Akcijski plan 2010-2015 by Zoran Vodopija

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE

PODLOGE ZA IZRADU AKCIJSKOG PLANA mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE SADRŽAJ PREDGOVOR

UVOD

PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U SVIJETU

PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U EUROPI

PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U HRVATSKOJ

PRAVNI OKVIR

PREGLED TEMELJNIH HRVATSKIH STRATEŠKIH DOKUMENATA BITNIH ZA IZRADU AKCIJSKOG PLANA RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE

6.1. 6.2. 6.3. 6.4.

Agro-ekološke regije Hrvatske Nacionalni program razvitka otoka (1997) Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (1999) Nacionalna strategija zaštite okoliša i Nacionalni plana djelovanja na zaštiti okoliša (2002) Program održivog razvoja ruralnog prostora Hrvatske – PORRP (2001) Strategija poljoprivrede i ribarstva (2002) Reforma sustava potpore u poljoprivredi (2001) Nacrt Strategije razvoja ekološke poljoprivrede (2005) Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji (2009)

24 26 27 28

6.5. 6.6. 6.7. 6.8. 6.9.

HRVATSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE

32 32 36 38 43

EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU HRANE

PREGLED

AKCIJSKIH PLANOVA ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU HRANE U EUROPSKIM DRŽAVAMA

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE PREDGOVOR U sklopu hrvatsko-njemačke bilateralne tehničke suradnje Savezno ministarstvo za gospodarsku suradnju i razvoj Savezne Republike Njemačke i GTZ u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske provode Projekt pod nazivom “Poticanje gospodarstva i zapošljavanja u prehrambenom sektoru”. U tijeku je provođenje treće faze spomenutog Projekta koja između ostaloga uključuje i izradu Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine, a koja je službeno započela 1. studenog 2009. godine pripremnom fazom projekta koja će, prema prihvaćenom hodogramu aktivnosti, trajati do 15. ožujka 2010. godine. Tijekom pripremne faze izvršena je analiza trenutnog stanja uz pripremu stručnih podloga za izradu Akcijskog plana, a što obuhvaća: pregled sadašnjeg stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u svijetu i Europi (površine, gospodarstva, proizvodi, tržište); pregled sadašnjeg stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Hrvatskoj (površine, gospodarstva, proizvodi, tržište); pregled pravnog okvira i temeljnih hrvatskih strateških dokumenata bitnih za izradu Akcijskog plana; pregled Europskog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane; te pregled postojećih akcijskih planova za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane u europskim državama s prijedlogom implementacije najboljih europskih praksi u Hrvatskoj. Sažetak navedenih stručnih podloga za izradu Akcijskog plana bit će javno predstavljen na prvoj stručnoj radionici koja će biti održana u Zagrebu dana 11. ožujka 2010. godine, a koja predstavlja kulminaciju pripremne faze projekta. Prvoj radionici će nazočiti pozvani dionici sustava ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Republici Hrvatskoj: predstavnici relevantnih tijela državne uprave; certificiranih proizvođača, prerađivača i uvoznika; nadzornih stanica i certifikatora; savjetodavaca za ekološku poljoprivredu; itd. Na radionici će biti izrađena SWOT matrica razvoja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine, a koja će poslužiti kao polazna točka za izradu radnog nacrta Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine. Početkom izvršne faze projekta (od polovice ožujka do konca svibnja 2010. godine) bit će izrađen radni prijedlog nacionalnog Akcijskog plana na temelju izrađenih stručnih podloga i rezultata prve projektne radionice. U svom izvedbenom dijelu Akcijski plan će sadržavati prijedloge ciljeva i vizija, pregled postojećeg stanja te predložene akcije po programskim područjima. U ovom razdoblju bit će održane tri projektne regionalne stručne radionice u tri uvjetne agroekološke regije Hrvatske. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Na regionalnim radionicama sudjelovat će predstavnici tijela regionalne i lokalne samouprave (županije, gradovi i općine), područnih ureda relevantnih tijela državne uprave te odabrani dionici sustava ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane iz tri uvjetne regije Republike Hrvatske. Radionica za primorski i planinski dio Hrvatske okupit će predstavnike sedam županija (Istarske, Primorsko-goranske, Ličko-senjske, Zadarske, Šibensko-kninske, Splitskodalmatinske i Dubrovačko-neretvanske), a za stručnu će podlogu imati Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji izrađen u 2009. godini od strane UNDP projekta COAST. Radionica će biti održana u Dubrovniku 8. travnja 2010. godine. Radionica za središnji i sjeverozapadni dio Hrvatske okupit će predstavnike osam županija (Karlovačke, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničkokriževačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinke i Međimurske) i Grada Zagreba, a održat će se 22. travnja 2010. godine na odabranoj lokaciji. Radionica za panonski dio Hrvatske okupit će predstavnike pet županija (Virovitičkopodravske, Požeško-slavonske, Brodsko-posavske, Osiječko-baranjske i Vukovarskosrijemske), a održat će se 6. svibnja 2010. godine na odabranoj lokaciji. Tijekom navedenih regionalnih stručnih radionica bit će javno predstavljen radni prijedlog Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine koji će uključiti vizije/postojeće stanje/akcije s ciljem njegovih izmjena i dopuna. U svojoj završnoj fazi projekt će biti dovršen izradom konačne verzije Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj do konca lipnja 2010. godine te njegovim javnim predstavljanjem u Zagrebu dana 15. srpnja 2010. godine.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 1. UVOD Prema općeprihvaćenoj definiciji razvoj je održiv ako prirodni ekosustavi služe kao resursi stalnog rasta proizvodnje i potrošnje, a dolazećim generacijama ostaju nesmanjene kakvoće i iskoristivosti. Održivost čovjekove proizvodnje i potrošnje uvjetovana je prije svega ekološkom održivošću koja nalaže da čovjekove djelatnosti ne narušavaju prihvatni kapacitet ekosustava u kojem se odvijaju. Uz to, proizvodnja mora biti gospodarski održiva što znači da se kapital koji je čuvao okoliš u najmanju ruku mora vratiti. Proizvodnja mora biti i društveno održiva što znači da proizvodni pothvati ne smiju nepovoljno remetiti društvenu zajednicu. Takvom raščlambom dolazi se i do trenutačno prevladavajuće definicije održivog razvoja: živjeti unutar prihvatnog kapaciteta ekosustava. Sa uspostavom neovisne Republike Hrvatske očekivalo se da će ruralni razvoj biti planiran, osmišljen i proveden na iskustvima i praksi razvijenih zemalja, odnosno da će 1990-te godine predstavljati početak faze održivog ruralnog razvoja budući da je cjelokupni razvitak Hrvatske neodvojiv od općih puteva razvoja i odnosa prema okolišu. Nažalost, domovinski rat, praćen nepovoljnom političkom situacijom, sporim uključivanjem u europske i svjetske integracije, raspadom prijašnjeg gospodarskog sustava (tranzicija) i sramotno izvedenom pretvorbom vlasništva („tko je jamio, jamio je”), usporio je proces održivog ruralnog razvoja i odložio ga za 21. stoljeće. Koji je ruralni razvoj održiv? Poglavlje 14. Agende 21 - SARD (Sustainable Agriculture and Rural Development) u cjelosti govori o promociji održive poljoprivrede i ruralnog razvoja. Prema SARD-u poljoprivreda i ruralni razvoj održivi su tek ako su: ekološki prihvatljivi, ekonomski isplativi, socijalno pravedni, kulturno primjenjivi, humani te temeljeni na holističkom znanstvenom pristupu. SARD stoga uključuje različite sektore, ne samo poljoprivredu nego i vodu, energiju, zdravstvo i biološku raznolikost. Tijekom prvih deset godina nakon Ria, gdje su poglavljem 14 Agende 21 po prvi put naznačeni programi i akcije kojima će se poboljšati globalna sigurnost prehrane na održiv način, koncept SARD-a je evolvirao uključenjem socijalne, institucionalne i ekonomske, kao i okolišne održivosti. To znači da održiva poljoprivreda i ruralni razvoj, uključujući šumarstvo i ribarstvo, moraju zadovoljiti prehrambene zahtjeve i ostale ljudske potrebe, kako danas, tako i u budućnosti. Također moraju proizvesti stalno i pristojno zapošljavanje; održati i, gdje je to moguće, unaprijediti proizvodni i regenerativni kapacitet prirodnih resursa; te smanjiti ranjivost i pojačati samodostatnost proizvođača hrane. Kako bi se preduvjeti za SARD stvorili nužne su znatne prilagodbe u poljoprivrednim, okolišnim i makroekonomskim politikama, kako na nacionalnim, tako i na međunarodnoj razini. Glavni ciljevi SARD-a su povećanje globalne proizvodnje hrane na održiv način i osiguranje sigurnosti prehrane za sve brojnije stanovništvo Zemlje. Stoga SARD u svojoj provedbi uključuje: obrazovne inicijative, iskorištenje gospodarskih pothvata i razvoj odgovarajućih i novih tehnologija. Na taj bi se način osigurale: stabilne zalihe nutritivno mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE odgovarajuće hrane, nesmetani pristup tim zalihama najranjivijim socijalnim skupinama, tržišna proizvodnja hrane, zapošljavanje i stvaranje dohotka kako bi se smanjilo ruralno siromaštvo, te upravljanje prirodnim resursima i zaštita okoliša. Između dvanaest sastavnica SARD-a, za strategiju i akcijske planove ruralnog razvoja Hrvatske posebno su zanimljive sljedeće: ∗ Kritičko preispitivanje politika, planiranja i integriranog programiranja poljoprivrede u svijetlu njene multifunkcionalne uloge, posebice u odnosu na sigurnost prehrane i održivi razvoj. ∗ Osiguranje sudjelovanja ljudi i promocija razvoja ljudskih resursa za održivu poljoprivredu. ∗ Poboljšanje proizvodnje na gospodarstvima te sustava proizvodnje putem diverzifikacije zapošljavanja na i izvan gospodarstava te razvoj ruralne infrastrukture. Prema SARD-u poljoprivredna proizvodnja mora biti intenzivirana kako bi zadovoljila buduće povećane svjetske potrebe za hranom, ali u isto vrijeme treba izbjeći njeno daljnje proširenje na takozvana marginalna poljoprivredna zemljišta i osjetljive ekosustave. Povećano korištenje izvanjskih inputa (umjetna gnojiva, kemijska zaštitna sredstva) i razvoj specijaliziranih (monokulturnih) proizvodnji i sustava gospodarenja povećava ranjivost proizvođača, kako zbog negativnog utjecaja na okoliš, tako i zbog stalnih promjena na svjetskom tržištu hrane. Stoga postoji potreba da se poljoprivredna proizvodnja intenzivira putem diverzifikacije postojećih proizvodnih sustava kako bi se do maksimuma povećala učinkovitost iskorištenja lokalnih resursa, a minimizirali okolišni i gospodarski rizici. Tamo gdje ovakva intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje nije moguća, treba identificirati i razviti druge mogućnosti zapošljavanja na i izvan poljoprivrednog gospodarstva: primjerice malu prerađivačku industriju i seosko obrtništvo, gospodarsko iskorištavanje prirodne i kulturne baštine, akvakulturu i ribnjačarstvo, rekreaciju i turizam, itd.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 2. PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U SVIJETU Prema najsvježijim FiBL/IFOAM podacima („The World of Organic Agriculture – Statistics & Emerging Trends 2010“), javno objavljenim u veljači 2010. godine, u 2008. godini certificiranu ekološku poljoprivredu je prakticiralo oko 1,4 milijuna proizvođača iz 154 od 196 država svijeta na ukupnoj površini od 35 milijuna hektara (grafik 2.1.). Grafik 2.1. – Površine pod certificiranom ekološkom poljoprivredom i ostale certificirane ekološke površine (skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina, pčelinje ispaše, akvakultura,...) u svijetu u 2008. godini (u milijunima hektara)

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

FiBL-ovo godišnje izvješće već više od deset godina redovito prati promjene površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom i njihov udio u u ukupnim poljoprivrednim površinama te broj certificiranih ekoloških proizvođača. Prema ovogodišnjem izvješću za 2008. godinu razvidno je da su površine pod ekološkom poljoprivredom porasle u svim regijama svijeta, a ukupni porast iznosio je blizu 3 milijuna hektara ili 9% više u odnosu na 2007. godinu. Time se dugogodišnji trend porasta ekološke poljoprivrede nastavio, što je razvidno iz grafika 2.2. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Grafik 2.2. – Porast površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom i ekološkim skupljanjem samoniklog bilja i šumskih plodina uključujući pčelinje ispaše u razdoblju od 19992007. godine (u milijunima hektara)

Regionalno, najveći porast površina zabilježen je u Latinskoj Americi (1,65 milijuna hektara ili 26%), najviše zahvaljujući snažnom rastu ekološke poljoprivrede u Argentini. U Europi porast eko-površina iznosio je pola milijuna hektara, a u Aziji oko 400 tisuća hektara. Najviše certificiranih površina pod ekološkom poljoprivredom u 2008. godini zabilježeno je u Oceaniji (poglavito u Australiji) - 12,1 milijuna hektara (34,6% svjetskih površina), a slijedile su je Europa sa 8,2 milijuna hektara (23,4%) i Latinska Amerika sa 8,1 milijuna hektara ili 23,1 % (grafik 3.3.). U Sjevernoj Americi (SAD i Kanada) eko-poljoprivreda se prakticirala na 2,5 milijuna hektara.

Izvor: FiBL & IFOAM, 2009

Trećina svih ekoloških površina nalazila se u zemljama u razvoju: u Latinskoj Americi (ponajviše u Argentini i Brazilu), Aziji te Africi.

Grafik 2.3. – Globalna distribucija površina pod ekološkom poljoprivredom po kontinentima u 2007. godini

Među državama, u 2008. godini daleko najviše površina pod ekološkom poljoprivredom tradicionalno je zabilježila Australija (12,02 milijuna hektara prema podacima iz 2007. godine), a slijedile su je Argentina (4,01 milijuna hektara), Kina (1,85 milijuna hektara), SAD (1,82 milijuna hektara) i Brazil (1,77 milijuna hektara prema podacima iz 2007. godine). Od europskih država među prvih deset u svijetu u 2008. godini nalazile su se tri:

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

Španjolska: šesta sa 1,13 milijunom hektara); Italija: osma sa 1 milijunom hektara; i Njemačka: deseta sa 0,91 milijuna hektara (grafik 2.4.).

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Grafik 2.4. – Deset država s najviše površina pod ekološkom poljoprivredom u 2008. godini (u milijunima hektara)

Međutim, ako se kao kriterij razvijenosti ekološke poljoprivrede u pojedinoj državi uzmu podaci o udjelu površina pod ekološkom poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama, situacija se bitno mijenja (grafik 2.5.). S izuzetkom Falklandskog otočja (prvo s 36,9%) i Francuske Gvajane (šesta s 10,5%), osam europskih država nalazi se među vodećih deset u svijetu u 2008. godini: Lihtenštajn (drugi s 29,8%), Austrija (treća s 15,9%), Švicarska (četvrta s 11,1%), Švedska (peta s 10,8%), Estonija (sedma s 9,6%) Latvija (osma s 9,1%), Češka (deveta s 8,0%) i Italija (deseta s 7,9%),

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

U svijetu se u 2008. godini ekološkom poljoprivredom bavilo blizu 1,4 milijuna certificiranih proizvođača, uključujući i proizvođače u prijelaznom razdoblju te sitne posjednike uključene u sustave grupnog certificiranja („smallholder certification”) u zemljama Trećeg svijeta. Dakako, može se pretpostaviti da je broj necertificiranih proizvođača koji se bave ekološkom poljoprivredom veći, posebice u siromašnijim zemljama u kojima proizvođači nemaju sredstava za plaćanje obveznih troškova nadzora i certifikacije.

Grafik 2.5. – Deset država s najvišim udjelom površina pod ekološkom poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama u 2008. godini (u %)

Regionalno, najviše certificiranih ekoloških proizvođača u 2008. godini (grafik 2.6.) zabilježeno je u: Africi (34,2%), Aziji (29,4%), Latinskoj Americi (18,7%) i Europi (16,1%).

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

Najmanje certificiranih eko-proizvođača ima u Sjevernoj Americi (1%) i Oceaniji (0,6%). Ovaj podatak, obzirom na zabilježene certificirane površine pod ekološkom poljoprivredom na ovim kontinentima (13,6 milijuna hektara u 2008. godini) u potpunosti pobija tvrdnju kako je ekološka poljoprivreda primjenjiva samo na malim gospodarstvima. Statistički, prosječna ekološka farma na ova dva kontinenta prostire se na prosječnoj površini od preko 720 hektara.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Grafik 2.6. – Globalna distribucija ekoloških proizvođača po kontinentima u 2008. godini

Navedeni podaci nisu uključili površine na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina. Međunarodni trgovački centar (The International Trade Centre - ITC) i Organic Services su 2005. godine izradili studiju ”Pregled proizvodnje i marketinga ekoloških šumskih proizvoda” (“Overview of production and marketing of organic wild products”). Studija je pokazala da se certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina prakticiralo na ukupnim površinama od 62 milijuna hektara putem 979 registriranih projekata.

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

Najveća područja certificiranog ekološkog skupljanja nalazila su se u Europi i Africi (po 27 milijuna hektara). Po količinama najvažniji proizvodi su bili izdanci bambusa (36% od ukupnih sakupljenih količina), šumsko voće (21%) i jezgrasto voće (19%). FiBL-ovo izvješće (2010) registriralo je 31,8 milijuna hektara na kojemu se vršilo certificirano ekološko skupljanje u 2008. godini, uključujući i pčelinje ispaše, šume i akvakulturu. Prema ovim podacima najveće područje ovih vidova ekološke proizvodnje je Oceanija (12,14 milijuna hektara), a prate je Europa (8,18 milijuna hektara) i Latinska Amerika (8,07 milijuna hektara). Za svjetsku statistiku ovi su podaci bitni budući dodaju novih 31,8 milijun hektara na 35 milijuna hektara pod ekološkom poljoprivredom. U prošlosti (do 2000. godine) se ovi podaci nisu razdvajali te su se područja na kojima se vršilo certificirano ekološko skupljanje vodila kao površine pod ekološkom poljoprivredom.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 3. PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U EUROPI Sredinom 1980-tih godina certificiranih je površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi bilo tek nekih stotinjak tisuća hektara (grafik 3.1.). Od 1990-tih godina, kao rezultat i posljedica donošenja Uredbe Europske komisije broj 2092/91, ekološka se poljoprivreda počela brzo razvijati u gotovo svim europskim državama, a poglavito u državama članicama Europske unije. Grafik 3.1. – Porast površina pod certificiranom ekološkom poljoprivredom u Europi u razdoblju od 1985-2006. godine (u milijunima hektara)

U 2008. godine u Europi se ekološkom poljoprivredom bavilo 222.513 certificiranih ekoloških proizvođača koji su proizvodili na ukupnoj površini od 8,176.075 hektara (grafik 3.2.), a što je predstavljalo 1.72% od ukupnih europskih poljoprivednih površina. Od ukupnih europskih površina pod ekološkom poljoprivredom u 2008. godini na Europsku uniju je otpadalo 7,539.763 hektara ili 92,2%, a što je predstavljalo 4,27% od ukupnih poljoprivrednih površina u EU.

Izvor: FiBL & IFOAM, 2008

Certificiranih eko-proizvođača u EU iste godine bilo je 196.649 ili 88,4%.

Europske države s najvećim brojem certificiranih eko-proizvođača su mediteranske države: Italija (44.371), Grčka (24.057) i Španjolska (21.291). U površinama pod ekološkom poljoprivredom također prednjače Mediteranci: Španjolska (1,129.844 ha) i Italija (1,002,414 ha), a prate ih: Njemačka (907.786 ha), Velika Britanija (737.631 ha) i Francuska (580.956 ha). Ovakav porast površina u EU zabilježen je najviše zbog visokog porasta površina u novim državama članicama te zbog značajnog porasta u sredozemnim državama članicama: Španjolskoj, Italiji, i Grčkoj. Ekološka poljoprivreda visoko je razvijena u svim alpskim državama (Austrija, Švicarska, Slovenija) i u svim baltičkim državama bez izuzetka (tablica 3.1). Osim površina pod ekološkom poljoprivredom u Europi je u 2007. godini zabilježeno i blizu 10 milijuna hektara na kojima se vrši certificirano ekološko skupljanje samoniklog bilja i šumskih plodina te ispaša pčela, a što je predstavljalo 32,6 % ukupnih svjetskih površina. Europski rekorder je Finska s 7,4 milijuna hektara (skupljanje šumskog bobičastog voća), a veliki „skupljači”, pretežito za izvoz, su i zemlje iz neposrednog hrvatskog okruženja. U Srbiji se šumske gljive beru na certificiranim površinama od 920 tisuća ha i šumsko voće na 350 tisuća ha. Prvi vrhu popisa su i Bugarska (skupljanje samoniklog ljekovitog bilja na 398 tisuća ha), Bosna i Hercegovina (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 312 tisuća ha) te Crna Gora (skupljanje nespecificiranog samoniklog bilja i šumskih plodina na 134 tisuće ha). U Hrvatskoj su ove površine u 2007. godini iznosile 7.000 ha, a odnosile su se najvećim dijelom na pčelinje ispaše. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE

Grafik 3.1. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u europskim državama u 2008. godini

Izvor: FiBL & IFOAM, 2010

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE TABLICA 3.1. – STANJE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U EUROPI U 2008. GODINI Država

ČLANICE EU 1. Španjolska 2. Italija 3. Njemačka 4. Velika Britanija 5. Francuska 6. Austrija 7. Češka 8. Švedska 9. Grčka 10. Poljska 12. Portugal (2007) 13. Letonija 14. Finska 15. Danska 16. Slovačka 17. Rumunjska 18. Mađarska 19. Litva 22. Estonija 24. Nizozemska 26. Irska 27. Belgija 28. Slovenija 29. Bugarska 34. Luksemburg 36. Cipar 42. Malta (2007) 11. Ukrajina 20. Švicarska 21. Turska 23. Norveška 25. Rusija 30. Moldova (2007) 31. Hrvatska 32. Island 33. Srbija

Površine pod ekološkom poljoprivredom (ha)

Certificirani ekološki proizvođači

1,129.844 21.291 1,002,414 44.371 907.786 19.813 737.631 5.383 580.956 13.298 382.949 19.961 341.632 1.946 336.439 3.686 317.824 24.057 313.944 14.888 229.717 1.949 161.625 4.203 150.374 3.991 150.104 2.753 140.755 350 140.132 2.775 122.816 1.614 122.200 2.797 87.346 1.259 50.434 1.402 44.751 1.220 35.721 901 29.838 2.067 16.663 254 3.535 85 2.322 305 12 30 DRŽAVE IZVAN EU 269.984 118 117.286 6.111 109.387 15.406 52.248 2.702 46.962 NP 11.695 121 9.993 632 6.970 35 4.494 224 mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

Udio ekoloških površina u UPP (%)

4,54 7,87 5,35 4,57 2,12 15,87 8,04 10,79 3,84 2,03 6,61 9,11 6,56 5,64 7,27 1,02 2,90 4,61 9,63 2,61 1,08 2,60 6,10 0,55 2.70 1,59 0,12 0,65 11,08 0,43 5,05 0,02 0,47 0,83 0,46 0,09 13

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 35. Makedonija 37. Crna Gora 38. Lihtenštajn 39. BiH (2007) 40. Albanija 41. Farski otoci 43. San Marino

3.380 1.876 1.053 691 280 12 -

99 25 37 304 50 1 (prerada)

0,31 0,36 29,82 0,03 0,03 0,40 -

Izvor: “The World of Organic Agriculture – Statistics and Emerging Trends 2010”, FiBL & IFOAM 2010 Postavlja se pitanje gdje je Hrvatska u europskoj i svjetskoj ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane? Prema FIBL-ovim podacima iz 2005. godine Hrvatska je sa tadašnjih ukupnih 3.184 ekoloških hektara (0,1% ukupnih poljoprivrednih površina) i 269 ekoproizvođača pod stručnim nadzorom bila na 83. poziciji u svijetu i 33. u Europi. Pozicija niža od nevelikog Luksemburga, a daleko iza svih svojih zapadnih, sjevernih i južnih bližih i daljih susjeda. Jedinu utjehu su mogle pružiti istočne granice: Srbija i Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Makedonija, a s Albanijom je bila poravnata (0,10% ekoloških površina). Dvije godine kasnije stanje se ipak poboljšalo: u Hrvatskoj su na 7.647 ha (0,3% ukupnih poljoprivrednih površina) proizvodila 483 eko-proizvođača pod stručnim nadzorom, pa se Hrvatska popela na 31. mjesto u Europi ispred Luksemburga, ali i Rusije. Konačno, u 2008. godini u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno 9.993 ha poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stručnim nadzorom, uključujući i površine u prijelaznom razdoblju te 632 eko-proizvođača. U odnosu na 2005. godinu to je trostruki porast te se razdoblje od 20062008. godine može smatrati pozitivnom prekretnicom nakon dvogodišnjeg trenda smanjenja površina u hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi tijekom 2004. i 2005. godine. Detaljan pregled stanja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Hrvatskoj dat je u sljedećem poglavlju. Drugo logično pitanje za kraj je zašto područje Europske unije toliko prednjači u svjetskoj ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji hrane? Što Hrvatska, koja i sama želi postati njenom novom članicom, može i mora preuzeti i primijeniti od pozitivnih iskustava EU? PRVO POZITIVNO ISKUSTVO je stalna i neprikrivena financijska potpora ekološkoj poljoprivredi putem dodjele bespovratnih sredstava u sklopu državnih i regionalnih programa ruralnog razvoja. DRUGO POZITIVNO ISKUSTVO je stabilan pravni okvir i stvarna pravna zaštita ekoloških proizvođača od nelojalne konkurencije koja svoje konvencionalne proizvode podvaljuje potrošačima. Europska unija ima stabilan pravni okvir za ekološku poljoprivredu još od 1991. godine, a isti je dodatno pojačan novom uredbom Vijeća EZ o ekološkoj poljoprivredi i i proizvodnji hrane broj 834/07 koja je stupila na snagu 2009. godine. TREĆE POZITIVNO ISKUSTVO je neminovnost što žurnije provedbe nacionalnog akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede. Europska unija je svoj “Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” pokrenula u lipnju 2004. godine. Mnoge europske države i regije također provode svoje akcijske planove. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Konačno, ČETVRTO POZITIVNO ISKUSTVO je razvijanje dobro informiranog tržišta za certificirane ekološke poljoprivredne i prehrambene proizvode. U 2006. godini vrijednost eko-proizvoda na europskom tržištu bila je procijenjena na 20 milijardi EUR (grafik 3.3.). Najveće europsko tržište za ekološke proizvode bila je Njemačka s godišnjim prometom od 4,6 milijardi Eura, a slijedile su je Velika Britanija (2,8 milijardi Eura), Italija (2,4 milijardi Eura) i Francuska (2,2 milijardi Eura). Prema udjelu ekoloških proizvoda u ukupnim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima najznačajnije europsko tržište bila je Švicarska s 4,5%. U ovoj državi se i najviše novca trošilo na eko-proizvode per capita (više od 100 Eura/godinu/stanovniku). Grafik 3.3. – Vrijednost prometa ekološki proizvedene hrane u državama članicama Europske unije u milijunima Eura, 2006

Izvor: Rippin, 2008

Najveći marketinški kanal za plasman eko-proizvoda u Europi u 2006. godini bili su supermarketi, a prognoze su predviđale daljnji nesrazmjer između nedovoljne ponude i porasta potražnje. Prognoze porasta vrijednosti europskog tržišta za eko-proizvoda do sada su se uvijek pokazale točnima. U 2008. godini (Organic Monitor, 2010) vrijednost svjetskog tržišta ekoproizvoda iznosila je 50,9 milijardi USD, što znači da se vrijednost svjetskog tržišta više nego utrostručila u odnosu na 15,2 milijardi USD u 1999. godini (grafik 3.4.). Vrijednost svjetskog tržišta eko-proizvoda povećavala se u promatranom razdoblju svake godine. Najveći dio eko-hrane i napitaka prodavao se na tržištima Europe i Sjeverne Amerike (97%), a zabilježen je i porast potrošnje u Aziji, Latinskoj Americi i Australiji. Europsko tržište ekohrane i pića je najveće svjetsko tržište procijenjeno na 26 milijardi USD u 2008. godini. Po ukupnoj vrijednosti najznačajnija pojedinačna europska tržišta su i dalje njemačko, britansko, francusko i talijansko. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE

Grafik 3.4. Vrijednost svjetskog tržišta eko-hrane i pića (milijarde USD), 1999-2008

S druge strane, najveća potrošnja eko-proizvoda per capita je u skandinavskim i alpskim državama. U Danskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Austriji udio eko-proizvoda u ukupnoj potrošnji hrane i pića veći je od 4%, a Danci su najveći svjetski ekopotrošači po glavi stanovnika. Najveći europski proizvođač eko-hrane je „Hipp“ koji ima svoju tvornicu „Vivera“ i u Hrvatskoj. Ostale paneuropske kompanije koje proizvode eko-proizvode su i: „Wessanen“, „De Vau Ge“, „Alpro“ i „Arla Foods“. Putem supermarketa i dalje se prodaje najveći dio eko-hrane i pića u svim europskim državama. Velikim maloprodajnim lancima postalo je izuzetno važno pokretanje vlastitih ekoetiketa i loga, a posebice u Njemačkoj gdje se kvalitetni ekoproizvodi mogu kupiti po prihvatljivim ili čak izuzetno jeftinim cijenama u trgovinama lanaca Aldi, Lidl i Plus.

Izvor: “Organic Monitor” 2010

Tržište eko-hrane i pića u državama srednje i istočne Europe je još uvijek nerazvijeno, ali potražnja za eko-proizvodima raste u nekima od njih, primjerice u Češkoj. Lokalna proizvodnja još uvijek je limitirana na primarne proizvode poput voća, povrća i žitarica te orijentirana na izvoz u zapadnu Europu gdje se dobar dio tih sirovina prerađuje i vraća na tržište ovih zemalja. Najveći i najbrži porast tržišta eko-hrane i pića bilježi se u Sjevernoj Americi. U SAD-u i Kanadi porast vrijednosti tržišta raste više od decenije uz dvoznamnekasti porast, a ukupna vrijednost ovog tržišta u 2008. godini procijenjena je na 23 milijardi USD ili 46% vrijednosti svjetskog tržišta.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 4. PREGLED STANJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U HRVATSKOJ Unatoč nesumnjivim prirodnim preduvjetima za razvitak ekološke poljoprivrede, a posebice jasno izraženoj agroekološkoj raznolikosti nacionalnog poljoprivrednog prostora, mora se konstatirati kako Hrvatska ulazi u skupinu rijetkih europskih zemalja u kojima je ovaj vid poljoprivredne proizvodnje još uvijek slabo razvijen. Iako se o proizvodnji takozvane "zdrave hrane" gotovo svakodnevo i piše i govori (s ničim i nikad dokazanom i izuzetno štetnom postavkom kako je sve hrvatsko zdravo), činjenica je da u ovom trenutku mali broj hrvatskih proizvoda može nositi “zeleni znak” ekološke kakvoće, što se može vidjeti iz pregleda broja proizvođača upisanih u hrvatski Upisnik ekoloških proizvođača koji se vodi pri MPRRR (grafik 4.1.).

Izvor: MPRRR, 2010

Ipak, optimizam budi činjenica da je broj registriranih hrvatskih eko-proizvođača neprestano rastao u promatranom razdoblju da bi koncem 2009. godine dosegao znamenku 817. Nastavi li se porast ovakvim trendom za očekivati je da će u 2010. godini broj eko-proizvođača probiti magičnu četveroznamenkastu granicu. Koncem 2009. godine u Hrvatskoj je bilo registrirano ukupno 14.193 ha poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stručnim nadzorom, uključujući i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na 2005. godinu to je više nego četverostruki porast te se razdoblje od 2006-2009. godine može smatrati pozitivnom prekretnicom nakon dvogodišnjeg trenda smanjenja površina u hrvatskoj ekološkoj poljoprivredi tijekom 2004-2005. godine (grafik 4.2.). mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE

Izvor: MPRRR, 2010

Grafik 4.3. – Struktura površina u ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj, 2009

Izvor: MPRRR, 2010 mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE U strukturi poljoprivrednog zemljišta pod ekološkim stručnim nadzorom u 2009. godini (ukupno 14.193 ha) predominantno su prevladavale oranice (9.766 ha ili 68,8%), a potom livade i pašnjaci (1.998 ha ili 14,1%) dok su površine pod trajnim nasadima voćnjaka (1.264 ha 8,9%), maslinika (228 ha ili 1,6%) i vinograda (191 ha ili 1,3%) još uvijek nedovoljne (grafik 4.3.). Ljekovito bilje se uzgajalo na 279 ha (2,0%), a povrće na 65 ha (0,5%). Grafik 4.4. – Struktura oraničnih površina u ekološkoj poljoprivredi u Hrvatskoj, 2009

Izvor: MPRRR, 2010

Od oraničnih kultura (grafik 4.4.) predominatno su se uzgajala zelena krmiva za proizvodnju stočne hrane poput lucerne i DTS-a (5.834 ha ili 57,7%) i sve vrste žitarica (3.464 ha ili 34,3%). Na preostalim površinama (svega 8%) uzgajale su se uljarice (415 ha), te izuzetno malo i nedovoljno mahunarke (17 ha) i korjenasto bilje (11 ha). Regionalno, odnosno po županijama (grafik 4.5.), najviše registriranih površina pod ekološkim stručnim nadzorom koncem 2009. godine zabilježeno je u Osiječko-baranjskoj županiji (3.694 ha), a slijedila ju je Sisačko-moslavačka županija sa 2.526 ha. U gornjem domu s četveroznamenkastim brojem ekoloških hektara nalazile su se i: Brodsko-posavska (1.330 ha), Požeško-slavonska (1.240 ha) i Zagrebačka županija (1.150 ha). Donji dom s dvoznamenkastim površinama pod ekološkim nadzorom činile su: Primorskogoranska (98 ha), Koprivničko-križevačka (83 ha), Varaždinska (74 ha), Krapinsko-zagorska (20 ha) i Dubrovačko-neretvanska županija (17 ha) te Grad Zagreb (24 ha). Prema broju registriranih eko-proizvođača u 2009. godini prva je Sisačko-moslavačka županija sa 123 upisanih u Upisnik, a slijede je Osiječko-baranjska (116), Zagrebačka (84) i Bjelovarsko-bilogorska županija (61). Grad Zagreb ima 57 registriranih eko-proizvođača, ali njihova se proizvodnja u najvećem broju odvija u ostalim dijelovima Hrvatske.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Grafik 4.5. – Površine pod ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj po županijama (u hektarima), stanje 31.12.2009. godine

Izvor: MPRRR, 2010

Ekološka stočarska proizvodnja u Hrvatskoj još uvijek je nedovoljno razvijena (tablica 4.1.). Ipak, u 2009. godini zabilježen je značajan porast broja goveda, kopitara, ovaca i svinja u ekološkom uzgoju u odnosu na 2007. godinu. S druge strane, zabilježen je osjetan pad broja koza, peradi i košnica pčela.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Tablica 4.1. – Ekološka stočarska proizvodnja u Hrvatskoj, 2005-2009 VRSTA STOKE

2005

2006

2007

2009

315 45

345 19

2.749 134

6.144 484

OVCE (grla)

4.520

3.952

6.326

9.688

KOZE (grla)

2.226

1.938

3.517

1.492

SVINJE (grla)

181

184

473

1.299

PERAD (kljunovi)

5.717

1.180

2.885

1.612

PČELE (košnice)

671

822

2.710

2.121

ŠKOLJKE (tone)

GOVEDA (grla) KOPITARI (grla)

Izvor: MPRRR, 2010

Ekološka poljoprivreda ušla je prvi puta kao posebna stavka u državni sustav novčanog poticanja donošenjem Zakona o državnoj potpori u poljoprivedi, ribarstvu i šumarstvu 2002. godine (NN 87/02). Od tada su se po vrsti i iznosu sredstava mijenjali četiri puta (NN 117/03, 82/04, 141/06 i 83/09). Tablica 1.2. Novčani poticaji za ekološku poljoprivredu isplaćeni iz državnog proračuna RH, 2004-2007 Godina

Kune ukupno

Euri ukupno*

2004

3.710.392,27

495.004,09

2005

4.475.000,00

604.725,88

2006

6.788.331,00

927.006,82

2007

16.543.750,82

2.255.140,13

* Obračunato prema godišnjim prosjecima srednjih deviznih tečajeva Hrvatske narodne banke Izvor: MPRRR, 2008

Novčani poticaji još uvijek nisu isplaćeni u cjelosti za 2008. godinu. O isplati poticaja za 2009. godinu nije uputno govoriti. Eko proizvođači se mogu jedino nadati da za famozni voucher neće biti primorani kupovati umjetna gnojiva i potom ih prodavati na crno konvencionalnim poljoprivrednicima. Što će biti sa poticajima za 2010. godinu pitanje je za milijun kuna. Osim državnih poticaja pojedine županije u Hrvatskoj stvorile su vlastiti sustav potpore ekološkoj poljoprivredi putem: dodjele županijskih novčanih poticaja, potpunog ili djelimičnog refundiranja troškova stručnog nadzora i certifikacije te osiguravanja prodaje eko-proizvoda na sajmovima.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 5. PRAVNI OKVIR HRVATSKE EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE Tijekom 1990-tih godina nadzor i certifikaciju rijetkih hrvatskih ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvođača u Hrvatskoj obavljala inozemna ovlaštena tijela: ECOCERT, Demeter, Naturland i Soil Association. U siječnju 2001. godine Hrvatski sabor je donio nacionalni Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01), a prve verzije pratećih pravilnika je resorno ministarstvo donijelo tijekom 2001-2002. godine.

Slijedom navedenih propisa od konca 2002. godine nadzor i certifikaciju rijetkih hrvatskih ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvođača čine domaće pravne osobe. U 2010. godini ovlašteno je pet nadzornih stanica i četiri pravne osobe za provedbu postupka potvrđivanja nad ekološkom proizvodnjom (certifikacija). U sklopu procesa pristupanja Europskoj uniji, u razdoblju od 2007. do 2009. godine izvršena su i još uvijek se vrše usklađivanja hrvatskog Zakona i pratećih propisa s propisima EU. Trenutno pravni okvir hrvatske ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane čine slijedeći propisi: Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 12/01, 79/07) mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (NN br. 91/01, 10/07) Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda (NN br. 13/02, 10/07) Pravilnik o preradi, pakiranju, prijevozu i skladištenju ekoloških proizvoda (NN br. 129/09) Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u preradi vlakana (NN 81/02) Pravilnik o stručnom nadzoru u ekološkoj proizvodnji (NN br. 13/02, 10/07, 62/08, 146/09) Pravilnik o uvjetima i načinu upisa u upisnike ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN br. 13/02, 112/07) Pravilnik o sustavu ocjenjivanja sukladnosti u ekološkoj proizvodnji (NN br. 91/01, 25/08, 61/09) Pravilnik o deklaraciji i označavanju ekoloških proizvoda (NN br. 13/02, 10/07, 64/09) Pravilnik o visini naknade troškova za provedbu stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i troškova utvrđivanja sukladnosti s temeljnim zahtjevima (NN br. 41/08, 15/10) Pravilnik o vođenju baze podataka za poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje (NN br. 89/08 Do kraja 2010. godine predviđeno je donošenje novog Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji će u cjelosti biti u suglasju s uredbom Vijeća EZ o ekološkoj poljoprivredi i i proizvodnji hrane broj 834/07.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 6. PREGLED TEMELJNIH HRVATSKIH STRATEŠKIH DOKUMENATA AKCIJSKOG PLANA RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE

BITNIH ZA IZRADU

S agro-okolišnog motrišta za održivi ruralni razvoj Republike Hrvatske, a time i za osmišljavanje i provedbu Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj od 2010. do 2015. godine najbitniji su relevantni strateški dokumenti i prateća zakonska regulativa koji su u nadleštvu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (MPRRR), ali također i Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva (MRRŠVG) i Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG). Međutim, kako je koncept održivog ruralnog razvitka multidisciplinaran u osmišljavanje i provedbu Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede bitno je uključiti i predstavnike: ∗ ostalih nadležnih tijela državne uprave (Ministarstva financija; Ministarstva turizma; Ministarstva mora, prometa i infrastrukture; Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva; Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija; Ministarstva kulture; Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi; Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti; Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu; Hrvatske poljoprivredne agencije, Državnog zavoda za zaštitu prirode, ...); ∗

javnih poduzeća (Hrvatske šume, Hrvatske vode, HEP, HAC, itd.);

∗

tijela lokalne samouprave (županije, gradovi i općine);

∗

stručnih i znanstvenih institucija (sveučilišta, veleučilišta, instituti i zavodi);

∗ poslovnog svijeta (Hrvatska poljoprivredna komora; Hrvatska gospodarska komora; Hrvatska obrtnička komora; Hrvatski savez zadruga); ∗

ovlaštenih certifikatora i nadzornih stanica u Republici Hrvatskoj; te

∗ nevladinih organizacije, posebice udruga eko-poljoprivrednika, ali i onih koje se bave pitanjima poljoprivrede, autohtonog stanovništva, žena, djece i mladeži, te zaštite okoliša. U nastavku se daje pregled relevantnih nacionalnih strateških dokumenata bitnih za izradu Akcijskog plana razvoja ekološke poljoprivrede. 6.1. AGRO-EKOLOŠKE REGIJE HRVATSKE Sukladno nacionalnoj Strategiji i akcijskom planu zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti kopneno se područje Hrvatske prema svojim prirodnim karakteristikama može podijeliti u tri regije: nizinsku Hrvatsku (54,4% kopnene površine), gorsku Hrvatsku (14% kopnene površine), i priobalnu i otočnu sredozemnu Hrvatsku (31,6% kopnene površine). Nizinsku Hrvatsku karakterizira panonska ravnica omeđena rijekama Savom, Dravom, Murom i Dunavom, a uključuje panonsko gorje na rubovima. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Gorska Hrvatska dio je dinarske planinske regije, a predstavlja visoko područje krša s "otocima" nepropusnih stijena, krških polja i riječnih dolina. Priobalna i otočna sredozemna Hrvatska uski je pojas dugačkog priobalja s 1.200 otoka, otočića i hridi, odvojene od zaobalja visokim planinama. Agroekološka podjela Hrvatske, utvrđena Strategijom razvitka hrvatske poljoprivrede (1995) uglavnom se poklapa s njenom prirodnom podjelom. Prema ovoj podjeli područje Hrvatske se dijeli na: 1. Panonsku regiju (P) koja se dijeli na četiri podregije: -

P1- Istočnopanonsku,

P2 – Srednjepanonsku,

P3 – Zapadnopanonsku regiju i

P4 – Sjeverozapadnopanonsku podregiju; 2. Gorsku regiju (G) koja se dijeli na dvije podregije: -

G1 - Predgorsku i

G2 – Gorsku podregiju; te

3. Mediteransku regiju (M) koja se dijeli na tri podregije: -

M1 – Sjevernomediteransku,

M2 – Srednjomediteransku i

M3 – Južnomediteransku podregiju.

Panonska regija nalazi se na jugu zakarpatskog dijela prostrane panonske nizine i u njoj na 48% državnog teritorija živi 62% ukupnog stanovništva. To je najnaseljeniji i, s motrišta potencijala poljoprivredne proizvodnje, najbogatiji dio Hrvatske. Podneblje je kontinentalno s izraženim godišnjim dobima. Značajke podneblja mijenjaju se u smjeru istoka prema zapadu: povećava se količina oborina i smanjuje srednja godišnja temperatura. Nizinski dio ove regije, kojega odlikuju najplodnija tla, žitnica je Hrvatske i odlikuje se visokim i stabilnim prinosima svih važnijih ratarskih i industrijskih usjeva. Na brežuljkastim dijelovima regije razvijena su mješovita obiteljska gospodarstva te voćarstvo i vinogradarstvo. Gorska regija obuhvaća razmjerno heterogeno područje koje započinje plitkim (pokrivenim) kršem karlovačkog zaleđa, a nastavlja se planinskim masivima Male i Velike Kapele, Gorskoga kotara i Velebita. Podneblje je tipično planinsko s velikom količinom oborina koje dosežu i 2.500-3.500 mm godišnje. Znatan dio oborina je u obliku snijega, a karakteristično je razmjerno kratko vegetacijsko razdoblje, odnosno pojava kasnih proljetnih i ranih jesenskih mrazova. Tla su heterogena, a razvijena su na kiselim silikatnim stijenama ili na vapnencima i mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE dolomitima. Poljoprivreda je prilagođena planinskim prilikama, a odlika joj je usitnjeni privatni posjed sa stočarstvom kao temeljnom granom. Biljna proizvodnja podređena je krmnim kulturama. Izbor biljnih kultura je skroman zbog klimatskih prilika, a prevladavaju kukuruz (rano dozrijevanje), krumpir, raž i povrće. Proizvodnja je tradicionalno ekstenzivna, a tla među najčistijim u Europi zbog minimalnih ili nikakvih utrošaka kemijskih sredstava i mineralnih gnojiva. Mediteranska regija obuhvaća priobalni i otočni prostor Hrvatske od Istre na sjeverozapadu do Konavala na jugoistoku. Geomorfologija i sve prirodne značajke pokazuju posebnosti vezane uz krš. Područje je građeno od mezozojskih vapnenaca i dolomita. U smjeru od sjeverozapada do jugoistoka pravilno raste srednja godišnja temperatura, a smanjuje se količina oborina. Klima je topla s obiljem sunca, temperature vrlo rijetko padaju ispod ništice, što pogoduje uzgoju sredozemnih kultura poput masline i smokve. Poljoprivredne površine uglavnom su locirane na reljefski ravnijim oblicima i depresijama, odnosno uz riječne doline, visoravni i krška polja. Prema zastupljenosti prevladava privatni posjed s malenim proizvodnim parcelama. Prvi pokušaj agroekološke regionalizacije hrvatskih prostora izvršen je 1940. godine za vrijeme Banovine Hrvatske, ali je Drugi svjetski rat spriječio njenu praktičnu provedbu. Pola stoljeća nakon prvog pokušaja regionalizacije Strategija razvitka hrvatske poljoprivrede ustvrdila je kako: "Hrvatska dosad nije ustanovila regionalizaciju poljoprivrednog prostora. Očit je nedostatak regionalne usmjerenosti u poljoprivrednoj politici, glavni je naglasak na plodnim područjima u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Više brige valja posvetiti obalnim i planinskim područjima. MPŠ bi trebalo u kratkom roku izraditi nacrt poslova i potrebnih studija, te započeti program regionalnog razvitka poljoprivrede i sela u skladu s usvojenom strategijom." Petnaest godina nakon prihvaćanja Strategije u Hrvatskom saboru može se konstatirati da je učinjeno vrlo malo. Pojedinačne mjere, poput donošenja posebnih zakona o otocima (1999) i brdsko-planinskim područjima (2002) ili neslavno kratko postojanje posebnog Odjela za jadranske kulture unutar resornog ministarstva, nisu do sada značajnije potaknuli poljoprivrednu proizvodnju na marginalnim poljoprivrednim prostorima Hrvatske. 6.2. NACIONALNI PROGRAM RAZVITKA OTOKA (1997) Prvi nacionalni strateški dokument u Hrvatskoj koji je progovorio jezikom održivog razvoja bio je Nacionalni program razvitka otoka (1997) legislativno praćen Zakonom o otocima (1999, izmjenjen i dopunjen 2002). Prema članku 15. Zakona: "djelatnosti koje Nacionalni program i programi održivog razvitka otoka i otočnih skupina određuju kao djelatnosti koje čine otočni razvoj održivim, podupire država, su: ekološka poljoprivredna proizvodnja na postojećim i novim nasadima na otvorenom i u zaštićenim prostorima (maslinarstvo, vinogradarstvo, sredozemno voćarstvo, uzgoj i prerada ljekovitog bilja, povrćarstvo); ekstenzivno i poluintenzivno ovčarstvo i kozarstvo; pčelarstvo; proizvodnja i prerada poljoprivrednih proizvoda s oznakom izvornosti, odnosno oznakom zemljopisnog podrijetla s naznakom »hrvatski otočni proizvod« mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE (proizvodnja ovčjih i kozjih sireva, proizvodnja meda i ostalih pčelarskih proizvoda, proizvodnja stolnog grožđa, proizvodnja vrhunskih i drugih kvalitetnih vina, konzerviranje maslina i proizvodnja maslinovog ulja, vergine i extra vergine, sušenje, konzerviranje i prerada voća, povrća, gljiva i začinskog bilja, proizvodnja farmaceutskih i kozmetičkih poluproizvoda i proizvoda); školjkarstvo; ulov plave ribe, a na području vanjskoga ribolovnog mora i bijele ribe, mrijest, uzgoj i prerada ribe i drugih morskih organizama; …". Provedba nacionalnog programa i Zakona o otocima u iurisdikciji je Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za otočni i priobalni razvoj. 6.3. STRATEGIJA I AKCIJSKI PLAN ZAŠTITE BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE RAZNOLIKOSTI (1999) Strategiju je izradio MZOPUG 1999. godine. Strateški ciljevi strategije koji se odnose na krajobraznu zaštitu travnjaka i oranica su: smanjiti trend gubitka površina i raznolikosti doprirodnih i poluprirodnih travnjaka kao vrijednih antropogenih staništa vrlo bogatih biološkom raznolikošću; i poticati mjere u poljodjelstvu kojima se osigurava očuvanje što veće biološke raznolikosti na oraničnim površinama. Strateške smjernice za ostvarivanje navedenih ciljeva su: gospodariti poljoprivrednim zemljištem uz osiguranje odgovarajućih prirodnih ekoloških uvjeta koji će zaštititi spontani biljni i životinjski svijet zaustaviti korištenje na onoj crti na kojoj se počinje ugrožavati prirodnost travnjačkih ekoloških sustava i na taj način umanjivati biološka raznolikost

oživjeti ekstenzivno stočarstvo brdskih, planinskih, otočnih i primorskih područja

spriječiti isušivanje i očuvati vodni režim nizinskih vlažnih travnjaka

ne poticati hidromelioracije u svrhu osposobljavanja poljoprivrednog zemljišta za povećanje proizvodne sposobnosti, već racionalnije koristiti postojeće, a posebno zapuštene poljoprivredne površine prilikom okrupnjavanja poljoprivrednih površina očuvati mrežu prirodnih i poluprirodnih staništa koja nisu zanimljiva s proizvodnog stajališta, posebno uz rubove velikih monokulturnih površina, uz ceste, putove i kanale načiniti akcijske planove za pojedina reprezentativna područja različitih tipova travnjaka uz program prikladnih aktivnih mjera zaštite na oranicama držati pokrovnost korova od 10% uz odgovarajuće tretiranje; održavati i uvoditi važne segmente staništa poput živica

razvijati ekološku poljoprivredu i osigurati prirodniji biljni sastav agrofitocenoza

obnoviti i poticati razvoj sela na ekološki prihvatljivijim oblicima poljoprivredne proizvodnje

prikladnije regulirati korištenje pesticida, potičući uporabu selektivnih preparata mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE odstraniti iz uporabe aktivne tvari u sredstvima za zaštitu bilja koje su dokazano visokotoksične (lindan, atrazin); smanjiti uporabu insekticida, posebno širokoga spektra, a korisititi selektivne insekticide

poboljšati kakvoću tala, pratiti stanje tla.

6.4. NACIONALNA STRATEGIJA ZAŠTITE OKOLIŠA I NACIONALNI PLANA DJELOVANJA NA ZAŠTITI OKOLIŠA (2002) Temeljne odrednice Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti uključene su i postale sastavnim dijelom Nacionalne strategije zaštite okoliša i Nacionalnog plana djelovanja na zaštiti okoliša, usvojenih od Hrvatskog sabora 2002. godine. Izrada nacionalne Strategija zaštite okoliša predstavljala je izraz nastojanja da se rastuća svijest o potrebi zaštite okoliša u Hrvatskoj pretvori u jasan, cjelovit i dugoročan koncept održivog razvoja koji će je približiti priključenju Europskoj uniji (EU). Prioritetne teme Strategije zaštite okoliša su: otpad, vode, kakvoća zraka, Jadransko more, otoci i obalno područje, tlo, zaštita prirode i bioraznolikosti, okoliš urbanih sredina, kemikalije, klimatske promjene, upravljanje rizicima (industrijske nesreće te nuklearne nesrežće i zaštita od zračenja) i genetski modificirani organizmi. Govoreći o tlu Strategija navodi da od ukupne površine kopna Republike Hrvatske (5.654.526 ha) poljodjelsko tlo čini 57,95%, šumsko 34,43% i neplodno (tlo tehničke namjene) 7,62%. Površine poljodjelskih tala su u stalnom smanjenju u odnosu na šumsko i neplodno tlo. Njihova ukupna površina (oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, tršćaci i bare) u 1976. godini iznosila je 3.306.837 ha, dok je u 1997. godini bila 3.016.000 ha. U razdoblju od 1966-1975. godine površine poljodjelskih tala umanjile su se za 115.000 ha ili prosječno za 11.500 ha godišnje. U razdoblju od 1988-1997. godine smanjenje površina poljodjelskih tala bilo je još intenzivnije i iznosilo je u prosjeku 20.900 ha na godinu. Posebno zabrinjava da se najbrže smanjuju oranične površine. Ako se tomu dodaju veliki kompleksi neobrađenih oranica i vrtova te zemljišta pod ugarom, onda je stanje još ozbiljnije. Stanje humizacije poljodjelskih tala također nije povoljno. Gospodarski najvažnija poljodjelska tla na području Slavonije i Baranje, koja zauzimaju više od polovice hrvatskih oranica, imaju u svojem oraničnom sloju prosječno od 2,1 - 2,8% humusa, što je približno dva puta manje od sadržaja humusa u analognom šumskom tlu. Tako nepovoljan nalaz stanja humizacije poljodjelskih tala pripisuje se u prvom redu dugotrajnom razdoblju nekontrolirane i intenzivne agrotehnike te grabežljivog iskorištavanja tala. 6.4.1. Zaštita prirode i bioraznolikosti U dijelu koji se odnosi na zaštitu prirode i bioraznolikosti ističe se kako je bogatstvo prirode, odnosno biološke i krajobrazne raznolikosti, najveća komparativna prednost Hrvatske i izuzetna vrijednost u europskim razmjerima, odnosno apsolutni potencijal temeljnoga resursa za daljnji razvoj. "Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti" ove činjenice dobro argumentira i dokumentira te bi trebala biti osnovom i polazištem svake razvojne strategije. Budućnost je u očuvanju postojećih prirodnih vrijednosti mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. 28 ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE i njihovom korištenju kao resursa (primjerice održivog "ekološkog" turizma ili ekološke poljoprivrede). U usporedbi sa stanjem ekoloških sustava većine drugih zemalja srednje i zapadne Europe, Hrvatska se odlikuje visokim stupnjem očuvanosti prirode. S obzirom na svoje prirodne značajke (krajobrazne, hidrogeološke, geomorfološke, vegetacijske, florističke i faunističke), područje krša objedinjuje najveći broj posebnosti Republike Hrvatske. U odnosu na sveukupnu jedinstvenost, bogatstvo endemičnim svojtama i životnim zajednicama, te visoki stupanj očuvanosti, ovo područje predstavlja izuzetnu vrijednost ne samo u europskim, nego i u svjetskim razmjerima. Dokaz tomu je provedba dugoročnog projekta "Očuvanja krških ekoloških sustava (KEC)" financiranog od Svjetske banke, a koji se temelji na odrednicama Nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke raznolikosti. Strateški cilj projekta u pogledu zaštite ekoloških sustava krša i podzemlja je očuvati postojeće vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti krškog područja kao prostora od globalne razine vrijednosti, te osigurati usklađeno gospodarenje svim prirodnim dobrima na ovome području. djelatnosti projekta vezane su uz prostor unutar i u blizini četiri hrvatska nacionalna parka: Risnjak, Plitvice, Sjeverni Velebit i Paklenica. Očuvana su i prostrana prirodna močvarna područja u riječnim dolinama, što predstavlja jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznolikosti. Međutim, to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im je potrebno dati prioritet u zaštiti prirode, te načiniti nacionalni program njihova očuvanja i upravljanja. Travnjaci predstavljaju poluprirodna staništa koja uvelike obogaćuju biološku i krajobraznu raznolikost. Budući da se pretežito koriste na ekstenzivan način – bez umjetnih gnojiva i kemijskih preparata - odlikuju se velikom biološkom raznolikošću. Na europskoj razini značajne su naročito prostrane poplavne livade i pašnjaci u nizinskome dijelu Hrvatske. Oranice su umjetno nastali ekološki sustavi namijenjeni isključivo poljoprivrednoj proizvodnji, a obrađuju se na način koji nedostatno uvažava potrebu zaštite biološke raznolikosti i posebno su osiromašena. Priobalne planine i otoci ističu se biljnim i životinjskim endemima. Otoci su vrlo osjetljive ekološke cjeline. Za sada su relativno dobro očuvani, ali su ugroženi planiranim aktivnostima. Kako bi se očuvale njihove prirodne vrijednosti, ključno je ugraditi i kasnije poštovati mjere zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti tijekom planiranja i provođenja svih razvojnih programa. Izrazita raznolikost ekoloških sustava i staništa Hrvatske uvjetuje i veliku raznolikost vrsta i podvrsta biljaka, gljiva i životinja. Vrijednost ove raznolikosti u europskim razmjerima vidljiva je usporedimo li odnos broja poznatih vrsta unutar dobro istraženih skupina i površine teritorija Hrvatske s istim podacima u drugim europskim zemljama. Ovakvom usporedbom Hrvatska se svrstava među prve zemlje Europe s obzirom na bogatstvo biološke raznolikosti. Bogatstvo endemičnim svojtama, te brojnim rijetkim i ugroženim reliktima (preostacima) iz tercijara ili razdoblja oledbi, također je vrlo izraženo, posebice u području krškoga podzemlja, te priobalnih planina i otoka. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Endemi hrvatske faune vezani su pretežito za podzemna staništa krša, jadranske vodotoke te za jadranske, naročito udaljenije pučinske otoke. Fauna krškoga podzemlja vrlo je slabo istražena, pa se narednih godina mogu očekivati brojna otkrića novih vrsta i podvrsta. Prirodna bogatstva Hrvatske sustavno se iskorišćuju već stoljećima. Biološkim resursima se gospodari najviše u sklopu djelatnosti šumarstva, poljoprivrede, lovstva i ribarstva. Sve su ove djelatnosti zakonski regulirane, ali postojeći propisi ne vode dovoljno računa o potrebi održivosti gospodarenja prirodnim dobrima. Međutim, u praksi je daleko naglašenija gospodarstvena komponenta iskorišćivanja u odnosu na provođenje mjera zaštite. Još uvijek se ne može govoriti o sustavnoj brizi za sveukupnu biološku raznolikost u okviru pojedinih djelatnosti koje iskorišćuju prirodne resurse. Stoga je jedan od prioritetnih problema revizija svih relevantnih zakonskih propisa radi ugrađivanja mjera zaštite i održivoga korištenja biološke raznolikosti. Temeljni zakon iz ove oblasti je Zakon o zaštiti prirode. Posljednjih nekoliko godina sve je izvjesnija potreba promjene, čime bi se sa klasičnoga pristupa zaštiti prirode, koji daje naglasak na zaštićena područja i vrste, prešlo na suvremeniji integralni pristup, kakvoga iskazuje i Konvencija o biološkoj raznolikosti. Novi bi pristup trebao osigurati: očuvanje i unapređenje postojeće biološke i krajobrazne raznolikosti i razumno korištenje prirodnih dobara na principima održivosti, a na dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja. Zaštita pojedinih područja je i dalje temeljna metoda očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti budući zaštićena područja čine okosnicu sveukupne zaštite i ključne čvorove ekološke mreže koji predstavljaju utočišta i spremnike biološke raznolikosti. Danas je u Hrvatskoj ovakvom zaštitom obuhvaćeno oko 9,9% površine kopna, od kojih se najveći dio odnosi na parkove prirode i nacionalne parkove. To su prostrana područja od nacionalne ili čak međunarodne vrijednosti, čija je zaštita u ovlasti države. Na polju zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Strategija predviđa: Zaštita prirode mora biti integralna: temeljiti se i dalje na zaštiti vrsta i njihovih staništa, te zaštićenim područjima, ali također nadzirati i upravljati onim procesima i djelatnostima koji ugrožavaju očuvanje i održivo korištenje prirode. Novi Zakon o zaštiti prirode treba, osim zaštićenih područja i vrsta, obuhvatiti zaštitu sveukupne prirode kao temeljne vrijednosti ove države i glavnoga resursa za njezin daljnji razvoj, te odrediti prirodu kao cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost. Treba jasno odrediti da se zaštita prirode provodi na cjelini teritorija Republike Hrvatske, kako u područjima očuvane prirode, tako i u izgrađenim i gospodarski korištenim područjima. Sve djelatnosti koje koriste prirodna dobra (šumarstvo, poljoprivreda, lovstvo, morsko i slatkovodno ribarstvo, vodoprivreda i druge), kao i prostorno planiranje i planiranje razvojnih programa, moraju biti usklađeni s temeljnim odredbama Zakona o zaštiti prirode, odnosno nužno ih je provoditi na takav način da se što manje ugrozi održivost prirodnih resursa.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Kroz informiranje javnosti o izuzetnom bogatstvu biološke i krajobrazne raznolikosti stvoriti svijest o potrebi i važnosti očuvanja, te stvarati drugačije ponašanje i odnos pojedinca i zajednice prema raznolikosti. 6.4.2. Poljoprivreda i zaštita okoliša (motrište MZOPU) Za Strategiju zaštite okoliša važni su gospodarska područja: energetike, prometa, industrije, turizma i poljoprivrede. Govoreći o poljoprivredi Strategija ističe kako Hrvatska ima oko 534.000 poljoprivrednih gospodarstava prosječne veličine posjeda od 2,8 ha. Obiteljska gospodarstva posjeduju 70% cjelokupnoga poljoprivrednog zemljišta pa se intenzivna proizvodnja, osobito preintenzivni plodored usjeva, korištenje agrokemikalija i teških strojeva odvija samo na manjem dijelu površina. Ukupno gledajući, poljoprivredne aktivnosti ne izazivaju ozbiljno onečišćenje tla ili okoliša, jer je u privatnom sektoru mala potrošnja pesticida i umjetnih gnojiva (25% europskog prosjeka). Mogućnosti za primjenu alternativne poljoprivredne proizvodnje su velike i bez posebnog ulaganja, jer veliki dio poljoprivrednog zemljišta nije onečišćen, osobito u planinskim i primorskim područjima. Glavni izvori otpada u poljoprivredi su tekući gnoj i otpadne vode koje potječu od intenzivnog uzgoja i tovljenja stoke, te otpad od obrađivanja zemlje. Procjenjuje se da velika gospodarstva proizvode jednu trećinu ukupne količine gnoja. Farme za uzgoj stoke proizvode stajski gnoj (60%) i blato (40%). Gnoj iz stočarstva koristi se lokalno na dobrima i ne ispušta se izravno u površinske vode. Nema točnih podataka o količini gnoja iz velikih stočnih farmi koji se ispušta izravno u površinske vode. Procjenjuje se da gnojem nastaje ukupno 65.000 tona dušika godišnje i 33.000 tona P2O5 godišnje. Sustavi navodnjavanja izgrađeni su na rijeci Neretvi, u Imotskom polju, Dalmatinskom rastoku, kod Zadra i Vukovara. Koristi se vrlo malo vode za navodnjavanje, tek na oko 13.300 ha od 680.000 ha koji zahtijevaju navodnjavanje. Od ukupno 1.789.070 ha zemlje s viškom vode, sustavi površinskog odvodnjavanja izvedeni su na samo 600.054 ha (33,5%). Prioriteti zaštite okoliša u poljoprivredi su: očuvanje biološke raznolikosti sustava poljoprivrede; promicanje organske (ekološke) poljoprivrede zbog: smanjenja pritiska na okoliš (osobito na vode), mogućnosti različitih kombinacija poljoprivrede i zaštite okoliša, proizvodnja zdrave hrane, te proizvodnje za izvoz na tržišta EU; izbjegavanje uskog plodoreda i neodgovarajućih agrotehničkih zahvata; nadzor primjene organskih i mineralnih gnojiva te pesticida. Predviđene mjere su: osiguranje kredita za ekološka poljoprivredna gospodarsta, mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE osiguranje olakšica pri plasiranju ekološki proizvedenih prehrambenih proizvoda, subvencioniranje proizvode koji podupiru biološku raznolikost sustava poljoprivrde, a nisu izrazito ekonomski isplativi. 6.5. PROGRAM ODRŽIVOG RAZVOJA RURALNOG PROSTORA HRVATSKE – PORRP (2001) MZOPUG je u rujnu 2001. godine iniciralo i pokrenulo Program održivog razvoja ruralnog prostora Hrvatske (PORRP) koji bi trebao potpomoći poticanju i ohrabrivanju svih socijalnih aktera koji se na općinskim razinama hoće i mogu baviti konkretnim ekološki prihvatljivim djelatnostima u duhu održivosti s naglaskom na ekološkoj poljoprivredi i eko turizmu. Na poziv na prijavu općina za uvrštavanje u popis prioriteta za izradu stručnih podloga za projekte u okviru PORRP-a odazvalo se 85 općina i gradova. U 2002. godini izrađeni su stručne podloge za programe održivog razvitka četiri pilot-općine u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (Sveti Martin na Muri, Varaždinske Toplice, Žumberak i Samobor), a planiran je i nastavak aktivnosti na izradi programa za ostale izabrane općine: Bilje i Draž (Baranja), Otočac, Cres, Polača i Konavle. Nakon izrade stručnih podloge za programe održivog razvitka četiri pilot-općine program je naprasno prekinut bez ikakovog objašnjenja. 6.6. STRATEGIJA POLJOPRIVREDE I RIBARSTVA (2002) Kao i strategija zaštite okoliša Strategija poljoprivrede i ribarstva predstavljala je jednu od 19 sastavnica Strategije tadašnje Vlade Republike Hrvatske »Hrvatska u 21. stoljeću«. Dokument u svom proslovu ističe kako skrb za ukupni održivi razvitak ruralnog prostora mora biti imperativ današnjice i budućnosti. Poljoprivreda je dio ruralnog prostora, bitna za ekološku ravnotežu i za zaštitu okoliša, ali i za očuvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti. Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva, koja posjeduju približno 80% zemljišta i stočnog fonda. Više od 70% tih gospodarstava ima manje od tri ha i to u pravilu vrlo usitnjenih poljoprivrednih površina. Čak i među onima koji imaju nešto više zemljišta malo je vitalnih i tržišno usmjerenih gospodarstava koja bi se u sadašnjim okolnostima mogla ravnopravno nositi s uvoznom konkurencijom. Otegotna je okolnost i nepovoljna dobna i obrazovna struktura poljoprivrednog stanovništva. Poljoprivreda je neodvojiva od seoskog prostora, njegovih kulturnih vrednota te znanja, kao važnih razvojnih potencijala. Nažalost, seoski prostor doživljava u drugoj polovici 20. stoljeća snažnu depopulaciju i devastaciju te su time vrlo važni potencijali izvan funkcije na štetu gospodarskog i društvenog napretka Hrvatske. Ostali otegotni čimbenici su: nedovoljno osmišljene ekonomske i pravne mjere pretvorbe bivšeg društvenog sektora u poljoprivredi i prerađivačko-prehrambenoj industriji, višegodišnja neodređena vanjsko-trgovinska politika i kašnjenje s uključivanjem Hrvatske u gospodarske integracije (WTO, CEFTA, EU). Neodgovarajući sustav financijske i institucijske potpore poljoprivredi, iako deklarativno na strani poljoprivrednika, u praksi je izravno i neizravno dovodio do prelijevanja državnog novca u neučinkovite i trome sustave. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Hrvatska je nedostatna u proizvodnji svih vrsta mesa, osim mesa peradi, zatim mlijeka, povrća i kontinentalnog voća te sladorne repe odnosno šećera. Posljednjih godina je smanjen nedostatak biljnih ulja, odnosno znatno je povećana proizvodnja uljarica. Hrvatska je u suvišku s mesom peradi, kukuruzom, pšenicom, duhanom i vinom. 6.6.1. Poljoprivreda i okoliš (motrište MPŠ) Prema strategiji poljoprivrede Hrvatska je zemlja bogatih prirodnih resursa, prvenstveno zbog njihove kakvoće. Zemljište je razmjerno dobre plodnosti i jedno od očuvanih u Europi. Čisti vodotoci, šume, obalni pojas, otoci i more – temelj su razvitku poljoprivrede i ribarstva, šumarstva i lovnog turizma te drugih djelatnosti. Analize pokazuju da su, unatoč razmjerno niskoj razini onečišćenja, štete u pedološkoj sferi dostigle razinu koja traži istraživanje i način djelovanja za zaštitu i očuvanje kakvoće tla. Istraživanja, također, pokazuju, kako je razina onečišćenja podzemnih i nadzemnih voda u Hrvatskoj niska. Poljoprivreda ima mali utjecaj na ovo onečišćenje u odnosu na razvijene zemlje Europe, a poljoprivredna proizvodnja se uglavnom provodi u skladu sa zakonskim propisima koji uređuju zaštitu voda. Mjerenja Državnog zavoda za meteorologiju pokazuju kako 60% sumpornog dioksida dolazi iz susjednih, industrijskih razvijenih zemalja, a samo 40% iz domaćih izvora. Poljoprivreda sudjeluje u emisiji metana i amonijaka, uglavnom zbog konvencionalnog načina proizvodnje. Usporedno s onečišćenjem i ugrožavanjem okoliša, poljoprivreda sudjeluje i u ulaganjima i izdacima za njegovo očuvanje, jer je ona ujedno i žrtva onečišćenja. Prema podacima iz 1997. godine, poljoprivreda, lov i šumarstvo izdvajaju 5,9% od ukupnih investicija za zaštitu okoliša. Najveći izdaci za okoliš su ulaganja u zaštitu površinskih voda i uklanjanje otpada. Problemi okoliša i poljoprivrede, kao djelatnosti koja izravno ovisi o kakvoći okoliša, razmjerno su novi u shvaćanju problema i planiranju budućeg razvitka poljoprivrede. Hrvatska je, kao i ostale zemlje srednje i istočne Europe, danas suočena s posljedicama neracionalnog ponašanja u prošlosti, što se uglavnom odnosi na poslovanje bivših društvenih kombinata: • melioracijski zahvati širokih razmjera, intenzivna poljoprivredna proizvodnja i proizvodnja u monokulturi, •

povećana potrošnja anorganskih gnojiva i životinjskog otpada, i

•

povećana potrošnja pesticida i drugo.

Izlaz iz postojećeg stanja vidi se u održivoj poljoprivredi, bezopasnoj za okoliš, koja budućim naraštajima ostavlja čista tla, vodu i zrak, a zatim pravo izbora daljnjeg razvitka, kao što ga je imalo i naše pokoljenje. Sve to, dakako, uz ekološki, socijalno i politički prihvatljiva rješenja. Jasno je da se pitanja vezana za poljoprivredu, koja bi bila harmonično uklopljena u okoliš, ne mogu rješavati odvojeno od ostalih aspekata poljoprivredne politike. Briga za okoliš je samo dodatni sastojak koji treba uzeti u obzir u planiranju budućeg razvitka poljoprivrede na načelima održivosti. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Osim gospodarske, poljoprivreda i poljoprivredno zemljište imaju i druge uloge, odnosno višeznačne uloge, od kojih su najvažnije: proizvodnja hrane, ekološka uloga, socijalna uloga, prostorna uloga, uloga u oblikovanju krajobraza, izvor sirovina i energije te rekreacijsko – turistička uloga. Imajući to u vidu, u izradi strategije razvitka poljoprivrede polazište je da je proizvodnja hrane neupitno najvažnija uloga poljoprivrede, ali ona se ne smije gledati samo kao izvor hrane (i/ili profita), izolirano od drugih uloga. Sve su uloge poljoprivrede neodvojive jedna od druge, od podjednake su važnosti, pa ih tako treba i vrednovati! Hrvatska, s 0,65 ha poljoprivrednog odnosno s 0,45 ha obradivog zemljišta per capita, ulazi u skupinu zemalja koje su razmjerno bogate poljoprivrednim zemljištem, međutim racionalno gospodarenje zemljištem otežavaju brojni čimbenici. To su naslijeđeni problemi usitnjenosti privatnog zemljišta, stalni gubitak poljoprivrednog zemljišta zbog urbanizacije, nedefinirano gospodarenje državnim zemljištem, znatni udio neobrađenog i zapuštenog zemljišta. Od 3,151 milijuna hektara poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, oko dvije trećine (66,4%) je u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, a preostalu trećinu (33,6%) čini državno zemljište. U strukturi poljoprivrednih površina (1999) je najveći udio oranica i vrtova (46,4%), zatim pašnjaka (36,6%), livada (12,9%), te voćnjaka (2,2%) i vinograda (1,9%). Većina obradivog zemljišta tj. oranica, voćnjaka vinograda i livada je u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ukupno 1,620 mil. ha, ili 81,1%, dok je obradivih površina u vlasništvu države 0,378 mil. ha ili 18,9%. Znatan je udio neobradivog (i neiskorištenog zemljišta), u 1999. godini čak 36,6% ukupnih poljoprivrednih površina, od čega 688 tisuća hektara državnog zemljišta, većinom pašnjaka. Veliki je udio neobrađenih oranica, sa zabrinjavajućom tendencijom porasta u novijem razdoblju (1996-1999). 6.6.2. Poljoprivredni sustavi Strategija govori o tri sustava poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj: intenzivnom (konvencionalnom), održivom i ekološkom. 6.6.2.1. Intenzivna (konvencionalna) poljoprivreda Tržišno orijentirana poljoprivreda kojoj je cilj visok profit i tržišno konkurentan proizvod, gospodarski djelotvorna, ali ekološki dubiozna. Prakticirani zahvati i primjena kemijskih sredstava štetni su za okoliš (tlo i vode) i zdravlje ljudi. Osim opće kritike javnosti, najžešća kritika intenzivnoj poljoprivredi stiže iz kruga nevladinih udruga (NGO), odnosno pokreta »zelenih«. U Hrvatskoj se intenzivna poljoprivreda razvijala uglavnom na državnim imanjima (kombinatima). Procesom njihove privatizacije stvaraju se mješovita poduzeća, dioničarska društva i holding kompanije, a i u obiteljskoj poljoprivredi također je sve više intenzivnih proizvodnih sustava. Na državnoj, gospodarskoj i socijalnoj politici ostaje pitanje njihova poticanja, ali i regulacije, što će ovisiti o stanju na svjetskom tržištu hrane. Bez obzira na vlasništvo, nužne su odgovarajuće korekcije ekološki rizičnih postupaka, koji mogu i trebaju biti selektivni, dakle ovisni o konkretnim agroekološkim prilikama. Treba istaknuti da na navedenim lošim iskustvima visoko razvijenih europskih poljoprivreda, mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. 34 ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Hrvatska može izvući korisnu pouku za sadašnju i buduću poljoprivrednu praksu, istodobno se koristeći svojim poredbenim prednostima ekološki očuvanih resursa. 6.6.2.2. Održiva poljoprivreda Gospodarski, ekološki, socijalno i etički održiva ili opstojna poljoprivreda nastala kao kompromis između gospodarskih i ekoloških zahtjeva. Razvitak ove vrste gospodarenja pred znanost postavlja, kao ključnu zadaću, utemeljenje sustava koji će: održati plodnost tla, smanjiti ovisnost poljoprivrede o vanjskim (eksternim) inputima, smanjiti oštećenja okoliša, a istodobno održati dostignutu razinu i osigurati trend rasta proizvodnje agroekosustava. Ovaj sustav gospodarenja Strategija poljoprivrede drži središnjim i ključnim, jer je gospodarski, ekološki, društveno i politički održiv, osigurava samodostatnost konkurentnih proizvoda – hrvatsko stanovništvo može opskrbiti dostatnom količinom hrane visoke kakvoće, privlačne za turističku klijentelu i izvoz kao prepoznatljiv hrvatski proizvod. U njega se može podvesti najveći dio tradicijske poljoprivrede u nas, dakle najveći dio poljoprivrednih gospodarstava, koja mogu isporučivati hranu visoke kakvoće. Ovom sustavu gospodarenja pripada i najveći dio obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kao središnja vlasnička kategorija u hrvatskoj poljoprivredi. To je integralno gospodarstvo na kojemu se obvezno uzgaja stoka, primjenjuje se tradicijska obrada tla, rabe se najmanje moguće količine mineralnog i stajskog gnojiva, odnosno gnojnice, održale su se neke stare sorte, ali se uzgajaju i hibridi kulturnog bilja. Uzgoj bilja podređen je, uz ostalo, potrebama stoke, bilje se uzgaja u čvrstom plodoredu, uvažavajući načela tolerantnosti usjeva. U plodoredu su zastupljene krmne leguminoze, provodi se postrna sjetva i/ili zelena gnojidba – sideracija. Krma za stoku se osigurava krmnim biljem s oranica, u nekim poljoprivrednim regijama zastupljeni su i meliorirani pašnjaci, brojnost stoke iznosi barem jednu stočnu jedinicu po hektaru površine. 6.6.2.3. Ekološka poljoprivreda Ekološka poljoprivreda sustav je održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno međunarodno usvojenim normama i načelima. U Hrvatskoj je vrlo mali obujam ekološke proizvodnje, ali za razvoj postoje velike mogućnosti, od ratarske i povrćarske proizvodnje u panonskoj regiji do stočarske i vinogradarske proizvodnje u regijama gorska i primorska Hrvatska. Uspostavom sustava nadzora i garancije te uvođenjem novčanih poticaja očekuje se bitno povećanje ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ovakovo definiranje održivog i ekološkog sustava poljoprivredne proizvodnje zaslužuje poseban komentar. U Hrvatskoj se često raspravlja o "poljoprivrednoj proizvodnji i preradi poljoprivrednih proizvoda na održiv i ekološki prihvatljiv način", što je prilično neprecizna definicija koja široko otvara vrata nepotrebnim diskusijama. Uostalom, pobornici "GMO poljoprivrede" neprestano tvrde kako je baš ta proizvodnja i održiva i ekološki prihvatljiva, a mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE sličnog su mišljenja i pobornici intenzivne (konvencionalne) poljoprivrede. Stoga je za strategiju ruralnog razvitka izuzetno bitno definirati koja je to poljoprivreda održiva i ekološki prihvatljiva. Prema američkom autoru Diveru: "održiva poljoprivreda je važan element ukupnih nastojanja da se ljudske aktivnosti učine kompatibilnim zahtjevima globalnih eko-sustava. Stoga je razumijevanje različitih pristupa ekološkoj poljoprivredi nužno ukoliko želimo pametno iskoristiti prirodne resurse. Iako se održiva poljoprivreda temelji na dugoročnim ciljevima, a ne na specifičnim praksama u poljoprivredi, obično se za taj pojam veže smanjenje uporabe inputa nabavljenih (kupljenih) izvana uz istovremeno povećanje korištenja onih proizvedenih na gospodarstvu. Dobar primjer je primjena zelene gnojidbe (biološko fiksiranje dušika putem sijanja mahunarki) nasuprot nabavci umjetnih dušičnih gnojiva". Diver u svom radu govori o takozvanoj LISA-poljoprivredi ("low-input sustainable agriculture") – održivoj poljoprivredi smanjenih inputa kao o jednoj od mogućih alternativnih sustava poljodjelstva koje su u skladu s načelima održive poljoprivrede. Riječ je o sustavu koji nije utemeljen na eliminaciji nego redukciji uporabe kemijskih gnojiva, insekticida i herbicida, odnosno kombinaciji metoda konvencionalne i različitih škola ekološke poljoprivrede. S druge strane, pobornici ekološke poljoprivrede udruženi u Međunarodnu federaciju pokreta ekološke poljoprivrede – IFOAM, ne slažu se s ovakvim konceptom kojega uglavnom promoviraju stručnjaci iz zemalja s najjače razvijenom industrijskom poljoprivredom. Potonji tvrde kako sa primjenom kemijskih sredstava u poljoprivredi zbog zdravstvenih, nutritivnih i ekoloških razloga ne smije i ne može biti nikakvih kompromisa. Hrvatski je sabor na sjednici od 31. siječnja 2001. godine donio Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, jasno definirajući koji se to sustav poljoprivredne proizvodnje jedini može držati stvarno ekološki prihvatljivim, posebice kada se zna da je jedino ekološka poljoprivreda podložna stalnoj kontroli i certifikaciji proizvođača i prerađivača s ciljem osiguranja garancije potrošačima da će za svoj novac dobiti vrijednost koju traže. 6.7. REFORMA SUSTAVA POTPORE U POLJOPRIVREDI (2001) Temelji nove poljoprivredne politike postavljeni su donošenjem Strategije razvitka hrvatske poljoprivrede (1995) kada su obiteljska gospodarstva proglašena okosnicom razvitka nacionalne poljoprivrede. Reforma poljoprivredne potpore započela je 1999. godine kada su umjesto količinskih plaćanja uvedeni poticaji po površini i plaćanja po grlu u stočarstvu. Reforma se nastavila u 2001. godini donošenjem: Zakona o poljoprivredi; Zakona o poljoprivrednom zemljištu; i Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Krovni Zakon o poljoprivredi uređuje sveukupno područje poljoprivrede, objedinjavajući postojeću legislativu i brojna područja koja još nisu izravno zakonski uređena. Zakonom se utvrđuju ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici prava, obiteljsko poljoprivredno mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE gospodarstvo, institucijska potpora i nositelji poljoprivredne politike, praćenje i izvješćivanje u poljoprivredi te upravni i inspekcijski nadzor. Zakonom o poljoprivrednom zemljištu odluka o prodaji i zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta prepušta se općinama i gradovima, a na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države. Zakonom o ekološkoj proizvodnji stvoren je normativni okvir za organizaciju tržišta i proizvodnju ekoloških proizvoda. Zakon je tijekom 2001. i 2002. godine bio praćen donošenjem čitavog niza pravilnika koji detaljno obrađuju pojedine aspekte ekološke proizvodnje (proizvodnja, prerada, deklaracija, nadzor, itd). Opći cilj novčanih poticaja do sada je bio poticanje proizvodnje istim mjerama za sve ciljne skupine korisnika. Novost u reformi je u raznolikosti mjera za različite korisnike, tako da osim poticanja proizvodnje poljoprivredna politika sada stavlja naglasak i na konkurentnu proizvodnju, primjereni životni standard poljoprivrednika i očuvanje ruralnog prostora. Novi sustav predviđa četiri modela potpore: 1.

Model poticanja proizvodnje

Model kapitalnih ulaganja

Model potpore dohotku

Model ruralnog razvitka

Komercijalna poljoprivredna gospodarstva ostvarivat će potporu kroz dva prva modela, a nekomercijalna putem Modela potpore dohotku. Model ruralnog razvitka otvoren je za širi krug korisnika. Model ruralnog razvitka u sebi sadrži tri programa: 1.

razvitak seoskog prostora

očuvanje autohtonih pasmina

marketinška priprema proizvoda za tržište

Programom razvitka seoskog prostora sufinanciraju se razvojni projekti jedinica lokalne samouprave koji se odnose na održivi ruralni razvoj. Temeljni je način djelovanja ovoga modela udruživanje sredstava iz proračuna MPŠ sa sredstvima županija, lokalne zajednice, korisnika i drugih mogućih izvora financiranja (inozemne donacije, tehnička pomoć). Projekti obuhvaćaju različite aktivnosti: •

obnovu i razvitak sela, očuvanje kulturnog blaga, ruralnih običaja i manifestacija;

•

potporu investicijama na poljoprivrednim gospodarstvima;

•

školovanje, prekvalifikaciju i obuku;

•

mjere uređenja zemljišta;

•

mjere zaštite okoliša u području poljoprivrede i šumarstva; mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE • diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti i s njom povezanih aktivnosti, u svrhu kreiranja multidisciplinarnih aktivnosti i alternativnih izvora prihoda; •

poticanje i promociju ruralnog turizma i tradicionalnih ruralnih obrta;

•

poboljšanje ruralne infrastrukture vezano uz razvitak poljoprivrede;

•

promociju vinskih turističkih cesta;

•

promociju kvalitetnih autohtonih proizvoda; …

Cilj je da se ovoj problematici pristupi prema "bottom-up" načelu, odnosno da se lokalna zajednica aktivno uključi u proces donošenja odluka važnih za razvitak lokalnog područja. Cilj programa očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina je njihovo zadržavanje u ruralnim područjima. Program marketinške pripreme pripreme proizvoda za tržište se počeo provoditi 2001. godine, a otvoren je za projekte znanstvenih i stručnih ustanova, zadruga, udruga proizvođača te županija, gradova i općina. Cilj programa je poticanje prodaje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na domaćem i inozemnom tržištu putem različitih marketinških aktivnosti. Govoreći o reformi sustava potpore u poljoprivredi na koncu treba istaknuti da je po prvi put predviđeno poticanje ekološke proizvodnje hrane. 6.8. NACRT STRATEGIJE RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE (2005) Kratki nacrt strategije razvoja ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj izradilo je MPŠVG (današnje MPRRR) 2005. godine u suradnji s Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) kao rezultat dvogodišnje provedbe projekta broj FAO/TCP/CRO-2902. Prema motrištu MPRRR ovaj dokument nije obvezujući i ne drži se službenim budući nikada nije raspravljan na Vladi RH. Bez obzira na ovakav stav resornog ministarstva, u provedbi navedenog projekta sudjelovao je aktivno veliki broj ljudi uključenih u hrvatsku ekološku poljoprivredu – proizvođači, stručnjaci, savjetodavci, inspektori i certifikatori, koji su, ako ništa drugo, utrošili svoje dragocjeno vrijeme koje su očito mogli i bolje iskoristiti. Zbog njih, a i zbog straha da se s ovim Akcijskim planom nešto slično dogodi, u daljnjem tekstu daje se navedeni (neslužbeni) nacrt strategije. 6.8.1. Definicija ekološke poljoprivrede Prema Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, svrha je ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša te zaštita potrošača. Ekološka poljoprivreda definira se kao poseban sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima. 6.8.2. Državna politika i ekološka poljoprivreda Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01), popraćen brojnim pravilnicima koje donosi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (NN 91/01, 13/02, 81/02, 85/02, 101/03 i 15/04), na snazi je od 2001. godine i propisuje načela ekološke proizvodnje, sustav inspekcijskog nadzora, postupak certifikacije i poticaje za ekološku poljoprivredu. Reforma Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije (ZPP) iz 2003. godine uključuje direktna plaćanja i cjenovnu potporu za ekološku poljoprivredu jer ona djeluje na principu zaštite okoliša i održivog razvitka. Standardi kvalitete hrane omogućuju ekološkim proizvođačima ispunjavanje novih standarda ZPP-a. 6.8.3. Nacionalna strategija ekološke poljoprivrede: ciljevi Svrha nacionalne strategije jest poticanje razvoja ekološke poljoprivrede u Republici Hrvatskoj, uključujući biljnu i stočarsku proizvodnju, ribarstvo, proizvodnju vlakana i preradu proizvoda. Strategija će biti podloga za razvoj srednjoročnog akcijskog plana za ekološku poljoprivredu za razdoblje 2005.– 2010. Cilj strategije jest povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom uključujući pašnjake i šume na najmanje 10 % do 2010. godine i razvijanje domaćeg tržišta za ekološke proizvode. Specifični strateški ciljevi su sljedeći: • Poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi, posebno na graničnim i osjetljivim područjima s ciljem smanjenja onečišćenja nitratima, fosfatima i pesticidima te očuvanje bioraznolikosti i ekosistema. • Promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, povećanje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne depopulacije. • Razvoj domaćeg tržišta i olakšan pristup hrvatskih ekoloških proizvoda na EU i druga izvozna tržišta kroz poboljšanje sigurnosti i kvalitete certificiranih ekoloških proizvoda i povećanje količine proizvoda. 6.8.4. Nacionalna strategija ekološke poljoprivrede: programska područja A. Institucionalne i političke promjene mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE VIZIJA Integrirani pristup ekološkoj poljoprivredi zahtijeva prilagodbu postojeće politike i uspostavu političkog okruženja koje će doprinijeti usvajanju koncepta ekološke poljoprivrede od proizvođača i potrošača. Postojeće stanje Državna politika koja se bavi zaštitom okoliša i ruralnim razvitkom prepoznala je potrebu za ekološkom poljoprivredom u većem opsegu. Institucionalni okvir uspostavljen je osnivanjem Odjela za održivu i ekološku poljoprivredu u okviru Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, osnivanjem Povjerenstva za razvoj ekološke poljoprivrede u kojem sudjeluju javne i privatne institucije kako je i definirano Zakonom, osnivanjem Radnog tijela za akreditaciju ekološke poljoprivrede, Radnog tijela za označavanje ekoloških proizvoda. Institucionalni okvir je u ranoj fazi implementacije i podložan je promjenama u svrhu bolje prilagodbe EU-i tijekom pregovora za pristup i EC regulativi 2092/91 o ekološkoj poljoprivredi. Ima prostora za poboljšanje suradnje između gore spomenutih tijela i svih sudionika te bolje uključivanje civilnih društava i organizacija. Na primjer, postojeća suradnja između ministarstava poljoprivrede, zaštite okoliša i kulture mogle bi se pojačati s ciljem boljeg iskorištenja prirodnih resursa i iskorištenja predpristupnih fondova EU-e. Trenutna slaba povezanost između svih sudionika suočava ekološke proizvođače sa administrativnim preprekama i kompleksnom procedurom za dobivanje znaka “ eko-proizvod”. Zbog naslijeđenog otpora prema udruživanju u udruge ili zadruge hrvatski su proizvođači nedovoljno organizirani te je i na tom području potrebna veća podrška. Mjere koje treba poduzeti A1. Efikasni koordinacijski mehanizmi su potrebni u svrhu harmonizacije politike državnih ministarstava i alokacije sredstava za zajedničku promociju ekološke poljoprivrede. Relevantna zakonska regulativa koja uređuje primjerice sjemenarstvo i rasadničarstvo ili sigurnost hrane treba biti konzistentna. A2. Ministarstvo poljoprivrede treba surađivati sa ministarstvima zaštite okoliša i kulture u zajedničkoj implementaciji multilateralnih sporazuma o okolišu, posebno Konvencije o biološkoj raznolikosti, kroz organsku poljoprivredu. Prijedlozi projekata za organsku poljoprivredu, posebno u zaštićenim područjima, trebaju se uključivati u međunarodne sheme (Natura2000; SAPARD, Global Environmental Fund, itd.). A3. Sinergija između poljoprivrede i ruralnog razvitka treba se postići integriranjem ekološke poljoprivrede u ostale sustave potpora koji imaju za cilj razvoj tržišta, savjetodavnih tijela, informiranje potrošača i poboljšanje prerade i distribucije hrane. A4. Revizija Zakona o ekološkoj proizvodnji s ciljem usklađenja sa EC regulativom 2092/91 i ostalim međunarodnim regulativama olakšat će pristup izvoznim tržištima. U praksi teško provedive odredbe i praznine u trenutnom Zakonu trebaju se izmijeniti s ciljem olakšanog ulaska novih ekoloških proizvođača u sustav. Potrebno je usvojiti postojeće međunarodne standarde u ekološkoj proizvodnji. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE A5. Postojeći sustav ekološke inspekcije i certifikacije potrebno je pojednostavniti kroz smanjenje broja koraka koje treba proći. Isti sustav treba iskoristiti i za certificiranje specifičnih kvalitetnih ekoloških proizvoda. Tijela koja se bave inspekcijom i certifikacijom ekoloških proizvoda trebaju imati veću odgovornost i autoritet u garantiranju usklađenosti sa standardima ekološke proizvodnje, prerade i certifikacije. S druge strane Vlada treba pojačati nadzor nad provedbom cijelog sustava kroz efikasno provođenje Zakona i kažnjavanje prijevara. A6. Financijske potrebe ekoloških proizvođača trebaju se promatrati s gledišta početnih troškova za prijelaz na ekološku poljoprivredu, proizvodnih troškova i očekivanih prihoda kao i s gledišta njihovog pozitivnog doprinosa općem dobru (zaštita okoliša i kvalitete tla). Potrebno je uspostaviti raznolike sustave potpore, sa različitim trajanjem i adekvatnom vremenskom primjenom. Nadalje, treba razmotriti indirektne potpore, kao što su povoljne kamate na kredite, porezne olakšice i izuzeća (na lokalnoj i državnoj razini) za investicije u ekološku poljoprivredu. Posebnu pažnju treba obratiti na međunarodne politike kao što su Zajednička poljoprivredna politika EU-e (CAP) i Svjetska trgovinska organizacija (WTO). B. Povećanje ponude ekoloških poljoprivrednih proizvoda VIZIJA Povećani tehnološki i organizacijski kapaciteti za ekološke proizvođače kroz osiguranje adekvatnih informacija i proizvodnih inputa. Postojeće stanje Uzimajući u obzir relativno visoki udio neobrađenog zemljišta i pašnjačkih površina (36,6 % u 1999.) i zaštićenih područja (oko 10% zemljišta), uvođenje ekološke poljoprivrede u Hrvatsku moglo bi doprinijeti očuvanju prirode kroz bolje upravljanje napuštenim zemljištem i graničnim područjima. Prirodni resursi u Hrvatskoj su relativno čisti i nedirnuti, sa velikim brojem autohtonih biljaka i životinja uglavnom zahvaljujući napuštanju ruralnih područja i nedavnom razvoju industrijske poljoprivrede. Međutim, prirodni resursi su ipak ugroženi povećanom upotrebom poljoprivrednih inputa i prenamjenom zemljišta koja ugrožava bioraznolikost. Na površinama državnih kombinata onečišćenje uzrokovano intenzivnim korištenjem mineralnih gnojiva i pesticida moglo bi se smanjiti prenamjenom na ekološku proizvodnju čime bi se povela briga o okolišu i proizvodila dobra bez rezidua. Pod pretpostavkom da su osigurani određeni uvjeti ekološka poljoprivreda mogla bi dati dodanu ekonomsku vrijednost kroz povećanje povrata po jedinici uložene radne snage, posebno na malim poljoprivrednim gospodarstvima. Sredstva za život ne mogu se osigurati samo kroz povećanu zaposlenost nego i kroz povećanu sposobnost proizvođača na prilagodbu novim uvjetima. Dobri ljudski resursi u zemlji postoje, od entuzijastičnih ekoloških proizvođača do potrošača. Glavnu skupinu u sektoru čine mladi educirani ljudi čiji je izbor jačanje veza sa zemljom i kulturom kroz organsku poljoprivredu. Međutim, opća razina edukacije i informiranosti o mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE ekološkoj proizvodnji u svim društvenim segmentima još je uvijek nedostatna te je potrebno u obrazovnim institucijama kao što su agronomski i veterinarski fakultet primijeniti multidisciplinarni i više holistički pristup. Savjete o organskoj poljoprivredi pruža nekoliko nevladinih organizacija i Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu (HZPSS), međutim postoji potreba za povećanjem kompetentnosti i dostupnosti takvih službi. Također je potrebno omogućiti dostupnost ekoloških inputa, posebno sjemena/sadnog materijala i osnovnog stada. Mjere koje je potrebno poduzeti B1. Potrebno je razviti program znanstvenih istraživanja za ekološke inpute, sjeme i pasmine kao i za razumijevanje proizvodno-potrošačkog lanca specifičnih proizvoda. Posebno je važno razviti sustav agroekološkog istraživanja i edukacije u koji bi bili uključeni i istraživači znanstvenici i proizvođači. B2. U okviru HZPSS-a potrebno je zaposliti najmanje jednog ekološkog savjetnika u svakoj županiji te u suradnji sa lokalnim sudionicima razviti savjetodavne programe za ekološku poljoprivredu. Također, potrebno je uspostaviti najmanje jednu licenciranu, edukacijsku ekološku farmu u svakoj županiji. B3. Potrebno je odgojiti generaciju odgovornih građana kroz edukaciju o ekološkoj poljoprivredi i trening programe. Potrebno je razviti formalne i neformalne trening programe u skladu sa različitim aspektima ekološke poljoprivrede i različitim ciljnim grupama, od upravljanja farmom do optimalizacije proizvodnih tehnologija za različite proizvode, postžetvenih operacija, prerade, marketinga do inspekcijske kontrole i certifikacije. U osnovne škole potrebno je uvesti eksperimentalne programe, a za srednje i više škole osmisliti nastavne programe. Također treba uspostaviti dugoročne znanstvene pokuse i istraživanja u ekološkoj poljoprivredi kako bi se mogla usporediti sa konvencionalnom i integriranom poljoprivredom. C. Povećana potražnja za ekološkim proizvodima i proizvodima specifične kvalitete VIZIJA Povećana domaća i inozemna potražnja za hrvatskim ekološkim proizvodima i proizvodima specifične kvalitete, kroz bolje razumijevanje potrošača, pravednu konkurenciju između proizvođača kao i poboljšanu kvalitetu, povećanu količinu, raznolikost i stalnost ponude. Postojeće stanje Potražnja za ekološkim proizvodima je u porastu, posebno kod hrvatskog urbanog stanovništva i turista. Potrošači preferiraju domaće proizvode specifične kvalitete koji su tradicionalno ekološki. Međutim, slabo razumijevanje prirode ekoloških proizvoda dovodi do njihovog miješanja sa lokalnim proizvodima. Općenito, izgled i pakiranje hrvatskih ekoloških proizvoda lošije je kvalitete od uvoznih. Svjetski trend potražnje za ekološki proizvedenom hranom i turistički sektor daje mogućnosti za razvoj tržišta. Također, tradicija povezana sa teritorijalnim i kulturnim naslijeđem u mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE različitim hrvatskim regijama daje mogućnosti za razvoj proizvoda specifične kvalitete. Eko turizam može profitirati od uske povezanosti između ekološke poljoprivrede i proizvoda specifične kvalitete. Ponuda hrvatske ekološke poljoprivrede uglavnom se odnosi na domaće tržište. Međutim, potrošačka košarica je poluprazna u smislu količine i raznolikosti proizvoda. Dok su svježi ekološki proizvodi domaće proizvodnje, prerađevine su uglavnom iz uvoza. Distribucijski lanci, uključujući tržnice na otvorenom, velike distribucijske centre, specijalizirane trgovine i direktnu prodaju ekoloških proizvoda, još su nerazvijeni. Koraci koje treba poduzeti C1. Postoji potreba za boljim razumijevanjem proizvodno-potrošačkog lanca ekoloških proizvoda, ali je najvažnije educirati potrošače na svim razinama. C2. Potrebno je razviti bazu podataka o organskoj poljoprivredi, preradi i marketingu, kao podlogu za donošenje odluka. C3. Poseban napor treba uložiti od strane lokalne samouprave kako bi se potaknula institucijska kupovina ekoloških proizvoda (npr. vrtići, škole, bolnice). Potrebno je promovirati alternativne distribucijske kanale (lokalni sajmovi i tržnice) kao i prikladnu tržišnu infrastrukturu kroz partnerstvo veletrgovaca i trgovaca. 6.9. AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJE HRANE U DALMACIJI (2009) Svrha izrade i provedbe Akcijskog plana je poticanje što bržeg razvoja ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji, a što uključuje biljnu i stočarsku proizvodnju, ribarstvo, marikulturu, akvakulturu, proizvodnju vlakana i preradu proizvoda. Naglasak Akcijskog plana je na razvoju onih certificiranih ekoloških djelatnosti koje stoljećima čine dalmatinski ruralni razvoj održivim, a to su: biljna poljoprivredna proizvodnja na postojećim (revitalizacija) i novim nasadima na otvorenom i u zaštićenim prostorima (maslinarstvo, vinogradarstvo, sredozemno voćarstvo, uzgoj ljekovitog i začinskog bilja, povrćarstvo, ratarstvo); ekstenzivno i poluintenzivno ovčarstvo i kozarstvo te ostale tradicijske grane stočarstva (primjerice revitalizacija uzgoja magaraca, mula i mazgi); pčelarstvo; proizvodnja visokokvalitetnih ekoloških tradicionalnih prehrambenih proizvoda s oznakom zemljopisnog podrijetla (ovčiji i kozji sirevi; suhomesnati proizvodi, vrhunska i kvalitetna vina; ekstra djevičansko maslinovo ulje i konzervirane domaće masline; med i ostali pčelarski proizvodi; sušeno i konzervirano voće, povrće, gljive, ljekovito i začinsko bilje; farmaceutski i kozmetički prirodni proizvodi na bazi domaćih sirovina); marikultura (školjkarstvo, uzgoj ribe) i akvakultura u slatkim vodama; i održivo ribarstvo sukladno FAO kodeksu odgovornog ponašanja. Akcijski plan je urađen za razdoblje od 2009–2013. godine kao priprema za novi krug financiranja putem zajedničke poljoprivredne politike Europske unije – CAP, a treba poslužiti i kao regionalna podloga i sastavni dio Nacionalnog akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje u Hrvatskoj. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Prema posljednjim podacima iz 2009. godine na područjima četiri dalmatinske županije u Upisniku hrvatskih ekoloških proizvođača bilo je upisano 75 proizvođača na procijenjenoj površini od preko 600 ha, uključujući i površine u prijelaznom razdoblju. U odnosu na cijelu Hrvatsku to predstavlja oko 9% registriranih proizvođača koji proizvode na oko 6% površina pod nadzorom u ekološkoj proizvodnji. U strukturi dalmatinskog ekološkog poljoprivrednog zemljišta dominantno prevladavaju livade i pašnjaci (65% ili 385,4 ha), a ostalo čine vinogradi (13% ili 81,6 ha), maslinici (12% ili 73,7 ha), oranice i vrtovi (5% ili 30,9 ha), šume (5% ili 30,4 ha) te voćnjaci (2,6 ha). Opći ciljevi Akcijskog plana za Dalmaciju su: povećanje udjela površina pod ekološkom proizvodnjom u četiri dalmatinske županije, uključujući pašnjake i šume, na najmanje 5 % do 2013. godine; i razvijanje regionalnog tržišta za ekološke proizvode. Specifični strateški ciljevi su sljedeći: • poboljšanje prirodnih resursa koji se koriste u poljoprivredi s ciljem smanjenja onečišćenja nitratima, fosfatima i pesticidima te očuvanje bioraznolikosti i ekosustava; • promoviranje održivog ruralnog razvitka kroz diverzifikaciju poljoprivrednih aktivnosti, povećanje produktivnosti, rast zaposlenosti i prihoda i smanjenje ruralne depopulacije; i • razvoj regionalnog i nacionalnog domaćeg tržišta i olakšan pristup dalmatinskim ekološkim proizvodima na tržište EU i druga izvozna tržišta kroz poboljšanje sigurnosti i kvalitete certificiranih ekoloških proizvoda i povećanje količine proizvoda. Prva verzija nacrta „Akcijskog plana za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” izrađena je nakon održavanja COAST stručne radionice u kojoj su sudjelovali predstavnici relevantnih institucija iz sve četiri dalmatinske županije te izradili SWOT analizu razvoja ekološke poljoprivrede u Dalmaciji. Konačna verzija nacrta akcijskog plana uvažila je mišljenja i sugestije sudionika stručnog skupa koji je uslijedio nakon radionice te izmjene i dopune članova COAST projektnog tima i drugih stručnih osoba. U svom uvodnom dijelu Akcijski plan ukazuje na značenje ekološke poljoprivrede u globalnom, europskom i nacionalnom razvoju poljoprivrednog sektora, daje njene odabrane definicije te ukazuje na vezu ekološke poljoprivrede i projekta COAST. Nadalje, u kratkim crtama predstavljen je globalni, europski i hrvatski pravni okvir ekološke poljoprivrede, njen globalni koncept, razvoj i trenutno stanje (proizvodnja i tržište), kao i „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane”. U izvedbenom dijelu „Akcijski plan za razvoj ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane u Dalmaciji” sadrži: ciljeve, vizije, pregled postojećeg stanja i predložene akcije po programskim područjima: (i) institucionalne i političke promjene; (ii) povećanje ponude dalmatinskih ekoloških poljoprivrednih proizvoda; i (iii) povećanje potražnje - razvoj regionalnog tržišta eko-hrane. Predložene akcije su: 1. osnivanje županijskih povjerenstva za razvoj ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do konca 2009. godine; mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 2. osnivanje dalmatinske Koordinacije županijskih povjerenstava do konca travnja 2010. godine; 3. pokrivanje polovice troškova stručnog nadzora i certifikacije dalmatinskih ekoloških proizvođača od strane županija od 2010. godine; 4. potpora programima i projektima udruga koje se bave obukom u ekološkoj poljoprivredi iz županijskih proračuna i državnog proračuna od 2011. godine; 5. pokretanje informativne i promotivne kampanje u 2009. godini kojom će javnost informirati o prednostima ekološke poljoprivrede s ciljem razvijanja svijesti proizvođača i potrošača, a koja u svojoj provedbi uključuje pokretanje i redovito održavanje internetske baze podataka; 6. osiguravanje minimalno jednog obučenog državnog savjetnika za ekološku poljoprivredu u svim dalmatinskim županijama od 2010. godine; 7. pokretanje inicijative na osiguravanju redovite i nesmetane nabavke repromaterijala za ekološku proizvodnju do konca 2010. godine; 8. iniciranje pokretanja sustavnog programa znanstveno-tehničkih istraživanja za razvoj ekološke mediteranske poljoprivrede s ciljem zaštite autohtonih sorata i pasmina od 2011. godine; 9. organizacija godišnjih edukativno-prodajnih izložbi ili sajmova dalmatinskih ekoproizvoda na glavnim trgovima županijskih središta od 2010. godine; 10. iniciranje pokretanja projekta izrade hrvatskih standarda za eko-trgovine, ekorestorane, eko-agriturizme i/ili eko-hotele na temelju kojih će se isti nadzirati i certificirati s pravom uporabe jedinstvenog nacionalnog eko-turističkog znaka od 2010. godine; i 11. lobiranje za pokretanjem institucijske kupovine ekoloških proizvoda za potrebe javnih kuhinja (vrtići, škole, bolnice) u dalmatinskim gradovima i općinama od 2010. do 2013. godine, a čime će se osigurati stabilno lokalno tržište.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 6. EUROPSKI AKCIJSKI PLAN ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU HRANE Europska komisija je 10. lipnja 2004. godine donijela „Europski akcijski plan za ekološku poljoprivredu i proizvodnju hrane” (u daljnjem tekstu EAP). Ovim dokumentom o ekološkoj poljoprivredi i proizvodnji eko-hrane Komisija je željela procijeniti situaciju kako bi stvorila osnovu za razvojnu politiku u nadolazećim godinama te osigurala cjelovitu stratešku viziju doprinosa ekološke poljoprivrede zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (CAP).

Pri stvaranju globalnog koncepta razvojne politike ekološke poljoprivrede prepoznata je njena dvostruka društvena uloga. 1. U marketingu, odgovarajući na zabrinutost pojedinih potrošača, eko-hrana treba biti pravilno nagrađena od tržišta, odnosno financirana od strane potrošača. Drugim riječima, razvoj ekološke poljoprivrede treba biti upravljan tržišnim zakonima. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 2. Poznato je da ekološko upravljanje zemljištem društvu donosi javna dobra, prije svega po pitanju zaštite okoliša, ali također koristi ruralnom razvoju te dobrobiti životinja. Gledajući iz tog kuta razvoj ekološke poljoprivrede treba biti potpomognut od strane društva. Kako bi se osigurao stabilni razvoj tržišta postoji potreba postizanja ravnoteže između ponude i potražnje. Analize koje je izvela Komisija pokazale su da se veća pozornost treba posvetiti razvoju tržišta eko-hrane. Tržišni udjel eko-hrane u EU-15 državama članicama u prosjeku je iznosio 2% (2003). Kako bi se ovaj udjel povećao ili pak dugoročno zadržao na istoj razini, potrebno je veću pozornost posvetiti zahtjevima potrošača. Potrošačima treba pružiti bolju informaciju o načelima i ciljevima ekološke poljoprivrede, kao i o njezinim pozitivnim učincima na okoliš. U isto vrijeme važno je očuvati integritet sustava nadzora nad ekološkom proizvodnjom. Trgovinu eko-proizvodima unutar EU ometaju brojni različiti nacionalni i privatni standardi i njihova primjena, što može dodatno zakomplicirati prodaju eko-proizvoda u drugim državama članicama. Razvoj zajedničkih ciljeva, razvoj multilateralnog koncepta jednakovrijednosti, daljnja harmonizacija sustava nadzora te veća pozornost primjeni zajedničkog EU loga mogu minimizirati ove probleme. S ciljem omogućavanja ekspanzije ekološke poljoprivrede, ali i povećanja proizvodnih kapaciteta, potrebne su nove informacije, a posebice nove tehnologije. Stoga je nužno osigurati potrebna istraživanja u ekološkoj poljoprivredi i preradi. Istovremeno, prikupljanje statističkih informacija o proizvodnji i tržištu mora biti poboljšano. Jedan od ciljeva reforme zajedničke poljoprivredne politike (CAP) EU iz 2003. godine je promoviranje onih proizvodnji koje podržavaju kvalitetne proizvode čija proizvodnja ne šteti okolišu. Ekološka poljoprivreda je važan instrument postizanja ovoga cilja. Ekološki proizvođači trenutno imaju pravo na potpore iz prvog stupa CAP-a putem direktnih plaćanja i mjera potpore cijenama. Još bitnije je što je ekološka poljoprivreda potpuno integrirana u politiku ruralnog razvoja u drugom stupu CAP-a te zauzima bitno mjesto u agrookolišnim mjerama. Reforma CAP-a iz 2003. godine osigurala je koristan okvir za budući razvoj ekološke poljoprivrede i omogućila čitav niz instrumenata državama članicama. Na temelju izvršene analize i oslanjajući se na dosadašnja potignuća, glavni prijedlozi EAP-a su koncentrirani na: • razvoj tržišta eko-hrane temeljen na pružanju informacija, a koji se sastoji u podizanju svijesti potrošača, pružanju više informacija i promocije potrošačima i eko-proizvođačima, stimuliranju uporabe EU loga (što uključuje i uvezene proizvode), osiguravanju bolje transparentnosti različitih standarda te poboljšanju dostupnosti statističkih podataka o proizvodnji, ponudi i potražnji kao bitnog oruđa razvojne politike i marketinga; • efikasniju javnu potporu ekološkoj poljoprivredi putem podsticanja država članica na koherentnije i veće korištenje različitih mjera ruralne razvojne politike, primjerice na donošenje nacionalnih akcijskih planova te potporu istraživanjima u ekološkoj poljoprivredi; mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE • poboljšanje i snaženje EU standarda ekološke poljoprivrede te zahtjeva u vezi uvoza i nadzora eko-proizvoda putem: definiranja temeljnih načela što će omogućiti jasnost javnih usluga; povećanja transparentnosti i povjerenja potrošača; osnivanja neovisnog odbora za znanstvene i tehničke savjete; daljnje harmonizacije i snaženja standarda uz korištenje međunarodnih organizacija; poboljšanja postojećih standarda, primjerice u odnosu na dobrobit životinja; dovršavanja standarda u oblastima koje do sada nisu bile pokrivene poput akvakulture ili standarda vezanih uz zaštitu okoliša poput uporabe fosilnih goriva, itd; pružanja objašnjenja zašto standardi ekološke poljoprivrede ne dozvoljavaju uporabu GMO-a; povećanjem učinkovitosti i transparentnosti sustava nadzora; te konačno osiguravanjem učinkovitijeg uvoza. 6.1. AKCIJE (DJELOVANJA) 6.1.1. Tržište eko-hrane AKCIJA 1 Izvršiti dopune Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 2826/2000 (promocija na unutarnjem tržištu) koje će Komisiji dati veće mogućnosti za direktnu akciju s ciljem organiziranja informacijskih i promotivnih kampanja o ekološkoj poljoprivredi. Pokrenuti dugogodišnju informacijsku i promotivnu kampanju širom EU kako bi se nekoliko godina potrošači, kuhinje javnih institucija i ostali ključni čimbenici u lancu prehrane informirali o vrijednostima ekološke poljoprivrede, posebice dobrobitima za okoliš te podigla razina svijesti potrošača i prepoznatljivost eko-hrane, što uključuje i prepoznatljivost EU loga. Pokrenuti “posebno skrojene” informacijske i promotivne kampanje prema dobro definiranim tipova potrošača poput povremenih kupaca i javnih kuhinja. Povećati suradnju Komisije sa državama članicama i profesionalnim organizacijama kako bi se udružili napori s ciljem izrade strategije kampanja. AKCIJA 2 Pokrenuti i održavati internetsku bazu podataka u kojoj će biti navedeni različiti privatni i nacionalni standardi (uključujući međunarodne standarde i nacionalne standarde vodećih izvoznih tržišta) uspoređeni sa standardom EU. AKCIJA 3 Poboljšati prikupljanje statističkih podataka o proizvodnji i tržištu ekoloških proizvoda. 6.1.2. Javna politika i ekološka poljoprivreda mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE AKCIJA 4 Omogućiti državama članicama da nadopune potpore EU proizvodnim organizacijama uključenim u ekološku proizvodnju voća i povrća. AKCIJA 5 Komisija će razviti posebne web stranice na kojima će biti izlistane sve EU mjere koje ekološki sektor može koristiti u oblastima proizvodnje, marketinga i informacija. AKCIJA 6 Komisija snažno preporučuje državama članicama da u sklopu svojih programa ruralnog razvoja maksimalno iskoriste sve instrumente za potporu ekološkoj poljoprivredi, primjerice donošenjem nacionalnih ili regionalnih akcijskih planova s naglaskom na:

stimuliranje potražnje korištenjem novih shema kakvoće;

akcije koje su usmjerene dugoročnom očuvanju dobrobiti zaštite okoliša i prirode;

razvijanje inicijativa pomoću kojih bi proizvođači prešli na ekološki vid gospodarenja na cijelom gospodarstvu umjesto samo djelimično; osiguranje istih mogućnosti ekološkim proizvođačima za primanje investicijske potpore poput konvencionalnih proizvođača; razvijanje inicijativa kojima bi se proizvođačima pomoglo u distribuciji i marketingu putem integriranja proizvodnog lanca kroz (ugovorne) aranžmane između čimbenika u procesu;

potpora savjetodavnim službama;

obuka i obrazovanje svih ekoloških proizvođača u oblastima proizvodnje, prerade i marketinga; ciljano dati prednost ekološkoj poljoprivredi kao vidu upravljanja u ekološki osjetljivim područjima (bez ograničavanja ekološke poljoprivrede samo na ta područja). AKCIJA 7 Osnažiti istraživanja u ekološkoj poljoprivredi i proizvodnim tehnikama. 6.1.3. Standardi i nadzor – integritet samozaštite AKCIJA 8 Učiniti Uredbu o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda transparentnijom definiranjem temeljnih načela ekološke poljoprivrede. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE AKCIJA 9 Osiguranje integriteta ekološke poljoprivrede snaženjem standarda i održavanjem predviđenih datuma prijelaznog razdoblja. AKCIJA 10 Dovršiti i dodatno uskladiti standarde ekološke poljoprivrede putem:

donošenja liste dozvoljenih aditiva za prerađene životinjske proizvode;

odluke treba li donijeti posebne standarde za ekološka vina;

poboljšanja standarda koji se odnose na dobrobit životinja;

odluke postoji li potreba za proširenjem djelokruga Uredbe na druge oblasti poput akvakulture; odluke postoji li potreba za poboljšanjem standarda u odnosu na okoliš (uporaba energije, biološka raznolikost, krajobraz i ostalo). AKCIJA 11 Stvaranje neovisnog panela za tehničke savjete. AKCIJA 12 Uključiti dodatna pojašnjenja u Uredbu br. 2092/91 koja će precizirati: da proizvodi koji su uznačeni kao oni koji sadrže GMO-e ne mogu biti označeni kao ekološki; da su opći pragovi označavanja jednaki pragovima slučajnog prisustva GMO-a u proizvodima (osim sjemena) koji se koriste u ekološkoj poljoprivredi. Pitanje da li treba donijeti odluku o posebnim pragovima za sjeme korišteno u ekološkoj poljoprivredi tek treba biti postavljeno i još uvijek je u fazi razmatranja Komisije. AKCIJA 13 Poboljšati izvedbu nadzornih tijela i institucija uvođenjem pristupa mogućeg rizika koji će biti usmjeren prema proizvođačima (operaterima) koji predstavljaju najveći rizik po pitanju korištenja nedozvoljenih sredstava i tehnika, a na koje će biti primijenjeni unakrsni nadzori prema Uredbi br. 2092/91. AKCIJA 14 Nastaviti započeti rad u Zajedničkom centru za istraživanje (Joint Research Centre – JRC) na razvoju metoda uzorkovanja i analiza koji mogu biti korišteni u ekološkoj poljoprivredi. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE AKCIJA 15 Države članice trebaju razmotriti mogućnost korištenja sustava identificiranja zemljišnih parcela ustanovljenog za potrebe upravljanja CAP-a, a kojim se locira i nadgleda zemljište pod ekološkom poljoprivredom. AKCIJA 16 Osigurati bolju koordinaciju između različitih nadzornih tijela te između nadzornih tijela i nadležnih državnih institucija prema Uredbi br. 2092/91. AKCIJA 17 Razviti posebni akreditacijski sustav za nadzorna tijela prema Uredbi br. 2092/91. AKCIJA 18 Komisija će objavljivati godišnje izvješće temeljeno na izvješćima država članica o nadgledanju rada ovlaštenih nadzornih tijela, a koje će uključiti statistiku tipova i broja uočenih nepravilnosti. AKCIJA 19 Pojačati nastojanja na uključivanju trećih zemalja na popis jednakovrijednosti, a što uključuje procjenu na licu mjesta. Dopuniti Uredbu br. 2092/91 izmjenom postojeće nacionalne derogacije za uvoz koju će zamijeniti novi stalni sustav evaluacije tehničke jednakovrijednosti od strane tijela koje je Komisija ovlastila za tu svrhu. To može uključiti, nakon odgovorajućih konzultacija, razvoj jedinstveng i stalnog popisa jednakovrijednih nadzornih tijela koja su ovlaštena u trećim zemljama, a ne dolaze iz zemalja koja su na popisu trećih zemalja. Nastaviti rad s trećim temljama na osiguravanju definicije jednakovrijednosti uzimajući u obzir različite klimatske i pedološke uvjete uzgoja u svakoj od zemalja. Nakon stupanja na snagu novoga sustava ponuditi svim uvezenim proizvodima pravo na korištenje EU loga. AKCIJA 20 Ustanoviti instrumente sustavne usporedbe između EU standarda ekološke poljoprivrede, smjernica Codex Alimentarius-a i IFOAM-ovih standarda (uključiti u akciju 2). Pojačati nastojanja na globalnoj harmonizaciji i razvoju multilateralnog koncepta jednakovrijednosti temeljenog na smjernicama Codex Alimentarius-a u suradnji s državama članicama, trećim zemljama i privatnim sektorom. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Poduprijeti izgradnju kapaciteta u zemljama u razvoju putem razvojnih politika EU prijenosom informacija o mogućnostima korištenja općih instrumenata potpore koji se mogu rabiti za ekološku poljoprivredu. Daljnje mjere kojima će se provoditi trgovina ekološkim proizvodima iz zemalja u razvoju bit će razmotrene (sukladno članku 12 WTO sporazuma). AKCIJA 21 Osnažiti priznavanje EU standarda i sustava nadzora ekološke poljoprivrede u trećim zemljama putem dobijanja pregovaračkog mandata od strane Vijeća EU. 6.1.2. Procjena utjecaja provedbe Napredak u akcijama 19 i 21, a koje se odnose na povećanje broja trećih zemalja na popis jednakovrijednosti standarda ili su već priznate putem bilateralnih sporazuma međusobnog priznavanja ovisit će o dostupnosti ljudskih resursa. Akcija 1 i akcija 7 bit će provedene postojećim proračunskim sredstvima. Akcija 11 na uspostavljanju neovisnog ekspertnog panela neće uzrokovati značajnije troškove. Ostale akcije neće imati nikakvog utjecaja na proračun EU. Konačno, provedba ovog akcijskog plana ovisit će o dostupnosti ljudskih resursa u tijelima Komisije. 6.1.3. Naredni koraci Ovaj Akcijski plan predstavlja korak naprijed u procesu promocije ekološke poljoprivrede u Europi zajedno s ostatkom svijeta. Tijekom razvoja Akcijskog plana Komisija je koristila pragmatični pristup usmjeren prvenstveno na analizu korištenja i prilagođavanja postojećih politika razvoja. Komisija će odmah započeti s poduzimanjem potrebnih koraka prema navedenim smjernicama. 6.2. EUROPSKA PROMOTIVNA KAMPANJA ZA EKOLOŠKU POLJOPRIVREDU I PROIZVODNJU HRANE U sklopu provedbe akcije 1 Europskog akcijskog plana Europska komisija je 25. srpnja 2008. godine službeno pokrenula promotivnu kampanju ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane. Pod sloganom “Ekološka poljoprivreda. Dobra za prirodu, dobra za tebe”, promotivna kampanje ima za cilj informiranje potrošača o značenju i dobrobitima ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane. Fokus kampanje je podizanje svijesti potrošača i prepoznavanje ekoloških proizvoda na tržištu, a prvenstveno je usmjerena mladim ljudima i djeci kao lučonošama ekološke ideje u budućnosti. mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE Komisija je već pokrenula žilu kucavicu promotivne kampanje – nove višejezične web stranice: www.organic-farming.europa.eu koje sadrže elektroničku “kutiju s alatima”, odnosno marketinške materijale na 22 europska jezika koji se besplatno mogu preuzeti, a namijenjeni su poljoprivrednim i prehrambenim profesionalcima s ciljem promoviranja ekološke proizvodnje. U sklopu kampanje objavljen je i javni natječaj za novi EU logo ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.

Kampanja ekološke poljoprivrede razvijena je korištenjem takozvanog “kišobran” pristupa, čime se štite interesi ekoloških proizvođača Europske unije i omogućuju im da aktivno promoviraju ono čime se svakodnevno bave. Komisija je kampanju kreirala u suradnji s ekspertnom skupinom za promociju ekološke poljoprivrede. Nacionalni eksperti uključuju predstavnike nacionalnih ministarstava poljoprivrede, ali i predstavnike nacionalnih i međunarodnih udruženja aktivnih na polju ekološke poljoprivrede i proizvodnje hrane.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr

AKCIJSKI PLAN RAZVOJA EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE U REPUBLICI HRVATSKOJ OD 2010.-2015. GODINE 7. PREGLED

AKCIJSKIH PLANOVA ZA RAZVOJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE I PROIZVODNJU HRANE U EUROPSKIM DRŽAVAMA

Osim Europske unije većina njenih članica donijela je svoje nacionalne Akcijske planove razvoja ekološke poljoprivrede. Za sve akcijske planove zajedničko je da imaju vremenski okvir u kojemu se plan treba provesti. Neki planovi imaju zacrtane kvantitativne ciljeve, a neki takve ciljeve nisu postavili. Najčešći kvantitativni cilj je porast površina pod ekološkom poljoprivredom (od 5-20% u ukupnim poljoprivrednim površinama). Francuska i Švedska za cilj su osim povećanja površina postavili i povećanje udjela potrošnje eko-hrane u državnim menzama (jaslice, vrtići, škole, bolnice). Za akcijske planove Engleske, Škotske, Slovačke i Slovenije bitni cilj je bio što veće zadovoljenje potreba tržišta lokalnim proizvodima i smanjenje uvoza. Engleska i Škotska te su ciljeve uspjeli ostvariti u 2007. godini. U slovenskom akcijskom planu izuzetno zanimljiv cilj je utrostručenje ekoloških turističkopoljoprivrednih gospodarstava do 2015. godine. Izuzetno pragmatičan je nizozemski akcijski plan koji predviđa godišnji porast ekoloških površina od 5% bez (najčešće neostvarivog) konačnog ciljnog postotka u ukupnim poljoprivrednim površinama. Plan također predviđa godišnji porast potrošnje od 10%, a jedini je akcijski plan u kojemu postoji precizan cilj financiranja istraživanja u ekološkoj poljoprivredi (10 % ukupnih sredstava za poljoprivredna istraživanja). U Španjolskoj postoji nacionalni akcijski plan, ali i šest regionalnih akcijskih planova regija koje se već ističu izuzetnim porastom površina i ekoloških gospodarstava: Andaluzije, CastillaLa Manche, Extramadure, Galicije, Asturije i Madrida. Zanimljivo je da niti jedan od ovih planova nema zacrtane posebne kvantitativne ciljeve, ali svi imaju planirana sredstva za njihovu primjenu koja se kreću u iznosu od 3 milijuna Eura u Madridu i Extramaduri do visokih 384 milijuna Eura u Andaluziji. Ne treba zaboraviti da je Španjolska po površinama pod ekološkom poljoprivredom od 2008. godine prva europska država što ukazuje na činjenicu da su nacionalni i regionalni akcijski planovi bili izuzetno uspješni u svojoj provedbi.

mr.sc. Ranko Tadić, dipl.ing.agr. ranko.tadic@ri.t-com.hr