku i uhvati Folavril za rame. – U svakom slučaju – reče – ti i tvoj dragi ćete danas k nama na večeru. – O, da! – odgovori Folavril. – Ovaj put dopustite da Senator Dupont bude s nama... Uvijek je u kuhinji, jadni starac! – Crknut će od prežderavanja – primijeti Wolf. – Divno – reče Lazuli nastojeći biti veseo. – To znači da nas čeka prava gozba. – Dat ću sve od sebe – reče Lil. Lazuli joj je bio drag. Djelovao je tako mlado. – Sutra ćeš ti doći nadzirati sve ovo – reče Wolf Lazuliju. – Ja ću uzeti dan odmora. – Ne odmora – prošapta Lil trljajući se o njega. – Praznovanja. Sa mnom. – Mogu li i ja doći ovamo s Lazulijem? – upita Folavril. Saphir joj nježno stisnu ruku dajući joj time do znanja da je baš draga. – Ha, možeš – reče Wolf. – Ali bez sabotaže. Nakon još jednog snažnog treska donji krak drugog elementa iz zalihe je povukao treći. – To sámo radi – reče Lil. – Pođimo. Krenuli su prema kući, svi odreda umorni kao nakon kakve velike napetosti. Kroz suton su razabrali dlakavi sivi obris Senatora Duponta, kojega je služavka upravo pustila, pa im je trčao ususret mijaučući na sav glas. – Tko ga je naučio mijaukati? – upita Folavril. 10
crvena trava
– Marguerite – odgovori Lil. – Kaže da više voli mačke, a Senator joj ne zna reći ne. Od toga ga međutim jako boli grlo. Putem je Saphir primio Folavril za ruku i dvaput se osvrnuo. Po drugi je put imao osjećaj da ih neki čovjek prati i uhodi. Zacijelo su u pitanju bili živci. Obrazom se protrljao o dugu kosu plavojke koja je išla ukorak s njim. Daleko iza njih stroj je tiho preo na promjenjivu nebu, a Kvadrat je bio mrtav i pust.
III Wolf je iz svog tanjura izabrao lijepu kost i stavio je na tanjur Senatora Duponta koji se šepirio nasuprot njemu s elegantno vezanim ubrusom oko ofucana vrata. Cvatući od sreće, Senator je veselo zalajao, ali je taj lavež smjesta pretvorio u predivan mijauk, osjetivši na sebi teret mrkog služavkina pogleda. Tad mu je i ona udijelila milodar – veliku grudu od sredine kruha što ju je zamijesila svojim posve crnim prstima – koji je Senator progutao uz glasan “gulp”. Njih četvero dotle je vodilo tipične stolne razgovore: dodaj mi kruh, nemam nož, daj mi jedno pero, gdje su kuglice, imam svjećicu koja ne iskri, tko je pobijedio kod Waterlooa, sram ga bilo tko 11
boris vian
zlo pomisli2 i krave će biti obrubljene na metar3. Sve to u vrlo malo riječi jer je, ukratko, Saphir bio zaljubljen u Folavril, Lil u Wolfa, i obrnuto, radi simetričnosti priče. Lil je pak sličila Folavril jer su obje imale dugu plavu kosu, usne za ljubljenje i vitak struk. Folavrilin je bio malo viši zbog njezinih savršenih nogu, ali je Lil imala ljepša ramena, a osim toga Wolf se njome oženio. Bez kombinezona boje duhana Saphir Lazuli doimao se mnogo zaljubljenijim; bila je to prva faza, pio je čisto vino. Život je bio prazan, a ne tužan, u iščekivanju. Za Wolfa. Za Saphira je bio prepun i neodrediv. Za Lil uskočno-posteljičan. Folavril nije mislila. Ona je naprosto živjela i bila je nježna zbog tih svojih očiju košute-pantere – pantere u kutovima. Jela su se donosila i odnosila, Wolf nije znao tko. Poslugu nije mogao gledati jer to budi osjećaj srama. Natočio je vina Saphiru, koji je otpio, te Folavril, koja se nasmijala. Služavka je izašla pa se iz vrta vratila s konzervom punom smjese od zemlje i vode koju je u šali pokušala uvaliti Senatoru Dupontu u usta. On je na to digao paklenu halabuku, ipak uz dovoljno samokontrole da povremeno mijaukne kao poslušna domaća mačka. Honni soit qui mal y pense moto je Reda podvezice koji je 1346. osnovao engleski kralj Edvard III.
2
3 Ovim nizom sastavljenim od fraza, citata (npr. stih “daj mi jedno pero” iz poznate dječje pjesmice Kuca kuca Pero) i apsurdne rečenice Vian vjerojatno parodira kodirane poruke što ih je pokret otpora svojedobno slao u London.
12
crvena trava
I kao kod većine kretnji koje se ponavljaju iz dana u dan, tijekom objeda nije se osjećalo protjecanje vremena. Odvijao se i to je sve. U lijepoj prostoriji lakiranih drvenih zidova, s velikim, modričastim staklenim stijenama i stropom prošaranim tamnim i ravnim gredama. Pod obložen blijedonarančastim pločicama blago se spuštao prema sredini prostorije ne bi li stvorio intimno ozračje. Na kaminu od cigle odgovarajućih tonova šepirio se portret Senatora Duponta kad je imao tri godine i lijepu kožnu ogrlicu sa srebrnim đavlićima. Spiralni cvjetovi Malene Alzije krasili su prozirnu vazu; između njihovih kvrgavih stabljika provlačile su se morske ribice. Kroz prozor su se nazirali dugi tragovi sutonskih suza na crnim obrazima oblaka. – Dodaj mi kruh – reče Wolf. Saphir koji je sjedio nasuprot njemu pruži desnu ruku, uze košaricu i doda mu je lijevom – zašto ne. – Nemam nož – reče Folavril. – Daj mi jedno pero – odgovori Lil. – Gdje su kuglice? – upita Saphir. Zatim su nakratko utihnuli, jer toliko je bilo dovoljno da razgovor održe do pečenke. Osim toga te se gala večeri i nije jela pečenka: golemo je zlaćano pile prigušeno kvocalo usred plitice od australskog porculana. – Gdje su kuglice? – ponovi Saphir. 13
boris vian
– Imam svjećicu koja ne iskri – primijeti Wolf. – Tko je pobijedio kod Waterlooa? – dobaci bez najave Seantor Dupont, upadajući Lil u riječ. To je dovelo do drugoga muka, jer nije bilo predviđeno programom. Onda su Lil i Folavril paradno progovorile uglas. – Sram ga bilo tko zlo pomisli... – ustvrdile su krajnje spokojno. – A krave će biti obrubljene na metar, dvaput – odvratili su Saphir i Wolf u savršenom kanonu. Ipak, očito su mislili na nešto drugo, jer njihova dva para očiju više nisu bila usklađena. Večera se dakle zaključila na opće zadovoljstvo. – A da nastavimo s druženjem? – predloži Lazuli za vrijeme deserta. – Ne ide mi se gore na spavanje. On je stanovao na jednoj polovici drugoga kata, Folavril na drugoj. Tako, slučajno. Lil je htjela leći s Wolfom, ali je mislila da bi Wolfa možda zabavilo. Razonodilo. Opustilo. Zagrebolicalo. Vidjeti prijatelje. Reče mu: – Nazovi svoje prijatelje. – Koje? – upita Wolf podižući slušalicu. Rekli su mu koje, a oni nisu imali ništa protiv. Za to su se vrijeme, radi atmosfere, Lil i Folavril smiješile. Wolf je odložio slušalicu. Mislio je da time ugađa Lil. Kako ona zbog sramežljivosti nije govorila sve, baš je i nije shvaćao. – Što ćemo? – upita. – Isto što i svaki put? Ploče, 14
crvena trava
boce, ples, pokidane zavjese, začepljeni umivaonik? Na kraju krajeva, ako tebe to veseli, draga moja Lil. Lil je došlo da zaplače. Da sakrije lice u veliku hrpu plavoga paperja. Teškom je mukom progutala tugu i rekla Lazuliju da otvori bife ne bi li se ipak razvedrila. Folavril je manje-više shvaćala, pa je ustala i u prolazu stisnula Lil za ručni zglob. Služavka je Senatoru Dupontu za desert žličicom punila lijevo uho pripitomljenim senfom Colman, a Senator je kimao glavom od straha da bi micanje suprotnim krajem – repom – mogla shvatiti kao znak poštovanja. Od deset boca što ih je izvadio Lazuli Lil je odabrala svijetlozelenu pa je napunila čašu do vrha, ne ostavljajući mjesta za vodu. – Jesi za čašicu, Folle4? – upita. – Rado, prijateljice – odgovori Folavril. Saphir je nestao u smjeru kupaonice ne bi li na svojoj toaleti popravio neke detalje. Wolf je gledao kroz zapadni prozor. Jedna po jedna, crvene trake oblaka gasile su se uz lagan mrmor, blag šuštaj vrela željeza u vodi. U jednom je trenutku sve bilo nepomično. Četvrt sata poslije prijatelji su stigli na zabavu. Saphir je izašao iz kupaonice, nosa crvena od stiskanja, pa je stavio prvu ploču. Bilo ih je toliko da su se mogle vrtjeti do tri i pol, četiri sata. Ondje, usred Kvadrata, stroj je i dalje brundao, a motor je bušio noć svojim malim ukočenim svjetlom. 4
Ženski oblik pridjeva fou (lud, šašav). 15