Globalizacija i baština
U dobu globalizacije, Hrvatska je jedna od malobrojnih zemalja koja se može pohvaliti velikim brojem kako materijalne tako i nematerijalne kulturne baštine, koja se nalazi na UNESCO-voj listi.
Prošle je godine od 16 predloženih hrvatskih običaja na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine svijeta ušlo čak 7 hrvatskih tradicija, najviše u Europi: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva (Kvarnera) Festa svetog Vlaha – Dubrovnik Čipkarstvo u Hrvatskoj (Lepoglava, Pag, Hvar) Procesija Za Križen na otoku Hvaru Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana Umijeće izrade drvenih dječjih igračaka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja.
Zvončari iz Kastva •
•
•
Negdje do Prvog svj. rata zvončari čitave Kastavštine – Halubja i Rukavštine – manje su se međusobno razlikovali nego što je to danas slučaj. I zvončari iz zapadne Kastavštine nosili su maske, no one su samo pokrivale lice. Moderni materijali omogućili su da se iz maske koja je više prijanjala uz glavu razvije maska velikih dimenzija. Uz Halubajske zvončare (Marčelji i Viškovo), djeluje još nekoliko skupina iz Brega, Brguda, Mučića, Muna, Rukavca, Zameta, Zvoneća i Žejana.
Kastavski zvončari
Zvončari iz Kastva
Zametski zvončari
Frlanski zvončari
Sve skupine "imaju zajedničko ishodište u vjerovanjima – tjeranju zlih sila zime, čuvanju stoke od uroka i zazivanju plodnosti", "a halubajski su zvončari posebno zanimljivi zbog svoje brojnosti, čvrstih pravila ponašanja, demonstracije snage i izdržljivosti te čuvanja zavičajnih tradicija"
Festa svetog Vlaha •
Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios.
•
Sveti Vlaho, prema legendi, javio se plebanu Stojku, dok je ovaj noću molio u crkvi Svetoga Stjepana i naložio mu da obavijesti Senat o namjeri Mlečana da napadnu grad i da se pripreme za obranu. Nakon što je namjera Mlečana bila osujećena, Dubrovčani su izabrali Svetoga Vlaha svojim glavnim zaštitnikom.
•
U ime Sv. Vlaha donosili su se zakoni, kovali se novci s njegovim likom, pod njegovom zastavom plovili brodovi, itd.
Festa svetog Vlaha •
Sv. Vlaho slavi se svake godine na 3.veljače s tim da sama festa traje više dana, počevši od blagdana cvijetnice (kandelore) kada se festa službeno otvara, do zatvaranje feste, što pada u prvu slijedeću nedjelju.
•
Tradicionalni vjerski dio feste uključuje svetu euharistijsku misu te nakon nje procesiju u jutarnjim satima na sam dan blagdana.
Čipkarstvo u Hrvatskoj •
•
•
Čipkarstvo u Hrvatskoj ima korijene u davnoj 1400. godini, a održalo se sve do danas. Danas su poznate lepoglavska, paška, hvarska i primoštenska čipka. Lepoglavsku čipku su počeli izrađivati davne 1400. godine fratri Pavlini -bijeli fratri. Čipka se izrađuje na batiće, pomoću okruglog tvrdog podloška i parnog broja drvenih batića (dedek i bateki), preko nacrtanog podloška.
•
Stara čipka primoštenskog kraja je čipka šivana iglom. Šiva se koncem učvršćenim na podlozi postupkom zvanim podlaganje.
•
Radi se tankim bijelim koncem. U razdobljima neimaštine takav konac je znao biti zamijenjen i plavim koncem (imbrišin) ili i ribarskim koncem za mreže.
•
Primoštenske čipkarice su i danas aktivne te od svog umijeća imaju koristi u turističkoj ponudi (uređivanjem posteljine u sobama za iznajmljivanje, izradom manjih komada za prodaju)
•
Hvarska čipka radi se tankih i čvrstih niti koje se izvlače iz svježih listova agave koja ne smije biti mlađa od 3 god.
•
Niti prolaze kroz postupak obrade pri čemu se izvlače do duljine 1m, nakon čega se od njih može početi raditi čipka.
•
Tradicija izrade čipke od agave datira još iz polovice 19. st., kada su lokalni pomorci donijeli jedan primjerak s Tenerifa. Nakon pomnog proučavanja, benediktinke su stvorile originalni i jedinstveni primjerak, još ljepši od donesenog.
•
Moguće su varijante čipke poznate pod nazivima: tenerife, mreškanje i antika. Jednom napravljena, čipka od agave se ne nere, a kako se ne bi uništila ova dragocjenost čuva se pod staklom.
• •
• •
Prvi puta da je paška čipka službeno predstavljena na izložbi 1880. U razdoblju od 1906. do 1943. godine paška je čipka prikazana na brojnim izložbama diljem svijeta, u Londonu, New Yorku, Budimpešti, Beogradu, Beču, Milanu, Pragu, te je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. godine dobila zlatnu plaketu kao iznimno vrijedan ručni rad. Carica Marija Terezija je na bečkom dvoru držala pašku čipkaricu koja je šivala čipku za potrebe dvora. Specifičnost paške čipke je u tome što se smatra da je njezin korijen u Mikeni i da se zadržala u gradu Pagu od davnine jer prvi zapisi o paškoj čipki potječu iz 15. stoljeća kada se spominje samostan sestara benediktinki.
Procesija za križen • • • • • •
gotovo pet stoljeća stara procesija prolazi kroz šest hvarskih mjesta: Vrbosku, Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče i Vrbanj. U noći s Velikoga četvrtka na Veliki petak iz svakog od navedenih mjesta oko 22 sata kreće procesija za svojim križem. U smjeru kazaljke na satu obilaze svako mjesto, zaustavljajući se u crkvama, u kojima ispred “Božjih grobova“ pjevaju stare "štrofe" Gospina plača. Križevi su teški do 18kg Prva je započela nakon hvarske pobune pučana 1514.godine, koju je predvodio Matija Ivanić iz mjesta Vrbanj, nakon što je kasnije krvavo ugušena. Spominje se da je tada prokrvario mali križić. Procesije se do povratka na mjesto s kojeg su krenule ne smiju međusobno sresti.
Procesija za kri탑en
Ljelje iz Gorjana •
Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana pokraj Đakova izvodi se na Duhove, a prate ga slikovite narodne nošnje s bogato kićenim visokim kapama na glavama i sabljama u rukama.
•
Od 1898. godine postoje prvi pisani tragovi o običaju ljelja, koje su postale zaštitni znak Gorjana i Đakovštine. Za običaj se zna da je postojao i prije, ali o prijašnjim ophodima nema pisanog traga Prema legendi u vrijeme turskih osvajanja, Turici su prodrli i u Gorjane. Zarobili su sve muškarce u selu, a njihove su se žene obukle u šarenu odjeću, na glave stavile muške šešire okićene umjetnim cvijećem i u ruke uzele srpove i kose, te tako obučene otišle pred turski tabor. Turci su pomislili da su došli duhovi, uplašili se i pobjegli. I tako su gorjanske žene oslobodile svoje muževe, očeve i braću. Od tada su se isto tako oblačile na blagdan Duhova, u spomen na taj događaj. Taj je događaj zadržan do današnjih dana u izvornom obliku. Jedina promjena je to što se sada oblače djevojke koje u rukama, umjesto srpova i kosa, nose sablje.
• •
• •
Ljelje iz Gorjana
Izrada drvenih igračaka •
•
•
•
Drvene dječje igračke prepoznatljivi su tradicijski proizvodi Hrvatskoga zagorja s dugom poviješću. Upravo su se na ovim prostorima u 19. st. razvila osebujna umijeća izrađivanja igračaka, koja su se u pojedinim selima kao što su Laz, Stubica, Tugonica ili sama Marija Bistrica zadržala sve do današnjih dana. Od vrlo jednostavnih igračaka svirala, asortiman se proširivao tako da su u pojedinim periodima izrađivali oko sto i dvadeset različitih igračaka. Način izradbe prenosio se u određenim obiteljima iz generacije u generaciju i zadržao do danas.
Izrada drvenih igračaka • • •
•
•
Za njih je karakteristično da ih izrađuju ručno muškarci, a većinom ih oslikavaju žene. Nikada ne mogu biti dvije u potpunosti identične jer je svaka ručni rad. Kao materijal koristi se meko drvo iz neposredne okoline, vrba, lipa, bukva i javor, koje rukotvorci nakon sušenja tešu, a zatim uz pomoć drvenih ili kartonskih šablona posebnim alatom režu i oblikuju. Pri oslikavanju se služe ekološkim bojama, a kao podlogu najčešće koriste crvenu, žutu ili plavu boju. Oslikavaju ih cvjetnim i geometrijskim ukrasima. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka, od raznovrsnih svirala, tamburica, igračaka u obliku životinja, pa sve do uporabnih predmeta.
Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja •
Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja kompleksan je stil folklorne glazbe kojeg nalazimo i van područja Istre i Hrvatskog primorja, no, upravo na tom području on živi najkompaktnije. • U svojoj osnovi dvoglasje se zasniva na netemperiranim tonskim odnosima te karakterističnoj boji tona koji se kod vokalne glazbe postiže snažnim pjevanjem dijelomice kroz nos. •
Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no, unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo.
•
Većina tonskih nizova sastavljeni su od četiri do šest tonova. Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.
Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja
Izradila: Marina Šalković 3. S