JANA KOŠĆEC, inspirirana vinom

Jana Košćec, mlada je sommelierka koja svakodnevno u vinu vidi inspiraciju, u vinu je pronašla smisao života. Sretna je i smatra se uspješnom - jer radi ono što zaista voli.

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: JULIO FRANGEN

Prvi susret s vinom

Prvi susret s vinom iskreno ne pamtim, imam osjećaj da je vino oduvijek sa mnom. Srećom, rodila sam se u Varaždinu u obitelji koja se generacijama hobistički bavi proizvodnjom vina za obiteljske potrebe, tako da sam od malih nogu u berbama među trsovima sudjelovala sa zadovoljstvom. Cijeli taj proces od loze do čaše uvukao mi se pod kožu tako da je vino vjerojatno zbog toga moj stalan odabir tokom druženja, a srećom i u svrhu posla.

Odluka o sommelierskom putu

Studirala sam Menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki gdje sam na 2. godini studija imala priliku prisustvovati predavanju o somelijerstvu. I danas se sjećam naslova; „Sommelierstvo – zanimanje budućnosti“. U vinu sam doživjela magiju, počela sam ga doživljavati na sasvim drugačiji način. Mogućnost analiziranja čaše vina kroz toliko segmenata, činjenica da promatram nešto što su priroda i ljudska ruka kreirale u određenoj godini, a koja je sad u mojoj čaši, bacila me u vrtlog iz kojeg nisam htjela izaći. Samim time odlučila sam pisati završni i diplomski rad na temu vina kako bih se što bolje usmjerila poslije na taj posao koji nije bio toliko razvijen kod nas. Nakon fakulteta upisala sam specijalizaciju za odjel hrane i pića gdje je sommelierstvo bilo jedan od predmeta. Nekoliko godina zatim preselila sam se u Zagreb, upisala prvi stupanj edukacije u Hrvatskom sommelier klubu, počela se baviti somelijerskim poslovima, asistirala na tečajevima za sommeliere, položila 2. i

3. razinu te stekla somelijersku diplomu. Taj proces nije se dogodio preko noći, potrebna je ustrajnost, strpljivost, učenje, kušanja… ali i okruženost ljudima koji su stručni i kroz razvoj i učenje mogu te ispravno usmjeriti. Sa svakim položenim ispitom stekla sam sigurnu bazu nakon koje produbljivanje teorije mora ići kroz iskustvo. Mnoštvo sajmova, degustacija, radionica, ocjenjivanja vina, putovanja i kupljenih butelja.

Koja ti je etapa školovanja na HSK bila najizazovnija?

Najizazovnije mi je bilo polaganje 2. razine gdje smo prolazili kroz vina svijeta, morali upamtiti puno teoretskog znanja o vinskim regijama, sortama, stilovima proizvodnje i zakonodavstvu. No s tim znanjem danas više uživam u svakoj čaši stranog proizvođača. Najzanimljiviji dio edukacije bio je na 3. razini, vezan uz uparivanje jela i vina; granice ne postoje i ne postoji egzaktna „špranca“ koje se možemo držati u tome kako najbolje upariti jelo i vino. Potrebno je izoštriti osjetila i uskladiti ih sa znanjem i tehnikama. Sada mi svaki obrok uz čašu vina ima novu dimenziju proučavanja i uživanja. Sva ta edukacija dovela me do posla u Brolo distribuciji, predavačica sam u Hrvatskom sommelier klubu i kroz obrt povremeno radim privatne vinske radionice. U vinu sam pronašla svoj Ikigai, smisao života, smatram da sam uspjela u životu jer radim ono što stvarno volim i živim.

Prva vinska ocjenjivanja

Prvo vinsko iskustvo u ocjenjivanju vina izvan Hrvatske bilo je u Slovačkoj na Muvina ocjenjivanju. Nije bilo lako onamo doći – u vanjskome vinskom svijetu prepoznaju vas samo ako se natječete kao sommelier, proizvodite vina ili pišete o vinima za medije. Budući da to nisam imala, trebala mi je preporuka - dobila sam je radeći kod Marija Meštrovića koji mi je bio poslodavac i mentor na početku sommelierske karijere, on me uveo u prva ocjenjivanja vina. Sve se više toga poslije počelo otvarati i iskustvo je raslo, a putovanja danas za mene nemaju smisla ako se ne obiđu i vinarije, to je najljepši dio iskustva.

Sommelierski i vinski uzor

Puno je prijatelja i poznanika sommeliera kojima se divim i koji me inspiriraju svojom ustrajnošću i posvećenosti vinu i nesebičnošću kojom dijele znanja, ali i svojim natjecateljskim duhom. Stoga ću se fokusirati na ljude iz Hrvatske koje poznajem i koji su mi uzor ne samo znanjem već i karakterom. Kad sam počela raditi za sommelier klub i pratila natjecanje sommeliera, ostala sam bez teksta na nastup Ivana Juga i to neiscrpno znanje i snalažljivost pod utjecajem stresa. Danas se prijavljuje sve više sommeliera na natjecanje, konkurencija je jaka, mladi natjecatelji su nemilosrdni i probijaju se punom parom, a Ivan Jug je unatoč svemu i dalje u vrhu. Uzbudljivo je kroz godine pratiti velike pomake u samim kriterijima na natjecanjima, zadacima, a samim time i na natjecateljskoj kompetentnosti. Moji uzori po pitanju znanja su ljudi od kojih sam najviše naučila kroz edukacije - Željko Bročilović Carlos, Mario Meštrović, Josip Orišković, Darko Lugarić i Franjo Francem iz Hrvatskog sommelier kluba, a kad „narastem“ želim biti Vjeko Stojišić, smatram ga Đelom Hadžiselimovićem za odabir vina i hodajućom vinskom enciklopedijom. Što se tiče vinskog uzora, definitivno moj otac. Bez njega i našeg malog vinograda na Haliću tko zna bih li živjela ovo što živim.

Vino je za mene...

Inspiracija, meditacija, beskonačnost, odraz godine, kultura, romantika...

Prema vinu i vinarima gajim neizmjerno poštovanje.

Vino je za mene ... Inspiracija, meditacija, beskonačnost, odraz godine, kultura, romantika... Prema vinu i vinarima gajim neizmjerno poštovanje.

Prva vinska putovanja po Hrvatskoj i šire

Puno sam putovala po Hrvatskim vinskim regijama, nešto manje po svijetu jer mi fali vremena, ali sve u svoje vrijeme, treba biti strpljiv i znati prioritete. Omiljena vinska zemlja je Njemačka, iako je teško izdvojiti samo jednu.

Najkompliciranija vinska zemlja

Hrvatska – jer mi je žao da nismo već ranije smisleno razvijali Hrvatsku kao vinsku regiju, dosta je sve neposloženo u usporedbi s jakim vinskim regijama u svijetu. Imamo i mi dovoljno kvaliteta koje smo mogli zaštititi i stvoriti priču oko njih. Bolje klasificirati položaje, vinograde unutar same regije... Želim nama, kao vinskoj destinaciji, da se uzdignemo na razinu koju zaslužujemo, no to iziskuje i posloženu kontrolu, a nje kod nas nema. Nije sve tako crno, zahvaljujući vinskim omotnicama i potporama europskih fondova vinari su dobili priliku za obnovu podruma, tehnologije i vinograda, ali vrijeme je da se ozbiljnije i uređenije predstavimo svijetu. Srećom, i kod nas se događaju promjene na bolje tako da, strpljen – spašen, nadam se!

Omiljena hrvatska sorta

Teško pitanje gdje se traži samo jedan odgovor. Pošip kao autohtona, graševina kao internacionalna koja se najbolje udomaćila u Hrvatskoj. A malvazija istarska, plavac mali i crljenak kaštelanski kao najdraže autohtone sorte s kojima smo istaknuli Hrvatsku na svjetskoj vinskoj sceni. Podržavam sve vinare koji rade na spašavanju autohtonih, gotovo nestalih i zanemarenih sorti.

Omiljena strana sorta

Rajnski rizling. S rizlingom sam odrasla u vinogradu, a s vremenom sam kroz učenje i kušanje rizlinga iz raznih regija u svijetu shvatila da je zapravo grandiozna sorta bijelog grožđa koja kao vino može sazrijevati godinama i biti samo bolja i bolja dugi niz godina. Pokriva razne stilove, mirna vina, pjenušava, predikatna…Zbog svoje visoke svježine iznimno je pitko vino čak i kad ima neprovrelog šećera tako da je smatram najdražom sortom i za slatke varijante. U crnoj varijanti biram pinot noir zbog slojevitosti, elegancije, pitkosti i također njegove dugovječnosti.

Omiljena kombinacija hrane i vina - vino za doručak, ručak, večeru.

Moram priznati da češće znam što bih popila nego što bih pojela, tako da češće na temelju vina biram hranu koja uz to odgovara. Volim da mi hrana i vino budu u skladu pa se trudim to i prakticirati. Da mi je posljednji dan u životu i da moram odabrati vino za doručak, bio bi to šampanjac s karakterom, uz ručak bih odabrala butelju elegantnog ali slojevitog bijelog vina, a uz večeru kompleksniji crnjak za koji se preporučuje da ga pijemo poslije ponoći – samim time vino bi mi produžilo i taj posljednji dan u životu hahah.

Žene sommelierke u Hrvatskoj i u svijetu

Žene su sve prisutnije u somelijerskom svijetu. Smatram da imamo bolju percepciju za mirise, boje i okuse, samo nam nedostaje možda malo više onoga što imaju muškarci – samouvjerenosti za bolje pozicioniranje.

Hrvatska vina danas

Veseli me da u Hrvatskoj više nema loših vina. Ne sjećam se kad sam unatrag nekoliko godina probala vino s manom. Čak su i biodinamička vina, kod kojih se očekivano i češće događaju oscilacije zbog premalo zaštite i stabilizacije, sve stabilnija i čišća. Vinari se sve više educiraju i tehnologija je naprednija. Vino koje me baš nedavno razveselilo i ugodno iznenadilo je pošip male obiteljske vinarije Pecotić-Baran, Pošip Pod Korita iz Smokvice, s Korčule. Iznenadila su me i dva vina atipičnih sorti za hrvatsko podneblje – Tomazova prekrasna Malvasia Nera i Degrassijev snažan Petit Verdot Contarini.

Vinska edukacija danas i sutra U vinskom svijetu nema kraja učenju. Edukacije i informacije sve su dostupnije, ljudi sve više doživljavaju vino, vinarija je sve više, vina su ozbiljnija, cjelokupna vinska scena raste. Vidim pozitivan smjer rasta i drago mi je da i ja sama kroz edukaciju ljudi i kroz svoj posao sudjelujem u tome.

Vino i mladi Mladi ljudi trebaju odrastati uz vino na stolu uz ručak kako bi poslije u otkrivanju drugih alkoholnih pića shvatili zašto je bolje piti umjereno, a kvalitetno i zašto je po tim parametrima vino najbolji odabir. Vino je za mene dio kulture i trebalo bi ga kroz taj smjer uključiti u odgoj mladih.

Knjiga i film o vinu

Knjiga kojoj se uvijek rado vraćam je „The Wine Bible“, Karen MacNeil. Nevjerojatno je „pitka“ za čitanje, prepuna korisnih informacija približenih na zanimljiv način. Koju god stranicu da otvorim, zadržat ću se i kopati napreskokce teme koje me ponesu u momentu. Ako su mi potrebne ciljane informacije o nečemu koristim „The Oxford Companion to Wine“ autorice Jancis Robinson, jedinstven je vinski leksikon s poredanim pojmovima prema abecednom redu. Film koji me se dojmio je dokumentarni film sniman prema istinitom događaju, „Sour Grapes“, zbog kojeg sam skinula svoje ružičaste naočale i shvatila koliko je mogućih prevara u vinskoj industriji oko nas tako da i tu moramo imati dozu opreza. A najdraža kombinacija knjige i filma je Pariška presuda (film – Bottle Shock), također po istinitom događaju, iako preferiram knjigu jer je vjerodostojnija.

Vino i visoka peta

Kod mene je visoka peta rijetkost, tempo dana je užurban i stalno nekamo žurim. Osim toga, volim bezbolnu slobodu kretanja nakon vina, a uz dobru glazbu možda i zaplešem . Naravno, kad situacija traži više elegancije, tada ukombiniram neku srednje visoku petu.