Razgovarati s Bogom - svezak VI.

Francisco Fernández-Carvajal

Razgovarati s Bogom

.

.........................

Meditacije za svaki dan u godini svezak VI. VRIJEME KROZ GODINU (2)

VERBUM

TJEDAN XIII.–XVIII.

Francisco Fernรกndez-Carvajal RAZGOVARATI S BOGOM

Biblioteka:

FIDES 68.

Urednik: mr. sc. Petar Balta

Za nakladnika: Miro Radalj

Francisco Fernández-Carvajal

RAZGOVARATI S BOGOM Meditacije za svaki dan u godini Svezak VI. Vrijeme kroz godinu (2): Tjedni XIII.–XVIII.

VERBUM Split, 2015.

Naslov izvornika: Hablar con Dios.

Meditaciones para cada día del año © Ediciones Rialp, S. A. de C. V. © Francisco Fernández-Carvajal, 1986. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2015.

Izvršni urednik: Mate Šimundić, prof.

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika.

Prijevod: Aleksandra Knol Lektura: Mate Šimundić, prof.

Slika na naslovnoj stranici: Heinrich Hofmann, Krist i bogati mladić (detalj)

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 264-941 FERNANDEZ-Carvajal, Francisco Razgovarati s Bogom : meditacije za svaki dan u godini / Francisco Fernandez- Carvajal. - Split : Verbum, 2007- .

Prijevod djela: Hablar con Dios.

ISBN 978-953-235-118-7 (cjelina) Sv. 6: Vrijeme kroz godinu (2) : tjedni XIII.-XVIII. - 2015. - (Biblioteka Fides ; 68) ISBN 978-953-235-445-4 151212019

RIJEČ IZDAVAČA

Šesti svezak meditacija Razgovarati s Bogom nastavlja s ciklusom Vremena kroz godinu koje se po liturgijskoj godini dijeli na dva pomična dijela i broji ukupno 33, odnosno 34 tjedna. Prvi dio, prije Korizme, počinje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova i završava u utorak prije Pepelnice. Potom slijede Korizma i Veliki tjedan, koji se nalaze u svesku II., te Uskrs, Vazmeno vrijeme i Duhovi, koji se nalaze u svesku III. Nakon Duhova ponovno se uzima svezak V., od ponedjeljka koji slijedi Duhove do subote unutar XII. tjedna u Vremenu kroz godinu. Svezak VI. počinje tjednom XIII. i završava subotom tjedna XVIII. Za svaku nedjelju predlažemo tri razmatranja, koja slijede tri ciklusa liturgijske godine: A, B i C. Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih. Od poduzetnika koji vodi zamršene pregovore do kirurga koji je svakodnevno suočen s tragičnosti životâ koji vise o niti, trgovca koji opskrbljuje svoju trgovinu najboljim proizvodima, tajnice koja provodi sate za računalom, službenika koji prvim jutarnjim vlakom odlazi na posao, profesorice koja mora ispraviti školske zadaće, domaćice rastrgnute između djece i kućanskih poslova, studenta koji namjerava 5

RIJEČ IZDAVAČA

položiti ispite u sljedećem ispitnom roku: svi smo Božja djeca pozvana obraćati se Bogu kao Ocu, svakodnevno mu povjeravati svoje najintimnije osjećaje i očekivati od njega najprimjerenije odgovore.

Francisco Fernández-Carvajal ovim nizom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja, svakodnevnih meditacija za cijelu godinu. Ove meditacije imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II., a sinovskom se zahvalnosti posebice dotiče duhovnoga učenja svetoga Josemarije Escrive, osnivača Opusa Dei. Jasnoćom i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima, prateći njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji su uključeni u aktivnosti ovoga svijeta. Zbog svoje konkretnosti i sveobuhvatnosti ovo djelo služi kao »neobvezujući priručnik« kršćanske asketike i morala te zaslužuje najširu primjenu.

Cjelokupni niz knjiga Razgovarati s Bogom predviđa sveske koji sadrže meditacije za cjelokupnu liturgijsku godinu (nedjelje godina A, B, i C, svagdani I. i II. te svetački blagdani). Izvorno izdanje ovoga djela postiglo je veliki izdavački uspjeh i prodano je u preko 600.000 primjeraka, što također svjedoči o korisnosti i svrhovitosti ovoga dragocjenog sredstva za osobnu meditaciju.

6

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

Trinaesta nedjelja kroz godinu.

Ciklus A

1. LJUBAV PREMA BOGU • Bog jedini zaslužuje biti ljubljen na apsolutan i bezuvjetan način. Kad se Boga ljubi iznad svega, iznad svake druge ljubavi, ispravni se ljudski osjećaji uzvisuju i oplemenjuju.

• Nema granice ni mjere u ljubavi prema Bogu.

• Očitovanja ljubavi prema Bogu.

I. Isus nas nebrojeno puta poučava da Bog mora biti naša najveća ljubav, dok stvorenja moramo voljeti na drugotan i podređen način. U današnjem misnom Evanđelju1 upozorava nas riječima koje ne ostavljaju mjesta sumnji: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.« Zatim dodaje: »Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.« Bog jedini zaslužuje biti ljubljen na apsolutan i bezuvjetan način; sve ostalo treba voljeti u mjeri u kojoj je od Boga ljubljeno. Gospodin nas uči istinskoj ljubavi i traži od nas da volimo obitelj i bližnjega, ali čak ni te ljubavi ne smijemo pretpostaviti ljubavi prema Bogu, koja mora uvijek zauzimati prvo mjesto. Sve druge, zemaljske ljubavi obogaćuju se, rastu i pročišćavaju kada se voli Bog. Srce se širi i 7

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

postaje istinski sposobno voljeti, nadilazeći ograničenja i zaprjeke sebičnosti, uvijek prisutne u svakome stvorenju. Čiste ljubavi ovoga života uzdižu se i oplemenjuju još više kada se Boga ljubi iznad svega.

Da bismo voljeli Boga onako kako to on traži, potrebno je također izgubiti svoj život, život starog čovjeka. Potrebno je umrijeti neurednim sklonostima koje navode na grijeh, umrijeti tom egoizmu, katkad veoma okrutnu, koji čovjeka nagoni da sustavno traži samo sebe u svemu što čini.2 Bog želi da očuvamo ono što je zdravo i ispravno u ljudskoj naravi, ono što je dobro i vrijedno u svakom čovjeku. Ono pozitivno i savršeno, istinski ljudsko, ne će propasti. Milosni će život prodrijeti u čovjekovu narav i uzdignuti je, obogaćujući tako osobu kršćanina koja voli Boga. Što više čovjek umre svom egoističnom ja, postaje sve ljudskiji, čovječniji, više čovjek, i sve spremniji za nadnaravni život.

Kršćanin koji se trudi zanijekati sebe samoga, zadobiva novi život, Isusov život. Poštujući ono što je čovjeku svojstveno, milost nas preobražava da poprimimo iste one osjećaje koje Krist gaji prema ljudima i događajima; počinjemo oponašati njegova djela na taj način da se rađa novi način djelovanja, jednostavan i prirodan, koji ljude potiče da budu bolji; ispunjeni smo jednakim željama kao i Krist: ispuniti volju Oca, volju koja je čisti izraz ljubavi.

Kršćanin se poistovjećuje s Isusom, ostajući ono što jest, na način da se – uz pomoć milosti – lišava samoga sebe. »Želja mi je otići i s Kristom biti«,3 govorio je sveti Pavao.

8

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

Ljubav prema Bogu ne može se uzeti zdravo za gotovo; ako se ne održava, umire. S druge strane, ako je naša volja čvrsto uz njega, same nedaće je oživljuju i učvršćuju. Ljubav prema Bogu hrani se molitvom i sakramentima, borbom protiv mana, naporom da održimo živom njegovu prisutnost tijekom cijeloga našeg radnog dana, u odnosima s drugima, za vrijeme odmora... Sveta euharistija na poseban način mora biti izvor gdje se napaja i osnažuje naša ljubav prema Gospodinu. Na određeni način, ljubiti znači već ovdje, na zemlji, posjedovati nebo.

II. Budući da je uzdignut u red milosti, kršćanin ljubi ljubavlju Božjom, koja mu je dana kao neizreciv dar.4 To je bit ljubavi, one ljubavi koja se prima u krštenju i koju kršćanin može htjeti uvećati molitvom, sakramentima i vršenjem dobrih djela.

Ova ljubav, ulivena u dušu kršćanina, treba »upravljati svim postupcima. Kao što se predmeti koje izradimo smatraju ispravnima i dovršenima ako odgovaraju prethodno izrađenu nacrtu, tako će i svaki ljudski postupak biti čestit i krjepostan tek ukoliko se slaže s božanskim pravilom ljubavi. Ako se udalji od njega, ne će biti ni dobar ni savršen.«5 Da bi sva naša djela mogla biti izmjerena i izvagana u skladu s ovim pravilom, duša u milosti ne prima božansku ljubav kao nešto njoj strano. Ljubav ne uništava, nego donosi red, utiskujući u dušu htijenje koje je u jedinstvu s voljom Božjom, jedinstvo koje je tako svojstveno ljubavi Božjoj. Radi toga božanska ljubav usavršava i uzdiže našu volju.

9

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

Ljubav kojom ljubimo Boga i – u Bogu – svoga bližnjega urodit će plodom u onoj mjeri u kojoj je vršimo: što više ljubimo, to veću sposobnost za ljubav imamo. »Pa ako ne posjeduje na savršen način ono što ljubi, trpi u onoj mjeri u kojoj joj to nedostaje, dokle god ne dođe do potpunog posjedovanja i zadovoljstva. Jer do tada je ta duša poput prazne posude što čeka da je napune, i kao gladan koji žudi za hranom, i kao bolesnik koji uzdiše za zdravljem, i kao onaj koji visi u zraku, koji se nema za što uhvatiti.«6 Ljubav prema Bogu nema ni granice ni mjere.

On očekuje da ga volimo čitavim srcem, svom dušom i svim umom.7 Ljubav prema Bogu može neprestano rasti. Bog kaže svojoj djeci, svakomu poimence: »Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milosti.«8 Molimo Gospodina da nas uvjeri u ovu stvarnost: postoji samo jedna apsolutna ljubav, koja je izvor svih čestitih i plemenitih ljubavi. Onaj koji voli Boga, voljet će bolje i više sva njegova stvorenja. Neka od njih »lako je voljeti, druga – teže, nisu simpatična, uvrijedila su nas ili nam nanijela zlo. Samo ako doista volim Boga, moći ću ih voljeti kao Božju djecu i zato što mi on to nalaže. Isus je ustanovio kako trebamo ljubiti bližnjega, ne samo osjećajima, nego i djelima: (...) Gladovao sam u liku najmanje od svoje braće. Jeste li mi dali jesti? Jesi li me posjetili kada sam bio bolestan?«9 Jeste li mi pomogli nositi teret kada je bio pretežak da ga nosim sam?

Voljeti bližnjega u Bogu ne znači voljeti ga zaobilaznim putem. Ljubav prema Bogu prečac je do 10

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

naše braće. Samo u Bogu možemo doista shvatiti sve ljude, shvatiti ih i voljeti, unatoč njihovim i našim pogrješkama, unatoč onomu što nas, ljudski govoreći, nastoji odvojiti od njih ili nas natjerati da pokraj njih prolazimo ravnodušno.

III. Naša je ljubav prema Bogu samo odgovor na njegovu ljubav, »jer on nas prije uzljubi«.10 To je ljubav koju Bog stavlja u našu dušu da bismo mogli voljeti. Zato ga molimo: Podari mi, Gospodine, ljubav kojom želiš da te ljubim!

Odgovaramo na Božju ljubav kada ljubimo druge, kada u njima prepoznajemo dostojanstvo vlastito ljudskoj osobi, čovjeku stvorenu s besmrtnom dušom i određenom da slavi Boga kroza cijelu vječnost. Ljubiti znači približiti se ranjenu čovjeku na kojeg nailazimo svakog dana na svome životnom putu, zaviti mu rane, pomoći mu i brinuti se za njega u svemu,11 nastojati osobito približiti ga Bogu, jer udaljenost od Boga uvijek je najveće od svih zala, ono što zahtijeva najviše pozornosti, ono najhitnije.

Apostolat je veličanstven znak ljubavi prema Bogu i put prema još većoj ljubavi.

Ljubav se u mnogim prigodama očituje kao zahvalnost. Kada Gospodin, nakon što je izložio pri­ spodobu o dužnicima, upita Šimuna, farizeja: »Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?«,12 služi se glagolom ljubiti u značenju biti zahvalan. Otkriva nam tako bit ljubavi što je ljudi duguju svomu najvećem vjerovniku, Bogu. Etimologija nam također otkriva 11

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

duboki smisao euharistije, koja nije ništa drugo doli zahvaljivanje na ovome daru ljubavi što nam ga ona sama prenosi.

Uzvraćamo na ljubav Božju kada se borimo protiv onoga što nas udaljava od njega. Potrebno je boriti se svakoga dana, makar se radilo o sitnicama, jer uvijek ćemo nailaziti na zaprjeke koje nas žele odvojiti od Boga: karakterne mane, sebičnost, lijenost koja nam priječi dovršiti posao...

Mi ljubimo Boga kada svoj život pretvaramo u neprestanu potragu za njim. Postoji izreka da Bog traži ljude, ali da se zna i sakriti od njih, da bismo ga tražili. Nalazimo ga u poslu, u obitelji, u radostima i u boli... On ište našu privrženost, i ne samo da nam srce puni željom da ga tražimo, nego nas na to neprestano i potiče. Kad bismo barem mogli shvatiti ljubav kojom nas Bog ljubi! Kad bismo poput svetog Ivana mogli reći: »I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj«,13 sve bi nam bilo lakše i jednostavnije.

Sav naš život mora postati ovo: stalna potraga za Isusom, i u dobra vremena i u ona koja se čine lošima, tijekom rada i tijekom odmora, na ulici i usred obitelji. Ovaj pothvat, jedini koji drugim stvarima daje smisao, ne možemo izvesti sami. Obratimo se svetoj Mariji i recimo joj: »Ne napuštaj me, Majko! Daj da tražim tvoga Sina, daj da nađem tvoga Sina, daj da ljubim tvoga Sina… svim svojim bićem! – Spomeni se, Majko, spomeni se.«14 Pouči me da mi on bude prva ljubav, onaj kojega ljubim radi njega samoga, savršeno, bezuvjetno, iznad svih drugih ljubavi.

12

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS A

»Što sam ja tebi, Gospodine, te mi zapovijedaš da te ljubim pa se na mene srdiš i prijetiš mi velikom nevoljom ako to ne činim? Ta zar je mala nevolja već to ako te ne ljubim?«15 1 Mt 10,37–42. – 2 Usp. R. GARRIGOU­LAGRANGE, Las tres edades de la vida interior, Palabra, Madrid 1982., sv. I., str. 538. – 3 Usp. Fil 1,21–23. – 4 Usp. 1 Iv 4,2. – 5 SVETI TOMA AKVINSKI AKVINSKI, De duobos praeceptis caritatis et decem legis praeceptis, Predgovor. – 6 SVETI IVAN OD KRIŽA, Duhovni spjev, 9,6. – 7 Usp. Mt 22,37–38. – 8 Jr 31,3.

– 9 IVAN PAVAO II., Opća audijencija, 27. rujna 1978. – 10 1 Iv 4,19. – 11 Usp. Lk 10,30–37. – 12 Lk 7,42. – 13 1 Iv 4,16. – 14 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Kovačnica, Verbum, Split 2006., 157. – 15 SVETI AUGUSTIN, Ispovijesti, 1,5,5.

13

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

Trinaesta nedjelja kroz godinu.

Ciklus B

2. SMRT I ŽIVOT • Smrt koju moramo izbjegavati i bojati je se.

• Grijeh, smrt duše. Učinci grijeha.

• Cijeniti iznad svega život duše.

I. Ove nam nedjelje liturgija govori o smrti i životu. Prvo nas čitanje1 poučava da smrt nije bila dio Stvoriteljeva nauma. »Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih.« Smrt je posljedica grijeha.2 Isus Krist je prihvatio smrt kao »naravnu nužnost, kao neizbježan dio čovjekove sudbine na zemlji.

Isus Krist je prihvatio smrt (...) da bi pobijedio grijeh«.3 Smrt mori ljudsko srce,4 ali nas tješi spoznaja da Isus »obeskrijepi smrt«.5 Nije sâm događaj ono čega bi se vjernik trebao najviše bojati. Za vjernika je to nužan prijelaz s ovog svijeta k Ocu. Misno Evanđelje govori nam o Isusu koji je ponovno stigao u Kafarnaum,6 gdje ga iščekuje veliko mnoštvo. S posebnom potrebom i vjerom čeka ga Jair, nadstojnik sinagoge, čija je kći na samrti, te neka žena koja već dugo boluje i koja je potrošila sve svoje imanje na liječenje. Oboje ga žarko iščekuju.

Na putu prema Jairovoj kući dogodilo se ozdravljenje te bolesne žene, koja je svu nadu polagala u Krista.

Isus se zaustavio da je utješi. U međuvremenu nadstojniku sinagoge jave: »Kći ti je umrla. Čemu da14

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

lje mučiti učitelja?« Unatoč tome, Isus povede Petra, Jakova i Ivana da budu svjedoci čuda koje se spremao učiniti. Došavši pred Jairovu kuću, začuju buku i one koji su plakali i naricali. Ušavši, reče im Isus: »’Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.’

A oni mu se podsmjehivahu.« Ne shvaćaju da je u Božjim očima grijeh prava, istinska smrt, jer ubija božanski život duše. Zemaljska je smrt vjerniku poput sna iz kojeg će se probuditi – u Bogu. Takvom su je smatrali prvi kršćani. »Nećemo da budete u neznanju«, ohrabrivaše sveti Pavao kršćane iz Soluna, »o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.« 7 Ne možemo biti žalosni poput onih koji ne očekuju ništa nakon ovog života, jer »ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime.«8 Učinit će s nama ono što je učinio Lazaru: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« A kada su učenici pomislili da se radi o običnom, prirodnom snu, Gospodin jasno kaže: »Lazar je umro.«9 Kada dođe smrt, sklopit ćemo oči u ovom životu i probuditi se u istinskom, autentičnom životu, onom koji traje čitavu vječnost. »Večer donese suze, a jutro klicanje«, molimo u pripjevnom psalmu.10 Grijeh je prava smrt jer je užasno razdvajanje – čovjek raskida odnos s Bogom. Pored toga, svako je drugo razdvajanje, ono tijela i duše, lakše i prolazno. »Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.«11 Smrt, koja bijaše »posljednji neprijatelj«,12 naša je saveznica; pretvorila se u posljednji korak do konačnog zagrljaja s našim Ocem, koji nas je oduvi15

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

jek čekao i koji nas je odredio da zauvijek budemo s njim. »Kad misliš na smrt, unatoč svojim grijesima, ne boj se... Jer, On već zna da Ga voliš... i od kakve tvari si sačinjen.

– Ako Ga tražiš, primit će te kao što je otac primio izgubljenog sina. Ali, moraš Ga tražiti!«13 Ti znaš, Gospodine, da te tražim danju i noću.

II. Kaže Isus Jairu: »Nije umrla, nego spava.« »Bila je mrtva ljudima, koji je nisu mogli probuditi, no Bogu je spavala, jer je njezina duša živjela u podložnosti božanskoj moći, a tijelo se odmaralo za uskrsnuće. Odatle je potekao među kršćanima običaj da mrtve, za koje znamo da će ponovno ustati, nazivaju ‘usnulima’.«14 Nije tjelesna smrt apsolutno zlo. »Ne zaboravi, sinko, da za tebe ima na zemlji samo jedno zlo kojega se moraš bojati i izbjegavati ga s milošću Božjom: grijeh.«15 Jer: »Ne imati Boga, smrt je duše.«16 Kada čovjek teško sagriješi, izgubljen je za samoga sebe i za Boga, najveća je to tragedija koja mu se može dogoditi.17 Udaljava se od Boga radikalno, i to zbog smrti božanskog života u njegovoj duši; gubi zasluge stečene tijekom života i sposobnost da stekne nove; ostaje na određeni način u ropstvu đavlu, a naravna sklonost prema krjeposti u njemu se umanjuje. To je toliko ozbiljno jer »svi smrtni grijesi, također i oni počinjeni mišlju, čine ljude ‘djecom gnjeva’ (usp. Ef 2,3) i Božjim neprijateljima«.18 Zahvaljujući vjeri, znamo da jedan jedini grijeh – smrtni ponajprije, ali također i laki grijeh – predstavlja gori 16

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

nered od najveće kataklizme koja bi mogla uništiti cijelu zemlju, jer »dobro milosti jednoga veće je od dobra naravi čitavog svemira«.19 Grijeh ne škodi samo onomu koji ga je počinio, škodi također i obitelji, prijateljima, cijeloj Crkvi, »tako da se može govoriti o zajedništvu grijeha, kojim duša koja se grijehom srozava, sa sobom srozava Crkvu, a u nekom smislu i čitav svijet. Drugim riječima, nema grijeha, pa ni najunutarnjijeg i najtajnovitijeg, da je u potpunosti čin pojedinca i da se isključivo tiče onoga koji ga je počinio. Svaki grijeh ima više ili manje snažnih, više ili manje opasnih posljedica na cijelu crkvenu zajednicu i na svu ljudsku obitelj«.20 Molimo često Gospodina da nam uvijek pred očima bude značenja grijeha i njegova težina, da dušu nikada ne izlažemo opasnosti, da se ne naviknemo promatrati grijeh oko sebe kao nešto nevažno i da se umijemo iskupiti za svoje grijehe i grijehe drugih ljudi. Da Gospodin na kraju našeg života može reći: »Nije umrla, nego spava.« On će nas onda probuditi za život.

III. Isus se nije ni najmanje obazirao na one koji mu se podsmjehivahu, naprotiv, »on ih sve izbaci, uzme sa sobom oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: ‘Talita, kum!’ što znači: ‘Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!’ I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku«.

17

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

Evanđelisti su nam prenijeli i detalj koji pokazuje Isusovu ljudsku narav: »...i reče da djevojci dadnu jesti.« Isus – savršeni Bog i savršeni čovjek – brine se za ono što se tiče ovozemaljskog života, no mnogo više za sve ono što je vezano uz našu vječnu sudbinu. Sveti Jeronim, tumačeći Gospodinove riječi: »Nije mrtva, nego spava«, ističe da su »obje stvari istinite, jer kao da govori: vama je mrtva, a meni – usnula«.21 Ako volimo tjelesni život, koliko tek više trebamo cijeniti život duše!

Kršćanin koji nastoji izbliže pratiti Krista, prezire smrtni grijeh i obično ne čini teške propuste, premda nema apsolutnu sigurnost da je u milosti. To uvjerenje o vlastitoj slabosti pomoći će nam u izbjegavanju grješnih prigoda, čak i onih najudaljenijih. Život duše ima veliku vrijednost! Ta ljubav prema milosnom životu potaknut će nas na revno mrtvljenje osjetila, da se ne pouzdajemo u sebe, ni u svoje veliko iskustvo, ni u naše dugogodišnje nasljedovanje Gospodina...; olakšat će nam da ljubimo redovitu ispovijed i potpunu iskrenost u duhovnom vodstvu.

Da bismo osigurali život duše, moramo se boriti, kloneći se bližih i daljih grješnih prigoda, izbjegavajući situacije na granici između dopuštenog i zabranjenog. Namjerni laki grijesi nanose golemu štetu dušama, koje se ne bore odlučno da ih izbjegnu.

Premda ne zaprječuju milosni život u duši, oslabljuju je, jer otežavaju vršenje krjeposti i umanjuju učinkovitost poticaja Duha Svetoga, te pripravljaju – ako se ne djeluje odlučno – najteže padove.

18

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS B

Zamolimo Djevicu, našu Majku, da nam – više od svih ljudskih dobara, uključujući i sâm tjelesni život – isprosi dar ljubavi za život duše, i da nas potakne na istinsko kajanje zbog naših slabosti i grijeha; da možemo zajedno s psalmistom reći: »Potoci suza potekoše mi iz očiju jer se Zakon tvoj ne čuva.«22 Tjelesna smrt manje je važna od očuvanja i poboljšanja duhovnog života.

Mudr 1,13–15. – 2 Usp. Rim 6,23. – 3 IVAN PAVAO II., Homilija, 28. veljače 1979. – 4 Usp. Heb 2,15. – 5 2 Tim 1,10. – 6 Mk 5,21–43. – 7 1 Sol 4,13. – 8 1 Sol 4,14. – 9 Usp. Iv 11,11ss. – 10 Ps 29,6. – 11 Iv 11,25–26. – 12 1 Kor 15,26. – 13 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, Verbum, Split 2003., 880. – 14 SVETI BEDA ČASNI, Tumačenje Markova Evanđelja. – 15 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Put, Verbum, Split 2010., 386. – 16 SVETI IVAN OD KRIŽA, Duhovni spjev, 2,7. – 17 Usp. A. TANQUEREY, Compendio de teología ascética y mística, Desclée, Madrid 1930., 719–723. – 18 TRIDENTSKI SABOR, 14. sjednica, kan. 5. – 19 SVETI TOMA AKVINSKI AKVINSKI, Teološka suma, 1–2, q. 113, a. 9, ad 2. – 20 IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Reconciliatio et Poenitentia, 2. prosinca 1984., 16. – 21 SVETI JERONIM, u: Catena Aurea, sv. IV., str.

131. – 22 Ps 118,136.

1

19

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

Trinaesta nedjelja kroz godinu.

Ciklus C

3. NE OSVRTATI SE • Zahtjevi Božjeg poziva: predati se Bogu, biti nenavezan, ne postavljati uvjete...

• Kušnje vjernosti.

• Krjeposti koje podupiru naš hod prema Gospodinu.

I. Čitanja na misi pomažu nam u razmatranju o zahtjevima što ih vlastiti poziv nosi sa sobom u služenju Bogu i ljudima. Prvo čitanje1 pokazuje kako je Bog poslao Iliju s Horeba da Elizeja pomaže za Božjeg proroka. Ilija se spustio s brda i zatekao Elizeja kako ore, »prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt«, pokazujući tom gestom da ga Bog želi za svoju službu. Elizej je odgovorio spremno i dokraja, ne ostavljajući iza sebe ništa što bi ga zadržavalo: »Uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso, i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom...« Sveti nam Luka u misnom Evanđelju2 govori o tri osobe koje su odlučile slijediti Gospodina. Prvi je prišao Isusu »dok su išli putom« prema Jeruzalemu i prema Kalvariji. Nakane ovog novog učenika čine se savršenima. »Za tobom ću kamo god ti pošao«, kaže Učitelju. Pred tim izljevom velikodušnosti Gospodin želi jasno pokazati vrstu života koja ga očekuje, bude li ga uistinu slijedio, kako se poslije 20

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

ne bi osjetio prevarenim. Kristovo je poslanje neprestano ići, propovijedati evanđelje i donositi spasenje svima, pri čemu »Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio«. Takav mora biti život onih koji ga slijede: moraju se odreći stvari, a njihova raspoloživost mora biti potpuna.

Drugoga poziva sâm Gospodin, govoreći mu: »Pođi za mnom!« Ovaj mogući učenik, koji je pozvan slijediti Učitelja, želi poslušati poziv, ali ne odmah; čeka bolja vremena jer ga priječi neki obiteljski posao. Ne shvaća da – kada Bog zove – taj je trenutak najbolji, premda naizgled, gledajući ljudskim očima na okolnosti koje okružuju Božji poziv, mogu se pronaći razlozi koji savjetuju odgodu. Bog ima bolji plan za učenika i za one koji će prividno stradati njegovim odlaskom. Bog je od vječnosti sve uredio da taj izbor bude na dobro svima. Raspoloživost onoga koji slijedi Krista mora biti brza, vesela, velikodušna, bezuvjetna.3 Odgađanje našega predanja Isusu, dok on prolazi pokraj nas, može značiti da poslije, kada budemo pokušavali opet ga susresti, to više ne ćemo moći. Gospodin slijedi svoj put.

Ozbiljna je stvar popustiti »napasti odgode« kada nas Krist poziva.4 Bog nas poziva, svakoga od nas u njegovim, posebnim okolnostima. Razmotrimo u današnjoj molitvi odgovaramo li spremno, velikodušno i bezuvjetno na poseban poziv što nam ga je dao Krist.

II. Treći od učenika (samo ga sveti Luka spominje) želi se vratiti da bi se oprostio od svojih. Možda 21

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

želi provesti neko vrijeme, po posljednji put, sa svojom obitelji. Djeluje kao da je stavio »ruku na plug«, odlučan je slijediti Učitelja. Ali Gospodinov je poziv uvijek hitan jer »žetva je velika, ali radnika malo«. Neki usjevi propadnu jer ih nema tko pokupiti. Zadržati se, gledati unatrag, postavljati »ali« predanju...; sve je to jedno te isto. Isus mu kaže: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« Novi posao onoga koji je pozvan jest poput upravljanja palestinskim plugom, kojim je teško upravljati, a još teže po tvrdoj zemlji na obalama Genezaretskoga jezera. Ne smije se osvrtati nakon polaganja ruke na plug; ne smije se okretati nakon Gospodinova poziva. Da bismo bili vjerni i sretni, potrebno je neprestano imati pogled uperen u Krista,5 poput trkača koji nakon početka utrke ne misli na druge stvari, važan mu je samo cilj; poput zemljoradnika koji si odredi točku prema kojoj usmjerava plug. Pogleda li unatrag, brazda će biti iskrivljena.

Ponekad napast da se osvrćemo može proizlaziti iz vlastitih ograničenja, iz okoline koja je u izravnom sukobu s preuzetim obvezama, iz ponašanja osoba koje bi trebale biti uzorima, ali to nisu i kao da žele pokazati kako biti vjeran nije jedna od osnovnih vrijednosti svake osobe. Katkad ova napast može nastati zbog nedostatka vjere, kada nam se svetost učini dalekom unatoč svim našim naporima, unatoč neprestanoj borbi. »Nakon početnog zanosa, započele su nesigurnosti, kolebanja, strahovi. – Zaokuplja te studij, obitelj, ekonomski problemi i naročito misao 22

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

da ne uspijevaš, da možda ne služiš, da ti nedostaje životno iskustvo.

Dajem ti sigurno sredstvo za nadilaženje tih strahova – đavolske napasti ili nedostatka tvoje velikodušnosti! – ‘Prezri ih’, iščupaj iz pamćenja te uspomene. Već je to Učitelj izričito propovijedao prije dvadeset stoljeća? ‘Ne okreći svoj pogled unatrag!’«6 Naprotiv, u takvim situacijama, koje mogu biti ispunjene tugom, moramo gledati Krista koji nam kaže: Budi vjeran, nastavi dalje. I uvijek kada svoj pogled usmjerimo na Kristu, prelazimo velik komad puta. »Nikada ne postoji opravdan razlog da se osvrćemo za sobom (usp. Lk 9,62).«7 »Osvrnuti se«, poučava nas sveti Atanazije, »nije ništa drugo doli žaliti za svjetovnim stvarima i za njima iznova čeznuti.«8 U srce onoga koji nema pogled uprt u Gospodina ulazi mlakost; to je stoga jer nismo ispunili srce Bogom i dobrima koja su vlastita našem zvanju.

Osvrtanje na ono što smo ostavili, na ono što je moglo biti, osvrtanje s nostalgijom ili tugom, u mnogo slučajeva može izazvati sudar s kakvim kamenom i lomljenje pluga ili – u najmanju ruku – do toga da brazda, povjereni nam zadatak, ispadne krivo... A kad je u pitanju nadnaravni zadatak na koji nas Gospodin sve poziva, ono što je na kocki jesu duše.

Jedino što bismo htjeli jest promatrati Krista i sve što je plemenito u njemu. Zbog toga možemo reći u skladu s današnjim pripjevnim psalmom: »Jahve mi je baština i kalež. (...) Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu u radosti pred licem svojim, sebi zde23

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

sna blaženstvo vječno.«9 »Staza u život«, to je vlastiti životni poziv, kojega moramo promatrati s ljubavlju i zahvalnosti.

III. Sveti je Duh želio – preko svetoga Luke – nama ukazati na riječi upućene onim trima učenicima, kako bismo ih primijenili na poziv koji smo primili od Boga. Čovjek se određuje u skladu s vlastitim zvanjem.

Svaki je čovjek ono za što ga je Bog stvorio, i ljudski život nema drugi smisao, nego upoznati i slobodno izvršavati Božju volju. »Čovjek se ostvaruje ili se gubi, ovisno o tome kako u svome životu ispunjava konkretan plan koji za njega ima Bog.«10 Svi imamo određeno zvanje, to jest primili smo poziv da upoznamo Boga, da ga priznamo izvorom života, primili smo poziv da uđemo u božansku prisnost, u osobni odnos s njim, u molitvu; poziv da Krista stavimo u središte svoje egzistencije, da ga slijedimo, da odluke donosimo imajući uvijek na umu njegovu volju; poziv da gledamo druge ljude kao osobe i kao Božju djecu i da – radi toga – na radikalan način nadvladamo sebičnost, da bismo živjeli u bratstvu i da ostvarimo plodonosan apostolat, pomažući drugima da upoznaju Boga. Primili smo poziv: shvatiti kako se to mora ostvariti za vrijeme našega života, u skladu s osobnim okolnostima, u koje nas je Bog smjestio, i u skladu s poslanjem za kojega smo osobno odgovorni.11 Vjernost vlastitom životnom zvanju uključuje odgovaranje na pozive koje nam Bog upućuje tijekom života. Obično se radi o vjernosti u 24

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C

svagdašnjim malim stvarima, o ljubavi prema Bogu na poslu, u radostima i mukama koje nosi svačiji život, o odlučnom odbacivanju onoga što bi na neki način značilo gledati onamo gdje ne možemo naći Krista. Vjernost se oslanja na niz osnovnih krjeposti bez kojih bi bilo teško ili nemoguće slijediti Učitelja: poniznost da priznamo kako – poput onoga golemog kipa u Knjizi proroka Danijela12 – imamo noge od gline; razboritost i iskrenost, koje su posljedice poniznosti; milosrđe i bratstvo, koje nam priječe da se zatvorimo sami u sebe; duh mrtvljenja koji dovodi do umjerenosti, do trezvenosti, do borbe protiv traženja udobnosti i luksuza, da ne tražimo naknadu koja će na kraju biti gorka jer nas udaljava od Gospodina; duh molitve koji nas osposobljava da se prema Gospodinu odnosimo kao prema prijatelju, kao prema svom najboljem prijatelju. »Onaj tko ne prestane hodati i ići dalje«, poučava nas sveta Terezija, »makar kasnio, stiže. Čini mi se da izgubiti put ne znači ništa drugo doli napustiti molitvu.«13 Recimo Gospodinu da želimo biti vjerni, da ne želimo ništa drugo u životu doli – slijediti ga izbliza i u dobrim i u lošim trenutcima. On je os oko koje se vrti naš život, on je središte prema kojem se upravljeni svi naši postupci. Gospodine, bez tebe naš bi život bio slomljen i izgubljen.

Utecimo se po završetku naše molitve najvjernijoj Djevici, našoj Majci, svetoj Mariji.

1 Kr 19,16;19,21. – 2 Lk 9,57–62. – 3 Usp. F. FERNÁNDEZ CARVAJAL, El Evangelio de San Lucas, Palabra, Madrid 1988. – 4 Usp. F. SUÁREZ, La Virgen Nuestra Señora, Rialp, Madrid 1984., str. 70–71. – 5 Usp. Heb 12,2. – 6 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, 133. – 7 SVETI JOSE-

25

TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU. CIKLUS C MARÍA ESCRIVÁ, Susret s Kristom, UPT, Đakovo 2005., 160. – 8 SVETI ATANAZIJE, Život svetog Antuna Pustinjaka, 3. – 9 Ps 15,11. – 10 J. L. ILLANES, Mundo y santidad, Rialp, Madrid 1984., str. 108. – 11 Usp. na nav. mj., str. 110. – 12 Dn 2,33. – 13 SVETA TEREZIJA AVILSKA, Moj život, 19,12.

26

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Ponedjeljak

4. VRIJEDNOST JEDNOG PRAVEDNIKA • Zbog deset pravednika Bog bi oprostio tisućama stanovnika dvaju gradova.

• Naše učešće u beskrajnim Kristovim zaslugama.

• »Kao svjetlila u svijetu«.

I. Sveto nam pismo prikazuje Abrahama, našega praoca u vjeri, kao pravedna čovjeka zbog kojega se Bog razveselio na poseban način i kojemu je povjerio obećanja o otkupljenju ljudskog roda. Poslanica Hebrejima s uzbuđenjem govori o ovom svetome patrijarhu i o svim pravednicima iz Staroga zavjeta koji su umrli, ne zadobivši obećanjâ, »već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili«,1 ispunjeni radošću. »Usporedba je to«, navodi sveti Ivan Zlatousti, »uzeta od pomoraca koji, kad izdaleka spaze gradove u koje su se uputili, iako još nisu u luci, uzbuđeno ih pozdravljaju.«2 Premda na ovome svijetu nisu primili obećano otkupljenje, niti su imali udjela u sjedinjenju što ga mi možemo imati s Jedinorođenim Sinom Božjim, Jahve se prema njima ponio kao prema bliskim prijateljima i vjerovao im u potpunosti; zbog njihove je vjere i vjernosti često puta zanemario grijehe drugih. Mnogi su se ljudi spasili jer su bili prijatelji ovih Božjih prijatelja. Kad je Bog odlučio uništiti Sodo27

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

mu i Gomoru zbog silnih grijeha njihovih, rekao je to Abrahamu,3 a ovaj se sažalio nad tim narodom. »Nato se Abraham primače bliže i reče: ‘Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?’«, rekao mu je ispunjen vjerom. A Bog mu je odgovorio: »Ako nađem u gradu Sodomi pedeset nevinih, zbog njih ću poštedjeti cijelo mjesto.« Ali nije pronađeno pedeset pravednika. Abraham je morao sniziti broj pravednika: »Da slučajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?« I Gospodin mu odgovori: »Neću ga uništiti ako ih ondje nađem četrdeset i pet.« Ali ni toliko ih nije bilo. Abraham je nastavio zauzimati se kod Boga: »A ako ih se ondje možda nađe samo četrdeset... trideset... dvadeset?« Na kraju nije u onome gradu nađeno ni desetero nevinih. Na posljednju je Abrahamovu molbu Bog rekao: »Neću ga uništiti zbog njih deset.« Iz ljubavi za desetero nevinih, Bog bi bio oprostio cijelome mjestu! Tolika je vrijednost svetih duša u očima Gospodnjim! Toliko je daleko spreman ići zbog njih! Često se u Svetome pismu govori o solidarnosti u zlu, u smislu da grijeh može naškoditi cijeloj zajednici.4 Ali Abraham preokreće uvjete: moli Boga da, budući da toliko cijeni pravednost svetaca, oni budu uzrok blagoslivljanja svih, iako su mnogi grješnici. I Bog prihvaća ovaj patrijarhov pristup.

Danas možemo razmatrati o Božjoj radosti i veselju kad nastojimo njemu biti vjerni, i o vrijednosti koju mogu imati naša djela kada ih činimo za Boga, 28

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

premda bila i najskrivenija, ona za koja se čini da ih nitko ne vidi i koja možda naizvan nemaju nadnaravnu vrijednost. Bog pridaje veliku važnost djelima onih koji se trude oko svetosti. Bog se raduje svetcima; i zbog njih izlijeva svoje milosrđe i oproštenje na druge ljude, koji to sami po sebi ne zaslužuju. To je otajstvo čudesno, ali stvarno, da Bog uživa u osobama koje hode ka svetosti.

II. S Isusom Kristom ispunit će se ono što je bilo naviješteno: smrću samo jednoga moći će se spasiti svi.5 Otajstvo ljudske solidarnosti u Kristu dostiže neočekivanu potpunost. Ništa nije niti će ikad biti, a razmjeri toga beskrajni su, toliko drago Bogu kao prinošenje – žrtvovanje života – koje je Isus učinio za spasenje svih, i koje je kulminiralo na Kalvariji. »Da bi se dogodio na zemlji, u ljudskoj duši, čin Božje ljubavi neizmjerne vrijednosti, bilo je potrebno da ta ljudska duša bude duša božanske osobe. Takva je bila duša Riječi koja je postala tijelom; njegov čin ljubavi u božanskoj je osobi Riječi stekao neizmjernu vrijednost i tako ispunio zadovoljštinu i stekao neizmjerne zasluge.«6 Sveti Toma Akvinski naučava da je Isus Krist prikazao Bogu više nego dovoljnu naknadu za uvrjedu koju mu je nanio sav ljudski rod. To se i ostvarilo: po veličini ljubavi kojom je podnio patnju; po dostojanstvu života što ga je prikazao kao zadovoljštinu za sve, jer bio je to život Bogočovjeka; po ogromnoj patnji koju je podnio...7 »Veće je bilo dobročinstvo Krista koji je patio, nego zloća onih koji su ga razape29

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

li. Zbog toga je mogao Krist svojom mukom iskupiti više nego što su mogli nanijeti uvrjedu oni koji su ga razapeli i tako usmrtili. Do te je mjere bilo tako da je Kristova muka bila dovoljna i preobilna za grijehe onih koji su ga razapeli«8 i za grijehe svih ljudi svih vremena, kako one osobne tako i istočne grijehe svih duša, »kao da neki liječnik stvori lijek kojim se mogu izliječiti sve bolesti, čak i one koje će tek nastati«.9 Isus Krist je dao potpunu zadovoljštinu vječnoj Očevoj ljubavi.10 Tako oduvijek naučava Crkva.11 Ljubav Krista koji umire za nas na križu zadovoljila je Boga više nego što su mu mogli biti neugodni grijesi svih ljudi zajedno. Kako budemo izjednačavali vlastitu volju s Gospodinovom, preuzimat ćemo Kristove zasluge. Pružamo zadovoljštinu Bogu usvajajući ljubav i zasluge njegova Sina! Na tome se temelji neuporediva vrijednost koju samo jedan sveti čovjek predstavlja Bogu. Iako se mnogobrojni grijesi čine svaki dan, prisutan je također velik broj duša koje, usprkos svojim mukama, žele zahvaliti Bogu svom svojom snagom!

Nije važno ako naš život nema veliki izvanjski odjek; ono što je važno naša je odluka da budemo vjerni, da pretvorimo sve dane života u žrtvu Bogu.

Onaj tko zna gledati u svoga Boga Oca, koji se prema njemu odnosi s povjerenjem i prijateljstvom Abrahamovim, ne će pasti u pesimizam, čak i ako stalni napor u služenju Gospodinu ne donese izvanjske rezultate kojima bi se mogao razmetati. Silno je lukavstvo đavla kad pokušava ispuniti dušu pesimizmom zbog naizvan slabih rezultata, a Gospodin je, napro30

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

tiv, zadovoljan – katkad i veoma zadovoljan – svakodnevnom borbom, uvijek novim započinjanjem! »Nam, et si ambulavero in medio umbrae mortis non timebo mala – kad bih i dolinom smrti morao proći, zla se ne bojim. Ni moje slabosti ni napasti neprijatelja ne trebaju me brinuti, quoniam tu mecum es – jer Gospodin je sa mnom.«12 Uvijek si prisutan u mome životu, Gospodine.

III. »Neću ga uništiti zbog njih deset.« Bilo bi dovoljno desetero nevinih! Svete osobe obilno nadoknađuju za sve zločine, zlostavljanja, zavist, nevjernost, izdaje, nepravde, sebičnost... svih građana nekog velikog grada. Ako smo ujedinjeni s otkupljujućom žrtvom Isusa Krista, Bog će s posebnom naklonošću promatrati našu obitelj, prijatelje, poznanike... koji su skrenuli s pravoga puta zbog neznanja, pogrješke ili slabosti, ili zato što nisu primili milost koju smo mi primili. Koliko ćemo se puta prijateljski i ljubazno pogađati s Isusom, kao što se Abraham pogađao s Jahvom! Pogledaj, Gospodine – reći ćemo mu – ova je osoba bolja nego što to iskazuje, želi dobro... Pomozi joj! A Isus, koji dobro poznaje stvarnost, svojom će je milošću dotaknuti iz obzira prema našem prijateljstvu s njim.

Bog pridaje posebnu pozornost molbama onih koji su njegovi u svijetu: molitvi djece, koja se mole srcem u kojemu nema zlobe, te onih koji postaju poput njih; vapajima bolesnika, koje približava svomu Srcu; nas koji smo mu bezbroj puta ponovili da nemamo druge volje osim njegove, koji mu želimo 31

VRIJEME KROZ GODINU. TJEDAN XIII. PONEDJELJAK

služiti usred svojih svakodnevnih zadaća. Istinski podupiru svijet oni koji nastoje biti sjedinjeni s Kristom. A to se jedinstvo obično ne očituje u izvanjskim djelima koja privlače pozornost. »Neusporedivo su brojniji događaji čija društvena važnost ostaje zasada skrivena; neizmjerno je mnoštvo duša koje su cijeli svoj život provele žrtvujući se u anonimnosti svoga doma, tvornice, ureda; koje su se razdale u zajednici koja se moli u klauzuri; koje su se žrtvovale svakodnevnim mučeništvom bolesti. Kada sve bude predočeno javnosti i kada Krist ponovno dođe, svi će vidjeti odlučnu ulogu koju su odigrale – unatoč suprotnu prividu – u razvoju povijesti svijeta. Bit će to isto tako razlog veselju blaženicima, koji će u tome naći motiv vječnog slavljenja Boga triput svetoga.«13 Sveti Pavao poručuje prvim kršćanima da svijetle »kao svjetlila u svijetu«,14 rasvjetljujući sve ljude svjetlošću Kristovom. Bog s neba promatra zemlju i raduje se osobama koje žive svakodnevni, normalni život, ali koje su svjesne dostojanstva svoga kršćanskog poziva. Gospodin se veseli, promatrajući naš rad, gotovo uvijek neznatan i neprimjetan, dokle god nastojimo biti vjerni.

Heb 11,13. – 2 SVETI IVAN ZLATOUSTI, Homilije na Poslanicu Hebrejima, 2,3. – 3 Prvo čitanje sv. mise, godina I.; Post 18,16–33. – 4 Usp. Jš 7,16–26. – 5 Iz 53,1ss. – 6 R. GARRIGOU­LAGRANGE, El Salvador y su amor por nosotros, Rialp, Madrid 1972., str. 297. – 7 Usp. SVETI TOMA AKVINSKI, Teološka suma, 3, q. 48, a. 2. – 8 Na nav. mj. – 9 Na nav. mj., q. 49, a. 1. – 10 Usp. IVAN PAVAO II., Enciklika Redemptor hominis, 4. ožujka 1979., 10. – 11 Usp. TRIDENTSKI SABOR, 6. sjednica, kan. 7.; usp. PIO XII., Enciklika Humani generis, 12. kolovoza 1950., Denz. 2318, 3891. – 12 SVETI JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Kovačnica, 194. – 13 IVAN PAVAO II., Homilija, 11. veljače 1981. – 14 Fil 2,15.

1

32

SADRŽAJ

RIJEČ IZDAVAČA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Trinaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 1. LJUBAV PREMA BOGU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 • Bog jedini zaslužuje biti ljubljen na apsolutan i bezuvjetan način. Kad se Boga ljubi iznad svega, iznad svake druge ljubavi, ispravni se ljudski osjećaji uzvisuju i oplemenjuju.

• Nema granice ni mjere u ljubavi prema Bogu.

• Očitovanja ljubavi prema Bogu.

Trinaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 2. SMRT I ŽIVOT. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 • Smrt koju moramo izbjegavati i bojati je se.

• Grijeh, smrt duše. Učinci grijeha.

• Cijeniti iznad svega život duše.

Trinaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 3. NE OSVRTATI SE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 • Zahtjevi Božjeg poziva: predati se Bogu, biti nenavezan, ne postavljati uvjete...

• Kušnje vjernosti.

• Krjeposti koje podupiru naš hod prema Gospodinu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Ponedjeljak 4. VRIJEDNOST JEDNOG PRAVEDNIKA . . . . . . . . . . . . . . 27 • Zbog deset pravednika Bog bi oprostio tisućama stanovnika dvaju gradova.

• Naše učešće u beskrajnim Kristovim zaslugama.

• »Kao svjetlila u svijetu«.

347

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Utorak 5. BOŽJA ŠUTNJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 • Gospodin uvijek čuje one koji se njemu utječu.

• Pouzdanje u Boga.

• Kada se čini da Bog šuti.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Srijeda 6. IZGUBLJENA PRIGODA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 • Gospodin se ponekad objavljuje na drukčiji način od očekivanoga.

• Nenavezanost da bismo vidjeli Isusa i vršili njegovu volju kada se ne poklapa s našom.

• S vjerom promatrati ljudski gledano nepovoljne okolnosti i u njima otkriti Gospodina.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Četvrtak 7. BESKRAJNA VRIJEDNOST SVETE MISE . . . . . . . . . . . . 46 • Izakovo žrtvovanje, slika i pralik Kristove žrtve na Kalvariji. Beskrajna vrijednost svete mise.

• Klanjanje i zahvaljivanje.

• Pokajanje i zadovoljština za naše grijehe, prošnja za sve što trebamo.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Petak 8. SVAKODNEVNA MRTVLJENJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 • Mrtvljenja se rađaju iz ljubavi i ujedno ljubav hrane.

• Mrtvljenja kojima pomažemo drugima i činimo im život ugodnijim; male svakodnevne protivštine; duh žrtvovanja u ispunjavanju obveza.

• Ostala mrtvljenja. Duh mrtvljenja.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIII. Subota 9. NOVO VINO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 • Pripraviti dušu da primi božanski dar milosti; »nove mješine«.

• Kajanje obnavlja i pripravlja za primanje novih milosti.

• Sakrament pokore, sveta ispovijed, sredstvo rasta u nutarnjem životu.

348

SADRŽAJ

Četrnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 10. OLAKŠATI DRUGIMA NJIHOV TERET . . . . . . . . . . . . 65 • Kristov primjer.

• Biti suosjećajni i milosrdni. Teret grijeha i neznanja.

• Utjecati se Kristu u najtežim časovima života.

Naučiti od Blažene Djevice Marije kako ne misliti na sebe. Četrnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 11. DOSTA TI JE MOJA MILOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 • Gospodin nam pruža svoju pomoć kako bismo nadišli zaprjeke, napasti i poteškoće.

• »Ako hoćeš, možeš.« • Sredstva protiv napasti. Četrnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 12. POPUT RIJEKE MIRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 • Gospodin dolazi mir dati nemirnom svijetu.

• Nasilje i nemir svoje korijene imaju u srcima ljudi. Posljedice su to grijeha.

• Mir u duši počinje s priznavanjem onoga što nas dijeli od Boga, s dubokim kajanjem.

Promicatelji mira u svijetu, počevši s najbližim osobama.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Ponedjeljak 13. SUSRESTI KRISTA U CRKVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 • Nije moguće voljeti, slijediti ili slušati Krista, a ne voljeti, ne slijediti ili ne slušati Crkvu.

• U Crkvi imamo udio u Kristovu životu.

• Vjera, nada i ljubav prema Crkvi.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Utorak 14. ASKETSKA BORBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 • Mnoge se borbe svakoga dana odvijaju u čovjekovu srcu. Neprestana Gospodinova pomoć.

• Da bismo slijedili Krista, potreban je svakodnevan trud, radostan i ponizan.

• Početi iznova mnogo puta. Utjecati se našoj Majci, Djevici Mariji.

349

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Srijeda 15. IDITE K JOSIPU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 • Josip, sin Jakovljev, pralik svetog Josipa, Marijinog djevičanskog zaručnika.

• Sveti Josip, svetac­zaštitnik cijele Crkve i svakoga od nas. Utjecati se njemu u potrebama.

• Ite ad Ioseph... Idite k Josipu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Četvrtak 16. NADNARAVNO POSLANJE CRKVE. . . . . . . . . . . . . . 103 • Crkva naviješta poruku Kristovu i nastavlja činiti njegovo djelo u svijetu.

• Poslanje Crkve nadnaravnog je reda, ali ona nije ravnodušna prema zadaćama koje se tiču ljudskoga dostojanstva.

• Kršćani očituju svoje jedinstvo života, promičući djela pravednosti i milosrđa.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Petak 17. RAZBORITI I JEDNOSTAVNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 • Gospodin, primjer ovih dviju krjeposti, koje se međusobno usavršavaju.

• Tražiti savjet.

• Lažna razboritost.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XIV. Subota 18. LJUBAV PREMA ISTINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 • Govoriti o Bogu i njegovu nauku – jasno i odlučno, bez straha.

• Djelovati prema savjesti. Iskrenost sa samim sobom.

• Uvijek govoriti istinu: u onom što je važno i u onom što je naizgled nevažno.

Petnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 19. PRISPODOBA O SIJAČU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 • Sjeme i put. Nedostatak nutarnje sabranosti priječi sjedinjenje s Bogom.

• Kamenjar i trnje. Potreba žrtve i nenavezanosti u nadnaravnom životu.

• Surađivati s milošću. Donositi plod.

350

SADRŽAJ

Petnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 20. LJUBAV I POŠTOVANJE PREMA SVEĆENIŠTVU. . . 129 • Identitet i poslanje svećenika.

• Djelitelj božanskog blaga. Dostojanstvo svećenika.

• Pomoć koju mu možemo pružiti. Molitva.

Poštovanje prema svećeničkom staležu.

Petnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 21. DOBRI SAMARIJANAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 • Naš je bližnji onaj koji nam je u blizini i treba pomoć. Približiti ga vjeri – prvi znak ljubavi.

• Grijesi propusta u ljubavi. Isus, objekt naše ljubavi.

• Konkretna i učinkovita ljubav. Naše interesi, želje, zahtjevi... trebaju biti iza potreba drugih.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Ponedjeljak 22. RODITELJI I ZVANJE NJIHOVE DJECE. . . . . . . . . . . . 143 • Potpuna sloboda u nasljedovanju Krista.

Duhovni je poziv ogromna čast.

• Ostaviti roditelje, kada za to dođe pravo vrijeme, zakon je života.

• Željeti najbolje za svoju djecu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Utorak 23. BOL ZBOG GRIJEHA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 • Unatoč mnogim čudima koje je Gospodin izveo u njima, neki se gradovi nisu obratili.

Isus prolazi i pokraj nas.

• Plodovi koje u duši donosi kajanje.

• Moliti za dar skrušenosti. Djela pokore.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Srijeda 24. BOG, NAŠ OTAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155 • Bog je uvijek uz nas.

• Nasljedovati Isusa – da budemo dobri sinovi Boga Oca. • Božansko nas sinovstvo dovodi do poistovjećenja s Kristom.

351

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Četvrtak 25. GOSPODINOV JE JARAM LAGAN . . . . . . . . . . . . . . . 162 • Isus Krist nas oslobađa od preteškog tereta.

• Moramo računati na teret boli, protivština i zaprjeka.

• Srčanost, jakost i radost u suočavanju sa svim što nam je nepovoljno ili manje ugodno, s onim što se suprotstavlja našim planovima ili izaziva poteškoće i bol. Bježati od malodušnosti.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Petak 26. GOSPODINOVA PASHA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 • Židovska Pasha.

• Isusova Posljednja večera s učenicima. Istinski pashalni jaganjac.

• Sveta misa, središte unutarnjeg života.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XV. Subota 27. ON NE LOMI NAPUKNUTU TRSKU . . . . . . . . . . . . . 175 • Blagost i milosrđe Kristovo.

• Isus nikoga ne otpisuje. Pomaže nam iako smo zgriješili.

• Naše ponašanje prema drugima mora biti ispunjeno suosjećanjem, razumijevanjem i milosrđem. Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 28. KUKOLJ LOŠEG NAUKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 • Aktualnost prispodobe o kukolju.

• Pružiti dobar nauk, zadaća svih. Upotrebljavati sredstva koja su nam dostupna.

• Istrijebiti kukolj obiljem dobrog sjemena. Ne propustiti nijednu priliku. Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 29. U VRIJEME ODMORA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 • Posvetiti iscrpljenost.

• Odmor kršćanina.

• Kršćanski blagdani.

352

SADRŽAJ

Šesnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 30. MARTIN RAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194 • U Betaniji su Gospodina lijepo primali i služili mu. Prijateljstvo s Isusom.

• Raditi, imajući na umu da je Bog s nama. Božja prisutnost u radu.

• Rad i molitva.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Ponedjeljak 31. VJERA I ČUDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200 • Potrebno je imati dobru volju i raspoloživost za primanje Isusove poruke.

• Htjeti upoznati istinu.

• Očistiti srce da bi se jasno vidjelo. Prihvatiti pomoć u trenutcima tame.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Utorak 32. NOVA ISUSOVA OBITELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 • Naše sjedinjenje s Kristom jače je od bilo kojeg ljudskog odnosa. Veze među onima koji slijede Gospodina na istom putu prisnije su od krvnih veza.

• Moramo biti nenavezani i slobodni da bismo ustrajali u svom pozivu.

• Marija, majka nove Isusove obitelji, Crkve, također je majka svakoga od nas.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Srijeda 33. LJUDSKE KRJEPOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 • Ljudske krjeposti tvore temelj nadnaravnih.

• U Isusu Kristu sve krjeposti imaju svoju puninu.

• Nužnost ljudskih krjeposti u apostolatu.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Četvrtak 34. ISPUCANI BUNARI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 • Grijeh je najveća obmana u koju čovjek može upasti, jedino i pravo zlo.

• Posljedice grijeha.

• Borba protiv lakih grijeha. Ljubav prema svetoj ispovijedi.

353

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Petak 35. KRJEPOST UMJERENOSTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 • Dostojanstvo tijela i svega stvorenoga.

Nužnost ove krjeposti.

• Čovjek je više čovjek zahvaljujući umjerenosti, koja mu omogućuje potpuno ostvarenje.

Nenavezanost na dobra. Pružati primjer.

• Neki primjeri umjerenosti.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVI. Subota 36. NOVI SAVEZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 230 • Sinajski savez i Novi savez s Bogom – u Kristu na križu.

• Obnavljanje saveza: sveta misa.

• Ljubiti Žrtvu na oltaru.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 37. VELIKA MREŽA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 • Mreža je slika Crkve, u kojoj ima i pravednika i grješnika.

• Crkvi pripadaju njezina grijehom okaljana djeca, ali ne i njihove prljavštine. Ne smijemo dopustiti da se naša Majka osuđuje zbog onoga što ona nije: zbog grijeha onih koji nisu bili vjerni kršćanskom pozivu.

• Plodovi svetosti.

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu.Ciklus B 38. BITI VJERAN U MALOME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 • Isus nam uvijek pomaže u različitim životnim situacijama i uči nas posvećivati sadašnju stvarnost.

• U ispunjavanju svojih obveza nalazimo mjesto, sredstva i način kako biti vjerni Gospodinu.

Vrijednost malih stvari.

• Bog traži od nas svakoga dana ono što je u našoj moći. Odgovoriti na Božji poziv u onome što je naizgled nevažno.

354

SADRŽAJ

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 39. NAUČITI MOLITI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 • Osjećaj našeg božanskog sinovstva mora uvijek biti prisutan u našoj molitvi.

• Moliti za nadnaravna dobra; moliti i za materijalna dobra ako nam pomažu ljubiti Boga.

• Abrahamova molitva.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Ponedjeljak 40. KVASAC U TIJESTU. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 • Kršćani su – poput kvasca u tijestu – pozvani promijeniti svijet iznutra.

• Uzorni.

• Sjedinjenje s Kristom da bismo bili apostoli.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Utorak 41. BOŽJI PRIJATELJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 • Prijateljstvo s Isusom.

• Isus Krist, uzor svakog istinskog prijateljstva.

• Graditi srdačno i vedro prijateljstvo s onima s kojima se družimo. Apostolat i prijateljstvo.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Srijeda 42. BLAGO I DRAGOCJENI BISER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 267 • Zvanje – Božji poziv – beskrajna vrijednost, veoma poseban znak Božje ljubavi.

• Bog prolazi kraj svake osobe, u točno određenim okolnostima: dob, posao... Prolazi i poziva.

• Velikodušnost pred Božjim pozivom.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Četvrtak 43. ISUS U SVETOHRANIŠTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273 • Bog je među nama.

• Kristova prisutnost u svetohraništu.

• Štovanje i pobožnost Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Himan Adoro te devote.

355

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Petak 44. BEZ LJUDSKIH OBZIRA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279 • Hrabrost u nasljedovanju Krista, bez obzira na okruženje i okolnosti.

• Krjepost jakosti uključuje i pobjedu nad ljudskim obzirima.

• Mnogima je potrebno jasno svjedočanstvo da smo kršćani. Pružati primjer.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVII. Subota 45. ZNATI ŠUTJETI I ZNATI GOVORITI . . . . . . . . . . . . . . 285 • Isusova šutnja.

• Govoriti kada je potrebno, s ljubavlju i srčano.

Kloniti se grješne šutnje.

• Hrabrost i jakost u svakodnevnom životu. Živjeti u skladu s vjerom i sa zvanjem kojeg smo primili.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus A 46. MESIJANSKA DOBRA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291 • Umnažanje kruha. Isus se brine za one koji ga slijede.

• Ovo je čudo, između ostalog, i pralik svete euharistije, u kojoj nam se Gospodin nudi kao hrana.

• Tražiti Gospodina u pričesti, kao oni koji su sve zapostavili samo da njega ne izgube.

Pripraviti se za svaku pričest kao da je jedina u našem životu.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus B 47. HRANA NOVOG ŽIVOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 • Mana – simbol i pralik svete euharistije, koja je istinska hrana duše.

• »Kruh života«.

• U svakoj pričesti daje nam se sâm Krist.

Njegova prisutnost u duši.

Osamnaesta nedjelja kroz godinu. Ciklus C 48. BITI BOGAT U GOSPODINU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305 • Samo Gospodin može ispuniti naše srce.

356

SADRŽAJ

• Naš je život kratak, vremenski veoma ograničen: preko plemenitih stvari u životu trebamo osvojiti nebo.

• Dobro iskoristiti vrijeme za osobni razgovor s Bogom. Nenavezanost.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Ponedjeljak 49. KRŠĆANSKI OPTIMIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 • Biti realist u odnosu na nadnaravno znači uvijek računati na Gospodinovu milost.

• Kršanski je optimizam posljedica vjere.

• Optimizam – utemeljen također i na općinstvu svetih.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Utorak 50. LJUDI VJERE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 • Vjera u Krista. S njim – možemo sve, bez njega – ne možemo napraviti ni koraka.

• Kada se vjera smanji, poteškoće narastu.

• Isus uvijek pomaže.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Srijeda 51. KRJEPOST PONIZNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323 • Poniznost žene Kanaanke.

• Poniznost je djelatna, učinkovita.

• Put poniznosti.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Četvrtak 52. TI SI KRIST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 • »Ti si Krist – Pomazanik – Sin Boga živoga!« Ovako ispovijedati Kristovo božanstvo.

• Krist, pravi Bog i pravi čovjek.

• Krist: »Put i Istina i Život«.

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Petak 53. LJUBAV I KRIŽ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335 • Najveće očitovanje ljubavi.

• Smisao i plodovi patnje.

• Mrtvljenja koja dragovoljno činimo.

357

SADRŽAJ

Vrijeme kroz godinu. Tjedan XVIII. Subota 54. MOĆ VJERE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 • Vjera kadra premještati planine. Svakog se dana u Crkvi događaju najveća čuda.

• Što su veće poteškoće, to je veća milost.

• Vjera s djelima.

358

PREPORUČUJEMO

Svezak I. DOŠAŠĆE – BOŽIĆNO VRIJEME – BOGOJAVLJENJE 327 str. Tvrdi uvez.

Svezak II. KORIZMA – VELIKI TJEDAN 310 str. Tvrdi uvez.

Svezak IV. VRIJEME KROZ GODINU (1) TJEDAN I.–VI. 370 str. Tvrdi uvez.

Svezak III. USKRS – VAZMENO VRIJEME 342 str. Tvrdi uvez.

Svezak V. VRIJEME KROZ GODINU (2) TJEDAN VII.–XII. 388 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o.

Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340­260, fax: 021/340­270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Grafički zavod Hrvatske Tiskano u lipnju 2015.

..........................................................................................................................

U šestomu svesku meditacija Razgovarati s Bogom čitatelja se vodi kroz tjedne XIII.–XVIII. liturgijskoga vremena kroz godinu koje, ovisno o godini, obuhvaća ukupno 33 ili 34 nedjelje, a započinje ponedjeljkom nakon nedjelje Krštenja Gospodinova. Za svaku od 6 nedjelja donesene su tri različite meditacije koje slijede tri ciklusa crkvene godine: A, B i C. U meditacijama nam se Gospodinov život i njegov nauk približavaju na iznimno živ i poticajan način, kroz brojne teme koje čine dio svakoga vjerničkog hoda i napredovanja u duhovnome životu.

Razgovarati s Bogom nije namijenjeno samo posebnim ljudima. Bog očekuje ljubav od svih, budući da smo svi Božja djeca, pozvana obraćati se Bogu kao Ocu. Francisco Fernández-Carvajal ovom knjigom dao je izvanrednu potporu osobnoj molitvi: zbirku razmatranja koja imaju ishodište u dnevnom misnom čitanju, tj. u biblijskim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta, a obiluju navodima iz kršćanske predaje, prije svega iz djela crkvenih otaca, te navodima duhovnih klasika i poznatih suvremenih duhovnih pisaca. Osim toga, pisac obilno citira dokumente Drugoga vatikanskog sabora i papinske tekstove – ponajviše one Ivana Pavla II. Jasnim i pristupačnim jezikom, ovaj niz meditacija namijenjen je svim kršćanima i prati njihov unutarnji put običnih ljudi, vjernika laika, koji žive u različitim životnim okolnostima.

ISBN 978-953-235-445-4

VERBUM 95 kn

www.verbum.hr