Djetinjstvo Isusovo by VERBUM d.o.o.

Joseph Ratzinger

Benedikt XVI. Djetinjstvo Isusovo VERBUM

Joseph Ratzinger Benedikt XVI. DJETINJSTVO ISUSOVO

Biblioteka:

Posebna izdanja

72.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Prijevod: dr. sc. Ivan Ivanda, OFM

Redaktura: mr. sc. Miroslav VidoviÄ&#x2021;

Za nakladnika: Miro Radalj

Joseph Ratzinger

Benedikt XVI.

Djetinjstvo Isusovo VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika: Jesus von Nazareth. Die Kindheitsgeschichten © 2012 Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano © 2012 RCS Libri S.p.A., Milano © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2012. Izvršne urednice: Ana Lemo, dipl. theol. Ljiljana Jurinović, prof. Sva prava pridržana. Nĳedan se dio ove knjige ne smĳe umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Lektura: Anđa Jakovljević, prof.

CIP-Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 232.92 BENEDICTUS XVI, papa Djetinjstvo Isusovo / Joseph Ratzinger Benedikt XVI. ; <prijevod Ivan Ivanda>. - Split : Verbum, 2012. - (Biblioteka Posebna izdanja / Verbum, Split) Prijevod djela: Jesus von Nazareth. Die Kindheitsgeschichten. - Bibliografija. - Kazala. ISBN 978-953-235-308-2 I. Isus Krist 141017056

DJETINJSTVO ISUSOVO

PREDGOVOR

Konačno mogu čitateljicama i čitateljima predati u ruke dugo obećavanu knjigu o pripovijestima Isusova djetinjstva. To nije treći svezak, nego neka vrsta »predvorja« dvaju svezaka o liku i poruci Isusa iz Nazareta koji mu prethode. U dijalogu s ranijim i današnjim egzegetama ovdje pokušavam protumačiti ono što Matej i Luka, na početku svojih evanđelja, izvješćuju o Isusovu djetinjstvu. Po mojemu uvjerenju, ispravno tumačenje zahtijeva dva koraka. Prvo se treba pitati što su dotični autori svojim tekstom htjeli reći u svojemu vremenu – to je povijesna sastavnica egzegeze. Međutim, tekst nije dovoljno smjestiti u prošlost i tako ga pohraniti u prošle stvari. Drugo pitanje pravoga egzegeta mora glasiti: je li istinito ono što je rečeno? Tiče li se mene? I ako me se tiče, na koji način? Kada je posrijedi tekst poput biblijskoga, kojemu je, po našoj vjeri, konačni i najdublji začetnik sam Bog, pitanje suvremenosti onoga prošlog neizbježno je 5

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

dio sama tumačenja. Time se ozbiljnost povijesnoga istraživanja ne umanjuje, nego povećava. U tome sam se smislu potrudio stupiti u dijalog s tekstovima. Pritom sam svjestan da ovaj razgovor u isprepletenosti prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nikada ne može biti završen i da svako tumačenje zaostaje za veličinom biblijskoga teksta. Nadam se da ova nevelika knjiga usprkos svojim granicama može pomoći mnogim ljudima na njihovu putu prema Isusu i s Isusom.

Castel Gandolfo, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, 15. kolovoza 2012. Joseph Ratzinger – Benedikt XVI.

Djetinjstvo Isusovo

DJETINJSTVO ISUSOVO

1. »ODAKLE SI TI?« (Iv 19,9)

Pitanje o Isusovu podrijetlu kao pitanje o bitku i poslanju Usred Isusova saslušanja Pilat neočekivano postavlja pitanje optuženome: »Odakle si ti?« Tužitelji su dramatizirali svoj zahtjev da se Isusa osudi na smrt tvrdeći da se taj Isus pravio Sinom Božjim – zločin za koji je Zakon propisivao smrtnu kaznu. Prosvijećeni rimski sudac, koji je svoju skepsu očitovao već u pitanju o istini (usp. Iv 18,38), tu je tvrdnju optuženoga mogao držati smiješnom. Unatoč tomu on se uplašio. Optuženik je prethodno izjavio da je kralj, ali da njegovo kraljevstvo »nije odavde« (Iv 18,36). A potom je naznačio tajanstveno »odakle« i »radi čega« kada je rekao: »Ja sam se zato i rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu« (Iv 18,37). Sve je to rimskome sucu moralo izgledati kao zanesenjaštvo. Usprkos tomu, nije se mogao oteti 9

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

tajanstvenu dojmu toga čovjeka koji se razlikovao od njemu poznatih boraca protiv rimske vlasti i za ponovno uspostavljanje izraelskoga kraljevstva. Rimski sudac pita o Isusovu podrijetlu kako bi shvatio tko je zapravo on i što hoće.

Pitanje o Isusovu »odakle« kao pitanje o njegovu nutarnjemu podrijetlu, i stoga o njegovoj pravoj naravi, pojavljuje se i na drugim odlučujućim mjestima Ivanova Evanđelja, a ima ulogu i u sinoptičkim evanđeljima. Kod Ivana kao i kod sinoptika ono stoji pred neobičnim paradoksom. S jedne strane, protiv Isusa i njegove tvrdnje o poslanju govori činjenica da se točno zna njegovo podrijetlo: on uopće ne dolazi s neba, od »Oca«, »odozgor«, kako kaže (Iv 8,23). Ne: »Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?’« (Iv 6,42). Sinoptici izvješćuju o posve sličnoj raspravi u sinagogi u Nazaretu, u Isusovu zavičajnomu mjestu. Isus nije protumačio riječi Svetoga pisma na uobičajen način, nego vlašću koja nadilazi granice svakoga tumačenja, povezujući ih sa sobom i svojim poslanjem (usp. Lk 4,21). Slušatelji su se – posve razumljivo – zaprepastili zbog takva ophođenja s Pismom, zbog tvrdnje da je on sam nu10

DJETINJSTVO ISUSOVO

tarnja odnosna točka i ključ tumačenja svetih riječi. Zaprepaštenje se mijenja u protivljenje: »’Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?’ I sablažnjavahu se o njega« (Mk 6,3). Ipak se točno zna tko je Isus i odakle dolazi – jedan je između ostalih. On je jedan poput nas. Njegova tvrdnja može biti samo umišljenost. K tomu Nazaret nije bio mjesto uz koje bi se vezalo takvo obećanje. Ivan pripovijeda kako Filip kaže Natanaelu: »Našli smo onoga o komu je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.« Natanaelov je odgovor poznat: »Iz Nazareta da može biti što dobro?« (Iv 1,45s). Čini se da običnost Isusa, radnika iz provincije, ne krije u sebi nikakvu tajnu. Njegovo podrijetlo otkriva da je kao i svi drugi.

Ali postoji i suprotan argument protiv Isusova autoriteta koji se pojavljuje u raspravi farizeja s izliječenim slijepcem od rođenja, koji je progledao: »Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga [Isusa] ne znamo ni odakle je« (Iv 9,29). Nešto posve slično rekli su i Nazarećani nakon govora u sinagogi, prije nego što su Isusa odbacili kao onoga kojega poznaju i koji je isti kao i oni: 11

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

»Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?« (Mk 6,2). I ovdje je prisutno pitanje: »odakle« – iako ga se potom otklanja ukazivanjem na njegovu rodbinu. Isusovo podrijetlo istodobno je poznato i nepoznato, na nj je prividno lako odgovoriti, a ipak time još nije iscrpljeno. U Cezareji Filipovoj Isus će upitati svoje učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?… A vi, što vi kažete, tko sam ja?« (Mk 8,27ss). – Tko je Isus? Odakle dolazi? Oba su pitanja nerazdvojno povezana.

Četiri evanđelja donose odgovor na ta pitanja. Napisana su upravo da se dadne odgovor na njih. Kada Matej svoje Evanđelje započinje Isusovim rodoslovljem, on želi odmah, na početku, donijeti u pravome svjetlu pitanje o Isusovu podrijetlu: rodoslovlje stoji kao neka vrsta naslova čitava Evanđelja. Luka je, naprotiv, Isusovo rodoslovlje stavio na početak njegova javnoga djelovanja, gotovo kao Isusovo javno predstavljanje, da bi drukčijim naglascima odgovorio na isto pitanje – stavljajući unaprijed ono što će potom razviti čitavo Evanđelje. Pokušajmo 12

DJETINJSTVO ISUSOVO

sada pobliže razumjeti bitnu nakanu dvaju rodoslovlja.

Za Mateja su odlučujuća dva imena za shvaćanje Isusova »odakle«: Abraham i David. Nakon raspršivanja čovječanstva kao posljedice izgradnje babilonske kule s Abrahamom započinje povijest obećanja. Abraham unaprijed ukazuje na ono što dolazi. On je hodočasnik, ne samo iz zemlje svojega podrijetla u zemlju obećanja, nego i hodočasnik koji izlazi iz sadašnjosti prema budućemu. Čitav njegov život upućuje prema naprijed, na dinamiku hoda prema onome što dolazi. Tako ga Poslanica Hebrejima s pravom predstavlja kao hodočasnika vjere na temelju obećanja: »Iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog« (Heb 11,10). Obećanje se za Abrahama najprije odnosi na njegova potomka, ali seže i povrh toga: »Svi će se narodi zemlje njime blagoslivljati« (Post 18,18). Tako je u čitavoj povijesti koja započinje s Abrahamom i vodi Isusu pogled usmjeren na cjelinu – preko Abrahama treba doći blagoslov za sve. Tako se na početku rodoslovlja pogled već usmjerava na kraj Evanđelja gdje Uskrsli kaže učenicima: »Učinite mojim učenicima sve narode« (Mt 13

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

28,19). U posebnoj povijesti, koju prikazuje rodoslovlje, prisutna je od početka napetost prema cjelini; univerzalnost Isusova poslanja dana je i u njegovu »odakle«. Dakako, struktura rodoslovlja i povijest o kojoj se pripovijeda posve je određena likom Davida, kralja, komu je bilo obećano vječno kraljevstvo: »Tvoje će prijestolje trajati dovijeka« (2 Sam 7,16). Rodoslovlje koje Matej donosi obilježeno je ovim obećanjem. Sastavljeno je od tri niza po četrnaest naraštaja, najprije uzlazno od Abrahama do Davida, potom silazno od Salomona do babilonskoga sužanjstva, a potom opet uzlazno do Isusa, u kojemu obećanje dolazi do cilja. Pojavljuje se Kralj koji kraljuje zauvijek – dakako posve drukčiji nego što bi se moglo pomišljati polazeći od Davidova modela. Ova struktura postaje još jasnija ima li se na umu da hebrejska slova imena David sadrže vrijednost broja četrnaest i da tako, i s gledišta simbolike brojeva, David, njegovo ime i njegovo obećanje, obilježavaju put od Abrahama do Isusa. Na temelju toga bi se moglo reći da je rodoslovlje sa svoja tri niza po četrnaest naraštaja pravo evanđelje o Kristu Kralju: čitava povijest gleda prema njemu, čije će prijestolje trajati dovijeka. 14

DJETINJSTVO ISUSOVO

Matejevo je rodoslovlje rodoslovlje muškaraca, ali se u njemu, prije Marije kojom se završava, ipak spominju i četiri žene: Tamara, Rahaba, Ruta i »žena Urijina«. Zašto se ove žene pojavljuju u rodoslovlju? Po kojemu su mjerilu izabrane? Govorilo se da su sve četiri žene bile grješnice. Tako se u njihovu spominjanju pokazuje da je Isus uzeo na sebe njihove grijehe, a s njima i grijeh svijeta, te da bi njegovo poslanje bilo opravdanje grješnikâ. Međutim, to nije moglo biti određujuće gledište pri njihovu izboru jer ga se ne može primijeniti na sve četiri žene. Važnije je da nijedna od ovih žena nije bila Židovka. Tako po njima u Isusovo rodoslovlje ulazi svijet narodâ – postaje očito da je poslan Židovima i poganima. No prije svega rodoslovlje završava jednom ženom: Marijom, koja je uistinu novi početak i relativizira čitavo rodoslovlje. Ono je kroz sve naraštaje išlo naprijed po shemi: »Abraham rodi Izaka…« Ali na kraju stoji nešto posve drugo. Kada je riječ o Isusu, više se ne govori o rađanju, nego se kaže: »Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist« (Mt 1,16). U pripovijesti o Isusovu rođenju, koja potom slijedi, Matej nam kaže da Josip nije bio Isusov otac i da je Mariju htio potajno otpustiti zbog navodna preljuba. Tada mu je rečeno: »Što je u njoj 15

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

začeto, doista je od Duha Svetoga« (Mt 1,20). Tako posljednja rečenica preokreće čitavo rodoslovlje. Marija je novi početak. Njezino dijete ne potječe od muškarca, nego je novo stvorenje, začeto po Duhu Svetomu. Rodoslovlje ostaje važno: Josip je pravno Isusov otac. Po njemu Isus po Zakonu, »pravovaljano«, pripada Davidovu plemenu. Ali unatoč tomu on dolazi od drugamo, »odozgor« – od samoga Boga. S tajnom »odakle«, dvostrukoga podrijetla, susrećemo se posve konkretno: njegovo se podrijetlo može imenovati, a ipak je tajna. Samo je Bog u istinskomu smislu njegov »Otac«. Rodoslovlje muškaraca ima svoju važnost u odnosu na povijest svijeta. Ali, unatoč tomu, na kraju je Marija, ponizna djevica iz Nazareta, ona u kojoj se događa novi početak, u kojoj iznova započinje čovještvo.

Bacimo sada još pogled na rodoslovlje koje nalazimo u Lukinu Evanđelju (3,23–38). Upada u oči više razlika spram niza predaka kod svetoga Mateja. Već smo ustvrdili da je ovdje rodoslovlje uvod u Isusov javni život, da ga na neki način legitimira u njegovu javnomu poslanju, dok Matej iznosi rodoslovlje kao pravi i vlastiti početak Evanđelja, od njega 16

DJETINJSTVO ISUSOVO

prelazi na povijest Isusova začeća i rođenja te razvija pitanje »odakle« u njegovu dvostruku značenju. Potom upada u oči da se Matej i Luka podudaraju samo u nekoliko imena; nije im zajedničko čak ni ime Josipova oca. Kako to protumačiti? Izuzevši dijelove koji su uzeti iz Staroga zavjeta, oba su se autora služila predajama čije izvore ne možemo rekonstruirati. Jednostavno mi se čini suvišnim postavljati teze o tomu. Dvojici evanđelista nisu bitna pojedinačna imena, nego simbolička struktura kojom se prikazuje Isusovo mjesto u povijesti: njegovo postojanje utkano je u povijesne putove obećanja kao novi početak koji, paradoksalno, zajedno s kontinuitetom Božjega povijesnog djelovanja obilježava Isusovo podrijetlo. Daljnja je razlika Luke u odnosu na Mateja što ne polazi od početaka – korijena – do sadašnjosti, vrha »stabla«, nego obratno, od Isusa »vrha« silazi do korijena, dakako kako bi na kraju pokazao kako konačni korijen nije u dubini, nego u »visini« – Bog stoji na početku čovještva: »Enoš je došao od Šeta, Šet od Adama, Adam od Boga« (Lk 3,38). Zajedničko je Mateju i Luki da se rodoslovlje prekida i staje s Josipom: »Kada je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše, kako se smatralo, sin Josipov« (Lk 3,23). Pravno je bio Josipov sin, kaže 17

JOSEPH RATZINGER / BENEDIKT XVI.

nam Luka. Koje je bilo njegovo stvarno podrijetlo, opisao je već prethodno u prva dva poglavlja svojega Evanđelja.

Dok Matej daje jasnu teološko-simboličku strukturu svojemu rodoslovlju koje donosi u tri skupine po 14 naraštaja, Luka svojih 76 imena prikazuje ne donoseći raščlambu koja je izvanjski prepoznatljiva. Unatoč tomu, i ovdje se daje razlučiti simbolička struktura povijesnoga vremena: rodoslovlje sadrži jedanaest puta po sedam članova. Luka je možda poznavao apokaliptičku shemu koja svjetsku povijest izražava u dvanaest dijelova i na koncu je sastavljena od jedanaest puta po sedam naraštaja. Tako bi se ovdje potpuno neupadljivo nagoviještalo da je s Isusom došla »punina vremena«, da s njime započinje odlučujući čas svjetske povijesti: On je novi Adam, koji opet potječe »od Boga« – radikalnije nego prvi, nije mu Bog samo udahnuo život, nego je stvarno »Sin«. Ako kod Mateja obećanje dano Davidu obilježava simboličku strukturu vremena, Luka želi pokazati – idući unatrag sve do Adama – da u Isusu iznova započinje čovječanstvo. Rodoslovlje je izraz obećanja koje se tiče čitava čovječanstva. 18

SADRŽAJ

SADR ŽAJ

PREDGOVOR. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. »ODAKLE SI TI?« (Iv 19,9). . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Pitanje o Isusovu podrijetlu kao pitanje o bitku i poslanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 2. NAVJEŠTAJ ROĐENJA IVANA KRSTITELJA I ISUSOVA ROĐENJA 1. Književna posebnost tekstova. . . . . . . . . . . . . . 2. Navještaj Ivanova rođenja . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Navještenje Mariji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Isusovo začeće i rođenje po Mateju . . . . . . . . . 5. Djevičansko rođenje – mit ili povijesna istina? . . . . . . . . . . . . . . . . . .

23 27 35 48 62

3. ISUSOVO ROĐENJE U BETLEHEMU 1. Povijesni i teološki okvir pripovijesti o rođenju u Lukinu Evanđelju . . . . . . . . . . . . . 69 2. Isusovo rođenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 3. Isusovo prikazanje u Hramu . . . . . . . . . . . . . . 92 4. MUDRACI S ISTOKA I BIJEG U EGIPAT 1. Povijesni i zemljopisni okvir pripovijesti . . . . 2. Tko su bili »mudraci«?. . . . . . . . . . . . . . . . . . 3. Zvijezda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4. Međupostaja u Jeruzalemu . . . . . . . . . . . . . .

103 106 111 117 171

SADRŽAJ

5. Poklon mudraca pred Isusom . . . . . . . . . . . . . 121 6. Bijeg u Egipat i povratak u izraelsku zemlju . . 123 EPILOG Dvanaestogodišnji Isus u Hramu . . . . . . . . . . . 137 LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 BIBLIJSKI CITATI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 KAZALO OSOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159 KAZALO POJMOVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

172

PREPORUČUJEMO

U prvomu dijelu trilogije Isus iz Nazareta – Od krštenja na Jordanu do preobraženja Papa poziva čitatelja da se zajedno s apostolima približi Isusu kao Kristu Spasitelju, promatrajući dio njegova javnog djelovanja od krštenja na Jordanu do događaja na gori preobraženja, tijekom kojega je Učitelj razotkrio Petru, Jakovu i Ivanu nešto više o svojoj otajstvenoj osobi. 397 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

U drugomu svesku trilogije Isus iz Nazareta – Od ulaska u Jeruzalem do uskrsnuća Papa u devet poglavlja obrađuje ključne dijelove Kristova života, koji tvore središte kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće. 295 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. TrumbiÄ&#x2021;eva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u studenome 2012.

Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: na}i }ete novoro|en~e povijeno gdje leži u jaslama. – Evan|elje po Luki 2,10–12

Nadam se da ova nevelika knjiga usprkos svojim granicama može pomo}i mnogim ljudima na njihovu putu prema Isusu i s Isusom.

ISBN 978-953-235-308-2

VERBUM

9 789532 353082

120 kn