POVIJEST u boci – la Cartoixa 1974

piše: MIQUEL HUDIN foto: MIQUEL HUDIN

Prošle sam godine imao zadovoljstvo kušati Muškatni silvanac iz 1921. vinarije Ptujska klet, koji je bio pravi užitak za osjetila. U nekoliko trenutaka okus je prelazio od živahnih aroma do kiselosti i gorućih orašastih nota. Takvo vino zadržava se na nepcu, dopuštajući vam da upijete stoljeće koje je sjedilo u boci.

Uvijek je fascinantno kušati staro vino, ali ono što me očaralo jest činjenica da sam kušao vino koje je zaslužno za rađanje jedne vinske regije. U ovom slučaju to je rađanje modernog DOQ Priorata, a vino je la Cartoixa iz vinarije Cellers de Scala Dei iz 1974. godine. U ovoj vinskoj regiji, udaljenoj od Barcelone oko sat i pol u jugozapadnom smjeru, kartuzijanski redovnici osnovali su samostan krajem 12. stoljeća. To su isti redovnici koji su u to isto vrijeme osnovali Žičku kartuziju u Sloveniji.

Izbačeno sa svojih posjeda 1835. godine, pet obitelji otkupilo je zemljište i samostan te počelo proizvoditi vino. Zbog filoksere koja je stigla nedugo nakon što su počeli, sve je ubrzo propalo, a Priorat je doživio nagli pad, zbog čega je vinogradarstvo gotovo nestalo. Godine 1973. član jedne od tih obitelji, Assumpció Peyra, odlučio je ponovo pokrenuti zajedničku tvrtku vinarije koja je okupila manje podrume obitelji i tako su rođeni Cellers de Scala Dei. Prvo vino koje su izdali bilo je la Cartoixa 1974., nazvano po samostanu. Ove godine (2024.) prigodom proslave 50. obljetnice postojanja, kušali su deset različitih vina proizvedenih kroz pola stoljeća postojanja vinarije. Nedavno sam na raznim mjestima kušao njihova moderna vina iz 2020. i 2016. i mogu reći da su izvrsna. Vina od 2007. do 1991. pokazuju ono što nazivam razdobljem vinarije „Debelog Elvisa“ u kojem su vina jednostavno masivna, ali još u dobroj formi. 1980-e su iz nekog razloga bile mršavije, ali kad se vratite u 1970-e, a posebno u ovo vino iz 1974., onda sve ima smisla. Vino iz 1974. kušao sam možda već četiri puta ranije, ali boca s ove proslave bila je najjača dosad. Bilo je divnih nota crvenog voća i živih tercijarnih nota duhanskog papira, cedra i sušenog bilja majčine dušice. Još je bilo živahno i sasvim je jasno kako je baš to vino, prvo vino punjeno u denominaciji podrijetla DOQ, sve pokrenulo. Tada, osamdesetih, vino je kušala prva skupina ljudi koji su tek stigli u regiju tih godina i već je tada pokazalo svoj potencijal. Zatim je vinarija stavila na tržište vino iz 1989. koje je dovelo još više ljudi na kušanje i vratilo vidljivost regiji na vinskoj karti. Time je to jedno vino pomelo prašinu vremena s regije Priorat i pripomoglo stvaranju nove uzbudljive vinske granice Španjolske iako je malo nedostajalo da ostane zauvijek skriveno.