Youcat - Katekizam za mlade by VERBUM d.o.o.

H R VAT S K I

YOUCAT Katekizam KatoliÄ?ke Crkve za mlade

hrvatski

K AT E K I Z A M K AT O L IÄ&#x152; K E C R K V E Z A ML A DE

S predgovorom pape Benedikta XVI.

VERBUM

Naslov njemačkoga izvornika: YOUCAT deutsch Jugendkatechismus der Katholischen Kirche © 2011 Pattloch Verlag GmbH & Co. KG, München Copyright © za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2011. Sva prava pridržana.

Nihil obstat, 3. ožujka 2010. Imprimatur Austrijske biskupske konferencije s pristankom Njemačke biskupske konferencije od 29. studenoga 2010. i Švicarske biskupske konferencije od 6. prosinca 2010. uz prethodno odobrenje Kongregacije za nauk vjere, Kongregacije za klerike i Papinskoga vijeća za laike. Hrvatsko izdanje objavljuje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Uputa za uporabu Katekizam za mlade na jeziku prikladnu mladima obrađuje cjelinu katoličke vjere, kako je predstavljena u Katekizmu Katoličke Crkve (KKC, 1994. g.), ali ne toliko iscrpno kao tamo. Djelo je priređeno u obliku pitanja i odgovora te u brojevima priključenima svakom odgovoru upućuje na daljnje i iscrpnije izlaganje u KKC. U daljnjemu tumačenju želi se mladima pružiti dodatna pomoć za razumijevanje i životno značenje postavljenih pitanja. Osim toga, Katekizam za mlade nudi na rubu teksta dodatne elemente poput slika, sažetih definicija, citata iz Svetoga pisma, citata iz djela pisaca, svetaca i naučitelja vjere. Na kraju se nalazi stvarno kazalo pomoću kojega se lako mogu naći konkretne teme. Znakovi i njihovo značenje: Citati iz Svetoga pisma Citati različitih autora, uključujući svece i druge kršćanske autore Definicije Upućuje na daljnji tekst u Katekizmu za mlade Prijevod: dr. sc. Ante Mateljan Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Grafičko oblikovanje i ilustracije: Alexander von Lengerke, Köln Priprema za tisak: ACME Tisak: Denona d.o.o. Nakladnik: Verbum d.o.o., Split www.verbum.hr I. izdanje tiskano u travnju 2011. VIII. izmijenjeno izdanje tiskano u veljači 2017. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 160829056. ISBN 978-953-235-472-0

SADRŽAJ PREDGOVOR

Pismo pape Benedikta XVI. mladima PRV I DIO

Što vjerujemo? 13 Zašto možemo vjerovati? 14 | Čovjek je otvoren za Boga 14 Bog prilazi čovjeku 16 | Čovjekov odgovor Bogu 25 Ispovijest kršćanske vjere 28 | Vjerujem u Boga, Oca 31 Vjerujem u Isusa Krista 51 | Vjerujem u Duha Svetoga 73 DRUGI DIO

Kako slavimo kršćanska otajstva? 101

T REĆ I DIO

Kako ćemo imati život u Kristu? 161 Zašto smo na svijetu, što nam je činiti i kako nam u tome pomaže Duh Sveti? 162 | Dostojanstvo ljudske osobe 162 | Ljudska zajednica 180 Crkva 190 | Deset zapovijedi 192 | Ljubi Gospodina, Boga svojega 194 Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe 202 ČE T VR T I DIO

Kako trebamo moliti? 257 Molitva u kršćanskome životu 258 Kako moliti: Dar Božje blizine 258 | Izvori molitve 270 Put molitve 274 | Molitva Gospodnja: Očenaš 280 K A Z ALO

Kazalo pojmova 288 Definicije 298 Kratice 299 Kazalo biblijskih citata 300 Zahvale 304

SADRž A j

Božje djelovanje u svetim znakovima 102 | Bog i sveta liturgija 104 Kako slavimo Kristova otajstva? 108 | Sakramenti inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija) 116 | Sakramenti ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje) 133 | Sakramenti zajedništva i poslanja (sveti red i ženidba) 143 | Druga liturgijska slavlja 156

4 5

PREDGOVOR PA PA BE NE DI K T X V I .

Dragi mladi prijatelji! Danas vam predajem na čitanje neobičnu knjigu. Neobična je po sadržaju i načinu kako je nastala. Htio bih vam ispričati kako je nastala jer po tome postaje jasno u čemu je njezina osobitost.

6 7 PA PA B E N E D I K T X V I .

Tada je papa Ivan Pavao II. donio značajnu odluku. Odredio je da biskupi svega svijeta trebaju zajedno napisati jednu knjigu u kojoj bi trebali dati odgovore na ta pitanja. Povjerio mi je zadaću da uskladim rad biskupa i da se pobrinem da iz njihovih priloga nastane knjiga – prava knjiga, a ne tek zbirka različitih tekstova. Ta je knjiga trebala nositi starinski naslov Katekizam Katoličke Crkve, ali istodobno biti uzbudljiva i nova. Trebala je pokazati što Katolička Crkva danas vjeruje i kako se danas može razumno vjerovati.

PREDGOVOR

Ova je knjiga potekla iz jednoga drugog djela čiji nas postanak vraća u 80. godine. Bilo je to teško vrijeme za Crkvu i svijet u kojemu se trebalo nanovo snalaziti da bi se pronašao put u budućnost. Poslije Drugoga vatikanskog sabora (1962.–1965.) i promjena u kulturalnomu ozračju mnogi ljudi više nisu znali što zapravo Crkva vjeruje i što uči, može li ona uopće išta učiti te kako to povezati s, iz temelja promijenjenom, kulturom? Nije li kršćanstvo kao takvo već nadiđeno? Može li se još uvijek razumno vjerovati? To su bila pitanja koja su sebi postavljali i dobri kršćani.

Taj me je zadatak prestrašio. Priznajem, sumnjao sam može li takvo što uspjeti. Tà` kako je moguće da autori, posijani po svemu svijetu, zajedno slože jednu čitljivu knjigu? Kako će ljudi koji žive ne samo zemljopisno, nego umno i duhovno na različitim kontinentima zajedno stvoriti tekst koji će imati nutarnje jedinstvo te biti razumljiv na svim kontinentima? K tome, pojedini biskupi nisu trebali pisati kao individualni autori, nego zajedno s braćom iz svojih mjesnih Crkava. Priznajem da mi se danas čini kao pravo čudo da je taj plan konačno uspio. Nalazili smo se po tri-četiri puta godišnje na tjedan dana i živo raspravljali o pojedinim dijelovima, koji su u međuvremenu izrasli. Zatim se je slobodno prionulo slaganju knjige. Pojedine su skupine autora, koje smo odredili, dobile jasnu zadaću da se izraze jednostavno i da izričaje ne smiju silom utjeravati u neki kompliciran sustav. To je isto obličje što ga nalazite u ovoj knjizi. Ono jednostavno preuzima stoljetno katehetsko iskustvo: što vjerujemo – kako slavimo kršćanska otajstva – kako imamo život u Kristu – kako trebamo moliti. Ne želim sada prepričavati kako smo se probijali kroz mnoštvo pitanja dok konačno nije nastala knjiga. Može se ponešto ili čak mnogo toga u takvoj knjizi kritizirati: sve što ljudi čine nije potpuno i može se poboljšati. Pa ipak, to je velika knjiga: svjedočanstvo jedinstva i različitosti. Iz mnoštva glasova mogao se stvoriti zajednički zbor jer smo imali zajedničku partituru vjere koju je Crkva sve od apostola tijekom stoljeća prenosila.

Zašto vam sve ovo govorim? Već smo tada, kod stvaranja knjige, morali ustvrditi da nisu različiti samo kontinenti i kulture njihovih naroda, nego i da u pojedinim društvima postoje različiti ”kontinenti”. Radnik razmišlja drukčije od zemljoradnika, fizičar drukčije od jezikoslovca, poduzetnik drukčije od novinara, mladić drukčije od starca. Tako smo morali postaviti jezik i razmišljanje iznad tih različitosti, tražeći prostor zajedništva između različitih svjetova mišljenja. Tako nam je postajalo sve jasnije da je nužan ”prijevod” teksta na različite razine života da bismo tamo dotakli ljude u njihovim vlastitim razmišljanjima i pitanjima.

8 9 PA PA B E N E D I K T X V I .

Neki mi kažu: današnje mlade to ne zanima. Ne slažem se s tim i siguran sam da imam pravo. Današnji mladi nisu tako površni kako se nekima čini. Oni žele znati o čemu se u životu zaista radi. Krimić je napet jer nas uvlači u sudbinu drugoga čovjeka, koja može biti i naša. Ova je knjiga napeta jer nam govori o našoj vlastitoj sudbini i jer svakoga od nas najdublje dira.

PREDGOVOR

Na dosadašnjim svjetskim susretima mladih – u Rimu, Torontu, Kölnu, Sydneyju – susretali su se mladi iz svega svijeta koji žele vjerovati, koji Boga traže, koji vole Krista i zajedništvo na putu. U tomu se kontekstu rodila misao: zar ne bismo trebali pokušati prevesti Katekizam Katoličke Crkve na jezik mladih? Njegove važne tvrdnje prenijeti u svijet današnjih mladih? Naravno da među mladima današnjega svijeta ima mnogo razlika. Tako je pod pastirskim vodstvom bečkoga nadbiskupa Christopha Schönborna nastao YOUCAT – Katekizam za mlade. Nadam se da će mnogi mladi biti oduševljeni ovom knjigom.

Stoga vas pozivam: proučavajte Katekizam! To je želja mojega srca. Ovaj Katekizam vam ne laska. Ne nudi vam laka rješenja. On vas zove na novi život! Stavlja pred vas navještaj evanđelja kao ”dragocjeni biser” (Mt 13,45) za koji se sve daje. Zato vas pozivam: proučavajte Katekizam žarko i ustrajno! Žrtvujte vrijeme za to! Proučavajte ga u tišini svoje sobe, čitajte ga udvoje, s prijateljima, oblikujte skupine za čitanje i umrežite se, podijelite ga s drugima na internetu. Na svaki način ostanite u razgovoru o svojoj vjeri! Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što IT stručnjak poznaje operativni sustav računala. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoj glazbeni komad. Da, morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja kako biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovoga doba. Treba vam božanska pomoć da se vaša vjera ne sasuši kao kaplja na suncu, ako ne ćete da vas zavodljivost potrošačkoga društva ne nadvlada, da vam pornografija ne utopi ljubav, da vas slabosti ne izdaju i ako ne želite izdati slabe i žrtve ostaviti napuštenima. Da biste se sa žarom priklonili proučavanju Katekizma, želim vam kao posljednje poručiti: svi znate kako je u posljednje vrijeme zajedništvo vjernika ranjeno napadima Zloga, prodorom grijeha u nutrinu, u srce Crkve. Nemojte to uzeti kao razlog da pobjegnete ispred Božjega lica! Vi ste Tijelo Kristovo, Crkva! Unesite neugašenu vatru svoje ljubavi u Crkvu, bez obzira koliko joj ljudi iznakazili lice. ”U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite” (Rim 12,11).

Kada je Izrael bio na najdubljoj točki svoje povijesti, Bog nije pozvao upomoć velike i viđene, nego mladića imenom Jeremija. Jeremija je osjećao da ga to nadilazi: ”Ah, Gospodine moj i Bože, ne znam govoriti, mlad sam!” (Jr 1,6). Ali Bog se nije dao smesti: ”Ne govori: ’Premlad sam!’ Nego idi onima kojima te šaljem, i reci sve ono što ću ti narediti” (Jr 1,7). Blagoslivljam vas i svakoga dana za sve vas molim.

PREDGOVOR

Benedictus PP. XVI

10 11 PA PA B E N E D I K T X V I .

prvi dio

anj

Što vjerujemo? 12 13

Zašto možemo vjerovati? 14 Čovjek je otvoren za Boga 14 Bog prilazi čovjeku 16 Čovjekov odgovor Bogu 25 Ispovijest kršćanske vjere 28 Vjerujem u Boga, Oca 31 Vjerujem u Isusa Krista 51 Vjerujem u Duha Svetoga 73

Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. 1 Tim 2,4

PRV I ODS jEK

Zašto možemo vjerovati? 1

Zašto smo na svijetu?

Na svijetu smo da Boga spoznamo i ljubimo, po njegovoj volji dobro činimo i jednoga dana dođemo u nebo. [1–3, 358]

Da bi ljubio čovjeka i ljudske stvari, treba ih poznavati. Da bi spoznao Boga i božanske stvari, treba ih ljubiti. BL A ISE PASC AL (1623.–1662., f rancusk i matemat ičar i f ilozof )

Bog je ljubav. 1 Iv 4,16b

Biti čovjek znači: od Boga doći i k Bogu ići. Dolazimo izdaljega nego od svojih roditelja. Dolazimo od Boga, u kojemu se nalazi svaka sreća i spasenje, i on nas čeka u svojemu vječnom i bezgraničnom blaženstvu. U međuvremenu živimo na ovoj zemlji. Koji put osjećamo tragove blizine svoga Stvoritelja, a često ne osjećamo baš ništa. Kako bismo našli put kući, Bog nam je poslao svoga Sina, koji nas je oslobodio od grijeha, spasio od svakoga zla i nepogrješivo nas vodi u pravi život. On je ”Put, Istina i Život” (Iv 14,6). 285 2

Mjera ljubavi je ljubav bez mjere. SV. FR ANJO SALEŠK I (1567.–1622., istaknuti biskup, izvrstan duhovni vođa, utemeljitelj reda i crkveni naučitelj)

Ljubav je radost u dobru; dobro je jedini temelj ljubavi. Ljubav je: htjeti kome učiniti dobro. SV. TOMA AK V INSK I (1225.–1274., duhovni velikan srednjega vijeka, duhovni učitelj i najveći teolog Crkve)

Zašto nas je Bog stvorio?

Bog nas je stvorio iz slobodne i čiste nesebične ljubavi. [1–3] Kada čovjek ljubi, srce mu raste. Želi svoju radost podijeliti s drugima. To ima od svoga Stvoritelja. Iako je Bog otajstven, ipak smijemo o njemu misliti na ljudski način i reći: Bog nas je stvorio iz ”viška” svoje ljubavi. Htio je s nama, jer smo stvorenja njegove ljubavi, podijeliti svoju bezgraničnu radost. PRVO POGL AVL jE

Čovjek je otvoren za Boga 3

Zašto čeznemo za Bogom?

Bog nam je u srce usadio težnju da ga tražimo i nađemo. Sveti Augustin veli: ”Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” Ovu težnju za Bogom nazivamo Religija. [27–30]

ReligiJA Pod religijom se obično smatra odnos prema božanskomu. Religiozna osoba prepoznaje kao božansko neku moć koja je stvorila nju i svijet, o kojoj ovisi i prema kojoj je usmjerena. Božanskom se želi svojim životom svidjeti i častiti ga.

Čovjeku je naravno da traži Boga. Sve nastojanje oko istine i sreće u konačnici je potraga za onim koji ga potpuno nosi, potpuno zadovoljava, u čiju se službu potpuno stavlja. Čovjek je tek tada potpuno svoj, kada Boga nađe. ”Tko traži istinu, Boga traži, znao on to ili ne” (sv. Edith Stein). 5, 281–285 4

Možemo li svojim razumom spoznati Božje postojanje?

Da. Ljudski razum može sa sigurnošću spoznati Boga. [31–36, 44–47] Svijet nema svoj izvor i cilj u sebi samome. U svemu što jest ima više od onoga što se vidi. Red, ljepota i razvoj svijeta ukazuju na nešto iznad njega samoga

Oni [ljudi] traže Boga ne bi li ga nekako napipali i našli. T`à nije daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i jesmo. Dj 17,27–28a

14 15 [I] 1. P O GL AV L JE : Č O V JE K JE O T V O R E N Z A B O G A

BENEDIK T X V I., 1. lipnja 2006.

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Izvor kršćanske radosti jest sigurnost da nas Bog ljubi, da nas osobno ljubi naš Stvoritelj… žarkom i vjernom ljubavlju, opraštajućom ljubavlju koja je veća od naše nevjernosti i naših grijeha.

Prvotna ljudska sposobnost jest razum. Najviši cilj razuma jest spoznaja Boga. SV. ALBERT VEL IK I (oko 1200.–1280., dominikanac, učenjak, crkveni naučitelj i jedan od najvećih

i na Boga. Svaki je čovjek otvoren za istinito, dobro i lijepo. Čuje glas savjesti koji ga upravlja dobru, a odvraća od zla. Tko razumno slijedi taj trag, nalazi Boga. 5

teologa Crkve)

Ljudi rado govore da je nešto krivo ili sumnjivo jer ne žele da je to istina. PIO X I I.,

Zašto ljudi Boga niječu kada ga mogu svojim razumom spoznati?

Spoznati Boga nevidljivoga velik je izazov za ljudski duh. Mnogi se pred tim izazovom prestrašeni povlače. Neki ne žele Boga priznati zato što bi onda morali mijenjati svoj život. Tko kaže da je pitanje o Bogu besmisleno jer je nerješivo, previše pojednostavljuje. [37–38] 357

Enciklika Humani generis

Ako je nešto nepojmljivo, ne znači da je manje istinito. BL A ISE PASC AL

Između Stvoritelja i stvorenja ne može se ustanoviti tako velika sličnost da se ne bi utvrdila još veća razlika među njima. Četvrti lateranski sabor, 1215. g.

Može li čovjek Boga staviti u pojmove? Može li se o Bogu smisleno govoriti?

Iako smo mi ljudi ograničeni i mada beskrajna Božja veličina nikada ne može stati u ljudske ograničene pojmove, ipak možemo o Bogu ispravno govoriti. [39–43, 48] Da bismo nešto o Bogu rekli, koristimo se nepotpunim slikama i ograničenim pojmovima. Svaka je riječ o Bogu ograničena jer naš govor nije dorastao Božjoj veličini. Stoga svoj govor o Bogu moramo trajno pročišćavati i poboljšavati. DRUGO POGL AVL jE

Bog prilazi čovjeku 7

Zašto se Bog morao očitovati da bismo znali tko je on?

Čovjek može razumom spoznati da Bog postoji, ali ne i kakav je doista Bog. No zato što Bog hoće biti spoznat, sam se je očitovao. [50–53, 68–69] Bog nam se nije morao objaviti. To je učinio – iz ljubavi. Kao što se u ljudskoj ljubavi o ljubljenoj

osobi samo onda nešto može znati ako nam otvori svoje srce, tako o nutarnjoj misli Božjoj nešto znamo jer nam je to vječni i otajstveni Bog u svojoj ljubavi objavio. Bog je uvijek ljudima nanovo govorio, od stvaranja preko otaca i proroka do konačne Objave u svojemu Sinu Isusu Kristu. U njemu nam je otvorio svoje srce i učinio nam trajno dostupnom svoju najintimniju bit.

Bogu se u njegovoj dobroti i mudrosti svidjelo da nam se objavi i da nam obznani otajstva svoje volje kako bi ljudi u Isusu Kristu, Utjelovljenoj Riječi, po Duhu Svetomu imali pristup Ocu i postali dionici božanske naravi. Drugi vatikanski sabor, DV

Kako se Bog objavljuje u Staromu zavjetu?

Što Bog kazuje o sebi šaljući nam svojega Sina?

Bog nam u Isusu Kristu očituje svu dubinu svoje milosrdne ljubavi. [65–66, 73] U Isusu Kristu nevidljivi Bog postaje vidljiv. Postaje čovjekom poput nas. To nam pokazuje dokle ide Božja ljubav: nosi sav naš teret. S nama je na svim našim putovima. On je u našoj napuštenosti, našoj patnji,

Objava znači: Bog se slobodno otvara, pokazuje i govori svijetu.

Sreća koju tražite, sreća na koju imate pravo ima ime, ima lice: to je Isus iz Nazareta. BENEDIK T XVI., 18. kolovoza 2005.

UTJelOVl JeNJe (inkarnacija, od lat. caro, carnis = tijelo, utjelovljenje): Božji postanak čovjekom u Isusu Kristu. To je temeljna tvrdnja kršćanske vjere i nade u spasenje (otkupljenje) ljudi.

17 [I] 2. P O GL AV L JE : B O G P R I L A Z I Č O V JE K U

Bog daje da ga se u povijesti iskusi: s Noom sklapa savez za spasenje svih stvorenja. Poziva Abrahama za ”praoca mnogih naroda” (Post 17,5b), da u njemu blagoslovi ”sve narode zemlje” (Post 12,3b). Izraelski narod, potekao od Abrahama, bit će njegovo posebno vlasništvo. Mojsiju se javlja po imenu. Ime , najčešće pisano JHVH, znači ”Ja sam koji jesam” (Izl 3,14). On oslobađa Izraela iz egipatskoga ropstva, sklapa savez na Sinaju i Mojsiju daje Zakon. Bog uvijek ponovno svojemu narodu šalje proroke da ga pozove na obraćenje i obnovu saveza. Proroci naviještaju da će Bog sklopiti novi i vječni savez, koji će donijeti korjenitu obnovu i konačno otkupljenje. Taj će savez biti otvoren svim ljudima.

OBJAVA

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Bog se u Staromu zavjetu pokazuje kao Bog koji je iz ljubavi stvorio svijet i ljude kojima ostaje vjeran i onda kada su zbog grijeha od njega otpali. [54–64, 70–72]

U Isusu Kristu Bog je uzeo ljudsko lice i postao nam prijatelj i brat. BENEDIK T X V I., 6. rujna 2006.

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima, konačno u ove dane progovori nama u Sinu. Heb 1,1–2

Tko je Bog, što je život i smrt, pa i tko smo mi sami, ne znamo osim po Isusu Kristu. BL A ISE PASC AL

POSl ANJe (misija, lat. missio = poslanje): Poslanje spada na bit Crkve i Isusov je nalog svim kršćanima da riječju i djelima navješćuju evanđelje tako da se svi ljudi mogu slobodno opredijeliti za Krista.

Doista, ja od Gospodina primih što vama predadoh… Pavao u 1 Kor 11,23

našemu strahu i smrti. On je tamo gdje mi više ne možemo dalje, da nam otvori vrata u život. 314

Je li nam u Isusu Kristu sve objavljeno ili će se objava i nakon njega nastaviti?

U Isusu Kristu sam je Bog došao na svijet. On je zadnja Božja riječ. Slušajući njega svi ljudi svih vremena mogu upoznati tko je Bog i što im je potrebno za spasenje. [66–67] S evanđeljem (Radosnom vijesti) Isusa Krista Objava je potpuna i dovršena. Da bi nam je osvijetlio, Duh Sveti nas sve dublje uvodi u Istinu. U životu pojedinih ljudi Božje svjetlo tako jako sja da vide ”otvorena nebesa” (Otk 7,56). Tako su nastala velika hodočasnička svetišta, poput Guadalupea u Meksiku ili Lurda u Francuskoj. ”Privatne objave” vidioca ne mogu poboljšati evanđelje Isusa Krista. One nisu obvezujuće za sve, ali nam mogu pomoći da objavu bolje razumijemo. Njihovu istinitost provjerava Crkva. 11

Zašto vjeru dalje prenosimo?

Vjeru dalje prenosimo jer nam je Isus naložio: ”Pođite po svem svijetu i učinite mojim učenicima sve narode” (Mt 28,19). [91] Pravi kršćanin ne će prepustiti predaju vjere samo stručnjacima (učiteljima, župnicima, misionarima). Kršćanin je za druge. To znači: svaki kršćanin želi da Bog dođe i drugima. Stoga veli: Bog me treba! Kršten sam i potvrđen te stoga odgovoran da ljudi u mojoj okolini iskuse Boga i ”dođu do spoznanja istine” (1 Tim 2,4b). Majka je Terezija upotrijebila zgodnu usporedbu: ”Često možeš vidjeti žice duž ulica. Prije nego što kroz njih prođe struja, nema svjetla. Žica, to smo ti i ja! Struja je Bog! Mi imamo moć pustiti da kroz nas prođe struja i tako unijeti u svijet svjetlo:

Žurno je i nužno da nastane nova generacija apostola koji će, utvrđeni u riječi Božjoj, biti sposobni odgovoriti izazovima našega vremena te spremni posvuda navješćivati evanđelje. BENEDIK T XVI., 22. veljače 2006.

PAPA FRANJO, Sv jet sk i dan mladih u Riju 2013.

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Znate li koje je najbolje sredstvo za evangelizaciju mladih? Drugi mladi čovjek! To je put koji svi trebate slijediti!

Odakle znamo što pripada pravoj vjeri?

Pravu vjeru nalazimo u Svetomu pismu i živoj predaji Crkve (= Tradiciji). [76, 80–82, 85–87, 97, 100] Novi zavjet je nastao iz vjere Crkve. Pismo i predaja pripadaju zajedno. Predavanje vjere ne ide u prvomu redu preko teksta. U ranoj Crkvi se govorilo da je Sveto pismo prije u srcu Crkve nego na ispisanoj pergameni. Već su učenici i Apostoli iskusili novi život najprije u živomu zajedništvu s Isusom. U to je zajedništvo, koje se nakon uskrsnuća nastavlja na drugi način, mlada Crkva pozvala ljude. Prvi kršćani bijahu postojani u ”nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama” (Dj 2,42). Bili su među sobom složni te su imali prostora za

Sveta predaja i Sveto pismo usko su međusobno povezani i imaju udio jedno u drugomu. Proistječući iz istoga božanskog izvora, stapaju se u jedno i vode istomu cilju. Drugi vatikanski sabor, DV

[I] 2. P O GL AV L JE : B O G P R I L A Z I Č O V JE K U

ISUSA – ili se oduprijeti da budemo upotrijebljeni pa tako dopustiti da se širi mrak.” 123

APOSTOl (grč. apostolos = poslanik, izaslanik): u Novomu zavjetu označava onu dvanaestoricu koje je Isus pozvao za najbliže suradnike i svjedoke. I Pavla smijemo smatrati od Krista pozvanim apostolom.

UČiTel JST VO Oznaka za zadaću Katoličke Crkve da izlaže vjeru, da je pomoću Duha Svetoga tumači i čuva od iskrivljavanja.

Često razmatrajte riječ Božju i dopustite Duhu Svetomu da vam bude učitelj. Tada ćete otkriti kako Božje misli nisu ljudske misli; on će vas voditi do gledanja pravoga Boga i do toga da zbivanja u povijesti gledate drugim očima; on će vam dati da kušate puninu radosti, koja izvire iz Istine. BENEDIK T XVI., 22. veljače 2006.

druge. To čine vjernici sve do danas: kršćani pozivaju ostale ljude da upoznaju zajedništvo s Bogom koje je od apostolskih vremena neiskrivljeno zadržano u Katoličkoj Crkvi. 13

Može li se Crkva prevariti u stvarima vjere?

Ukupnost vjernika ne može se prevariti u stvarima vjere jer je Isus svojim učenicima obećao da će im poslati Duha Istine koji će ih čuvati u istini (Iv 14,17). [80–82, 85–87, 92, 100] Kao što su učenici Isusu svim srcem vjerovali, tako se i pojedini kršćanin može osloniti na Crkvu kada se pita o putu u život. Budući da je sam Isus svojim Apostolima dao nalog da poučavaju, Crkva ima Učiteljst vo i ne smije šutjeti. Iako se pojedini članovi Crkve mogu varati i činiti teške pogrješke, ipak cijela Crkva ne može odlutati od Božje istine. Crkva pronosi tijekom vremena živu istinu koja je veća od nje same. Govori se o depositum fidei (pologu vjere) kao dobru vjere koje treba čuvati. Kada je jedna takva istina otvoreno napadana ili nijekana, Crkva je pozvana ponovno iznijeti na svjetlo ”što je uvijek, posvuda i od svih vjerovano” (sv. Vinko Lerinski, † 450.). 14

Je li Sveto pismo istinito?

Sveto pismo čvrsto, vjerno i bez zablude naučava istinu jer je nadahnuto, tj. jer je napisano po nadahnuću Duha Svetoga, i stoga ima ”Boga za autora” (Drugi vatikanski sabor, DV 11). [103–107] Biblija nije ni gotova s neba pala niti je Bog diktirao ljudima kao pisaćim strojevima. Bog je, štoviše, ”izabrao ljude koji su mu poslužili služeći se vlastitim sposobnostima i moćima da zabilježe sve ono i samo ono što je on htio te kao pravi autori pismeno predaju” (Drugi vatikanski sabor, DV 11).

Da bi neki tekst bio priznat kao dio Svetoga pisma, nužno je da bude prihvaćen od cijele Crkve. U zajednicama se morala postići složnost: ”Da, u ovomu nam tekstu sam Bog govori – to je nadahnuto od Duha Svetoga!” Koji su od mnogih ranokršćanskih spisa nadahnuti, utvrđeno je od 4. stoljeća u takozvanomu Kanonu Svetoga pisma. 15

Kako Sveto pismo može biti ”istinito” ako sve što u njemu piše nije točno?

Kako se Biblija ispravno čita?

Biblija je poput duga Božjega pisma svakomu od nas. Stoga trebamo primiti Sveto pismo s velikom ljubavlju i strahopoštovanjem. Zatim treba Božje pismo doista čitati, tj. ne izvlačiti pojedinosti i zanemariti cjelinu. Cjelinu uvijek moramo tumačiti kroz njezino srce i otajstvo: Isusa Krista, o kojemu govori cijela Biblija, pa i Stari zavjet. Trebam dakle čitati Sveto pismo u istoj živoj vjeri Crkve, iz koje je i nastalo. 491

K ANON (lat. canon = mjeračko uže, pravilo): obvezujuća zbirka svetih spisa u Bibliji Staroga i Novoga zavjeta.

BiBliJA Biblijom (lat. biblia = spisi, knjige) židovi i kršćani označavaju zbirku svetih spisa nastalih tijekom 1000 godina, koja je za njih temeljni dokument njihove vjere. Kršćanska je Biblija opsežnija od židovske jer osim njihovih spisa sadrži još četiri evanđelja, pisma (poslanice) sv. Pavla i druge spise rane Crkve.

20 21 [I] 2. P O GL AV L JE : B O G P R I L A Z I Č O V JE K U

Biblija se ispravno čita moleći (u duhu molitve), to jest uz pomoć Duha Svetoga, pod čijim je utjecajem i nastala. To je riječ Božja i sadrži bitnu Božju poruku nama. [109–119, 137]

(lat. inspiratio = nadahnuće): Božji utjecaj na ljudske pisce Biblije, po čemu se on sam može smatrati autorom Svetoga pisma.

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Biblija nam nema namjeru prenijeti povijesne točnosti ili prirodoznanstvene podatke. I pisci su bili djeca svojega vremena. Njihovi su izričaji koji put pod utjecajem nama nedostupnih kulturalnih predodžaba. Pa ipak, Sveto pismo sadrži neprevarljivu sigurnost u svemu što je čovjeku potrebno znati. [106–107, 109]

NADAHNUĆe

Biblija je Božje ljubavno pismo upućeno nama. SØREN K IERKEGA ARD (1813.–1855., danski filozof)

STARi ZAVJe T (Stari testament, lat. testamentum = oporuka): prvi dio ukupne Biblije i židovsko Sveto pismo. Stari zavjet Katoličke Crkve sadrži 46 knjiga: povijesne spise, proročke spise, mudrosne spise i psalme.

Knjige Biblije ( Kanon) S TAR i Z AVJe T

(46 knjiga)

Povijesne knjige Knjiga Postanka (Post), Knjiga Izlaska (Izl), Levitski zakonik (Lev), Knjiga Brojeva (Br), Ponovljeni zakon (Pnz), Jošua (Jš), Knjiga o Sucima (Suci), Ruta (Rut), Prva knjiga o Samuelu (1 Sam), Druga knjiga o Samuelu (2 Sam), Prva knjiga o Kraljevima (1 Kr), Druga knjiga o Kraljevima (2 Kr), Prva knjiga Ljetopisa (1 Ljet), Druga knjiga Ljetopisa (2 Ljet), Ezra (Ezr), Nehemija (Neh), Tobija (Tob), Judita (Jdt), Estera (Est), Prva knjiga o Makabejcima (1 Mak), Druga knjiga o Makabejcima (2 Mak) Mudrosne knjige Job (Job), Psalmi (Ps), Mudre izreke (Izr), Propovjednik (Prop), Pjesma nad pjesmama (Pj), Knjiga Mudrosti (Mudr), Knjiga Sirahova (Sir)

NOVi ZAVJe T Drugi dio ukupne Biblije. Sadrži kršćanima vlastite spise, naime četiri evanđelja, Djela apostolska, četrnaest Pavlovih poslanica, sedam katoličkih poslanica i Otkrivenje.

Proročke knjige Izaija (Iz), Jeremija (Jr), Tužaljke (Tuž), Baruh (Bar), Ezekiel (Ez), Daniel (Dn), Hošea (Hoš), Joel (Jl), Amos (Am), Obadija (Ob), Jona (Jon), Mihej (Mih), Nahum (Nah), Habakuk (Hab), Sefanija (Sef), Hagaj (Hag), Zaharija (Zah), Malahija (Mal) NOV i Z AVJe T

(27 knjiga)

evanđelja Evanđelje po Mateju (Mt), Evanđelje po Marku (Mk), Evanđelje po Luki (Lk), Evanđelje po Ivanu (Iv) Djela apostolska (Dj) Pavlove poslanice Poslanica Rimljanima (Rim), Prva poslanica Korinćanima (1 Kor), Druga poslanica

Korinćanima (2 Kor), Poslanica Galaćanima (Gal), Poslanica Efežanima (Ef), Poslanica Filipljanima (Fil), Poslanica Kološanima (Kol), Prva poslanica Solunjanima (1 Sol), Druga poslanica Solunjanima (2 Sol), Prva poslanica Timoteju (1 Tim), Druga poslanica Timoteju (2 Tim), Poslanica Titu (Tit), Poslanica Filemonu (Flm), Poslanica Hebrejima (Heb)

Otkrivenje (Otk)

SØREN K IERKEGA ARD

Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev – ne Bog filozofa i učenjaka. Bog Isusa Krista. Njega se otkriva i čuva samo na onim putovima kojima uči evanđelje. Francuski filozof BL A ISE PASC AL, nakon što je doživio iskustvo Boga

Koje je značenje Staroga zavjeta za kršćane?

U Staromu zavjetu započinje velika povijest poučavanja vjere koja u Novomu zavjetu doživljava odlučujući preokret i dolazi do cilja govorom o svršetku svijeta i ponovnomu Kristovu dolasku. Stari je zavjet puno više od obične predigre Novomu zavjetu. Zapovijedi i proroštva za narod Božji Staroga zavjeta, i obećanja koja su u njemu sadržana za sve ljude, nikada nisu opozvani. U knjigama Staroga zavjeta nalazi se nezamjenjivo blago molitve i mudrosti, posebno Psalmi koji pripadaju svakodnevnoj molitvi Crkve. 18

Koje je značenje Novoga zavjeta za kršćane?

U Novomu zavjetu ispunja se Božja Objava. Četiri evanđelja, po Mateju, Marku, Luki i Ivanu, srce su Svetoga pisma i najdragocjenije blago Crkve. U njima nam se očituje Sin Božji i susreće nas onakav kakav jest. U Djelima apostolskim

Tek kada u Isusu Kristu susretnemo živoga Boga, učimo što je život. Nema ništa ljepše nego da nas evanđelje, da nas Krist nađe. BENEDIK T XVI., 24. travnja 2005.

Nepoznavanje Pisma nepoznavanje je Krista. SV. JERONIM (347.–419., crkveni otac, crkveni naučitelj, tumač i prevoditelj Biblije na latinski)

22 23 [I] 2. P O GL AV L JE : B O G P R I L A Z I Č O V JE K U

U Staromu zavjetu Bog se očituje kao Stvoritelj i uzdržavatelj svijeta te kao vođa i odgojitelj ljudi. Knjige Staroga zavjeta također su riječ Božja i Sveto pismo. Bez Staroga zavjeta ne može se razumjeti Isusa. [121–123, 128–130, 140]

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Katoličke poslanice Jakovljeva poslanica (Jak), Prva Petrova poslanica (1 Pt), Druga Petrova poslanica (2 Pt), Prva Ivanova poslanica (1 Iv), Druga Ivanova poslanica (2 Iv), Treća Ivanova poslanica (3 Iv), Judina poslanica (Jud)

Biblija nije zato da je kritiziramo, nego da ona kritizira nas.

Sveto pismo nije nešto što pripada prošlosti. Gospodin nam… govori u sadašnjosti, sada nam govori, daruje nam svjetlo, pokazuje nam put života, daruje nam zajedništvo i tako nas pripravlja i otvara za mir. BENEDIK T XVI., 29. ožujka 2006.

Čitati Sveto pismo znači primati savjet od Boga. SV. FR ANJO ASIŠK I (1182.–1226., utemeljitelj reda, mistik)

upoznajemo početke Crkve i djelovanje Duha Svetoga. U apostolskim poslanicama u Kristovu svjetlu predstavljen nam je ljudski život sa svih strana. U Ivanovu Otkrivenju unaprijed nam je predočen kraj vremena. [124–127, 128–130, 140] Isus je sve što nam je Bog želio reći. Čitav Stari zavjet pripravlja utjelovljenje Sina Božjega. Sva Božja obećanja u Isusu nalaze svoje ispunjenje. Biti kršćanin znači biti sve dublje povezan s Kristovim životom. Za to se evanđelje mora čitati i živjeti. Madeleine Delbrêl kaže: ”Svojom riječju Bog nam kaže tko je on i što od nas hoće; to nam kaže konačno i kaže nam za svaki dan. Dok držimo svoje evanđelje u rukama, moramo se sjetiti da u njemu stanuje Riječ koja u nama želi postati tijelom, želi nas zahvatiti da bi mogla započeti svoj život iznova, na novomu mjestu, u novomu vremenu, u novoj ljudskoj sredini.” 19

Koja je uloga Svetoga pisma u Crkvi?

Crkva crpi svoj život i snagu iz Svetoga pisma. [103–104, 131–133, 141]

Osim Kristove prisutnosti u svetoj Euharistiji s najvećim strahopoštovanjem Crkva časti Kristovu nazočnost u Svetome pismu. U svetoj misi slušamo evanđelje stojeći jer nam u ljudskim riječima, koje čujemo, govori sam Bog. 128

Vjera je u svojoj biti prihvaćanje istine koju razum ne može doseći, osim na temelju svjedočanstva. BL. JOHN HENRY NE wMAN (1801.–1890., obraćenik, kasnije kardinal Katoličke

T REĆE POGL AVL jE

Čovjekov odgovor Bogu 20

Kako možemo Bogu odgovoriti kada nam on govori?

Mt 17,20

24 25

Vjerovati znači: Božju nepojmljivost izdržati čitav život. K ARL R AHNER (1904.–1984., njemački teolog)

Što je to vjera?

Vjera je znanje i povjerenje. Ima sedam oznaka: Vjera je čisti dar Božji koji primamo kada za njega u svojoj nutrini molimo. Vjera je nadnaravna snaga koja nam je nužna da bismo postigli spasenje. Vjera zahtijeva slobodnu volju i jasan ljudski razum kada se upušta u odgovor Božjemu pozivu. Vjera je potpuno sigurna jer za nju jamči Isus. Vjera je nepotpuna ako nije djelotvorna ljubavlju. Vjera raste kada sve bolje slušamo Božju riječ te smo u molitvi u životnoj komunikaciji s njim.

Ne bih vjerovao kada ne bih bio uvjeren da je razumno vjerovati. TOMA AK V INSK I

[I] 3. P O GL AV L JE : Č O V JE KO V O D G O V O R B O GU

Tko želi vjerovati, potrebno mu je ”poučljivo srce” (srce koje sluša) (1 Kr 3,9). Bog nas na mnogo načina traži. U svakomu ljudskom susretu, u svakomu doživljaju prirode koji nas dirne, u svakomu ”slučajnu” događaju, u svakomu izazovu, u svakoj patnji krije se Božja poruka nama. Još nam jasnije govori kada nam se obrati svojom Riječju ili u glasu savjesti. Govori nam kao svojim prijateljima. Stoga bismo mu i mi trebali prijateljski odgovoriti, povjerovati mu, u njega imati potpuno povjerenje, učiti kako ćemo ga sve više i bolje razumjeti i njegovu volju prihvaćati bez zadrške.

Ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ”Premjesti se odavde onamo!”, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Bogu odgovoriti znači: vjerovati mu. [142–149]

Crkve, engleski filozof i teolog)

Vjerovati u jednoga Boga znači uvidjeti kako s ovim svijetom nije sve gotovo. Vjerovati u jednoga Boga znači uvidjeti da život ima smisla. LUDw IG w I T TGENSTE IN (1889.–1951., austrijski filozof)

Važno je u što vjerujemo, ali je još važnije kome vjerujemo. BENEDIK T XVI., 28. sv ibnja 2006.

Credo, ut intelligam – Vjerujem, da bih shvatio. SV. ANSELMO K ANTERBER I JSK I (1033./34.–1109., crkveni naučitelj, značajan srednjovjekovni teolog)

Nemam mašte. Ne mogu si predstaviti Boga Oca. Sve što mogu vidjeti jest Isus! BL. MAJK A TEREZ I JA (1910.–1997., ”Svetica iz Calcutte”, utemeljiteljica reda, dobitnica Nobelove nagrade za mir)

Vjera nam već sada pruža predokus nebeske radosti. [153–165, 179–180, 183–184] Mnogi kažu da im je premalo vjerovati, oni žele znati. Riječ ”vjerovati”, međutim, ima dva različita značenja: kada padobranac pita službenika u zračnoj luci: ”Je li padobran dobro složen?” i kada dobije odgovor: ”Da, vjerujem da jest”, to mu ne će biti dosta; on to hoće znati. Ali kada prijatelj zamoli prijatelja da mu složi padobran pa na isto pitanje dobije odgovor: ”Da, osobno sam ga složio. Možeš mi vjerovati!” te kada padobranac na to odgovori: ”Da, vjerujem ti!”, ta je vjera puno više od znanja, ona je sigurnost. To je vjera kojom se Abraham dao povesti u obećanu zemlju, to je vjera kojom su Mučenici istrpjeli sve do smrti, to je vjera koja i danas drži kršćane u progonstvima. Vjera, koja zahvaća čitava čovjeka. 22

Kako se vjeruje?

Tko vjeruje, traži osobni odnos s Bogom i spreman je Bogu vjerovati sve što on o sebi objavljuje. [150–152] Na početku vjere često stoji potresenost ili nemir. Čovjek osjeća da vidljivi svijet i redoviti tijek stvari ne može biti sve. Osjeća se dotaknut tajnom. Slijedeći tragove, koji ga upućuju na Božju opstojnost, sve više nalazi povjerenje da Boga zove i da se u zadnju s njim slobodno poveže. U Ivanovu Evanđelju stoji: ”Boga nitko nikada ne vidje. Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on nam ga obznani” (Iv 1,18). Stoga moramo Isusu, Sinu Božjemu, vjerovati ako želimo znati što nam Bog hoće reći. Vjerovati dakle znači pristati uz Isusa i sav svoj život staviti na njegovu kartu.

Jesu li vjera i prirodne znanosti međusobno suprotstavljene?

Nema nerješiva protivljenja između vjere i prirodnih znanosti jer ne može biti dvostruke istine. [159]

SV. AUGUST IN (354.–430., crkveni naučitelj, najznačajniji pisac i teolog rane Crkve)

Ne nalazimo protivljenja između vjere i prirodnih znanosti. One se ne isključuju, kako neki danas smatraju ili se boje, one se dopunjuju i potpomažu. MA X PL ANCK (1858.–1947., fizičar, dobitnik Nobelove nagrade, utemeljitelj kvantne teorije)

Kakve veze ima moja vjera s Crkvom?

Vjera je nešto najosobnije, ali ipak nije privatna stvar. Tko hoće vjerovati, mora moći reći ”ja” kao i ”mi”, jer bi vjera, koja se ne bi mogla posredovati, bila nerazumna. Pojedini vjernik slobodno prihvaća ”vjerujemo” Crkve. Od nje je vjeru primio. Ona mu je vjeru prenijela tijekom stoljeća, sačuvala od zabluda i uvijek nanovo osvjetljavala. Stoga vjerovati znači i imati udjela u zajedničkomu uvjerenju. Vjera drugih me nosi, kao što žar moje vjere druge zapaljuje i jača. Crkva naglašava ”ja” i ”mi” vjere tako da u bogoslužju upotrebljava dvije ispovijesti vjere: Apostolsko vjerovanje, koje započinje s ”Vjerujem” ( Credo), i veliko Nicejsko-carigradsko vjerovanje, koje u svojemu izvornom obliku započinje s ”Vjerujemo” (Credimus).

VJeROVANJe (CReDO) (od lat. credo = vjerujem): Prva riječ Apostolskoga vjerovanja dala je ime različitim ispovijestima vjere (formulama vjerovanja) Crkve, u kojima je sažet obvezni sadržaj vjere.

Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima. Mt 18,20

27 [I] 3. P O GL AV L JE : Č O V JE KO V O D G O V O R B O GU

Nitko ne može sam za sebe vjerovati, kao što nitko ne može sam za sebe živjeti. Vjeru smo primili od Crkve i živimo je u zajedništvu ljudi s kojima dijelimo svoju vjeru. [166–169, 181]

PRV I DIO – Š TO VJERUJEMO?

Ne postoji istina vjere koja bi konkurirala istini prirodnih znanosti. Postoji samo jedna istina na koju se pozivaju kako vjera, tako i prirodne znanosti. Bog je htio da imamo razum, kojim otkrivamo razumne strukture stvorenoga svijeta, jednako kao što hoće da vjerujemo. Stoga kršćanska vjera pomaže i potiče (prirodne) znanosti. Vjera je za to da upoznamo ono što razum ne može dokučiti jer je iznad razuma, a stvarno je. Vjera podsjeća prirodnu znanost na to da se ne stavlja na mjesto Božje, nego da služi stvorenomu. Prirodne znanosti moraju poštivati ljudsko dostojanstvo, a ne ga narušavati.

Nitko ne može doći do spoznaje božanskih i ljudskih stvari ako prije toga nije podrobno izučio matematiku.

DRUGI ODS jEK

Ispovijest kršćanske vjere 25

Što će vjeri definicije i formule?

U vjeri se ne radi o ispraznim riječima nego o stvarnosti. U Crkvi su se vremenom sažele formule vjere pomoću kojih tu stvarnost promatramo, izražavamo, učimo, prenosimo, slavimo i živimo. [170–174] Bez čvrstih formula gubi se sadržaj vjere. Stoga Crkva pridaje veliku vrijednost pojedinim izričajima čiji je točan slijed riječi brižno postavljen kako bi se Kristova poruka sačuvala od nesporazuma i iskrivljavanja. K tome su formule vjere važne kada se vjera Crkve prevodi u različite kulture, a treba ostati sačuvana. Jer zajednička je vjera temelj jedinstva Crkve. 26

Što su to ispovijesti vjere?

Ispovijesti su vjere kratke formule vjere koje omogućuju zajedničko ispovijedanje (priznavanje) vjere svih vjernika. [185–188, 192–197] Takve se kratke formule nalaze već u Pavlovim poslanicama. Ranokršćansko Apostolsko vjerovanje ima posebnu vrijednost jer vrijedi kao sažetak vjere Apostola. Veliko Vjerovanje ima još veći ugled jer je proizišlo iz velikih sabora još nepodijeljenoga kršćanstva (Niceja, 325. g., Carigrad, 381. g.) i do danas je zajednički temelj kršćana na Istoku i Zapadu. 27

Kako su ispovijesti vjere nastale?

Ispovijesti vjere idu sve do Isusa koji je svojim apostolima naredio da krštavaju. Kod toga se je od ljudi zahtijevala određena ispovijest vjere, naime vjera u Oca, Sina i Duha Svetoga ( Trojstvo). [188–191]

Proučavajte Katekizam! to je želja mojega srca. Proučavajte Katekizam žarko i ustrajno! Proučavajte ga u tišini svoje sobe, čitajte ga udvoje, s prijateljima, oblikujte skupine za čitanje i umrežite se, podijelite ga s drugima na internetu. Morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja. PAPA BENEDiK t Xvi. Predgovor Katekizma za mlade