Hrvatska kultura i civilizacija Copyright © 2003. S. Botica, M. Grmek
Hrvatska kultura i civilizacija je zbroj svih materijalnih, duhovnih i socijalnih vrednota koje su tijekom vremena nastale na području Hrvata, i danas čine genus specificum ovoga naroda. U rekonstrukciji hrvatskoga kulturnoga/duhovnoga identiteta pretpostavlja se muntidisciplinarnost. U obzir treba uzeti činjenice i kulturne slojeve: korijeni hrvatske kulture, prethrvatska kulturna dobra na prostoru Hrvatske, baština iz pradomovine Hrvata, seoba Hrvata, sveza s kršćanstvom, kompleks hrvatske kulture i civilazacije u srednjem vijeku (za narodnih vladara i poslije), tijek hrvatske povijesti i nastanak glavnih hrvatskih spomenika kulture, glagoljaška tradicija, Biblija i hrvatska kulturna tradicija, renesansa u kulturi (književna, likovna, glazbena), tijek stilskih formacija kod Hrvata: barok, prosvjetiteljstvo, klasicizam (pred)romantizam, hrvatski narodni preporod i nacionalna homogenizacija, realizam, modernizam u Hrvata, važniji tijekovi hrvatske kulture u XX. stoljeću (ekspliciranje u svim vrstama umjetnosti). Obrada pojedinih kompleksa kulture i civilizacije uz pomoć renomiranih stračnjaka: povjesničara, povjesničara umjetnosti, bibličara, kulturologa, arheologa, etnologa i inih stručnjaka. Izravni kontakt s važnijim kulturnim činjenicama: slika, čitanje, dijalog, posjet eksponatima. Europski i svjetski kontekst hrvatske kulture i civilizacije. Osobni stav prema kulturnim i civilizacijskim dobrima. Razvijanje, njegovanje, čuvanje i "življenje" hrvatske kulture. Kritički stav prema stručnoj literaturi (tematski).
Literatura:
1. Pr. Radovan Ivančević, Umjetničko blago Hrvatske. Motovun, 1993. 2. Pr. N. Budak, Etnogeneza Hrvata (dvadesetak radova). MH, Zgb. 1995. 3. Stipe Botica, Biblija i hrvatska kulturna tradicija. Zagreb 1995. 5. Franjo Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. KS, Zagreb 1996. 6. Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7. - 9. stoljeća. Liber, Zagreb 1980. 7. Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost. Veselin Masleša, Sarajevo, 1982. 8. Branko Fučić, Glagoljski natpisi. JAZU, Zagreb 1982. 9. Nenad Cambi, Antika. Zagreb 2002. 10. Radoslav Katičić, Mythologicum Illyricum, 1996. Radoslav Katičić, Litterarum studia, MH, Zagreb 1998. 11. Marin Zaninović, Od Helena do Hrvata. Školska knjiga, Zagreb 1996. 12. Starohrvatska spomenička baština. RAĐANJE PRVOG HRVATSKOG KULTURNOG PEJZAŽA (zbornik. Uredili Miljenko Jurković i Tugomir Lukšić; Zagreb 1996.) 38 radova sa znanstvenog skupa iz 1992. god. 13. Anđelko Mijatović, Iz riznice hrvatske povijesti i kulture. Školska knjiga, Zagreb 2001. 14. D. Jelčić, Povijest hrvatske književnosti. Pavičić, Zagreb 1997. 15. Trpimir Macan, Povijest hrvatskog naroda. MH, Zagreb 1992. 16. Povijest Hrvata. "Srednji vijek". Školska knjiga, Zagreb 2003. 17. Stipe Botica, Lijepa naša baština. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1998.
Glineni ženski idol iz Dalja, kod Osijeka, srednje brončano doba (1500. prije n. e.), Arheološki muzej, Zagreb. Plošno stilizirani lik s ukrasnim aplikacijama odjeće, naznačenim ugrebenim linijama (ogrlica, pojas), pripada tipu inkrustirane keramike južne Transdanubije.
Keramička posuda iz Kaptola požeškog (600. prije n. e.), Arheološki muzej, Zagreb. Uz reljefni spiralni ukras - motiv preuzet s brončanog nakita - ističu se modelirane životinjske glave (za nošenje i rukovanje).Keramička posuda iz Kaptola požeškog (600. prije n. e.), Arheološki muzej, Zagreb. Uz reljefni spiralni ukras - motiv preuzet s brončanog nakita ističu se modelirane životinjske glave (za nošenje i rukovanje).
Posuda iz Vučedola (2000. prije n. e.), Arheološki muzej, Zagreb. Crno obojena keramika konkavno-konveksnog obrisa s crvenom i bijelom inkrustacijom monumentalnog je dojma zbog odmjerenog, logično raspoređenog ukrasa.
KeramiÄ?ka posuda u obliku golubice iz VuÄ?edola (2600. prije n. e.), ArheoloĹĄki muzej, Zagreb. Ornamentalnim ugrebenim linijama sugerira se perje, a znak dvosjekle sjekire (labrus) jest egejskog, mediteranskog porijekla.
Kairos, mramorni reljef, I st. prije n. e., Zbirka samostana Sv. Nikole, Trogir. Helenistička skulptura golog mladića u trku personifikacija je božanstva »sretnog trenutka«.
Slavoluk obitelji Sergijevaca, Pula, 1. st. Pr. Kr.
Grčka vaza iz Isse, Vis. Dok su na istočnoj obali Jadrana Ilirokelti živjeli još u prethistoriji, Grci su u svojih pet kolonija u srednjoj Dalmaciji donijeli visoko razvijenu urbanu civilizaciju. I ovaj prizor žene pri toaleti slikan rafinirano zrači tim duhom.
Dioklecianova palaÄ?a u Splitu
Peristil Dioklecijanove palače, početak IV st, ima funkciju trga između hramova i Mauzoleja. Karakterističan kasnoantički trokutni zabat unutar kojeg je usječen luk, naglašava ulaz u predvorje carskih odaja (Vestibul), odnosno u suterenske prostore. Nad zapadnim arkadama dograđenje renesansni kat.
Minerva iz Varaždinskih Toplica (Aquae Iasae), sredina II st. Mramorni kip božice zadržao je monumentalnost iako mu nedostaju ruke i glava. Ispod klasično složenih nabora tunike naziru se oblici lijepo proporcioniranog tijela.
Amfiteatar, II st, Pula. Eliptoidni kameni plašt amfiteatra očuvanje do završnog vijenca (visina oko 32 m, promjer 132 x 105 m), ali je potpuno uništena unutrašnja konstrukcija gledališta, raznesena kao kamena građa u kasnijim stoljećima.
Kažnjavanje Dirke, II st., Pula. Podni mozaik s mitološkim prizorom pripadao je nekoj javnoj antičkoj građevini. Iako u reduciranom likovnom izrazu, vješto je riješen prostor i kompozicija velike površine. Obrubni motiv pletenice imitirat će predromanički reljefi.
Portret mlade žene iz Salone, sredina I st., Arheološki muzej, Zagreb. Mramorna skulptura naturalistički vjerno reproducira tip frizure, a meko modelirano lice u mramoru boje slonovače sugerira živu put. Iz očnih duplji ispali su umeci koji su bojom i sjajem imitirali oči.
Apsida Eufrazijeve bazilike u Poreču, VI st. Raskošni spomenik prvog »zlatnog« doba bizantske umjetnosti. Osim ljepote inkrustacija i mozaika, ovdje se javljaju i ikonografske inovacije: Bogorodica na prijestolju u središtu konhe (umjesto Krista). Ciborij iz XIII st, ukrašen je mozaicima venecijanske radionice.
Brijuni, rimske iskopine.
Krstionica iz vremena kneza Višeslava - Nin, s napisom na latinskom jeziku: Ovaj izvor naime prima slabe, da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, i to u čast sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegovog štićenika.
Crkva Sv. Križa IX st., Nin. Izvana stereometrijski čista adicija volumena, križnog tlocrta s kupolom na trompama i dvije male apside na krakovima. Tipičan spomenik predromanike u Dalmaciji.
Crkva Sv. Donata u Zadru, IX st., najveća je građevina predromanike u Hrvatskoj. Najmonumentalnijih centralnih crkava karolinškog doba u Europi.
Ulomak zabata s imenom kneza Trpimira, iz Ri탑inica kraj Solina, IX. st., s napisom: PRO DUCE TREPIM(ero)... (Za kneza Trpimira)
Pismo pape Ivana VIII. Knezu Branimiru 7. lipnja 879. Prijepis iz 12. stoljeća.
Greda i zabat s imenom kneza Branimira iz Ĺ opota, kraj Benkovca, dr. pol. IX. st., s napisom: BRANIMIRO COM(ite) ... DUX CRUATORU(m) COGIT(avit) ...(Branimir vojvoda...knez Hrvata naumi...).
NIN. Sjedište župe i »hrvatskog biskupa«, pa i ninskog biskupa Grgura, kome je podignut spomenik u mjestu, rad I. Meštrovića. Starohrvatske crkvice u Ninu ujedno su i najstariji sačuvam graditeljski spomenici svih Slavena (IX-XI. st.).
Napis na sarkofagu kraljice Jelene iz crkve sv. Stjepana na Otoku u Solinu.
Reljef kralja Petra Krešimira IV., Mali hram - krstionica, Split, kraj XI st. Ploča oltarne pregrade (iz krunidbene crkve kralja Zvonimira u Solinu?) s prizorom kralja, dostojanstvenika uz prijestolje i podanika. Uz predromaničku plošnost likova javlja se više slobodne plohe (prostora).
Povelja hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. kojom 1069. g. u hrvatskoj prijestolnici Ninu proglašava "Mare Nostrum" tj. Jadransko more hrvatskim morem .
Ante Starčević, "Petar Krešimir IV. predaje darovnicu opatici Ciki" (odljev s vratnica krstionice u šibenskoj katedrali)
Čikin križić - pozlaćeni moćnik oblika križa, VII. - VIII. st., samostan benediktinki sv. Marije, iz riznice Zlato i srebro Zadra, Zadar
Dva ciborija iz Biskupije kod Knina, XI st. ÄŒetverostrani ciborij izuzetan je po bogatstvu ornamenata i perforiranim arkadicama uz bridove, kao i po naglaĹĄenom volumenu kapitela. Ĺ esterostrani ciborij, u pozadini, jednostavnijeg je pleternog ukrasa.
Dubrovačka tvrđava Lovrijenac.
BAŠĆANSKA PLOČA. U ranoromaničkoj crkvici u Jurandvoru pronađena je glasovita Bašćanska ploča, dragocjen dokument za hrvatsku povijest.
Isjećak Bašćanske ploče.
Crkva Sv. Nikole, kraj Nina, XII st, podignuta je na pretpovijesnom tumulusu. Ranoromanička građevina trolisnog oblika. Središnji kupolni svod poduprt je ukrštenim pojasnicama, kao u prvom katu zvonika sv. Marije u nedalekom Zadru (1105). U doba turskih osvajanja dograđena je oktogonalna kula (XVI st).
Navještenje, minijatura Trogirskog evanđelistara, ispisanog i iluminiranog u samostanu sv. Ivana između 1230. i 1240. godine. Uz proporcionalnost likova, uvjerljivost gesta i pokreta karakteristična je za romaniku krajnja stilizacija raslinja i shematski prikaz arhitektonske kulise.
Eva s Radovanova portala u Trogiru djelo je jednog od majstora što su radili s Radovanom, odnosno dovršili portal nakon njega. Predložak je možda bila neka antička skulptura, a veličinom i punom zaobljenošću mogu se Adam i Eva s trogirskog portala usporediti samo s aktovima na portalu u Bambergu
Zapadni portal trogirske katedrale, potpisan od majstora Radovana i datiran 1240. godinom, najmonumentalnije je djelo romaničkogotičkog stila u nas. Obuhvaća Prvi grijeh (Adam i Eva) i Otkupljenje (Rođenje Kristovo), kristološki ciklus, pojedine svece i apostole, prikaze mjeseci, prizore iz lova, a stilski sažima različite tradicije od južnoitalskih do francuskih. Umjetnički je na razini najboljih europskih ostvarenja toga doba.
RealistiÄ?ki prizor s okruglog stupa Radovanova portala: lovac je upravo odapeo strijelu, a mrĹĄavi lovaÄ?ki psi su pojurili po lovinu.
Čak i na neprikladno okruglom stupu prekrivenom biljnom vrijezom upliće Radovan (1240) prizore iz života u šumi; životinje i različite faze lova. Detalj: lovac dere kožu s ubijene srne, dok se zadihani lovački psi odmaraju.
Kamenita vrata. Jedna od vrata srednjovjekovnog Gradeca saÄ?uvana do danaĹĄnjih dana. (Zagreb)
Zagrebačka katedrala najveća je gotička građevina sjeverne Hrvatske. Apside su građene u ranogotičkim (1275), a brodovi tokom XIV i XV st. u zrelogotickim oblicima. Od kasnijeg namještaja ističe se barokna propovjedaonica M. Cusse.
Škrinja Sv. Šimuna od kucanog srebrnog lima (1380), u Zadru, najveći je gotički zlatarski rad u Dalmaciji. Dala ju je izraditi Elizabeta, žena hrvatskougarskog kralja Ludovika, kći bana Kotromanića.
Prizor legende o čudu prsta (ili zakletve na tijelo svečevo) na škrinji sv. Šimuna. Kasnogotičkim interesom za stvarnost naturalistički je prikazana odjeća, frizure, kape ... Autor Franjo iz Milana potpisao je svoje djelo i prikazao svoj autoportret pri radu na drugoj strani škrinje.
Glagoljski misal vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića pisan je i iluminiran u Splitu oko 1404. g. Stil minijatura srodan je Majstoru tkonskog raspela. Čitavu stranicu zauzima slika vojvode i hercega splitskog, oklopljenog viteza na konju. Misal se nalazi u Carigradu.
Poznato nam je ime čovjeka koji je pisao tekst Hrvojeva misala. On se naime potpisao pa znamo da mu je ime bilo Butko. Sve drugo o toj knjizi ostalo je skriveno. Znamo, doduše, i to da je Misal pisan za Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kojemu je ugled bio najveći početkom 15. st. Misal ima 243 folije, a u njemu je mnogo tragova starijih liturgijskih predložaka pa je teza o južnotalijanskoj provenijenciji te dragocjene knjige vrlo vjerojatna. Danas se Misal nalazi daleko od domovine. Mi nikada nećemo doznati kako je dospio baš u tursku prijestolnicu!
Iluminacije za pojedine mjesece iz kalendara Hrvojeva misala.
Katedrala sv. Jakova - XV. stoljeće. Ovo remek-djelo hrvatskog graditeljstva podigao je do krovišta majstor Juraj Dalmatinac, a dovršio ga Nikola Firentinac. (Šibenik)
Katedrala sv. Jakova (Ĺ ibenik)
Istočni dio šibenske katedrale s transeptom i kupolom. Prema projektu Jurja Dalmatinca (1441), koji je izgradio i donje dijelove do 1473. godine, dovršio je Nikola Firentinac svodove i kupolu početkom XVI st, postavivši na vrh oblih zabata skulpture sv. Jakova i sv. Mihovila.
Svod šibenske krstionice montiran je od devet kamenih dijelova uklopljenih međusobno bez ikakva veziva. Obrađeni s donje strane kao svod (četiri gotičke fijale, medaljon s Bogom ocem i golubicom Sv. Duha, četiri ploče s renesansnim anđelima), isti komadi kamena s gornje strane su glatke ploče u podu južnog broda (1441-1443).
Detalji sa katedrale sv. Jakova (Ĺ ibenik).
Detalji sa katedrale sv. Jakova (Ĺ ibenik).
Dječak (antički krilati genij) koji puhanjem raspiruje baklju, jedan je od 21 reljefa na podnožju trogirske kapele. Geniji izviruju iz odškrinutih, perspektivno prikazanih vrata: umjesto tradicionalnoga kršćanskoga pakla, Nikola Firentinac humanistički nudi sliku Podzemlja, bližu poganskoj antici.
»Bičevanje Krista«, detalj s oltara sv. Staša iz splitske katedrale, djelo Jurja Dalmatinca, početak XV. st. Ocijenjeno je kao najzreliji majstorov renesansni rad. (Split)
Kapela Blaženog Ivana u Trogirskoj katedrali, rad Nikole Firentinca, prvo je djelo renesanse u Dalmaciji i ističe se arhitekturom skladnih proporcija i izražajnim skulpturama Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Ivana Duknovića.
Kapela Bl. Ivana Trogirskog, katedrala, Trogir. Gradili su je Nikola Firentinac i Andrija Aleši od 1468. do 1482. godine.
U crkvi sv. Marije na Ĺ krilinah nalazi se najljepĹĄi ciklus istarskih fresaka Vincenta iz Kastva (1474.).
Mrtvački ples, detalj freske Vincenta iz Kastva u crkvi Sv. Marije na Skrilinah, (1474), Đeram. Prikazujući jednakost ljudi pred smrću, bez obzira na dob, zvanje ili klasu, kasnosrednjovjekovni slikari tješe puk za nepravde na ovom svijetu.
Dubrovnik, jedina slobodna republika na istočnoj obali Jadrana (do poč. XIX st.). Urbanistički definiran u XIV st.
Nikola BoŞiarević (1460.-1518.). Triptih iz Dominikanskog samostana i crkve u Dubrovniku.
Sv. Martin (kao mladi renesansni vitez) i prosjak, detalj poliptiha Vittora Carpaccia, kraj XV st. Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar. Samo jedan primjer visoke likovne kvalitete umjetničke baštine u Dalmaciji, koja obuhvaća veliki broj djela slikara talijanske renesanse.
Marko Marulić, “Judita”, Venecija, 1522., drugo izdanje.
Početak “Judite” Marka Marulića.
Julije Klović (1498.-1578.). Minijaturist svjetskog glasa, suvremenik i prijatelj Michelangela, Brueghela, El Greca. Izradio je brojna monumentalna djela u minijaturi koja se nalaze u najpoznatijim svjetskim galerijama.
Julije Klović. Minijature.
Prizemni trijem Kneževa dvora u Dubrovniku obnovljen je po nacrtu Michelozza Michelozzija (1463), a kat su dovršili gotičkim biforama domaći majstori Radosalić, Bogosalić, Grubačević i dr. Tako je nastala zgrada na kojoj je dolje vremenski »mladi« renesansni stil, a gore »stariji« gotički.
Ljetnikovac Petra Sorkočevića (1521) na Lapadu, Dubrovnik. Asimetrički komponirana zgrada otvara se s dva krila (s trijemom i terasom) na ribnjak i perivoj sa Šetnicama pod odrinama loze, a s druga dva krila (s ložom na katu) na cvijetnjak pozadi, ostvarujući time renesansni ideal veze čovjeka s prirodom.
Opsada Sigeta, suvremena talijanska gravira.
Josip Franjo Mücke, “Nikola Zrinjski na sigetskoj kuli”, slika, ulje na platnu, 1866. g.
SISAK-STARI GRAD. Snažna tvrđava trokutna tlocrta s tri valjkaste kule na vrhovima gradio je graditelj Petar iz Milana uz pomoć domaćih majstora (1544-1550). Hrvati su 1593. do nogu potukli kod Siska Turke vojskovođe Hasan-paše Predojevića.
Veliki Tabor. Najljepši, najmonumentalniji srednjovjekovni utvrđeni grad u Hrvatskoj s obilježjem gotike i renesanse.
Ozalj. Srednjovjekovni grad na utvrđenoj litici ponad rijeke Kupe. Od XIV. stoljeća u posjedu Frankopana i Zrinskih.
Crkva Sv. Vlaha (1706.1715.), Dubrovnik. Kao graditelj i kipar Mario Gropelli je dao ravnopravnu ulogu arhitekturi i skulpturi u duhu mletačkog baroka. Centralna građevina s kupolom. Dominira glavna fasada kao kulisa terasno podignutog pristupa nalik otvorenoj sceni.
Kazalište u Hvaru. Na prvom katu arsenala (spremišta za galiju) otvoreno je 1612. g. hvarsko kazalište, kao prvo komunalno kazalište u Evropi. Obnovljeno je početkom XIX st. u klasicističkom stilu.
Palača obitelji Patačić (1764.), Varaždin. Arhitektonsk i oživljena ugaonim istakom dok su fasade reljefno razigrane bogatom rokoko štukodekoracijom.
Krilni dvorac obitelji Odeschalchi u Iloku, s arkadama i galerijama kroz sve tri etaže, jedan je od većih plemićkih dvoraca. Obnavljan je u XVIII i XIX stoljeću.
Gradska vijećnica, Varaždin. Renesansna građevina iz XVI st. pregrađena je i obnovljena 1793. godine u prijelaznom kasnobaroknoklasicističkom stilu.
Sv. Marija Snježna, Belec, pregrađena 1739. godine, s Rangerovim freskama (1740.), drvenim oltarima i propovjedaonicom (J. Schokotnig iz Graza 1743.), donacija je domaćeg plemstva. Unatoč malog formata, jedan je od najraskošnijih primjera dinamičkog pretapanja arhitekture, skulpture i slikarstva u organičku baroknu cjelinu.
Kazula, vezeno misno ruho, XVII st., Riznica zagrebaÄ?ke katedrale. Reljefno vezivo od bisera i svilenih niti, vjerojatno rad J. W. Stolla, Zagreb (1655.-1664.).
Vezeni pokrov Kristova groba s prizorima Muke, XVII st., radionica biskupa Petretića, Zagreb, Riznica katedrale. Osim razvedenih obrisa oblika, i vez se barokno nadima u reljef. U biskupskoj veziljskoj radionici bili su zaposleni iskljuÄ?ivo muĹĄkarci.
Dvorac obitelji Eltz (1790.), Vukovar. Smješten u parku i okrenut glavnom fasadom Dunavu, dvorac iskazuje povezanost barokne arhitekture s ambijentom.
Zagreb. Stari dio grada, podignut na brežuljku i prvotno utvrđen zidinama u obliku trokuta, zvan Gradec, Grič, današnji je Gornji grad.
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Lubinsky, Zagreb, 1912.
Lenuzzijeva potkova
Muzejski prostor na Jezuitskom trgu (Zagreb)
Galerija Meťtrović.
Muzejski prostor na Jezuitskom trgu (Zagreb).
Muzej grada Zagreba.
»Zlatna dvorana« Opatička 10. uređena u slogu bečke secesije. Tu su kipovi Roberta Frangeša Mihanovića: »Teologija«, »Medicina«, »Pravda«, potom povijesne kompozicije slikara Celestina Medovića: »Dolazak Hrvata«, »Krunjenje Ladislava Napuljskog«, »Splitski sabor« (iz X. st. poznat po borbi Hrvata za upotrebu glagoljice i staroslavenskog jezika u bogoslužju).
Zlatna dvorana bivšeg Odjela za bogoštovlje inastavu (1895.), Zagreb, Opatička 10. Najcjelovitije djelo historicizma u Hrvatskoj: neobaroknu arhitekturu izveo je H. Bolle, a opremili su je, slikari 0. Iveković, C. Medović, I. Tišov, B. Čikoš-Sesija, V. Bukovac i kipar Frangeš-Mihanović.
Zastor starog kazališta na Markovu trgu, Zagreb, otvorenog 1834. godine, arh. C. i A. Cragnolini. Unutar lepeze - tipičnog rekvizita kazališne publike - umetnuta je romantičarska slika V. Karasa Vila, djed guslar i unuk.
Mlada patricijka, Vlaho Bukovac (1890.), Moderna galerija, Zagreb. Portret žene u rimskoj tunici s lepezom, slikao je Bukovac za svog boravka u Parizu. Hladni kolorit i blijeda put kontrastiraju sa živom izražajnošću lica.
Zdenac života, bronca, Ivan Meštrović (1905), Zagreb. U tragu Rodina, ne samo po impresionističkoj obradi epiderme nego i po univerzalnom simbolizmu i istinskom humanizmu. Iako mladenačko Meštrovićevo djelo, ova fontana ostaje jedno od najboljih.
Autoportret s lulom, Miroslav Kraljević (1912), Moderna galerija, Zagreb. Asimilirajući iskustva suvremenoga pariškog slikarstva, Kraljević je stvorio osobni izraz što se uz neobuzdani temperament crteža odlikuje strogom disciplinom strukturiranja slike bojom.
Hrvatska kultura i civilizacija Copyright © 2003. S. Botica, M. Grmek
Slike i fotografije, te njihovi opisi preuzeti iz: E. Hercigonja: Povijest hrvatske književnosti, knjiga 2, Mladost, 1975. A. Mijatović: Iz riznice hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, 2001. R. Ivančević: Umjetničko blago Hrvatske, Motovun, 1993. Lijepa naša Hrvatska, TIP Marin Držić, 1991. Croatia In The Heart Of Europe, Croatian Paneuropean Union, 1996.