Vaše zdravlje 08/2011

Z A

Z D R A V I J I

I S S N 13 3 2-2 3 2 x ko l o v oz /r u j a n 2 011.

Ž I V O T BR O J 7 9 / g o d i n a X I V

Ambrozija ponovno prijeti dalekometna i izrazito alergogena pelud

Hipertenzija individualna terapija bez strogih pravila

Dukanova dijeta liječnici upozoravaju na brojne nedostatke

Upala srednjeg uha rijetko izolirana bolest

Transkranijska magnetoterapija kad druge terapije zakažu

Dijete i sport zadovoljavanje potreba kroz motoričke aktivnosti

Koža u trudnoći što je normalno, a što ne

MEDICINSKI LEK SIKON • VODIČ KROZ PRETR AGE • BIL JNA L JEK ARNA

B E S P L ATA N P R I M J E R A K

V O D I Č

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 1

Riječ urednice Vrućina, sparina, fjaka, umor... ne znam ni sama kojim redom bih nabrajala. Neki više, neki manje, ali svi smo u istom ili barem sličnom raspoloženju zvanom „dosta mi je svega“ ili „kad će više taj godišnji“. Pa i ja. No, na moju sreću, dok pišem ove retke već pomalo odbrojavam dane i smišljam kako ću tijekom godišnjeg odmora nadoknaditi sve one silne sate sjedenja pred računalom (što ćete, posao zove) ili televizorom (pa mora se čovjek malo i odmorit’). Hodanje, plivanje, bicikliranje, planinarenje – bilo što samo da se pokrenem. Tijelo doslovno šalje signale koje prepoznajem i vidim kako je krajnje vrijeme da nešto promijenim.

Iako smo svi svjesni važnosti kretanja, jer o tome puno čitamo i slušamo, u potpunosti osvijestimo sve njegove dobrobiti tek kad krenemo u realizaciju. Jer tijelo tada šalje jednoznačnu poruku koja glasi: „Ah kako mi godi.

Baš mi je ovo trebalo“.

E sad smo došli do najtežeg pitanja - kako krenuti.

Možda je pitanje teško, ali odgovor je lak – pa ustati i za početak krenuti u šetnju ili malo žustrije hodanje. Ne komplicirati nešto jednostavno besmislenim izgovorima poput „baš sad nemam vremena“, „nemam prave tenisice“, „trenirka mi baš nije prikladna“, „umorna sam, bolje da prilegnem“...

Možda je teško napraviti prvi korak, ali vjerujte, poslije sve nekako krene samo od sebe i što više prakticirate tjelovježbu, postajete gotovo pa ovisni o njoj. A uz nju sve je nekako lakše, jednostavnije, kao da smo odbacili dio tereta s leđa (pa i iz glave), koji nas je usporavao i dovodio u situacije da se osjećamo kao da idemo jedan korak naprijed, dva natrag.

Osjetite tu razliku i posvetite se svojoj novoj ovisnosti – kretanju. Za početak uz minimum napora i redovitu primjenu... Vidjet ćete – čini čuda.

Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

Glavna urednica

2 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

Impresum

Sadržaj

IZDAVA»

Oktal Pharma d.o.o.

Utinjska 40, 10020 Zagreb www.oktal-pharma.hr DIREK TOR

Branko Parag, mr. pharm.

REDAKCIJA I M ARKETING

Utinjska 40, 10020 Zagreb tel: 01/6595 768 • faks: 01/6595 700 E-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr www.vasezdravlje.com

KOŽA U TRUDNOĆI..........................

04

UPALA SREDNJEG UHA..................

10

FUNKCIONALNE DOJENAČKE PROBAVNE TEGOBE........................

mr. sc. Ines Sjerobabski Masnec, dr. med.

AMBROZIJA.....................................

Ozren Podnar, prof.

POVIJEST FOTOPROTEKCIJE...........................

16

20

TRANSKRANIJSKA MAGNETOTERAPIJA.......................

Carmen Rivier-Zurak, dr. med.

ŽUČNI KAMENCI..............................

POMOĆNIK GL AVNE UREDNICE

DIJETE I SPORT ..............................

Sandra Zanki, prof.

STRU»NI KOLEGIJ

prof. dr. sc. Davor Miličić, kardiolog prof. dr. sc. Rajko Ostojić, gastroenterolog prof. dr. sc. Željko Metelko, dijabetolog prof. dr. sc. Petar Kes, nefrolog prof. dr. sc. Simeon Grazio, fizijatar prof. dr. sc. Zdravko Mandić, oftalmolog mr. sc. Krešo Zurak, otorinolaringolog i plastični kirurg glave i vrata Vida Demarin, akademkinja prof. dr. sc. Miro Jakovljević, psihijatar prof. dr. sc. Višnja Latin, ginekolog doc. dr. sc. Milivoj Jovančević, pedijatar dr. sc. Ivana Nola, dermatolog Ljiljanka Jurković, dr. med.

DIZ AJN I PRIPREM A Z A TISAK

HAND dizajn studio ©tefanovečka 10, 10000 Zagreb TISAK

Radin print d.o.o.

Gospodarska 9 10431 Sveta Nedelja tel: 01/7772 361 www.radin.hr

HIPERTENZIJA................................

30

EREKTILNA DISFUNKCIJA..............

NOVO U LJEKARNAMA...................

36

MEDICINSKI LEKSIKON

38

VODIČ KROZ PRETRAGE

40

BILJNA LJEKARNA valerijana..........................................

poremećaji mokrenja, 2. dio..............

Božica Ban, dr. med.

ANTIMIKROBNI UČINAK OKTENIDINA.....................

dr. sc. Zrinka Bošnjak, dr. med.

KLJENUT LIČNOG ŽIVCA, 2. dio.....................................

doc. dr. sc. Vanja Bašić Kes, dr. med.,

brzi kućni testovi na spolne bolesti....

42

48

Ozren Podnar, prof.

BOLNO RAME..................................

52

dr. sc. Hrvoje Klobučar, dr. med.

76 78

80

dr. sc. Stribor Marković

BILJNA LJEKARNA tribulus.............................................

82

dr. sc. Stribor Marković

Ozren Podnar, prof.

HODANJE KAO TJELOVJEŽBA..................................

75

Anka Dorić, dr. med.

Lucija Zadro Matovina, dr. med., akademkinja Vida Demarin

DUKANOVA DIJETA.........................

70

Damir Prlić, dr. med.

doc. dr. sc. Dženana Rezaković, dr. med.

DENGA.............................................

66

mr. sc. Darko Sambol, prof.

prof. dr. sc. Marko Duvnjak, dr. med.

Ozren Podnar, prof.

LEK TORIC A

26

64

Ozren Podnar, prof.

Maja Gusej, dr. med.

GL AVNA UREDNIC A

60

Zorana Strižak Habuš, mr. pharm.

Dina Majstorović, dr. dent. med.

KRV U STOLICI.................................

56

prof. dr. sc. Tomislav Baudoin, dr. med.

VI PITATE - MI ODGOVARAMO.........

STRUČNE ZANIMLJIVOSTI.............

PREDSTAVLJAMO KNJIGE..............

84 86 88

NAKL ADA

90.000

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 3

mr. sc. Ines Sjerobabski Masnec, dr. med., spec. dermatovenerolog, Klinika za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Tema broja

KOŽA I TRUDNOĆA

Koža u trudnoći

što je normalno, a što ne

Tijekom dermatološkog pregleda trudnica treba dati podatke o trudnoći, ali i one o bolestima koje su joj možda prethodile

Za vrijeme trudnoće zbog imunoloških, endokrinih, metaboličkih i vaskularnih promjena trudnice su podložne kožnim oboljenjima.

Nakon usađivanja jajašca i stvaranja posteljice, organizam trudnice biva preplavljen hormonima koje izlučuju stanice trofoblasta - korionski gonadotropin, estrogeni, progesteroni i ljudski posteljični laktogen. Posljedice svih tih promjena mogu se uočiti na koži, kosi, noktima i sluznicama.

Promjene na koži mogu biti prolazne ili stalne, praćene svrbežom, pojavom mjehurića i/ili sistemskim simp4 | Vaše zdravlje #79

tomima, mogu se pojaviti po cijelom tijelu ili samo na dijelu tijela.

Pri dermatološkom pregledu trudnice s kožnim promjenama jako je važno doznati određene podatke vezane uz samu trudnoću (trajanje trudnoće, broj poroda, je li riječ o jednostrukoj ili višestrukoj trudnoći, eventualne dermatoze u prethodnim trudnoćama, obiteljska anamneza eventualnih trudničkih dermatoza), kao i informacije o bolestima ili stanjima koji su možda prethodili trudnoći (atopija, bolesti vezivnog tkiva, autoimune bolesti, uzimanje lijekova, zanimanje...). Treba razmotriti i mogućkolovoz /rujan 2011.

KOŽA I TRUDNOĆA

Tema broja

nost izloženosti nekim vanjskim uzrocima, te eventualno provođenje strogih dijetalnih režima prehrane.

Postoje četiri vrste promjena koje se gotovo isključivo javljaju u trudnoći ili u ranom poslijeporođajnom razdoblju, a to su: • fiziološke promjene kože • dermatoze koje se javljaju samo u trudnoći • specifične dermatoze trudnoće • dermatoze koje se pogoršavaju u trudnoći.

Fiziološke promjene Tijekom trudnoće fiziološke promjene nastaju zbog hormonalnih, kao i promjena stanja krvnih žila.

Nepoželjne pigmentacije Nastaju zbog djelovanja hormona koji u trudnoći potiču melanocite, ali i pod utjecajem estrogena i progestrona, pa mogu biti vidljive i tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva. Česte su i obično se javljaju u prvom tromjesečju. Pigmentacije su jače izražene na dijelovima tijela koji su i uobičajeno jače pigmentirani, kao što su predio bradavica, genitalija i linee albe (središnje crte na trbuhu).

Melasma ili chloasma gravidarum najčešća je promjena pigmentacije vezana uz trudnoću i istodobnu izloženost suncu bez zaštite od ultraljubičastih zraka. Na licu se pojavljuju simetrične, svijetlosmeđe mrlje okruglog ili ovalnog oblika, oštro ograničene od okolne kože. Najčešće su lokalizirane na čelu, obrazima i iznad gornje usne. Javljaju se kod 50 do 75 posto trudnica, a izraženije su kod osoba tamnije puti. Iako nakon poroda melasma može spontano izblijedjeti, u 30 posto slučajeva ostaje trajno. Pigmentacije se mogu izbijeliti pripravcima koji sadrže dva do petpostotni hidrokinon ili primjenom lokalnih retinoida, kao što je tretinoin. Žutica je generalizirana hiperpigmentacija kože koja se javlja u zadnjem tromjesječju trudnoće zbog fizioloških promjena jetrene funkcije. Nakon poroda potpuno nestaje, ali se može javljati u sljedećim trudnoćama.

Madeži se također mogu promijeniti tijekom trudnoće.

Najčešće se povećavaju, ali može se javiti i neravnomjerna promjena pigmentacije. Mogu nastati i novi madeži, pa je poželjna dermatološka kontrola, uz eventualno uklanjanje sumnjivih.

Pojačana dlakavost i opadanje vlasi Pojačana dlakavost manifestira se na nogama, rukama, leđima, u predjelu bradavica, kao i postranično na licu. Nastaje zbog djelovanja hormona i nakon poroda najčešće nestaje. kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 5

Tema broja

KOŽA I TRUDNOĆA

Promjene u vlasištu razvijaju se četiri do dvadeset tjedana nakon poroda, kad dolazi do difuznog ispadanja vlasi. Kod nekih žena difuzni gubitak vlasi može početi i tijekom zadnjeg tromjesečja. Nagli postporođajni gubitak kose nastaje zbog stresa tijekom poroda (temperatura, gubitak krvi, emocionalni stres), ali i promjena u endokrinoj ravnoteži.

Stradaju i nokti Promjene na noktima mogu nastati bilo kad tijekom trudnoće, a očituju se kao omekšavanje noktiju, listanje ploče nokta, uzdužno stvaranje brazdi, te rubno zadebljanje nokta.

Nasljedna sklonost strijama Strije (striae gravidarum) su ružičaste do bijele, nekoliko milimetara široke brazde na bedrima, trbuhu i grudima, koje najčešće nastaju u drugom tromjesečju, i to zbog prekomjerna rastezanja kože i povećane aktivnosti nadbubrežne žlijezde (adenokortikalna aktivnost). Iako se sklonost nasljeđuje, mogućnost nastanka strija povećava i prekomjerno dobivanje na težini tijekom trudnoće. Najčešće nastaju u drugom tromjesečju. Prema nekim autorima, svakodnevna masaža maslinovim uljem ili mastima može umanjiti strije.

Krvne žile na udaru Kako trudnoća napreduje, tako napreduju i promjene na krvnim žilama, koje se mogu očitovati kao teleangiektazije (proširenja površinskih kapilara), hemangiomi, proširenja vena na nogama i u predjelu rektuma te edemi.

Teleangiektazije mogu spontano nestati nakon poroda, a ako ostanu, može se napraviti elektrokoagulacija.

Proširenje vena na nogama (varikoziteti) nastaje kao rezultat povećane osjetljivosti elastičnog tkiva zbog utjecaja hormona i povećana venskog protoka u venama zdjelice uzrokovanog pritiskom povećane maternice. Uz to, u trudnoći se povećava i volumen krvi, a važnu ulogu ima i genska predispozicija, tj. sklonost. Te promjene najčešće nastaju u trećem tromjesečju trudnoće, a nakon poroda rijetko nestanu. Tromboza vena rijetko se javlja. Osobe s povećanom sklonošću venskim varikozitetima trebale bi tijekom cijele trudnoće nositi elastične čarape ili zavoje, što više držati noge u povišenom položaju ili čak spavati s jastukom ispod nogu.

Proširenje vena u području rektuma (hemeroidi) također nastupa u trećem tromjesečju zbog povećana volumena krvi i abdominalnog pritiska. Liječenje se provodi pojačanom higijenom analnog područja, primjenom lokalnih anestetika i reguliranjem stolice, a kod upale i komplikacija nakon poroda u obzir dolazi i injiciranje sklerozirajuće tvari ili hemoroidektomija (kirurško uklanjanje).

6 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

KOŽA I TRUDNOĆA

Edemi se javljaju pred kraj trudnoće kod 50 posto trudnica. Prisutni su i u jutarnjim satima na vjeđama, licu, u predjelu gležnjeva, potkoljenica i ruku, a pojačavaju se tijekom dana. Nastaju kao posljedica zadržavanja natrija i vode, te povećane propustljivosti kapilara pod utjecajem hormona. Na njihovu pojavu dodatno djeluje i povećan hidrostatski tlak zbog pritiska maternice i dugotrajna stajanja na nogama. Liječenje se sastoji od smanjivanja unosa soli te držanja nogu u povišenom položaju.

Crvenilo dlanova nastaje u prvom tromjesečju kod 65 posto trudnica, i to zbog djelovanja estrogena i povećana volumena krvi, a nestaje nakon poroda.

Osjetljivost sluznice Manifestira se kao gingivitis - upala, edem, krvarenje i ranice u području zubnog mesa.

kolovoz/rujan 2011.

Te promjene javljaju se gotovo kod svake trudnice već u prvim tjednima trudnoće, progresivno pojačavaju sve do poroda i potpuno nestaju nekoliko dana do tjedana nakon poroda.

Tema broja

Patološke promjene

Liječenje se provodi pojačanom oralnom higijenom, uporabom preparata s vitaminom C, a kod opsežnijih promjena potrebno je obratiti se dentalnom patologu.

Kožne promjene koje nisu uobičajene u trudnoći u cijelosti su u domeni dermatologa, koji prema potrebi u suradnji s ginekologom mora pratiti trudnicu tijekom i nakon bolesti. Neke od dermatoza stvaraju potencijalni rizik za majku, odnosno fetus. Patološke promjene u trudnoći mogu se podijeliti na tri skupine.

Neugodan svrbež Pojava svrbeža (pruritus), generaliziranog ili lokaliziranog, česta je u trudnoći.

Javlja se najčešće u trećem tromjesječju, a najizraženiji je u području trbuha.

Za ublažavanje se koriste uljne kupke i lokalni antipruritički pripravci (protiv svrbeža). Svrbež kože spontano nestaje nakon poroda i ne ponavlja se u sljedećim trudnoćama.

Bolesti vezane isključivo uz trudnoću Impetigo herpetiformis je dermatoza koja se javlja u zadnjem tromjesečju.

Karakterizira je pojava crvenih (eritematoznih) plakova obrubljenih sitnim gnojnim čvorićima (pustulama) uz visoku temperaturu. Bolest nalikuje na pustuloznu psorijazu i smatra se njezinim oblikom u trudnoći kod pacijentica koje nisu prethodno bolovale od psori-

Vaše zdravlje #79 | 7

Tema broja

KOŽA I TRUDNOĆA

Rješenje za menstrualnu bol Dismenoreja je jedan od najčešćih razloga odlaska ginekologu. U vrijeme menstruacije dolazi do hormonalnih promjena i prevelikog oslobađanja prostaglandina što dovodi do grčenja maternice i bolova.

BlokMax Lady (ibuprofen) je nesteroidni protuupalni lijek koji blokira sintezu prostaglandina. Pogodan je za primjenu u osoba iznad 12 godina u pojedinačnoj dozi od 1-2 tablete u razmacima od 4-6 sati. Ukupna dnevna doza ne smije biti veća od 6 tableta.

Lijek se izdaje bez recepta, u ljekarni.

Prije upotrebe pažljivo pročitati uputu o lijeku. za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

jaze. Zbog težine bolesti, potencijalne opasnosti za majku i dijete te samog liječenja, trudnicu s navedenim promjenama treba hospitalizirati.

Pruritus gravidarum javlja se u oko tri posto trudnica u zadnjem tromjesečju, i to zbog zaostajanja žuči u žučnim kanalićima u jetri (intrahepatalna kolestaza).

Svrbež kože proporcionalan je koncentraciji žučne kiseline u koži, ali ne i u krvi. Obično počinje u predjelu trbuha i stražnjice, a zatim se širi po koži cijelog trupa i ekstremiteta. Drugi do četvrti tjedan nakon pojave svrbeža može se pojaviti i žutica. Promjene mogu biti praćene mučninom, povraćanjem, gubitkom apetita, tamnom mokraćom i svijetlom stolicom. Svi simptomi nestaju nakon poroda, ali se mogu ponavljati u sljedećim trudnoćama, a rjeđe i tijekom uzimanja oralnih kontraceptiva.

8 | Vaše zdravlje #79

Specifične dermatoze trudnoće Pemphigus gestationis (herpes gestationis) je rijetka dermatoza koja se najčešće javlja u drugom tromjesečju i traje još oko četiri tjedna nakon poroda. Ponavlja se u svakoj idućoj trudnoći i smatra se autoimunom bolešću.

Karakterizirana je izrazitim svrbežom kože i izbijanjem mjehurića u urtikarijalnim plakovima ili na nepromijenjenoj koži trbuha u području pupka, leđa, prsnog koša i ekstremiteta (dlanovi, tabani). Nakon pucanja mjehurića koža zarasta bez ožiljka, ali uz ostatne hiperpigmentacije. Može uzrokovati prijevremeni porod. Zbog obrade i liječenja potrebna je hospitalizacija.

Prurigo gestationis počinje najčešće između 25. i 30. tjedna trudnoće.

Manifestira se pojavom lagano izdignutih, blago crvenih područja na kojima se javljaju papule (crvenkasti čvorići). Promjene su najčešće na trbuhu i ramenima, uz intenzivan svrbež kože.

Nakon poroda nestaju u roku tri mjeseca. Nema rizika za majku i dijete i ne pojavljuju se u idućim trudnoćama.

Pruritičke urtikarijske papule i plakovi nastaju u zadnjem tromjesečju, najčešće oko 35. tjedna, češće u prvoj trudnoći i kod žena koje su pretjerano dobile na težini. Uzrok nije poznat, ali smatra se da je riječ o kasnom tipu alergijske reakcije. Promjene su karakterizirane pojavom urtikarijalnih papula i plakova na trbuhu, bokovima, stražnjici, nogama i rukama. Moguć je prijevremeni porod.

Nespecifične promjene Tijekom trudnoće mijenjaju se neke promjene na koži, odnosno dolazi do njihova povlačenja ili pogoršanja. S obzirom na to da bi opisivanje svake od tih bolesti nadilazilo sadržaj ovog članka, samo ćemo ih nabrojati.

U trudnoći se obično povlače: • acne vulgaris - obično se u trudnoći povuku, ali se mogu javiti i pr vi

put, kad su udružene s pojačanom dlakavošću • psorijaza - u većini slučajeva se povlači, ali može doći i do naglog pogoršanja • sarkoidoza • atopijski dermatitis - obično se poboljšava, ali može doći i do naglog pogoršanja.

U trudnoći se mogu pogoršati kožne manifestacije sljedećih bolesti: • infekcije - zbog smanjenja stanične (celularne) imunosti, neke infekcije javljaju se prvi put, a postojeće se pogoršavaju • imunološke bolesti • metaboličke bolesti • poremećaji vezivnog tkiva • kožni tumori.

Ograničene mogućnosti liječenja Zbog mogućnosti da lijek apsorpcijom prođe kroz placentu i našteti djetetu, liječenje dermatoza u trudnoći uglavnom je ograničeno na lokalne preparate, osim u slučaju vitalne ugroženosti majke i djeteta.

Od lokalne terapije bezopasno je upotrebljavati losione i paste s cinkom, a trebalo bi izbjegavati preparate koji sadrže salicilnu kiselinu, fenol, mentol i soli žive. Odluku o provođenju sistemske i lokalne terapije kortikosteroidima, i eventualno drugim lijekovima, svakako treba prepustiti dermatologu i ginekologu.

U svakom slučaju, ako primijetite bilo kakvu promjenu na koži koja odudara od onih koje su uobičajene u trudnoći i nisu opasne za majku i dijete, obvezno se posavjetujte sa svojim ginekologom, odnosno dermatologom. Posebnu pozornost svakoj neobičnoj promjeni trebale bi posvetiti trudnice koje su takve ili slične promjene imale u prethodnim trudnoćama. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 9

Ozren Podnar, prof.

Alergologija

AMBROZIJA

Alergogena i dalekometna Pelud ambrozije, jedan od važnih uzročnika kasno ljetne i rano jesenske alergije, toliko je raširena da ju je teško izbjeći zraku. U posljednjih deset godina koncentracija peludi ambrozije porasla je deset puta, što je očito povezano i s prisutnošću spomenutoga štetnog spoja.

Ambrozija je tvrdokorna i otporna biljka koja može rasti na brojnim lokacijama. Većinom raste po poljima, uz staze i na zapuštenom zemljištu. Svake sezone jedna jedinka proizvodi prosječno milijardu zrnaca peludi, koja zbog neznatne težine mogu prevaliti udaljenost i veću od 600 kilometara od početnog mjesta.

U Hrvatskoj je ambrozija prvi put primijećena daleke 1941. na području Podravine, Posavine i Slavonije, i od tada se širila dalje uz jadransku obalu, te je nalazimo u području Istre, na Krku, pokraj Zadra i kod ušća Neretve.

Brzina migracije ambrozije iznosi između šest i 20 kilometara godišnje, u smjeru od istoka prema zapadu.

Ambrozija u našim krajevima niče sredinom travnja, a cvatnja započinje sredinom srpnja i traje sve do prvih mrazeva. Koncentracija peludi najveća je u ranim jutarnjim satima i prije podne.

Dišni putovi na udaru

Primjećujete li da vam se u ovo doba godine kiše, curi vam iz nosa, a oči suze i peku? Ništa čudno, s obzirom na to da kolovoz označava početak sezone ambrozije u našem podneblju.

Svaki četvrti stanovnik našeg planeta pati od peludne alergije, a svaki osmi je alergičan na pelud ambrozije.

Broj oboljelih raste iz godine u godinu, zbog čega je alergija na pelud ove biljke postala velik javnozdravstveni i gospodarski problem. Širenju biljke pogoduju globalno zatopljenje i porast razine ugljičnog dioksida u zraku. Na to upućuju rezultati pokusa koji su pokazali da je proizvodnja peludi tim veća što je više ugljičnog dioksida u 10 | Vaše zdravlje #79

Peludna alergija (peludna groznica, alergijski rinitis) je alergijska bolest gornjih dišnih putova koju uzrokuje cvjetni prah (pelud ili polen) stabala, trava i korova.

Stoga ima sezonski karakter. Ako alergijski rinitis traje cijelu godinu, tada su vjerojatni uzrok alergije grinje kućne prašine, dlake kućnih životinja ili plijesan.

Tegobe koje izaziva pelud ambrozije mogu itekako utjecati na kvalitetu života pogođene osobe, uključujuću sposobnost obavljanja poslova i ispunjavanja školskih obveza. Razlog su tome izraženi simptomi, poput napada kihanja, curenja sluzi iz nosa i suženja iz očiju, uz peckanje i oticanje vjeđa. Alergija na ambroziju izaziva i sindrom „oralne” alergije, koji dovodi do pogoršanja simptoma nakon jedenja svježeg voća i povrća, uz peckanje u grlu i usnoj šupljini te umjeren angioedem. Žrtve alergije na ambroziju mogu doživjeti simptome tog sindroma nakon što pojedu bananu, dinju, krastavac, sjekolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 11

Alergologija

AMBROZIJA

BIČ BOŽJI ILI BOŽJA HRANA? Neobično zvuči podatak da je znanstveni naziv za ambroziju istovjetan nazivu božanske hrane iz grčkih mitova, koju su na Olimp nosile golubice. Ambrozija (grčki ambrosia) je kod Homera savršeno jelo, kojom su se gostili bogovi i polubogovi i koja je onom tko je okusi davala besmrtnost i vječnu mladost. Čini se da podudarnost naziva nije slučajna, te da i ime božanske namirnice i alergogene biljke potječe od grčkog ambrotos, što znači besmrtan. Upravo je taj pojam asocijacija na tu otpornu biljku, koje se čovjek teško rješava jednom kad ona zaposjedne neko područje.

menke suncokreta i ehinaceu, ili popiju čaj od kamilice.

S obzirom na to da su simptomi peludne alergije i prehlade vrlo slični, katkad ih je teško razlikovati. Simptomi peludne alergije obično su dugotrajniji, te se protežu na nekoliko tjedana ili mjeseci, a simptomi prehlade obično traju kraće - nekoliko dana.

Prevencija i samopomoć Većina ljudi koji su doživjeli napad alergije uoči svake sezone tješi se da će ih ovaj put alergen mimoići ili da su u međuvremenu na njega postali imuni.

Takva nadanja najčešće su neutemeljena.

Osobe alergične na pelud ambrozije trebale bi za sezone cvatnje ambrozije držati zatvorene prozore od stana i automobila tijekom putovanja. Savjetuje se izbjegavanje jutarnjeg provjetravanja prostorija od pet do 10 sati, kad je koncentracija peludi ambrozije u zraku najviša. Boravak u prirodi trebalo bi planirati za poslijepodnevne sate i predvečer, te izbjegavati, ako je to moguće, boravak izvan kuće ili stana za suhih i vjetrovitih dana. Slobodno vrijeme poželjno je provoditi što je moguće češće na planinama iznad 1000 metara nadmorske visine.

Ruke valja prati što češće, a kosu svaku večer, jer se peludna zrnca skupljaju i na vlasima kose. U slučaju teže alergijske reakcije prilikom izlaska iz kuće za 12 | Vaše zdravlje #79

suhih i vjetrovitih dana može se nositi i maska. Radi što boljeg prilagođavanja vremenskim promjenama, preporučljivo je redovito pratiti bioprognozu i oslanjati se na podatke alergijskog semafora te, po mogućnosti, u skladu s tim planirati slobodno vrijeme.

S liječenjem započeti čim prije Odsutnost ili ublažavanje alergijskih tegoba osiguravaju se odabirom pravilne i redovite farmakoterapije. Osjetljivi na pelud ambrozije s terapijom trebaju započeti na vrijeme, prije sezone cvjetanja, i provoditi je sve dok je alergen prisutan u zraku. Konkretno, liječenje peludne hunjavice treba započeti u ranom kolovozu, najmanje 15 dana prije početka polenacije i traje do kraja – otprilike do sredine rujna.

Za brzo i učinkovito ublažavanje simptoma peludne alergije preporučuje se jedan od antihistaminika nove generacije - Allegra, čija djelatna tvar feksofenadinklorid ne uzrokuje pospanost i ne metabolizira se u jetri. Allegru mogu uzimati odrasli i djeca starija od 12 godina. Terapija se provodi tako da se dnevno uzme jedna tableta od 120 mg prije obroka, s vodom. Allegra je dostupna i u Hrvatskoj, a izdaje se bez recepta u ljekarnama i specijaliziranim prodavaonicama za promet na malo lijekovima.

Na lijek se odnose odredbe Pravilnika o načinu oglašavanja o lijekovima i homeopatskim proizvodima. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 13

Vladimira Sokač, mr. pharm., Oktal Pharma

Promo

PIERRE FABRE – AVÈNE

Hidrirajte svoju kožu

optimalno, dubinski i dugotrajno

Dubinskom i dugotrajnom hidratacijom smiruju se iritacije i koži vraća osjećaj ugode, uz postizanje i zadržavanje sjaja i mekoće vode, od čega 60 do 70 posto sadrži njezin srednji sloj - dermis, u koji je donose krvne žile. Procesom difuzije voda iz dermisa prelazi u gornji sloj kože - epidermis, natapajući prilikom svog prolaska njegove slojeve. Upravo na tom stalnom protoku vode, koji se naziva i transepidermalni gubitak vode, zasniva se pravilna hidratacija kože. Isparavanje vode usporava površinski rožnati sloj epidermisa, koji je prirodno zaštićen hidrolipidnim slojem.

Ako nastane poremećaj u fiziološkoj barijeri, ubrzava se transepidermalni gubitak vode, izazivajući fenomen gubitka vode, što kožu čini suhom. Dehidrirana koža u epidermisu sadrži manje od deset posto vode. U tom slučaju mogu se zamijetiti promjene u zaštitnom hidrolipidnom sloju, dehidriran površinski rožnati sloj, ali i povećana osjetljivost kože. Hladnoća, vjetar, sunce, onečišćenje zraka, iritirajuća sredstva za čišćenje, neodgovarajuća kozmetika i neki dermatološki tretmani potiču promjene u zaštitnom površinskom hidrolipidnom sloju, zbog čega koža pojačano gubi vodu.

Iako se s godišnjeg odmora vraćate odmoreni i preplanuli, vaša koža može pokazivati znakove iscrpljenosti zbog utjecaja morske vode i boravka na suncu. Iako je poznato da sunce i more djeluju blagotvorno na organizam i umanjuju stres, nakon povratka u svakodnevnicu brzo se javljaju prvi znakovi umora. Isto je i s našom kožom, posebice ako je za ljetovanja nismo redovito njegovali. Ipak, ono što je najviše pogađa je dehidracija, tj. gubitak vode. Koža se zbog toga intenzivnije ljušti, postaje suha i gubi sjaj, pa brže nestaje lijepi, preplanuli ten.

Značenje vode u koži Jedna od brojnih funkcija kože je i zaštita organizma od vanjskih utjecaja. Za njezino pravilno funkcioniranje i zdravlje važno je da sadrži optimalnu količinu vode.

Prirodno se u koži nalazi 20 posto tjelesnog sadržaja

14 | Vaše zdravlje #79

Hidratacija je nužna svakom tipu kože, bila ona normalna, suha, mješovita ili masna. Zato je svakodnevno vlaženje ključno za njezino zdravlje, ljepotu i osjećaj ugode. Da bi se to postiglo, uz redovitu njegu, potrebna je i hidratacija cjelokupnog organizma, koju ćemo osigurati svakodnevnim unošenjem dovoljne količine vode. Odrasla osoba dnevno treba popiti između jedne i pol i dvije litre vode, najbolje u malim obrocima tijekom cijelog dana, čime se izbjegava osjećaj žeđi. U trenutku kad osjetimo žeđ naš organizam je već dehidriran, kao i naša koža. A kad jednom nastane dehidracija, potrebno je mnogo vremena kako bi se ponovno uspostavilo stanje ravnoteže.

Zašto odabrati Avène proizvode Na tržištu postoji velik broj raznovrsnih preparata za hidrataciju kože različitih mehanizama djelovanja. No,

kolovoz /rujan 2011.

PIERRE FABRE – AVÈNE

cilj im je isti - pružiti koži što bolju hidrataciju i zadržati je što dulje optimalno vlažnom. Kako bi stvorili proizvod koji će na što prirodniji način vlažiti kožu, znanstvenici Laboratorija Avène promatrali su vlaženje oka, jer je to primjer savršene hidratacije u ljudskom organizmu.

Naime, vanjski dio oka, rožnica, stalno se održava prozirnom i vlažnom upravo zahvaljujući suznom filmu.

Suzni film sadrži suze (vodenasta otopina mineralnih soli i proteina), meibum (lipidni površinski sloj koji sprječava isparavanje suza s površine oka), lipokalin (protein odgovoran za vezanje suza i meibuma) i mucin (glikoprotein odgovoran za ravnomjernu raspodjelu suza po površini rožnice). Svi ti sastojci pridonose stalnom vlaženju oka i sprječavaju dehidraciju.

Upravo taj savršen model hidratacije imitiran je u proizvodima za hidrataciju kože Hydrance Optimale iz linije Avène.

Hidratacija za svaki tip kože Kako biste postigli dubinsku i dugotrajnu hidrataciju kože, Laboratoriji Avène stvorili su liniju proizvoda Hydrance Optimale koji sadrže jedinstvene aktivne sastojke: Avène termalnu vodu, lipomucin i meiboserin.

Njihovim međusobnim djelovanjem na površini kože stvara se kontinuiran i stabilan lipidni sloj koji djeluje poput stvarnoga zaštitnog sloja, čime se smanjuje isparavanje Avène termalne vode i poboljšava njezino prodiranje u kožu. Dubinskom i dugotrajnom hidratacijom smiruju se

1.

Čišćenje

kolovoz/rujan 2011.

2.

Njega

Promo

iritacije i koži vraća osjećaj ugode, uz ponovno postizanje i zadržavanje sjaja i mekoće.

Proizvodi Avène Hydrance Optimale dolaze u četiri teksture, ovisno o tipu kože, od kojih dvije sadrže i faktor za zaštitu od sunca SPF 20. Ne sadrže parabene i nježnog su mirisa.

U samo tri koraka do lijepe i hidrirane kože 1. ČIŠĆENJE - Ritual njege uvijek započnite čišćenjem kože.

Dehidriranoj koži treba blago čišćenje koje neće narušiti njezinu ravnotežu, pa je stoga Avène micelarni losion idealan izbor. Nježno i temeljito čisti kožu i oči bez nadraživanja. Namijenjen je svim tipovima osjetljive kože, pa i onoj sklonoj crvenilu i iritacijama. Nemasne je teksture i nije ga potrebno ispirati.

2. NJEGA - Nakon čišćenja vrijeme je za kremu koja će pružiti njegu i osigurati zaštitu. Avène Hydrance optimale linija pruža sve što dehidriranoj koži treba i osigurava njezin brz oporavak.

3. DODATNA NJEGA - Ako je koža zaista jako dehidrirana, treba joj intenzivna hidratacija kako bi se što prije vratila u stanje ravnoteže. Avène umirujući hidratantni serum je koncentrat Avène termalne vode koji koži pruža pojačanu i dugotrajnu hidrataciju. Učinkovitost Avène termalne vode pojačana je patentiranim sustavom liposoma, koji osiguravaju njezino prodiranje u kožu i djeluju umirujuće. Hidratantni sastojci pružaju osjećaj ugode i koži vraćaju elastičnost.

3.

Dodatna njega

Vaše zdravlje #79 | 15

Dina Majstorović, dr. dent. med., Oktal Pharma

Dermatologija

FOTOPROTEKCIJA

Zaštita od sunca kroz povijest Znanstvenici su tek potkraj 19. i početkom 20. stoljeća otkrili UV zrake i prirodu sunčeve svjetlosti, te shvatili njezin učinak na kožu

Načini na koje su ljudi štitili kožu od sunca mijenjali su se kroz povijest. Prvi podaci o uporabi sredstava za zaštitu od sunca datiraju još iz antičke Grčke, kad su ljudi maslinovim uljem premazivali izložene dijelove tijela kako bi spriječili pojavu opeklina.

Otkriće ultraljubičastih zraka Prije otkrića ultraljubičastih zraka vjerovalo se da su opekline uzrokovane sunčevom toplinom. Znanstvenici su tek potkraj 19. i početkom 20. stoljeća otkrili prirodu sunčeve svjetlosti i njezin učinak na ljudsku kožu.

Ultraljubičaste zrake otkrio je 1801. Johann Wilhelm Ritter iz Njemačke. Njegovi eksperimenti bili su temeljeni na dotadašnjem radu Carla Wilhelma Scheelea, opisanom u studiji iz 1777. godine. Naime, Scheele je uočio da papirnata traka umočena u otopinu srebrnog klorida postaje crna nakon izlaganja suncu. Ritter je nastavio istraživanje i mjerio djelovanje plavog svjetla, što ga je dovelo do otkrića ultraljubičastog spektra, koji je nazvao „infraviolet“.

Razvoj potrebe za fotoprotekcijom Englez Everard Home 1820. istraživao je zašto je koža tamnoputih ljudi iz vrućih podneblja bolje zaštićena od

16 | Vaše zdravlje #79

kože svjetloputih ljudi, iako tamna boja apsorbira više topline, te zaključio da melanin apsorbira toplinu i štiti kožu, zbog čega su ljudi tamnije puti u prednosti.

Jedan od prvih izvještaja o tvarima koje bi se mogle koristiti za zaštitu kože od ultraljubičastog zračenja je objavio 1878. Austrijanac Otto Veiel iz Linza. Otkrio je da tanin djeluje fotoprotektivno, ali njegova boja (crno-crvena) učinila ga je beskorisnim za uporabu u sredstvima za zaštitu od sunca.

Karl Eilham Hausser i Wilhelm Vahle 1922. objavili su da su opekline kože, nastale nakon izloženosti sunčevim zrakama, uzrokovane ultraljubičastim zrakama valnih duljina između 280 i 315 nanometara. Iz tog je otkrića proizašao zaključak da kožu možemo zaštititi ako zrakama spomenutih valnih duljina onemogućimo da dopru do nje, što je, pak, pokrenulo istraživanja. Tako su nastale prve kreme za zaštitu od sunca.

Otprilike u isto vrijeme švicarski je student farmacije Franz Greiter 1938. proizveo kremu za zaštitu od sunca i nazvao je Gletscher Crème (Glacier Cream). Inspiraciju za stvaranje tog proizvoda dobio je planinareći na ledenjaku Piz Buin, s namjerom da spriječi nastanak opeklina na svojoj koži. Iako Gletscher Crème nije doživjela širu

kolovoz /rujan 2011.

FOTOPROTEKCIJA

Dermatologija

primjenu, na njoj su se temeljili daljnji razvoj i proizvodnja svih ostalih krema za zaštitu od sunca.

Još jedan kemičar, Eugene Schueller, osnivač L’Oreala, radio je na stvaranju prve kreme za zaštitu od sunca, pa titulu izumitelja prve moderne kreme za zaštitu od sunca neki pripisuju upravo njemu. Nekoliko godina kasnije, 1944., u SAD-u je nastala Red Vet Pet krema (red veterinary petrolatum), koju je proizveo Benjamin Green, i ona je bila prva široko upotrebljavana krema za zaštitu od sunca. Proizvedena je namjenski, tijekom Drugoga svjetskog rata, kako bi zaštitila vojnike od sunčevih opeklina. Red Vet Pet krema pružala je zaštitu samo od UVB zračenja i nije bila nimalo nalik današnjim sredstvima za zaštitu od sunca. Bila je to ljepljiva, crvena krema nalik želeu, koja je bojila kožu i odjeću. Nakon rata Benjamin Green osnovao je Coppertone i nastavio razvijati sredstva za zaštitu od sunca, te konačno proizveo komercijalan i kozmetski prihvatljiviji proizvod. Uspjeh Coppertonea rezultirao je smanjenjem bojazni od nastanka opeklina, pa je sunčanje postalo vrlo popularno.

Iako su proizvodi iz tih vremena pomogli spriječiti nastanak opeklina od sunca, nisu pružali dovoljnu zaštitu od UV zraka.

Posljedica produljena izlaganja suncu idućih desetljeća bila je porast broja malignih oboljenja kože. Godine 1962. na znanstvenoj međunarodnoj sceni ponovno se pojavio Franz Greiter i predstavio SPF (Sun Protection Factor), oznaku koja mjeri sposobnost proizvoda da štiti od UV zraka. Danas znamo da se oznaka SPF odnosi samo na zaštitu od UVB zraka, pa ako na proizvodu nema dodatne oznake za UVA zrake, proizvod vjerojatno štiti i od njihova utjecaja, ali u manjem omjeru, ili jednostavno ta razina nije izračunata.

Danas su sredstva za zaštitu od sunca dosegnula sasvim drugu razinu razvijenosti i učinkovitosti. Tako kvalitetan i siguran proizvod za zaštitu od sunca mora imati ujednačenu UVA i UVB zaštitu, tj. treba štititi ne samo od nastanka opeklina, nego i od razvoja različitih zloćudnih tumora kože.

Sve češća pojavnost zloćudnih tumora kože, osobito malignog melanoma, poticaj je liječnicima i znanstvenicima da i dalje intenzivno tragaju za učinkovitijim načinom zaštite ljudskog tijela od sunca - pilulom za zaštitu od sunca. Do novih otkrića, ne zaboravite nanijeti zaštitna sredstva primjerena vašem tipu kože i ne izlažite se suncu bez potrebe u vrijeme najjače dnevne insolacije.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 17

Vladimira Sokač, mr. pharm., Oktal Pharma

Promo

PIERRE FABRE – AVÈNE

Izvor olakšanja

za osjetljivu kožu

Dermatološki laboratoriji Avène razvili su specifičnu liniju proizvoda za njegu osjetljive kože kako bi joj pružili odgovarajuću njegu i zaštitu Koža tijela zahtijeva jednaku pažnju kao i ona na licu, osobito ako je osjetljiva. I najmanji klimatski podražaj, poput hladnoće, topline ili vjetra, ali i oštećenja potencirana odjećom, tvrdom vodom ili, pak, neodgovarajućim kozmetičkim proizvodima, itekako narušavaju ravnotežu osjetljive kože. Ona postaje suha i zategnuta, uz pojavu crvenila, iritacije i neugodan osjećaj.

Kako bi osjetljivoj koži pružili sve prijeko potrebne sastojke i podarili joj odgovarajuću njegu i zaštitu, dermatološki laboratoriji Avène razvili su specifičnu liniju proizvoda za njegu osjetljive kože tijela s termalnom vodom Avène.

Avène deodorant za osjetljivu kožu - Ova dnevna rollon deodorantna njega za osjetljivu kožu sprječava razvoj neugodnih mirisa, njeguje osjetljivu kožu i djeluje antiiritacijski. Zahvaljujući jedinstvenom sastojku spherulitu, koji osigurava produljeno otpuštanje osnovnog sastojka deolita, sprječava razgradnju znoja i razvoj neugodnih mirisa. Time se pojačava i produljuje djelovanje deodoranta. Ne sadrži aluminijeve soli, alkohol niti konzervanse. Nakon nanošenja ne ostavlja bijeli trag na odjeći.

Avène hidratantno mlijeko za tijelo - Bogato je Avène termalnom vodom, koja djeluje umirujuće i antiiritacijski. Ovo lagano mlijeko za tijelo vraća osjećaj ugode normalnoj i suhoj osjetljivoj koži. Visok sadržaj prirodnih biljnih ulja šafranike, sezama i kokosa, te vitamini A i E pomažu u obnavljanju oštećenoga hidrolipidnog sloja na površini kože i štite je od isušivanja, a glicerin vraća vlagu. Hidratantno mlijeko nakon nanošenja trenutačno umiruje kožu, te ona postaje meka i glatka.

Avène ulje za tijelo – Ovo hranjivo i emolijentno ulje obnavlja oštećeni hidrolipidni sloj te umiruje suhu i vrlo suhu osjetljivu kožu. Bogato Avène termalnom vodom, koja djeluje umirujuće i antiiritacijski, ovo lagano ulje koži vraća osjećaj ugode. Visok sadržaj prirodnih biljnih ulja avokada i nevena, te vitamina A i E pomaže u obnavljanju oštećenoga hidrolipidnog sloja na površini kože. Nakon nanošenja trenutačno umiruje te koža postaje meka i glatka. Brzo se upija i ne ostavlja masni trag na odjeći.

Avène mlijeko poslije sunčanja - Hidratantno i umirujuće mlijeko poslije sunčanja bogato Avène termalnom vodom i vitaminima (A, C, E, F, B5) obnavlja osjetljivu kožu nakon izlaganja suncu (posebice nakon dugotrajna ili pretjerana izlaganja suncu) i pomaže u očuvanju preplanulosti. Nemasna tekstura brzo se upija i ne ostavlja masni trag na koži.

18 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

BIOCLIN

Promo

Plivanje

je zdravo

Ivanka Veselčić, dr. dent. med., Oktal Pharma

Velik broj žena se, posebno tijekom ljetnih mjeseci, susreće s vaginalnim infekcijama, osobito gljivičnim, zbog čega su obično zabrinute i pitaju se je li uopće dobro plivati ako pate od pojačane osjetljivosti ili infekcije.

Odgovor je svakako da, bilo da je posrijedi kupanje u moru, jezeru ili bazenu, jer plivanje neće potaknuti nastanak, niti imati utjecaja na već prisutnu infekciju. No, bitno je ispravno postupiti nakon plivanja.

Gljivice vole toplinu i vlagu Dugo zadržavanje u mokrom kupaćem kostimu podržava vlažnost intimnog područja, a dodatno pokrivanje (ručnik, pareo) povećava toplinu, čime se stvara pogodan medij za rast gljivica. Stoga imajte na umu sljedeće: neposredno nakon plivanja skinite mokri kupaći kostim, dobro se posušiti i nosite pamučno rublje, kako bi se omogućilo normalno „disanje“ kože. Nakon kupanja u bazenu, zbog klorirane vode koja može poremetiti vaginalni pH, dobro je aplicirati sredstvo za regulaciju vaginalnog pH (npr. Multi-Gyn® Actigel ili Multi-Gyn® FloraPlus).

S obzirom na to što je pojačana sklonost infekcijama često dodatno potaknuta stresom, plivanje će opuštajućim djelovanjem pozitivno utjecati na cijeli organizam, koji će se tako lakše boriti protiv infekcije.

Združenim snagama protiv vaginalnih tegoba Dok je već otprije poznati proizvod Multi-Gyn® Actigel namijenjen prevenciji i tretmanu bakterijskih vaginoza, novi proizvod Multi-Gyn® FloraPlus je prebiotički vaginalni gel koji djeluje preventivno i štiti vaginalno zdravlje, osobito kad su posrijedi gljivične infekcije, a ako do njih i dođe, uspješno ih tretira te brzo i učinkovito uklanja popratne simptome.

Prebiotici u Multi-Gyn® FloraPlusu namijenjeni su rastu laktobacila i obnovi zdrave vaginalne flore. S obzirom na to da FloraPlus potiče rast ženinih vlastitih sojeva laktobacila, omogućit će dugotrajno jačanje individualne vaginalne flore.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 19

Maja Gusej, dr. med., spec. internist - gastroenterolog, Poliklinika Medico, Agatićeva 8, Rijeka, tel: 051/263 109, e-mail: medico@medico.hr, www.medico.hr

Interna medicina – gastroenterologija

KRVARENJE

Krv u stolici poziva na oprez Krvarenje iz debelog crijeva, spontano ili sa stolicom, jedan je od deset simptoma zbog kojih treba potražiti liječničku pomoć

Bolesti probavne cijevi, od usne šupljine do analnog otvora, često su praćene krvarenjem. Krvarenje iz gornjih dijelova gastrointestinalnog sustava u pravilu boji stolicu u crno (melena), ili se očituje povraćanjem krvi (hematemeza), a krvarenje iz donjih dijelova, pretežno debelog crijeva, uglavnom je prepoznatljivo kao svježa ili stara krv u stolici. U svim slučajevima je krvarenje na ovaj ili onaj način vidljivo.

Međutim, kod velikog broja bolesti probavnog sustava krvarenje je okultno, nevidljivo našem oku. Gubitak do 100 ml krvi dnevno nije zamjetan, pa je često tek slabokrvnost simptom zbog kojeg se bolesnik obraća liječni­ ku. Upravo zbog te spoznaje, kao i statistički znatnog porasta učestalosti novotvorina u probavnom sustavu, otkrivanje mikroskopskog krvarenja vrijedna je pretraga kojom možemo izdvojiti osobe koje treba detaljno pregledati. Iako se zna da je 80 posto pozitivnih nalaza posljedica bolesti jednjaka, želuca ili dvanaesnika, kod osobe bez simptoma ipak se najprije indicira pregled debelog crijeva.

20 | Vaše zdravlje #79

Što može biti uzrok Prepoznatljivo krvarenje iz debelog crijeva (hematokezija), spontano ili sa stolicom, jedan je od deset simptoma zbog kojih treba potražiti liječničku pomoć. U većini slučajeva količina krvi je oskudna i krvarenje limitirajuće, rijetko obilno i životno ugrožavajuće.

Točni podaci o učestalosti hematokezije nisu poznati jer se velik broj pacijenata zbog tog simptoma ne javlja liječniku. Jedno istraživanje u SAD-u pokazalo je da je 24 posto ispitanih bolesnika u godini koja je prethodila studiji opazilo krv u stolici.

Razlozi pojave hematokezije su brojni. Među najčešće se ubrajaju analne bolesti, hemoroidi (proširene vene na samom kraju debelog crijeva), te analne ragade i fisure (mala napuknuća sluznice nastala mehaničkom silom).

No, i cijeli niz drugih bolesti debelog crijeva izaziva vidljivo krvarenje. Najčešći razlog su divertikuli debelog crijeva, mala, vrećasta proširenja crijeva, obično smjekolovoz /rujan 2011.

KRVARENJE

Interna medicina

Točni podaci o učestalosti hematokezije nisu poznati jer se velik broj pacijenata zbog tog simptoma ne javlja liječniku

štena unutar posljednjih 50 cm, te krvožilne malformacije, češće među starijim muškarcima. Te bolesti nisu praćene bolovima u trbuhu, ali ako se krvarenje javi, uz bolove u trbuhu i promijenjen ritam stolice treba misliti na upalne bolesti crijeva (infektivne i neinfektivne - ulcerozni kolitis i Crohnova bolest), te promjene koje nastaju zbog ateroskleroze arterija koje hrane crijevo - tzv ishemični kolitis. Ipak, hematokezija u pravilu asocira na novotvorine u debelom crijevu, bilo dobroćudne (adenomi, polipi) ili zloćudne (karcinom).

Mnogo rjeđi uzroci hematokezije su radijacijski kolitis, koji nastaje nakon radioterapije, zatim oštećenja sluznice (ulkusi) kao posljedica uzimanja velikih količina antireumatika, te Meckelov divertikul (prirođena anomalija smještena u završnom dijelu tankoga crijeva, koja sadrži različite vrste tkiva, među ostalim i želučanu sluznicu koja može krvariti) itd.

Niti jedna dijagnoza nije isključena Informacije o učestalosti krvarenja, količini i ritmu pojavnosti svakako su pomoć pri postavljanju radne dijagnoze, no bez dodatnih pretraga niti jedna dijagnoza se ne može isključiti.

Kad pacijent dolazi na pregled zbog hematokezije, liječnik treba najprije procijeniti njegovu ugroženost. Ako je krvarenje obilno i ugrožava život, obrada i liječenje moraju se provesti u bolnici, a u svim ostalim slučajevima pretrage se obavljaju ambulantno.

Nakon kliničkog pregleda treba provjeriti neke osnovne laboratorijske nalaze (krvna slika, željezo, po potrebi analiza stolice), a zatim pregledati debelo crijevo. Taj redoslijed mora se poštivati čak i kad se pri pregledu dijagnosticira bolest analnog područja, i to zbog mogućnosti postojanja istodobne bolesti debelog crijeva. Pogrešno je postaviti dijagnozu hemoroidalne bolesti i ne indicirati daljnje pretrage, jer prema statistikama svaki drugi odrasli čovjek ima proširene vene završnog crijeva, a pripisujući krvarenje samo toj bolesti, može se ozbiljno ugroziti bolesnikovo zdravlje.

Kolonoskopija je zlatni standard u dijagnostici bolesti debelog crijeva. Što se pretraga ranije indicira nakon pojave hematokezije, veće su mogućnosti otkrivanja mjesta krvarenja, a pretraga ujedno ima terapijske mogućnosti.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 21

Interna medicina

KRVARENJE

Što se kolonoskopija ranije indicira nakon pojave hematokezije, veće su mogućnosti otkrivanja mjesta krvarenja, a pretraga ujedno ima i terapijske mogućnosti Rektoskopija, pregled zadnjih dvadesetak centimetara debelog crijeva, je nedostatna i može koristiti samo u kontrolne svrhe, u slučaju sigurno dijagnosticirane rektalne i/ili analne bolesti.

Rjeđe se u dijagnostičke svrhe koriste scintigrafija, angiografija, pa u ekstremnim slučajevima i kirurška eksploracija (kirurško traženje mjesta krvarenja).

Kolonoskopija U pravilu se provodi na unaprijed pripremljenom, očišćenom debelom crijevu, iako se, kad žurnost postavljanja dijagnoze zahtijeva brzu obradu, može raditi i nativno, bez pripreme.

Ova pretraga u pravilu se povezuje s neugodom i bolnošću, zbog čega se mnogi bolesnici ne javljaju liječniku iako opaze hematokeziju, nadajući se da je posrijedi slučajnost koja se neće ponoviti. No, treba imati na umu da krvarenje koje se pojavilo čak samo jednom može biti simptom ozbiljne bolesti. Potencijalna neugoda tijekom pregleda može se izbjeći ako se pretraga izvodi u sedaciji, što se, nažalost, u našim bolnicama uglavnom ne provodi, ponajprije zbog nedostatka materijalnih sredstava. Tom metodom bolesnik se uspava dovoljno duboko da ne osjeća neugodu i bol, pa je tako manji rizik za njegovo zdravlje od potencijalne reakcije na bolove koje pretraga može izazvati, osobito ako već pati od kroničnih bolesti, napose srčanih.

Kolonoskopija je i terapijska metoda. Nakon otkrivanja mjesta krvarenja, ovisno o uzroku, krvarenje u debelom crijevu može se vrlo učinkovito zaustaviti injekcijskom terapijom, primjenom toplinske sonde, elektrokoagulacijom, laserom te argon-plazma koagulacijom.

Ako se kao izvor krvarenja dijagnosticiraju polipi, u velikom broju slučajeva tijekom pregleda oni se mogu ukloniti, bez potrebe za dodatnom kirurškom intervencijom. Polipi su izrasline na sluznici debelog crijeva za koje ne znamo sa sigurnošću zašto nastaju. Mogu biti vrlo maleni, samo nekoliko milimetara u promjeru, ali i narasti do nekoliko centimetara, kad mogu stvarati smetnje za prolaz stolice. Polipi veći od centimetra mogu krvariti i tako upozoriti bolesnika da nešto nije u redu i da se javi liječniku. Smatramo ih prekancero22 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

KRVARENJE

Interna medicina – gastroenterologija

zama, jer se svaki treći tijekom svoga

je potrebna reintervencija, a još rjeđe

rasta maligno mijenja, dakle prelazi u

kirurška intervencija. Rjeđa, ali opasnija

karcinom. Zato se uklanjanjem polipa

komplikacija je perforacija crijeva, kad

tijekom kolonoskopije sa sigurnošću

se ili kolonoskopom probije cijela deblji-

uništava potencijalno žarište zloćud-

na stijenke, ili se korištenjem instrume-

nog rasta.

nata u crijevu na određenome mjestu stijenka stanji, zbog čega se naknadno

Samu kolonoskopiju, kao i interven-

stvori otvor koji komunicira sa slobod-

cije koje se tijekom njezina izvođenja

nom trbušnom šupljinom. Te komplika-

mogu provoditi (zaustavljanje krvare-

cije uvijek se rješavaju kirurški.

nja, odstranjivanje polipa), mogu pratiti komplikacije. Ozbiljna komplikacija je

krvarenje iz mjesta intervencije, bilo da

Ne gubite dragocjeno vrijeme

Karcinom debelog crijeva (kolorektalni karcinom) je jedan od najčešćih karcinoma koji pogađaju suvremenog čovjeka. U Europi svake godine od karcinoma debelog crijeva umire oko 10000 ljudi.

Određivanje mjesta krvarenja od velike je važnosti, pa se obrada nikako ne smije zaustaviti samo na kliničkom pregledu, čak ni onda kad je izvor krvarenja

je riječ o ponovnom krvarenju iz posto-

Svaka pojava krvi u stolici, ma kako bila

okom vidljiv u analnom području. U pra-

jeće promjene ili krvarenju na mjestu

neznatna ili rijetka, mora ponukati oso-

vilu, ozbiljnija patologija može se otkriti

polipektomije iz krvne žile koja nije

bu da potraži liječničku pomoć. Drugim

samo dodatnim pretragama, prije sve-

koagulirana. Takva komplikacija veći-

riječima, krvarenje se nikad ne smije

ga kolonoskopijom. Nemojte zazirati od

nom se rješava konzervativno, rijetko

bagatelizirati ili pripisati slučajnosti.

te pretrage, jer vam može spasiti život.

Za bezbrižan godišnji odmor U ljetnim mjesecima svi se veselimo bogatoj ponudi svježeg voća, povrća i slastica, kao i godišnjem odmoru i putovanju.

Pritom ne smijemo zaboraviti da je zbog visokih temperatura povećana mogućnost kontaminacije hrane i pojave crijevnih poremećaja, koji se manifestiraju proljevom, povišenom temperaturom i iscrpljenošću.

Kako bismo smanjili mogućnost crijevnih oboljenja, vrlo je važno redovito prati ruke i namirnice (voće i povrće) te pravilno termički obrađivati hranu. Uza sve te mjere opreza, nije naodmet u putnoj ljekarni imati i probiotike.

Pojačana formula „dobrih“ bakterija Probiotici su „dobre“ bakterije koje blagotvorno utječu na naš organizam regulirajući crijevnu mikrofloru i poboljšavajući rad crijeva.

Pearls IC™ probiotik pojačana je formula za regulaciju crijevne mikroflore kod težih probavnih tegoba, kao što su: • proljev uzrokovan bakterijama i virusima – npr. crijevna viroza, trovanje hranom • proljev uzrokovan upotrebom antibiotika.

Pearls IC™ probiotik ima zaštićenu true delivery™ tehnologiju, tj. jedinstvenu trostruku ovojnicu koja omogućuje siguran prolazak u njemu sadržanih „dobrih“ bakterija kroz agresivnu kiselu sredinu želuca, te njihov nesmetan dolazak na mjesto djelovanja - u crijeva, gdje obnavljaju i štite sluznicu.

Ne samo da se Pearls IC™ kapsule lako gutaju, nego se uzima samo jedna kapsula na dan uz malo tekućine.

Ne sadrže gluten i mogu ih uzimati osobe alergične na mliječne proizvode.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 23

Ivanka Veselčić, dr. dent. med., Oktal Pharma

Promo

STEIGERWALD

Smijeh je najbolji lijek Potiče proizvodnju obrambenih tvari, rad srčanožilnog i probavnog sustava te djeluje blagotvorno na želudac Bilo da ste odabrali safari u Africi, krstarenje Medite­r anom ili kampiranje, svaki odmor prije svega trebao bi biti opušten i prepun dobra raspoloženja.

Radost, smijeh i odmor imaju puno više zajedničkog negoli se to na prvi pogled čini. Poslovica kaže: „Smijeh je najbolji lijek“. To je i znanstveno dokazano: smijeh od srca opušta mišiće, potiče proizvodnju obrambenih tvari u organizmu, potiče rad srčanožilnog i probavnog sustava te djeluje blagotvorno na želudac. No, kod probavnih tegoba, kao što su mučnina, bol u želucu, osjećaj punoće, grčevi ili žgaravica, osmijeh može brzo iščeznuti. U tom slučaju biljni lijek Iberogast® može brzo pomoći i ponovno vratiti osmijeh na lice.

Ugodna napetost s pozitivnim učincima Smijeh izaziva cijeli niz reakcija koje mogu imati pozitivan učinak. Pokreće ugodnu napetost u tijelu, zbog čega se povećava sadržaj kisika u krvi, poboljšava ukupna prokrvljenost te potiče razgradnja kolesterola (a znamo da se kolesterol, ako je izražen njegov višak, može pojačano „taložiti“ na stijenci arterija i izazvati njihovo oštećenje).

Smijeh potiče lučenje protuupalnih tvari koje jačaju obrambeni sustav i štite od nastanka bolesti, te lučenje hormona, kao što su adrenalin, kortizol i hormona sreće, takozvanih endorfina. Sve to rezultira povećanjem frekvencije srčanih otkucaja i smanjenjem krvnoga tlaka.

Rezultat – jačanje osjećaja zadovoljstva.

Pravi trening za mišiće Tko vjeruje da se smijanjem samo rašire usne i pokažu zubi, nije u pravu. Smijanjem se aktivira ukupno 80 mišića, od toga 17 na licu. Zato se može reći kako je smijeh zapravo pravi trening za srčanožilni sustav, dijafragmu, glasnice i trbušne mišiće. Uz to, već petnae-

24 | Vaše zdravlje #79

stak minuta smijeha dnevno izgara 50 kalorija, što je otprilike desetak grama čokolade. To drugim riječima znači da smijehom godišnje možemo izgubiti dva kilograma.

Aktivator motiliteta probavne cijevi Smijeh osobito pozitivno utječe na donji dio trbuha. Pomicanje dijafragme, mišićne stijenke između prsne i trbušne šupljine, djeluje i na cijeli probavni sustav, koji se na taj način podvrgava svojevrsnoj masaži, zbog čega se potiče njegova pokretljivost. S obzirom na to da neke od tegoba probavnog sustava, kao što su osjećaj punoće, grčevi ili žgaravica, nastaju upravo zbog poremećaja njegove pokretljivosti (motiliteta), smijeh je „lijek“ koji može pridonijeti njihovu olakšanju.

I na put s osmijehom Pripreme za putovanje katkad mogu na nas djelovati izrazito stresno, i tada obično kažemo da nas „trese putna groznica“. Bez obzira na to što je ona u biti pozitivna, ipak nas ometa u planiranim aktivnostima. Kako bi joj se oduprli, primijenite jednostavan recept - zastanite, opustite se, nasmijte se od srca i pozitivne misli doći će same od sebe. Zadovoljstvo će biti vidljivo, a ni pozitivna reakcija vaše okoline neće izostati.

Ako tegobe ipak ne možete riješiti „najboljim lijekom“ – smijehom, od pomoći vam može biti biljni lijek Iberogast®. Devet biljaka u njegovu sastavu međusobno se nadopunjuju u svom djelovanju i u terapijskom smislu djeluju višenamjenski, tj istodobno uklanjaju nekoliko simptoma. Iberogast® brzo i učinkovito uklanja tegobe probavnog sustava, kao što su grčevi, bolovi u želucu, žgaravica, nadutosti ili mučnina. Zbog toga, bilo kod kuće ili na putovanju, poželjno je imati pri ruci Iberogast®, kako smijeh ne bi iščeznuo s vašega lica.

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 25

prof. dr. sc. Marko Duvnjak, dr. med., spec. interne medicine, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije; Lucija Virović, dr. med., Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Interna medicina – gastroenterologija

ŽUČNI KAMENCI

Nepoželjni kristali Kod većine bolesnika žučni kamenci se otkrivaju slučajno UZV pregledom trbušnih organa zbog nekoga drugog razloga

Žuč je tekućina koja nastaje u jetri, odakle se izlučuje kroz mrežu malih i velikih žučnih vodova. Njezini osnovni sastojci su: voda (82 posto), žučne kiseline (12 posto), fosfolipidi (4 posto), kolesterol (0.7 posto) te bilirubin, elektroliti, bjelančevine, a često i lijekovi, odnosno njihovi metaboliti. Dnevno se iz jetre izluči više od pola litre žuči. Dio žuči se iz jetre izlučuje izravno žučovodom u crijevo, a druga polovica koncentrira se i pohranjuje unutar žučnog mjehura, čiji kapacitet iznosi oko 30 do 75 ml žuči. Iz žučnog mjehura žuč se nakon obroka (osobito masnog), a posredstvom hormona, izlučuje u dvanaesnik, gdje pomaže probavu hrane, naročito masti i vitamina topivih u mastima. Uz to, žuč potiče lučenje tekućine i tako pomaže čišćenju crijeva, a služi i za odstranjivanje različitih tvari iz organizma, kao i za lučenje niza bjelančevina važnih za funkciju probavnog sustava.

Poremećena ravnoteža Žučni kamenci su kristali koji nastaju nakupljanjem normalnih ili abnormalnih sastojaka žuči u slučaju kad se poremeti njihova međusobna ravnoteža. Obično nastaju u žučnom mjehuru, a katkad i u žučnim vodovima.

Po svom sastavu mogu biti raznoliki. Kod većine bolesnika (oko 80 posto) nalaze se kamenci građeni od kolesterola (kolesterolski kamenci) ili od kolesterola i bili26 | Vaše zdravlje #79

rubina (miješani kamenci), a rjeđe se (u otprilike 20 posto slučajeva) pojavljuju kamenci građeni od bilirubina (pigmentni kamenci).

Proces nastanka kamenaca je dugotrajan i u njemu sudjeluje nekoliko različitih mehanizama, od kojih je najvažniji poremećaj povećano izlučivanje kolesterola u žuči. Smatra se da su tome osobito sklone osobe prekomjerne tjelesne težine, ženskog spola, u dobi od oko 40 godina, koje su više puta rađale, a tu su i utjecaj naslijeđa te prehrana s previše kalorija, kao i uzimanje nekih lijekova. Stoga je u prevenciji nastanka žučnih kamenaca važna prehrana s odgovarajućom kalorijskom vrijednošću i udjelom masnoća, uz regulaciju tjelesne težine.

Slučajni nalaz ili iznenadni napad Pojava žučnih kamenaca (kolelitijaza) je relativno česta.

Prema nekim podacima kamence ima najmanje 20 posto žena i 8 posto muškaraca starijih od 40 godina. Međutim, u mnogih bolesnika ne uzrokuju nikakve tegobe niti simptome, i obično se otkrivaju slučajno prilikom pregleda trbušnih organa ultrazvukom zbog nekoga drugog razloga.

No, u određenog broja ljudi mogu uzrokovati tegobe koje se najčešće javljaju u obliku žučnog napadaja (bilijarne kolike). To je tipično iznenadna, jaka bol koja se javlja kolovoz /rujan 2011.

ŽUČNI KAMENCI

Interna medicina

u gornjem desnom ili središnjem dijelu abdomena s čestim širenjem u desnu lopaticu, leđa i rame, a traje nekoliko sati, nakon čega se postupno smanjuje ili naglo prestane. Napadaj je često praćen mučninom i povraćanjem, a u otprilike 25 posto bolesnika može doći i do blagog porasta bilirubina u serumu. Bilijarna kolika nastaje zbog pomicanja kamenca u cistični (onaj koji izlazi iz žučnog mjehura) ili glavni žučni vod, često nakon podražajnog obroka masne hrane. U određenog dijela bolesnika s bilijarnom kolikom mogu se razviti i komplikacije, najčešće u vidu upale žučnog mjehura (kolecistitis), gušterače (pankreatitis) i žučnih vodova (kolangitis).

Manifestiraju se pojavom temperature, zimice i tresavice, a katkad može doći do razvoja žutice zbog začepljenja (opstrukcije) glavnoga žučnog voda kamencem.

Intervencija kad zagusti U dijagnostici žučnih kamenaca najvažniji je pregled abdomena ultrazvukom. To je vrlo pouzdana metoda kojom se može u gotovo 100 posto slučajeva postaviti točna dijagnoza. Postoje i neke druge radiološke i radioizotopne pretrage, ali one se samo iznimno primjenjuju za dijagnostiku žučnih kamenaca i njihovih komplikacija.

Postoji nekoliko mogućnosti za liječenje žučnih kamenaca, ali vrlo često oni ne zahtijevaju nikakav tretman. To se odnosi na one bolesnike koji nemaju tegoba, a ne postoji veći rizik nastanka komplikacija. Intervencija je potrebna u slučajevima kad kamenci uzrokuju smetnje koje ozbiljno remete svakodnevni život bolesnika ili nose rizik od razvoja komplikacija.

Za velik broj bolesnika sa žučnim kamencima metoda izbora je kirurška terapija. Danas je u nekompliciranim slučajevima moguća laparoskopska operacija, a katkad je potrebna klasična operacija.

Može se primijeniti i metoda otapanja žučnih kamenaca, što je moguće kod određenog broja pomno odabranih bolesnika s malim kamencima (manjim od 1,5 cm u promjeru) koji su radiolucentni, tj. ne vide se na rentgenogramu, i kojima dobro funkcionira žučni mjehur. Slična načela vrijede i za razbijanje žučnih kamenaca primjenom šoknih valova (litotripsija), no s obzirom na to da je tako moguće liječiti manji broj bolesnika, za većinu onih kojima je potrebno liječenje i danas je metoda izbora - operacija.

Kod onih bolesnika koji nemaju simptoma, ili su smetnje male, a operativni zahvat je zbog nekih drugih bolesti ili stanja kontraindiciran, napadi bolova mogu se spriječiti pridržavanjem posebne dijete bez masnoća, a ako se pojave tegobe, mogu se ublažiti određenim lijekovima - analgeticima i spazmoliticima. kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 27

28 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 29

doc. dr. sc. Dženana Rezaković, dr. med., spec. internist - kardiolog, znanstvena savjetnica, Poliklinika Eskulap, Havidićeva 11, Zagreb, tel: 01/6607 502, e-mail: dzenana.rezakovic@zg.t-com.hr

Interna medicina – kardiologija

HIPERTENZIJA

Što kriju brojke s tlakomjera Najvažniji učinak hipertenzije je trajno opterećenje srčanožilnog sustava, što dovodi do popuštanja srca i njegova zatajenja

Visok krvi tlak ili hipertenzija jedan je od najčešćih zdravstvenih problema, osobito u starijoj ili takozvanoj trećoj dobi. Stoga je izmjeriti krvni tlak tlakomjerom obveza liječnika pri pregledu pacijenta gotovo u svakoj ordinaciji. To je važan parametar koji nam na jednostavan način daje mnogo vrijednih pokazatelja, a mjeri se kod liječnika obiteljske medicine, internista, kirurga, ginekologa, neurologa itd.

Najčešći poremećaj tlaka je njegovo povišenje, tj. hipertenzija, za koju smatramo da postoji kad je vrijednost tlaka veća od 140/90 mmHg u budnom stanju i 120/80 mmHg tijekom spavanja. Prva vrijednost krvnog tlaka odnosi se na sistolički, a druga na dijastolički tlak, i oba su podjednako važna. Za oboljele od šećerne bolesti granična vrijednost krvnog tlaka je niža i iznosi 130/80 mmHg. Sve vrijednosti iznad te smatraju se povišenim krvnim tlakom.

Normalno, tlak smije rasti iznad navedenih vrijednosti samo tijekom fizičkog napora, dok se u svim ostalim slučajevima smatra bolešću, bez obzira na stres ili iznenadni psihički napor. Povišenje krvnog tlaka samo pokazuje da je tijelo izgubilo kontrolni mehanizam regu30 | Vaše zdravlje #79

lacije, zbog čega je tlak stalno ili povremeno iznad fiziološke normale.

Studije pokazuju da se polovica bolesnika s povišenim krvnim tlakom nikad ne javi liječniku, niti izmjeri tlak.

Pola od druge polovice (25 posto od ukupnog broja bolesnika) se liječi, od čega samo polovica (12,5 posto od ukupnog broja bolesnika) učinkovito i dovoljno!

Stoga je vrlo bitno da svaka osoba bude informirana o hipertenziji i da uz pomoć liječnika provodi redovite kontrole krvnog tlaka i preporučenu terapiju.

Nepotpuno razjašnjeni mehanizmi Vrlo mali broj hipertenzivnih osoba ima takozvanu sekundarnu hipertenziju, koja je uzrokovana nekom jasnom organskom bolešću, tj. bolešću nekih organa. U toj grupi najčešća je bolest bubrega (poremećaj bubrežne arterije ili upala bubrega), a slijedi bolest endokrinog sustava (nadbubrežne žlijezde i štitnjače). Ipak, u više od 90 posto slučajeva povišenje tlaka proglašava se primarnom (esencijalnom) hipertenzijom, koja je nastala bez utvrđena uzroka. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 31

Interna medicina – kardiologija

HIPERTENZIJA

Mehanizam nastupa esencijalne hipertenzije do danas nije potpuno razjašnjen.

Mehanizmi koji su uključeni u regulaciju krvnog tlaka su brojni. Ipak, u osnovi većine je neuroendokrini sustav, koji snažno djeluje na sužavanje krvnih žila.

To je sustav koji uključuje mozak, periferni živčani sustav, bubrege i nadbubrežne žlijezde. Svi ti mehanizmi sudjeluju u sužavanju krvnih žila, reguliranju otpora u njima i volumena ukupne tekućine – krvi u cirkulaciji, s krajnjom posljedicom – povišenjem krvnog tlaka.

procjenu stanja srca, bubrega, štitnjače, nadbubrežne žlijezde, očiju i živčanog sustava. Obradu provode liječnik obiteljske medicine i specijalisti određenih medicinskih područja – prije svega internisti kardiolozi, koji odlučuju koliki opseg pretraga treba učiniti za procjenu ukupnog stanja pacijenta, a ovisno o visini krvnog tlaka, dobi, spolu i eventualno pridruženim bolestima.

Što nam čini visok tlak Najvažniji učinak povećanja krvnog tlaka je stalno i trajno opterećenje srčanožilnoga sustava, što se očituje u postupnim promjenama na srčanom mišiću (dolazi do hipertrofije miokarda, tj. povećanja debljine njegove stijenke, uz povećanje tlakova u lijevoj klijetki i pretklijetki), ali i krvnim žilama (simptomi ateroskleroze koronarnih krvnih žila, uz češću pojavu angine pektoris – napadaja bolova oko srca, kao i infarkta miokarda). Te promjene u konačnici dovode do popuštanja srca i njegova zatajenja.

Povišeni krvni tlak ostavlja posljedice i na krvnim žilama drugih organa, kao što su oči, bubrezi, mozak, tj. dolazi do ubrzane ateroskleroze na svim krvnim žilama u tijelu.

Izravno je povezan s povećanjem rizika od nastupa ozbiljnih komplikacija, koje uključuju infarkt srca, zatajenje srca i bubrega te moždani udar. Primjerice, rizik od zatajenja srca veći je šest puta u slučaju hipertenzije u usporedbi s normalnim vrijednostima krvnog tlaka - sniženje dijastoličkog tlaka za 5 mmHg smanjuje rizik od zatajenja bubrega za četvrtinu.

Pretrage nakon postavljanja sumnje Svaki pacijent kod kojeg se otkrije povišeni krvni tlak treba proći pretrage za 32 | Vaše zdravlje #79

Obrada se individualno prilagođava i ovisi o čimbenicima rizika, kao što su dob, tjelesna težina, prehrambene i druge navike (pušenje, sedentarni život, stres), obiteljska povijest bolesti itd.

Najčešće pretrage su: biokemijske pretrage krvi i mokraće, EKG, 24-satni arterijski tlak, ergometrija (test opterećenja), 24-satni EKG, Color Dopler ultrazvuk pretrage (karotidna i vertebralna arterija, štitnjača, srce, abdomen - osobito bubreg, bubrežna arterija, nadbubrežna žlijezda, aorta), endokrinološki pregled kod hormonalnih poremećaja, neurološki i oftalmološki pregled.

Individualna terapija bez strogih pravila Nakon detaljne obrade određuje se tip hipertenzije i procjenjuje stanje organa, te donosi odluka o liječenju.

Terapija hipertenzije je individualna i nema strogih pravila, osim da se tlak treba spustiti ispod 140/90 mm HG, odnosno ispod 130/80 mmHg kod oboljelih od šećerne bolesti. Terapijski učinci, kao i eventualne nuspojave, razlikuju se od pacijenta do pacijenta, što je razlog da pacijent treba disciplinirano uzimati propisanu terapiju, redovito kontrolirati krvni tlak i javljati se na kontrole liječniku.

Dio liječenja odnosi se na uzimanje lijekova. S obzirom na vrlo različite individualne rezultate, ali i kod istog pacijenta u različitim razdobljima, možemo reći

da nema idealna lijeka te da se za svakog pacijenta mora pronaći prava terapija s najboljim učinkom, što zahtijeva mnogo strpljenja, i pacijenta i liječnika.

Važan dio liječenja odnosi se i na djelovanje na čimbenike rizika. Pacijent mora smanjiti tjelesnu težinu i konzumirati hranu s manje masnoća, šećera i soli, što ujedno znači promjenu prehrambenih navika cijele obitelji (nije poželjno da, dok pacijent jede salatu, ostali ukućani jedu finu pečenku). Uz to, treba prestati pušiti i uvesti redovitu tjelesnu aktivnost kao sastavni dio života (uvesti najmanje 30-minutne šetnje, a najbolje do sat vremena četiri do pet puta tjedno). Važno je izbjegavati izlaganje vrlo niskim ili visokim temperaturama. Za velikih vrućina nije poželjno izlaziti iz kuće između 10 i 17 sati, treba piti puno tekućine, dovoljno se odmarati, ne izlagati se većem fizičkom naporu, jesti laganiju hranu, ne piti alkohol i ne pušiti, te uzimati propisanu terapiju uz redovite kontrole krvnog tlaka.

Svaki pacijent koji boluje od hipertenzije kod kuće treba imati tlakomjer, kako bi mogao mjeriti vrijednosti barem dva puta tjedno, ujutro i navečer, i voditi dnevnik izmjerenih vrijednosti tlaka i izlaganja težim psihičkim ili fizičkim opterećenjima u danima mjerenja.

Takav dnevnik pomaže pacijentu i liječniku da objektivnije sagledaju ponašanje i oscilacije krvnog tlaka, ovisno o dijelu dana, vanjskoj temperaturi i životu pacijenta. Na taj način vrlo dobro se mogu ocijeniti učinci liječenja, kao i promjena u stilu života (smanjenje težine, tjelesna aktivnost, prestanak pušenja).

Dakle, u liječenju hipertenzije podjednako su važni i pacijent i liječnik, svaki iz svog aspekta djelovanja, zbog čega su pozitivni učinci mogući samo uz kontinuiranu zajedničku suradnju i pod uvjetom da pacijent zaista čini za sebe najviše što je u njegovoj moći. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 33

Hrvoje Lisak, dr. med.

Promo

SALVUS

Zovu ga i eliksirom mladosti Pridonosi očuvanju genske stabilnosti, obnavljanju DNA i inhibiciji apoptoze, čime izravno utječe na usporavanje starenja i dugovječnost Resveratrol spada u skupinu polifenola nazvanu viniferini. Potječe od biljaka, a poznat je ponajprije kao sastojak kožice crnoga grožđa. Biljke ga stvaraju kad su izložene mehaničkom ili UV oštećenju, te prilikom obrane od nametnika (gljiva). U ljudskom organizmu sudjeluje u različitim unutarstaničnim procesima odgovornima za antioksidativnu zaštitu, stvaranje energije u mitohondrijima, tonus krvnih žila, supresiju onkogena, te pridonosi očuvanju genske stabilnosti, obnavljanju DNA te inhibiciji apoptoze („programirana smrt stanice” - jedan od zaštitnih mehanizama kojim stanica aktivno pokreće vlastitu smrt kao sastavni dio fizioloških procesa, ili kao odgovor na određena patološka stanja), čime pak izravno utječe na usporavanje starenja i dugovječnost.

Posljednjih 20 godina umjerena konzumacija crnog vina povezuje se sa smanjenim rizikom za razvoj srčanožilnih i moždanožilnih bolesti, te smanjenim rizikom za nastanak karcinoma. Pozitivni srčanožilni učinci poznati su još kao ‘francuski paradoks’, koji govori o relativno maloj učestalosti ishemijskih bolesti srca, unatoč konzumaciji hrane koja sadrži visok udio kolesterola. Mehanizam takvog djelovanja temelji se na sprječavanju agregacije (nakupljanja) trombocita, širenju krvnih žila (vazodilataciji) te inhibiciji oksidacije LDL kolesterola, glavnoga rizičnog čimbenika za razvoj ateroskleroze i posljedično infarkta miokarda. Novije studije pokazale su da aktivacijom gena dugovječnosti SirT1 resveratrol može produljiti životni vijek eukariotskih gljivica.

Brojni zdravstveni učinci Resveratrol pokazuje niz korisnih zdravstvenih učinaka, koji se na biokemijskoj razini očituju smanjenjem agregacije trombocita ili protuupalnim učinkom. Studije su pokazale i njegov doprinos u poboljšanju kliničke slike raznih degenerativnih bolesti, a među najvažnije zdravstvene koristi spada inhibicija apoptoze, čime se sprječava nastanak ishemijske bolesti srca, ateroskleroze, ventrikularne aritmije ili moždane ishemije.

34 | Vaše zdravlje #79

Do danas najznačajniji identificirani gen dugovječnosti, SirT1, otkriven još prije 40 godina, dovodi se u vezu s hipokalorijskom dijetom i mršavljenjem. Resveratrol oponaša učinak restrikcije kalorija u eukariotskih gljivica i aktivira gen SIR2, analogan genu SirT1 kod ljudi, što rezultira produljenjem životnog vijeka i do 40 posto.

Mehanizam djelovanja nije u potpunosti razjašnjen, ali dosadašnja istraživanja upućuju na činjenicu da hipokalorijska dijeta i resveratrol dovode do pojačane osjetljivosti stanica na djelovanje inzulina, što posljedično negativnom povratnom spregom smanjuje razinu glukoze i inzulina u organizmu, te dovodi do aktivacije faktora za popravak DNA, čime se sprječava programirana smrt stanice.

Oksidativni stres i kronična upala podloga su za razvoj cijelog niza različitih bolesti, kao što su već spomenute srčanožilne bolesti, ali i za pojavu inzulinske rezistencije, autoimunih bolesti (poput reumatoidnog artritisa) ili Alzheimerove bolesti. Istraživanja su pokazala da resveratrol može smanjiti posljedice oksidativnog stresa i upale stimulacijom lučenja protuupalnih citokina, te tako smanjiti rizik za nastanak ili pogoršanje kliničke slike bolesti. Antioksidativni učinak očituje se u zaštiti integriteta stanične stijenke, čime se osigurava pravilno funkcioniranje staničnih struktura, a inhibicijom ciklooksigenaze smanjuju se upalne reakcije u organizmu.

Za osobe sa i bez rizika Resveratrol se brzo metabolizira i apsorbira, a najveća koncentracija u plazmi postiže se 30 do 60 minuta nakon konzumacije. Dobro se podnosi, i osim prolaznih probavnih tegoba, poput proljeva, druge nuspojave nisu primijećene. Preporučuje se osobama kod kojih postoji rizik za razvoj srčanožilnih i moždanožilnih bolesti, neurodegenerativnih poremećaja, inzulinske rezistencije, autoimunih ili kroničnih upalnih bolesti, kao i osobama bez posebno istaknutih rizika s ciljem postizanja i očuvanja fizioloških unutarstaničnih metaboličkih reakcija, sporijeg starenja i očuvanja dugovječnosti.

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 35

Božica Ban, dr. med., spec. epidemiolog, Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“, Mirogojska c. 16, Zagreb; Higijensko-epidemiološki odjel Novi Zagreb, Meštrovićev trg 16, Novi Zagreb, e-mail: bozica.ban@stampar.hr

Javno zdravstvo

DENGA

Komarci ponovno prijete Azijski tigrasti komarac, prijenosnik denga virusa, prvi je put zabilježen 2004. u Zagrebu, a od 2005. širi se duž jadranske obale Do punog oporavka i nekoliko tjedana Inkubacija, tj. razdoblje od infekcije virusom do pojave prvih simptoma, može trajati od tri do 15 dana, a obično pet do osam dana. Poznata su tri klinička oblika denga infekcije.

Denga je virusna bolest koju uzrokuje virus denga (DENV), RNK virus iz roda Flavivirus, obitelji Flaviviridae, od kojeg postoje četiri različita serotipa (DENV-1, DENV2, DENV-3 i DENV-4), a prenose je komarci. Nakon preboljele bolesti ostaje doživotna imunost, ali samo za serotip koji je uzrokovao bolest.

Epidemiološke zanimljivosti Kako je posljednjih godina denga najčešća virusna bolest kod ljudi koju prenose komarci, postala je globalni problem. Pretpostavlja se da 2,5 bilijuna ljudi živi u području gdje postoji mogućnost prijenosa virusa. U svijetu se godišnje inficira oko 100 milijuna ljudi, od kojih oboli 250.000 do 500.000. Do 1970. denga je zabilježena samo u devet zemalja, a sada je endemična u više od sto zemalja u Africi, Americi, istočnom Mediteranu, Jugoistočnoj Aziji i zapadnom Pacifiku. U Venezueli je 2007. prijavljeno 80.000 oboljelih osoba, uključujući 6000 denga hemoragičnih vrućica. Prvi slučajevi bolesti u Hrvatskoj zabilježeni su 2010. na poluotoku Pelješcu.

Virus prenose ženke komaraca Aedes aegypti (nije prisutan u Hrvatskoj) i Aedes albopictus (azijski tigrasti komarac koji je vrlo agresivna dnevno aktivna vrsta).

U Hrvatskoj je azijski tigrasti komarac prvi put zabilježen 2004. u Zagrebu, a od 2005. kontinuirano se širi duž jadranske obale. Komarac se inficira sišući krv zaraženog bolesnika. Ženke se primarno hrane krvlju tijekom dana. Virus se ne prenosi kontaktom među ljudima.

36 | Vaše zdravlje #79

Denga vrućica – Nakon uboda komarca, virus se najprije umnožava u koži, a zatim se putem krvi širi po cijelom tijelu. Simptomi su povišena temperatura, bol u mišićima (osobito oko očiju), kostima i zglobovima, mučnina, povraćanje, zahvaćenost očne spojnice (konjunktive), edem vjeđa i fotofobija (preosjetljivost na svjetlo).

Rad srca obično je usporen, a krvni tlak snižen. Javlja se i lagani osip po licu koji brzo nestane. Temperatura može biti povišena dva do četiri dana, a slijede njezin nagli pad i obilno znojenje. Nakon jedan do dva dana normalne temperature, slijedi druga faza s ponovnim skokom temperature i pojavom osipa, koji se najprije javlja na nadlanicama i stopalima, a zatim širi na ruke, noge i cijelo tijelo, osim na lice. Akutna faza bolesti traje jedan do dva tjedna, nakon čega oboljeli još neko vrijeme osjeća opću slabost. Za potpun oporavak potrebno je nekoliko tjedana.

Denga hemoragična vrućica (DHF) – Teži oblik bolesti, koji češće zahvaća djecu mlađu od deset godina.

Započinje naglo s visokom temperaturom i glavoboljom.

Javljaju se grlobolja, kašalj, mučnina, povraćanje i bol u trbuhu. Moguća su i potkožna krvarenja (petehije), te krvarenje iz nosa i probavnog sustava. Mogu biti prisutne i upala pluća i srčanog mišića. Nepovoljni znaci su jaka i stalna bol u trbuhu, stalno povraćanje, nagli pad temperature s obilnim znojenjem i jaka iscrpljenost. Stopa smrtnosti kod DHF-a je velika i može iznositi šest do 30 posto. Pod osobitim rizikom su djeca mlađa od godine dana.

Denga šok sindrom – Razvija se u najtežim slučajevima, kad dolazi do velikog pada krvnog tlaka.

Osoba koja se prvi put inficira jednim od serotipova virusa razvija antitijela samo na virus tog serotipa. Nakon kolovoz /rujan 2011.

DENGA

Javno zdravstvo

Najučinkovitiji način sprječavanja bolesti je smanjiti brojnost komaraca kao potencijalnih bioloških vektora zaraznih bolesti

ponovne infekcije, ali drugim serotipom virusa, veći je rizik za razvoj DHF-a. Na težinu kliničke slike utječu i genetski čimbenici, te dob inficirane osobe.

Dokazati antigen ili antitijela Serološkim testiranjem moguće je dokazati antigen prvih devet dana bolesti. Od četrnaestog dana nakon početka bolesti u serumu se javljaju antitijela koja ostaju pozitivna doživotno.

Molekularno testiranje i tipizacija virusa denge izvodi se iz krvi PCR testom.

Specifičnog lijeka nema S obzirom na to da je riječ o virusnoj bolesti, nema specifična lijeka niti antibiotika za liječenje denge, pa je terapija uglavnom simptomatska.

Važno je nadoknaditi izgubljenu tekućinu (zbog povraćanja i proljeva). Za snižavanje povišene temperature mogu se dati paracetamol i acetaminofen, ali ne i acetilsalicilna kiselina i nesteroidni protuupalni lijekovi, jer mogu pogoršati eventualno krvarenje. Zbog moguće pojave krvarenja, kod denga hemoragijskih vrućica mogu biti potrebni transfuzija krvi i terapija kisikom.

Ipak je bolje spriječiti Najučinkovitiji način sprječavanja bolesti je smanjiti brojnost komaraca kao potencijalnih bioloških vektora zaraznih bolesti. To uključuje mjere otkrivanja i uklanjanja potencijalnih i trajnih legla komaraca, te uništavanje ličinki u leglima koje nije moguće trajno uklonikolovoz/rujan 2011.

ti, i to uz pomoć programa dezinsekcije koji provode institucije javnog zdravstva.

Nadalje, važna je edukacija stanovništva o suzbijanju komaraca u kućama i okolici. Potrebno je ukloniti sve predmete koji nakupljaju vodu, jer se na takvoj površini legu komarci. Važne mjere koje treba provoditi stanovništvo s ciljem smanjenja populacije komaraca su sljedeće: • redovito čistiti i pokrivati spremnike s vodom na otvorenom • redovito čistiti ukrasne fontane, mijenjati vodu ili ih isprazniti • držati zatvorene kante za smeće • izbjegavati nakupljanje vode u praznoj ambalaži • osigur ati da kućni odvodi nisu začepljeni i da se u njima ne nakuplja voda • redovito čistiti posude s cvijećem.

Mjere osobne zaštite od uboda komaraca su nošenje primjerene odjeće i primjena repelenata na kožu koji sadrže više od 20 posto DEET-a (dietiltoluamid) tijekom boravka u području u kojem je denga endemična. Treba voditi računa i o tome da ženke komaraca koji prenose dengu bodu danju te da su najaktivnije u vrijeme oko izlaska i zalaska sunca, za razliku od komaraca koji prenose malariju, koji bodu noću.

Cjepivo protiv denge još nije dostupno.

U tijeku su pretklinička i klinička ispitivanja za učinkovito i sigurno cjepivo, koje, da bi bilo učinkovito, mora pružati zaštitu protiv sva četiri serotipa virusa.

Vaše zdravlje #79 | 37

dr. sc. Zrinka Bošnjak, dr. med., spec. mikrobiolog, Klinički zavod za kliničku i molekularnu mikrobiologiju KBC-a Zagreb, Kišpatićeva 12

Javno zdravstvo

ANTISEPTICI

Antimikrobna

izvrsnost oktenidina

Oktenidini zadovoljavaju brojne kriterije koji se traže od dobrog antiseptika i korisnici ih prihvaćaju u visokom postotku Neuspješno liječenje akutnih i kroničnih rana velik je javnozdravstveni i socijalni problem. To je razlog što sve aktivnosti koje su usmjerene prema pravodobnoj dijagnostici, razumijevanju fiziologije, patofiziologije i postupaka u liječenju akutnih, a posebice kroničnih rana, trebaju biti postulati suvremene medicine.

Različiti pristupi kroz povijest Tijekom povijesti različito se pristupalo liječenju rana.

Postoje dokazi da su se još u pretpovijesno doba rane prekrivale oblozima (blato, mahovina, hrastova kora). U starom Egiptu u uporabu se kao antibakterijski agens uvodi živa. Stari Grci opisuju, pak, kauterizaciju rane.

Hipokrat uvodi napredak u tretman rane opisujući primarno i sekundarno cijeljenje. Iz starorimskog doba dolaze prvi opisi klasičnih znakova infekcije rane (rubor - crvenilo, tumor - oteklina, calor – toplina i dolor – bol).

Nakon Rimljana Arapi dominiraju medicinom i u liječenje uvode prevoje s terpentinom, gušterovim izmetom i golubljom krvi. U doba renesanse dolazi se do spoznaje da rana bolje cijeli bez gnoja.

Devetnaesto stoljeće obilježava velik napredak u sprječavanju infekcija, a veliku ulogu odigrali su Semmelweis (pranje ruku klornim vapnom), Pasteur (sterilizacija) i Lister (dezinfekcija karbolnom kiselinom).

Infekcija uvijek moguća Medicinska definicija ranu opisuje kao prekid kontinuiteta kože i sluznice s prekidom kontinuiteta krvnih i limfnih tkiva. U tom slučaju brojni mikroorganizmi koji se nalaze na koži i sluznicama tijela, kao i oni iz okolini, mogu prouzročiti infekciju kože i mekih tkiva (vidi tablicu).

Mikroorganizmi ulaze u tijelo kroz oštećenja kože i sluznica, preko traumatskih rana ili ugriza, kao komplikacija operativnog zahvata ili implantacije stranog tijela, a može se dogoditi i hematogeni rasap mikroorganizama (širenje krvlju).

Infekcije kroničnih rana javljaju se kao komplikacije oštećenja krvožilnog sustava ili metaboličkih bolesti, i produljuju proces cijeljenja rane. Kolonizacija rane (naseljavanje uzročnika), pa i infekcija, obično je polimokrobna i uključuje aerobne i anaerobne uzročnike.

Za bolje cijeljenje - koncept pripreme dna rane S obzirom na trajanje procesa cijeljenja, rane dijelimo na akutne (cijele unutar četiri tjedna) i kronične (cijele dulje od šest tjedana). Tijekom cijeljenja, rana prolazi kroz četiri faze - upalna, proliferativna, epitelizacija i remodelacija. Ako cijeljenje zastane u nekoj od navedenih faza, rana prelazi u kroničnu.

Aerobni i anaerobni uzročnici izolirani iz inficiranih akutnih i kroničnih rana (prilagođeno prema Wound and Soft Tissue Cultures. In: Clinical Microbiology, Procedures Handbook, ed. Isenberg , HD. 2nd Edition, May 2004, ASM Press USA) Aerobni i fakultativni mikroorganizmi

Anaerobne bakterije

Gljive

Koagualaza-negativni stafilokoki Staphylococcus aureus Beta-hemolitički streptokoki Enterococcus spp.

Streptococcus spp. (viridans grupa) Corynebacterium spp Bacillus cereus Escherichia coli Serratia spp Klebsiella spp.

Peptostreptococcus spp.

Streptococcus anginosus Clostridium spp.

Candida albicans Candida krusei Candida parapsilosis

38 | Vaše zdravlje #79

Stanična stjenka bakterija kolovoz /rujan 2011.

ANTISEPTICI

Postoji mnogo čimbenika koji utječu na proces cijeljenja, a općenito ih dijelimo na: • sistemski čimbenici - starija dob, slabija pokretljivost, pretilost ili pothranjenost, kronične bolesti, imunosupresivi, pušenje...

• lokalni čimbenici - prokrvljenost i opskrba tkiva kisikom, same značajke rane...

U cilju sprječavanja odgođenog cijeljenja, osmišljen je koncept pripreme dna rane. To je nov način razmišljanja o zbrinjavanju kroničnih rana, organizirani postupak u kojem se koristi holistički pristup pri ocjeni postojećih barijera, pri procesu cijeljenja i njihovu otklanjanju, što omogućava normalan napredak cijeljenja rane. Priprema dna rane osnovni je element koji ima za cilj neometano cijeljenje, koje se brže postiže što je pravilniji odabir odgovarajućeg antiseptika, koji će spriječiti razmnožavanje mikroorganizama u rani.

Antiseptici za rane su aktivni kemijski spojevi, različita sastava i svojstava, selekcionirani u odnosu na sigurnost i djelotvornost na živo tkivo. Djelovanje im je ograničeno na površinu lezije, na kojoj baktericidnim (ubija mikroorganizme) ili bakteriostatskim (sprječava razmnožavanje mikroorganizama) djelovanjem smanjuju količinu mikroba.

Primjenjuju se uglavnom u vodenim otopinama i niskim koncentracijama aktivne tvari, zbog čega nisu toksični za stanice tkiva. Način djelovanja kationskih antiseptika je adsorpcija na negativno nabijenu površinu bakterija, difuzija kroz staničnu stijenku, vezanje na citoplazmatsku membranu, destabilizacija citoplazmatske membrane, otpuštanje K+ iona, autoliza i smrt stanice.

Izbor antiseptika i njihova primjena (rane, sluznica, usna šupljina) ovise o dobrom poznavanju antimikrobnih svojstava, kao i o drugim osobinama antikolovoz/rujan 2011.

Javno zdravstvo

septika. Stoga oktenidini zadovoljavaju brojne kriterije koji se danas traže od dobrog antiseptika.

Osobine oktenidina • širok antimikrobni spektar (bakterije, gljive, protozoe i virusi) • baktericidan učinak već kod niskih koncentracija • brz početak djelovanja (unutar 30 sekundi) i produljeno djelovanje (više od 24 sata) • antimikrobna aktivnost u velikom rasponu pH vrijednosti (1,6 - 12,2) • jednaka antimikrobna aktivnost i u 50-postotnom razrjeđenju • suportivno djeluje na cijeljenje rana • izvrsno se podnose i ne iritiraju ranu • nisu toksični, ne ulaze kroz ranu u krvotok i ne izazivaju alergijske reakcije • jednako su učinkoviti uz organsko opterećenje (uz prisutnost krvi, gnoja itd.)

• mogu se primjenjivati kod djece i trudnica • mogu se primjenjivati na sluznicama • primjenjuju se kod MRSA kliconoša.

Iz navedenih podataka nedvojbena je antimikrobna učinkovitost preparata na bazi oktenidina. Ipak, važno je istaknuti i rezultate istraživanja među korisnicima oktenidinskih preparata koji govore o visokom postotku suradljivosti i prihvaćanja tih preparata, u usporedbi s drugim sličnim sredstvima.

Proizvodi na bazi oktenidina svojim baktericidnim djelovanjem na širok spektar mikroorganizama smanjuju količinu mikroba na površini lezije, te na taj način sprječavaju infekciju i smanjuju uporabu antibiotika, te razvoj rezistencije. Stoga skraćuju vrijeme cijeljenja rana, skraćuju boravak u zdravstvenoj ustanovi (smanjuju broj infekcija rane), te skraćuju izostanak s posla, a sve u cilju što bolje kvalitete života.

Vaše zdravlje #79 | 39

doc. dr. sc. Vanja Bašić Kes, dr. med., spec. neurolog, Lucija Zadro Matovina, dr. med., spec. neurolog, akademkinja Vida Demarin, Klinika za neurologiju KBC-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Neurologija

PERIFERNA KLJENUT LIČNOG ŽIVCA

Iskrivljen pogled u ogledalu 2. dio Liječenje periferne kljenuti ličnog živca treba početi što ranije, jer na taj način povećavamo vjerojatnost potpuna oporavka Nakon što smo u prošlome broju dali uvid u anatomske i fiziološke karakteristike ličnog živca, te definiciju i predmnijevane uzroke nastanka njegove periferne kljenuti (Bellova pareza ili kljenut), vrijeme je da se pobliže upoznamo s kliničkom slikom, dijagnostičkim pokazateljima i terapijskim smjernicama.

Lice u asimetriji Periferna kljenut ličnog živca uzrokuje asimetričan izgled. Polovica lica izgleda normalno, a druga je polovica, na strani na kojoj se nalazi oštećeni lični živac, mlohava, opuštena i oslabljena. Na toj polovici lica bolesnik ne može naborati čelo niti podignuti obrvu (štoviše, može biti i blago spuštena), ne može zatvoriti oko (lagoftalmus), nosnica je spljoštena, usni kut je obješen, brazda između nosa i gornje usne (nazolabijalna brazda) je izravnata i zajedno s usnama nakošena prema zdravoj strani, a usne se ne mogu razvući niti skupiti.

Pri pokušaju zatvaranja oka očna jabučica se okreće prema gore i van, tako da se u očnom rasporu vidi samo bjeloočnica, što je tzv. Bellov znak, koristan u dijagnostici Bellove kljenuti. Žvakanje hrane je otežano jer hrana ostaje između zubi i obraza. Teškoće su prisutne i pri uzimanju tekućine, koja istječe van iz usta kroz mlohavi usni kut. Mogući su i poremećaji izlučivanja sline i suza, te smetnje okusa i osjeta u prednje dvije trećine jezika. Kao posljedica nemogućnosti zatvaranja oka često nastaju upale spojnice ili rožnice oka, a zbog uvlačenja nosnog krila moguće je i otežano disanje na nos. Ovisno o mjestu nastanka oštećenja ličnog živca, u bolesnika se može javiti preosjetljivost na zvuk (hiperakuzija). Takva

slika nagrđuje bolesnika te, ako je trajna i ireverzibilna, može uzrokovati i psihičke poremećaje.

Dijagnostički pokazatelji Dijagnoza periferne kljenuti ličnog živca postavlja se na temelju brojnih dijagnostičkih parametara, a dijagnostička obrada je zbog brojnih skupina uzročnih čimbenika vrlo opsežna.

Anamnestički podaci dobiveni od bolesnika ili heteroanamnestički podaci dobiveni od bolesniku bliske osobe pružaju mnoge korisne informacije koje usmjeravaju daljnje dijagnostičke postupke, a govore o početku bolesti (kako i kad je počela), o povezanosti nastanka periferne kljenuti ličnog živca s nekim drugim simptomima ili znakovima, o postojanju nekih drugih pridruženih bolesti, o tome je li se kljenut javila prvi put u životu ili je već bilo nekih javljanja. Ciljanim postavljanjem pitanja anamnestički podaci mogu ukazivati i na eventualne čimbenike rizika koji su možda doveli do nastanka periferne kljenuti ličnog živca. Iz anamnestičkih podataka doznajemo i koliko je funkcija lica poremećena, te koliki je to problem bolesniku u njegovom funkcioniranju u svakodnevnom životu.

Nakon kvalitetno uzete anamneze, vrlo je važno uočiti držanje i ponašanje bolesnika te ga dobro pregledati.

Važno je uočiti koji dijelovi lica imaju oslabljenu funkciju, ali i sve ostale znakove u izgledu oboljele strane lica koji upućuju na perifernu kljenut ličnog živca.

Slijedi uobičajen neurološki pregled, a zbog iznimno komplicirana anatomskog tijeka ličnog živca i prolaska kroz brojne regije glave i vrata, pregled po potrebi trebaju obaviti i otorinolaringolog, oftalmolog i drugi specijalisti.

Liječenje kljenuti ličnog živca akupunkturom

40 | Vaše zdravlje #79

U dijagnostici se koriste i dodatni testovi, kao što su ispitivanje izlučivanja suza i sline (Schirmerov test lakrimacije, test salivacije), pretraga okusa prednjih dviju trećina jezika (gustatometrija, elektrogustatometrija),

kolovoz /rujan 2011.

PERIFERNA KLJENUT LIČNOG ŽIVCA

ispitivanje nekih refleksa, ispitivanje tonusa mišića lica, elektrodijagnostika živca i mišića (elektromiografija, elektroneuronografija), te cjelovita audiološka obrada (tonski audiogram i timpanogram, kohleostapesni refleks). Ako se smatra potrebnim, u dijagnostičkoj obradi mogu se napraviti i dodatne slikovne pretrage (snimanje glave i mozga, ispitivanje funkcije mozga...).

K liječniku već kod prvih simptoma Liječenje periferne kljenuti treba početi što ranije, jer na taj način povećavamo vjerojatnost potpuna oporavka ličnog živca. U više od polovice bolesnika periferna kljenut ličnog živca se povuče spontano, no postoje i patološka stanja zbog kojih se živac više nikad ne oporavi, što se u trenutku pojave prvih simptoma ne može znati, a do završetka dijagnostičke obrade nerijetko mora proći određeno vrijeme koje može biti i dragocjeno. Stoga je vrlo važno već pri pojavi prvih simptoma javiti se liječniku kako bi se dijagnostika i liječenje što prije započeli.

Liječenje periferne kljenuti ličnog živca ovisi o razini na kojoj je oštećenje nastalo, te o uzroku oštećenja, a može biti konzervativno i kirurško.

Konzervativno liječenje - Obuhvaća primjenu lijekova, fizikalnu terapiju i akupunkturu. Lijekovi koji se primjenjuju su

kolovoz/rujan 2011.

steroidi, antivirusni lijekovi, vitamini te lijekovi i pomagala za zaštitu sluznice oka od prekomjerna isušivanja (umjetne suze, očni lubrikanti, naočale, pomagala za smanjenje isušivanja oka).

Od steroidnih lijekova najčešće je u upotrebi Prednizon, koji smanjuje upalni odgovor i otok u području ličnog živca.

Kad za to postoje indikacije, uz steroidne lijekove mogu se dodati i antivirusni.

Vitamin B12 nužan je za urednu funkciju živčanog sustava, pa se preporučuje davanje injekcija vitamina B12, uz dodatak vitamina B1, B2, B6, te cinka, koji ubrzavaju rast stanica i oporavak oštećenoga ličnog živca, a time i skraćuju vrijeme nestanka simptoma.

Protuupalno djelovanje u području oštećenog živca imaju i omega-3-masne kiseline, te histamin u malim dozama.

Akupunktura - Dodatna terapija u liječenju i s uspjehom se primjenjuje.

Njezini učinci očituju se u povećanju cirkulacije krvi i energije u oštećenom području, te poboljšanju imuniteta i ravnoteže u organizmu, što svakako pogoduje obnavljanju funkcije oštećenoga ličnog živca.

Fizikalna terapija - Ima za cilj stimulirati lični živac, pomoći pri održavanju tonusa mišića lica, spriječiti nastanak kontraktura i paralize ličnih mišića, te ublažiti bol tijekom oporavka. Čini je niz procedura, kao što su manualna limfna drenaža, tretman temporomandibular-

Neurologija

nog zgloba, kraniosakralna terapija, neurofizioterapija, miofascijalna mobilizacija, akupresura, vježbe intencije i jačanja zahvaćenih mišića, senzorni tretman, elektroterapija (magnetoterapija, elektrostimulacija, TENS, terapijski laser).

Hiperbarična oksigenacija kisikom Dodatna je terapijska mjera kojom se u određenim slučajevima postiže ubrzanje oporavka.

Kirurško liječenje - Provodi se kad je potrebno osloboditi živac od pritiska, spojiti prekinuti dio živca ili učiniti rekonstruktivni zahvat na mišićima lica.

Uspješnost pojedinih kirurških zahvata je neizvjesna, oporavak živca dugo traje i zahtijeva dugotrajnu konzervativnu suportivnu terapiju.

Stupanj oštećenja diktira oporavak Prognoza za bolesnike oboljele od Bellove kljenuti je općenito vrlo dobra.

Stupanj oštećenja živca određuje i stupanj oporavka, koji je postupan i vrlo individualan. Mnogi bolesnici počnu se oporavljati unutar dva tjedna od pojave simptoma, a do potpuna nestanka simptoma može proći i tri do šest mjeseci.

Nažalost, kod nekih bolesnika izostane potpun oporavak, pa im je potrebno posvetiti dovoljno pažnje, vodeći računa ne samo o njihovim funkcionalnim i estetskim nego i o psihičkim tegobama.

Vaše zdravlje #79 | 41

Ozren Pondar, prof.

Nutricionizam

DUKANOVA DIJETA

Dijeta bez znanstvene potpore Uskraćivanjem ugljikohidrata redovito se gube kilogrami, no cijena koju treba platiti nije mala – to su brojne neugodne prateće pojave Dukanovi nakladnici ovu metodu veličaju kao „nevjerojatnu dijetu i životni stil za brzo gubljenje kilograma i održavanje zdrave tjelesne težine”. Svakom sljedbeniku dijete savjetuju da spozna najnižu zdravu težinu koju je sposoban dugoročno održati i zatim radi na njezinu postizanju i očuvanju.

Dijeta u četiri faze Ova dijeta, koja se provodi kroz četiri faze, po pitanju izbora hrane strogo ograničava unos ugljikohidrata, a zauzima se za bjelančevine i puno vode.

Francuski nutricionist Pierre Dukan nije mogao dobiti bolju reklamu od vijesti da njegovu dijetu provodi Kate Middleton, nova britanska princeza, tada još zaručnica princa Williama.

Knjiga „Dukanova dijeta” u Francuskoj je prodana u 3,5 milijuna primjeraka i ušla je u svako deseto kućanstvo.

Pet milijuna Francuza kaže da je uz njezinu pomoć izgubilo na težini. Nakon što je osvojila autorovu domovinu, u posljednjih godinu dana posredstvom angloameričkog tržišta dosegnula je najudaljenije kutke globusa.

Istinsku je euforiju ova dijeta doživjela kad se pročulo da joj se priklonila Kate Middleton, kojoj ju je uoči vjenčanja za princa Williama prenijela majka Carole, i sama obožavateljica francuskog liječnika. Usvojivši majčin savjet, Kate se prije vjenčanja oslonila na Dukanovu filozofiju i smršavjela osam kilograma - iako je ionako bila vitka i sportski građena. Na krilima kraljevske reklame, Dukanova je dijeta postala najprodavanija i u Velikoj Britaniji, a od travnja se senzacionalno prodaje i u Sjedinjenim Američkim Državama. Među sljedbenike dijete danas se ubrajaju i glumica Jennifer Lopez te manekenka Giselle Bundchen.

42 | Vaše zdravlje #79

Faza napada - u ovoj fazi, koja traje od dva do sedam dana, u potpunosti su odstranjeni ugljikohidrati, čak i oni iz voća i povrća. Hrana se sastoji samo od bjelančevina u bilo kojoj količini i u bilo koje doba dana.

Faza krstarenja - u ovoj je fazi pored bjelančevina dopušteno 28 precizno propisanih vrsta povrća. Njezino trajanje ovisi o broju kilograma koje treba skinuti ritmom od jednog kilograma tjedno. Završava kad je dosegnuta idealna težina.

Faza konsolidacije - traje deset puta više dana negoli što je izgubljeno kilograma (primjerice, za pet kilograma pedeset dana). Na jelovnik se vraćaju voće, peciva, sir i škrob, ali samo dva puta tjedno. Dopuštena su i dva „svečana obroka” tjedno, u kojima je sve dopušteno.

Faza stabilizacije - završna faza u kojoj se prehrana vraća na staro, osim jednom tjedno, kad su dopuštene samo bjelančevine.

Štetna fascinacija mršavošću Kao što je očigledno na princezinoj liniji, Dukanova metoda nedvojbeno dovodi do željenih rezultata, ako se oni tiču samo tjelesne težine. No, liječnici upozoravaju na njezine brojne nedostatke. „Najopasnija je prva faza dijete”, upozorava Giovanna Cecchetto, predsjednica talijanskog Nacionalnog udruženja dijetetičara. „Nju sebi smije priuštiti samo onaj tko nema nikakvih zdravstvenih smetnji. Vrlo je rizična kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 43

Nutricionizam

DUKANOVA DIJETA

za one koji trpe od bubrežnih tegoba ili od visokog tlaka, što je često kod pretilih.”

Dukanova dijeta u početnoj fazi uzrokuje tegobe nalik gripi, koje su izazvane smanjenim unosom ugljikohidrata. Korisnika dijete mogu zahvatiti neugodna glavobolja, mučnina, razdražljivost, apatija i oslabljena koncentracija. Te se smetnje protežu na nekoliko dana, no u kasnijoj fazi javljaju se nove.

U odsutnosti ugljikohidrata tijelo pribavlja energiju procesom sagorijevanja masnoća. Posljedično dolazi do pojačane pretvorbe masti u masne kiseline i ketonska tijela (ketonska tijela su nusprodukti koji nastaju tijekom beta oksidacije masnih kiselina, kad od masnih kiselina nastaje acetil koenzima A koji ulazi u Krebsov ciklus), te porasta koncentracije ketonskih tijela u krvi, tj. razvija se ketoza. U blažem slučaju, ketoza uzrokuje metalni okus, neugodan zadah i prodoran miris amonijaka, a u lošijem ugrožava bubrege i povećava rizik od nastanka kamenaca. „Ova dijeta nema ničega znanstvenog, nije uravnotežena te je stoga opasna. Od nje se čovjek može razboljeti”, primijetio je bez okolišanja španjolski nutricionist prof. Andres Gensana. „Ne postoji nijedna znanstvena studija o Dukanovoj dijeti. U tom prehrambenom režimu najviše me zabrinjava odsutnost vlakana i vitamina topivih u vodi”, dodaje prof. Gensana.

Nedostatak ugljikohidrata, koje tijelo inače pribavlja iz peciva, tjestenine i voća, ostavlja mozak bez osnovnog izvora energije, što za posljedicu može imati depresiju ili anksioznost, odnosno pogoršanje tih stanja ako postoje otprije. Stoga se ova dijeta, osim bubrežnim bolesnicima, oboljelima od šećerne bolesti i hipertenzije, ne preporučuje ni onima koji pate od depresije, anksioznosti ili bipolarnog poremećaja.

Onaj tko razmatra provođenje ove dijete treba najprije pribaviti liječničku suglasnost, a još je bolje da zdravu težinu osigura na drugi način. Umjesto režima zasnovanog na visokom unosu bjelančevina, poželjnije je poduzeti dijetu s blago smanjenim kalorijskim indeksom u sprezi s redovnom i žustrom tjelesnom aktivnošću. Naprezanje će ne samo ubrzati mršavljenje i spriječiti povratak težine, nego i ojačati i tonificirati mišiće.

Nerazuman strah od ugljikohidrata Dukanovu je dijetu tisak prozvao europskim odgovorom na famoznu Atkinsovu dijetu, koja se također temelji na gomilanju bjelančevina i minimalnoj količini ugljikohidrata. Pokojni Robert Atkins (1930.-2003.) ugljikohidate je proglasio glavnim neprijateljima vitkosti, jer tjeraju tijelo da prekomjerno luči inzulin, koji metabolizira šećer, izazivajući osjećaj lažne gladi.

Atkinsova se dijeta razlikuje od Dukanove utoliko što dopušta 44 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

DUKANOVA DIJETA

masnoće i ulja, no nezavisni joj liječnici predbacuju iste nedostatke kao i njezinoj francuskoj inačici.

Prehrana s naglaskom na bjelančevine i mast, a siromašna mliječnim proizvodima i ugljikohidratima, uključujući one iz voća i orašastih plodova, nije u suglasju s onim što preporučuju nezavisni stručnjaci. Dok etablirane medicinske i prehrambene institucije zagovaraju 50do 55 posto ugljikohidrata i najviše 30 posto masnoća, Atkins je propisao 55 do 65 posto masnoća i manje od 20 posto ugljikohidrata. Atkinsovim se poklonicima savjetuje da radi nadomještanja manjka hranjivih sastojaka uzimaju dodatke prehrani s vitaminima A, B, C i E, te magnezij, kalcij i cink.

Izbacivanje ugljikohidrata jamstvo je za smanjenje težine, ali i prijetnja zdravlju. Nažalost, mršavljenje po svaku cijenu sveti je cilj i sljedbenicima proteinske dijete, koju je smislio Jaime Brugos, Španjolac nastanjen u Miamiju. Predstavljena 1992. u knjizi „Dieta isoproteica”, Brugosova je dijeta u velikoj mjeri slična Atkinsovoj, jer proglašava ugljikohidrate nepoželjnima.

Korisnicima ovog režima nalaže se da jedu hranu koja sadrži 60 do 65 posto bjelančevina, četiri do pet puta više nego što preporučuju liječnici nezavisni od dijetne industrije. Istodobno, Brugos tolerira samo 5 do 10 posto ugljikohidrata, pet puta manje od udjela koji medicina smatra zdravim.

Nutricionizam

Milijuni ljudi okreću se pomodnim dijetama da bi zadovoljili umjetno stvorenu potrebu za mršavljenjem, koju su im nametnule prehrambena industrija i mediji radi lake, a bajkovite zarade.

Da dijete služe isključivo za liječenje pretilosti ili prekomjerne težine, zasluživale bi pohvale, no za dijetama posežu deseci milijuna naivnih kojima one nisu potrebne iz medicinskih, a često ni iz estetskih razloga. Kad mediji ne bi bili u šakama dijetne industrije, vjerojatno bi se češće čuo glas razuma. A on bi milijunima na nepotrebnim dijetama poručio da je njihova opsjednutost vitkošću psihijatrijski problem, koji neće riješiti nikakav prehrambeni režim.

PHILLIPS AVENT PROGRAM Philips AVENT ručna izdajalica Nagrađivana Philips AVENT ručna izdajalica radi nježno i tiho bez električnih motora i baterija.

Patentirana, nježna masažna silikonska prevlaka – smještena je u lijevku izdajalice. Ima pet dijelova u obliku cvjetnih latica, koji se tijekom istiskivanja mlijeka gibaju prema van i unutra, nježno masirajući područje areole na bezbolan i prirodan način potičući izlučivanje mlijeka.

Silikonska opna stvara stalan vakuum i pruža 100 posto pouzdano istiskivanje mlijeka iz dojke.

Patentirana ergonomska ručkica izdajalice - Učinak istiskivanja toliko je djelotvoran da ga majka može jednostavno kontrolirati laganim pritiskom vrhovima prstiju na ručkicu izdajalice i prilagoditi ga vlastitom osjećaju ugodnosti.

Klinički dokazani rezultati - Nježan vakuum imitira način na koji siše vaše dijete i stvara više mlijeka negoli bolničke električne pumpe.

Jedinstven sustav za jednostavnu pohranu mlijeka - Izdajanje je jednostavno - izravno u bočicu ili VIA posudicu za pohranu u hladnjak ili zamrzivač.

Mikrovalni parni sterilizator Istodobno se može sterilizirati šest Philips AVENT bočica 260ml/9oz ili dvije Philips AVENT prsne izdajalice i dvije Philips AVENT bočice. Lagan je, kompaktan i dizajniran za praktičnu upotrebu kod kuće i na putovanju. Ako se poklopac ne otvori, pribor ostaje sterilan 24 sata.

Kupnjom PHILIPS AVENT IZDAJALICE na dar dobivate:

AKCIJA

mikrovalni sterilizator & 2 Avent bočice 125 ml & 2 Avent bočice 260 ml.

Dostupno u ljekarnama. Akcija traje od 1. kolovoza 2011. do isteka zaliha. kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 45

Marija Mesnić, dr. vet. med., Oktal Pharma

Promo

AMO&COOPERVISION

Za bezbrižan ljetni pogled Uz pravilan odabir i svakodnevnu odgovarajuću njegu, kontaktne leće postat će ugodan pratitelj bezbrižna ljetovanja Ljeto je u punom jeku i vrijeme je godišnjih odmora i putovanja. Sve više smo na otvorenom, puno je sportskih aktivnosti i večernjih izlazaka. Zbog svega toga mnogi se upravo ljeti odlučuju za kontaktne leće, računajući na njihovu praktičnu prednost u odnosu na naočale. No, prije odabira leća prijeko je potreban pregled očiju kako bi se utvrdilo jeste li pogodan kandidat za njihovo nošenje i koja vam leća najviše odgovara.

Višestruke prednosti – Kontaktne leće osiguravaju znatno šire vidno polje, a time i prirodniji vid, pružajući veću slobodu pokreta u sportu. I zaštita od sunca je jednostavnija, jer je s lećama odabir sunčanih naočala puno jednostavniji. Međutim, zahtijevaju besprijekornu njegu i održavanje, posebno u uvjetima dulje izloženosti jakoj sunčevoj svjetlosti, suhom i klimatiziranom zraku, te morskoj i bazenskoj vodi. Kad je voda posrijedi, prisutnost morske ili bazenske vode na površini kontaktne leće uzrokuje iritaciju oka (sol, klor). Puno veći problem su mikroorganizmi iz vode koji se zadržavaju na površini leće i mogu uzrokovati različite infekcije oka. Kontakt leće s vodom možete prevenirati korištenjem zaštitnih naočala ili maske, a ako do njega ipak dođe, odmah izvadite leće i isperite ih što prije otopinom za njegu.

Prije odabira leća prijeko je potreban pregled očiju kako bi se utvrdilo jeste li pogodan kandidat za njihovo nošenje i koja vam leća najviše odgovara Što nam je na raspolaganju – Tijekom ljetne sezone preporučuju se jednodnevne leće koje se nakon dnevnog nošenja bacaju. Pritom se ne morate opterećivati njihovim održavanjem, a i mogućnost kontaminacije i infekcije svedena je na najmanju moguću mjeru. U spektru leća, CooperVision nudi opciju Frequency 1 Day jednodnevne leće s UV zaštitom, dizajnirane kako bi vam pružile visoku razinu komfora, čak i na kraju dana. Kako im i samo ime kaže, ove leće nose se jedan

46 | Vaše zdravlje #79

dan i poslije upotrebe obvezno bacaju. Pakirane su po 30 komada i cijena im je pristupačna.

Za one koji ne žele vremenska ograničenja u nošenju leća, a trebaju udobnost i sigurnost, tu je Biofinity leća za kontinuirano nošenje do 29 dana i noći (odobrio FDA). Biofinity je treća generacija silikonskih hidrogel leća, jedinstvenih u svakom pogledu. Dizajnirana je pomoću patentirane Aquaform tehnologije, pruža optimalnu ravnotežu kisika i vode, a specifičan dizajn stražnje površine leće čini je prikladnom za veći broj nositelja. Patentirani dizajn zaobljena ruba leće smanjuje konjuktivalnu interakciju i pojavu komplikacija uobičajenih za današnje meke leće.

Odabir optimalne opcije za njegu – Da bi se pri nošenju leća održao osjećaj ugode, ali i zdravlje očiju, treba se pridržavati uputa o njihovu čišćenju i održavanju.

Jednu od najsigurnijih opcija pruža otopina Complete s Easy Rub formulom, koja uključuje mehaničko čišćenje leće, što znači da se leća nakon vađenja iz oka mora na dlanu protrljati prstima, jer se tako u dovoljnoj mjeri uklanjaju naslage proteina i masnoća na koje se lijepe mikroorganizmi. Bitno je uvijek koristiti svježu otopinu i mijenjati posudicu za čuvanje leća jednom mjesečno.

Umjetne suze uvijek pri ruci – Izloženost ljetnim uvjetima (jako sunce, morska voda, klimatski uređaji) može izazvati probleme s očima i kod osoba koje im inače nisu sklone. Najčešći simptomi su: crvenilo očiju, osjećaj pijeska i pojačano suzenje. Osjetljiviji su dakako nositelji leća, pa im se preporučuje korištenje umjetnih suza.

Blink® contacts i Blink® intesiv umjetne suze osiguravaju vlažnost oka, stabiliziraju suzni film te pomažu u zacjeljivanju manjih površinskih ozljeda na rožnici oka. Sadrže prirodni fotosenzibilni konzervans koji se prilikom kapanja razgradi pod utjecajem svjetlosti, tako da nema kontakta s okom i lećom. Vrlo su učinkovite, a istodobno blage za oko, pa se prema potrebi mogu kapati i nekoliko puta na dan. Mogu se koristiti uza sve vrste kontaktnih leća, s tim da prije uporabe ne treba skidati leće.

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 47

Ozren Pondar, prof.

Opća medicina

TJELOVJEŽBA

Zdraviji uz minimum napora Nemate li volje ili snage trčati, sva istraživanja govore da je hodanje dobra zamjena za napornije vježbe, a koristi i tijelu i psihi

Liječnici poručuju da je redovita fizička aktivnost ključ dobrog zdravlja. Nažalost, mnogi unaprijed odustaju od aktivnosti, uvjereni da koristi samo ako izaziva iscrpljenost, a to im se čini prevelikim zalogajem. Ipak, većina stručnjaka smatra da intenzivne fizičke aktivnosti koje se provode u teretanama ili na sportskim stazama nisu ni jedini ni najbolji put do zdravlja.

Hodanje je manje intenzivna fizička aktivnost, no također poboljšava zdravstveno stanje. Živahna šetnja najmanje tri puta tjedno u trajanju od trideset do šezdeset minuta stavlja u pogon cijeli sustav za kretanje, krvožilni i dišni, a poboljšava i rad mozga. Budući da hodanje nije iscrpljujuća aktivnost i da ne uključuje nagle kretnje, rizik od ozljeda vrlo je mali. Tako gotovo da su isključene upale mišića, iščašenja i lomovi, osim u slučaju da upadnete u šaht, no i to je moguće izbjeći uz dobru pažnju. Osobe koje prvi put prelaze veću udaljenost mogu osjetiti bol u mišićima i tegobe u stopalima, pa savjetujemo da počnete polako i na kraće razdaljine, te da izaberete udobnu obuću. Tijekom hodanja cijelo je stopalo gotovo uvijek u dodiru sa zemljom, stoga cipele ili tenisice za hodanje moraju biti dovoljno prostrane kako bi nožni prsti imali dovoljno mjesta.

48 | Vaše zdravlje #79

Kako pravilno hodati Hodanje je jednostavno i nije naporno ako se pridržavate osnovnih uputa. Najprije se dobro pripremite. Kako biste izbjegli bolove u mišićima, najbolje je hodanje započeti laganim zagrijavanjem i istezanjem. Pri hodu glava treba biti uzdignuta i okrenuta prema naprijed, ramena neka budu opuštena, ruke neka se slobodno njišu uz bokove, leđa trebaju biti uspravljena, a trbuh blago uvučen.

Koračajte polusavijenih koljena, a kukove lagano zakrećite pri svakom koraku. Najveći su učinci hodanja, kao i trčanja ili bicikliranja, u prirodi, što zbog svježeg zraka, što zbog podloge, koja je mekša od asfalta i manje napreže zglobove.

Mjesto za hodanje neće vam biti teško naći, jer možete hodati ama baš svuda - po gradu, parku, nasipu ili uz more. S obzirom na neveliku brzinu hodanja, prolaznici vam neće smetati, kao ni vi njima.

Da bi hodanje dalo rezultat u izgradnji vitke linije i podizanju kondicije, glavni uvjet je redovitost. Budući da je riječ o vježbi niskog intenziteta, uspjeh možete doći samo upornošću i postojanošću. Stoga valja prionuti na

kolovoz /rujan 2011.

TJELOVJEŽBA

Opća medicina

hodanje barem svaki drugi dan u tjednu, i to tijekom dva do tri mjeseca.

Iako se dobrobit od hodanja uočava prilično brzo, jer ćete se osjećati bolje već nakon nekoliko vježbi, trebate znati da se bitni učinci na zdravlje postižu tek nakon mjesec dana. Ako u prvom mjesecu izvodite najmanje četiri hodačka treninga tjedno od po pola sata, nakon toga forma i izdržljivost omogućit će vam dulje i češće hodanje. Kad steknete kondiciju, ubrzajte tempo na šest kilometara na sat, četiri do šest puta tjedno od pola do jednog sata. Neka vam gornja granica bude šest termina tjedno i neka nijedno pješačenje ne prijeđe dva sata. Uz to, poželjno je intenzitet hodanja podesiti tako da vam broj otkucaja srca dosegne između 60 i 80 posto maksimalne srčane frekvencije, tj. vašega najvećega mogućeg broja srčanih otkucaja.

Korist za cijeli organizam Istraživanja pokazuju da je redovito hodanje najbolja mjera za smanjenje rizika od srčanog udara, šećerne bolesti i osteoporoze, a pomaže i pri liječenju artritisa, visokoga krvnog tlaka i depresije. Uočit ćete i pomake na vagi u željenom smjeru. Što je osoba starija, to je teže održavati tjelesnu težinu samo s intervencijama u prehrani. Isto je i s onima koji i inače imaju problema s njom. Stoga tim osobama prije ili kasnije, osim prehrane, ključni motiv postaje i neki oblik vježbanja.

Jednosatno hodanje laganim ritmom, brzinom do pet kilometara na sat, sagorijeva oko 250 kalorija, a ako ubrzate ritam na osam kilometara na sat, spržit ćete čak 500 kalorija. Želite li razgraditi višak masnoća, potrebno je hodati 45 ili više minuta u komadu, jer masne se naslage počinju otapati tek nakon pola sata aktivnosti. Ako vam hodanje postane svakodnevna navika, povećat će mogućnost trajnoga gubitka viška kilograma.

Svakodnevnim hodanjem od barem pola sata smanjujete rizik i od šećerne bolesti tipa 2 ili ćete je lakše održavati pod kontrolom, ako već od nje bolujete. Nadalje, hodanjem štedite bubrege, jer se zbog pojačana znojenja ublažava “pritisak” na te vitalne organe, budući da se putem znoja iz organizma eliminira dio otpadnih tvari.

Hodanje jača krvožilni sustav i pluća, pa srce učinkovitije pumpa krv u sve dijelove tijela, a pluća opskrbljuju krv s više kisika. S obzirom na to da je srce mišić, sve što ubrzava protok krvi kroz njega čini ga snažnijim. Hodanje pogoduje srcu tako što smanjuje krvni tlak, povećava količinu dobrog kolesterola u krvi i smanjuje gustoću i viskozitet krvi, čime se sprječava stvaranje ugrušaka.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 49

Opća medicina

TJELOVJEŽBA

ZA POUZDANO I PRECIZNO MJERENJE KRVNOG TLAKA

setima i uzimaju dovoljno kalcija imaju niži rizik od pojave osteoporoze za više od 30 posto.

Znanstvenici smatraju i kako postoji velika mogućnost da hodanje smanjuje mogućnost dobivanja raka debelog crijeva. Razlog njihovu vjerovanju vjerojatno leži u činjenici da hodanje ubrzava i poboljšava probavu.

Najnovije tehnologije, jednostavna i sigurna upotreba te iznimna preciznost mjerenja glavne su odlike HARTMANN Tensoval ® tlakomjera. Automatski digitalni tlakomjer Tensoval® comfort pogodan je za mjerenje krvnog tlaka na nadlaktici.

Tensoval® mobil prilagođen je mjerenju tlaka na zapešću i praktičan je za osobe koje su često u pokretu.

Tensoval® duo control koristi inovativnu tehnologiju Duo Sensor koja omogućava pouzdana i precizna očitanja i kod osoba s dijagnosticiranim visokim tlakom, u slučaju šumova na srcu i nekoliko vrsta poremećaja srčanog ritma.

Istraživanje provedeno na Sveučilištu Harvard u SAD-u dokazalo je da hodanje šest puta tjedno po pola sata znatno smanjuje rizik od srčanog udara kod žena. Drugo je istraživanje utvrdilo da je opasnost od krvožilnih bolesti prepolovljena kod žena koje redovno hodaju, čak i ako imaju preveliku tjelesnu težinu i previše kolesterola u krvi.

Pod utjecajem hodanja popravlja se rad sustava za kretanje. Svi organi i dijelovi tijela koji služe za kretanje imaju koristi od redovnog hodanja. Pojačava se mišićni tonus, zglobovi postaju pokretljiviji i podmazaniji, a unaprjeđuje se i koordinacija pokreta. Hodajući ne pomažete samo mišićima nego i kostima. Istraživanja su pokazala da žene koje redovito vježbaju u svojim dvade50 | Vaše zdravlje #79

Pregazite depresiju Brza šetnja oko kvar ta može vam nakratko podići raspoloženje, no bi li redovito hodanje pomoglo kod kliničke depresije? Istraživanja to jednoglasno potvrđuju.

Ljekoviti učinci tjelesne aktivnosti brzo nastupaju. Kod nekih pacijenata akutno poboljšanje nastupa već nakon deset minuta, a raspoloženje raste i idućih dvadeset minuta. No, jednokratno podizanje raspoloženja ne uklanja problem onome koji boluje od depresije. Zato je potrebno vježbati u kontinuitetu.

Analiza četrnaest studija u kojima je tjelovježba primijenjena kao terapija protiv depresije otkrila je da su pacijenti koji su tijekom pet tjedana tri puta tjedno hodali, trčali ili izvodili vježbe snage

bili znatno manje potišteni. Štoviše, oni koji su nastavili hodati ili na drugi način vježbati održali su poboljšanje mentalnog stanja do kraja istraživanja, koje je trajalo godinu dana.

Studija koja je pratila pacijente i nakon prestanka vježbanja propisanog u terapijske svrhe pokazala je da dosegnuto poboljšanje traje i pet mjeseci nakon prestanka vježbanja. No, to ne znači da je osoba izliječena od depresije, jer se moždana fiziologija može ponovno u nekom trenutku poremetiti, bilo pod utjecajem stresa ili endogenih čimbenika. Da bi ljekoviti učinci potrajali, potrebno je nastaviti s hodanjem i drugim preporučenim vježbama i nakon poboljšanja.

Farmakoterapija antidepresivima djeluju brže od hodanja, no jedno je istraživanje pokazalo da su pacijenti koji su uzimali lijekove i ujedno vježbali nakon deset mjeseci bili u boljem stanju nego oni koji su uzimali samo antidepresive, bez vježbanja.

Ako su vam propisani lijekovi protiv depresije, nemojte ih prestati uzimati niti smanjiti dozu vježbanja, neovisno o mogućem poboljšanju vašeg stanja.

Najbolji rezultati u borbi protiv depresije postižu se upravo kombiniranjem različitih terapijskih pristupa.

ZA AMBICIOZNE HODAČE Tijekom hodanja umjerenim ritmom možete ubaciti i kraće faze bržeg hodanja.

Započnite uobičajenim tempom, a nakon deset do petnaest minuta ubrzajte ritam jednu do pet minuta. Potom opet usporite na prvobitnu brzinu radi oporavka i prikupljanja snage. Hodanje povećava izdržljivost i pomaže pri istezanju širokog spektra nožnih mišića.

Tko dulje vrijeme hoda, može osjetiti potrebu za intenzivnijom aktivnošću.

Logičan produžetak hodanja je trčanje, no podsjećamo da iziskuje veće napore, pa je potrebno posavjetovati se s liječnikom i provjeriti dopušta li vam to opće zdravstveno stanje.

Za zdravlje i kondiciju izvanredno je djelotvoran spoj hodanja i trčanja. Trčite deset minuta i pet minuta hodajte naizmjence nekoliko puta. Iscrpljenost će biti znatno manja nego da cijelim putem trčite, a utrošak kalorija veći nego da samo hodate.

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 51

dr. sc. Hrvoje Klobučar, dr. med., spec. ortoped, AKROMION - Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Ljudevita Gaja 2, Krapinske Toplice, www.akromion.hr

Ortopedija

RAME

Rame na udaru bola Ovapnjavanje unutar jedne ili više tetiva u okolici ramenog zgloba, jedan je od najčešćih uzroka boli u ramenu kod ljudi srednje dobi Bol poznatog uzroka U slučaju boli koja se javi, primjerice, zbog pada na rame, udarca u ruku i slično, uputno je odmah liječiti akutno bolno stanje. Kratkim pregledom treba uočiti može li se rame pokretati, ima li bolnih ograničenja i je li nakon pada otežano podizanje ruke.

Ako je rame pokretno, a snaga nije oslabljena, hladni oblozi bit će od pomoći. Led na rame može se stavljati nekoliko puta na dan po desetak minuta. Takva terapija savjetuje se sve dok traje akutna bolna faza. Preporučuje se bolove i upalu ublažiti i nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

Ako odmah nakon pada osjećate deformaciju ramena ili ruke, vrlo teško pomičete rame ili je izrazito smanjena snaga za podizanje ruke, valja odmah potražiti pomoć liječnika, specijalista za bolesti i ozljede ramena. On će nakon kliničkog pregleda preporučiti rendgensko i ultrazvučno snimanje ramena i na temelju nalaza odrediti daljnje liječenje.

Zbog pada na rame ili ruku, osobito u ispruženom položaju, često pucaju tetive i ligamenti u ramenu. Neizdrživa i oštra bol koja se iznenada javlja, a mnoge osobe uspoređuju je s bubrežnim kolikama ili jakom zuboboljom, prati ovapnjavanje tetiva koje okružuju rameni zglob.

Vrlo jaki bolovi u ramenu ili nadlaktici mogu prethoditi postupnom smanjivanju pokretljivosti ramena – stanju koje nastaje kao posljedica zadebljanja njegove zglobne ovojnice. Dugotrajna bol, koja se postupno pojačava, može upozoravati na oštećenje zglobne hrskavice ramena i razvoj osteoartritisa. Pitanje koje se vjerojatno svima nameće jest - kako se nositi s tegobama?

52 | Vaše zdravlje #79

Ako je posrijedi puknuće kosti ruke, ovisno o vrsti prijeloma, može biti potrebno i operacijsko liječenje. U nekim slučajevima tijekom pada pucaju tetive (rotatorna manšeta) na mjestu hvatišta za kost, što je praćeno slabošću ruke. Traumatska puknuća tetiva ramena treba vrlo ozbiljno shvatiti i što prije operacijski liječiti. Zahvati rekonstrukcije rotatorne manšete izvode se artroskopski, kroz nekoliko otvora na ramenu, uz pomoć kamere koja se uvodi u zglob i njegovu okolicu. Tako se prikaže mjesto puknuća tetive, koja se uz pomoć posebnih biorazgradivih sidara, koji imaju konce, šiva i fiksira uz kost (slika 1).

Kalcificirajući tendinitis ili tendinopatija U tom slučaju riječ je o ovapnjavanju unutar jedne ili više tetiva u okolici ramenog zgloba, što se navodi kao jedan od najčešćih uzroka boli u ramenu kod ljudi srednje životne dobi. Češće se javlja u žena nego kod muškolovoz /rujan 2011.

RAME

Ortopedija

Dugotrajna bol, koja se postupno pojačava, može upozoravati na oštećenje zglobne hrskavice ramena i razvoj osteoartritisa karaca, a posebno su pogođene kućanice, službenice, prodavačice i činovnice, a fizički radnici rjeđe obolijevaju.

Kad jedan dio tetive ne prima dovoljno kisika pri opterećenju, strukturno se mijenja i postaje prijemčiv za kalcijeve soli, koje se nakupljaju u toj regiji. S vremenom se nakupljanje kalcija povećava, a kalcifikat u ramenu počinje iritirati. Najčešće se to očituje povremenom boli pri oslanjanju na rame, osobito noću, a otežano je i ležanje na boku. Vrlo često osobe s kalcifikatom u tetivama ramena podižu ruku u relaksirajući položaj, no vraćanje ruke u spušteni položaj postaje bolno i otežano, pa je često pri toj kretnji potrebno koristiti drugu ruku ili neki trik-pokret s odmicanjem i sukanjem ruke pri spuštanju iz povišenog položaja. Nerijetko, mogu se javiti bolovi u nadlaktici te trnci sa širenjem u podlakticu, sve do šake.

U jednom trenutku procesa kalcifikacije organizam započinje proces uklanjanja kalcifikata iz tetivnog tkiva. Kroz novostvorene krvne žile u okolicu kalcifikata dolaze stanice koje čiste, tj. uklanjaju vapno i pritom stvaraju dodatnu upalu. Do tada prisutni povremeni simptomi dramatično se intenziviraju, tako da osoba koja je imala povremene manje smetnje odjednom ne može pomaknuti ruku zbog neizdrživih bolova.

Dakle, kalcifikat se počeo otapati. Ovisno o njegovoj veličini, otapanje može trajati različito, a razina bolova varirati. Nakon što proces otapanja i uklanjanja kalcifikata završi, simptomi nestaju, a zaostaje samo osjećaj povremenog „zatezanja“ u ramenu, što zapravo odgovara procesu cijeljenja i organizacije ožiljka u oštećenom tkivu.

U fazi otapanja kalcifikata i jakih bolova u ramenu kalcifikat je tekući i pogodan za uklanjanje punkcijom. Nakon toga može se dati injekcija depo medrol preparata koji smanjuje upalu i tegobe, a istodobno usporava otapanje vapna. I u ovoj fazi kalcifikat se može uspješno odstraniti artroskopskim putem.

Zahvat valja napraviti odmah nakon pojave bolova. No, ako se pacijent ne odluči na operaciju ili punkciju ramena, u akutnoj fazi može se lokalno primijeniti led na rame, no najdulje tijekom pet do sedam dana. Predugo hlađenje ramena može dovesti do ograničavanja pokretljivosti ruke i novog problema – kontrakture ramena.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 53

Ortopedija

RAME

Slika 1 a) ruptura rotatorne manšete - artroskopski pogled b) artroskopski prikaz po rekonstrukciji rotatorne manšete c) ruptura rotatorne manšete - shematski prikaz d) rekonstrukcija rotatorne manšete shematski prikaz

Slika 2 a) kalcifikat u regiji desnog ramena b) ultrazvučnim prikazom uočava se kalcifikat u tetivi rotatorne manšete c) artroskopskim putem kalcifikat se locira i uklanja

Slika 3 a) upaljena ovojnica ramena prikazana tijekom artroskopije b) artroskopski prikaz nakon presijecanja zglobne čahure ramena Slika 4 a) rendgenski prikaz osteoartritisa lijevog ramena b) rendgenski prikaz nakon ugrađene proteze lijevog ramena

54 | Vaše zdravlje #79

U početnim fazama bolesti, prije nego što počne otapanje kalcifikata, valja provoditi vježbe istezanja mišića ramena, no tako da se rame prethodno zagrije vlažnom toplinom (preporučujemo tuširanje toplim tušem), a ako su bolovi nakon završetka vježbi još tu, uputno je utrljati analgetski pripravak lokalno u bolno rame. Može se započeti i s fizikalnom terapijom koja se temelji na dugotrajnoj primjeni pulsnog ultrazvuka samostalno, ili u kombinaciji s magnetoterapijom. Te procedure nisu učinkovite kod svih pacijenata, baš kao niti terapija šok valovima koja je ipak uspješna u malo većem postotku bolesnika.

Ako su tegobe dugotrajne i uporne, a kalcifikat homogen i velik, može se odstraniti operacijski – artroskopski, minimalno invazivnim putem (slika 2).

Kontraktura ramena To je ograničena pokretljivost ramena praćena bolovima u ramenu i nadlaktici. Može se javiti u sklopu ozljede ramena, osobito ako se predugo primjenjuje terapija hlađenjem, ali i bez očita razloga, što nazivamo sindromom smrznutog ramena. Taj sindrom ima tri faze: početnu bolnost ramena postupno nadopunjuje smanjenje pokretljivosti ruke, a slijedi polagano vraćanje kretnji ramena. Liječenje se sastoji u ublažavanju boli i održavanju pokretljivosti ruke. U fazi kontrakture nema mjesta terapiji ledom, nego se savjetuje zagrijavanje. Ako fizikalna terapija ne uspije ukloniti bol i vratiti pokretljivost ramena, u obzir dolazi i operacijsko liječenje - artroskopskim putem presiječe se zadebljana zglobna ovojnica i rame se razgiba (slika 3).

Osteoartritis Postupno napredovanje kontrakture praćeno jakim bolovima u starijih ljudi uvijek treba pobuditi sumnju na osteoartritis. Oštećena zglobna hrskavica ramena može se nadomjestiti umjetnim zglobom – endoprotezom ramena (slika 4).

Kad rame zaboli, treba u obzir uzeti brojne razloge, a u skladu s tim i različite načine liječenja.

Neka stanja mogu se liječiti simptomatski, no slabost ruke te dugotrajnu i napredujuću bol valja shvatiti ozbiljno i konzultirati se s liječnikom. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 55

prof. dr. sc. Tomislav Baudoin, dr. med., spec. otorinolaringolog, voditelj Referentnog centra za pedijatrijsku otorinolaringologiju MZSK RH, Klinika za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Sestara milosrdnica, Vinogradska c. 29, Zagreb

Otorinolaringologija

UPALA UHA

Bol koja se teško zaboravlja Akutna upala srednjeg uha nije razlog za hitan odlazak liječniku, osim ako posrijedi nije dojenče ili je opće stanje djeteta izrazito loše Kad se kaže da dijete ima upalu uha, uglavnom se misli na akutnu upalu srednjeg uha (otitis media acuta), s obzi-

(faringitis), zajedno s upalom limfnog tkiva koje se nalazi u ždrijelu (tonzilitis).

rom na to da je neusporedivo češća od upale vanjskoga uha, odnosno zvukovoda, ili od po život opasne upale unutarnjega uha.

Prema američkim statistikama, svake godine oko 30 milijuna djece u SAD-u posjeti liječnika zbog upale uha, 38 posto ambulantno propisanih antibiotika ordinirano je upravo zbog te bolesti, a 42 posto antibiotika propisano je djeci mlađoj od 10 godina upravo za liječenje akutne upale srednjeg uha. Uz veliku učestalost, druga je značajka te bolesti mogućnost nastanka i po život opasnih komplikacija. Upravo je stoga upala srednjeg uha velik medicinski i važan javnozdravstveni problem.

Otitis media acuta je akutni upalni proces srednjeg uha i pridruženih prostora (Eustahijeva tuba, aditus i mastoidne celule), a karakteriziraju ga sekret u srednjem uhu i simptomi poput uhobolje, curenja uha i povišene temperature.

Izrazito rijetko je to izolirana bolest. Naime, ona se razvija u sklopu akutne upale gornjih dišnih putova, najčešće tako da se mikroorganizmi iz nosa i ždrijela prošire kroz Eustahijevu tubu, dakle cijev koja spaja srednje uho s nosnim ždrijelom, u srednje uho i izazovu upalu. Tako je upala srednjeg uha uglavnom dio kliničke slike u kojoj postoji i upala sluznice nosa (rinitis) i sluznice ždrijela

56 | Vaše zdravlje #79

Virusna upala srednjeg uha – Više od 80 posto upala uha je virusne etiologije. Obično su uzročnici virusi koji uzrokuju prehladu (adenovirusi, RNA virusi, Coksackie i Mixovirusi). Traje pet do sedam dana, nakon čega bolesnik potpuno ozdravi, a komplikacije su iznimno rijetke.

Karakteriziraju je umjerena uhobolja, malo povišena temperatura i simptomi prehlade. Djeca s takvom upalom relativno su dobrog općeg stanja.

Bakterijska upala srednjeg uha - Najčešće je uzrokovana jednom od triju bakterija koje su najčešći uzročnici upale gornjega dišnog sustava - Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis.

Bolest traje od sedam do 14 dana i u većini slučajeva završava potpunim izlječenjem.

Klinička slika ovisi o virulenciji bakterija (sposobnosti da izazovu bolest), otpornosti djeteta i širenju infekcije.

Bolest se razvija u nekoliko faza, koje se ogledaju u otoskopskom nalazu (pregled uha).

Prva je faza hiperemije koja traje jedan do dva dana.

Bubnjić je crven, ali uredne plastike, a dijete ima povišenu temperaturu i uhobolju. Druga je faza eksudacija, koja traje dva do tri dana. U srednjem se uhu nakuplja sluzavo-gnojni sekret, bubnjić je ispupčen i otečen, otežano prepoznatljive plastike. Temperatura je još viša,

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 57

Otorinolaringologija

UPALA UHA

uhobolja naglašenija, dijete je lošijega općeg stanja. Treća je faza supuracije, kad bubnjić spontano perforira te postoji sukrvava, sluzavo-gnojna sekrecija iz uha. Dijete se odmah nakon početka curenja uha znatno bolje osjeća, uhobolja popušta, povišena temperatura pada. U većini slučajeva nastupa faza rezolucije koja znači izlječenje.

Akutni otitis u dojenčadi - zbog specifičnih anatomskih odnosa i nezrelosti imunosnog sustava može imati dramatičnu kliničku sliku koja se, zbog pojave neurotoksičnog sindroma, očituje povraćanjem, proljevom i smanjenjem teka. Ako se dijete ne podvrgne otoskopskom pregledu, može se postaviti pogrešna dijagnoza.

Komplikacije - Ako se pojave, životno su opasne, pa tako i u današnje vrijeme moćnih antibiotika i razvijenih mikrokirurških tehnika mogu biti kobne. Razlog tome je blizina unutarnjeg uha i mozga.

Komplikacije su labirintitis, mastoiditis, subperiostalni apsces, paraliza facijalnog živca, otogeni meningitis, ekstraduralni i subduralni apsces, tromboza venskih sinusa i moždani apscesi.

Ne trčite odmah k liječniku Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka i otoskopskoga nalaza. Tipični anamnestički podaci imaju svoj tijek: dijete je nekoli-

58 | Vaše zdravlje #79

ko dana prehlađeno, šmrca i curi mu nos; navečer je leglo, ubrzo zaspalo, a nakon nekog vremena probudilo se zbog jakih bolova u uhu; izmjerena mu je povišena temperatura. Zatim se tipična priča nastavlja. U brizi da što prije pomognu bolesnom djetetu i u strahu da se njegovo stanje ne pogorša, roditelji odmah hitaju liječniku. No, to nije potrebno, ako nije posrijedi dojenče i ako opće stanje djeteta nije izrazito loše. Dovoljno je djetetu dobro nakapati nos i dati mu lijek protiv bolova te mu utopliti bolesno uho. Ubrzo nakon toga dijete će zaspati i najčešće noć provesti mirno. Ujutro se treba javiti liječniku, koji će, ovisno o nalazu, odlučiti o daljnjem liječenju.

teškog općeg stanja. Ostala djeca se liječe simptomatski i prate do 48 sati. U slučaju da nema poboljšanja, započinje se antibiotska terapija.

• miringotomija (paracenteza) - indicirana je u nekim slučajevima. To je zahvat koji se danas radi u općoj anesteziji, pri čemu se pod kontrolom mikroskopa napravi otvor na bubnjiću i aspirira sekret koji ispunjava srednje uho. Nakon toga djetetovo se stanje promptno poboljšava, bol nestaje i temperatura pada.

Lažni otitis – pogrešna terapija Mnoge upale uha zapravo to i nisu.

Naime, kao što je već spomenuto, upala

Osnovni terapijski postupci • analgetici i antipiretici - lijekovi protiv bolova i za smanjenje temperature (paracetamolski sirup i čepići) • dekongestivne kapljice za nos - da bi se uspostavila funkcija Eustahijeve tube, odnosno ventiliranje srednjeg uha, što također pridonosi popuštanju bola • utopljavanje bolesnoga uha - zagrijanom gazom, šalom, kapom ili skijaškom trakom za uši; također je važno jer znatno pridonosi prestanku bola i neugode • antibiotik - samo ako je riječ o bakterijskoj upali. Ako nismo sigurni je li upala bakterijska, antibiotik se daje djetetu do 24 mjeseca starosti, nekim imunokompromitiranim bolesnicima i djeci s kroničnim bolestima ili kod

srednjeg uha uglavnom se javlja u sklopu prehlade. U svakoj prehladi postoji više ili manje izražen edem i katar Eustahijeve tube, koja se začepi, zbog čega se stvori negativni tlak u srednjem uhu i nastane uhobolja. K tome, bubnjić je hiperemičan, pa se to pogrešno proglasi upalom srednjeg uha.

Pogrešna dijagnoza povlači za sobom i pogrešnu terapiju, a tu se prije svega misli na antibiotike. Naravno, pod pritiskom roditelja koji usred noći dolaze liječniku s djetetom koje vrišti od bola, te uz anamnestičke podatke i lokalni nalaz koji nije lako izdiferencirati, propiše se antibiotik koji je u takvim slučajevima nepotreban i neopravdan.

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 59

Zorana Strižak Habuš, mr. pharm.

Pedijatrija

FUNKCIONALNE PROBAVNE TEGOBE

Zašto beba neutješno plače Većina dojenačkih problema sastavni su i prolazni dio odrastanja, tijekom kojih djeca trebaju potporu i smirenost svojih roditelja

Djeca nakon rođenja moraju proći kroz niz prilagodbi na vanjski svijet u koji su stigli, pa tako i njihov probavni sustav. Kod zdrave djece, dakle one sa zdravim probavnim sustavom, najčešće su funkcionalne probavne tegobe, koje nastaju zbog nezrelosti probavnih struktura i činjenice da mogu reagirati manje ili više burno na neke čimbenike. Ta reakcija uzrokuje probleme koji se, na žalost, ne mogu dokazati klasičnim metodama.

Najpoznatije tegobe, koje se javljaju kod velikog broja dojenčadi, su kolike, bljuckanje i zatvor. S obzirom na to da je riječ o vrlo malim bebama, glavni simptom svih problema je neutješan plač koji vodi do izmorenosti i bebe i roditelja. Utješna je činjenica da su te tegobe prolazne i većina ili prođe do prve godine djetetova života.

Beba i mama na izmaku snaga Pod terminom kolike (dojenačke kolike) podrazumijevaju se bolni grčevi probavnog sustava koji se javljaju u dojenačkoj dobi, a manifestiraju se neutješnim i intenzivnim plačem djeteta u kasnim popodnevnim i večernjim 60 | Vaše zdravlje #79

satima, svakodnevno. Javljaju se u razdoblju od trećeg tjedna do trećeg mjeseca djetetova života. Uz jak plač, dijete privlači nožice prema trbuhu, izvija se i grči šake.

Trbuh je obično napet i osjetljiv. Razdoblje plača može potrajati i satima, dok dojenče ne zaspi od umora.

Statistički gledano, kolike se češće javljaju kod muške djece i kod prvorođenih. Uzrok njihove pojave ni do danas nije potpuno poznat. Takozvane aerokolike javljaju se pri rastezanju crijeva zbog veće količine zraka koju dijete proguta sisanjem, te kod djece koja pohlepno sišu, bez stanke.

Različite su teorije koje nastoje objasniti pojavu klasičnih kolika. Dok neke upućuju na nedovoljnu razvijenost probavnog sustava, druge upozoravaju na prevelik unos laktoze koja fermentiranjem stvara veliku količinu plinova, što uzrokuje bolno rastezanje crijeva.

Metode olakšavanja kolika su brojne. Tijekom hranjenja dijete treba lagano prekinuti u sisanju i pomoći mu da podrigne, pri čemu izbacuje suvišan zrak. Nakon kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 61

Pedijatrija

FUNKCIONALNE PROBAVNE TEGOBE

Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane hranjenja najbolje ga je podignuti u uspravan položaj. Za vrijeme napada pomaže masaža trbuha kružnim pokretima. Bitna je i prehrana majke ako je dijete dojeno ili uzimanje hrane sa smanjenom količinom laktoze, ako je na zamjenskom mlijeku.

hrane, optimalno zgušnjavanje hrane postiže se pomoću kukuruznog škroba, koji se ne zgušnjava u bočici ili čaši nego tek u želucu, čime se olakšava pijenje i smanjuje količina izbljuckane hrane.

Bljuc, bljuc

Zatvor se definira kao smanjen broj stolica, koje su često i tvrde. Da dijete ima zatvor, možemo zaključiti kad je pražnjenje crijeva rjeđe od dva puta tjedno, pritom otežano, uz tvrdu stolicu, čak i pojavu krvi u stolici. Pri pražnjenju tako tvrde stolice javlja se i jaka bol. Ako dijete poveže defekaciju s boli, u sljedećem aktu napona na stolicu pokušat će odgoditi defekaciju, što samo pogoršava postojeći problem. Zatvor je najčešće funkcionalnog podrijetla, no i uzimanje nekih lijekova može usporiti pražnjenje stolice.

Bljuckanje je pojam koji označava vraćanje hrane iz želuca u gornje partije probavnog sustava, što se naziva regurgitacija, odnosno gastroezofagealni refluks (GER). S obzirom na to da je sadržaj želuca kiseo, njegovo vraćanje u usta može nadražiti jednjak, što može biti bolno. Čak 65 posto beba tijekom podrigivanja nakon obroka povrati manju količinu mlijeka i takvo bljuckanje se smatra normalnim. Međutim, vraćaju li se veće količine hrane i bez naprezanja, onda se to ne smatra normalnom reakcijom. Najčešće nestaje nakon prve godine života.

Rijetko i otežano pražnjenje stolice

Uzrok bljuckanju treba tražiti u nedovoljno razvijenom kružnom mišiću (sfinkteru) smještenom između želuca i jednjaka. Njegova je uloga inače sprječavanje vraćanja hrane u suprotnom smjeru, dakle iz želuca prema jednjaku i dalje prema ustima.

Dojena djeca rijetko imaju teškoća sa zatvorom jer je crijevna mikroflora prilagođena majčinu mlijeku, koje je ujedno i lako probavljivo. Kod dojene djece pražnjenje crijeva najčešće se događa nekoliko puta dnevno, a stolica je mekanija i nije formirana. U slučaju zatvora kod dojene djece potrebno je prilagoditi prehranu majke uzimanjem dovoljno voća, povrća i vlakana.

Kod dojenčadi kod koje se bljuckanje učestalo javlja potrebno je prilagoditi prehranu. Dakle, hrana mora biti gušća, ali ne i pregusta, jer se time usporava probava i posljedično povećava opasnost od vraćanja hrane. Prema smjernicama Europskog društva pedijatrijske gastroenterologije, hepatologije i pre-

Kod dojenčadi koja se hrani zamjenskim mlijekom zatvor je češći. Teže izlučivanje stolice često se javlja prilikom uvođenja ili promjene mliječne hrane, odnosno kod prelaska s dojenja na kašastu hranu. Ako su se ti problemi pojavili kod uvođenja zamjenske mliječne hrane, nije dobro odmah promijeniti

62 | Vaše zdravlje #79

formulu nego treba prilagoditi učestalost i vrijeme hranjenja. Ako se unatoč tome problemi nastave, preporučuje se zamjena adaptiranog mlijeka posebno prilagođenom hranom za dojenčad sa zatvorom koja ima povećanu količinu laktoze. Uz to, djetetu je potrebno davati i dovoljnu količinu tekućine. Kod dojenčadi s navršenih četiri mjeseca preporučuje se i dodavanje 30 do 60 ml prirodnog voćnog soka od šljive ili grožđa, a od hrane ponuditi onu bogatu vlaknima (marelice, breskve, špinat, grašak).

U slučaju zatvora, trebalo bi izbjegavati dojenčadi davati određene namirnice, kao što su riža, mrkva i banane.

Ublažavanju tegoba pomažu i nježna masaža trbuha i topla kupka, koja će dojenče opustiti i smiriti.

Moguće i alergije Kao funkcionalnu tegobu koja je, na žalost, sve učestalija među dojenčadi, valja spomenuti i alergiju na proteine kravljeg mlijeka. Alergije se mogu javiti kod dojenčadi već tijekom prva tri mjeseca života, ako su na zamjenskom mlijeku ili kasnije, pri uvođenju mlijeka u prehranu i prestankom dojenja.

Glavni simptomi su povraćanje, proljevaste stolice ili kožni osip. Dijagnozu je najlakše potvrditi potpunim isključivanjem mliječnih bjelančevina iz prehrane djeteta i majke, ako je dijete dojeno.

Djeci koja su na zamjenskom mlijeku potrebno je uvesti mliječne formule s djelomično ili potpuno rastavljenim proteinima (kazein ili sirutka). Te alergije obično nestaju između druge i četvrte godine života.

Funkcionalne probavne tegobe su sastavni dio odrastanja većine djece.

Pritom je važno zapamtiti da je to samo prolazna faza u razvoju zdravog djeteta, te da u tim trenucima treba potporu i smirenost svojih roditelja. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 63

Ozren Podnar, prof.

Psihijatrija

TRANSKRANIJSKA MAGNETSKA STIMULACIJA

Magnetizmom protiv depresije Relativno nova terapija protiv depresije i drugih moždanih bolesti preporučuje se kad druge terapijske opcije daju nepotpune rezultate

Depresija je vrlo raširena bolest koja tijekom životnog vijeka barem jednom pogađa svakoga sedmog čovjeka i uzrokuje velike patnje, katkad dovodeći i do samoubojstva. Terapijske su opcije brojne i učinkovite, no nije lako otprve odabrati optimalnu terapiju za svakog pacijenta.

Antidepresivi su prva linija obrane od depresije, no isti lijek nekome pomogne brzo, nekome s odgodom, a nekome nikad. U potonjem slučaju liječnici pokušavaju s drugim ili trećim lijekom, kombinacijom lijekova ili dodavanjem pomoćnih sredstava, poput vitamina, minerala i aminokiselina. Od pomoći je i psihoterapija, no ona je manje učinkovita od lijekova kod težih slučajeva depresije. Često se izbor lijeka svodi na nagađanje koji bi mogao najbolje odgovarati pojedinom pacijentu, iako se za neke tipove depresije zna koji su lijekovi najprikladniji.

Primjerice, venlafaksin i bupropion najbolje djeluju kod depresije s manjkom volje i energije, a moklobemid i njemu srodni lijekovi kod atipične depresije, obilježene osjetljivošću na uvredu i kritiku, te osciliranjem raspoloženja ovisno o okolnostima.

Međutim, pogrešno određen lijek, nepridržavanje propisane doze i negativne predrasude prema psihofarmaci64 | Vaše zdravlje #79

ma umanjuju djelotvornost farmakološkog pristupa liječenju depresije, bipolarnog poremećaja i anksioznosti.

Uz to, neki su slučajevi depresije osobito teški i duboko ukorijenjeni te sama farmakoterapija nije dovoljna da ih ublaži. U medicini je odavno priznato da je elektrokonvulzivna terapija (ECT), stimulacija mozga električnom strujom putem elektroda, najdjelotvornija opcija kod najtežih slučajeva depresije. Unatoč odličnim rezultatima, liječnici ju nerado propisuju zbog neželjenih učinaka, od kojih se ističu konfuzija i privremeni gubitak dijela pamćenja. Ni pacijenti nisu sretni kad ih se uputi na elektrokonvulzivnu terapiju, jer o njoj imaju iskrivljenu predodžbu stvorenu filmovima poput „Let iznad kukavičjeg gnijezda“. Međutim, ta terapija uopće se ne svodi na bolne strujne šokove prikazane na filmu, nego se provodi uz primjenu sedativa i mišićnih relaksansa, koji je čine dobro podnošljivom. No, predrasude su izazvale štetu u javnom mnijenju koja neće tako brzo nestati.

Nježna „masaža” mozga Psihijatri i pacijenti dugo su čekali prihvatljiviju alternativu elektrokonvulzivnoj terapiji i dočekali je u transkranijskoj magnetskoj stimulaciji (TMS). Prema riječima kolovoz /rujan 2011.

TRANSKRANIJSKA MAGNETSKA STIMULACIJA

TMS - terapijska, dijagnostička i znanstvena primjena Početni pokusi sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća dali su naslutiti da TMS proizvodi kratkotrajna poboljšanja raspoloženja kod depresivnih pacijenata. To je potaknulo znanstvenike na daljnja istraživanja, pa je u posljednjih desetak godina ta tehnika izbrušena. Novostečene spoznaje o funkcionalnim abnormalnostima mozga povezanim s depresijom dovele su do formuliranja ciljane i učinkovite terapije visokofrekventnom repetitivnom magnetskom stimulacijom usmjerenom na lijevu moždanu polutku.

Osim za depresiju i bipolarni poremećaj, TMS je iskušan kao terapijska opcija za mnoge psihijatrijske i neurološke poremećaje. Tako se koristi i kod migrene, tinitusa (šuma u ušima), slušnih halucinacija, moždanog udara i Parkinsonove bolesti. Osim u terapijske svrhe, služi i za dijagnostiku i proučavanje mozga.

uglednoga hrvatskog psihijatra, prof. dr. sc. Mira Jakovljevića s KBC-a Zagreb, uskoro bi TMS trebao postati dostupan u toj zdravstvenoj ustanovi.

Ova relativno nova terapija protiv depresije i brojnih drugih moždanih bolesti preporučuje se kad druge terapijske opcije daju nedovoljne rezultate ili u kombinaciji s drugim terapijama. Iza njezina dugačkog i kompliciranog naziva, koji laici ne razumiju i teško pamte, krije se gotovo potpuno bezazlena tehnika aktiviranja mozga magnetizmom.

Prevedeno s latinskog, ‘transkranijski’ znači ‘preko lubanje’, jer se magnetska energija upućuje u mozak izvana, a ne, primjerice, iz uređaja koji bi bio ugrađen u mozak. Za razliku od elektrokonvulzivne terapije, TMS koristi struju samo radi stvaranja magnetskog polja u zavojnicama, tako da u mozak ne ulazi struja pod naponom nego magnetska energija. Magnetska terapija provodi se tako da se tik uz tjeme postave plastikom obložene zavojnice, u kojima se uz pomoć struje stvara jako magnetsko polje. Ono bezbolno stimulira rad mozga bez potrebe za anestezijom i kirurškim zahvatom.

Jedna od prednosti TMS-a u odnosu na ECT je njezina sigurnost i dobra podnošljivost. TMS precizno cilja dijelove mozga koje treba obraditi, ali ne i ostale dijelove. Dakle, stimulaciji se izlažu kolovoz/rujan 2011.

samo one moždane strukture za koje se smatra da su odgovorne za regulaciju raspoloženja, to jest duševnog blagostanja. Dobro raspoloženje ključ je kvalitete života i želje za življenjem, a kad je ono duboko sniženo, kao u depresiji, čovjek pati i gubi volju za životom.

Snimke mozga pokazale su da je kod depresije oslabljena elektrokemijska aktivnost u lijevom, a pojačana u desnom predčeonom režnju. Biološki psihijatri smatraju da je upravo ta oslabljena aktivnost u lijevoj moždanoj polutki uzrok depresivnih simptoma te da ih je moguće ublažiti ili ukloniti dovođenjem moždane aktivnosti u normalu.

A upravo je to uloga magnetske stimulacije. Slično antidepresivnim lijekovima, TMS mijenja moždane funkcije i elektrokemijsku aktivnost, čime daje poticaj dijelovima mozga zaduženima za dobro raspoloženje, kao kad vozač okretom ključa u bravi pokreće motor.

Drugi tjedan donosi olakšanje TMS se pruža bilo na ambulantnoj osnovi, bilo u okviru bolničkog liječenja. Uobičajena kura TMS-om zahtijeva svakodnevne seanse tijekom tri tjedna, pri čemu svaka terapeutska seansa traje 20 do 40 minuta. Većina pacijenata ne opaža poboljšanje u prvom tjednu, no u drugom često dolazi do znatnog porasta raspoloženja. Rijetkim pacijentima

Psihijatrija

potrebno je i do šest tjedana terapije da iskuse poboljšanje. Moguće je terapiju provoditi i rjeđe, ali su istraživanja pokazala da su u tom slučaju rezultati slabiji.

Ipak, ni TMS se ne može smatrati konačnim lijekom za depresiju. Kao i kod drugih tretmana, uključujući lijekove ili elektrokonvulzivnu terapiju, kad se TMS obustavi, depresija se može i ne mora vratiti. Budući da se TMS propisuje samo kod težih i na liječenje otpornijih slučajeva depresije, rizik od povrata bolesti ne smije se zanemariti. Stoga se pacijenta nakon obustave TMS-a može zadržati na terapiji lijekovima, kao i davati mu TMS jednom tjedno da bi se održali njezini učinci. Istraživanja djelotvornosti TMS-a jednom tjedno u sklopu terapije održavanja su u tijeku, a prve naznake su obećavajuće.

Povoljan profil nuspojava Iako TMS uživa ugled sigurne terapije, poneki pacijenti trpe neželjene prateće učinke. U stručnoj je literaturi zabilježeno dvadesetak slučajeva epileptičkih napada izazvanih TMS-om, što nije velik broj, ali ipak obavezuje liječnike na oprez.

Idući rizici obuhvaćaju nesvjesticu, blagu glavobolju ili nelagodu, iritaciju vlasišta i s njim povezanih živaca i mišića te bol u ušima zbog jakog pucketanja, ako je zavojnica uz pomoć koje se provodi terapija deformirana.

Konačno, mogu se javiti manija ili hipomanija, odnosno patološki povišeno raspoloženje i energija.

Manija i njezina blaža inačica hipomanija, kao suprotnost depresiji, katkad nastupaju i kao posljedica farmakoterapije protiv depresije.

Vaše zdravlje #79 | 65

mr. sc. Darko Sambol , MBA, prof. psiholog

Psihologija

DIJETE I SPORT

Sport = igra = razvoj Sport zadovoljava primarnu djetetovu potrebu za kretanjem, koje je važno za njegov opći razvoj, uključujući razvoj spoznaje i rano učenje guranje, vučenje, potiskivanje, bacanje, hvatanje, dizanje, nošenje, kotrljanje i kolutanje • povećanje otpornosti organizma na nepovoljne utjecaje i okoline dr.

Što je zanimljivo djetetu u pokretu Djecu najviše privlači činjenica da je bitna ideja sporta zapravo IGRA. U djetinjstvu se dijete treba igrati jer je to njegova prirodna aktivnost, odnosno prevladavajući oblik aktivnosti u predškolskoj i ranoj školskoj dobi.

Kao igra, sport istodobno i motivira, potiče i održava interes djeteta početkom i tijekom aktivnosti, te olakšava proces stjecanja novih spoznaja, vještina i navika.

I situacije tijekom sportskih natjecanja po mnogim obilježjima imaju karakteristike igre. Igra ujedno može biti pokazatelj djetetovih problema: nesigurnosti, agresivna ponašanja, nervoze, neprihvaćenosti, teškoća vezanih uz voditelje i vođene.

Zadovoljavanje potreba kroz motoričke aktivnosti Djeca od najranije dobi spontano pokazuju zanimanje za kretanje, a mnoga oponašanjem aktivnosti koje su vidjela na igralištu, u parku, dječjem vrtiću, školi ili na televiziji pokazuju i izravan interes za sportske aktivnosti. Dobro je podržavati ih jer mogu višestruko profitirati od sporta: unaprijediti motoričke sposobnosti, usvojiti osnovne oblike kretanja ili barem steći nove prijatelje.

Za izgrađivanje slike o djetetu, valja imati u vidu da predškolsko dijete ima određene osnovne potrebe te da se može utjecati na razvoj nekih njegovih osobina i sposobnosti: • osnovne tjelesne potrebe - za zrakom, hranom, kretanjem, igrom, boravkom u prirodi i dr.

• morfološki status djeteta - njegovanje mišićnih reakcija potrebnih za održavanje stava tijela i ravnoteže • taktilna i mišićno-zglobna osjetljivost, te nervnomišićna osjetljivost • usavršavanje prirodnih oblika kretanja: puzanje, hodanje, trčanje, skakanje, provlačenje, penjanje, 66 | Vaše zdravlje #79

Bavljenje sportom zadovoljava primarnu djetetovu potrebu za kretanjem. Kretanje je iznimno važno za djetetov cjelokupan razvoj, uključujući razvoj spoznaje i rano učenje. Uz to, omogućuje mu da se pojača opća razina aktivacije svih fizioloških funkcija i resursa organizma, te se na taj način pospješuje i njegovo funkcioniranje, uz izmjenu tvari i bržu eliminaciju onih štetnih iz organizma (disanjem, ubrzanjem metabolizma, itd.).

Najmlađa djeca imaju jako veliku potrebu za kretanjem, jer upravo tako upoznaju svijet koji ih okružuje, razvijaju osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom. I

Već su u četvrtoj godini djetetova života zadovoljeni neki preduvjeti za bavljenje jednostavnijim sportovima. Djeca počinju razumijevati pravila igre i donekle su sposobna poštivati ih. Postaju sposobna za međusobnu suradnju, ali i natjecanje.

kolovoz /rujan 2011.

DIJETE I SPORT

Psihologija

što je najvažnije, sport omogućava i ostvarenje viših razina potreba. U sportu dijete stječe samopouzdanje i osjeća se sigurnije, upoznaje druge ljude i djecu, te se zbližava s njima, potvrđuje svoje sposobnosti, postiže društveno priznanje itd.

Dakle, zadovoljava motive sigurnosti, ljubavi, poštovanja, pa čak i samoostvarivanja.

Osnovne psihološke potrebe

Koncentracijom

do uspjeha

U životu svakog djeteta ocjene u školi bitne su za mentalno zdravlja jer utječu na njegovo samopouzdanje i samopoštovanje. Ako su slabe, neki od mogućih razloga mogu biti: bolest, stresni događaji, promjena sredine, problemi vezani uz proces učenja (loš dnevni raspored i planiranje učenja, pogrešna tehnika učenja…), slabija moć koncentracije i pažnje.

Djeca se pritom moraju osjećati sigurnima. Dakle, treba osigurati preduvjete da se mogu osjećati fizički sigurnima u okolini u kojoj se kreću, igraju, vježbaju i provode sve životne aktivnosti. Mogućnost ozljede minimalizira se mjerama nadzora odraslih i mjerama prevencije, kao što su uklanjanje opasnih predmeta s igrališta ili iz prostora u kojem djeca borave.

Osjećaj sigurnosti daje i maksimalna jasnost i jednostavnost zahtjeva koji se postavljaju pred djecu, a pružaju je i odrasli koji se brinu o njima i njihovim potrebama.

Uspješno učenje o pravilima sporta, pa i stjecanje navike ustrajnosti da se nešto novo nauči, može na zdrav način zadovoljiti potrebu za moći kod djeteta. Sama činjenica da usvaja nove vještine, ali i spoznaja da kroz sportsku aktivnost može biti prihvaćeno u grupi posve nepoznate ili slabo poznate djece, omogućuje mu da ostvari potrebu za moći. Pritom je važno dijete upozoriti da je bitno truditi se i nastojati biti bolji nego prije u nekoj aktivnosti, a rezultat (pobjeda ili poraz), a osobito usporedba s drugima, trebaju biti u drugom planu. Svatko je u nečemu bolji ili lošiji, netko vježba dulje i ustrajnije, i to djetetu treba razjasniti.

Pružanjem mogućnosti da dijete samo odabere sportsku aktivnost kojom se želi baviti, ozbiljno ili samo da je upozna, zadovoljava njegovu potrebu za slobodom. Dijete treba pustiti da uči vlastitim tempom, sve dok mu to ne postane naporno, i pritom ga razuvjeriti u težnji da bude najbolji u svemu. No, dobro je rastumačiti mu granice slobode i naglasiti važnost pravila sportske igre, te da pridržavanje pravila igre može utjecati na to koliko će ga vršnjaci suigrači prihvatiti i kao prijatelja i kao partnera u igri.

Kroz sportske aktivnosti zadovoljava se i dječja potreba za pripadanjem, jer ekipu mogu sačinjavati djeca različita socioekonomskog statusa, spola i dobi, čime se razvija sposobnost za suradnju. Kao savjesni član sportske momčadi, dijete će se osjećati ponosno ako je prihvaćeno, porast će mu samopoštovanje i osjećaj poštovanosti od drugih.

Većina sportskih aktivnosti može se smatrati igrom i zabavom. Premda su zahtjevi, osobito u starijoj dobi, često vrlo ozbiljni, igra je ono što djecu zapravo najviše privlači. Neka kolovoz/rujan 2011.

Koncentracija se najčešće definira kao sposobnost voljnog usmjeravanja misli u željenom smjeru, odnosno na neki zadatak. Pažnja je sposobnost da se usmjerimo na bitnu informaciju, a isključimo manje važne misli i osjete.

U procesu učenja i pamćenja dovoljan unos omega kiselina ima važnu ulogu tijekom cijeloga života, posebice u vrijeme školovanja, kad treba usvojiti mnoštvo novih informacija.

S obzirom na to da esencijalne masne kiseline, višestruko nezasićene, naš organizam ne može sam proizvoditi, moramo ih uzimati putem hrane.

Omega-3 masne kiseline važne su za prijenos informacija među živčanim stanicama i funkciju živčanog sustava, omega-6 masne kiseline za razvoj pamćenja, procese učenja, koncentraciju i pažnju, a minerali magnezij i cink važni su za prijenos signala među živčanim stanicama.

Esprico® kapsule i suspenzija zadovoljavaju dnevne potrebe za esencijalnim omega-3 i omega-6 masnim kiselinama, a sadrže i važne minerale magnezij i cink. Namijenjene su poboljšanju pažnje i koncentracije kod djece starije od pet godina.

Esprico® - za više koncentracije i pažnje te bolji uspjeh u školi!

Vaše zdravlje #79 | 67

Psihologija

DIJETE I SPORT

Obilježja sporta za najmlađe: trening bez prisile, po vlastitom izboru djeteta, s pozitivnim učincima na zdravlje i raspoloženje.

bitna obilježja igre su njezina zabavnost, razonoda i mogućnost opuštanja. Slobodno uključivanje u aktivnosti i isključivanje iz njih, te djetetov slobodan odabir sporta i načina na koji se želi baviti njime, preduvjeti su zabavnosti.

Pozitivni utjecaji na socioemocionalni razvoj Mnoga istraživanja dokazala su pozitivnu povezanost bavljenja sportom i socioemocionalnog razvoja. Djeca koja se bave sportom u pravilu su bolje socijalizirana, otvorenija, samopouzdanija, otpornija na

stres. Međutim, sport nije jedina aktivnost kojom se čovjek u životu bavi, pa ne treba vjerovati da će isključivo bavljenje sportom pridonijeti boljoj socijalizaciji i uspješnijem funkcioniranju. Vrhunskim sportom bavi se relativno malo ljudi, a rekreativaca je jako puno, pa je bavljenje sportom preširok pojam da bi se jednostavno zaključilo kako je recept za sretan život isključivo bavljenje sportom.

Ipak, može se dati popis poželjnih utjecaja sporta na djecu: • sportska aktivnost pozitivno djeluje na razvoj ličnosti tako što pomaže procesu djetetove socijalizacije, razvija poželjne osobine, nudi pozitivne modele ponašanja, stvara korisne navike i smanjuje patološke oblike reagiranja • djeca koja se bave sportom su emocionalno stabilnija, samouvjerenija od nesportaša, pokazuju veću ekstrovertiranost i manji neuroticizam

• stvara pozitivne emocije kod sudionika sportskih aktivnosti (sudjelovanje u „važnim” aktivnostima, pripadnost grupi) • uživanje u sportu smanjuje stres doživljen nakon natjecanje; dakle, uz činjenicu da voli sport dijete će lakše podnijeti i napore, poraz ili doživljenu „sudačku nepravdu”.

Uz sportski pozdrav ide i nekoliko poruka Usmjeravanjem djece na igru, pokret i sport upućuju im se poruke ohrabrenja i poticaja: Svatko je u nečemu uspješan, netko više, netko manje. Netko je bolji u sportu, netko u drugim područjima.

Od sportaša se očekuje napredovanje.

Uvijek treba nastojati biti uspješniji nego prije, a poštovati one koji su manje uspješni, ako se i oni trude.

Za potpunu i temeljitu higijenu uha OTOSAN tuljac i kapi za higijenu uha s propolisom Drevna i originalna metoda, jednostavna je, učinkovita i nadasve prirodna. Prirodni materijali i sastojci Otosana blagotvorno djeluju na uho, a propolis pojačava prirodnu zaštitu uha i djelotvornost samog proizvoda. Uz to, redovitim uklanjanjem očvrsle ušne masti poboljšava se i kvaliteta sluha.

OTOSAN tuljac – služi za uklanjanje iz uha očvrsle ušne masti, ljuskica i drugih nečistoća. Posebno se preporučuje osobama koje koriste slušni aparat, osobama s obilnom sekrecijom ušne masti, kao i onima koji borave u okolini s povećanom količinom prašine.

OTOSAN kapi – održavaju prirodnu ravnotežu ušne masti, pomažu u uklanjanju suvišne ušne masti i štite uho

Za potpunu i temeljitu higijenu uha i kvalitetan sluh OTOSAN prirodne kapi u kombinaciji s OTOSAN tuljcem

|

Uvoznik i distributer: Kadulja A.M. tel: 01/3369 520 68 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 69

Damir Prlić, dr. med., spec. urolog, Klinika za urologiju KBC-a Osijek, J. Huttlera 4, Osijek

Urologija

EREKTILNA DISFUNKCIJA

Otvoreno

o „muškim“ problemima

Seksualni poremećaji kod muškaraca ne guraju se više pod tepih.

O njima se otvoreno govori, pa i o jednom od najčešćih - impotenciji Kad govorimo o seksualnim poremećajima, treba istaknuti kako svi oni u konačnici mogu itekako utjecati na kvalitetu života pojedinca, partnera ili obitelji.

Erektilna disfunkcija, naziv koji se danas u praksi najčešće koristi za impotenciju, definira se kao perzistentna nesposobnost postizanja i zadržavanja erekcije dostatne za zadovoljavajući spolni odnos. Ona je, općenito gledajući, benigni poremećaj usko povezan s psihološkim i psihosocijalnim zdravljem. Uz erektilnu disfunkciju, postoje i druge vrste seksualnih poremećaja, a neki od njih su nedostatak i potpun gubitak spolne želje, preuranjena ejakulacija, izostanak ejakulacije, orgazam bez zadovoljavajućeg osjećaja.

Lokalna reakcija uz koordinaciju mozga Erekcija je složen psihofizički proces u kojem sudjeluju brojni čimbenici - psihološki, neurogeni, hormonalni i vaskularni. U biti, kod erekcije je riječ o vaskularnom događaju u kojem dolazi do pojačana dotoka krvi u kavernozna tijela penisa, relaksacije intrakavernoznih glatkih mišića, uz istodobno usporenu vensku drenažu, dakle otjecanje venske krvi. Ona može nastati psihogeno kao posljedica vizualnih, čujnih, mirisnih i drugih stimulansa, ili refleksno kao direktna posljedica stimulacije genitalnih organa. Sve to događa se uz koordinaciju mozga, odnosno njegova dijela koji se zove hipotalamus.

ska otvorenost, doveli su do toga da broj bolesnika s tim problemom koji se javljaju liječniku neprestano raste.

Nekoliko stupnjeva istog problema Erektilna disfunkcija može se podijeliti na minimalnu, umjerenu i kompletnu, a dijagnoza se postavlja ako je prisutna dulje od tri mjeseca.

Uzroke erektilne disfunkcije generalno možemo podijeliti u tri grupe, i to na organske, psihogene i mješovite. U većini slučajeva riječ je o mješovitim uzrocima s dominacijom organske komponente.

Prve dvije grupe karakteriziraju i neke specifičnosti nastanka. Tako je kod organski uvjetovane erektilne disfunkcije uočljiv postupan nastanak tegoba, osim u slučaju prethodne ozljede čije posljedice mogu naglo dovesti do impotencije. Poremećaj je konstantan, uz odsutnost jutarnjih ili noćnih erekcija. Češći je među populacijom starijom od 60 godina, pogotovo kod muškaraca kod kojih postoje čimbenici rizika. Karakterizira ga i to da je očuvana funkcija orgazma i ejakulacije.

Nema više tabua

Psihogeno uvjetovana erektilna disfunkcija karakterizirana je brzim nastankom, a bolesnik obično ima uredne jutarnje i noćne erekcije. Javlja se češće u mlađoj populaciji, bez anamnestički prisutnih rizičnih čimbenika. Nerijetko je povezana i s problemima s partnerom, uz moguće poremećaje orgazma i ejakulacije.

Iako je prije možda bilo uvriježeno mišljenje da je impotencija posljedica starenja, s obzirom na to da se njezina učestalost povećava s dobi, to nije tako. Računa se da se oko pet posto muškaraca u dobi od 40 godina i do 25 posto njih u dobi od 65 godina suočava s tim problemom. Staro uvjerenje da muškarci nerado pričaju ili se povjeravaju zbog svojih „seksualnih problema”, danas se umnogome promijenilo. Napredak u dijagnostici, različite i sve uspješnije terapijske mogućnosti, kao i medij-

Zdravstvena stanja koja mogu dovesti do erektilne disfunkcije ili pospješiti njezinu pojavu: • šećerna bolest – učestalost razvoja erektilne disfunkcije je i do četiri puta veća kod muškaraca s tom bolešću. Kronicitet bolesti ima za posljedicu razvoj aterosklerotskih promjena na krvnim žilama i periferne neuropatije.

• hipertenzija - promjene u elastičnosti krvnih žila uz njihovo sužavanje

70 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 71

Urologija

EREKTILNA DISFUNKCIJA

Uz erektilnu disfunkciju, postoje i druge vrste seksualnih poremećaja, a neki od njih su nedostatak i potpun gubitak spolne želje, preuranjena ejakulacija, izostanak ejakulacije i orgazam bez zadovoljavajućeg osjećaja • kardiološke bolesti • upalne bolesti - urogenitalne infekcije, kronična upala prostate • neurogene bolesti - moždani udar, multipla skleroza, Alzheimerova bolest • psihološke bolesti - psihološka trauma iz prošlosti bolesnika ili problemi s partnerom, depresija, strah • jatrogene ozljede - operacije ili trauma kralježnice, trauma penisa, radikalna operacija prostate, ekstenzivni zahvati u zdjelici, radioterapija zdjeličnih organa • anatomski razlozi - mikropenis, epispadija, induratio penis plastica, kurvature penisa i dr.

• hormonalni razlozi – hipogonadizam (slabija razvijenost muških spolnih žlijezda – testisa uz smanjeno izlučivanje testosterona), hiper ili hipoparatireoidizam (pojačana ili smanjena funkcija paratireoidne žlijezde) • medikamentna terapija - antihipertenzivi, antidepresivi, antiaritmici, antiepileptici, antiparkinsonici, antihistaminici, antiandrogeni • životne navike - pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola.

Odrediti pravi uzrok poremećaja Kako bi se otkrio pravi uzrok poremećaja i poduzelo odgovarajuće liječenje, primjenjuje se nekoliko dijagnostičkih testova. Naravno, prije svega treba postići potpuno povjerenje bolesnika i kroz razgovor od njega dobiti što točnije anamnestičke podatke. Otvorenim razgovorom najprije se dobiju podaci o postojećim i prethodnim zdravstvenim problemima, uključujući i eventualne 72 | Vaše zdravlje #79

psihološke probleme. Nadalje, potrebno je dobiti i podatke o spolnom životu i navikama, te o početku pojave tegoba.

Upit o kvaliteti erekcije, njezinu trajanju i pojavnosti, bolesnik ne bi trebao shvatiti previše osobno. Katkad je u razgovor potrebno uključiti i partnera.

Slijedi fizikalni pregled u koji mogu biti uključeni specijalisti različitih specijalnosti (urolozi, neurolozi, endokrinolozi, psiholozi).

Dodatno valja učiniti i laboratorijske testove koji, uz opće laboratorijske parametre, obuhvaćaju i vrijednosti glukoze, profil lipida, hormonalni status, PSA (prostata specifični antigen), bakteriološke testove mokraće i ejakulata.

Sve to spada u osnovno ispitivanje.

U daljnjem tijeku provode se tzv. specijalna ispitivanja (pretrage), koja mogu sadržavati farmakološke testove, ultrazvučni pregled krvnih žila penisa, atreriografiju, infuzijsku kavernozografiju i kavernozometriju.

Terapijske opcije U liječenju erektilne disfunkcije na raspolaganju nam je niz terapijskih opcija.

Koja od njih će se koristiti, ovisi o tipu disfunkcije, općem stanju i eventualnom komorbiditetu kod bolesnika, tj. istodobnom postojanju i drugih bolesti.

Prva i danas najraširenija je oralna farmakoterapija. Koriste se vazoaktivne supstancije koje djeluju u kavernoznim tijelima penisa povećavajući arterijski protok, s vazodilatacijom (širenjem krvnih žila) i relaksacijom glatkih mišića.

Ti preparati djeluju samo uz seksualnu stimulaciju i daju povoljne učinke kod većine bolesnika. Ipak, potreban je

oprez kod kardiovaskularnih bolesnika, zbog čega vazoaktivne supstancije moraju koristiti i dozirati samo uz preporuku i savjet liječnika.

Od ostalih oralnih farmakoterapeutika mogu se koristiti i oni koji djeluju u centralnom živčanom sustavu. Oni imaju malo manje nuspojava, ali se također moraju koristiti uz liječnički nadzor.

Neke vazoaktivne supstancije mogu se primjenjivati direktno u mokraćnu cijev, odakle se dalje apsorbiraju u kavernozna tijela. Kao komplikacija te primjene mogu nastati infekcije u mokraćnom sustavu, eventualno prijapizam (dugotrajna i bolna erekcija, koja se ne završava i nije povezana sa seksualnim uzbuđenjem) ili fibroza penisa (vezivno ožiljavanje kavernoznih tkiva). Ova terapijska opcija, kao i direktna intrakavernozna primjena vazoaktivnih supstancija danas su u drugom planu s obzirom na mogućnost oralne primjene tih supstancija. Najveću primjenu trenutačno ima u rekonstruktivnim zahvatima na penisu, kad je potrebno intraoperativno izazvati umjetnu (arteficijelnu) erekciju.

Vakuum pumpe djeluju na principu istezanja kavernoznih tijela, a koriste se uz uporabu specijalnog prstena koji zadržava krv u penisu. Koriste ih uglavnom stariji bolesnici kod kojih postoji mnogo rizika za uzimanje medikamentozne terapije.

Kod bolesnika kod kojih prethodne terapije nisu dale zadovoljavajući rezultat, jedna od terapijskih opcija je i ugradnja penilne proteze. One mogu biti semirigidne i inflatabilne. Kozmetski i funkcionalni rezultati su dobri. Komplikacije mogu biti infekcija ili mehaničke teškoće.

Erektilna disfunkcija danas postaje sve manje tabu-tema među muškarcima, čemu će zasigurno i dalje pridonositi razvoj novih terapijskih opcija, kao i medijska otvorenost za tu temu. kolovoz /rujan 2011.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 73

Stomatološka ordinacija

RUBRIKA

Na pitanja odgovara: Marija Sović, dr. dent. med.

Protefix stomatološka ordinacija Je li ugradnja implantata bolna i koliko traje zahvat?

ih treba prati mlakom vodom, a zatim

Implantat se ugrađuje malim kirurškim zahvatom u lokalnoj anesteziji. Sam zahvat je bezbolan, no normalno je da se nakon njega pojave blaže otekline i bolovi, koji prolaze nakon uzimanja odgovarajućih analgetika. Ugradnja implantata odvija se u nekoliko faza. Implantat se kirurškim zahvatom ugrađuje u kost. Nakon kratkog vremena (dan ili dva) na nj se može staviti privremeni zub. Katkad je za opterećenje potrebno pričekati dok implantat ne očvrsne, to jest dok se ne integrira u kost (oseintegracija), što može trajati najviše do tri mjeseca za donju čeljust i šest mjeseci za gornju. U zadnjoj fazi rada, kad je implantat integriran, na njega se ugrađuje protetska nadogradnja.

fluor.

Kad dijete treba početi održavati oralnu higijenu?

Nakon rođenja. Tijekom kupanja u kadici mokrom gazom ili tankim ručnikom treba nježno trljati sluznicu usta, čime ćemo dijete naviknuti na taj osjećaj.

Prve mliječne zube također treba prati na isti način. Postupno treba početi koristiti dječju četkicu za zube. Najprije

dječjom zubnom pastom koja sadrži Stomatolog mi je natuknuo da bi mi ugradio teleskopsku protezu. Što je to?

Riječ je o djelomičnoj protezi kod koje se koriste dvostruke krunice kako bi se ostvarila retencija (prianjanje). Unutarnja se cementira na zub, a vanjska ugrađuje u protezu tako da njihovo trenje „drži“ protezu u ustima. Krunica na zubima nosačima najčešće je zlatna. Ova proteza svojevrsni je prijelaz između mobilne proteze i cementiranog mosta. Što je to proteza s attachmentima (ankerima)?

Popularno nazvana proteza s ankerima, još se zove i proteza sa zglobnim vezama. Riječ je o djelomičnoj protezi koja se pričvršćuje pomoću zglobne veze na krunicu, koja se obično nalazi na zadnjem zubu u nizu. Za razliku od obične djelomične proteze, ova je mnogo preciznija, manje opterećuje prirodne zube i estetski je prihvatljivija.

Kad dijete treba početi samostalno prati zube?

To je vrlo važno pitanje. Većina roditelja griješi jer prerano prepušta djetetu da samostalno pere zube. Vrijeme kad dijete može samostalno prati zube vrlo je individualno. Najčešće ovisi o angažiranosti roditelja u održavanju oralne higijene djeteta. Kad dijete počne pokazivati samoinicijativu za pranje zubi, roditelj treba dobro i pravilno oprati djetetu zube i tek mu onda prepustiti da ih samo opere. Dijete treba kroz igru nastojati ponoviti vaše kretnje. Ta faza prelaska na samostalno pranje zubi može trajati nekoliko mjeseci.

Je li istina da se izbijeni zub može vratiti u čeljust, tj. zarasti?

U igri ili sportu katkad se dogodi da se izbije zub. U tom slučaju potrebno ga je staviti u vlažnu, po mogućnosti čistu krpu, u mlijeko ili ga držati u ustima, dakle u vlastitoj slini, te što prije doći do stomatološke ordinacije. Nakon obrade, stomatolog će zub ponovno usaditi u njegovo ležište, te ga posebnim žicama ili trakama pričvrstiti za susjedne zube.

Potrebno ga je kontrolirati i brinuti se o njemu i nakon što se učvrsti.

Poštovani čitatelji, imate li pitanja vezanih uz stomatologiju, možete ih uputiti na adresu Oktal Pharma d.o.o., Utinjska 40, 10020 Zagreb, s naznakom Za Protefix stomatološku ordinaciju. Na vaša pitanja odgovara doktor dentalne medicine.

74 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

Riviera švedska grenčica

Royalseng

Novo u ljekarnama

Aloe Arborescens von der weid

Potpuno je prirodan biljni proizvod. Biljka Aloe Arborescens poznata je po svojim višestrukim svojstvima, od kojih izdvajamo: stimuliranje imunosnog sustava, zaštita probavnog sustava, svojstvo pročišćavanja i detoksikacije organizma i regulacija crijevne mikroflore. U ovom proizvodu korišten je cijeli list najbolje sorte Aloe Arborescens uzgojene na Siciliji, visokokvalitetni organski med i destilat pšenice, koji djeluje kao prirodni i jedini konzervans u ovom dodatku prehrani. Preparat djeluje antibakterijski, antivirusno, antifugalno, antioksidativno, protuupalno, detoksikacijski, protiv kancerogenih formacija i općenito stimulativno na imunosni sustav, tj. pojačava obranu od tumora.

Pripisuje joj se ljekovito djelovanje kao niti jednom drugom napitku od trava i za nju kaže da je eliksir života i lijek s višestrukim djelovanjem. Kao sredstvo za probavu poslije masnih obroka ili kao sveopće ljekovito sredstvo kod rana, udaraca, reume ili glavobolje, švedska grenčica poznata je stoljećima. Originalni recept od različitih ljekovitih trava seže u 17. stoljeće i povezuje se sa švedskim liječnikom dr. Clausom Samstom.

Recepturu je osmislio u potrazi za prikladnim lijekom za tada česte bolesti želuca i crijeva, iako je njezina uporaba bila najraširenija među švedskim vojnicima, koji su je u svojim ratnim pohodima prenijeli u srednju Europu. Tako je dobila i ime.

Izvrstan spoj prirodnih komponenata koje djeluju stimulativno na središnji živčani sustav, posebno na moždanu aktivnost, poboljšavaju pamćenje i koncentraciju i podižu raspoloženje. Djelatni sastojci, matična mliječ i ginseng, daju energiju, potiču tjelesnu i mentalnu vitalnost i omogućuju brži oporavak od iscrpljenosti. Posebno se preporučuje osobama izloženima stresu, umnim, emotivnim i fizičkim naporima (poslovni ljudi, đaci, studenti, osobe iscrpljene bolešću). Preporučuje se i starijim osobama, jer otklanja poremećaje protoka krvi, osobito u mozgu, rukama i nogama.

Sadrži prirodno sladilo steviju, te je prikladan i za dijabetičare.

Urinal Activ®

Aroma Repellent Bio

Imunodyn® & Imunodyn® Forte

Urinal Activ kapsule su proizvod iz Walmarka za održavanje zdravlja mokraćnog sustava.

Aktivni sastojak je visoko koncentrirani ekstrakt američke brusnice ( Vaccinium macrocarpon) u obliku Hi-PAC™ patentiranog kompleksa, koji jamči učinkovitu količinu proantocijanida, najmoćnijih tvari u suzbijanju učinka štetnih bakterija, posebice E. Coli, glavnog uzročnika mokraćnih infekcija, jer sprječava njihovo prianjanje na sluznicu mokraćnog sustava. Omogućuje brzo ispiranje bakterija te se preporučuje kod akutnih mokraćnih problema. Mogu ga uzimati trudnice, dojilje i mlade djevojke. Dnevna doza (dvije kapsule) iznosi 900 g aktivnog Hi-PAC™ kompleksa (što odgovara 144.000 mg svježih plodova brusnice), standardizirano u 36 mg proantocijanidina.

S ljetom su stigli i komarci, koji nakon zalaska sunca kvare raspoloženje, gdje god se nalazili. Gnjave dosadnim zujanjem, ujedaju i potom tjeraju da se grebemo do krvi. Iako su ubodi u pravilu bezopasni, izbodena i izgrebena koža podložnija je razvoju infekcije, pa i bolesti.

Upotrebom prirodnog repelenta na bazi hidrolata lavandina i s dodatkom četiriju eteričnih ulja (lavanda, eukaliptus, geranija i citronela) riješit ćete se komaraca i ujedno uživati u prekrasnom mirisu. Vaš prostor više neće biti mjesto koje vas „guši“ nego mjesto u kojem se opuštate i uživate, naravno bez komaraca. Ovaj sprej ne ubija nego samo tjera komarce. Može se nanositi na kožu ili odjeću, a smiju ga koristiti i djeca starija od dvije godine.

Imunodyn® i Imunodyn® Forte novi su prirodni preparati koji klinički dokazano povećavaju učinkovitost imunosnog sustava i otpornost prema infekcijama. Sadrže Wellmune WGP®, patentirani beta 1,3/1,6 glukan koji zadovoljava najviše kriterije. Odlikuje ih visoka čistoća preparata te koncentracija do 90 posto aktivne tvari. Preporučuju se kod oslabljene otpornosti organizma, koja se manifestira čestim obolijevanjem, kao i kod povećane izloženosti slobodnim radikalima, što je slučaj kod kroničnih bolesti i agresivnih terapija.

Imunodyn® sadrži 250 mg, a Imunodyn® Forte 500 mg Wellmune WGP-a®, a preporučeno doziranje je jedna kapsula na dan, što se po potrebi može povećati.

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 75

Medicinski leksikon

RUBRIKA

Tekst preuzet iz knjige Medicinski leksikon uz suglasnost izdavača MOSTA d.o.o., 10 000 Zagreb, Majevička 12a, tel: 01/3025 196, 3690 770, www.naklada-mosta.hr

Poremećaji mokrenja 2. dio Obilježja

Uzrok

Trajanje

nakon početne faze povećane frekvencije i količine mokraće, dolazi do progresivnog smanjenja sve do anurije (prestanka mokrenja) u najtežim slučajevima

insuficijentna funkcija bubrega

kronično

učestalo i neugodno mokrenje s pečenjem

upala bubrega i mokraćnih puteva infektivnog podrijetla

znatno smanjenje količine mokraće

Pridruženi simptomi

Pretrage

Dijagnoza

generalizirani kožni edemi, arterijska hipertenzija, anemija, više ili manje izraženo propadanje organizma

pretrage krvi (ureja, mokraćna kiselina, kreatinin, elektroliti, testovi funkcije bubrega, krvna slika), pretrage mokraće, ultrazvuk bubrega

Kronični nefritis

postoje akutni i kronični oblici

vrućica (visoka, u akutnim oblicima joj prethodi tresavica), lumbalna bol sa širenjem prema dolje i prema preponama, u kroničnim oblicima arterijska hipertenzija

pretrage mokraće s urinokulturom, testovi funkcije bubrega, ultrazvuk bubrega

Akutni i kronični pijelonefritis

iznenadno začepljenje bubrežne arterije ili neke njezine grane

akutno

iznenadna snažna lumbalna bol, kardiocirkulatorni kolaps, katkad arterijska hipertenzija, u teškim i proširenim oblicima bubrežna insuficijen­cija

pretrage mokraće, pretrage krvi (sedimentacija eritrocita, krvna slika, transaminaze, ureja, kreatinin, mokraćna kiselina), ultrazvuk bubrega

Infarkt bubrega

što je teži šok, to je naglašenije smanjenje količine izlučene mokraće

velik gubitak krvi te oslobađanje toksičnih tvari iz traumatiziranih tkiva

akutno

kardiocirkulatorni kolaps, akutna anemi­ja, arterijska hipotenzija (smanjenje krvnog tlaka)

kirurški pregled, EKG, pretrage krvi (krvna slika, kreatinin, ureja, mokraćna kiselina, elektroliti, transaminaze, proteinogram), pretrage mokraće, ultrazvuk abdomena, rendgenogram prsnog koša

Traumatski šok, operacijski šok

znatno smanjenje količine izlučene mokraće

velik gubitak tekućine i oslobađanje toksičnih tvari iz tkiva opečenih područja

akutno

anemija, kardiocirkulatorni kolaps, arterijska hipotenzija, vrućica

EKG, pretrage krvi (krvna slika, elektroliti, transaminaze, ureja, glukoza, kreatinin, mokraćna kise­lina, proteinogram), ultrazvuk abdomena, pretrage mokraće

Opsežne opekline

znatno smanjenje količine izlučene mokraće

generalizirano toksično stanje koje se može pojaviti u posljednja 3 mjeseca trudnoće ili tijekom poroda

akutno

perzistentna glavobolja, smetnje vida, abdominalni bolovi, arterijska hipertenzija, difuzni edemi, konvulzije u teškim, neliječenim oblicima

ginekološki pregled, EKG, pretrage krvi (krvna slika, elektroliti, glukoza, ureja, kreatinin, transaminaze, proteinogram), pretrage mokraće, ultrazvuk abdomena

Gestoza ili toksemija graviditeta (trudnoće)

76 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

Obilježja

Uzrok

Trajanje

znatno povećanje učestalosti mokrenja i količine mokraće

promjena metabolizma šećera s povećanom eliminacijom preko bubrega

kronično

znatno povećanje količine mokraće (do 20 litara dnevno)

insuficijentna sekrecija antidiuretskog hormona koji proizvodi stražnji režanj hipofize

znatna redukcija sve do potpunog prestanka mokrenja

Pridruženi simptomi

Medicinski leksikon

Pretrage

Dijagnoza

pojačana žeđ; često znojenje; povećanje teka i gubitak težine (u juvenilnom obliku) ili pretilost (kod starijih); primjetan umor

pretrage krvi (glukoza, glikozilirani hemoglobin, fruktozamin); pretrage mokraće

Diabetes mellitus

kronično

polidipsija (pojačana žeđ); stanje dehidracije

rendgenogram glave; CT i MR glave; EEG (elektroencefalogram); određivanje razine antidiuretskog hormona u krvi s testovima stimulacije i inhibicije

Diabetes insipidus

akutna bubrežna insuficijencija

vrlo kratko (1-2 dana)

ovise o vrsti kirurške intervencije i osnovnoj bolesti

pretrage krvi (ureja, mokraćna kise­lina, kreatinin, elektroliti); pretrage mokraće

Operacijski šok (nakon dugotrajnih kirurških intervencija)

znatno smanjenje količine izlučene mokraće

bubrežna insuficijencija

akutno (nekoliko dana)

kožni edemi; arterijska hipertenzija; perzistirajuća glavobolja; smetnje vida; generalizirane konvulzije

pretrage krvi (ureja, mokraćna kiselina, kreatinin, elektroliti, transaminaze, krvna slika); pretrage mokraće

Toksemija trudnoće

nevoljno (nenamjerno) noćno mokrenje

kod djeteta je psihosomatskog podrijetla, rjeđi su organski uzroci (spina bifida, kongenitalne malformacije mokraćnih puteva, itd.)

mjesecima ili godinama

u psihogenim obli­cima nijedan; u organskim oblicima ovise o osnovnoj bolesti ili poremećaju

nijedna u psihogenim oblicima u djece

Enureza

spontano, nevoljno mokrenje, danju i noću

promijenjena inervacija mjehura i mokraćnih puteva

kronično

česti su i poremećaji defekacije (stolice)

radiografija kralježnice u lumbosakralnom području; cistomanometrija; urodinamika

Spina bifida ili druge malformacije kralježnice na lumbosakralnoj razini

povećana učestalost mokrenja bez povećanja količine mokraće

psihosomatski

varijabilno

nesanica; hiperemotivnost; stanja anksioznosti

nijedna

Psihosomatska dizurija

nemogućnost zadržavanja mokraće

smanjena funkcija mišićne stjenke mokraćnog mjehura

kronično

česte epizode cistitisa i upala mokraćnih puteva

urodinamika, cistomanometrija

Skleroza mjehura

kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 77

Anka Dorić, dr. med., spec. transfuzijske medicine, stručna suradnica Savjetovališta za spolno prenosive bolesti, Poliklinika VirogenaPlus, Bužanova 7, Zagreb, tel: 01/2319 595, e-mail: anka.doric@gmail.com

Vodič kroz pretrage

RUBRIKA

Brzi kućni testovi

na spolne bolesti

Osnovni je cilj takvih testova potaknuti potencijalno ugroženu osobu, korisnika testa, da posjeti liječnika prije nego što bi to inače učinio „Ljeto je varljivo, a srce zavodljivo“ riječi su pjesme koju pamtimo s osmijehom. Sjećanja na ljetne romanse remete odjeci roditeljskih savjeta tipa: „Čuvaj se neznanca“, „Ne idi grlom u jagode“... Danas roditelji djeci pri odlasku na ljetovanje s vršnjacima sve češće kažu: „Zaštiti se“, „Testiraj prije nego što spavaš“… I dok se pod „zaštitom“ uglavnom krije sinonim za kondom (kontraceptiv i djelomično sredstvo zaštite protiv spolnih bolesti), mnogi se pitaju na što i kako se zapravo treba testirati.

Pravodobna dijagnostika polovica je posla Uspjeh liječenja spolnih bolesti i sprječavanja posljedica nezamislivi su bez dijagnostike obavljene na vrijeme, a to znači testiranje svih spolnih partnera i kontakata, što se često čini neizvedivim. Vrijeme ne radi za nas, a još manje sram i strah od pomisli kako se suočiti s partnerom/partnerima i od njih zatražiti da se testiraju. Sretna je okolnost da za mnoge uzročnike zaraze postoje kvalitetni i brzi dijagnostički testovi, kojima se ona dokaže za nekoliko sati ili dan do dva.

Unatoč dostupnosti tzv. brzih testova za kućnu upotrebu, kako kažu reklamne poruke, za „sigurno i povjerljivo“ testiranje koje obećavaju proizvođači testova, uz neosporne prednosti, postoje i određeni nedostaci. Da nije tako, ne bi na kraju uputa pisalo „Važna napomena: ovaj test ne može zamijeniti liječnički pregled!“. I tu dolazimo do njihove svrhe - osnovni je cilj takvih testova potaknuti potencijalno ugroženu osobu, korisnika testa, da posjeti liječnika prije nego što bi to inače učinio! To je osobito važno ako je nalaz kućnog testa pozitivan, uz opasku da čak i negativan nalaz ne mora 100 posto značiti da infekcije nema, niti daje sigurnost da je neće biti kad vrijeme inkubacije učini svoje. Skrining (probir) je jedno, a specifična potvrda reaktivnog rezultata testiranja ipak nešto drugo.

Različiti dijagnostički centri i liječnici ne izvode niti traže iste testove za uobičajena tzv. STD testiranja na spolne bolesti (od engl. Sexuall Transmiterd Disesae - spol-

78 | Vaše zdravlje #79

no prenosiva boelest), nego testove različite osjetljivosti i specifičnosti, raznih proizvođača, koji se cjenovno često razlikuju. Nacionalne i svjetske stručne smjernice i praktične preporuke za algoritme laboratorijskih testiranja, unatoč konsenzusima brojnih liječničkih i drugih stručnih društava koje ih donose, nisu iste. Mnoga testiranja nisu ni dostupna svima, nego su često zbog troškova ograničena samo na pojedine populacijske grupe, indikacije i osobe kod kojih postoji povišen rizik od stjecanja zaraze, zbog kojih bi trebali češće prakticirati i kućnu i laboratorijsku dijagnostiku.

Ako sumnjate...

Poželite li otići do liječnika da vas, opreza radi, testira na sve, najčešće to neće biti moguće, a ni potrebno. No, ako sumnjate da imate spolnu zarazu/bolest, zamolite liječnika uputnicu za testiranje, ne čekajući da vam je on ponudi! Jer nitko ne želi biti „nijemi“ kliconoša.

Naime, moderne spolne bolesti, poznate kao 4H (HPV, Hepatitis, Herpes, HIV) mjesecima i godinama neće odati svoju prisutnost, pa ako ima razloga sumnji, potrebno je samoinicijativno otići k liječniku i ne čekati da se manifestiraju kasne, često ozbiljne komplikacije.

I dok se smjernice za neke bolesti (sifilis, herpes) tek harmoniziraju u Europi i znajući da smo 100 posto sigurni samo ako potpuno apstiniramo, preostaju nam dvije logične mogućnosti: povremeno kućno testiranje brzim testovima ili odlazak k liječniku na pregled i pretrage (pretrage krvi, mokraće, ejakulata, uzimanje obrisaka na uzročnike spolnih zaraza).

Obvezno se testirajte pojave li se sljedeći znakovi i simptomi: • genitalna ranica, ulkus, mjehurići, krastice, bradavice, osip i prištići po spolovilu, perianalno, oralno i na oku • neuobičajen iscjedak iz mokraćne cijevi muškog i ženskog spolovila, rodnice, analnog otvora • bolovi i grčevi u trbuhu i maloj zdjelici, rektumu, međunožju, predjelu prostate i mošnjama. kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

Najčešći rutinski testovi probira na spolne bolesti Papa test – Testiranje na abnormalnosti stanica vrata maternice najučinkovitija je strategija smanjenja rizika obolijevanja od raka vrata maternice, kasne komplikacije neliječene HPV infekcije.

Prvi se Papa preporučuje najkasnije tri godine nakon prvoga spolnog odnosa, a obvezno između 20. i 30. godine života.

Nakon tridesete učestalost provođenja ovisi o rezultatima dotadašnjih testiranja, rizičnim čimbenicima i stilu života žene. Kod urednog Papa nalaza testiranja se mogu raditi periodično svake tri godine do 65. godine života. Uz loš Papa test, te ako je osoba starija od 30 godina, treba učiniti i HPV test.

Test na Chlamydiju trachomatis – Ovaj probirni test savjetuje se spolno aktivnim ženama nakon svake promjene partnera i djevojkama mlađima od 25 godina jednom godišnje. Važno je testirati i liječiti sve partnere, jer dođe li do komplikacija infekcije koja nije prepoznata na vrijeme, godinama poslije mogu nastupiti neplodnost i druge teške kom-

imaju veći broj partnera godišnje, a ne koriste kondome.

Heteroseksualnim muškarcima koji nemaju simptoma savjetuje se povremeno testiranje na klamidiju (iz mokraće ili obriska), a homoseksualnim muškarcima savjetuje se jednom godišnje testiranje na HIV, sifilis, klamidiju i gonoreju. Te četiri klasične spolne bolesti i po život su opasne ne otkriju li se i ne liječe na vrijeme.

Test krvi na hepatitis B i C, HIV i sifilis – Ovo testiranje napravite tijekom sistematskog pregleda najmanje jednom u dobi između 13 i 64 godine, osobito ako prakticirate nezaštićene spolne odnose s više partnera godišnje.

S novim partnerom na STD testiranje – Kondomi ne pomažu u zaštiti od HIV-a, klamidije, sifilisa i gonoreje. Ako vas zabrinjava zdravstveni status vašeg (budućeg/novog) partnera, zamolite ga da se testira na gonoreju, klamidiju, HIV, sifilis i hepatitis B i C. Najbolje je da to zajedno obavite kako biste u novu vezu ušli bez straha. Jer i u ovom slučaju vrijedi staro pravilo – uvijek je bolje spriječiti nego liječiti.

plikacije. U nekim EU zemljama radi se probir na klamidiju svim adolescenticama već na prvom ginekološkom pregledu, svim trudnicama i svim mladim spolno aktivnim osobama od 15 do 25 godina, a preporučuje se i osobama koje

kolovoz/rujan 2011.

Oprez s kućnim testovima Kućne i brze testove možete provoditi kod kuće, ali pritom imajte na umu da rezultati ne donose konačnu dijagnozu,

Vodič kroz pretrage

koju kućnim testom ne možete ni potvrditi niti isključiti. Može se dogoditi da je test na HIV, sifilis ili virusni hepatitis nereaktivan zbog prekratkog razdoblja inkubacije. Test može dugo ostati nereaktivan kod nekih osoba čiji imunosni sustav usporeno proizvodi antitijela ili ako se dogodila virusna mutacija, pa test ne „hvata“ virus. Uz to, test može biti lažno reaktivan ako osoba pije neke lijekove.

Iz svega navedenoga možemo zaključiti da je inicijalno reaktivan test bitno potvrditi, a negativan ponoviti. Primjer su sifilis i genitalni herpes, kod kojih će katkad i serološki testovi na IgG i IgM antitijela ovisiti o osjetljivosti testa i stadiju infekcije, zbog čega su mogući i lažno pozitivni i lažno negativni rezultati.

Ako je rezultat kućnog testa reaktivan... – Testovi kod kojih osoba kod kuće sama uzima uzorak mokraće, obrisak mokraćne cijevi ili rektuma, u pravilu dokazano češće daju lažno pozitivne rezultate. Stoga kod svakoga pozitivnog rezultata kućnog samotestiranja rezultat treba potvrditi paralelnim testiranjem u certificiranom laboratoriju. S liječnikom možete podijeliti i sve emocije, strah, ljutnju, tugu i zabrinutost. On će vam stručno pomoći da što bezbolnije prođete ta iskustva. O rezultatima obavijestite (sve) partnere kako bi se i oni testirali i po potrebi liječili da se bolest ne širi dalje.

Vaše zdravlje #79 | 79

dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, Centar Cedrus, www.centarcedrus.hr

Biljna ljekarna

RUBRIKA

Uzbuđuje mačke, smiruje ljude Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno koriste za smanjenje napetosti i tjeskobe Valeriana officinalis

Pravilna hrvatskog naziva odoljen, valerijana je poznatija po latinskom nazivu i jedna je od najpoznatijih ljekovitih biljaka na svijetu, a njezinu priču započet ćemo malom anegdotom.

Ako kao kućnog ljubimca imate mačku, kupite li čaj od valerijane, dobro ga sakrijte. Mačke su njome fascinirane. Uzrok toga nije njihova botanička znatiželja, nego kemijski spojevi, derivati valerijanske kiseline, koji imaju feromonsko djelovanje na mačke, pa ih doslovce hipnotiziraju. U stanju su satima njušiti tu biljku i doslovce zapasti u stanje transa. Valerijana vjerojatno nije imala namjeru fascinirati mačke, ali se poklopila biokemijska slučajnost evolucije da biljka stvara feromoske tvari jedne životinjske vrste. Zbog toga su je u narodu prozvali i macina trava.

Valerijana (Valeriana officinalis, Valerianaceae) je samonikla biljka naših kontinentalnih krajeva, koja voli rasti uz putove i na čistinama. Postoji nekoliko podvrsta, koje se razlikuju po broju kromosoma, što diktira i visinu rasta. U fitoterapiji se koriste podanak i korijen.

Odavno su ljudi zamijetili da mirisni korijen ima ljekovita svojstva. Stari tekstovi stoljećima upućuju na iste tegobe zbog kojih se koristi i danas. Valerijana je biljka koja snažno smiruje. Nervoza i stres prate nas oduvijek, samo se kroz vrijeme mijenjala vrsta stresa. Do sada smo spominjali neke smirujuće biljke, poput matičnjaka i pasfilore, no valerijana je bila i ostala sinonim za prirodno sredstvo za smirenje.

Parfemska priča Većina ljudi najprije zamijeti njezin neobičan, nekima i neugodan miris, koji potječe od eteričnog ulja koje se 80 | Vaše zdravlje #79

koristilo u parfumeriji kroz stoljeća. Parfemski pripada grupi biljaka kao što su nard, indijska valerijana i pačuli. Odlika im je snažan, korjenasto-feromonski miris, a koriste se kao fiksativi u parfemima. Oni smiruju prpošne cvjetne note nerolija ili bergamota, s kojima se slažu, i produljuju njihovo djelovanje. Navodno u niskim koncentracijama djeluju i afrodizijački, baš kao i na mačke, no to je možda i samo parfemska legenda. Upravo taj feromonski apsekt činio je valerijanu popularnom u riznicama mirisa, no danas je ta nota pomalo zaboravljena i potisnuta. Biljka koja smiruje, a istodobno je i afrodizijak, nosi skrivenu parfemsku filozofsku poruku da se najljepše možemo zaljubiti u osobu uz koju smo opušteni i u koju imamo povjerenja.

Neobični spojevi za tanke živce Uz eterično ulje, valerijana sadrži niz zanimljivih spojeva. Najvažnija klasa su neobični spojevi iridoidi, a grupa spojeva u valerijani nazivaju se valepotrijati. Vrlo su osjetljivi i raspadaju se nepravilnim i dugim sušenjem te stajanjem u vlazi. Zbog toga valerijana katkad „ne djeluje“, pa uvijek treba upitati profesionalca koji je pravi ljekoviti ekstrakt ili oblik valerijane. Danas na tržištu dominiraju moderni ljekoviti oblici suhih ekstrakata (kapsule, tablete), te katkad i tinkture. Uobičajena dnevna doza odgovara masi od 2-3 g suhog korijena. Za tinkture je to obično doza od 1 do 3 mL.

Naizgled banalna, ali biljka za profesionalce Valerijanu nazivamo biljnim benzodiazepinima, lijekovima koji se masovno koriste kao anksiolitici koji smanjuju napetost i tjeskobu. Postoji nekoliko teza o mehanizmu djelovanja valerijane i one uključuju nekoliko grupa receptora živčanih stanica, koji su otprije poznati kao ciljevi djelovanja modernih sintetskih lijekova.

Komercijalno i marketinški, valerijana je intenzivno eksploatirana, no ostaje pitanje o preciznosti njezine upotrebe.

Valerijana se prije svega koristi kod nervoze i tjeskobe, no nije antidepresiv. Ona je biljka akutne pomoći, koja kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

djeluje brzo, dok je gospina trava tipičan biljni lijek koji se mora dugo uzimati da bi iskazala djelovanje. Najveći kamen spoticanja je doza. Naime, kao i kod svakog lijeka za „živčane“ indikacije, pacijenti individualno reagiraju na dozu, te će kod nekih ljudi trebati mala doza, a kod nekog i višestruko veća od klinički preporučene. To naglašava važnost savjetovanja s profesionalcem i praćenje terapije. Pretjera li se u dozi, valerijana pak može izazvati osjećaj tuposti, pospanosti, pa čak i smanjenja krvnog tlaka. Najčešći problem je propisivanje odveć male doze, ali i pretjerivanje, s obzirom na to da nervozna osoba često sama poseže za većim dozama.

Druga najčešća indikacija je nesanica, gdje valerijana ima gotovo kultni status. Djeluje dobro na pacijente koji imaju

kolovoz/rujan 2011.

probleme s nesanicom izazvanom nervozom i tjeskobom i koji inače dobro odgovaraju na terapiju benzodiazepinima. Ipak, treba imati na umu različitost mehanizama i uzroka nesanice, što može ocijeniti samo stručna osoba.

Treća zanimljiva indikacija, povišen krvni tlak, još je jedan primjer potrebe za profesionalnim pristupom. Naime, smanjuje krvni tlak samo ako je izazvan psihogenim uzrocima, a nije djelotvorna kod metabolički ili bubrežno izazvanoga povišenoga krvnog tlaka.

Biljke koje potpomažu djelovanje Postoji cijeli niz dobro poznatih preparata koji sadrže valerijanu. Njezino djelovanje najčešće se nadopunjuje glogom, hmeljom, matičnjakom, pasiflo-

Biljna ljekarna

rom i paprenom metvicom. Takvi preparati obično iskazuju nekoliko mehanizama djelovanja (na probavni i autonomni živčani sustav), pa su i djelotvorni.

Postoji uvijek otvorena debata među profesionalcima - davati preparate koji sadrže samo valerijanu ili one koji sadrže i druge biljne vrste. Na kraju, odgovor mogu dati samo individualni rad i praćenje pacijenata, i ne postoje striktna pravila i smjernice.

Valerijana ne pokazuje mnogo nuspojava, osim blago hipotenzivnog učinka (smanjenje krvnog tlaka), no treba biti obazriv ako se kombinira s drugim lijekovima istog djelovanja: nikad se ne preporučuje istodobno započeti terapiju takvim lijekovima i valerijanom.

Vaše zdravlje #79 | 81

dr. sc. Stribor Marković, fitoaromaterapeut, Centar Cedrus, www.centarcedrus.hr

Biljna ljekarna

RUBRIKA

Tribulus - od trnja do zvijezda Novije studije dokazuju izravno hormonsko djelovanje na razini hipofize i hipotalamusa, što možda i objašnjava priču o „brzom” afrodizijaku svježe prekopanom tlu. Dalmatinci tu biljku odstranjuju i čiste kao korov, što nas može natjerati na smijeh - kad bi samo znali kakvu biljku bacaju!

Tribulus terrestris

Biljkama i lijekovima koje djeluju na spolnu moć, pogotovo muškaraca, zajamčeni su slava i besmrtnost. Sjetimo se fenomena Viagre, koji je postao više medijski, sociološki i psihološki, nego farmakološki i znanstveni. Prije Viagre cijela serija čuda pokušala se iskoristiti za pojačanje spolne moći i plodnosti muškaraca: od bizarnih sastojaka poput nosorogova roga, suhih penisa hijena i morskog konjica, pa sve do ilegalnih biljaka opijatskog djelovanja. Nije nedostajalo ni pseudomagijskih rituala, pa ne čudi da je moderna medicina oduvijek s podozrivošću gledala na biljke koje djeluju na spolnu moć.

Izgubljene u mnoštvu, stvarno djelotvornim biljkama, prijetilo je da padnu u kategoriju magijske, a ne ozbiljne fitoterapije. Među tim biljkama osobito se ističe tribulus i ova priča je hommage jednom korovu koji je dugo putovao iz drača u fitoterapijske zvijezde.

Nepravda počinje već u imenu Tribulus (Tribulus terrestris) ima, naravno, i hrvatsko ime. Upoznajmo stoga marketinški najnezgodnije botaničko ime za problem erektilne disfunkcije - bablji zub.

Mnogi hrvatski botaničari navode ime bablji zub za tribulus, ali to bi u marketingu, pa čak i u znanosti, bio psihološki nezgrapan naziv.

Tribulus je inače korov, vrlo čest u mediteranskom dijelu Hrvatske, gdje raste kao drač ili korov, pogotovo na 82 | Vaše zdravlje #79

Tribulus je puzajuća biljka, što govori i drugi dio njegova latinskog imena. Duge, crvenkaste stabljike prianjaju na zemlju i duž zidova, noseći neparno peraste, jajaste listiće i žute cvjetove. Plod je vrlo karakterističan, izgleda kao bodljikavo golublje jaje, a maštovitiji ljudi mogu ga zamisliti i kao mali bodljikavi testis. Tribulus stoga vjerojatno pripada grupi biljaka čije su djelovanje ljudi pokušali odrediti iz asocijacije biljnog organa s ljudskim organom. Mnogo je takvih biljaka (plućnjak, jetrenka, slezenica...), a tribulus je najmanje poznat. U medicini se koristi upravo plod.

Od klasične do moderne medicine Tribulus, kao široko rasprostranjena biljka, našao je svoje mjesto i u kineskoj medicini i u ajurvedi. Kinezi ga zovu bai ji li i stoljećima se koristi kao tonik, sredstvo da se bolje osjećamo. Ajurveda ga izrijekom spominje kao afrodizijak. Tradicionalna europska fitoterapija poznaje njegovu upotrebu kod urinarnih tegoba, te kao afrodizijak. No, svi ti podaci ostali bi više ili manje u predaji i udžbenicima, da nije, kroz nekoć čvrstu željeznu zavjesu, sedamdesetih godina prošloga stoljeća prošla studija bugarskih znanstvenika koji su dokazali uspjeh liječenja neplodnosti ekstraktom ove biljke. Sama studija izazvala je mnogo kontroverzi, ali to je bio početak. Puno studija objavljeno je upravo u zemljama bivšega istočnog bloka, pogotovo u Bugarskoj i Rusiji, gdje se ova biljka dugo koristi u praksi. No, s vremenom su i znanstvenici zapadnih zemalja izrađivali svoje studije.

Tribulus je kao i svaka biljka ili lijek izvorište mnogih kontroverzi. Danas znamo da su aktivni spojevi te biljke vjerojatno velike molekule saponini i saponozidi. Prve studije pokušale su dokazati djelovanje tribulusa na podizanje razine muškoga spolnog hormona testosterona, a mehanizam djelovanja upravo se objašnjavao „sličnošću” strukture testosterona i aktivnih spojeva

kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

biljke. Niz studija pokazao je kontradiktorne rezultate, da bi se generalno prihvatilo mišljenje da je utjecaj na testosteron vjerojatno marginalan. No, novija istraživanja dokazuju direktno hormonsko djelovanje na razini hipotalamusa i hipofize, što možda i objašnjava djelovanje ove biljke kao „brzog” afrodizijaka. Još nam nije jasan ni mehanizam djelovanja na spermatogenezu i pojačanje pokretljivosti spermatozoida, no i stoljetna i moderna praksa pokazuju odličan učinak na mušku plodnost.

Od upotrebe do zloupotrebe I ovdje dolazimo do temeljnog pitanja je li tribulus korisniji kao lijek za mušku neplodnost ili kao lijek za erektilnu disfunkciju? I premda ih laici znaju trpati u isti koš, ta dva problema su različita medicinska pojma. Istinit odgovor glasi: i u jednom i u drugom. No, tribulus nije biljka brzog djelovanja. Naviknuti na senzacionalni mehanizam djelovanja Viagre, ne treba imati iluziju da se tribulus uzima prije spolnog odnosa. To je biljka koja samo kontinuiranom upotrebom pojačava libido. Postoje biljke koje djeluju „brzo”, pa ćemo ih spomenuti u kasnijem odlomku.

Ono što nas sve najviše intrigira jest uspjeh kod muške neplodnosti, danas sve češćeg problema, za koji moderna medicina u lijekovima i nema odgova-

TRIBESTAN

rajući odgovor. Stoga kod tribulusa treba uvijek dati naglasak na taj aspekt, premda je erektilna disfunkcija medijski mnogo eksponiranija.

Tribulus i druge biljke Nakon stoljeća iskustva i modernih kliničkih ispitivanja, nekoliko je ljekovitih biljaka svrstano u klasu kojoj pripada i tribulus.

I premda tribulus nema znatnijih toksičnih nuspojava, niti izaziva učinak navikavanja, službeno je klasificiran i kao potencijalno sredstvo zloporabe.

Naime, kako su negdašnje studije pokazale, djelovanje tribulusa na testosteron, muški hormon koji povećava i mišićnu masu, dovelo je ovu biljku u fokus populacije body buildera. Doista, preparati tribulusa već se dugo nalaze na policama trgovina specijaliziranih za body buildere. Bili su reklamirani kao prirodna i neškodljiva zamjena za zabranjenu klasu anaboličkih steroida, analoga muških spolnih hormona.

Oni izazivaju povećanje mišićne mase, ali istodobno djeluju devastirajuće na sustav spolnih hormona (testise), smanjujući razinu prirodnog hormona testosterona, ali i na živce i krvožilni sustav.

Naravno, preparati tribulusa ne mogu se učinkom mjeriti sa zabranjenim sredstvima, stoga su neki zagriženiji pojedinci došli do zanimljive ideje uzimat će u fazi priprema zabranjene anaboličke steroide, a potom će u fazi odmora organizma uzimati tribulus kako bi oporavili vlastiti sustav spolnih hormona, odnosno razinu testosterona.

Takva upotreba, naravno, vodi u igranje vlastitim zdravljem.

Gotovo kao redovit sastojak biljaka koje djeluju na erektilnu disfunkciju i neplodnost koriste se i tzv. adaptogene biljke, odnosno već poznati pravi ginseng i sibirski ginseng, koji djeluju općenito stimulirajuće na cijeli organizam i smanjuju osjećaj umora.

koja su dokazala učinkovitost protodi-

povećava broj i pokretljivost spermato-

oscina, istodobno potvrđujući potpuno

zoida; kod žena regulira ovulaciju i sma-

siguran farmakološki profil bez zabilje-

njuje vazomotoričke simptome koji pra-

ženih štetnih učinaka.

te menopauzu. Sportaši ga koriste za

Johimbe (Pausinystalia yohimbe) je najstarija „viagra”, koju su nekoć ljekarnici nakon zatvaranja ljekarni izdavali na stražnjim vratima kao paketiće s ekstraktom ove biljke bogate spojem johimbinom. On se i danas nalazi u preparatima za probleme erektilne disfunkcije jer djeluje brzo, za razliku od većine drugih biljaka.

Uz tribulus, biljka kultnog statusa koja djeluje i na erektilnu disfunkciju je maca (maka, Lepidium meyenii), te kineska vrsta Epimedium grandiflorum. Posljednja vrsta, epimedium, ima zanimljivu priču otkrića: engleski naziv horny goat weed (u doslovnom prijevodu ‘trava uzbuđene koze’) govori kako su ljudi shvatili njezino djelovanje jer u koza koje je jedu izaziva pojačan seksualni apetit.

povećanje mišićne mase i brži oporavak

Tribestan je biljni proizvod koji sadrži suhi ekstrakt biljke Tribulus terre-

Tribestan se od davnina koristi u tra-

stris L. Bulgaricum. U aktivnim tva-

dicionalnoj medicini kao stimulator za

rima Tribulusa prevladavaju saponini

muškarce i žene, te kao sredstvo za

furostanolskog tipa, s dominantnom

jačanje snage organizma, vitalnosti i

količinom protodioscina. Provedena su

izdržljivosti. Dokazano poboljšava sek-

brojna farmakološka, farmakokinetič-

sualne funkcije - kod muškaraca pove-

ka, toksikološka i klinička istraživanja

ćava libido, produljuje vrijeme erekcije i

kolovoz/rujan 2011.

Biljna ljekarna

organizma nakon treninga i natjecanja.

Vaše zdravlje #79 | 83

Pitanja možete slati na adresu: Oktal Pharma, Utinjska 40, 10020 Zagreb ili na e-mail: vase.zdravlje@oktal-pharma.hr s naznakom - VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vi pitate, mi odgovaramo

RUBRIKA

GINEKOLOGIJA mr. sc. Sandra Kovačević, dr. med., spec. ginekologije i porodništva, Zagreb

Radila sam analizu hormona jer mi se skratio ciklus na 22 dana i lagano pogoršao ten, nakon čega je moja ginekologinja postavila dijagnozu manjka progesterona. No, nije mi preporučila nikakvu terapiju jer je smatrala kako sam premlada (imam 37 godina) za nadomještanje progesterona zbog njegova učinka na karcinom dojke. Molim vaše mišljenje.

S. R. Ako je ciklus dulji od 21 dan, terapija nije nužna. Znanstvenici sa Stanforda u svojim su istraživanjima došli do rezultata da progesteron u kombinaciji s estrogenom, a ne sam, izaziva rak dojke kod žena u menopauzi ako se primjenjuje najmanje pet godina. S obzirom na to da vi niste u menopauzi, eventualno bih vam preporučila terapiju samim progesteronom u trajanju od tri do šest mjeseci. U tom slučaju strah od raka dojke je neosnovan, osim u slučaju da već imate karcinom dojke, što ne mogu sa sigurnošću procijeniti iz formulacije vašeg pitanja. Bilo bi dobro i da prekontrolirate hormone štitnjače i prolaktin, naravno u dogovoru sa svojom ginekologinjom.

Nakon koliko vremena se može uraditi test na trudnoću poslije odnosa bez zaštite. Postoje li tablete kojima se može prekinuti trudnoća, a koje bi djelovale dva do tri tjedna nakon spolnog odnosa.

R. G. Urinski test na trudnoću dostupan je u ljekarnama i možete ga napraviti već na dan kad je menstruacija izostala. Ako je riječ o trudnoći, test učinjen prvim jutarnjim urinom je pozitivan. U sluča-

84 | Vaše zdravlje #79

ju nezaštićena odnosa u vrijeme kad je mogućnost začeća povećana, može se uzeti takozvana “hitna kontracepcija” ili, popularnije “day after pill”. U najboljem slučaju, pilulu bi trebalo uzeti unutar 24 sata nakon nezaštićenoga spolnog odnosa. Ako se uzme unutar 24 sata, njezina učinkovitost je 95 posto, uzeta između 24 do 48 sati pruža 85 posto zaštite, a ako je prošlo između 48 do 72 sati, osigurava 58-postotnu učinkovitost. Ako ste zabrinuti zbog moguće neželjene trudnoće, važno je djelovati odmah, što znači ne dulje od pet dana nakon nezaštićenoga spolnog odnosa.

FIZIKALNA MEDICINA Vedrana Mužić, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, Zagreb

Već nekoliko mjeseci patim zbog bolnih stopala pri naglom ustajanju iz kreveta.

Stopala su jako bolna i trnu oko desetak minuta. Nakon što malo prohodam, bude bolje. Moj posao je sjedeći i primijetila sam da mi se isti bolovi jave nekoliko puta na dan. Molim za savjet. Ž. B. Prema vašem opisu, najvjerojatniji uzrok boli je plantarni fascitis, tj. upala hvatišta plantarne fascije za petnu kost, koji je češći kod žena. Tipičan znak je bol u donjem i prednjem dijelu pete, koja se javlja pri prvim jutarnjim koracima i kasnije se tijekom dana postupno smanjuje. Može se ponovno javiti nakon duljeg stajanja, hodanja ili trčanja. Bol nastaje zbog prenaprezanja, odnosno natezanja plantarne fascije kod spuštenih stopala. Pokušajte zamisliti trokrako jedro koje je čvrsto razapeto i koje želite još više razapeti. Tako je i plantarna fascija razapeta u donjem dijelu stopala, formirajući njegov uzdužni svod. Kad

se stopala spuštaju, što je česta pojava u srednjim godinama, dodatno se preopterećuju hvatišta plantarne fascije za petnu kost. Plantarni fascitis je često udružen s petnim trnom, koji se vidi na radiološkoj snimci kao jedan trn na prednjem i donjem dijelu petne kosti. Nastaje zbog okoštavanja u području hvatišta plantarne fascije (metaplastična kost). Međutim, oko 20 posto osoba s petnim trnom nema simptome plantarnog fascitisa, tako da nisu nužno povezani. Liječenje uključuje podoskopski i fizikalni pregled ortopeda ili fizijatra, te eventualno dodatnu dijagnostiku u vidu radiološke snimke stopala i ultrazvučnog pregleda plantarne fascije na hvatištu za petnu kost. Nakon toga, a u svrhu prevencije i sprječavanja pogoršanja, propisuju se odgovarajući ortopedski ulošci koji će korigirati svod stopala, a u području pete sadrže jastučić s rasterećenjem u sredini. Popularni su i samostalni silikonski jastučići za petu.

Liječenje se sastoji od vježbi istezanja mišića stopala, potkoljenice i plantarne fascije, vježbi snaženja malih mišića stopala, vježbi hoda, fizikalne terapije (primjerice, terapijski ultrazvuk i laser), lijekova protiv bolova i upale u obliku tablete ili lokalno, a može se primijeniti i lokalna infiltracija anestetika s kortikosteroidom.

Kirurški zahvat je vrlo rijetko indiciran.

U novije vrijeme u liječenju se koriste i moderniji oblici fizikalne terapije, kao što je terapija udarnim valom (ESWT – Extra Corporal Shock Wave Therapy), koja se u praksi pokazala vrlo učinkovitom. Kod pojedinih pacijenata indicirana je i primjerna statičke ortoze za gležanj i stopala, koja se koristi tijekom noći. Pod kutom je od 90 stupnjeva i služi istezanju plantarne fascije. Naime, tijekom noći stopala se skvrče, a fascija stisne, zbog čega je prvi jutarnji korak bolan jer pritom naglo forsiramo istezanje oštećene plantarne

kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

Vi pitate, mi odgovaramo

fascije. Konzervativne mjere uključuju i smanjenje tjelesne težine, ovisno o indeksu tjelesne mase, kako bi se smanjilo opterećenje stopala i samim time rasteretilo plantarnu fasciju.

OTORINOLARINGOLOGIJA mr. sc. Krešo Zurak, dr. med., spec. otorinolaringolog i kirurg glave i vrata, Zagreb

Već četiri tjedna muči me suhi kašalj, odnosno osjećaj kao da mi nešto stoji u grlu, ali to ne mogu iskašljati. Kašalj je u stvari produkt nelagode, no nije čest i mogu ga kontrolirati.

Bio sam kod pulmologa na pregledu, a nalaz je bio sljedeći: pluća u redu, tlak 120/85, kisika dovoljno u krvi, blaža upala tonzila, ali nije za antibiotik. Koristio sam i Prospan šumeće tablete, čaj od kadulje i pastile na bazi kadulje. No, problem, iako u nešto blažem obliku, još postoji, tj. još uvijek je prisutan osjećaj iritacije. Pušač sam oko četiri godine i pušim u prosjeku sedam do 10 cigareta dnevno. Ne osjećam nikakve druge zdravstvene probleme, grlo me ne boli, temperatura mi nije povišena, nemam glavobolju.

I. M. Kašalj i nelagoda u grlu mogu biti simptomi povezani s nekim bolestima gornjeg dijela dišnog sustava ili probavnog sustava.

Zato treba napraviti obradu kojom će se to dokazati ili isključiti.

Predlažem da se javite specijalistu otorinolaringologu, koji će vam tek nakon anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i eventualnih dodatnih pretraga moći reći nešto više.

PEDIJATRIJA prim. doc. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med., spec. pedijatar, Zagreb

Moje dijete krenulo je u vrtić kad je navršilo godinu dana.

Tete iz vrtića upozorile su me da ima kašastu i obilnu stolicu, te da ga odvedem specijalistu na pregled. Dijete je inače zdravo, dobro jede, pije puno tekućine i vidi se da napreduje.

Trenutačno u vrtiću vlada salmonela i moje dijete također je pozitivno na salmonelu. Pije probiotike, čekamo nalaz stolice. Molim za savjet što mi je raditi.

B. T. Ako je do sada stolica bila normalna (uredne konzistencije), trenutačno razmekšavanje vjerojatno je posljedica infekcije Salmonellom enteritidis. Dobro je što je tijek bolesti blag, dakle nema vrućice, povraćanja i učestalih proljeva. Najvjerojatnije je salmonela uzrokovala blaže oštećenje sluznice tankog crijeva, pa se hrana ne probavlja u potpunosti i navlači na sebe vodu, pa je stolica rjeđe konzistencije. Nema potrebe za subspecijalističkim pregledom (pregledom infektologa ili gastroenterologa). Ono što treba jest napraviti jednom mjesečno analizu stolice bakteriološki kako bi se utvrdio trenutak kad više ne postoji opasnost od zaraze osoba koje su u bliskom kontaktu s vašim djetetom. Salmonela u stolici može biti prisutna i nekoliko mjeseci. Za to vrijeme dijete može biti u kolektivu, uz pojačane mjere opreza (higijena). I svi ukućani trebali bi dati stolicu na analizu. Što se prehrane tiče, treba izbjegavati slatka jela i napitke (npr. med, pekmez, slatkiše, sokove, slatko voće). Vaše dijete može jesti svu ostalu hranu (kruh, kuhano meso i povrće, maslinovo ulje, maslac i ostale mliječne prerađevine, jabuke i banane). Nastavite s primjenom probiotika.

Ako je kojim slučajem stolica i prije dulje razdoblje bila proljevasta, trebat će načiniti dodatnu obradu (moguća preosjetljivost na određene sastojke u hrani), no za to se trebate obratiti nadležnom pedijatru. kolovoz/rujan 2011.

Vaše zdravlje #79 | 85

Stručne zanimljivosti

RUBRIKA

Dobre vibracije za Parkinsonovu bolest Izvor: Ivanhoe Newswire (Journal of Thoracic Oncology, 1. rujna 2010.)

Objavljeno: 14. rujna 2010.

Parkinsonova bolest polako krade ljudima sposobnost da upravljaju svojim tijelom. Da bi smislili liječenje za budućnost, liječnici danas posežu za prošlošću. „Volio bih igrati golf svaki dan“, rekao je agenciji Ivanhoe Dale Voelker, kojemu je prije dvije godine dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Dvije je godine uzimao lijekove, koji su mu izazivali mučninu i sanjivost.

Zato se spremno odazvao pozivu za sudjelovanje u kliničkom istraživanju usmjerenom na otkrivanje podnošljivije terapije. „Vrlo je opuštajuće. Gotovo svaki put zaspim“, kaže Voelker, opisujući svoje iskustvo s vibrirajućim stolcem, čiji je jastuk povezan s pojačalom. „Riječ je o zvučnim valovima koji stvaraju vrlo jake vibracije i izlažu tijelo masaži“, objasnio je dr. Christopher Goetz iz Medicinskog centra Rushova sveučilišta.

Vibrirajući stolac temelji se na radu jednog francuskog liječnika iz 19. stoljeća. „Uočio je da je oboljelima od Parkinsona bolje nakon što su se vozili kočijom ili vlakom“, nastavio je dr. Goetz. Stručnjaci kažu da vibracije putuju kroz leđnu moždinu do mozga, gdje aktiviraju centre za motoričke vještine. Jedno kanadsko istraživanje pokazalo je da terapija vibracijom poboljšava hodanje, stabilnost i držanje. Smanjuje drhtavicu i krutost te pomaže onima koji nisu reagirali na standardne lijekove. „Seansa traje oko 40 minuta i, kad je gotova, gotovo se uopće ne tresem“, poručio je Voelker. Jedna terapija vibracijom sastoji se od 30 svakodnevnih seansi tijekom mjesec dana.

Zajedničko podrijetlo celijakije i Crohnove bolesti Izvor: Ivanhoe Newswire (PLoS - javna znanstvena biblioteka) Objavljeno: 28. siječnja 2011.

Dvije upalne bolesti gastrointestinalnog sustava, celijakija i Crohnova bolest, imaju najmanje četiri zajedničke genetske lokacije, otkrilo je novo istraživanje.

Znanstvenici iz Nizozemske, SAD-a i Kanade analizirali su genetske informacije tih dviju bolesti i utvrdili četiri mjesta u ljudskom genomu koja donose rizik za obolijevanje od obiju. Celijakija je znatno češća te pogađa jedan posto stanovnika u zapadnom svijetu, dok je Crohnova rjeđa i ozbiljnija bolest, koja katkad zahvaća cijeli gastrointestinalni sustav. Oboljeli od celijakije razvijaju upalu tankog crijeva kao reakciju na gluten, dok kod Crohnove bolesti nema posebna prehrambenog sastojka koji bi djelovao kao okidač upale. Za razliku od celijakije, smatra se da Crohnova bolest nastaje zbog poremećene imunosne reakcije na crijevne bakterije. Bu86 | Vaše zdravlje #79

dući da se otprije znalo da oboljeli od celijakije imaju povećan rizik od dobivanja Crohnove bolesti, pretpostavljalo se da te bolesti imaju zajedničku genetsku pozadinu i jedinstvenu patogenezu. Pokazalo se da je zajedničke čimbenike rizika moguće otkriti precizno uspoređujući genetske informacije o klinički različitim bolestima, iako je potrebno još istraživanja da bi se utvrdili precizni mehanizmi putem kojih genetske varijacije utječu na razvoj tih bolesti.

Bjelančevina bi mogla pomoći protiv raka dojke Izvor: Ivanhoe Newswire (Ocogene, objavljeno na internetu 27. lipnja 2011.)

Objavljeno: 29. lipnja 2011.

Bjelančevina, poznata kao Runx3, pokazala se moćnim sredstvom za suzbijanje raka dojke, objavio je Ivanhoe Newswire.

Do te su spoznaje istraživači sa Sveučilišta u Illinoisu došli na temelju ranijih zapažanja da je te bjelančevine abnormalno malo u stanicama i tkivima raka dojke. Pretpostavili su da je manjak te bjelančevine jedan od uzroka nastanka ovog raka, te da bi aktivacija gena koji je regulira mogla zaustaviti rast zloćudnog tkiva. Istraživanje na miševima pokazalo je da jedinke koje imaju oba normalna gena za Runx3 ne dobivaju rak dojke, dok on nastaje kod petine ženki kojima nedostaje jedan od para gena za ovu bjelančevinu. RunX3 neutralizira učinke estrogenskog receptora alfa (ER-alfa), jednog od krivaca za razvoj raka dojke, jer se za njega vezuje ženski hormon estrogen i započinje lančanu reakciju na zahvaćenoj stanici tkiva. Kod žena koje imaju abnormalno velik broj estrogenskih receptora alfa ovaj je hormon pojačano aktivan i stoga donosi povećan rizik za razvoj raka. U pokusima na miševima utvrđeno je da RunX3 blokira estrogenske receptore i time smanjuje aktivnost estrogena, čime suzbija bujanje zloćudnog tkiva. Voditelj istraživanja Lin-Feng Chen nada se da je moguće izraditi jednostavan test, kojim će se mjeriti razina bjelančevine Runx3 u tkivu dojke radi utvrđivanja rizika. Još značajnije, idući je korak pronalaženje načina za aktivaciju gena za Runx3 kod onih čiji je gen deaktiviran, radi suzbijanja rasta tumorskog tkiva.

Tri srčana pregleda za koja niste čuli Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 28. travnja 2011.

Poznato vam je da mjerenje krvnog tlaka i kolesterola pruža sliku vašega srčanog zdravlja. Možda ste obavili stresni test i EKG da biste pribavili više podataka. No, postoje i drugi pregledi, o kojima se manje govori.

S jednim takvim upoznao se pacijent Wayne Davis, kojemu je izmjeren „loš“ kolesterol od 250. Wayne je godinama uzimao statine, no dr. Vijay Nambi preporučio mu je nešto novo - mjerenje kalcija, koje se izvodi jednostav-

nom kompjutoriziranom tomografijom srca. „Taj pregled daje podatak o količini kalcija u srčanim arterijama“, kaže dr. Nambi, profesor na Baylorovom medicinskom fakultetu u SAD-u. Vrijednost ovog pregleda je u tome što se kalcificirani plak može vidjeti 20 godina prije srčanog udara. Idući koristan pregled je testiranje uznapredovalih lipida, koje mjeri koncentraciju čestica lošeg kolesterola u krvi. Tim se pregledom otkriva izvjestan tip nasljednog kolesterola, LPA, i drugi. Visoke razine LPA povećavaju rizik od srčanog udara za 15 posto. „Oni u čijim je obiteljima bilo puno srčanih i moždanih udara trebali bi znati taj podatak“, kaže dr. Christie Ballantyne s Baylorova medicinskog fakulteta. Treći zanimljiv pregled je test debljine karotidnih intimalnih stijenki. 15-minutnim pregledom vratnih arterija otkrivaju se abnormalna zadebljanja žila, koja mogu ukazati na ranu fazu srčane bolesti. „Znamo li da je srčana bolest najčešći uzrok smrti, te da se uglavnom može spriječiti, ima smisla pribaviti što je moguće više podataka“, napominje dr. Ballantyne.

Na pregledu je Davis imao očitanje kalcija od 1200, dok je normalno očitanje nula. Učetverostručena mu je doza statina, nakon čega mu se stanje poboljšalo. Genetsko testiranje također može pružiti vrijedne podatke o stanju srca, no spomenuti liječnici slažu se da ta metoda još nije sazrela za opću primjenu, iako će to vjerojatno postati.

Bušenje vodenjaka ubrzava porod Izvor: Ivanhoe Newswire (Godišnja skupština Udruženja za majčinskofetalnu medicinu, veljača 2011.)

Objavljeno: 18. veljače 2011.

Bušenje vodenjaka prvorotkinji nakon izazivanja trudova skraćuje porod za deset posto, objavili su istraživači proučivši 585 žena od 37. tjedna trudnoće naviše.

Dijelu sudionica izvedena je umjetna amniotomija (bušenje opne vodenjaka), a ostale su podvrgnute standardnoj proceduri. Prema rezultatima, amniotomija izvedena kad je ženina rodnica bila raširena za četiri ili manje centimetara, skratila je porod prosječno za dva sata, u usporedbi s kontrolnom grupom, i povećalo postotak poroda dovršenih unutar 24 sata od početka procedure. Pritom nije bilo nikakvih nepoželjnih posljedica po zdravlje majke i djeteta. „To je vjerojatno prvi dokaz da amniotomija izvedena početkom poroda znatno skraćuje vrijeme do poroda, ne škodeći pritom ni majci ni djetetu“, naveo je autor istraživanja dr. George Macones.

Energetski koktel protiv Alzheimera Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 7. srpnja 2011.

Svaki osmi stariji građanin živi s Alzheimerovom bolešću, a žene joj podliježu više od muškaraca. U nedostatku pravog lijeka, dobro je došlo sve što usporava razvoj bolesti. kolovoz /rujan 2011.

RUBRIKA

Novo je sredstvo formulirao dr. Richard Isaacson sa Sveučilišta u Miamiju. Isaacson, čiji su rođaci bolovali od Alzheimera, smislio je Axonu - koktel koji doslovno hrani moždane stanice i potiče ih na aktivnost. “Axona je napitak kojeg trebate promiješati i polagano ispijati nakon svakog jela”, rekao je dr. Isaacson Ivanhoeu. Prema njegovu mišljenju, namirnice s ljekovitim djelovanjem pomažu odgoditi gubitak pamćenja kod pacijenata.

“Napitak daje mozgu novi izvor hrane - ketonska tjelešca, koja nakon ispijanja kruže mozgom”, dodao je. Ketonska tjelešca opskrbljuju mozak energijom kao glukoza. Nakon tromjesečnog istraživanja provedenog na 77 pacijenata, svi koji su uzimali Axonu osjećali su se jednako ili bolje nego prije. Oko 45 posto ispitanika doživjelo je poboljšanje, a kome će napitak pomoći, ovisi o genetskom profilu, kažu znanstvenici. “Preparat neće djelovati kod svakoga, no ako se djed uspije sjetiti unukova imena, a baka uzmogne voditi razgovor, svatko pobjeđuje - pacijent, njegovatelj, pa i ja”, kaže Isaacson. Unatoč obećavajućim rezultatima, dio liječnika protivi se propisivanju hrane u medicinske svrhe, navodeći manjak znanstvenih istraživanja.

Znate li sve o sredstvima za sunčanje?

Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 20. lipnja 2011.

Kao iskusni stanovnici zemlje u mediteranskom pojasu, većinom smo uvjereni da znamo sve što je potrebno o kremama i losionima za sunčanje. No, praksa pokazuje da ni oni koji se često izlažu suncu ne znaju mnoge stvari.

Primjerice, smatrate li da losion sa zaštitnim faktorom štiti lice? Stručnjaci upozoravaju da on samo sprječava opekline od sunca, ali ne i starenje i rak. Potrebno vam je sredstvo koje filtrira štetne ultraljubičaste zrake, a to je losion s cinkovim oksidom. Drugi je mit tvrdnja da viši zaštitni faktor na sredstvu za sunčanje jače štiti od opeklina. No, stručnjaci upozoravaju da to nije sasvim točno. Nijedan

kolovoz/rujan 2011.

zaštitni faktor ne pruža stopostotnu zaštitu od ultraljubičastih zraka tipa B, a većini je dovoljan zaštitni faktor 30, kaže američka liječnica dr. Jane Houlihan u intervjuu Ivanhoeu. Rašireno je uvjerenje da nema koristi od sredstava za sunčanje ako se ne primjenjuju od mladih dana. Srećom, nikad nije kasno početi služiti se ovim sredstvima, pa ih nanesite već idući put kad izlazite na sunce.

Konačno, jedan mit govori da se zaštita od sunca može unijeti putem hrane. Samo, to nije mit nego istina. Likopen u umacima od rajčice doista povećava otpornost kože na sunčeve zrake. Sve što služi kao prevencija protiv raka kože dobro je došlo, jer ova bolest pogađa desetke milijuna svake godine.

Spoj kalcija i vitamina D štiti od melanoma Izvor: Ivanhoe Newswire (Journal of Clinical Oncology, 27. lipnja, 2011.)

Objavljeno: 30. lipnja 2011.

Opasnost od melanoma, potencijalno smrtonosnog raka kože, moguće je smanjiti uz pomoć „koktela” kalcija i vitamina D, dvaju tvari poznatih po važnosti za kosti i kožu.

Ivanhoe Newswire prenosi otkriće Stanfordskog sveučilišta da su žene s nemelanomskim rakom kože, koje su uzimale kalcij plus vitamin D, kasnije imale 57 posto nižu stopu melanoma nego žene sa sličnim stanjem koje nisu uzimale ta sredstva. Dr. Jean Tang obradio je rezultate sedmogodišnjeg istraživanja koje je obuhvatilo 36 žena između 50 i 79 godina. Polovica tih žena uzimala je jedan gram kalcija i 400 IJ (internacionalnih jedinica) vitamina D, a ostala polovica placebo. Nakon istraživanja uočeno je da vitamin D ima zaštitni učinak u razvoju melanoma. “Pomalo iznenađuje taj učinak na rizik od melanoma.

Moguće je da mnogi povoljni učinci vitamina D nisu još utvrđeni”, izjavio je koautor istraživanja i profesor endokrinologije dr. David Feldman. Vitamin D važan je za rast kostiju, no utječe i na stanice izvan skeleta, tako što

Stručne zanimljivosti

kontrolira replikaciju stanica, proces bitan u razvoju karcinoma. Druga su istraživanja dala naznake da vitamin D smanjuje rizik i od raka dojke, prostate, debelog crijeva i druge.

Studija na Stanfordu nije obuhvatila muškarce, pa bi, prema riječima dr. Tanga, oni trebali biti u središtu idućeg istraživanja. U skladu s tim, Tang planira brojne studije o utjecaju vitamina D na razne oblike raka.

U noktima se ogleda vaše zdravlje Izvor: Ivanhoe Newswire Objavljeno: 14. lipnja 2011.

Izreka da se u očima ogleda duša samo je poetski izričaj - navodno se iz njih lakše mogu očitati neke bolesti. A čini se da nokti daju još bolje naznake zdravlja, odnosno bolesti, napominje Ivanhoe Newswire.

Prema tvrdnjama dermatologa, promjene u boji i tkivu noktiju mogu ukazati na ozbiljne zdravstvene smetnje. Stoga nije mudro imati ih stalno prekrivene bojom, nego pratiti njihove značajke i reagirati kad se uoči promjena. Opazite li na noktima ne baš simpatične promjene, kao što su suhoća, krhkost i napukline, možda je riječ o poremećaju rada nadbubrežnih žlijezda ili o manjku kalcija. Žućkasti nokti katkad obznanjuju plućne bolesti; napola bijela i napola ružičasta površina mogla bi biti znak bubrežnih problema; crvenilo ispod nokta upozorava na srčanu bolest, a bljedilo na anemiju. Tamne, duge i jednoobrazne pruge uobičajene su kod ljudi tamnije puti, no kad je prisutan melanom, dolazi do promjene u pigmentu. Odvajanje nokta od ležišta potencijalno označava psorijazu. “Obično nam nokti nisu obojeni, pa ako primijetite abnormalnu boju, mogao bi to biti znak i nečega ozbiljnijeg, kao što je rak”, napominje dr. Oanh Lauring u razgovoru za Ivanhoe. Liječnici savjetuju da nokte valja održavati suhima, čistima i kratkima, a treba izbjegavati grickanje noktiju i zanoktica. Umjesto da ih čupate, najbolje ih je odrezati škaricama.

Vaše zdravlje #79 #74 | 87

Predstavljamo knjige

RUBRIKA

ZAGRLI SVOJU SJENU Debbie Ford

LJUBAVOLOGIJA Bruno Šimleša

DIJABETES – PRILIKA ZA PROMJENU Zrinka Babić

Neke vas osobine, poput lijenosti, škrtosti ili grubosti, iznimno uzrujavaju. Primjećujete ih kod drugih ljudi i zbog toga ih osuđujete i kritizirate, uvjereni da ste bolji od njih.

Debbie Ford objašnjava da su osobine na koje ste osjetljivi zapravo one koje i sami imate, ali ih smatrate „lošima“ i pokušavate ih sakriti. To je vaša mračna strana, vaša sjena, težak teret koji nosite otkako ste naučili razlikovati „dobro“ i „zlo“. Jung je rekao: „Sjena je osoba kakvom ne želite biti“. No, svaka je „loša“ osobina zapravo skriveni dar. Ona je dio nas i u nekom nas je razdoblju života štitila i koristila nam. Samo ako prihvatimo svoj mrak onako kako prihvaćamo svjetlost možemo postati cjeloviti, a samo ako smo cjeloviti možemo doista živjeti. Ono čemu trebamo težiti nije da odbacimo dijelove sebe koje ne volimo, nego da u njima otkrijemo ono pozitivno i zagrlimo ih s ljubavlju. Ova duboko iskrena i poticajna knjiga poučit će vas kako to učiniti. „Cjelovitost je vaše pravo stečeno rođenjem: da imate sve. Morate samo napraviti pomak ka svojem opažanju i otvoriti srce. Kad budete u stanju reći: ‘To sam ja’ za svoje najveće dubine, svoje najmračnije aspekte, tada ćete doživjeti istinsko prosvjetljenje.“

Koja je razlika između ljubavi i zaljubljenosti? Postoje li bezuvjetna ljubav i srodne duše? Možemo li odlučiti da ćemo nekoga zavoljeti i je li istina da se suprotnosti fatalno privlače? Zašto se događa prevara i je li je moguće preboljeti?

Ovo su samo neka od pitanja koja postavlja i na koje precizno odgovara Bruno Šimleša, vodeći hrvatski autor duhovne literature, u svojoj novoj knjizi Ljubavologija koja odgovara na vječna pitanja o ljubavi i uči nas kako izgraditi zdrave, sretne i strastvene odnose s drugima. Bilo da je riječ o partnerskoj ljubavi ili obiteljskim, prijateljskim i poslovnim odnosima, autor upozorava na uobičajene zablude i pogrešna očekivanja koja namećemo jedni drugima, ali i predlaže rješenja koja će vratiti povjerenje i zadovoljstvo u ova najbitnija područja života.

Kad bi postojala znanost o ljubavi, onda bi ova knjiga bila udžbenik!

Za kreiranje istinskoga ljubavnog odnosa, ključna su tri čimbenika – ravnoteža davanja i primanja ljepote, visok stupanj kompatibilnosti i iskrenost. Autor prvi put u nekoj domaćoj knjizi čitateljima predstavlja jedinstven test ljubavne kompatibilnosti, koji će partnerima pomoći da otkriju koliko se njihove ljubavne želje i nadanja podudaraju te imaju li temelja za stvarnu, ispunjavajuću vezu.

Možda ne istim redoslijedom, ali svi želimo sreću, zadovoljstvo, slobodu, mir, svi želimo zadovoljiti potrebu za sigurnošću, promjenama, individualnim značajem, povezanošću s drugima, potrebu za duhovnim rastom i emocijama. Ideal bi bio zadovoljiti sve potrebe, u potpunosti. Kako ga je teško dostići, svatko od nas zadovoljava svaku od potreba u osnovi. Vođeni smo onom dominantnom, onom koju smatramo najpotrebnijom. Bilo koja „teška situacija“ dovodi do rušenja toga našeg svijeta: stečene sigurnosti, značaja, veza, emocija kojima težimo, planiranih promjena i rasta. Svijet treba graditi ponovno, gotovo iz temelja, a za to treba volje, želje, snage i motivacije!

U knjizi Dijabetes – prilika za promjenu, šećer na kraju naći ćete svjedočanstvo majke djeteta oboljelog od dijabetesa tipa 1. Autorica dijeli svoje stavove, uvjerenja i odluke, svoje emocije. Uz životnu priču, s naglašenim optimizmom i pozivom na uvođenje promjena, autorica govori o svim iskustvima kroz koje je s obitelji prolazila u šest mjeseci nakon postavljanja dijagnoze. Tekst vas navodi na razmišljanje o zdravlju, životu, društvu u kojem živimo, odnosu prema sebi, djeci, drugima, prema okolišu, a sama autorica poručuje: „Imate priliku mijenjati kvalitetu vašeg života! Pretvorite problem u životnu situaciju!“

Kristijan Vujičić

Carmen Rivier-Zurak

Nakladnik: Naklada Ljevak d.o.o., Palmotićeva 30, Zagreb Prodaja: direktno od nakladnika na tel.

01/4804 032; 01/4804 021, putem interneta www.ljevak.hr (uz 10 posto popusta) i u svim boljim knjižarama Izdanje: 2011.

Cijena: meki uvez - 129 kuna

tvrdi uvez - 159 kuna

Nakladnik: vlastito izdanje Prodaja: knjigu možete naručiti putem interneta na www.slatkikosecer.com.

Izdanje: 2011.

Cijena: 197 kuna

Vlasta Prohaska Jarec

Nakladnik: Planetopija d.o.o., Ilica 70, 10000 Zagreb, www.planetopija.hr Prodaja: Knjigu možete kupiti u Planetopijinoj knjižari u Ilici 72 (tel./faks: 01/4846 197) i u svim boljim knjižarama diljem Hrvatske. Možete je naručiti i putem interneta na www.planetopija.hr.

Izdanje: 2011.

Cijena: 119 kuna 88 | Vaše zdravlje #79

kolovoz /rujan 2011.