Završni izvještaj istraživanja „Interkulturalnost u očima aktera vaspitno-obrazovnog procesa“

I UVODNA RIJEČ Brojna nacionalna i regionalna istraživanja koja su sprovedena posljednjih godina ukazuju da je stanje u regionu zabrinjavajuće i da postoji visok stepen etničke distance, stereotipa i predrasuda među mladima. Pomenuta istraživanja pokazala su da su mladi vrlo netolerantni prema društvenoj raznolikosti. Mlade generacije sve slabije poznaju svoju kulturu i rjeđe razmišljaju o svom naslijeđu, a još manje o posljedicama gubitka kulturnog naslijeđa. Iako geografski žive dovoljno blizu i u multikulturalnim sredinama, bez obzira da li je riječ o lokalnom ili regionalnom kontekstu, mladi u regionu nemaju mnogo mogućnosti da se druže, uče i provode vrijeme zajedno, a samim tim ni da se upoznaju s kulturnim i nacionalnim identitetima svojih sunarodnika, odnosno naroda koji žive na Balkanu. U praksi svjedočimo da su česte situacije da mladi imaju određeno „mišljenje i stav“ o onim „drugima“, a da nisu ni imali prilike da upoznaju svoje vršnjake koji dolaze iz druge i drugačije zajednice, npr. nacionalne i/ili vjerske. Ti stavovi su uglavnom naslijeđeni, ili stavovi bazirani na naslijeđenim narativima, a ne na sopstvenom iskustvu. Stavovi često prerastu u akcije, te imamo brojne primjere konflikata, diskriminaciju i različite vrste nasilja, kako van, tako i na internetu.

U skladu sa rastom raznolikosti društva, obrazovni sistem postaje kontekst u kojem pojmovi etničkih i kulturoloških različitosti dobijaju sve veći značaj. Pitanja diskriminacije i ravnopravnosti počinju sve više da oblikuju nacionalne obrazovne politike, a nastavnici/ce i drugi učesnici/ce obrazovnog procesa bivaju suočeni sa novim izazovima i zahtjevima koje pred njih postavlja kompleksnost savremenog društva. Jedno od gorućih pitanja obrazovnih politika jeste i kako „proizvesti” nastavnike/ce koji su osjetljivi za raznovrsnost kultura i koji poseduju interkulturalnu kompetentnost – sposobnost da prepoznaju i koriste kulturne razlike kao jedan od resursa za učenje. S druge strane, postavlja se pitanje koje su to aktivnosti i na koji način ih organizovati kroz redovnu nastavu, ali i kao vannastavne sadržaje, a koji bi mladim ljudima bili prijemčivi i od kojih bi izvukli najveću korist u smislu učenja, razvoja vještina i stavova.

U uvjerenju da je povezivanje škola iz različitih zemalja, odnosno nastavnika/ca i učenika/ca različitog etničkog i vjerskog porijekla, jedan od najboljih načina da mladi ljudi postanu svjesni značaja i koristi interkulturalnosti, te postanu sila promjene, pokrenut je regionalni projekat „Interkulturalnost u obrazovanju”. Projekat, realizovan u periodu jun 2020 – mart 2021. godine, osmislili i realizovali su Udruženje pedagoga Crne Gore u saradnji s partnerskim organizacijama NVU Djeca Crne Gore iz Crne Gore i Mrežom za izgradnju mira iz Bosne i Hercegovine. Projekat je implementiran u okviru Zajedničkog regionalnog programa „Dijalog za budućnost: unaprijeđenje dijaloga i društvene kohezije u, i između, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije“ koji sprovode UNDP, UNICEF i UNESCO, a finansira ga Fond UN-a za izgradnju mira (UN PBF).

U okviru pomenutog projekta, stvarane su prilike za promociju tolerancije među mladim ljudima i njihovo međusobno povezivanje, kako bi zajedničkim aktivnostima i prijateljstvom postigli pozitivan uticaj na razbijanje predrasuda i proces pomirenja u regionu. Sve projektne aktivnosti realizovane su u četiri srednje škole: Prvoj gimnaziji i Gimnaziji School of Science and Technology iz Sarajeva iz Bosne i Hercegovine, Gimnaziji „Slobodan Škerović“ Podgorica i Medresi „Mehmet Fatih“ Tuzi iz Crne Gore.

Istraživanje „Interkulturalnost u očima aktera vaspitno-obrazovnog procesa“, koje je sprovelo Udruženje pedagoga Crne Gore, realizovano je kao jedna od značajnih projektnih aktivnosti u uključenim srednjim školama.

Nadamo se da će rezultati istraživanja stimulisati javnu debatu zahvaljujući prikazu analiza okolnosti u kojima se školuju mladi četiri škole u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori i u kojima grade svoju budućnost, kao i svoje ponašanje, stavove i nade. Zahvalnost dugujemo učenicima/ama, nastavnicima i roditeljima koji su učestvovali u istraživanju, kao i njihovim školama koje su nam otvorile vrata, te Marineli Domančić koja je podržala proces istraživanja u Bosni i Hercegovini, i naravno, saradnicama na istraživanju: Amini Mašić, Tatjani Jokić i Oliveri Micevski.

Vjerujemo da možemo, na osnovu podataka koje smo dobile kao odgovore na pitanja: šta, kako, koliko i gdje se dešavaju uticaji koji kod učenika/ca formiraju kulturne obrasce i vrijednosne norme koji utiču na formiranje interkulturalnih kompetencija, biti u prilici da ovaj proces bolje razumijemo i planiramo njegovo unapređenje, upravo u saradnji sa školama jer je ključ uspjeha u saradnji.

Autorke 7