4 minute read
Radikalizacija, ekstremizam, nasilni ekstremizam
Savremeno društvo suočeno je s mnogim izazovima. Pored govora mržnje koji pogađa jednako pojedince/ke i društvo u cjelini,
jedan od ključnih bezbjedonosnih izazova čine radikalizacija i nasilni ekstremizam.
Advertisement
Tokom vremena, radikalizam se razvijao te je svijet do sada iskusio njegove različite talase. Posljednji pokreti radikalizma i
nasilnog ekstremizma najčešće su bili ideološki i nacionalistički motivisani, ali trenutni talas obojan je vjerskim narativima.
Njihova analiza pokazuje da se društvenoekonomske, političke i lične neprilike efikasno koriste za uticaj na javno mnjenje, širenje poruka, pridobijanje novih regruta i izazivanje simpatija. Dodatno, politička nestabilnost, društveno-ekonomska stagnacija, građanski sukobi i/ili rat, kao i vrijednosti poput solidarnosti, lojalnosti, dužnosti i odgovornosti, uobičajeni su u ovim narativima.
Razumijevanje osnovnih uzroka radikalizma od suštinskog je značaja da bi se suprotstavili radikalizmu i nasilnom ekstremizmu. Međutim, uzroci su različiti i isprepleteni.
Kao pokretači radikalizacije, prema istraživanju koje su u Crnoj Gori sproveli Forum MNE i De Facto Consultancy (2018), pored socio-ekonomskih i omogućavajućih faktora, kao najznačajniji lični faktori navode se:
odbijanje i odbacivanje rastuće raznolikosti u društvu, uticaj vjere, socijalna isključenost (marginalizacija u društvu ili porijeklo iz jako siromašnih, egzistencijalno ugroženih porodica), želja za pripadnošću određenoj grupi i postizanjem statusa u toj grupi, nezadovoljstvo i frustracija usljed neispunjenja društvenih i ekonomskih potreba, želja za finansijskom koristi.
POJMOVI
Ekstremizam je ponašanje i mišljenje na granici dozvoljenog sa tendencijom da se ta granica pređe, a što je u suprotnosti sa pravnim, običajnim i kulturološkim normama jednog društva. Kao takav, ekstremizam je nepoželjna pojava iz razloga što narušava tekovine savremene demokratije i vladavinu prava. Njegova suštinska odrednica je upotreba ili sklonost ka nasilju koje ne mora uvijek biti sprovedeno u praksi.
Radikalizacija koja vodi ka nasilnom
ekstremizmu i terorizmu je dinamičan proces u kome pojedinac/ka postepeno prihvata terorističko nasilje kao mogući i/ili legitiman način djelovanja. To na kraju može, mada ne mora, navesti tu osobu da zagovara, podržava ili učestvuje u terorizmu.
Direktna radikalizacija je proces u kome se pojedinac/ka direktno u kontaktu sa članovima/icama ekstremističke/terorističke grupe indoktrinira.
Indirektna radikalizacija je proces u kome se pojedinac/ka često samostalno indoktrinira (pa se zove i samostalna radikalizacija), uglavom zahvaljujući propagandnom sadržaju na internetu ili preko nekih drugih medijskih glasila.
Nasilni ekstremizam je zagovaranje, podržavanje, pripremanje ili na drugi način davanje podrške ideološki motivisanom nasilju u cilju ostvarivanja socijalnih, ekonomskih ili političkih ciljeva.
Terorizam je političko nasilje koje je usmjereno protiv neke/nečije vlasti koje se sprovodi različitim sredstvima i metodama uz pomoć širenja staha i zastrašivanja, kako bi se realizovali određeni politički ciljevi.
Izvor: Đorić, M. (2020). Priručnik za prepoznavanje, prevenciju i suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma kod učenika. Podgorica: NOT.
Da bi osoba postala nasilni ekstremista/kinja, mora da prođe kroz proces radikalizacije koja vodi ka
terorizmu. Ovaj proces obuhvata suštinsku promjenu uvjerenja, odnosno vrijednosnog sistema i zato se često naziva i „pranje mozga”.
Iako ne postoji jedinstveno objašnjenje kako nastaju nasilni ekstremisti/teroristi, postoji
Sam proces radikalizacije se, u najvećem
broju slučajave, odvija putem interneta i povezivanjem sa osobama sličnih uvjerenja. U tom smislu, djeca i mladi, a posebno oni uzrasta 13-18 godina, najugroženija su kategorija, što pokazuju i brojna istraživanja.
Upravo zato, zaposleni u školama treba da
obrate pažnju na promjene kod učenika koje
mogu biti pokazatelji rane radikalizacije: promjene u ponašanju, promjene u fizičkom izgledu i promjene u odnosu prema virtuelnom prostoru.
KORACI RADIKALIZACIJE NA PUTU DO NASILNOG EKSTREMIZMA I TERORIZMA Izvor: SESRIC
Međunarodni izvještaji Crnu Goru, u odnosu na druge zemlje u regionu, opisuju kao
marginalno pogođenom fenomenom
radikalizacije i stranih boraca do sada. Međutim, zbog ozbiljnosti problema i pristupa da pažnju treba usmjeriti na dodatnu prevenciju i sprečavanje dalje pojave ovog i sličnih fenomena u budućnosti, Crna Gora je u posljednjih godina oformila kvalitetan strateški, zakonski i institucionalni okvir.
Kada je riječ o zakonodavstvu, najbitniji su članovi Krivičnog zakonika koji se tiču
ekstremizma i terorizma. Pored već pomenutog Člana 370 Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, u pitanju su sljedeći članovi:
Terorizam, Član 447; Javno pozivanje na izvršenje terorističkih djela, Član 447a; Vrbovanje i obučavanje za vršenje terorističkih djela, Član 447b; Finansiranje terorizma, Član 449; Terorističko udruživanje, Član 449a; Učestvovanje u stranim oružanim formacijama, Član 449b.
Dakle, problemu radikalizacije i nasilnog ekstremizma se moramo aktivno i odlučno suprotstavljati što podrazumijeva
sveobuhvatan i integrisan društveni odgovor koji je zasnovan na partnerstvu
svih u sistemu (institucija, NVO, vjerskih zajednica, akademske zajednice i medija).
Da bi taj odgovor dao efekte, a ne samo „gasio požar“, nije dovoljno boriti se protiv nasilnog ekstremizma - moramo ga prevenirati. Kako bi se spriječila prijetnja izazvana iskrivljenim tumačenjima kulture, mržnje i neznanja, ovo zahtijeva jednu drugačiju „borbu“. Niko se ne rađa kao nasilni ekstremista/kinja - oni se stvaraju i podstiču mržnjom.
Kako su najranjivija grupa podložna za radikalizaciju upravo djeca i mladi, neophodno je njihovo osnaživanje da se
odupru ovim destruktivnim društvenim
pojavama. U tom dijelu, ključna je uloga
škole koja ima mogućnost ranog otkrivanja i
prepoznavanja ove pojave u cilju pravovremenog suzbijanja, ali i obučeni
zaposleni/e koji svakodnevno prate
ponašanje učenika/ca. Naglasak je i na
obrazovnim programima koji podstiču duh
kritičkog mišljenja kod učenika/ca kako bi se suprotstavili demagoškom, pojednostavljenom pozivanju na emocije i grupno razmišljanje koje često koriste radikalizatori.
