Dvorac DUŠE
U poznaj blaga molitve
U pratnji sv . t erezije a vilske
Dvorac DUŠE
Glavni urednik: Petar Balta
Naslov izvornika: Le Château intérieur
© First published in French by Mame, Paris, France, 2020.
© Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2024.
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.
Izvršna urednica: Katarina Gugić
Lektura: Bonislav Kamenjašević
Prijevod: Jakob Filić
Za nakladnika: Miro Radalj
ISBN 978-953-235-889-6
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 191214089.
J UDITH B OUILLOC I É RIC P UYBARET
Dvorac DUŠE
U POZNAJ BLAGA MOLITVE
U PRATNJI SV . T EREZIJE A VILSKE
VERBUM
Mom ocu, koji mi je darovao dvorac duše.
Bratu Jean-Gabrielu, koji me je potaknuo na pisanje ove knjige. Djeci koja tragaju za Bogom.
„Žurno siđi!
Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“
Lk 19,5
Dvorac duše
„Učitelju – gdje stanuješ? “
Iv
1,38
Juanito se molio. Jednostavno je razgovarao s Bogom.
Jednoga srpanjskoga jutra ustane rano da kroz prozor svoje sobe promotri boje zore. Sunce je bojilo more vatrenim bojama. U tišini usnule kuće dječak zaklopi oči i zahvali za novi dan školskih praznika koji je počinjao. Kada je ponovno otvorio oči, ljetna je zora otkrila njegovu pogledu čudesan krajolik. Nad morem je lebdio dvorac. Njegovi tornjevi, izrađeni od sjajnoga kristala, odražavali su svjetlost izlazećega sunca. Juanito nikada nije vidio ništa slično. Pa ipak, iako mu je bilo samo deset godina, već je mnogo znao o dvorcima. Živio je blizu
Granade, grada slavne Alhambre, jedne od najljepših španjolskih palača. Juanito se zanosio pričama o vitezovima i sakupljao je crteže velikih dvoraca. Zato ga je palača koju je sada ugledao nad morem još više zanimala.
Nestrpljiv da je vidi izbliza, mali dječak kroči na nebesku stazu koja je prozor njegove sobe povezivala s otokom na kojemu se nalazio dvorac.
Stigavši preda nj, Juanito se prošeće vanjskim vrtovima. Muškarci i žene koji su izgledali kao turisti poput njega su se divili raskošnoj građevini. Dječak potraži pokretni most kojim će ući unutra, no nikako ga nije uspijevao pronaći.
U blizini, ispod jednoga golemoga stabla, sjedila je neka gospođa i perom zapisivala nešto na dugački svitak. Bila je odjevena u habit sestara karmelićanki – jednostavnu smeđu redovničku halju i crni veo koji joj je pokrivao smeđu kosu, a na stopalima je nosila sandale. Duboko zaokupljena svojim poslom, nije vidjela da joj Juanito prilazi. On je pozdravi radosnim glasom:
„Dobar dan, sestro! Možete li mi reći čiji je ovo dvorac?“
Karmelićanka podigne glavu. Njezine su crne oči zračile inteligencijom i dobrotom.
„Dijete moje, ovo je dvorac duše“, odgovori ona.
„Nikad čuo… A inače se razumijem u dvorce!“
„To što ovdje vidiš, to je tvoje srce. Odnosno, tvoja duša.“
Dječak je zanijemio pa ona nastavi:
„Ovaj dvorac ima mnogo odaja. Neke su na katovima, neke u prizemlju ili sa strane. A u samome središtu, između svih njih, nalazi se glavna odaja u kojoj boravi Bog.“
„Bog? U središnjoj odaji?“
„Da! Na najdubljemu mjestu u tvome srcu!“
„Opa!“
„Kako se zoveš?“
„Juan, ali svi me zovu Juanito. Dolazim iz Granade. A vi? Tko ste vi?“
„Ja sam Terezija i dolazim iz Avile. Ako želiš posjetiti dvorac, ja ti mogu biti vodič.“
Ne oklijevajući ni časa, dječak prihvati.
Dvorac DUŠE
U poznaj
„Dobar dan, sestro! Možete li mi reći čiji je ovo dvorac?“
„Dijete moje, ovo je dvorac duše“, odgovori ona. „To što ovdje vidiš, to je tvoje srce. Odnosno, tvoja duša. Ovaj dvorac ima mnogo odaja, a u samome središtu, između svih njih, nalazi se glavna odaja u kojoj boravi Bog.“
Tako počinje putovanje jednoga dječaka u dubine vlastitoga srca. Njegov vodič? Sveta Terezija Avilska, autorica duhovnoga klasika Zamak duše, koji je ovdje očaravajuće ispričan na način prikladan za djecu.
Priča „Dvorac duše“, koja će sigurno osvojiti čitatelje svih uzrasta, lijepo i vjerno opisuje napredak duše uz molitvu, obećavajući putovanje koje mališani nikada neće zaboraviti.
ISBN 978-953-235-889-6