Vinske zvijezde br. 5 by vinskezvijezde

Broj 5 | Godina I | Studeni 2024.

ZA ISTINSKE LJUBITELJE VINA

Otok vina s tradicijom od 384. g. pr. Kr.

hvarska vina vam pružaju tradiciju i sunce u vašoj čaši

Otok Hvar, najsunčaniji otok na Jadranu, s tradicijom uzgoja vinove loze koja datira iz antičkih vremena (od 384. g. pr. Kr.), mjesto je gdje trostruka insolacija (izravno sunce, reﬂeksija od mora i kamena s tla) daje iznimnu kvalitetu

grožđu. Uz ove iznimne uvjete i višestoljetnu tradiciju, vinari proizvode vrhunska vina od autohtonih hvarskih sorti, uključujući plavac mali, prč, bogdanušu i darnekušu.

UŽIVAJTE U AUTENTICNIM OKUSIMA MEDITERANSKOG SUNCA KROZ JEDINSTVENA HVARSKA VINA

MARIJA VUKELIĆ prof.

glavna urednica marija@marijavukelic.com

Dragi čitatelji, Jesen smo uljepšali odležanim vinima koje vam preporučuje naša komisija: u tri kategorije na slijepo su ocijenjena bijela odležana, jantarna i crna vina. Kad odaberete i – jednim klikom kupite vina koja vas zanimaju, „prebacite se“ na stalne rubrike, prepune vinskih priča. Krećemo od naše najmoćnije i voljene bijele dalmatinske sorte –pošipa, od njegove domovine Korčule; spomenuli smo i druga vinogorja, o njima ćemo detaljno neki drugi put. Prvi razgovor vodim s mladom sommelierkom Janom Košćec, dok su druga dva posvećena vinskim enciklopedijama: vinarskom, prof. Franjom Lovrecom i sommelierskom, Željkom Bročilovićem Carlosom. Razgovori su dugi, ali - vjerujte, vrijedni čitanja svakoga slova! Stalne su nam zanimljive priče iz Istre, Zadra, Osijeka, Vojvodine, Španjolske, Nizozemske. U stripu nas Grozdek vodi na Festival Portugisca. Začinit ćemo čitanje vrsnim začinima i solima, i zasladit se čokoladom za kraj! Ugodno čitanje - i javite svoje dojmove!

IMPRESSUM

Izdavač:

Zlatne riječi jdoo, Mirogojska 21, Zagreb

Glavna urednica: Marija Vukelić

Lektor:

Marko Kovačić

Grafička urednica: Mirjana Kapitan

Urednik fotografije: Julio Frangen

Suradnici:

Franka Božičković

Adriana Strmotić

Stiv Cinik

Davor Šišmanović

Franjo Rizlinški

4-5

Tko piše

6-7 Najave i događaji

8 Ako ste propustili, pročitajte

10-22 Ocjenjivanje vina

23 (na) mladima svijet ostaje

24-35 VInska sorta: Pošip

36-40 Razgovor o vinu - Željko Bročilović

Carlos

41 Za one koji žele znati više - Mali vinski leksikon

42 Vino i civilizacija

43 Pametni vinogradi

44-47 Ja, vinar - Franjo Lovrec

48-49 Vinski putopis - Vinarija Bold & Delaney

50-51 Priče iz Istre i okolice

52-54 O ženama i o vinu - Milena Vrbaški

55 Krunovi vinski zapisi

56-58 Zadarsko vinsko pero

59 Francuski i vino

60-61 Iz Osijeka s ljubavlju

62-63 Pjenušave priče

64 Vino i business

65 Vinske kapljice iz svijeta

66-69 Vino na visokoj peti - Jana Košćec

70 Preporuka / Wine bar

71 Preporuka / Muzej vina

72 Pozdrav iz Španjolske

73 Preporuka

74 Prijedlog za vikend

75 Oui, chef! - Zoran Gajić

77 Pozdrav iz Slovenije

78-79 Sir i vino vole se javno

80-81 Čokoladne mušice

82-84 Iz pivnice

85-87 Jaka alkoholna pića

88-89 Masline i maslinarenje

90-91 Začin na pravi način

92 Vinski strip

MANUELA PLOHL

vinska stručnjakinja Po završetku sve tri razine vinske eduakcije WSET u Hrvatskoj, diplomantica je na Weinakademie Österreich u Austriji. Od 2020. godine WSET predavačica na Wine Academy Croatia. Vinska kolumnistica pri Zadarskom listu i osnivačica udruge Vinum. Nosi počasnu titulu Vinske dame u Ordo Equestris Vini Europae gdje je dugogodišnja članica.

ANJA NOVOSELIĆ

ocjenjivačica maslinovih ulja

Ocjenjivačica maslinovog ulja. Doktorica znanosti prehrambene tehnologije i stručnjakinja u području maslinovih ulja. Zaposlena na OPG-u Chiavalon u Vodnjanu kao voditeljica kontrole kvalitete u proizvodnji. Službena senzorska ocjenjivačica maslinovog ulja na Nacionalnoj listi pri Ministarstvu poljoprivrede RH. Aktivna ocjenjivačica u Panelu za senzorno ispitivanje maslinovog ulja pri Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču.

BRUNO GABERŠEK

vinski sudac

Diplomirao je tehnologiju vina na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Međunarodni je degustator i vinski pisac. Ima raznolika iskustva u vinskom sektoru: od organiziranja i rada za udrugu obiteljskih vinarija Slovenije, freelance savjetnik, posebice na području vinskih etiketa i zakonodavstva, postavljanje operative i marketinga za nove vinske brendove. Redovno predaje zakonodavstvo vinarstva za sommeliere. Njegova su strast pjenušci i vina izvornih sorti vinove loze.

EMIL PERDEC sommelier

Emil Perdec dugi niz godina bavi se sommelierstvom koje je zavolio radeći u kultnom restoranu Valsabbion u Pješčanoj uvali. Profesionalni put kasnije vodio ga je od restorana Zigante preko Rovinjskog hotela Monte Mulini do današnje funkcije direktora HiP-a u Plavoj Laguni. Sa suprugom Karin sommelierkom, vodio Wine bar Tinja u Puli. Dugi niz godina regionalni je povjerenik HSK za Istru a hobi mu je pisanje kolumni o vinima i vinskim destinacijama.

MIQUEL HUDIN

vinski pisac

Vinski sudac i pisac, podrijetlom iz Kalifornije (i Hrvatske). Živi u Kataloniji, u Španjolskoj. Vinsku karijeru počeo je u dolini Nape što je rezultiralo pisanjem serije knjiga o vinu Vinologue (2008.), a potom i pokretanjem internetske stranice Hudin.com (2010.). Dobio je nagradu Wine & Innovation Award (2020). Fortnum & Mason Awards proglasile su ga najboljim vinskim piscem (2017.). Dobitnik je nagrade Geoffrey Roberts (2016.).

GORAN GAZDEK novinar

Profesionalni novinar, radio na Radio Daruvaru, Glasu Slavonije i Bjelovarskom listu gdje je neko vrijeme bio glavni urednik. Danas je slobodnjak, vlasnik i urednik portala Virovitica. net. Osnivač i jedan od urednika portala za kulturu piva (Pivnica.net) koji već 17 godina svakodnevno donosi sadržaje o pivu i pivskom gospodarstvu. Direktor je Fra Ma Fu festivala – festivala reportaže i reportera. Piše kolumnu “Pivomanija” u dvotjedniku Agroglas.

BETTY KOSTER

stručnjakinja za sireve

Betty Koster potječe iz 2. generacije sirara u Nizozemskoj, od koje je naučila sve o nizozemskom siru. Samostalno je učila o stranim sirevima. Napisala je pet knjiga u proteklih 25 godina, a najpoznatiji su naslovi Passie voor Kaas, 500 favoriete kazen, Hollandse kaas (Strast za sirom, 500 omiljenih sireva, Nizozemski sirevi). Godine 1989. sa suprugom Martinom pokrenula je L’Amuse, butiknu prodavaonicu sireva u Haarlemu. Danas, 35 godina poslije, oni putuju svijetom podučavajući sparivanje sireva, ali i dalje rade u svojoj prodavaonici. Njihove kćeri, Thassia i Juliette, već su nestrpljive u želji da preuzmu posao.

MIRJANA MAKSIMOVIĆ

vinska stručnjakinja

Mirjana Maksimović predsjednica je Udruženja Žene i Vino Srbija.

Rođena u gradu u kojem žene od davnina vino piju (ali ne prozvode), čini se nekako božjom voljom predodređena za posao kojim se bavi. Zaljubljenica u putovanja, vina i kulturu Balkana prezentira turistima širom svijeta te nije čudno što je vinski turizam i tema njezine doktorske disertacije u nastajanju. O vinu piše, ocjenjuje ga, pije i uživa.

KRUNO FILIPOVIĆ

vinska stručnjak

IVA-ANTONIA CIRIMOTIĆ

univ. mag. ing. agr.

Diplomirala na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručnost je usmjerila na analizu vina i tla, vinogradarstvo te zaštitu bilja. Praktično iskustvo stekla je u laboratoriju na Zavodu za ishranu bilja. Pod stručnim vodstvom mentorice prof. dr. sc. Mirjane Herak Ćustić završila studij Zaštite bilja. U Laboratoriju za grožđe, mošt i vino naučila analitičke aspekte vinarstva uz mentoricu dr.sc. Antoniju Tomić i uspješno diplomirala. Tijekom studija radila je u Ministarstvu poljoprivrede. Motivirana za daljnji razvoj u struci, trenutno putuje svijetom i prikuplja dragocjena iskustva.

Uživa u prikupljanju znanja o vinu i uvijek nastoji to znanje iskoristiti u promociji, prvenstveno domaćih vina i vinara. Dio je WSET tima od samih početaka, nositelj L3 certifikata i jedan od predavača. Uz edukaciju, radi i u maloprodaji, vinskom marketingu, radionicama, kušanjima i ocjenjivanjima, distribuciji i uvozu, ali i posluživanju vina. Trenutno vodi vlastiti obrt Makija & Drača, kojem je u fokusu edukacija, ali uz nju i dalje marljivo radi na promociji domaćeg vinskog svijeta.

SANJA VLADOVIĆ

certificirana kušačica

čokolade IICCT Level 2 Marketinška stručnjakinja koja u slobodno vrijeme istražuje specialty čokolade i kakaovce kontroliranog podrijetla te organizira vođene degustacije, radionice i treninge o čokoladi i kakau za profesionalce i širu javnost. Sa suprugom Stivom Kahlinom vodi međunarodno nagrađivani brand TAMAN Artisan Chocolates.

IVANA ERHARDT DRAGANIĆ novinarka

Komunikacijska savjetnica, vlasnica obrta Cat Komunikacije za odnose s javnošću i edukacije, s više od 20 godina iskustva rada u različitim medijima. Urednica kulture i novinarka u Osječkom domu, suradnica Elle magazina, osnivačica i glavna urednica portala osijek031.com; bila je urednica u Večernjem listu, reporterka RTL televizije. Bila je vlasnica prvog vinskog bara u Osijeku „Vinska mušica“ gdje je predstavljala vinarije i vodila vinske večeri.

Budite s nama u 2025!

Marin Mihaljević Žulj certificirani ocjenjivač vina i jakih alkoholnih pića

Izv. prof. dr. sc. Marin Mihaljević Žulj predaje na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositelj tri modula iz područja jakih alkoholnih pića te radi kao glavni destiler u svojoj obiteljskoj destileriji Lynx Craft Distillery u Gorskom kotaru. Od 2014. certificirani je senzorni ocjenjivač vina i jakih alkoholnih pića (World-Spirits Academy - Bad Kleinkirchheim). Iza sebe ima niz uspješnih projekata suradnje sa destilerijama u Hrvatskoj. Autor je knjige „Voćne rakije, likeri i travarice“; autor tridesetak znanstvenih i stručnih radova u području tehnologije vina i jakih alkoholnih pića.

26. Slovenski festival vina

Datum: 14. i 15. 11. 2024.

Lokacija: Cankarjev dom, Ljubljana

Opis: Najprestižniji vinski događaj u Sloveniji održava se 26. put. Organizatori festivala najavljuju iznimno bogatu vinsku feštu na kojoj očekuju više od 110 vinara iz svih vinorodnih regija Slovenije s više od 550 uzoraka vina.



RR Raj(n)ski Rizling – 1. RizlingFest u Zagrebu

Datum: 16. 11. 2024.

Lokacija: Hotel Capital, Zagreb

Opis: Portal Vinski klub predstavit će najbolje hrvatske rizlinge na prvom RizlingFestu. Bit će to ekskluzivno druženje s vinarima, a cilj je ovu veliku sortu približiti javnosti. Održat će se i tri majstorske radionice.



3. Wine Vision by Open Balkan

Datum: 22.-24.11.2024.

Lokacija: Beogradski Sajam, Beograd

Opis: Najveći Sajam vina jugoistočne Europe.



Wine Fellowship Weekend

Datum: 29.11.-01.12. 2024.

Lokacija: Hotel Olea, Novalja, otok Pag

Opis: Na ekskluzivnom Wine Fellowship Weekendu na otoku Pagu očekuje vas vrhunski vikend posvećen vinima, s posebnim gastronomskim iskustvima i opuštajućom atmosferom.

Sparkling Wine Fest Croatia

Datum: 22.-23.11.2024.

Lokacija: Princess Centar, Jastrebarsko

Opis: Festival pjenušavih vina na kojemu će se predstaviti najbolja hrvatska pjenušava vina ali i svjetski poznati šampanjci. Organizatori najavljuju dodatne radionice i gastronomske užitke!



17. Zagreb VinoCom - međunarodni festival vina i kulinarstva

Datum: 28.11.-01.12. 2024.

Lokacija: Hotel Esplanade, Zagreb

Opis: Jedan od naših najdugovječnijih i najvećih festivala

vina i kulinarstva po 17. put održava se tradicionalno u hotelu

Esplanade Zagreb. Trajat će 4 dana, od 11-18h.



PJENUŠACA VIŠNJAN

6. i 7. 12. 2024. 13 - 19 sati

Međunarodni festival pjenušaca

Datum: 6. i 7. 12.2024.

Lokacija: Višnjan

Opis: Višnjan, pitoreskni srednjovjekovni istarski gradić i poznati svjetski astronomski centar, ugostit će vinske znalce i ljubitelje pjenušaca na 6. Međunarodnom festivalu pjenušaca. Na festivalu će izlagati brojni proizvođači pjenušavih vina iz Hrvatske, Slovenije, Austrije i Italije.

Dani otvorenih vrata peljeških podruma

Datum: 6.-8.12.2024.

Lokacija: Pelješac

Opis: Na 17.- oj manifestaciji kušajte najpoznatija

vina Pelješca: plavac mali, Postup i Dingač - od Stona, Janjine do Orebića i uživajte u najvećoj vinskoj zimskoj manifestaciji u Dalmaciji.



VINSKE ZVIJEZDE br. 6 – Blagdanska vina

Datum: 02.12.2024.

Opis: Blagdanski broj našega časopisa priprema preporuku pjenušavih i slatkih vina za blagdane uz recepte naših poznatih blogera. Čitajte nas!

MASTERCLASS Graševine Croatica

piše: GRAŠEVINA CROATICA

foto: GRAŠEVINA CROATICA

Graševina MasterClass održan je od 9. do 11. listopada s vrlo raznolikim programom, a događanju su se odazvali vinski profesionalci, distributeri, sommelieri i najveći domaći mediji koji su kroz radionice i B2B druženja otvorili važne teme o pozicioniranju graševine

Događanje je počelo 9. listopada 2024. u Kutjevu u vinogradima Krauthaker uz kušanje vina Slavonije i hrvatskog Podunavlja, a nastavilo se u vinarijama

Galić i Sontacchi, gdje su se pod vodstvom sommeliera Darka Lugarića održale dvije radionice na teme „Dosljednost i izvornost vina i vinarija Graševine Croatice“ i „Terroir 2.0 vinogorja Slavonije i hrvatskog Podunavlja“. MasterClass u Kutjevu zaokružen je degustacijskom večerom u restoranu Slavonska kuća Vinkomir, gdje su sudionici imali priliku kušati specijalitete lokalne kuhinje uz pažljivo odabrana vina.

Tomislav Panenić, direktor Graševine Croatice, istaknuo je „Nakon vrlo uspješne prve godine odlučili smo nastaviti s ovom odličnom praksom i pokazati novu destinaciju. Graševina, kao jedna od najvažnijih sorti srednje Europe te najzastupljenija hrvatska sorta zaslužuje događanja ovakvog tipa.“

Drugi dan, rezerviran za konferenciju GOGraševina Osijek, održan je 10. listopada u osječkom Centru za posjetitelje Tvrđa u organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka, Turističke zajednice OBŽ i Graševine Croatica. Glavne teme konferencije bile su „Izazovi i prilike vinske industrije u Republici Hrvatskoj“ i „Mijenjaju li milenijalci i generacija Z vinsko tržište?“. Istoga dana na položajima vinarije Erdut kušala su se vina prema odabiru iskusnog sommeliera Željka Garmaza, a poseban interes izazvala je radionica odabranih graševina Grand MasterClass koju je vodio Saša Špiranec u Starom podrumu Iločkih podruma.

Petak, 11. listopada 2024. počeo je vinariji Papak uz organizirano kušanje graševina iz više zemalja po izboru vinskih stručnjaka Tome Jakopovića i Ive Kozarčanina, a zaokružen je Dunav Wine Festivalom na ladanjskom imanju Principovac u

Iloku. Specijalizirani boutique festival u organizaciji Graševine Croatice u suradnji s TZ Vukovarskosrijemskom županijom i hrvatskim vinskim portalom Vinski klub ponudio je jedinstveno iskustvo za ljubitelje vina i pažljivo biranih gastro delicija, a uz odabrana vina Slavonije, hrvatskog Podunavlja i susjednih zemalja, renomirani kuhari Ivan Đukić, Saša Vojnović i Igor Vlatković pobrinuli su se za showcooking stage pripremivši na kreativan način jela koja su se savršeno sljubila s vinima za vrhunski doživljaj gastro kombinacija. „Ambiciozno smo pristupili organizaciji događanja, htjeli smo kroz tri dana prikazati sve stilistike Graševine iz Hrvatske, ali i šire. Također, želja je bila dati uvid u različit cjenovni rang Graševine te istaknuti koliko je ona vrijedna pažnje, dodatnog „brendiranja“ i njegovanja u znanstvenom i stručnom smislu jer potencijal za gospodarstvo i turizam koji nam ova sorta pruža iznimno je velik, a uvjeren sam da će u budućnosti dobivati na važnosti sve više i više“, zaključio je predsjednik Graševine Croatice, Renato Krčmar. Iz Graševine Croatice poručuju kako su sinergija vinske struke, turističkog i gastro sektora te državnih institucija neophodni za provođenje usuglašene strategije kako bi graševina kao sorta ispunila svoj velik potencijal i doprinos gospodarstvu.

VIŠE

Peto ocjenjivanje 2024.

JESEN u čaši

Jesen smo dozvali odležanim vinima. U tri kategorije preporučujemo vam bijela odležana, jantarna i crna vina.

piše: MARIJA VUKELIĆ foto: JULIO FRANGEN

Kako smo ocjenjivali?

Ocjenjivanje je pozivno – vinari se pozivaju na sudjelovanje ili se sami prijave prateći objave na Facebook stranici. Ocjene nisu nikad sponzorirane, potpuno su neovisne. Ocjenjuje stručni žiri – enolozi, vinari, ugostitelji, sommelieri, vinski znalci, specijalizirani novinari. Ocjenjuje se metodom „OIV 100 bodova“, anonimno i naslijepo. Ne ocjenjuje se sorta ni regija; kod uzoraka se zna godina berbe, alkohol i kategorija prema ostatku šećera. Povjerenstvo zasjeda javno, u ugostiteljskim objektima, uz ocjene se kratko opisuju vina. Javno se objavljuju zlatna i srebrna priznanja. Vrijede cijene kakve su na dan ocjenjivanja.

Legenda:

bodovna granica za odličja:

• srebro *** od 85 do 89,9 bodova

• zlato **** od 90 do 94,9 bodova

• veliko zlato ***** od 95 do 98,9 bodova

• velika zvijezda od 99 do 100 bodova

Vino s najboljim omjerom cijene i kvalitete dobiva posebno priznanje.

Gdje smo

ocjenjivali?

Dežman Bar & Bistro popularan je restoran i koktel bar u središtu Zagreba. Poznat je po svojoj elegantnoj, intimnoj atmosferi i stručno pripremljenoj hrani i pićima. Nalazi se u Dežmanovoj ulici 3. Bar je često hvaljen zbog vrhunskih koktela, kreativnih pića i iskusnih barmena. Postao je omiljeno mjesto i za lokalno stanovništvo i za posjetitelje koji traže sofisticirano, ali opušteno mjesto.

Stručna komisija: Kruno Filipović, vinski stručnjak i predavač (WSET 3), Dominik Jagunić, vinar i enolog; Valentina Corelj, diplomantica Agronomskog fakulteta smjer vinarstvo/vinogradarstvo, dr.sc. Mirela Osrečak stručna savjetnica na Agronomskom fakultetu (Zavod za vinarstvo i vinogradarstvo), certificirana ocjenjivačica; Marija Vukelić, voditeljica projekta Vinske zvijezde, Mile Butorac, food bloger i vinski ljubitelj.

Na jesenskim Vinskim zvijezdama zablistao Degrassi Cabernet Sauvignon Contarini 2016 Special Edition

Jesenske Vinske zvijezde 2024. odabrale 3 pobjednika u kategorijama: Degrassi Cabernet sauvignon Contarini 2016 apsolutni je pobjednik s 96,3 boda te pobjednik u kategoriji crnih odležanih vina, u kategoriji jantarnih vina pobjednik je Bolfanov Primus Sivi pinot Orange 2018 (93), a u bijelim odležanim najbolji je Rajnski Rizling Vuglec polusuho 2020 (91)

piše: MARIJA VUKELIĆ

foto: JULIO FRANGEN

Jesensko ocjenjivanje projekta Vinske zvijezde održano je u srijedu 2.10. u zagrebačkom restoranu Dežman Bar. Ocjenjivanje je bilo podijeljeno u 3 kategorije: bijela odležana, jantarna i crna odležana vina. Šampion ocjenjivanja je Cabernet sauvignon Contarini 2016 Special Edition istarske vinarije Degrassi.

U kategoriji bijelih odležanih vina na prvom je mjestu zagorski Rajnski Rizling Vuglec polusuho 2020 (91), slijedi Rajnski Rizling Kopjar 2022 polusuho s

90,8 bodova te Furmint Puklavec 7 Numbers 2021 s 90,6 bodova. U kategoriji jantarnih vina najbolji je bio Bolfanov Primus Sivi pinot Orange 2018 (93), na drugom je mjestu je Sivi Pinot Orange Gregorić 2020 (91) a na trećem Ambra malvazija istarska Veralda 2021 s 90 bodova. U kategoriji crnih vina pobjednik je Cabernet sauvignon Contarini 2016 Special Edition Degrassi koji je s 96,3 osvojio veliko zlato (5 zvjezdica). Na drugom je mjestu Bolfanov Primus Cabernet Sauvignon (95,6) s 5 zvjezdica, a na trećem Plavac mali

Ljubišće Vislander 2018 (92,8) s 4 zvjezdice. Odlični su bili i četvrti Plavac mali Natanael vinarije Mili (92,5) iz Stona i peti Dingač Hilić Riserva 2017 s 91,5 bodova. Najviše bodova dobila su u vina u kategoriji crnih vina – što su vina bila odležanija, ocjene su bile sve veće.

Ostala zlatna priznanja s 4 zvjezdice osvojila su vina: Justina malvazija 2021 Damjanić, Domenico Anđelini 2021 i Duro Istriano 2020 Damjanić. Srebrna priznanja zaslužili su Bugava Antique Vislander 2021, Sivi Pinot 7 numbers 2021, Pušipel x2 Cmrečnjak 2021, Rhine Riesling 390 days maceration Sirovica 2021; Lingua franca Enosophia/Feravino 2020 i Plavac mali Mili 2017.

Tatarski biftek u hrskavoj tortilji uz domaću majonezu od začinskog biljapredjelo

Vina je naslijepo ocjenjivala stručna komisija u sastavu Kruno Filipović, vinski stručnjak i predavač (WSET 3), Valentina Corelj, diplomantica Agronomskog fakulteta smjer vinarstvo/ vinogradarstvo, Dominik Jagunić, vinar i enolog; dr.sc. Mirela Osrečak stručna savjetnica na Agronomskom fakultetu (Zavod za vinarstvo i vinogradarstvo), certificirana ocjenjivačica i Mile Butorac, poznati food bloger i vinski ljubitelj. Predsjednica komisije bila je Marija Vukelić, voditeljica projekta Vinske zvijezde i urednica istoimenog časopisa. Nakon ocjenjivanja komisija je objedovala jela s potpisom chefa i vlasnika Dežman bara Marina Rendića.

Sporo kuhani juneći obrazi na kremi od karameliziranog luka i od mrkve uz demi glace umak - glavno jelo

BijelaVINA

Furmint Puklavec 7 numbers 2021.

vinarija Puklavec

ORMOŽ Podravje Slovenija

Rajnski Rizling Vuglec

Opis:

VIŠE

Gastro preporuka:

2020. vina Vuglec

ŠKARIĆEVO

Zagorje

Bregovita Hrvatska

Sortno prepoznatljiv rizling, lijepo tijelo, vrlo slasno i trajno vino odlične svježine

Perad u umaku od milerama, mesna predjela

Alkohol: 13,00%

Cijena: 12,75€

Rajnski Rizling Kopjar

2022.

vinarija Kopjar

PECE

Zagorje

Bregovita Hrvatska

VIŠE

Gastro preporuka:

Fini slatkast miris, slasno, lijepe kiseline, zaokruženo, još će se razvijati

Tjestenina u umaku od gljiva

Alkohol: 14,00%

Cijena: 16,00€

Opis: Opis:

VIŠE

Gastro preporuka:

Izvrsno, vrlo intenzivne kiseline, slasno, gastrovino, vrlo skladno gastro vino

Pastrva u kukuruznom brašnu, šaran na rašljama

Alkohol: 12,90%

Cijena: 13,25€

SAZNAJ

Justina

2021.

Damjanić vina

POREČ Istra

Hrvatska Istra i Kvarner

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Lijepo odmjereno drvo, sočno, kremasto, lijepo maslačno, slasno

Teletina i tzatziki umak od jogurta i kopra

Alkohol: 13,00%

Cijena: 29,90€

Bugava Antique

2021.

Vislander VIS

Srednja i južna Dalamacija

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Sivi pinot 7 numbers 2021.

vinarija Puklavec

ORMOŽ Podravje Slovenija

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Izražena sortnost sivog pinota, miris na zelenu jabuku, skladno, svježe, užitno vino

Njoke od bundeve u pestu, rižoto s gljivama

Alkohol: 14,35%

Cijena: 16,00€

Gastro preporuka:

Intenzivan miris, orašaste i medne arome, slasno, mineralno, dugi završetak

Omlet od šparoga, gibanica s orasima

Alkohol: 13,50%

Cijena: 11,00€

Jantarna VINA

Primus sivi pinot orange

93 91 90

Opis:

SAZNAJ VIŠE

vina Bolfan HRAŠĆINA

Zagorje

Bregovita Hrvatska Sivi pinot Orange

Gastro preporuka:

Vrlo elegantno, ugodan i kompleksan miris, odlična kiselost, lijep završetak u ustima

Punjena teleća prsa, teleći bečki, kesten pire

Alkohol: 13,50%

Cijena: 16,88€

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Bregovita Hrvatska Ambra

Prekrasna

jantarna boja, ugodan i čist miris i svjež okus, voćno, meko vino

Patka s pireom od celera, sirevi s džemom od ribizla

Alkohol: 13,50%

Cijena: 25,00€

vina Veralda

BRTNIGLA Istra

Hrvatska Istra i Kvarner

Opis: Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Glatko na okus, čisto na nosu, malo jači alkoholi, snažno vino

Slanutak i jetrica, teletina s povrćem pod pekom

Alkohol: 15,00%

Cijena: 19,00€

Pušipel x2 2021.

Cmrečnjak vina

SVETI URBAN Međimurje

Bregovita Hrvatska

Rhine Riesling 390 days maceration

Sirovica PLEŠIVICA

Bregovita Hrvatska

preporuka:

Slatkast miris, izražena mineralnost, jabučaste arome, lijepa svježina

Sočno korjenasto povrćebundeva, bogata juha

Alkohol: 12,50%

Cijena: 35,00€

Opis: Opis:

preporuka:

Miris na ribanu jabuku, dugo macerirano, oksidacijske note

Buncek i zelje, hladna predjela

Alkohol: 12,00%

Cijena: 37,00€

Gastro

SAZNAJ VIŠE

Crna VINA

Bolfan Primus Cabernet Sauvignon

Cabernet sauvignon

2017.

vina Bolfan

HRAŠĆINA Zagorje

Bregovita Hrvatska

Contarini Special edition

2016.

Degrassi vina

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Divno, slasno, puno, mesnato vino, skladne tercijarne note

Hladni ramsteak uz crveni papar, višnja, crveno meso, steak

Alkohol: 13,50%

Cijena: 20,62€

BAŠANIJA Istra

Hrvatska Istra i Kvarner

Izuzetno skladno

vino, herbalnih i začinskih nota, jako kompleksno, mesnato, moćno

Goveđi rep u gustom gulašu, divljač, janjetina pod pekom

Alkohol: 14,50%

Cijena: 50,00€

Plavac mali Natanael polusuho

2016.

vinarija Mili

STON Pelješac Srednja i južna Dalmacija 96

Opis: Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Vrlo bogato vino, miris kave, džema, začina, čokolade; slasno, ostatak šećera lijepo uslađen

Dobar ljuti

čobanac, deserti s crnom čokoladom i rogačem

Alkohol: 17,00%

Cijena: 56,00€

Plavac mali Ljubišće

2018.

Vislander VIS

Srednja i Južna Dalmacija

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Lijepe tercijarne note s notama mente, herbalno, odležano, slasno, mekano, kompleksno

Iberijski pršut, uz divljač i umak od brusnica, steak, bečke kocke

Alkohol: 13,00%

Cijena: 18,00€

Dingač Riserva

2017. vinarija Hilić KUNA Pelješac

Srednja i južna Dalmacija

Opis:

VIŠE

Gastro preporuka:

Suho, jako vino, moćno, alkoholno i trajno vino

Lazanje, pašticada, bogat mesni umak s tjesteninom

Alkohol: 15,50%

Cijena: 32,00€

Duro istriano 2020.

Damjanić

vina POREČ Istra

Hrvatska Istra i Kvarner

Opis:

SAZNAJ VIŠE

Gastro preporuka:

Skladan crnjak, uglađen, fini voćni mirisi, mekani tanini, elegantno

Teleća jetrica, grill, pačja prsa u umaku od crnog vina

Alkohol: 13,00%

Cijena: 29,00€

Opis:

VIŠE

Gastro preporuka:

Domenico

2021.

vina Anđelini

ISTRA Pazin

Hrvatska Istra i Kvarner

Miris na bobičasto voće uz začinske note vanilije, trajno, ugodno, jako lijepo u završetku

Crveno meso sa žara, čokoladni deserti, pašticada

Alkohol: 13,00%

Cijena: 25,00€

SAZNAJ

Lingua Franca

2020.

Enosophia/Feravino

FERIČANCI Slavonija

Slavonija i Hrvatsko Podunavlje

Pitko vino srednjeg inzenziteta okusa, začinske note papra, srednja trajnost

Gastro preporuka:

Plavac mali Mili 2017. vinarija Mili STON

Pelješac

Srednja i južna Dalmacija

Opis: Opis:

Gulaš od divljačisrna ili jelen, cheesecake, steak rare

Alkohol: 14,00%

Cijena: 8,50€

Gastro preporuka:

Tercijarne note, okus na bobičasto voće, rustikalno, zanimljivo vino

Uz crvenu ribu, tunu, srdelu

Alkohol: 16,00%

Cijena: 27,50€

SAZNAJ VIŠE

(na) mladima SVIJET OSTAJE

piše: MARIJA VUKELIĆ

foto: JULIO FRANGEN

Mladi ocjenjivači, budući vinari - i mladi vinari, nasljednici obiteljskih vinarija najpozvaniji su da naše vinogradarstvo i vinarstvo vode u pravom smjeru, da dovedu Hrvatsku na razinu kvalitete vina i položaja vinske zemlje kakav priželjkujemo.

VALENTINA CORELJ iz Zagreba trenutno je na 5. godini diplomskog studija Vinogradarstvo i vinarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, ocjenjivala je u stručnoj komisiji za vina „Jesen u čaši“. Tema je njezinog diplomskog rada „Učinak krioprezervacijskih tehnika na regeneraciju autohtonih sorata vinove loze in vitro“. U budućnosti se vidi u vinariji, gdje bi voljela primijeniti svoje znanje i iskustvo, a želja joj je jednog dana otvoriti vlastitu vinariju.

„Sudjelovanje u ocjenjivanju vina bilo je izvrsno iskustvo koje je potpuno ispunilo moja očekivanja. Kroz ovaj proces naučila sam mnogo o pravilnom ocjenjivanju vina, od analize izgleda i mirisa do složenih okusa. Vjerujem da su takva ocjenjivanja iznimno korisna za studente koji se jednoga dana vide u ocjenjivačkoj praksi i u samoj proizvodnji vina. Ugodna atmosfera i učenje od iskusnih stručnjaka dodatno su produbili moju ljubav prema vinu i pomogli mi da bolje razumijem njegovu složenost.“

IVANA KRAJANČIĆ iz Zavalatice, s Korčule, mlada je vinarka u vinariji Krajančić. Sebe doživljava prvenstveno kao mamu jednog nevjerojatnog dječaka. Ona je „cura s otoka“ koja je zaljubljena u život na moru i sve ljepote koje taj život na otoku nosi i cura koja obožava raditi sa vinom, istraživati vino i učiti od njega.

„Radim u obiteljskoj vinariji otkad pamtim i taj prvi rad u vinariji uvelike me odredio kao osobu. Otac je na mene prenio dio iskustva i doživljaja koje je imao sa svojim djedom, pa sam tako i ja, kao i on kad je bio dijete, bila vrlo važan dio procesa proizvodnje vina – prvi mošt nitko nije smio kušati prije mene i nitko nije smio gaziti grožđe osim mene. Osjećala sam se vrlo važna i već sam tad zavoljela cijeli proces proizvodnje. Danas u vinariji radim sve, od berbe do punjenja u boce, a imam sreću što mi otac daje slobodu pa svake godine pomalo eksperimentiramo s pošipom.“ Naglašava da je obiteljska vinarija, uz blagoslov, i veliko opterećenje, jer ne želi razočarati, ne samo oca koji je pokrenuo profesionalnu proizvodnju vina, nego i generacije prije nje koje, prema zapisima iz njihova mjesta, tu opstaju i vinogradima se bave već preko petsto godina. „Nadam se da ću se svojim radom u vinariji osloniti na tu bogatu tradiciju, ali i unijeti nešto svoje, novo, neke ideje što sam u razgovoru s kolegama, u vinarijama koje sam posjetila i u razgovorima s ocem i njegovim kolegama dobila, a još ih nisam ostvarila. Željela bih da ostanemo svoji i prepoznatljivi, ali i da istražujemo što pošip i plavac mali sve mogu ponuditi.“

Pošip bijeli prvo je hrvatsko bijelo vino, sa zaštićenim geografskim podrijetlom od 1967. godine.

Pošip bijeli najvažnija je dalmatinska bijela vinska sorta i 5. najvažnija i najveća bijela sorta u Hrvatskoj: njome je zasađeno 337,57 hektara vinograda. Najviše je ima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (192,18 ha), od toga čak 161,66 ha na Korčuli. U Splitsko-dalmatinskoj županiji njome je zasađeno 71,03 ha, u Zadarskoj 37,4 ha, u Šibenskokninskoj 35,66 ha vinograda.

POŠIP BIJELI, KORČULANIN PAR EXCELLENCE

Gdje ga ima na Korčuli ?

Na Korčuli najviše hektara ima Smokvičko polje (95,88) pa Čarsko polje (59,72), slijedi Blato s 4,24 ha, Vela Luka s 1,31 ha i Lumbarda s 0,51 ha.

Pošip bijeli prvo je hrvatsko bijelo sa zaštićenim geografskim podrijetlom još od 1967. godine. Često ga zovemo samo pošip ili pošipak, a osim bijeloga postoji i crni pošip (zvan još šljiva ili razaklija).

O podrijetlu

Dvije su priče o podrijetlu sorte – jedna nam govori da je pošip izvorna korčulanska sorta jer se izvan otoka Korčule prije nije ni uzgajala, a druga kaže da je na otok dovezena morskim putem. Dokazano je sa sigurnošću, putem molekularnih markera, da su pošipovi roditelji bratkovina bijela i zlatarica blatska, obje korčulanske sorte. Time su izvornost i korčulanstvo pošipa –potvrđeni. Tomu u prilog ide priča koji rado pričaju stari korčulanski vinogradari, a mi je prepričavamo i rado ponavljamo. Legenda kaže (1967. zapisao je dr. Marcel Jelaska, Institut za jadranske kulture) kako je Smokvičanin Tomašić Marin, zvan Caparin, sijekući šumu u kanjonu Stiniva, pronašao samoniklu lozu koja ga je zainteresirala svojim neobičnim okusom i aromom te je prerezao njezine prute i presadio je u svoj obližnji vinograd na predjelu Punta-Sutvara. Kroz određeni broj godina množio je trsove u svojem vinogradu, a davao ih je i drugim vinogradarima iz Smokvice i Čare, ili su ih oni, uvidjevši njezine odlične karakteristike, sami uzimali. Sorta je, kažu neki, naziv dobila rastući ispod šipka, ili kako bi se reklo „po šipka“ što je kasnije skraćeno u „pošipak“, a zatim u pošip. Drugi kažu da je ime sorti dao pronalazač radi oblika bobice koja je šiljasta i liči na „šip“ (vrh krampa), od „poput šipa“ dolazi do riječi pošip (Vojvodić, 1992., dijelovi teksta preuzeti iz Zelene knjige - Hrvatske izvorne sorte vinove loze, Državni zavod za zaštitu prirode, 2015.)

Rasprostranjenost

Najviše ga ima na otoku Korčuli, Čarskom i Smokvičkom polju. U zadnje se vrijeme sve više sadi i na susjednim otocima (Hvar, Brač, Mljet, Lastovo) te u priobalju, od Zadra, preko Šibenika, Kaštela do Vrgorca, Dalmatinske zagore i Komarne. Njome je u Hrvatskoj zasađeno 337,57 ha vinograda. Ima je najviše u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (192,18 ha), od toga čak 161,66 ha na Korčuli. U Splitsko-dalmatinskoj županiji zasađeno je 71,03 ha, u zadarskoj 37,4 ha, a u Šibensko-kninskoj 35,66 ha vinograda. (Izvor : APPRRR, 2023.).

Kako izgleda grozd ?

Grozd je srednje velik do velik (oko 250 g), piramidalan, najčešće s dva duga i spuštena krilca, rastresit. Bobice su srednje velike do velike, jajolike do izdužene, pri vrhu šiljaste, žutozelene do zlatnožute boje, na sunčanoj strani tamnije. Kožica je tanka do srednje debela, poluprozirna, obilno posuta maškom.

Kakvo je vino ?

Pošip je pravi Dalmatinac, odgovara mu mediteranska klima i mnogo sunca kako bi grožđe što bolje dozrelo i sočno se vino stvorilo. Intenzivne je zlatno-žute boje, bogata i zaobljena okusa ugodne svježine. Vino je, kad je mlado, izraženoga mirisa na citruse i marelice, cvijet badema te mediteransko bilje. Ako odležava u drvenim bačvama, voćne note postaju zagasitije, boje i mirisi ranoga ljeta postaju smireniji, moćniji, opojniji. Punog je okusa, trajno i mineralno, slasno i sočno, pomalo gorkasto, ali uvijek užitno. Može lijepo starjeti i svaki put nas iznenaditi svojom prilagodljivošću uz jelo ili bez njega, svojom podatnošću svakom lijepom trenutku koji će nam učiniti još trajnijim. Pošip je jedno od naših najekspresivnijih bijelih vina, vrlo često iznimne kakvoće, profinjenosti i elegancije.

ČARA, SMOKVICA, BLATO

Čara i Smokvica slikovita su mjesta usred otoka Korčule. Pružaju se smjerom zapad-istok i tako su zaštićena od sjevernih hladnih vjetrova, a uvijek obasjana suncem.

Čara

Čara je jedno od četiri najstarijih područja u srednjovjekovnoj korčulanskoj komuni. O prapovijesnom životu na području Čare govore arheološki nalazi ulomaka keramike iz kasnoga brončanoga i željeznog doba. Smještena je u središtu otoka u povoljnim ekološkim uvjetima, u gibljivom spuštanju u Čarsko polje. Stanovništvo se ondje uglavnom bavilo poljoprivredom, a u današnje vrijeme, uz turizam, najvažniji su vinogradarstvo i maslinarstvo. Najviše je vinograda u Čarskom polju, a poznati su i drugi položaji: Dagarovica, Binča njiva, Zlan polje, Brgulja, Draganja njiva - Sv. Stjepan, Konopljica, Gomilica i dr.

Svi vinari rade odlična vina, a ističu se vinarije Krajančić Luke, PZ Pošip Čara, Nerica, Šain Marelić, Laus, Todor, a i žrnovska vinarija Tasovac koja radi pošip iz Čare.

Smokvica

Smokvica se smjestila iza Čare, na putu kojim od Korčule na istoku otoka vozite prema zapadu, do Vele Luke. Južno od Smokvice, u njezinu podnožju, pruža se veliko Smokvičko polje. Gotovo je cijelo zasađeno vinovom lozom i čini cjelinu od čije ljepote zastaje dah. Kroz povijest Smokvičani su najviše bavili poljoprivredom – vinogradarstvom, proizvodnjom žitarica uglavnom za svoje potrebe, uzgojem povrća, sitne stoke i mediteranskih voćnih vrsta. U Smokvičkom polju mnoge vinarije imaju vinograde: Toreta, Kunjas, Black Island Merga Victa, Grošić, Car, Željko Pecotić Baran i dr.

Blato

Jedno od najstarijih mjesta u unutrašnjosti otoka, nekad je imalo velike površine pod vinogradima. Početkom 20. st vinograde je poharala filoksera te počinje masovno iseljavanje iz mjesta u Južnu Ameriku i Australiju. Poslije rata postupno se obnavljaju zapušteni vinogradi i maslinici. Danas na blatskom području ima nekoliko vinarija: Blato, Bačić, Jovanov, Dine, Korkyra, Šarenko

OSTALA VINOGORJA S POŠIPOM

Vinogorja na kojima pošip daje odlične rezultate s ponešto drukčijom stilistikom od korčulanske jesu zadarsko, šibensko, vrgoračko, Kaštela, Komarna i drugi dalmatinski otoci. Njih ćemo obraditi u nekom od sljedećih brojeva.

Znate li?

Kažu da je Smokvica ime dobila od dalmatske tročlane sintagme, od latinskog trans merga victa (u prijevodu na hrvatski „put preko vode“ tj. „preko vode prolaz“). Dakle, Smokvica je dobila ime po vodi, a do transformacije spomenute tročlane sintagme od latinskog došlo je dolaskom Hrvata u ove krajeve, koji su taj izraz čuli kao „...s.me.g.vikta“, što je s vremenom uobličeno u Smokvica

Dani Pošipa

Svakog ljeta potkraj srpnja u Smokvici i Čari održava se vinski festival Dani Pošipa. Taj događaj sjajna je prilika da posjetite vinarije i upoznate vinare ovoga područja. Zapamtite i pratite na stranici događaja

Dijelovi teksta/podaci preuzeti iz knjige Pošip bijeli (Nikola Mirošević i suradnici). Nova Stvarnost, Zagreb, 2022.

POŠIP I PRIJATELJIiz arhive degustacija

piše: MV

foto: JF

Unekadašnjem wine baru Basement kod zagrebačke uspinjače, nekada su se priređivale posebne vinskih degustacija za znalce pod nazivom Winy Tuesday: Wine & Friends - a jedna od zanimljivijih bila je ona s pošipima, 2018. Kušanje s prijateljima Winy Tuesday bilo je zamišljeno s bocama koje organizatorica i prijatelji imaju kod kuće, donose iz privatnih zbirki jer vina žele podijeliti s prijateljima - i o njima prijateljski i analitički razgovarati. Svako je vino bilo posebno na svoj način i odrazilo vlastiti terroir. Svako vino imalo je nešto svoje, ono nešto posebno i drukčije što se svidjelo nekolicini ili - baš svima nazočnima. Vina su pričala priču svojih autora, vinara koji su željeli prenijeti poruku - a prijatelji (vinski znalci, profesionalci, connaisseurs) zajednički su iščitavali te poruke. Niže su navedene kratke bilješke o pojedinim vinima pa ako ih danas imate negdje u svojoj arhivi, usporedite bilješke i javite kakva su ta vina danas. I kao što je jednom rekao Luka Krajančić, čija su vina ostavila najbolji dojam na ovome kušanju, „Pošip je sorta koja je postigla tek 50 posto svojeg potencijala i tek smo na početku otkrivanja svega što može postići - u svjetskim okvirima“, tako se i većina okupljenih gostiju složila da je svaki pošip imao štošta reći i da su sva vina bila vrlo dobra, od 2017. do 2009. O velikom potencijalu već je bilo riječi, a pred nama je divan zadatak – čekati s nestrpljenjem svaku novu berbu i s radošću je kušati i proučavati.

1. POŠIP DEGARRA, 2016, Zadar (Ravni kotari) - Iako prvi u nizu, godišta 2016. prepoznata je u njemu zrelost - ugodan spoj svježine, zrelosti i aroma.

2. POŠIP LUVIJI, BRACANOVIĆ, Hvar 2017 - dubok, herbalan, mediteranski u nosu uz tipični grejp i citruse; fina trajnost - piti sada :)

3. POŠIP TOMIĆ, Hvar 2017 - Herbalan, elegantan, svjež; dobra trajnost, lijepa mineralnost

4. POŠIP RIZMAN, Komarna 2017herbalan, sunce u čaši, potentno vino, ugodno, voćno i fino na nepcu, trajno

5. POŠIP KORTA KATARINA, Pelješac 2017 (Čara) – herbalnost naglašena, citrusi i začinsko bilje, uravnotežene kiseline

6. POŠIP KUNJAS, Korčula, Smokvica 2017 – malo suzdržanijeg mirisa, ali punog okusa, ugodan, pitak, svjež

7. POŠIP ZURE, Korčula, Lumbarda 2017 – elegantno, herbalno, malo više grejpa i gorčine na nepcu, dosta svježine i mineralnosti

8. POŠIP BAČIĆ, Korčula, Črnja Luka 2017 - izrazito herbalno i zanimljivo (kadulja, smilje)

9. POŠIP MILAN, Kaštela 2016 - dobra sortnost, izražena aromatika, dobro, slasno, fino vino

10. POŠIP JOKIĆ, 2015 (Zadar) – intenzivno drvo, maslačno, dugotrajno. Ništa ne strši. Potentno vino, za pravi trenutak. (obavezno prozračiti )

11. POŠIP MINDEL, Nerica 2015 (Korčula) - sur lie metoda, dosta vanilije se osjeća, fino

12. POŠIP SUR LIE, Luka Krajančić 2015 (Korčula) - burgundijski stil, mekano, duboko, mistično, ali s prepoznatljivošću sorte

13. POŠIP Korkyra, Luka Krajančić 2015 (Korčula) – veliko vino s potencijalom, vino za budućnost, potentan, dubok, izražajan pošip

14. Pošip OPERA 2009, Luka Krajančić (Korčula) - vino iz privatne arhive vinara (zadnje 4 boce) - desertno, poluslatko vino s mnoštvo začina i finih nijansi korčulanskog mediteranskog bilja, vino koje opija i traje ...

Zašto volim POŠIP

Ivana ValIć, enologinja

Unatoč velikom elasticitetu sorte, u pogledu stilistike nikad ne gubi svoj čvrsti južnjački karakter i primarni aromatski profil. Uvijek znaš da je to pošip, u tome je čar. Slan, sočan, herbalan, voćan, svjež, osunčan, mišićav i mušičav. Lokalpatriot bez premca.

Nenad Trifunović Vinopija, vinski bloger

Volim pošip jer u dobrim interpretacijama ostvaruje identitet Dalmacije u čaši, tu jedinstvenu herbalnu infuziju koja persistira na nepcu i u memoriji.

Jana Košćec, sommelierka

Jako volim pošip, najdraža mi je bijela sorta Dalmacije. Volim pošipove herbalne arome, njegovo slasno koštuničavo voće u okusu, kao da me odvede u topli ljetni dan u borovu šumicu uz morske stijene koje zapljuskuju valovi. Tražili ste romantiku u vinu? Uzmite pošip!

Tomo Jakopović, sommelier

Pošip pripada našim najpotentnijim sortama i najistaknutiji je predstavnik dalmatinskih bijelih vina. Kad je vino dobro napravljeno, njegove fine, sortne arome, ozbiljna struktura, svježina i južnjačka slast čine ga prepoznatljivim i teško ga je usporediti s bilo kojom drugom sortom. Posebno je važno naglasiti da je jednako uzbudljiv prosječnim poznavateljima vina, kao i pasioniranim vinoljupcima jer je bez obzira na svoju kompleksnost potpuno razumljiv pa mu je baza potrošača vrlo velika, za razliku od nekih velikih sorti, poput rizlinga, sauvignona, traminca i drugih koje traže usmjereniju publiku i uglavnom ih konzumiraju „fanovi“ takvih vina.

Domagoj Jakopović Ribafish, food bloger

Pošip obožavam jer vučem debelo korijenje s Korčule, a zna se čiji je pošip! Kao mali sam ljetne praznike provodio na Korčuli i krajem lipnja i početkom srpnja smo išli u berbu i orezivanje naših mindula, mendela, bajama ili badema, kako god ih zvali. Osim što sam se dosta izmučio pileći i trgajući suhe i stršeće grane, dosta posla je bilo i oko skupljanja, nošenja i razbijanja ljuski, ali taj miris svježeg badema je ono što osjetim u svakom pošipu. Probajte i sami, uberite zeleni badem, razbijte zelenu i smeđu koru i ogulite žutu ovojnicu te pomirišite. To je to! U ovoj eri kopija, umjetnih aromata i svega što nije prirodno, meni je pošip jednostavno povratak u djetinjstvo na otoku i nepatvorenu slobodu

Roko Bracanović, vinar Hvar

Pošip volim jer je vrlo zahvalno grožđe, a onda i vino. Loza daje velike prinose grožđa, a vina su punog okusa i aroma. Jako sam bio sretan i ponosan kad je Pošip Luviji 2021 pobijedio na ocjenjivanju Jelsa Summer Wine tasting 2022, ne samo zato što je pobijedio u kategoriji najboljih bijelih vina, nego zbog činjenice da je jedan svježi pošip bio ukupni pobjednik tog ocjenjivanja, što znači da je dobio više ocjene od nekih vrhunskih odležanih hvarskih plavcih. To dokazuje koliko pošip može biti moćno vino, i to kad je svježe. A kakav tek potencijal ima ako je odležan. Sorta je zahvalna i po prinosima i po kvaliteti vina koje napraviš - od svježih do odležanog, u bačvi ili u inoxu. Puno potencijala. Pravi južnjački karakter!

Ivana Krajančić, vinarka Korčula

Pošip volim jer je pravi Korčulanin. Pri tome ne mislim samo na činjenicu da su mu roditelji druge dvije autohtone sorte otoka, bratkovina i zlatarica blajska, ili činjenicu da je prva loza pošipa pronađena tu na otoku. Pod pravi Korčulanin podrazumijevam da je u isto vrijeme jako kompliciran, težak, treba mu izrazito puno pažnje inače je sklon bolestima, a u isto vrijeme nježan, otvoren, lepršav, tu svoju stranu pokazuje u vinifikaciji. Ako mu se dovoljno posvetiš, pokazuje svu raskoš svog karaktera, od nježnog, laganog pošipa, do moćnog, bogatog pošipa. Mislim da je pošip izuzetna sorta i vjerujem da će u budućnosti biti prepoznat i na svjetskoj razini. Pošip je za mene i prošlost i, nadam se, budućnost. Odredio je put generacijama prije mene, sada ga ja polako upoznajem kroz svaku berbu, od svake berbe nešto učim i nadam se da ću i u budućnosti istraživati što sve pošip nudi i raditi od njega uzbudljiva vina. Volim svaki aspekt rada u vinariji, ali posebno uživam u berbi. U vinariji alkoholnu fermentaciju radimo autohtonim kvascima, što je velik izazov, a jako me veseli svaki dan u tijeku fermentacije otkrivati mirise koje pošip taj dan nudi. U berbi smo i svi zajedno, i iako je fizički posao dosta naporan, pozitivna energija ljudi koji nam u berbi pomažu iznimno je važna, a osim što i nama olakšava, mislim da utječe i na krajnji produkt. Jer oduvijek su mi govorili da je „vino k`o i čovik“, sigurno i ono osjeća dobru energiju.

Marija Vukelić, urednica

„Toliko prekrasnih priča pričat si zna ...“ stihovi su kojim bih ukratko opisala pošip. Vino koje stvara priče, prijateljstva, nezaboravne trenutke. Vino koje nas svaki put iznenadi i šapne nam nešto novo. Vino koje spaja tradiciju i moderno, ostajući čvrsto svoj na svome. Trajan. Jedinstven. Osjećajan. O, da, baš volim pošip!

BORA Pošip, Zadar

Pošip Bora svoj postojan, vrlo bogat i lijep miris može zahvaliti pažljivoj vinifikaciji koja daje nježne voćne note suhih marelica, uz cvjetne i biljne arome koje nas zadive već pri prvom otvaranju boce. Vino ima mineralne note osjetne kao slanost s nježnom nijansom kvasaca. Okus vina je moćan i trajan, odmjerenost i harmonija kiselosti i šećera je savršena, ona ističe i čuva voćnost vina.

LUVIJI Pošip, Hvar

Hvarski Pošip Luviji dolazi sa hvarskih njiva (protežu se od grada Hvara prema Milni), što mu daje posebnu autentičnost. Vino je iznimno puno, slojevito, mineralno i slankasto. Dojmljive su arome zreloga voća i mediteranskoga bilja. Opojno je i glatko na nepcu, nevjerojatno pitko. Harmonično vino s dugom trajnošću i iznimnom slanošću. Pravi morski pošip!

ŽELJKO PECOTIĆ BARAN, Pošip

pod Korita,

Smokvica

Pošip Pod Korita duboke je zlatno žute boje i srednje gustoće. Na nosu čisto, fokusirano, umjerenog intenziteta. Prevladavaju arome žutog voća uz ponešto tropskih nota, kasnije se javljaju cvjetni mirisi mediteranskog bilja. Okus prati mirisne komponente. Vino je toplo, sočno i meko, izražene mineralne svježine koja ga drži u savršenom balansu, a visoki ekstrakt bez problema se nosi sa 12.5 posto alkohola. (Tomo Jakopović, Vinski klub)

BAČIĆ Pošip, Črnja Luka

Zlatno žute boje kasnoljetnog sunca, s mirisima mediteranskoga bilja, komorača uz medne note. Voćnost pokazuje u aromama marelice, smokve i badema. Na okusu je slasan, medast i trajan. Lijepi omjer alkohola i kiselosti daje harmonično i pitko vino koje paše uz mnoga morska jela i uz bijela mesa.

KUPI SADA

TORETA Pošip sur lie, Smokvica

Pošip rađen metodom sur lie, odležava 18 mjeseci na finom talogu u velikim drvenim bačvama od slavonskog hrasta. Na nosu dominira voćnost - marelica, breskva i nota vanilije. Okus je pun i mineralan, zaokružen, slasan i dugotrajan. Ovo vino pokazuje koliko pošip voli drvo, koliko može odležavati i trajati, razvijajući se u boci i postajući sve kompleksnijim.

KRAJANČIĆ Pošip Statut

Krajančićev Statut nastao je u čast 800-te obljetnice Korčulanskog statuta, jednog od najstarijih pravnih zbornika s hrvatskog područja koji sadrži pravila za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina na području Korčule. Proizveden je s nešto kasnijom berbom nego inače. Nakon fermentacije, odležava u drvenim bačvama tri godine. Zlatnožute je boje, bogatog i ugodno slankastog okusa. Obiluje aromama kandiranog voća i suhog mediteranskog bilja.

Monografija ‘POŠIP BIJELI – u čašama zlato s Korčule’, urednika i autora Nikole Miroševića, napisana u suradnji s uglednim stručnjacima, sveobuhvatan je prikaz jedne od naših najvažnijih vinskih sorata i vina pošip zaštićena podrijetla. Knjiga je bogata ilustracijama otoka Korčule te poviješću njezina vinogradarstva, vinarstva i gastronomije.

Obavezno štivo za sve vinske ljubitelje, a posebice obožavatelje Korčule i pošipamože se kupiti ovdje

KUPI SADA

ŽELJKO BROČILOVIĆ CARLOS - šaptač finim vinima

razgovarala: MARIJA VUKELIĆ

foto: JULIO

FRANGEN

Željko Bročilović Carlos naš je poznati sommelier, trgovac vinom, edukator, specialist for fine and rare wine, ali kako sam navodi „najviše voli biti tata“. Kako je počeo njegov vinski put? Tražio je krajem osamdesetih odgovore na neka njemu važna životna pitanja i sasvim slučajno naletio na vodećeg njemačkog sommeliera čiji mu je pristup vinu i visokoj gastronomiji promijenio životni put. Ostalo je povijest – slijede godine i godine zapadnoeuropskih iskustava u vrhunskoj gastronomiji, dugogodišnja suradnja u organizaciji jedne od najprestižnijih vinskih manifestacija u Europi – Merano Wine Festival, velik broj „stageva“ u vrhunskim restoranima i hotelima diljem Europe, tečajevi, predavanja, nebrojena kušana vina i posjeti vinarima te svakodnevno usavršavanje iskustva su koja se ne susreću svakodnevno. Ako svatko od nas ima neku svoju životnu filozofiju, onda Carlosova izgleda otprilike ovako: „Ne mogu pisati ni govoriti o nečemu što nisam vidio i što ne poznajem, ne mogu preporučiti, prodati ili uopće ponuditi neki proizvod ukoliko i sam nisam uvjeren u njegovu kvalitetu“. Otkrijmo zajedno djelić njegove fascinantne vinske priče ...

Kako je počeo tvoj vinski put ?

Slučajno. Bio sam na stažiranju u Vierjahreszeitenu u Münchenu, tada jednom od najboljih hotela u Njemačkoj. Nisam imao nikakve veze s tim svijetom, niti sam govorio Bog zna koliko njemački jezik. Sommelier koji me „zarazio vinom“ imao je oko 40 godina, veliki profesionalac, mislim da se zvao Stephan.

Kako je počela edukacija? Teorija pa praksa, praksa pa teorija ili sve zajedno?

Edukacija je bila bolna jer tada nije bilo interneta, a moje poznavanje jezika bilo je nedostatno da ozbiljnije pristupim

učenju tako da se sve svelo na jednu do dvije preporučene knjige i tadašnji Langenscheidtov rječnik. Onda su došli vojska i domovinski rat, a početkom 1994. otišao sam iz Hrvatske najprije u Njemačku, a zatim sam boravio u gotovo svim europskim zemljama - poslom. Uz usavršavanje jezika povećava se mogućnost učenja. Završio sam specijalistički program za restoranski management u Zürichu pa tečaj za sommeliera u Italiji gdje sam položio i sve mastere koji su u to vrijeme bili obavezni za ulazak u predavačku strukturu u Sommelier klubu. Odradio sam vinsku akademiju u Austriji pa specijalizaciju za fina i raritetna vina. Ne brojim koliko sam raznih programa, mastera, seminara prošao zbog usavršavanja. Još sada se educiram, edukacija traje cijeli život. Samo na stažiranja potrošio sam više od četiri godine života bez zarađenog centa – u restoranima i hotelima bio sam od Sankt Peterburga preko Dubaija do Španjolske, Austrije i drugdje.

Zašto je važna vinska edukacija ?

Kao i u svemu u životu, i u vinskom svijetu postoje različiti pristupi i potrebe pojedinaca. Nekom prosječnom vinopiji ili privatnom konzumentu vjerojatno nije potrebna intenzivna i opširna edukacija, no nekome tko svoju sreću traži u tom svijetu sigurno je edukacija i veća informiranost vrlo važna. Naravno, treba podržavati učenje u bilo kakvom obliku jer ono oblikuje čovjeka, no treba prihvatiti da te izjave „Radim to zbog sebe“ ili „Možda će mi to nekad biti potrebno“ najčešće ne donesu ništa osim troška i kratkoročnog zadovoljstva. Danas imamo široku lepezu edukacija i niz institucija koje takve edukacije nude. Glavna je razlika između njih pristup. Tečaji za sommeliere i slični programi imaju težište na radu u ugostiteljskim objektima, usluzi i pravilnom odabiru vina ili nekog drugog pića uz pojedino jelo i, naravno, u učenju o opisu i prepoznavanju pojedinih komponenata vina ili hrane. Najčešće je kod takvih programa težište na domicilnom vinskom svijetu. Na primjer, u Italiji je odnos učenja talijanskih i stranih vina 75-25%, u Njemačkoj je to 60/40, a Francuzi o ostalom vinskom svijetu na sommelierskom tečajevima uče jedva 15%. U zemljama koje nemaju razvijenu vinsku industriju bitno je učiti o svemu podjednako. Kad gledate sommeliere iz tih zemalja koji se natječu, to su najčešće ljudi koji imaju veliko međunarodno iskustvo. Daljnje usavršavanje u sommelierskom smjeru vodi nas k produbljivanju već postojećih znanja, no još više k razumijevanju vinskih trendova i marketinga različitih poslovnih modela. S druge strane postoje poslovni programi za razumijevanje vinskog posla, a tu je vodeći WSET-ov program školovanja koji priprema kandidate za vinsku industriju. Mi smo turistička i vinska zemlja pa smatram da bi osnove znanja trebao imati svatko od nas, bez obzira na to je li direktno ili indirektno uključen u posao s vinom ili samo ponekad popije poneku čašicu u društvu. Čovjek sam odlučuje o edukaciji i postavlja prioritete kako smatra da mu najbolje odgovara. Samo je usavršavanje, u principu, kontinuirani proces koji zahtijeva trud, motivaciju i hrabrost.

Sommelierska natjecanja nekad i danas?

Ne znam što reći. Dvaput sam proglašen sommelierom godine u sjevernoj Italiji, vodio podrume kroz koje su prolazile tisuće i tisuće boca i kad sam imao volju i želju natjecati se, nisam to mogao tamo jer nisam imao talijansko državljanstvo. No put i karijeru stvoriš si na neki drugi način, ne kroz natjecanja i medijsku prisutnost – potrebno je raditi. Mislim da u poslu koji danas radim vrata koja su mi otvorena vjerojatno govore dosta o toj karijeri, predanosti i povjerenju koje sam stekao. Vode su me odnijele nekim drugim tokom. Danas je natjecateljima mnogo teže nego prije: materija koju trebaju znati povećala se barem tri do četiri puta, ako ne i više. Upravo prije nekoliko tjedana bio sam s jednim od kandidata za sljedeće prvenstvo. Uspoređivali smo finalna natjecanja s posljednjih 5 svjetskih prvenstava i moram reći da je svako novo bilo barem 20% kompliciranije, ako ne i više. Znači, traži se uvijek više, diže se stepenica što je više moguće i kad se gleda postotak točnih odgovora, on u principu izgleda dosta smiješno jer su to vrlo mali postotci točnih odgovora na određena pitanja. Međutim, to je toliko teško i opširno da jednostavno treba cijeniti i što više podržati ljude koji se time bave. Danas kandidati koji pobjeđuju najčešće imaju nevjerojatnu izobrazbu, to je uvijek kombinacija WSET-a i MS-a. Velika većina njih ima sponzore koji im financijski pomažu oko pripreme, a nerijetko su tu i kvalitetni mentori koji osim što ih obdaruju znanjem, i psihički pripremaju na pojedine izazove. Imao si blog WineStory. Kada si počeo pisati o vinu? Vinski pisac bio sam davno prije bloga WineStory. Surađivao sam s talijanskim vodičem Gamberom Rossom i neko vrijeme s „Le Guide de L’Espresso“, radio sam za Vartu, bio sam ocjenjivač restorana. Kratko vrijeme pisao sam za njemački Wein Visier. Pisao sam i za švicarski Merum, imao sam kolumnu u Feinschmeckeru i austrijskoj Vinariji… Kad sam se vratio u Hrvatsku, surađivao sam s Fabijanićem u časopisu Iće i piće, pisao za Insider i Livingsone. Tada je došla ideja o blogu, s pokojnim Darkom Baretićem koji je inzistirao da ono što znamo pretočimo u neki tekst koji bi bio interesantan publici, no nismo imali dovoljno snage ni vremena baviti se time toliko koliko smo smatrali da treba. Koju vinska literaturu čitaš, kako pratiš vinske novosti iz svijeta?

Pretplaćen sam na bezbroj raznih newslettera. Većinom su vezani uz pozive za novinare i vinske pisce ili uz edukacije. Nisam pristaša i ne čitam vinske novine (ako se tako mogu nazvati) pogotovo one za koje smatram da ih financiraju različiti lobbyji, od Wine Spectatora do Wine Advocatea, Decantera i dr. To me ne zanima. Informacija je vrlo važna, vinski je svijet nevjerojatno dinamičan i kako bi rekli, ako želiš „biti unutra“, moraš stalno „biti na lopti“ – provodim sigurno dva sata dnevno tražeći nove informacije po internetu.

Postoji nekoliko vinskih sajmova koje treba posjećivati ukoliko nekog zanimaju određena vina, određene stilistike ili vina iz određenih zemalja ili regija. Smanjio sam odlaženje na sajmove jer smatram da se troši mnogo energije i vremena, a na kraju krajeva svi su ti dojmovi manje-više uvijek isti, usmjereni na ono što već otprije znam.

Vinska su putovanja pogled u svijet, pomoć u učenju, praksi i razumijevanju vina - koliko si često na putu? Putovanja su važna jer ako nisi negdje bio i nešto vidio, vrlo

teško razumiješ ono bitno i ključno. Zadnjih šest-sedam godina proveo sam vjerojatno više od godinu dana u Burgundiji, isto toliko u Njemačkoj i Italiji. Moj interes za vino počeo je kao i kod svakog drugog: s Bordeauxom i Italijom. Na početku sam istraživao Bordeaux uzduž i poprijeko. Struktura proizvodnje i veličina vinarija u Bordeauxu nije mi se svidjela toliko koliko mi se svidjela Burgundija, nevezano uz sortu. Poslije dolazi i sorta koja je bog otac vinske scene – crni pinot ili chardonnay i to me nekako povuklo. Danas najviše vremena provodim da razumijem zbog čega je negdje nešto ovako ili onako, zbog čega je grand cru u Burgundiji baš grand cru, zašto danas nije takav kakav je nekad bio. Na Moselu iz jednog vinograda dobivamo desetine stilistički totalno drugačijih vina, u Pijemontu npr. ako ne razmišljaš o položajima i vinogradima, možeš dobiti vino koje je posve drugačije od onog što si očekivao. Dosta je komplicirano razumjeti tako nešto u praksi. Tu se postavljaju i dodatna pitanja - Kome, gdje i što prenijeti?

Je li uopće potrebno? (pogotovo na inertnom tržištu koje zanimaju veliki igrači) Je li profitabilno? Ne znam ima li smisla tako nešto raditi ako niste zaneseni i tražite odgovore na ta neka pitanja svaki dan. Koliko sam često na putu?

Ove godine sam 4 mjeseca bio izvan stroja zbog operacije kralježnice, a u ostalih 7 mjeseci prešao sam preko 50 000 kilometara svojim autom – dakle bez rent-a cara, aviona i drugih prijevoznih sredstava. Eto, toliko sam na putu otprilike.

Kad smo već kod Burgundije - bi li se negdje u Hrvatskoj mogla primijeniti raspodjela vinograda prema česticama / climat/ kao u Burgundiji?

Mislim da nema smisla, a ni potrebe, rasporediti neki terroir u Hrvatskoj kao u Burgundiji. Što se tiče Burgundije, ako govorimo o Côte de Beaune i Côte de Nuits, netko je prije mnogo godina shvatio da taj mali dio područja ima posebno značenje, netko je nametnuo i klasificirao vinograde bez postavljanja suvišnih pitanja i bez

prevelikih polemika. Smatram da danas nema smisla ni u jednoj vinskoj regiji na svijetu pokušavati kopirati takvu klasifikaciju pa tako ni kod nas – pogotovo kad razmislimo o našem mentalitetu. Zaštitu pojedinih područja već smo osigurali. Možda bismo trebali postrožiti zakon, ali prije svega poboljšati kontrolu provedbe zakona koji već postoji prije nego počnemo razgovarati o bilo čemu drugome. Možeš li izdvojiti najdražu vinsku regiju?

Ma, volim ih sve. U zadnje vrijeme sam nekoliko puta bio u Alzasu i to je fantastična regija, pogotovo za sladokusce. Naravno, Burgundija je uvijek, kako bi se reklo, šećer na kraju, no sve teže mi padaju ti povratci iz Burgundije, Rhône ili Loire – vratiš se i shvatiš koliko ne znaš. Obožavam otići u Italiju jer je to toliko raznolika zemlja da se svugdje može naći nešto dobro i fino. I njemačka vinorodna područja imaju posebno mjesto kod mene, Mosel kao jedna od najljepših vinskih cesta na svijetu ili pak austrijska vinorodna područja uz Dunav. Sviđa mi se i Tokaj - u kasnim jesenskim večerima prepunim magle imate osjećaj kao da ste se vratili u neko prošlo vrijeme. A tek Portugal sa svojom raznolikošću ili pak Madeira… Teško je ne spomenuti i Španjolsku iako mi se struktura vinarija i zastarjelost u pojedinim regijama ne sviđa – ja nisam čovjek od velikih sustava tako da i kod vinara tražim prije svega osobnost i neku „posebnost“

(Još) neotkrivena vinska regija u koju bi rado išao?

Europu sam kompletno obišao, a što se tiče novog svijeta, volio bih prije svega otići na Novi Zeland. Možda bih išao nekamo tražiti nešto što sliči Europi, što nam je blisko i nije vezano uz pojam „Wine industry“. Zašto toliko voliš rizling ? E, to je veliko pitanje. Radio sam na dosta ocjenjivanja, bavio sam se kušanjem intenzivno u jednom periodu u životu, imali smo prosjek veći od 10 000 uzoraka, što je prošlo kušanje godišnje. Tako sam probao sve i svašta i nekako se uvijek vratim na ono vino koje me zadivilo tijekom kušanja. Pogotovo na izlučnim degustacijama, gdje se kušaju najbolji od najboljih i uvijek se to svede na dvije tri sorte. Vrlo su često ta kušanja bila sasvim na slijepo, tako da nismo ništa znali unaprijed. To me često odvede u dublje istraživanje: za chardonnay, za chenin blanc ili za taj rizling ili crni pinot Došao sam do toga da rizling daje stilistiku vina koju je nemoguće ponoviti na nekom drugom području osim u njegovoj „pradomovini“ Njemačkoj. S druge strane toliko je pristupačan i slojevit da se gastronomski može zaista dobro

iskoristiti. Taj „moselski schiefer“ ili pak vapnenac iz Pfaltza ili Rheinhessena daju rieslingu onu treću dimenziju koja se ne može kopirati.

Kušao sam mnogo rizlinga. Najskuplje što sam kušao nema cijenu, to su rizlinzi stari između 80 i 100 godina. To je ono „tko dâ najviše, taj dobije“, a puno je onih koji bi dali mnogo novca za takvo nešto, pogotovo ako su vina u dobrom stanju.

Najbolja (i najneobičnija) kombinacija rizlinga i neke hrane?

Vrlo diskutabilno. Ako imate vrlo oštre, precizne rizlinge bez ostatka šećera, onda sigurno uz kamenicu, kao svježa mlađa vina. A uz starija, odnosno odležala vina, čije su arome, naravno, mnogo zrelije i obećavajuće, fantastično paše fusion kuhinja. Najneobičnija kombinacija koju sam probao bila je jedan vrlo stari odležani suhi Spätlese koji je fantastično prijao uz crveno meso. Ne bi nikad čovjek rekao, kažem, zrelo suho. Jako dobro.

Hrvatski rizlinzi danas i prije nekoliko godina (2019.) kad smo napravili 1. veliko ocjenjivanje rizlinga na Plešivici i u Međimurju – ima li pomaka?

Tvrdim da imamo solidna vina te sorte, ali vrlo rijetko ili gotovo nikad nisam došao do velikog rizlinga iz Hrvatske. Stvar je u očekivanju i pristupu. Mislim da nisam dovoljno objektivan jer u svakom rizlingu u biti „tražim“ idealnog Nijemca. Nedavno smo kušali rizlinge s Plešivice - pomaci su sigurno tu jer je sve manje vina s greškom i danas sigurno možemo „konkurirati“ jednostavnijim njemačkim i austrijskim vinima, no od vrhunskih uradaka još smo vrlo daleko.

Možeš li izdvojiti neku malu sortu (manje poznatu široj publici), koja te oduševila ?

Mislim da danas ne postoji sorta od koje se može dobiti zaista dobro vino, a da je okarakteriziramo kao malom, možda niže rangiranom sortom. Ako gledamo tu piramidu, kod crnih vina, znamo što je u prvih deset, tako i kod bijelih. Ako razmišljamo logično, onda je sve što je iza tih deset nešto malo ili manje. To su lokalne sorte koje nisu toliko vezane za međunarodno tržište i tu ima svega.

Na kraju krajeva, i pošip je za međunarodno tržište vrlo mala sorta, kao i npr. lagrein iz Alto Adigea, koji nerijetko daje fantastična vina. Zbog promjena klime vjerojatno će neka crna sorta imati potencijala – mislim da bi kod nas, pogotovo u istočnoj Slavoniji, trebalo razmišljati o načinu i stilistici kojom se proizvodi frankovka. Vrlo je zanimljiva sorta i gastronomski i za izradu ozbiljnog vina. Od bijelih, ako gledamo hrvatsko tržište, tu je graševina – sigurno jedna od sorti ili jedina sorta s kojom se može u svijetu ozbiljno konkurirati ili nešto učiniti jer je manje-više etablirana u mnogo zemalja i donosi neke karakteristike koje su već svima dosta poznate.

Što misliš o novim „vinskim silama“ i kako procjenjuješ da će se razvijati sljedećih godina vinska scena (stari svijet, novi svijet i nove vinske zemlje) s obzirom na utjecaj klime i globalno zatopljenje ?

Osobno ne vjerujem u nove „vinske sile“, prevelik sam „tradicionalist“ u tom pogledu i nisam siguran da osim umjetno stvorenih trendova nešto može osporiti već poznate „stare“ regije. Stilistički se pak štošta može promijeniti, pogotovo zbog klimatskih promjena, ali i dolaska novih generacija vinara. Klima uvelike utječe

na promjene, npr. u Alzasu će od iduće godine mislim, pojedini vinogradi syraha i, ako se ne varam, merlota dobiti status Grand Cru vinograda. U južnoj Burgundiji traže sadnju nekih novih sorata, prije svega „ronskih“, a u Alto Adigeu na sjeveru Italije, pojedini vinari pokušavaju sa sadnjom vinograda na visinama iznad 1000m. Mene često prozivaju jer bježim od vinarija koje su stekle ime isključivo s vinima s položaja Grand cru u Burgundiji – ti položaji za 10 godina više neće moći davati vina na kakva smo mi navikli. Već danas vrlo su različiti, ali i dalje, uz dobar canopy management i promjenu uzgojnog oblika, dobivamo neke zanimljive rezultate. No usporedimo li Burgundiju do 2002. godine kao godinu zadnje „klasične“ berbe s današnjom, to je vrlo velika razlika: više nego ikad potrebno je poznavati vinara i pokušati razumjeti filozofiju i njegovu ideju „vinarenja“ jer u protivnom kupujete „mačka u vreći“. Šampanja vs Franciacorta ?

Dvije vrlo slične stilistike. Franciacorta je čak rigoroznija, što se tiče zakonodavstva od Šampanje. Meni je šampanjac oduvijek bio nešto posebno, povijest i sve što je vezano uz tu regiju moramo priznati odiše nekim „nobl štihom“. Mali „vinjeroni“ čiji šampusi su preplavili tržište posljednjih godina uvelike su pomogli u „novom“ pozicioniranju šampanjaca na svjetskim vinskim kartama. Uz njih su dobili određenu širinu, što se tiče stilistike, no cjenovno su i dalje dosta viši nego u Franciacorti. Za manje novca u Franciacorti može se dobiti kvalitativno vrlo sličan, ako ne i isti, a možda i superiorniji proizvod. Razlika je, naravno, u stilistici, Franciacorta ne može doći ni blizu toj mineralnosti i kompleksnosti kao što je ozbiljan šampanjac. No u nekoj srednjoj klasi može mu bez problema konkurirati i nema potrebe ne okušati se i u tim finim mjehurićima. Također je važno spomenuti da je vrlo velika razlika u organoleptičkom i aromatskom profilu kod vina iz te dvije regije. Osobno volim dobru Franciacortu, meni je ona uz jelo čak mnogo draža nego većina baznih šampanjaca, no imamo još dalek i dug put u osvješćivanju tržišta ne samo u tom „pjenušavom“ sučeljavanju nego kod većine vina. Macerirana vina?

Tom materijom počeo sam se baviti vrlo davno. Mislim da je potkraj devedesetih Luca Gargano iz Velier distribucije osnovao grupaciju koja se zvala TRIPLE A – radilo se o vinima odnosno vinarima čija su filozofija i stilistika proizvodnje bile zasnovane na određenim prirodnim načelima. Tada sam se prvi put susreo s maceriranim bijelim vinima. U mojoj ponudi npr. 95% vinarija koje zastupam vezano je uz prirodnu ili biodinamičku proizvodnju, no ne ističem to nigdje jer nema smisla na taj način o tome razgovarati. U biti, smeta mi kad netko dođe na razgovor i traži „neku biodinamiku“, a ne razumije ni taj izraz niti taj način ophođenja prema vinu. Ili pita za prirodno vino i opet je tu veliki upitnik iznad glave. Loza je vrsta povijuše. Ako se negdje na povijuši nađe vino, može se nazvati prirodnim. Čim smo napravili vinograd – prirodno više ne postoji. Čovjek je medij koji se bavi time. Pitanje je hoće li se baviti u nekom obliku koji će štedjeti i čuvati tu prirodu ili će koristiti sve i svašta kao veliki dio industrije. Povijesno macerirana vina (ako izuzmemo Gruziju) vrlo se često spominju uz Mletačku Republiku i podrazumijeva se da su se u tom dijelu Italije proizvodila takva vina. No treba napomenuti zašto su rađena takva vina – tehnički proizvodnja je bila takva jer nisu imali vode. Ljudi su trebali

vino puno polifenola i alkohola kako bi ga na kraju miješali s vodom da bi ta voda na brodu mogla biti pitka kako mornari ne bi ostali bez pića. Ne želim reći da je to danas moda niti ikoga diskriminirati ili omalovažavati, no mislim da se danas macerira sve i svašta. Za maceriranje bijelog grožđa vrlo je važno razumjeti sortu koju imamo. Nije svaka sorta podložna maceriranju i ne daje rezultat kakav daje neka druga sorta. Macerirana vina nerijetko su vrlo tvrda. To su vina koja podsjećaju na rustikalni svijet. Mislim da je teško u nekom finom restoranu ili sofisticiranoj kuhinji bazirati se ili raditi s maceratima. Oni su organoleptički najčešće usmjereni k rustikalnijoj, domaćoj, „jednostavnijoj“ kuhinji. Važno je i shvatiti da mnogi ugostitelji koji su, unazad deset godina, imali velike karte macerata smanjuju ta vina jer danas ima premalo klijenata koji će sjesti i popiti bocu ili dvije. Najčešće priča završava na jednoj ili dvije čaše. U tom svijetu postoje fantastični proizvodi, no postoje i proizvodi koji se mogu otvoreno nazvati velikom prevarom. Na samom je potrošaču da odabere što želi. Kao što sam već spomenuo, prirodno vino ne postoji, ali postoji način rada da se proizvodnja samog grožđa usmjeri u prirodniji način. Mislim da se sva vina mogu izraditi načinom kojim ćemo „štedjeti“ prirodne resurse, no ne moraju biti macerirana, ne moraju biti mutna, ne moraju „smrditi“ i dovoditi nas u situaciju gdje moramo nekome objašnjavati ili uvjeravati ga

da je to dobro ili nije. Na kraju, ne tako davno, kod nas se, kao i u dijelovima Francuske, „bret“ prodavao kao „tipicitet“… Najdraža hrvatska sorta ?

To je stvar trenutka, nekad ti netko nešto preporuči ili nešto nađeš – bila to žlahtina, škrlet, malvazija. Manje-više sve je već viđeno. Mislim da ni od jedne naše sorte nismo napravili vino koje bi trebalo biti nezaobilazno i to je ono što nedostaje. Svake godine neki proizvođač napravi nešto fantastično, ali već druge godine to izgleda drugačije i pitanje je što s tim i na koji način. Jedno vrijeme bio sam stvarno očaran stilistikom Giorgia Claia i njegovim Sv. Jakovom, no smatram da i međunarodno i globalno takva stilistika, s maceriranim vinom, nema mogućnost postati „velika“ iako je za mene to bila najbolja malvazija na tržištu. Dosta je teško govoriti o nekoj sorti koju bih mogao izdvojiti i reći: „Ako dođete u Hrvatsku, ovo morate probati.“ Naravno, kad razgovaramo sa strancima, odluka će uvijek pasti na neku autohtonu sortu koju je teško drugdje naći, po mogućnosti u stilistici koja je vezana uz naše podneblje. Po meni je babić preuzeo primat nad plavcima. Ima vrlo dobrih

vina koja nisu stilistički internacionalizirana, ako se mogu tako izraziti. Imamo dosta pošipa, grka, vugave pa lasine ili plavine koji su solidno napravljeni, sad je samo pitanje koliko je to moguće i na koji način reproducirati da postane vrhunski proizvod. Ali vrhunski proizvod kroz godine, a ne samo u jednoj ili najboljoj berbi. To je ono što nedostaje. Ja Hrvatsku i dalje volim predstaviti kroz graševinu, a sve ostalo dolazi kasnije.

Vinska scena u Hrvatskoj ?

Scena je mnogo dinamičnija nego prije 15-ak godina, no mislim da su nas susjedi, što se toga tiče, ako prvo njih gledamo, a onda općenito Europu, dobrano prestigli. U

Zagrebu imamo tri-četiri vinska bara koja toče to što toče i pitanje je koliko je to interesantno. Kod nas je velik problem proizvod, ljudi vrlo rijetko traže dobar proizvod. Traži se ili poznati proizvod (čitaj: veliko ime) ili nešto što im je netko preporučio, ali da sami idu tražiti dobar proizvod, bili to ugostitelji ili konzumenti, vrlo se rijetko događa. Najčešće je to glavna struja i tu priča počinje i na žalost završava. Vinski festivali u Hrvatskoj (i u svijetu)?

Previše ih je. Pitanje je tko od toga ima koristi i na koji način. Svoje sam odlaske na festivale smanjio. Nemam vremena i, iskreno rečeno, sve je to već viđeno. Ono što bih svakako preporučio, ako imate volje, želje i novaca, jest Vinexpo u Parizu. Ta manifestacija pretekla je sve što se u Europi može vidjeti, a ako ste zainteresirani za lokalno, tu su vinski kalendari. Ima fantastičnih manifestacija po Italiji i Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Problem je jedini što se te lokalne manifestacije najčešće događaju u isto vrijeme pa treba odlučiti kamo, na što i kako otići.

Najstarije burgundijsko vino koje si pio?

Da počnem s druge strane. Krajem 1998. godine u Kitzbühelu je tada jedan veliki makler finih vina, Nijemac Meinhard Görke, poznatiji kao Hardy Rodenstock, organizirao kušanje za vrlo specifičan krug ljudi. Imao sam sreće biti pozvan jer je jedna osoba „iskočila“ iz programa, a tada sam i prvi put sjedio za stolom sa „CRÈME DE LA CRÈME“ vinskog svijeta. Hvala bogu, bio sam gost, ako se tako mogu izraziti, jer je na stolu bila ozbiljna cifra. Radilo se o Bordeauxu iz 1945. iz magnum boca. To su najstarija užitna vina koja sam pio u životu.

Pio sam rizlinge stare 70 do 100 godina, ali dio tih vina nije bio užitan (ne bi se mogla otvarati u restoranima ili prodavati). Najstarije vino koje sam općenito u životu probao bila je 140 godina stara Madeira. To sam kušao na Madeiri prigodom jednog studijskog putovanja. Fantastično vino, no bio sam premlad, tada nisam razumio što sam dobio u čaši. Naravno, sada se toga sjećam s velikim osmijehom na licu. No vratimo se Burgundiji. U crvenom segmentu najstarija vina koja sam imao prilike kušati jesu vina stara između 50 i 60 godina, no takve boce nerijetko dobivamo na kušanja u krugu ljudi s kojima se družim. Prošle godine bio sam na večeri kod Domaine Leflaive. Bila je to njihova prezentacija prilikom koje smo probali sve i svašta i tad su otvorili jedno vino iz 1982. Mislim da je bio njihov Montrachet. Boca koja se ne zaboravlja tako brzo. Vrlo je malo vinarija koje imaju mogućnost napraviti takvo vino, a kamoli ga sačuvati toliko godina.

Koje vino (i koji sir) uvijek imaš u hladnjaku?

U hladnjaku uvijek imam jedan pjenušac, jedno bijelo (u hladnjaku ne držim crno), i jedno desertno vino. Naravno tu je i boca franciacorte ili prosecca. Uvijek je u hladnjaku nešto što može otvoriti bez obzira na to što se jede. Kod kuće dosta konzumiramo sir i klinci ga vole i uvijek imamo mozzarellu, burratu ili jednostavniji pecorino. Ja sam više za malo jače, ozbiljnije sireve tako da je nerijetko u hladnjaku i gorgonzola (sad baš imamo jednu dvije-godine-odležalu) ili stilton. Sve i svašta, nema pravila..

Uz sav posao i putovanja, uvijek imaš vremena za kćer, kako spajaš obiteljske obveze uz poslovne?

U nekom trenutku odlučio sam što mi je prioritet u životu tako da sam izbacio radne subote i nedjelje što se tiče posla u distribuciji. Kad je edukacija u pitanju, onda se prilagodimo. Što više vremena imam, nastojim ga provesti s malenom i s obitelji. Vozimo se okolo, obilazimo svi sve skupa. Gdje god postoji mogućnost, uzimam ih sa sobom tako da mi je kći obišla već dosta različitih mjesta i rado se sjećamo toga. Ona gleda vino, priča o vinu, njuši vino, tu i tamo lizne nešto. Mislim da je još premala da bih je nešto učio. Poruka za mlade sommeliere i mlade konzumente vina ?

Sommelier je zanimanje koje traži velika odricanja, samodisciplinu i mnogo volje, baš veoma mnogo. Ako nemaju volje i taj poriv koji ih nekamo gura, na žalost, od tog zanimanja ostane samo trošak. Za vinoljupce mogu samo reći ono što se stalno govori, a to je – Pijte ono što vam paše, ne ono što vam netko drugi nameće. i – Hodajte raširenih ruku jer tako će te više toga primiti u sebe. Vrlo je jednostavno, nema tu nekog pravila. Treba biti znatiželjan. Najveći je problem u ograničenju. Meni je mnogo u životu pomogao pokojni barba Darko Baretić. Kad sam ga upoznao, plavac je bilo jedino vino koje ga je zanimalo. Nakon toga prošli smo pola Europe i kušali milijardu stvari zajedno. Taj odnos doveo me do toga da shvatim da za sve u životu postoji pravo mjesto i neko pravo vrijeme. Završio bih s porukom za pijance, sommeliere, ali i ugostitelje. Cijela priča o vinu vrlo je jednostavna i morali bismo ugasiti sve svoje elektronske uređaje, knjige rezervacija, općenito knjige i ekrane. Zatvoriti oči, zadubiti se u samog sebe i razmisliti čemu težimo u životu. Kad razmotate to klupko dođete do jedne male riječi koja je i bitna i nebitna, ali, u životu, sve se vrti oko nje. Shvatit ćete da tome svatko teži i u poslu, u ljubavi, a tome težimo i u čaši. Ta riječ je sklad. Tražite skladna vina, budite s ljudima s kojima se osjećate skladno i živite život što skladnije. Bit ćete sretni ljudi!

MALI VINSKI LEKSIKON

ENOLOG – Stručnjak za vino, poznavatelj vina, vinoslovac. Prema definiciji Andréa Simona, osnivača Međunarodne udruge za vino i gastronomiju, enolog je osoba koja „umije razlikovati dobro vino od lošega i prepoznaje posebna svojstva pojedinog vina“.

ETANOL – Najvažniji je i najzastupljeniji alkohol u vinu, a nastaje u procesu alkoholnog vrenja iz šećera u moštu. Njegova količina u vinu varira, a najčešće ga ima od 90 do 140 ml u 1 litri vina, odnosno 9 do 14 volumnih posto. Premda etanol vinu ne daje nikakav ili tek neznatan okus, u odgovarajućem ga omjeru mora biti u vinu da bi se postigla željena uravnoteženost svih okusa. Vina s visokim sadržajem alkohola peku u ustima i za njih se često kaže da su vruća ili žestoka. Vina s punim, koncentriranim voćnim okusom mogu podnijeti i više razine alkohola, a da ipak zbog toga ne postanu vruća.

ETIKETA (fr. étiquette) – Uporaba vinskih etiketa uvedena je u XIX. stoljeću, kad je staklena boca usvojena kao najbolja ambalaža za vina. U zemljama proizvođačima vina propisuje se što sve etiketa mora sadržavati: oznaku podrijetla vina, kvalitete i volumena te sadržaj alkohola izražen u vol. % i godinu berbe. Propisuje se i veličina slova za pojedine podatke. Europska je unija, primjerice, propisala koji se podaci moraju obavezno naći na etiketi, a koji su fakultativni. Vina s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla na glavnoj etiketi najčešće imaju ove podatke: naziv vina, proizvođač (ili tvrtka), zaštićeno ime ili znak, vinorodno područje (regija, podregija, vinogorje ili položaj) odakle potječe, sadržaj alkohola u vol. %, sadržaj šećera (suho, polusuho, poluslatko ili slatko), kakvoća (stolno, kvalitetno ili vrhunsko vino), godina berbe, zemlja podrijetla, količina vina u boci izražena u litrama, „kontrolirano zemljopisno podrijetlo“, naziv tijela i broj rješenja kojim je dopušteno označavanje vina oznakom kontroliranog podrijetla. Može se dodati i posebno ime vina, zaštitni znak, datum punjenja boce i boja vina.

HRVATSKO

vinogradarstvo u doba Rimljana

pripremila: FB

Upodupiranju uzgoja i širenju vinove loze u cijeloj Europi, pa tako i na području današnje Hrvatske, Rimljani su nadvisili svoje prethodnike.

U doba Rimljana bila su poznata naša istarska i dalmatinska vina. Rimski pisac Plinije spominje vinum pucinum koje je proizvedeno od najboljih sorata grožđa, pripisana su mu ljekovita svojstva, a pila ga je majka rimskog cara Tiberija. Pretpostavlja se da potječe s lokaliteta u zaleđu Rijeke. U iskopinama u zapadnoj Istri, na ladanjskim poljoprivrednim gospodarstvima, pronađeni su ostaci muljača, preša i posuda za vino te u kamenu isklesani motivi vinove loze.

U doba Rimljana vinogradarstvo je razvijeno i u mnogim predjelima današnje kontinentalne Hrvatske: u okolici Varaždina, Krapine, Lobora, Petrijanaca, Volodera, Iloka i drugdje. U Slavoniji su iskopani brojni ostaci iz starorimskog vremena koji upućuju na razvijeno vinogradarstvo i vinarstvo u toj regiji. Za vrijeme cara Klaudija I u prvom stoljeću prije Krista zasađeni su vinogradi na padinama Moslavačke gore, a legije cara Proba sadile su u IV. stoljeću vinograde na Fruškoj gori. Širenjem kršćanstva u 4. st. vinogradarstvo i vinarstvo dobivaju novi poticaj od Crkve koja u svoje obrede počinje uključivati vino. Ono tako dobiva vjersku i kulturnu dimenziju.

Izvor: VINO A-Ž, naklada Zadro, 2004, gl. urednik Bernard Kozina

VINEYARD ANGEL: Inovacija koja vinogradarima donosi preciznost i efikasnost

piše: IVANA RENDULIĆ JELUŠIĆ

foto: IRJ

IVANA RENDULIĆ JELUŠIĆ

Stručnjakinja za pametno vinogradarstvo

Ivana je diplomirala i doktorirala na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a tema doktorskog rada bila je vezana uz pametno vinogradarstvo i primjenu novih tehnologija u proizvodnji. Osnivačica je tvrtke Alti Agro d.o.o. koja je specijalizirana za primjenu novih tehnologija u poljoprivredi i razvoj novih digitalnih rješenja. Voditeljica je razvoja programske platforme Vineyard Angel za pametno vinogradarstvo, enolog je, ovlašteni senzorni ocjenjivač vina i ovlašteni agronom.

Vineyard Angel je revolucionarna platforma razvijena za pametno vinogradarstvo, koja integrira multispektralne snimke bespilotne letjelice i umjetnu inteligenciju kako bi vinogradarima omogućila sveobuhvatan i precizan pregled stanja i vigora vinove loze. Ova tehnologija omogućava detekciju problematičnih i ekscesnih zona u vinogradu te znatno unaprjeđuje upravljanje vinogradima.

Ključne prednosti za vinogradare:

Precizna analiza stanja vinove loze: Kroz snimke visoke rezolucije, Vineyard Angel analizira samo redove vinove loze, isključujući međuredne prostore. Ta specifičnost omogućava precizne podatke o vitalnosti i zdravlju svake loze, što poboljšava donošenje odluka o tretiranju i upravljanju nasadima.

Brojenje i geolociranje nedostajućih trsova: Platforma automatski detektira i geolocira prazna mjesta u vinogradu, što vinogradarima olakšava planiranje ponovne sadnje i održavanje maksimalnog prinosa.

Predikcija pojave bolesti: Integracija meteoroloških podataka omogućava pravovremena upozorenja

o mogućim bolestima, smanjujući tako potrebu za preventivnim kemijskim tretmanima i smanjujući negativan utjecaj na okoliš.

Kvalitativno zoniranje za selektivnu berbu: Platforma omogućava identificiranje kvalitativnih zona grožđa unutar vinograda, olakšavajući selektivnu berbu za različite vrste vina. Na primjer, moguće je prepoznati zone prikladne za pjenušava vina te one za mirna vina. Jednostavno korisničko sučelje: Podaci se prikazuju putem jednostavne mrežne platforme, dostupne vinogradarima u svakom trenutku i bez dodatnog unosa podataka.

Što vinogradari dobivaju?

Rabeći Vineyard Angel, vinogradari mogu znatno smanjiti potrošnju resursa, optimizirati prinos i kvalitetu grožđa te poboljšati održivost svojih nasada. Osim uštede vremena i rada, tehnologija omogućava bolje razumijevanje raznolikosti unutar vinograda, što je presudno za proizvodnju visokokvalitetnih vina. Vineyard Angel stvoren je kako bi pomogao vinogradarima u digitalnoj transformaciji njihovih vinograda, pružajući alate koji podržavaju preciznu poljoprivredu, održivost i učinkovitost.

VINEYARD

ANGEL

• inovativna programska platforma

• primjenjuje tehnologiju letjelica i moć umjetne inteligencije

• precizna analiza stanja vinove loze

• kvalitativno zoniranje vinograda

• brojenje i geolociranje nedostajućih trsova

• predikcija pojave bolesti SAZNAJ VIŠE

POGLEDAJ VIDEO

FRANJO LOVREC, vinska enciklopedija Međimurja

razgovarala: MARIJA VUKELIĆ

foto: JULIO FRANGEN

Franjo Lovrec iz Svetog Urbana profesor je glazbe i vinar pete generacije Lovreca, koji je višegeneracijsku vinogradarsko-vinarsku tradiciju svoje obitelji obnovio devedesetih godina prošlog stoljeća. On je vinski vitez i promicatelj znanja, iskustva i istine o vinu i oko vina. Kao istinski artizan vinarstva, posvetio se njegovanju naslijeđenog srednjoeuropskog sortimenta koji su još 1847. preporučili njemački i austrijski vinogradarski stručnjaci, čiji osnovni stručni standardi vrijede i danas. On je gospodin finih manira, pun znanja koje rado prenosi drugimabilo o vinu, glazbi ili životnim temama, šaljivdžija s uvijek spremnim vicom u rukavu, a ujedno i osamdesetogodišnjak koji je nedavno proslavio tek 20. rođendan. Da, rođen je u Preseki prijestupne 1944. godine, 29. veljače, pa tek svake četvrte godine slavi rođendan na taj dan. Rođen je u obitelji s četvero djece, on je bio najmlađi. Otac mu je bio mlinar, poslije je imao i pilanu, a nabavio je i prvi agregat, odnosno dinamo, pokretan vodom na obližnjem potoku. Taj potok većim je dijelom godine tjerao i njihov mlin. Franjo je 1968. godine završio studij glazbe, proveo jednu godinu u Australiji, vratio se kući, zaposlio se kao profesor glazbe u osnovnoj školi u obližnjem Središču ob Dravi, stekavši ondje brojna iskustva i naučio – slovenski jezik. Usput je vodio i Limenu glazbu i Harmonikaški orkestar u Središču ob Dravi.

Član je i Vinske bratovštine u mađarskom Keszthelyu. Bio je i prvi predsjednik Međimurske udruge vinogradara i vinara „Hortus Croatiae“ i puno pridonio podizanju kvalitete i afirmaciji međimurskih vina. Cijeli se život bavio onim što je volio. A kakav je bio njegov vinski put od obiteljskog imanja prema današnjici, saznajmo zajedno.

Vaše imanje ima dugu i zanimljivu povijest, i vrlo stari podrum. Kako je vaša obitelj došla ovamo?

Ovaj naš podrum je iz 16. stoljeća i bio je u vlasništvu grofova Zrinskih koji su imali vinograde na osam mjesta u Međimurju. Proizvodili su između 250 i 300 000 litara vina. Sve što su imali prodavali su zaprežnim kolima u

Budimpešti i Beču. To je jedini preživjeli podrum iz toga doba, podrum Zrinski. Ostalih sedam podruma bilo je od blata i drveta i oni su nestali od vremena. Već tada znali su da u podrumu postoje tri najvažnije stavke: konstantna temperatura, konstantna vlaga (posebno za drvene bačve) i izolacija od vibracija s ceste. Poslije Zrinskih vlasnik imanja bio je plemenitaš Tadija Ferić koji je, uz to što je bio bogataš, bio i župan na Kaptolu. Nije kupio vinograd ni u Jastrebarskom ni u Zelini nego – baš u Svetom Urbanu. Živio je ovdje od 1790-ih godina. Nije imao potomaka nego je u ono doba u Napoleonskim ratovima 1812. posvojio 11 austrijskih dječaka koji su ostali ratna siročad. Oni su mu podignuli obelisk. Poslije Tadije Ferića vlasnik je bio slovenski veleposjednik Janez Skočeval, također bez potomaka, kojemu je moj pradjed Joža bio vincilir (radnik u vinogradu). Kad je već ostario, raspitivao se kome prodati čitavo imanje. Joža mu je odgovorio da zna nekoga, ali da taj nema novaca. Kad ga je Janez pitao o čemu se radi, tko je taj, Joža je odgovorio: „Ja, ali nemrem tak reći da se ne bi Vi uvredili“. Janez je odgovorio „Je, pa kak ti, ti nemreš to kupiti, ne?“, „Pa zato velim.“ – odgovorio je Joža. Isti ljetni dan s kočijom se dopelal taj slovenski Janez Skočeval: „Joža! Odi sim. Ono kaj si jutros rekel, tak bude. Kam bum ja, nemrem sve novce tam gurat. A ti si bil toliko pošten, toliko vjeran. Jedino ti to možeš.“ Evo, tako su Lovreci došli od tog Skočevala na ovo imanje. I tako iz generacije u generaciju ide. Ja sam to još nekako gurao i onda sam završio muzičku akademiju i radio kao profesor i svašta. I sad je sin Krešo sav u tome. Sad imamo daleko bolja vina nego smo imali kad sam ja bio u snazi. Jer nisam mogao dva posla delati.

Koliko je tada bilo trsja u vinogradu ?

Prije nego što sam ja došao, komunisti su oduzeli dvije trećine imanja. Sad imamo oko 40 000 trsova, oko 7 hektara. Kad je moj pradjeda bio tu, imanje je imalo nekoliko desetaka hektara.

Poznati ste po ekološkoj poljoprivredi. Što točno to znači?

Mi se strogo držimo pravila ekološke poljoprivrede. Apsolutno ničeg nema u blizini vinograda što bi škodilo trsovima i zemlji. Odlučili smo se na to 2014., bila je to prijelomna godina kad smo imali katastrofalnu berbu. Naime, tada smo imali pokusni vinograd jedne kemijske firme. Pozvali smo ih par dana prije berbe u vinograd da pogledaju rezultat svojih preparate - potrošili smo preko 100 000 kuna na sredstva tad. Bila je jako kišna godina, sve grožđe bilo je gnjilo prije berbe. Gospoda inženjeri rekla su nam: „Ah takva je godina, ne možemo vam pomoći.“ I tako smo se oprostili od tih inženjera. Razmišljali smo o tome kako je nekad naš deda delal, u tim istim goricama su ljudi uzgajali grožđe i živjeli od vinarstva. Oni su špricali samo tri puta na godinu. Današnja ekološka proizvodnja ima jako moderan pristup – ona je legitimni dio agronomije. Radi se kako se nekad radilo, ali s modernijim pristupom, npr. umjesto motike koristi se traktor s priključkom. Nismo bili sigurni je li ekologija moguća jer svi su nas agronomi odgovarali od toga. Neki ekološki vinari u Dalmaciji rekli su nam: „Ne možete vi to na sjeveru, mi dolje imamo bogomdanu klimu“. Odmah su bili protiv. A ja sam si razmišljao kako onda mogu oni u Austriji i Švicarskoj. Tri godine imali smo pokus da vidimo je li uopće moguć taj pristup na izoliranom vinogradu sivog pinota kao najosjetljivije sorte. I imali smo izvrstan rezultat. Tri godine čekali smo certifikat da se sami uvjerimo da je uopće moguće kod nas tako raditi vino.

Stalni postav „Etnografske zbirke Lovrec“ uvršten je u Registar kulturnih dobara RH 2015. godine i opisuje životni vijek vinove loze, ali obuhvaća i neka druga područja i tradicionalne obrte.

Kakva je sorta pušipel ? 2007. bili smo među prvih desetak vinara koji su imali pušipel, tada smo svi imali istu etiketu. Nismo imali neke dobre prodajne rezultate, a trebali smo količinu te sorte za jedan cuvée koji radimo. Danas ga imamo taman za količine u kojima radimo pjenušca, a to je 2-3 tisuće boca. Pušipel kao sorta ima dobrih i loših strana. Vrlo je osjetljiva na bolesti u ovakva vlažna vremena, a s druge strane, vrlo je lako uzgojiva glede zelene rezidbe. Jako je rodna ako sve dobro napravimo i komercijalno je itekako isplativa, pogotovo sad, u ovim klimatskim uvjetima, kad smo sigurni da će biti dovoljno šećera. Nekad je s pušipelom bio problem kiselosti, 13% šećera, uvijek je trebalo dodavati šećer. Zato se tradicijski starinsko domaće vino radilo od šipona (kako se onda zvao pušipel) i graševine. Graševina je uvijek davala više šećera pa se to jedno s drugim miješalo. To je, u biti, izvorni recept za naše domaće vino. U Međimurju imate i finoga muškata?

Tako je. Muškat je vrlo zastupljen u Međimurju. Ovdje ne možeš biti pravi vinar ako nemaš neku veću količinu muškata. Mi imamo 10 000 trsova muškata žutog, to je zaista isplativa sorta. Naš je između polusuhog i poluslatkog, ovisno o godini i o kiselini. Muškat je postao prilično rana sorta zbog klimatskih promjena pa je jača aromatika. Prije smo ga mogli pobrati i sačuvala bi se ta primarna muškatna aroma. On nam je sad zamjena za predikatna vina koja je

JA, VINAR

sve teže proizvesti. Za predikat ipak treba prezrelo grožđe, a vani je +35° pa grožđe ne dođe do faze prezrelosti. Na njega dolete ose i pčele…

Koje druge sorte imate?

Tu, blizu kuće, u mladom vinogradu imamo sauvignon bijeli, graševinu i jedan dio muškata. Muškat i sauvignon imamo na dvije lokacije. Imamo čak četiri klona sauvignona: slovenski, francuski, talijanski i austrijski. Uvijek jedan ili dva iskoče. Novi nasad i stari nasad – to je jako dobra kombinacija. Tako je i s muškatom. To su nam ključne sorte od prodaje, uz pinot sivi. Tek 2004. posadili smo prvi cabernet sauvignon. Postupkom denacionalizacije dobili smo 2,5 hektara vinograda, na odličnom položaju, brijegu Jugovčak, navrh brijega gdje je žuti pijesak (raritet u Međimurju) i gdje je tada bio šipon/pušipel. Tad taj šipon nismo mogli prodavati u buteljama nego je išlo samo u rinfuzna vina za gemište, a to nam nije bio smjer. Budući smo imali veliku potražnju za crnim vinima i zbog iznimnog položaja, odlučili smo na tih 2,5 hektara posaditi crno grožđe i nešto muškata. Od crnih imamo već etablirano i prepoznatljivo „Viteško crno“ (cabernet sauvignon i syrah), a od 2015. radimo monosortni merlot.

Međimurje je poznato po predikatnim vinima?

Nekad su predikati bili strašno popularni. Moj pokojni prijatelj Ćurin imao je prvu ledenu berbu 1986. pa je i mene nagovorio, tako da smo mi 1988. napravili ledenu berbu. Ukupno smo obavili, čini mi se, devet ledenih berbi. Od graševine, chardonnaya i zadnje dvije od traminca. Zadnji predikat koji je uopće aktualan bio je od traminca, izbor posušenih bobica. Planirana je bila i kasnije ledena berba, ali već 2018. počele su klimatske promjene i više ih nema. Neke ledene radili smo na -24°, ali - u prošlom stoljeću! Nedavno ste proizveli i pjenušce?

Dugo smo imali preširok asortiman da bismo stigli raditi pjenušce, ali onda su predikatna vina postala povijest pa smo ih trebali nečim zamijeniti. Nekim ekskluzivnim vinom. Došla je korona, imali smo veće zalihe vina u podrumu te smo odlučili iskušati pjenušava vina. Danas imamo dva pjenušca napravljena tradicionalnom metodom - Vivace brut od zelenog silvanca i Libiamo sec rosé od sivog pinota.

Koja vam je etapa proizvodnje vina najdraža?

Berba je za vinara uvijek bila najveća svečanost u godini, pjevalo se i huškalo. Triput se grožđe tiskalo u velikoj preši, raskapalo se, pet ljudi je to radilo. Gore na balkonu bila je muzika, dolje je bio ogroman stol pun svega; kolači, vino, kruh, sve. Na toj preši smo maksimalno prešali 22 tone odjedanput, sve je bilo rukom brano. Kad sam ja bio mali dečec, zima je bila takva da sam ženama nosio žeravice u kanti kako bi malo ruke zgrijale, nije bilo rukavica. Tek se u 11. mjesecu bralo, zima je bila strahovita. Onda nije bilo oksidacije, sve skupa je moglo duže stajati. Sad grožđe ne može vani stajati ni pol dana na prikolici, sve bi se oštetilo i oksidiralo. Sve je to jedno s drugim povezano, kopanje, rezidba i drugo. Berba je bila najljepši posao. Morali smo popis raditi da nekog ne zaboravimo pozvati na berbu; stričeve i ujake iz Zagreba i druge. Klale su se svinje, bila je gozba. Danas nema te romantike.

Glazba i vino u vašoj obitelji su usko povezani.

To mi je uvijek bio i hobi i posao. Iako sam se više bavio muzikom kad sam bio angažiran kao glazbeni pedagog. Ali to vam je tak na selu. Kad sam bio novi, mladi, morao sam sve živo voditi tamo, ček i limenu glazbu. U početku ovi starci nisu htjeli dolaziti na probu. Onda mi je klarinetist rekao: „Čujte, gospon kapelnik, Vi budete morali posle probe ići s nama v krčmu. To je obavezno, u krčmu se mora posle probe iti.“ Onda sam ja počeo ići u krčmu pa je sve bilo u redu, ali ja nisam tako pio kao oni i onda su činelista starog, Karlo se zvao, pitali: „Imamo kapelnika jako dobroga, ali ...“, “Kaj ali?“, veli Karlo, „mora se naučiti piti“. To je bilo vazda druženje s njima, to je bio njihov život. Taj orkestar slavio je 130. godišnjicu. Zbilja sam tamo bio popularan kao dirigent, sa školskim zborom sam osvajao nagrade.

Glazba i vino - općenito ?

Glazba je s vinom stalno povezana. Svi veliki skladatelji pili su vino. Ima jedna anegdota o Mozartu koju stalno pričam. Kažu da nije on bez razloga napisao operu Don Juan. U jednom neformalnom razgovoru su ga pitali: „Gospodine Mozart, koje tri stvari najviše volite u životu?“ „Najviše volim svoj posao, sviranje i komponiranje. Na drugo mjesto stavio bih dame, i treće vino.“, odgovorio je Mozart. Poslije su pitali „Čega biste se najlakše odrekli od tih triju stvari?“ On je rekao: „Posla.“ A onda su ga pitali „Ako biste morali birati između dama i vina, kako biste tu postupili?“, Mozart veli: „Ovisno o godištu“. Kaže se za vina da su kao žene – što starije to bolje. U arhivi imamo vino iz 1947. godine koje je moj otac punio, kad privatnici još nisu punili – I još su četiri boce ostale. To smo do 2000. godine svakih deset godina kontrolirali, mijenjali čep i sve to. Sad kad imamo čepove koji su 100% sigurni, sada to više ne moramo raditi. Kad smo vadili i kušali, vidjeli smo da nije više pitko vino, ali ipak je vino. To je arhivsko vino. Ja sam od 90-ih počeo stavljati po nekoliko kartona naših vina u arhiv. Najstarije vino u našoj arhivi je chardonnay iz 1988. Nije svako vino za odležavanja, ali chardonnay jest baš prava sorta. Obiluje normalnim kiselinama, šećeri se sakupljaju jako dobro, a bouquet u toj sorti je fantastičan.

Vino i glazba - i na vašoj etiketi.

Glazba je i na etiketi: etiketu čini stilizirana kontura brda imanja Lovrec u Svetom Urbanu na kućnom broju 133, dvije 300 godina stare platane navrh brda, čije su grafički stilizirane krošnje ispunjene notama. Spominjali ste da je1822. godina važna u vašoj obitelji? 1822. godina je važna jer je obelisk za Tadiju Ferića iz te godine, a imamo i jednu bačvu koju dan danas upotrebljavamo iz 1822. (transportna bačva od 407 l ). Ostale velike bačve koje su montirane u podrumu ni moj pradjed nije znao koliko su stare. Sva ona mahovina na njima od neprocjenjive je vrijednosti za drvene bačve, ona na sebe vuče vlagu, što je potrebno da se bačve ne rasuše. Najbolje je kad je zdravo vino unutra u bačvi.

1822. je dodatno važna jer je tada rođen i otac suvremene enologije, poznati Francuz Louis Pasteur. U podrumu imate različite bačve - koje su bačve dobre za koja vina?

U starim bačvama od bijelih sorti držimo sivi pinot i graševinu. Nekad smo i chardonnay držali. A ove aromatične sorte, sauvignon, muškat, ipak držimo u inoxu Crna vina ostaju dvije godine u drvu (bačve od 1 ili 2 tisuće litara) prije punjenja. Najveću bačvu imamo od pet tisuća litara. Ona je za bijela vina i novo je sagrađena od naših lokalnih međimurskih hrastova, kao i sve naše ostale bačve. Najdraže vino za jesenska vremena?

Ovisi, naravno, o onome što se jede. Ja čak ljeti volim i koje pivo popiti, točeno. I gemišt, moram priznati, po ljeti pijem. Doma znam što pijem, po krčmama je sumnjiva kvaliteta. Na tradicionalnom međimurskom božićnom stolu je?

Purica je klasika. Za Božić znamo otvoriti i neko vino koje dobijemo od kolega. Tako nam je interesantnije. Nekad smo si priuštili i predikate… ali jako su skupi!

Uz Franju Lebara, vi ste bili prvi vinski vitez u Međimurju, kakav je bio vaš imenjak ?

Bio je pravi vinski vitez. Nikad nikome nije bio, kak mi to Međimurci kažemo, jalan. Svakome je pomogao kako je mogao ili savjetom ili kako je znao. Običan čovjek, ne znam jel’ imao više od četiri razreda osnovne škole, ali mogao se kretati u bilo kakvom društvu. Svaka mu čast.

Poruka za mlade.

Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi shvatiti da su svakoj najbogatijoj zemlji na svijetu poljoprivreda i mladi na prvom mjestu. Pogledajte samo Švedsku ili Nizozemsku, ondje se itekako brine o ekologiji. Mi smo se nekad čudili - ako je netko završio Agronomski fakultet i onda išao doma na selo raditi, govorili smo: „Pa tu sve već zna, što će mu fakultet za to?“. Ali danas je već i tu normalno da ljudi završe fakultet i vraćaju se doma, proširuju vinograde i bave se poljoprivredom. Mladi se trebaju vratiti na svoja imanja i posvetiti se ekološkoj proizvodnji, mislim da je to pravi put za njih!

VIŠE

POGLEDAJ VIDEO

Dobro došli u St. George!

Nastavljamo priču o vinogradima u američkoj državi Utah. Ovaj put posjetila sam vinariju Bold & Delaney. U blizini je grada St. George, nekada zvanog Dixie. Ime Dixie ima loš prizvuk jer je tijekom 19. stoljeća ondje bilo (neuspješnih) pokušaja uzgajanja pamuka, čija je posljedica bilo robovlasništvo. St. George je grad i sjedište okruga Washington, Utah. Smješten u jugozapadnom dijelu Utaha na granici s Arizonom, glavni je grad metropolitanskog statističkog područja St. George (MSA). Grad leži u najsjeveroistočnijem dijelu pustinje Mojave, neposredno južno od planina Pine Valley - južne granice Velike zavale. Nalazi se 190 km sjeveroistočno od Las Vegasa i 480 km jugozapadno od Salt Lake Cityja. Suha klima St. Georgea u prosjeku je znatno toplija od ostatka države i više nalikuje na obližnji Las Vegas. Ima duga topla ljeta i relativno blage zime. Prosječna mjesečna temperatura u prosincu kreće se od 5,6 °C, a u srpnju do 31,0 °C. Najviša temperatura u cijeloj državi bila je 48 °C, zabilježena 4. srpnja 2007,. u južnom dijelu St. Georgea, u blizini granice s Arizonom. Zimi su noćna smrzavanja uobičajena. Rekordno niska temperatura od -24 °C izmjerena je 22. siječnja 1937.

Vinarija Bold & Delaney

Vinarija je dio Vinskog puta Utaha, smještena između crvenih kanjona i planina. Put prema vinogradu izgledao je kao da ne vodi nikamo i da nema ničega osim pustinjskog bilja. Naravno, opet sam se prevarila. Nakon dvadesetak minuta vožnje po zemljanoj cesti od St. Georga, zatekla sam se kao u oazi usred pustinje, u naselju koje je imalo zelene travnjake, konje i druge domaće životinje tipične za planinsko područje. Došli smo do vinograda, a suvlasnica Sheree nas

Vinarija BOLD & DELANEY

piše: IVA-ANTONIA CIRIMOTIĆ JAMISON

foto: IACJ / VINARIJA BOLD & DELANEY

je srdačno dočekala. Odvela nas je u kušaonicu tik ispred vinograda uređenog lampicama. Bio je to još jedan vruć dan, no kušaonica je bila ugodno sklonište od sunca s posluženim grickalicama na stolu. Kušaonicu i vinariju odvaja veliki stakleni zid kroz koji se vidi niz drvenih i inox bačava, a tu je i Shereein muž John Delaney koji marljivo premješta bačve. Sheree i John bili su 10 godina somelijeri i vodili restorane, a sad zajedno proizvode vina. Kušaonicu su otvorili prije četiri godine, a prve trsove posadili su prije 10 godina. Za pokretanje proizvodnje kupovali su grožđe za preradu u Kaliforniji.

Ponuda vina

Ponuda vina bila je nešto bogatija nego u vinariji Zion, opisanoj u prošlom broju, a proizvode se i narančasta vina od rijetko uzgajane sorte narančastog muškata. S obzirom na vrlo nisku vlažnost zraka, mogu si dopustiti uzgoj vinove loze bez pesticida. Imaju ekološki uzgoj bez kemijskih

zaštitnih sredstava, no ipak pri se proizvodnji vina koriste sumporom. Gospođa Sheree objasnila mi je da ne filtriraju vina te napomenula da su im sva vina bez ostatka šećera. Sektor vinarstva veoma je zanemaren, a ljudi nisu pretjerano zainteresirani za vino iz vjerskih razloga. Ovdašnji vinari susreću se s mnogim poteškoćama, što uključuje manjak istraživanja i brojne zabrane. Nadaju se da će zainteresirati nove generacije koje će potaknuti okolna sveučilišta na uspostavljanje novih studija.

Kušanje vina

Kušanje sam počela malvazijom Malvasia Bianca 2022. s 12,6 % alkohola. Vino je bilo magličasto, što mi je potvrdilo da nije filtrirano, a boja je bila nešto tamnije žute od klasične istarske malvazije. Intenzivna aroma tropskog voća, posebno breskve, bila je toliko izražena da sam se na trenutak zapitala jesam li možda kušala sauvignon blanc. Očekivala sam živahnost i lepršavost, no na nepcu se osjetio alkohol, a nakon gutanja osjetila se gorčina koja je vodila u dugi mineralni završetak. Vino je bilo strukturiranog tijela i zasigurno drugačije od malvazije na koju smo navikli. Drugi je bio Sauvignon blanc 2023. godine s 13 % alkohola. Bio je također magličast. Suptilno je mirisao na jabuku i pokošenu travu ali je bio prilično tup na nepcu. Alkohol se manje isticao od prethodnog vina, ali ne i gorčina slijeđena mineralnim dugim završetkom. Očito je da su se vinari ovdje odlučili za francuski stil u proizvodnji sauvignona.

laganog tijela i kratkog završetka. Posljednji na kušanju bio je Petite Syrah 2023 na koji su vlasnici krajnje ponosni. Ima 14 % alkohola, odležava u bačvama francuskog hrasta. Dok je Sheree ulijevala vino u čašu, već se mogla primijetiti tipična viskoznost crnog vina iz ovog područja o kojem se više pisalo u prošlom broju časopisa. Boja je bila intenzivna tamnocrvena s nijansama ljubičaste, a iz čaše se širio miris cimeta, prosušenih šljiva i šumskog voća. Vino je na nepcu bilo iznenađujuće kompleksno, s dubokim slojevima, aromama suhih šljiva, začina i tamne čokolade. Tanini su bili izraženi, ali nisu dali trpko nego svilenkasto i pitko vino s dugim i elegantnim završetkom. Cijela vinska čaša bila je blago obojena suptilnom ljubičastom bojom.

Treće vino bilo je narančasto, proizvedeno od narančastog muškata (La Fleur d’Orange , Moscato Fior d’Arancio, Muscat Fleur d’Oranger, Orange Flora) berbe 2022. s 13,2 % alkohola. Duga maceracija od 11 mjeseci dala je vinu slojevitost i kompleksnost. Vino je izgledom bilo bistro i nježne jantarno-narančaste boje. Njegova intenzivna aroma narančine kore i marelica podsjećala je na šetnju mediteranskom obalom. Na nepcu je vino bilo srednjeg tijela, s dobro izbalansiranom kiselinom koja je osvježavala i naglašavala mineralnost.

Slijedio je Pinot Noir 2021 s 13% alkohola. Dozrijevao je u francuskoj hrastovoj bačvi. Imao je intenzivnu rubinski crvenu bistru boju. Mirisao je na brusnice, višnje i cimet s blagom primjesom drva. Okusom nije razočarao i potvrdio je mirise – blago se osjetio utjecaj hrasta te je vino bilo izrazito voćno i pitko,

Zaključak: Posjetom još jednoj vinariji potvrđene su pretpostavke kako je to područje izrazito povoljno za proizvodnju crnih vina. Nakon što sam kušala već nekoliko bijelih vina iz tog područja, može se sa sigurnošću reći da je fokus usmjeren na mineralnost, a ne toliko na svježinu i proizvodnju laganog bijelog ljetnog vina. To bi, s obzirom na visoke temperature tog podneblja, možda bilo poželjno među potrošačima i privuklo ih na opuštanje u ovakvim iznimnim vinarijama okruženima kanjonima. Kako su vinari ovdje zakinuti s obzirom na tehnologiju i manjak istraživanja, potrebno je uložiti još truda i istraživanja kako bi se postigla proizvodnja na visokoj razini sa svom dostupnom tehnologijom. No nije sigurno hoće li se to zaista ostvariti s obzirom na konstantnu strogu vjersku kontrolu i visoke poreze na alkohol, što umanjuje interes ljudi za sektor vinarstva i vinogradarstva.

PROČITAJ PROŠLI VISKI PUTOPIS

Benvenuti!

VIZIONAR iz Kaldira

piše: EMIL PERDEC

foto: JF + ARHIVA VINARIJE

Vizionari su ljudi koji posjeduju sposobnost da prepoznaju i zamisle buduće mogućnosti i trendove prije nego što postanu očigledni drugima. Često gledaju izvan sadašnjih okolnosti i imaju hrabrost riskirati kako bi ostvarili svoje ideje. Vizionari su poznati po kreativnosti, inovativnosti i sposobnosti da svoje vizije pretoče u stvarnost. Moderna istarska vinska scena u ovih tridesetak godina imala je svoje vizionare koji su joj trasirali put prema onome kako danas izgleda. Jedan od njih bio je Livio Benvenuti, vizionar iz Kaldira, kojemu će uskoro biti četvrta godišnjica preranog odlaska s ovoga svijeta. Taj tihi i vrijedni čovjek otišao je prerano, u 67. godini života, godinama se hrabro borio s opakom bolešću koja je nažalost na kraju pobijedila. Livija sam upoznao u proljeće 2004. dok sam radio kao sommelier / restaurant manager u Livadama u tada jednom od najboljih restorana u

Livio

Hrvatskoj, „Enoteci Zigante“. Vinarija Benvenuti tada je bila u povojima te su na tržištu bili prisutni sa dva vina: svježom malvazijom i teranom. „Enoteka Zigante“ bila je prvi Istarski restoran više kategorije koji je njihova vina uvrstio na vinsku kartu i koja su vrlo brzo prepoznata među vinoljupcima diljem lijepe naše, a i šire. Livio je cijenio malvaziju kao sortu i znao je da će svježa malvazija uvijek biti okosnica proizvodnje u vinariji, ali njegova želja bila je izraditi veliki teran. Da bi me uvjerio u svoju ideju, inzistirao je na tome da mi pokaže svoj jedinstveni vinogradarski položaj na kojem planira zasaditi teran s kojeg će dobivati grožđe za veliko vino. Jednog me je dana starom Ladom Nivom provezao kroz vinograde, dovezao me navrh brda, s kojeg se pružao prekrasan pogled na pola Istre i shvatio sam da je Livio u pravu. Tada sam prvi put došao na položaj „Santa Elisabetta“ i uvjerio se u velike mogućnosti tog položaja. Tada su tek počeli s pripremom terena za sadnju koja je provedena

2008. godine, a prva komercijalna berba odrađena je 2015. godine. Iz nje nastaje prvi teran „Santa Elisabetta“, svojevrsna Reserva de la Familia, koji će na tržište izlaziti samo u dobrim godinama. Gdje je Livio stao nastavljaju sinovi Albert i Nikola sa svojim obiteljima, a uskoro bi se u podnožju vinograda uz cestu prema Kaldiru trebao početi graditi moderni vinski podrum koji će zaokružiti cijelu vinsku priču obitelji Benvenuti. Prije dvije godine poznata linija vina Anno Domini dobila je ime Livio Benvenuti čime Livio postaje besmrtan i uvijek će biti uz nas. Ipak, njegovo je remek-djelo prije spomenuti teran „Santa Elisabetta“. Nedavno je u opatijskom hotelu Navis predstavljena najnovija berba tog sjajnog terana iz 2020. godine, a održano je retrospektivno kušanje berbi – od najstarije 2015. do najmlađe 2020. Između ostalog, pripala mi je čast da kažem nekoliko riječi o berbi 2016., u kojoj sam čak i osobno sudjelovao i na taj se način sjetim dragog Livija, vizionara iz Kaldira.

Albert i Nikola Benvenuti

MILENA VRBAŠKI

piše: MIRJANA MAKSIMOVIĆ

foto: privatna arhiva

Rođena u malom mjestu nadomak Novog Sada, kao drugo i jedino žensko od troje djece, Milena je rasla obasipana ljubavlju i pažnjom. Okružena rodnim poljima široke i nekad naizgled beskrajne panonske ravnice, oduvijek je sanjala more. Kao da joj je od ranog djetinjstva ljetno, od ploda otežalo klasje uz podršku ljetnog povjetarca šaputalo o Panonskom moru koje je nekad prekrivalo sve ono što se danas Vojvodinom zove.

Znajući da iskustva i poznanstva nemaju cijenu, hrabro je cijeli život spakirala u jedan poveći kovčeg i otputila se u Katar. Radeći kao chef sommelier u restoranu

Robertos u St. Regisu, u muslimanskoj zemlji gdje se alkohol može prodavati u restoranima i hotelima samo uz posebnu dozvolu

Kao i svaka druga neprilika, otrežnjenje je došlo grubo, nedvosmisleno i naglo. Suočena s činjenicom da obiteljske okolnosti čine njezin san o studiju na Pomorskom fakultetu u Kotoru nemogućim, odlučila je zaboraviti na svaki oblik daljnjeg formalnog obrazovanja i odmah se zaposliti. S malo godina i nikakvim iskustvom, kao prvi logičan izbor nametnulo se konobarenje. Mlada, bistra i okretna, u restoranu je odmah spoznala vino kao nepresušan izvor nadahnuća, motivacije i razloga za dalje usavršavanje. Od osnovne obuke za sommeliera do službene titule najboljeg sommeliera Srbije za pjenušava vina nije joj trebalo mnogo. Uzlet je bio strahovit, ali ga se Milena nije uplašila. Titula joj je donijela mnoštvo novih poslovnih ponuda i mogućnosti te je u narednih

nekoliko godina surađivala s mnogim vinarijama Srbije i regije, ali su je snovi o beskrajnom plavom horizontu vukli dalje...

Znajući da iskustva i poznanstva nemaju cijenu, hrabro je cijeli život spakirala u jedan poveći kovčeg i otputila se u Katar. Radeći kao chef sommelier u restoranu Robertos u St. Regisu, u muslimanskoj zemlji gdje se alkohol može prodavati u restoranima i hotelima samo uz posebnu dozvolu. Stekla je veliko životno, ali i profesionalno iskustvo. Životno jer je spoznala neke druge filozofije i stilove života koji nama u Europi nisu bliski dok je profesionalno bila uglavnom vezana za talijanska vina koja su u Dohi uvjerljivo najprodavanija. Ne gubeći vreme, turistima je servirala najbolja vina svijeta na onaj svakom profesionalcu i konzumentu uobičajen način koji često uključuje i otvaranje arhivskih boca, dekantiranje uza svijeću i slično dok su lokalnim vinoljupcima ta ista vina, u tom istom restoranu, po cijeni od 50 do 5000 eura po boci, servirana u šalicama za kavu. Da, Château Margaux Grand Cru Classé u šalicama za kavu lokalcima u Kataru predstavlja užitak dostojan kraljeva.

Preseljenje u Dubai donijelo joj je nešto drugačija iskustva jer je život ondje dosta opušteniji što se tiče vjerskih ograničenja i relaksiraniji što se tiče konzumiranja alkohola pa se i vino daleko više prodaje. O svojim dojmovima na položaju chef sommeliera i voditelja restorana u hotelu One and Only Mirage, Milena kaže: „Dubai je bio divno iskustvo. Vina novog svijeta su apsolutni hit, a izbor vina, posebno u onoj kategoriji cijena-kvaliteta, posebno je velik. To je ujedno i grad u koji bih se uvijek rado vratila“. Ali vjetrovi otvorenog mora vukli su je dalje. Negdje u svoj toj trci i prilagodbi na novo, položila je i WSET 2 sa sjajnih 98 od mogućih 100 bodova i sada priprema ispit za WSET 3. Trenutno živi i radi kao marketing manager za distributersku kuću Di Vine Callars na

idiličnim Maldivima. Sva trgovina vinom teče preko Singapura, a alkohol je dopušten samo i isključivo u hotelima i resortima na otocima. Kako onamo pristižu posjetitelji iz cijeloga svijeta, i izbor vina je velik. Svjetski u pravom smislu te riječi. Na pitanje ima li na vinskim kartama i vina iz Srbije, Hrvatske i/ili ostatka regije, Milena se smije dok prenosi iskustva: „Vjerovali ili ne, hrvatskih vina nema uopće, od slovenskih tu su samo Goriška brda, ali se vrlo loše prodaju dok je od srpskih na samo jednoj vinskoj karti, u ljetovalištu Vakkaru, prisutan samo Rubinov rosé i to po cijeni od 80 dolara i pripada kategoriji jeftinijih. Inače, berba je 2019., a kod nas kao distributera ta ista boca stoji 18 dolara.“

Šalu na stranu, posao je ozbiljan, a Milena u svom portfoliju ima više od 500 etiketa vina iz svih krajeva svijeta. U opisu posla joj je i komunikacija s vinarijama s kojima surađuje te je dosad na Maldivima bila domaćim vinarima ili predstavnicima vinarija Edmond de Rothschild, Château d’Estoublon, Lutzville, Banfi, Luis Roederer, Champagne Drappier, Mazzei, Norton, Leone Alato... Svakoga tjedna educira osoblje restorana kao što su Le Meridien, Sheraton, Kurumba resort, Westin resort, Hard Rock... Pored vinskih tu su i sake edukacije kao i prezentacije Riedl čaša.

Ma koliko posao bio inspirativan i zanimljiv, Milena kaže da je život na Maldivima sve samo ne idila koja nam se servira putem propagande turističkih agencija. Izvan ljetovališta, gdje sve sja i blista, na okolnim otocima, prilično siromašno i u stalnoj oskudici žive lokalci kojima je sav luksuz ovoga svijeta nedostupan. Smatra da su Maldivi idealna destinacija za dvotjedni odmor, ne više od toga. Stoga, jedra su i dalje podignuta, a hoće li je i kamo južni vjetrovi dalje odnijeti, ostaje još nepoznato. Izvjestan je novi san o kratkom povratku kući i jedan gastronomski oporavak u kojem neće biti karija ni drugih začina. Popis vina iz naše regije i lokalne hrane je dugačak. Ipak, nekako se najviše raduje jednom bureku s mesom, već na putu od aerodroma do roditeljske kuće. A kad stigne, novom susretu ćemo nazdraviti nekim dobrim pjenušcem, kako drugačije?! I neka bude iz neke od naših regija. Svijet ionako čeka na nju...

„PIO SAM IH dok su još bili u garaži“

piše: KRUNO FILIPOVIĆ / Slobodna Dalmacija

Rekao bih da pojam „garažist“, kad govorimo o vinarima, ima pozitivnije konotacije danas, negoli su bile u trenutku nastanka tog pokreta. Istina, to je moj osobni dojam, ali ne mogu ne primijetiti da su danas mnogi vinari ili ljubitelji vina koji su strastveno protiv „mondovina“, ako možemo sada naziv tog dokumentarca rabiti kao oznaku utjecaja globalizma na proizvodnju vina, prilično blagonakloni prema garažistima. Doduše, sličnost između ta dva pojma u početku je bila velika. Garažisti su se u svojim počecima suprotstavljali tradicionalizmu u vinu, a time, dijelom i terroirskim vinima budući da terroir uvijek označava i ono što čini čovjek, stoga dijelom i tradiciju stvaranja vina uz odlike podneblja.

Garažisti su stvarali vina koja su bila daleko dopadljivija, primjerice, Robertu Parkeru i mnogo bliža globalnom pristupu proizvodnji vina. I meni je drago da se to promijenilo i da danas prije označava ono „e, ja ću baš po svom“, no, čini mi se zanimljivim ukazati na način na koji je pokret nastao.

U početku se zapravo radilo o mladim enolozima, u Bordeauxu, bez vlastitih vinograda, s vizijom drugačijih vina koja nisu lako nailazila na odobrenje tradicionalnih kuća, koji nisu imali gdje stvarati svoja vina pa su garaže bile logičan izbor, a grožđe su otkupljivali od istih uzgajivača i nisu baš mogli lako doći do onog najkvalitetnijeg. Vina su bila, tzv. super-ekstraktna, visokog stupnja zrelosti i visokih alkohola i, zapravo, kraćeg vijeka trajanja od klasičnih bordoških, a s

grožđem slabije kvalitete morali su praviti takvu selekciju da su količine koje bi nastale bile vrlo male pa bi i vina na kraju bila skupa. Morate priznati, sve je to daleko od onoga što danas podrazumijevamo pod „garažnim vinima“.

I danas će se garažisti suprotstaviti nekim uvriježenim metodama ili načinima gledanja na vino i općenito tome što i kakvo bi ono trebalo biti. Međutim, ovdje ujedno prestaje i sličnost s izvornim garažistima, ali i njihova nekakva unutarnja kohezija. Danas je garažistima važna sloboda i mobilnost i teško da se može naći neki stil, metoda ili svojstvo koje bi ih sve ujedinilo. Jedino je pošteno reći da u dubini svih tih pothvata stoji ono ranije spomenuto, ona filozofija „e, ja ću baš po svom“. Osim te ideje, sve je drugo samo sloboda. Nabaviti grožđe gdje god vinar smatra da je ono najbolje pa nije nemoguće i da vino pod istom etiketom ima od godine do godine grožđe iz posve različitih krajeva, odlučiti se za bilo koji stil i promijeniti ga u bilo kojem trenu, napraviti vino od samo jedne berbe i ne ponavljati ga više i sl. Uz napomenu da su garažni dani Markusa davno iza te vinarije, kad biste pred sobom mogli imati Markus Pepejuh, Plavac Radovanović Single Barrel i Divina plavac Nigrum, teško da biste našli sličnosti u izrazu iako su sva tri od plavca. Meni je, osobno, najprivlačnije to što su garažisti slobodniji u eksperimentiranju i što su njihova vina više autorska, a manje tržišna, jedino što je iz istih tih razloga i njihova publika često manja.

SAZNAJ VIŠE

KRUNOVI VINSKI ZAPISI

VINSKA ODA Bora vinima

piše: MANUELA PLOHL

foto: MP / MV

Dok sunce zalazi nad plodnim vinogradima novigradskog područja, jedna vinarija sjaji posebnim sjajem. Vinarija Bora, smještena u slikovitom mjestu Podgradina, ističe se ne samo kao moderna perjanica zadarskog vinarstva, već i kao ponos Hrvatske na međunarodnoj vinskoj sceni. Iako osnovana tek 2016. godine, već naveliko osvaja srca ljubitelja vina.

Uspon do zvijezda

Vođena predanošću i strašću obitelji Žuža, vinarija Bora brzo je postala sinonim za izvrsnost. Supružnici Zdravko i Nada, zajedno sa sinovima Domagojem i Antonijem, utjelovljuju priču o uspjehu koji dolazi iz srca i predanog rada. Njihova prva velika pobjeda dogodila se na prestižnom događaju Decanter World Wine Awards, kad je Pošip iz 2019. osvojio zlatnu medalju, postavivši tako vinariju na svjetsku

vinsku kartu. No to je bio tek početak. Njihova Svrdlovina odmah je po izlasku na tržište priznata kao jedno od najboljih debitantskih vina u Hrvatskoj te je uvrštena na Discovery listu Vinartovog Petit Tastinga. Te je uspjehe popratila i zlatna medalja za Maraštinu iz 2022. godine na International Wine Challengeu (IWC) potvrdivši da je Bora vinarija s dugoročnim potencijalom.

Vina Bora

Pjenušac Bora Brut iz 2023. godine nosi oznaku blanc de noirs. Kombinacija je syraha i merlota. Odležavao je na kvascima oko 9 mjeseci i nema mnogo autolitičnih nota, međutim njegova struktura i aroma privlače nepce ugodnom svježinom i balansom aroma i tijela.

Prvi rosé pjenušac Bora, također iz 2023. godine, odražava odvažnost vinarije u širenju palete. Izrađen je od istih sorata kao i prethodni pjenušac. Donosi arome borovnice, jagode i maline.

Vinarija Bora, smještena u slikovitom mjestu Podgradina, ističe se ne samo kao moderna perjanica zadarskog vinarstva, već i kao ponos Hrvatske na međunarodnoj vinskoj sceni. Iako osnovana tek 2016. godine, već naveliko osvaja srca ljubitelja vina.

Sauvignon blanc 2023. godine pokazuje priličan južnjački karakter sorte i potpuno je drugačijeg aromatskog profila od sjevernjačkih sauvignona, no nudi finu eleganciju kroz note ogrozda, limuna i ponešto tropskog voća.

Maraština 2023. osvaja aromama limunike i dinje: vino nudi iznimnu ugodu u balansu i terroirskoj prepoznatljivosti.

Pošip iz 2023. godine pravi je biser vinarije Bora. Njegovi topli i ugodni alkoholi pridonose punini tijela. Izrazit parfem na nosu reminiscencija je na najbolje korčulanske pošipe. S izraženim aromama limuna, žute kruške, jabuke i malo koromača iskače kao moj favorit berbe. Terroirski gledano, kao i kroz prikazanu sortnost i eleganciju, ovaj pošip čudesno je vino prepuno karaktera, aroma i stila. Gastronomski je također izrazito zahvalno te svaka oborita riba traži zalijevanje upravo ovakvim pošipom.

Pošip iz 2022. godine, proizveden je uz brižnu njegu na kvascima i odležavan u francuskom barriqueu te nudi podjednako atraktivne voćne arome. Dodatno je obložen velom vanilije, dima i klinčića. Odležani Pošip je kompleksan i pokazat će pravu raskoš kroz koju godinu.

Rosé iz 2023. godine, kombinacija je plavine i grenachea te pruža eleganciju i ugodni trpak okus aronije te tipične arome jagode i ribizla. Ovaj rosé ističe se gastronomskim magnetizmom.

Cuvée je crno vino iz 2019. godine, a tvori ga mješavina cabernet sauvignona, merlota i syraha, koja stvara elegantno večernje vino urešeno ugodnim taninima i ležernom svježinom.

I na kraju, jedna od najvažnija etiketa kuće svakako je Svrdlovina. 2022. godina berbe donijela je ponešto drugačiju i manje aromatičnu, ali zato strukturno izbalansiraniju svrdlovinu. Ovo vino oduševljava aromama višnje, crnog bobičastog voća i mirisom ljubičice, a samo po sebi odiše elegancijom. Bogatstvo aroma i jedinstvenost sorte, zastupljene samo u sjevernoj Dalmaciji i nigdje drugdje, donosi visoku prepoznatljivost vinarijama koje je proizvode i samoj regiji.

Uskoro dolazi i odležana svrdlovina

Veselim se svakom novom vinu ove vizionarske vinarije koja si je u potrazi za kvalitetom postavila visoke ciljeve. Sukladno najavama vlasnika vinarije, uskoro izlazi na tržište i prva svrdlovina koja je odležala ozbiljno razdoblje u barrique bačvama.

Doista me zanima krajnji ishod budući da vinski kuloari već dugi niz godina „mantraju“ o tome kako bi voljeli vidjeti odležanu Svrdlovinu na tržištu.

Osim toga u najavi za sljedeću godinu je i ružičasti pjenušac od plavine i grenachea

Ekskluzivna enogastronomska iskustva sa slavnim kuharima uz vrhunska Bora vina Osim uobičajenih kušanja vina prema najavi, Vinarija Bora nudi jedinstveno iskustvo u svojoj luksuzno uređenoj, minimalističkoj kušaonici koja prima do 30-ak ljudi. No prava su poslastica za ljubitelje enogastronomije pomno planirane večere s renomiranim kuharima. Takve večere u sljedovima predstavljaju sinergiju vrhunskog kulinarstva i enologije, gdje je svaki slijed pažljivo usklađen s vinom iz podruma vinarije Bora. Te večere nisu samo obrok, nego i senzorno putovanje koje slavi najbolje od zadarske regije: novigradske dagnje i brancine, jadranske škampe, plavoperajne tune, Jakobove kapice, maslinova ulja regije, paški sir, dalmatinski pršut, ninski šokol i mnogo više.

Bilo da ste strastveni vinoljubac ili samo tražite jedinstvenu gurmansku avanturu, doživljaji u vinariji Bora nude priliku da se prepustite čarima vrhunske kuhinje i izvanrednih vina u ambijentu u kojem se pazi na svaki detalj vaših dragocjenih doživljaja.

PROČITAJ VIŠE

ZADARSKO

Le Beaujolais nouveau est arrivé! vs Les Beaujolais nouveaux

sont arrivés!

piše: MV

foto: JF

Svakog trećeg četvrtka u mjesecu studenom već godinama na svjetsku vinsku pozornicu izlazi mlado francusko vino Beaujolais [bo:žo:le]. Dolazi iz istoimene pokrajine južno od francuske pokrajine Burgundije. Ususret tomu trećem četvrtku nailazimo u vinotekama na najavne plakate s natpisom Le Beaujolais Nouveau est arrivé! [l: bo:žo:le nu:vo etari:ve] što znači „Stigao je mladi Beaujolais!“ Odnedavno međutim eto i novih, malo drukčijih plakata s nekim dodanim slovima u toj poznatoj rečenici: Les Beaujolais nouveaux sont arrivés! [le bo:žo:le nu:vo sont ari:ve]. Frankofoni i frankofili znat će da je tu riječ samo o množini pa prevodimo množinom: Stigli su mladi Beaujolaisi! Zgodno je (ponovno) primijetiti da se skupine slova -eau (u jednini) i -eaux (u množini ) u francuskom jeziku čitaju uvijek [o], a toga se možemo sjetiti i kod riječi château(x) i kod pokrajine Bordeaux. S nadom da sam vam olakšala čitanje, vratimo se našem mladom, diljem svijeta popularnom Beaujolaisu, proizvedenom od sorte gamay noir [game nwar] metodom karbonske maceracije, koja stvara posebno voćno, aromatično i mekano crveno vino namijenjeno kušanju upravo dok je mlado! To je svijetlo crveno vino voćnog okusa na maline, kisela trešnje, brusnice, ali i ljubičice, katkad miriše i na šumsko tlo i gljive. Beaujolais Nouveau ima povišenu kiselost, nije tanično, nije jako alkoholno vino (10-13% ), a služi se na 12-140C. Santé!

Želite li se priključiti online tečaju francuskih pojmova FRANCUSKI I VINO - na hrvatskom, pišite na marija@marijavukelic.com ili pogledajte ovdje

POGLEDAJ VIDEO

VINO I ŽENE VOLE SE JAVNO, znaju to dva baranjska kralja bijelih i crvenih vina

„Dobrodošli su ljudi otvorena srca i uma. U podrumu nema priče o politici i vjeri. Možemo o ženama...“ To su pravila kad se društvo okupi oko velikog okruglog stola, oko velike bačve u starom podrumu pod zemljom. U gatoru, gdje vinar drži arhivu i priča zanimljive priče. S vinoljupcima kao vitezovima okrugloga stola kralja Arthura.

piše: IVANA ERHARDT DRAGANIĆ, osječka vinska mušica foto: FREEPEK

Vinograde istoka Hrvatske nježno miluje jesenje sunce. Kiša ih zaobilazi, ali ih magla jutrom budi i umiva. Čarobna jesen zaogrnula ih je svojim plaštom, ove godine zelenijim, s pokojom nijansom žute i krhkim tonovima smeđe koje se prelijevaju u redovima. Još kad ih pogledate onako izbliza, pod oblacima i plavim nebom – dobijete razglednicu, samo vašu, baš onako za dušu. Vinogradi u lijepim, relativno toplim i suhim jesenima poput ove oduzimaju dah... Još su budni, na spavanje nisu krenuli. Nisu se ogolili. Samo miruju... Dali su svoje. Vina se već razvijaju u tankovima i bačvama brojnih podruma. Recimo baranjskim. Neću prevoditi s mađarskoga Baranju i raščlanjivati riječi, objašnjavati zašto je Majka vina. Samo ću vas pozvati da dođete i uvjerite se da je sjeverno od Drave, iznad Osijeka, plodna Majka vina. Rimljani su upravo na Banovom brdu posadili prvi trs graševine. I tako je krenulo. Ima nešto u toj graševini baranjskoj, nadaleko poznatoj. Ima bogatstva crne, mineralne zemlje, sunca, nježnosti duša i ruku vinogradara i surovosti sjevreca koji mete ravnicom. Ima ta Baranja i kraljeve vina, kralja bijelih vina – Mišiku Gerstmajera i kralja crvenih vina – Damira Josića. Neka se ne uvrijede ostali vinari, koji zaista čudesna vina kreiraju. Ali meni su obojica prirasla

srcu davno. Kroz vina i njihove priče. Jedne kasne jeseni prije dvadesetak godina trsovi su bili pod debelim slojem snijega. Nije bilo GPS-a. Nije bilo smeđih oznaka TZ-a. Prema maminim uputama „Kad dođeš skoro na kraj Zmajevca, na raskrižju skreni lijevo, pa opet lijevo, pa desno, pa... „ više se i ne sjećam kako je išlo, a ni kako sam se dovezla do odredišta... Dočekao nas je Mišika mlađi, njegov je otac Mišika tada bio živ. Mišikina vina, baš onako tradicionalno baranjska - zlatna, mekana na nepcu, slasna i slatka, prekrasnih suza u čaši, a tek mirisa.... Došla sam u podrum prvi put i rekla sam kako bih kupila chardonnay i graševinu. Rekao je Mišika nakon što smo se upoznali, a jedno je veselo društvo sjedilo za stolom, da ne može tako. „Kako?“. „Pa morate probati vina, prije nego ih kupite“, na to sam rekla: „Ali znam ih, pijem ih već.“. Dan prije Mišika je s vinima bio na natjecanju u Mađarskoj, ako kažem gdje – sigurno ću pogriješiti – puno je godina prošlo. „Hajde sa mnom da probate vina koja su jučer dobila zlato, možda se predomislite s kupnjom“. Čaša mi je već bila u ruci, a on je krenuo u obilazak podruma s golemom pipetom. Penjao se na bačvu i izvlačio, onako po starinski, vino u pipetu. Prvi put sam slušala priču o vinima, ispričanu s ljubavlju, o Baranji, sortama, načinu, visinama alkohola –gledala i kušala vina baš onako kako treba. Sve po redu, a to već znate. I tako sam sjela za stol s njim i preostalim društvom. U razgovoru o vinima

i s vinima ugodno je i veselo i vrijeme brzo proleti. A ja nisam mogla ustati, noge kao da su mi se odsjekle. Ne, nisam puno popila. Pomiješala sam nekoliko vina. Glava je bila bistra, a noge teške. Iz današnje perspektive, rekla bih da nisam željela otići s tog mjesta... I da, kasnije je susreta bilo sve više. I da, sviđa mi se Mišikin stav, parafraziram, jer puno je tu razgovora bilo: „Dobrodošli su ljudi otvorena srca i uma. U podrumu nema priče o politici i vjeri. Možemo o ženama...“ To su pravila kad se okupi oko velikog okruglog stola, oko velike bačve u starom podrumu pod zemljom. U gatoru. Gdje vinar drži arhivu, i priča zanimljive priče. S vinoljupcima kao vitezovima okrugloga stola kralja Arthura. A da bi došao do tog mjesta, moraš proći kušanje svega što Mišika ponudi. Zbog svega toga on je kralj bijelih baranjskih vina. Zbog znanja, ljubavi, iskustva, njegovanja tradicije i stava. Volim njegove kasne berbe, zapravo sve što ima u asortimanu. Danas su vina alkoholno slabija nego prije dvadesetak godina. Još su vrhunska i takva će biti. I svaka berba s novim izazovima nosi nove kreacije s Mišikinim potpisom. Podrum se nije puno promijenio, okolina jest. A Mišika je i dalje divan domaćin, vrhunski znalac i veseljak koji voli vino i žene. Uživat ćete u iskrenosti vina i njegova gostoprimstva kad ga posjetite. A to morate ako niste. Doživljaj je. Iz njegova stoljetnog podruma u familiji Gerstmajera skočit ću u drugi baranjski koji mi je prirastao srcu. Onaj Damira Josića u

katoličkom zmajevačkom surduku u gatorima gdje je i njegov vrhunski restoran, u cvijeću. S Damirom sam se upoznala nekon jednog velikog poljoprivrednog sajma, gdje je predstavljao svoja vina. Bilo je to prije 24 godine. Radila sam intervju s povodom - prvi Osječanin koji je nakon Mirne reintegracije u Baranji kupio vinograde i podrume te se okrenuo proizvodnji vina. Sjećam se kako je bio samozatajan u odgovorima. Na stolu u njegovoj osječkoj pizzeriji butelje, tamne, tanke i duge, a na svakoj etiketi ispisano ispod sorte - barrique. Sve tamno, boce, etikete, a vina „teška, zemljana“, baš onako baranjska. Taj pionir baranjski koji je potaknuo razvoj ostalih obiteljskih vinarija, skroman i danas, otvoren i iznimno svestrani tip, od kojega sam kao vinara imala najveću i najvelikodušniju podršku jer on je jednostavno takav, vodi vinariju s mnogo etiketa –od pjenušca do predikata – i vlastiti restoran gdje kreira jelovnik i slastice. Iako su slastice njegova vina. I svi znaju za njegov cuvée. Ali cabernet franc i merlot to su šampioni podruma po mojem ukusu. Meki i baršunasti, bogatog okusa, mirisa, prekrasne boje... I zašto je kralj crvenih vina?! I tako smo se mi snimali za jedan prilog o vinskom turizmu u Baranji prije više od desetak godina, za televiziju na kojoj sam radila. Bilo je ljeto. Upravo smo izašli iz Mišikinog podruma s 15-ak Celzijevih stupnjeva na gotovo 40, opijeni zbog one njegove pipete. I krenuli smo Damiru. Došli smo pred vinariju, sjeli, snimili se. On nas nudi vinom, a mi odbijamo jer treba pregledati snimljeno, složiti tekst, izmontirati prilog. I on kaže: „Probaj ovo!“ i tutne mi u ruku butelju roséa s rodom. Bio je to prvi rosé s ovih prostora. Stajala je ta butelja mjesecima na hladnom i tamnom mjestu. Više ne znam povod, ali sam je otvorila jedne večeri negdje s ranoga proljeća, bila sam sama. I zaljubila sam se. Zaljubila u Josićev rosé. Prva butelja koju sam sama popila. Jedne vinske prigode nađem ga i krenem pričati o roséu, kako je prekrasno vino i kako sam ga popila sama i da sam baš uživala. I kupujem jednu bocu. „Toliko sam posesivno proždrljiva, opet ću je popiti sama, ne mogu ga dijeliti...“ Smijem se, a on dodaje drugu „Jedna za tebe, a druga za prijatelje...“ To je Damir Josić. I zato krenite put Zmajevca koji ima dva kralja. Jedan dan kod bijelog kralja, druga dva kod crvenog jer treba probati sva njegova divna čuda od pjenušca Cru-crua, preko graševine, pinota bijelog do spomenutih slatkiša i grande cuvéea. Vjerujte mi, ne možete s njima u jednom ili dva dana, pripremite se za duži i jako ugodan boravak u ta dva podruma.

Galićev pjenušavi CODE

- ključ je koji otvara vrata u svijet bogatih aroma, kompleksnih okusa i sofisticiranog užitka.

piše: PROMO

foto: ROBERT GAŠPERT

Vinarija Galić predstavila je svoju novu pjenušavu marku CODE, ekskluzivne pjenušce za emotivne trenutke u kojima nastaju nezaboravne uspomene. Vođena vizijom stvaranja jedinstvenog vina u kojem će sljubiti tradiciju, tehnologiju, inovaciju i umjetnost, Vinarija Galić kroz svoje CODE pjenušce dodatno nudi iskustvo, priču o strasti, sofisticiranosti, umjetnosti i transformaciji.

Put do prestiža u svakom gutljaju

Putovanje svakog pjenušca CODE počinje pomnim odabirom najboljega grožđa koje se s najvećom pažnjom i stručnošću ručno bere u idealnom trenutku. Nakon berbe grožđe ulazi u srce Vinarije Galić, gdje se prerađuje najnaprednijim tehnološkim rješenjima. Svi su pjenušci bazirani na grožđu sorte chardonnay iz vinograda brodskog vinogorja i crnog pinota koji dolazi isključivo s položaja kutjevačkog vinogorja, a različitim omjerima dobivaju se različita stilistika, aromatika i struktura.

Glazbena stimulacija duša je pjenušaca CODE Tajna formula u procesu stvaranja pjenušaca CODE uključuje glazbu. Svaka je boca izložena melodijama koje oplemenjuju svaki mjehurić, stvarajući simfoniju okusa i aromatične note koje očaravaju sva osjetila. Jedna je to od inovativnih tehnika u kojoj se koriste vibracija i zvuk tijekom procesa fermentacije i odležavanja kako bi se pozitivno utjecalo na molekularne procese u vinu. Pravi

luksuz, koji se prepoznaje u svakom gutljaju, dolazi iz kombinacije stručnosti, kreativnosti i predanosti savršenstvu. Otvaranjem boce pjenušavog vina CODE otključavaju se tajna vrata u svijet bogatih aroma, kompleksnih okusa i sofisticiranog užitka. CODE je ekološki vrijedan, odgovoran izbor znalaca i ljubitelja vina. Izbor je onih koji traže poseban doživljaj i imaju profinjen ukus sklon istraživanju i traganju za inovativnim proizvodima vrhunske kvalitete.

Koji je vaš pravi code?

CODE BLACK 639 EXTRA BRUT kreiran je u ozračju glazbene frekvencije koja evocira osjećaj ljubavi, CODE ROSE 528 BRUT stvoren je u ozračju glazbene frekvencije koja evocira osjećaj harmonije, a CODE WHITE 396 BRUT evocira osjećaj slobode. CODE UNLIMITED 963 VINTAGE 2016 prestižno je vintage izdanje stvoreno u ozračju vrhunske glazbene frekvencije koja evocira osjećaj ekstaze. Koji je vaš pravi CODE?

Inspiracija nam je i dalje članak američkog časopisa Wine Business Monthly „Glavne pogreške vlasnika vinarija“ (autorice Nove Cadamatre, MW). Podrobnije ćemo se pozabaviti temom korištenje inputa koje naša vina ne mogu cjenovno podnijeti.

Na nebrojenim vinskim prezentacijama i degustacijama često si postavljamo pitanje ima li u Hrvatskoj dovoljno publike za premium vina. Generalno gledano, danas, osim desetak najvećih vinarija, svi žele biti u nekom dijelu premium segmenta. Ali i veliki vinari priželjkuju dio tog tržišta. Jedan je od razloga u tome što vlasnici vinarija žele da njihova vina oslikavaju njih same, a to su često pojedinci uspješni u nekoj drugoj industriji, velikog ega, pa takvo treba biti i njihovo vino. Drugi, još važniji razlog, jest taj što vlasnici/direktori vinarija vrlo slabo poznaju tržište, a još manje položaj svojeg vina na tom istom tržištu. Na prezentacijama takvih vina često se vide vina problematičnog tržišnog plasmana u preteškoj boci, s najskupljim čepom. Dok se taj dio može još i opravdati izgledom na polici ili funkcionalnošću, kod ambalaže financijsku logiku najviše narušavaju preskupe transportne kutije.

Kad se takva vina promoviraju, ističu se ručno branje, odležavanja u novim francuskim bačvama, zatvorene prikolice u berbi, minimalni prinos, hlađeni podrumi... Gospođa Nova Cadamatre pita se u svojem tekstu može li sve te troškove naše vino podnijeti, tj. imamo li dovoljno potrošača spremnih platiti sve navedene troškove. U članku se za američko tržište predviđa da vina, čije su cijene na

Ima li u Hrvatskoj dovoljno publike za premium vina?

piše: FRANJO RIZLINŠKI

policama niže od 20 dolara, ne mogu podnijeti odležavanje u novi(ji)m bačvama.

Najvažnije pitanje autorica teksta postavlja na kraju članka: „Zanima li to uopće našega kupca?“

Prije dvadesetak godina, kad sam se počeo baviti vinskim poslovanjem, bilo je gotovo nezamislivo skuplja vina začepiti aglomeriranim čepom. Danas bi bilo zanimljivo dobiti podatke od DIAM-a i Amorima, ali pretpostavljam da aglomerat danas drži primat u prodaji, a cjenovno je razlika 0,20-0,60 eura po komadu, ovisno o kvaliteti prirodnog čepa –u korist aglomerata, naravno.

Razlika između vina koje je u boci „normalne“ težine, začepljenog aglomeratom, u prosječnoj transportnoj kutiji, strojno brano i bez odležavanja u barrique bačvama (korištenima 3-4 godine), jest oko 2 eura po boci u proizvodnji, što je oko 4 eura razlike kod maloprodajne cijene na polici trgovačkih lanaca, a 6 eura u restoranu.

Nije nam namjera sugerirati većini proizvođača premium vina u Hrvatskoj da „skrešu“ sve moguće troškove, nego da dobro razmisle o pitanju: zanima li to uopće mojega kupca?

Hoće li mi se u gornjem slučaju vina znatno bolje prodavati budu li 4 eura povoljnija na polici ili je 2 eura bolje uložiti u marketing ili je ipak nabolje zadržati postojeći način rada? To je pitanje za naše vinare. A odgovore na gornja pitanja trebaju dobiti od kupaca, umjesto da odgovaraju sami, zaključujući na osnovu osobnog stava.

VINO na putovanjima

pripremila: ADRIANA STRMOTIĆ

Putujete li avionom, posebno ako su u pitanju dalje destinacije, možete se o hrani i piću koji se poslužuju tijekom leta informirati na stranicama pojedine aviokompanije. Zanima li Vas ponuda vina, možete je istražiti na vinskim listama aviokompanija, no do nekih je teže doći. British Airways, ponosan na svoje pjenušce, tako nudi, između ostalog, Hattingley Valley English Sparkling Wine. Air France je posebnu pozornost pridao odabiru kuhara i jelovnika pa sam sigurna i vinima. American Airlines nudi ponajviše vina Kalifornije, no i talijanska, francuska i španjolska, a Croatia Airlines nudi graševinu i crno vino s Pelješca kao i krekere sa žlahtinom i kaduljom. Emirates imaju iznimno bogatu vinsku kartu, ovisno naravno i o klasi kabine, koju obnavljaju svaka dva tjedna.

Vina su iz 6 svjetskih vinskih regija te već u ekonomskoj klasi nude vrhunska vina različitih stilova, kao npr. biodinamička. Ako je suditi po vijestima s portala, preporučujem konzumaciju vina pri povratku jer je kod njih zakonom zabranjeno imati više od 0 promila alkohola u krvi.

Volite li putovati vlakom, svakako istražite Slovenski Wine Train, petosatno putovanje Vipavskom dolinom uz predstavljanje vinara, kušanja pjenušca i vina tijekom vožnje, kao i vina u selu Dornberk. Vipavska dolina poznata je vinska regija koja obiluje vrlo kvalitetnim vinima iz česte ekoproizvodnje i biodinamike s autohtonim sortama, poput zelena i pinele.

Slični tematski vinski vlakovi postoje diljem Europe, a u Hrvatskoj se organiziraju prigodno kao turistička ponuda.

Kao što je pratiteljima Vinskih zvijezda već poznato, u lipnju možete uživati u posebnom događaju „Zalazak u vinogradu“, na koji putujete posebnim HŽ vlakom do Stupničkih Dvora i nazad, a u vlaku se naravno pripremate za vinski događaj: vinima! Tako nam je ove godine naša Marija Vukelić pripremila vinsku radionicu u vlaku „Graševina na tračnicama“.

JANA KOŠĆEC, inspirirana vinom

Jana Košćec, mlada je sommelierka koja svakodnevno u vinu vidi inspiraciju, u vinu je pronašla smisao života. Sretna je i smatra se uspješnom - jer radi ono što zaista voli.

piše: MARIJA VUKELIĆ

foto: JULIO FRANGEN

Prvi susret s vinom

Prvi susret s vinom iskreno ne pamtim, imam osjećaj da je vino oduvijek sa mnom. Srećom, rodila sam se u Varaždinu u obitelji koja se generacijama hobistički bavi proizvodnjom vina za obiteljske potrebe, tako da sam od malih nogu u berbama među trsovima sudjelovala sa zadovoljstvom. Cijeli taj proces od loze do čaše uvukao mi se pod kožu tako da je vino vjerojatno zbog toga moj stalan odabir tokom druženja, a srećom i u svrhu posla.

Odluka o sommelierskom putu

Studirala sam Menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Iki gdje sam na 2. godini studija imala priliku prisustvovati predavanju o somelijerstvu. I danas se sjećam naslova; „Sommelierstvo – zanimanje budućnosti“. U vinu sam doživjela magiju, počela sam ga doživljavati na sasvim drugačiji način. Mogućnost analiziranja čaše vina kroz toliko segmenata, činjenica da promatram nešto što su priroda i ljudska ruka kreirale u određenoj godini, a koja je sad u mojoj čaši, bacila me u vrtlog iz kojeg nisam htjela izaći. Samim time odlučila sam pisati završni i diplomski rad na temu vina kako bih se što bolje usmjerila poslije na taj posao koji nije bio toliko razvijen kod nas. Nakon fakulteta upisala sam specijalizaciju za odjel hrane i pića gdje je sommelierstvo bilo jedan od predmeta. Nekoliko godina zatim preselila sam se u Zagreb, upisala prvi stupanj edukacije u Hrvatskom sommelier klubu, počela se baviti somelijerskim poslovima, asistirala na tečajevima za sommeliere, položila 2. i

3. razinu te stekla somelijersku diplomu. Taj proces nije se dogodio preko noći, potrebna je ustrajnost, strpljivost, učenje, kušanja… ali i okruženost ljudima koji su stručni i kroz razvoj i učenje mogu te ispravno usmjeriti. Sa svakim položenim ispitom stekla sam sigurnu bazu nakon koje produbljivanje teorije mora ići kroz iskustvo. Mnoštvo sajmova, degustacija, radionica, ocjenjivanja vina, putovanja i kupljenih butelja.

Koja ti je etapa školovanja na HSK bila najizazovnija?

Najizazovnije mi je bilo polaganje 2. razine gdje smo prolazili kroz vina svijeta, morali upamtiti puno teoretskog znanja o vinskim regijama, sortama, stilovima proizvodnje i zakonodavstvu. No s tim znanjem danas više uživam u svakoj čaši stranog proizvođača. Najzanimljiviji dio edukacije bio je na 3. razini, vezan uz uparivanje jela i vina; granice ne postoje i ne postoji egzaktna „špranca“ koje se možemo držati u tome kako najbolje upariti jelo i vino. Potrebno je izoštriti osjetila i uskladiti ih sa znanjem i tehnikama. Sada mi svaki obrok uz čašu vina ima novu dimenziju proučavanja i uživanja. Sva ta edukacija dovela me do posla u Brolo distribuciji, predavačica sam u Hrvatskom sommelier klubu i kroz obrt povremeno radim privatne vinske radionice. U vinu sam pronašla svoj Ikigai, smisao života, smatram da sam uspjela u životu jer radim ono što stvarno volim i živim.

Prva vinska ocjenjivanja

Prvo vinsko iskustvo u ocjenjivanju vina izvan Hrvatske bilo je u Slovačkoj na Muvina ocjenjivanju. Nije bilo lako onamo doći – u vanjskome vinskom svijetu prepoznaju

vas samo ako se natječete kao sommelier, proizvodite vina ili pišete o vinima za medije. Budući da to nisam imala, trebala mi je preporuka - dobila sam je radeći kod Marija Meštrovića koji mi je bio poslodavac i mentor na početku sommelierske karijere, on me uveo u prva ocjenjivanja vina. Sve se više toga poslije počelo otvarati i iskustvo je raslo, a putovanja danas za mene nemaju smisla ako se ne obiđu i vinarije, to je najljepši dio iskustva.

Sommelierski i vinski uzor

Puno je prijatelja i poznanika sommeliera kojima se divim i koji me inspiriraju svojom ustrajnošću i posvećenosti vinu i nesebičnošću kojom dijele znanja, ali i svojim natjecateljskim duhom. Stoga ću se fokusirati na ljude iz Hrvatske koje poznajem i koji su mi uzor ne samo znanjem već i karakterom. Kad sam počela raditi za sommelier klub i pratila natjecanje sommeliera, ostala sam bez teksta na nastup Ivana Juga i to neiscrpno znanje i snalažljivost pod utjecajem stresa. Danas se prijavljuje sve više sommeliera na natjecanje, konkurencija je jaka, mladi natjecatelji su nemilosrdni i probijaju se punom parom, a Ivan Jug je unatoč svemu i dalje u vrhu. Uzbudljivo je kroz godine pratiti velike pomake u samim kriterijima na natjecanjima, zadacima, a samim time i na natjecateljskoj kompetentnosti. Moji uzori po pitanju znanja su ljudi od kojih sam najviše naučila kroz edukacije - Željko Bročilović Carlos, Mario Meštrović, Josip Orišković, Darko Lugarić

Vino je za mene...

Inspiracija, meditacija, beskonačnost, odraz godine, kultura, romantika...

Prema vinu i vinarima gajim neizmjerno poštovanje.

i Franjo Francem iz Hrvatskog sommelier kluba, a kad „narastem“ želim biti Vjeko Stojišić, smatram ga Đelom Hadžiselimovićem za odabir vina i hodajućom vinskom enciklopedijom. Što se tiče vinskog uzora, definitivno moj otac. Bez njega i našeg malog vinograda na Haliću tko zna bih li živjela ovo što živim.

Vino je za mene ... Inspiracija, meditacija, beskonačnost, odraz godine, kultura, romantika... Prema vinu i vinarima gajim neizmjerno poštovanje.

Prva vinska putovanja po Hrvatskoj i šire

Puno sam putovala po Hrvatskim vinskim regijama, nešto manje po svijetu jer mi fali vremena, ali sve u svoje vrijeme, treba biti strpljiv i znati prioritete. Omiljena vinska zemlja je Njemačka, iako je teško izdvojiti samo jednu.

Najkompliciranija vinska zemlja

Hrvatska – jer mi je žao da nismo već ranije smisleno razvijali Hrvatsku kao vinsku regiju, dosta je sve neposloženo u usporedbi s jakim vinskim regijama u svijetu. Imamo i mi dovoljno kvaliteta koje smo mogli zaštititi i stvoriti priču oko njih. Bolje klasificirati položaje, vinograde unutar same regije... Želim nama, kao vinskoj destinaciji, da se uzdignemo na razinu koju zaslužujemo, no to iziskuje i posloženu kontrolu, a nje kod nas nema. Nije sve tako crno, zahvaljujući vinskim omotnicama i potporama europskih fondova vinari su dobili priliku za obnovu podruma, tehnologije i vinograda, ali vrijeme je da se ozbiljnije i uređenije predstavimo svijetu. Srećom, i kod nas se događaju promjene na bolje tako da, strpljen – spašen, nadam se!

Omiljena hrvatska sorta

Teško pitanje gdje se traži samo jedan odgovor. Pošip kao autohtona, graševina kao internacionalna koja se najbolje udomaćila u Hrvatskoj. A malvazija istarska, plavac mali i crljenak kaštelanski kao najdraže autohtone sorte s kojima smo istaknuli Hrvatsku na svjetskoj vinskoj sceni. Podržavam sve vinare koji rade na spašavanju autohtonih, gotovo nestalih i zanemarenih sorti.

Omiljena strana sorta

Rajnski rizling. S rizlingom sam odrasla u vinogradu, a s vremenom sam kroz učenje i kušanje rizlinga iz raznih regija u svijetu shvatila da je zapravo grandiozna sorta bijelog grožđa koja kao vino može sazrijevati godinama i biti samo bolja i bolja dugi niz godina. Pokriva razne stilove, mirna vina, pjenušava, predikatna…Zbog svoje visoke svježine iznimno je pitko vino čak i kad ima neprovrelog šećera tako da je smatram najdražom sortom i za slatke varijante. U crnoj varijanti biram pinot noir zbog slojevitosti, elegancije, pitkosti i također njegove dugovječnosti.

Omiljena kombinacija hrane i vina - vino za doručak, ručak, večeru.

Moram priznati da češće znam što bih popila nego što bih pojela, tako da češće na temelju vina biram hranu koja uz to odgovara. Volim da mi hrana i vino budu u skladu pa se trudim to i prakticirati. Da mi je posljednji dan u životu i da moram odabrati vino za doručak, bio bi to šampanjac s karakterom, uz ručak bih odabrala butelju elegantnog ali slojevitog bijelog vina, a uz večeru kompleksniji crnjak za koji se preporučuje da ga pijemo poslije ponoći – samim time vino bi mi produžilo i taj posljednji dan u životu hahah.

Žene sommelierke u Hrvatskoj i u svijetu

Žene su sve prisutnije u somelijerskom svijetu. Smatram da imamo bolju percepciju za mirise, boje i okuse, samo nam nedostaje možda malo više onoga što imaju muškarci – samouvjerenosti za bolje pozicioniranje.

Hrvatska vina danas

Veseli me da u Hrvatskoj više nema loših vina. Ne sjećam se kad sam unatrag nekoliko godina probala vino s manom. Čak su i biodinamička vina, kod kojih se očekivano i češće događaju oscilacije zbog premalo zaštite i stabilizacije, sve stabilnija i čišća. Vinari se sve više educiraju i tehnologija je naprednija. Vino koje me baš nedavno razveselilo i ugodno iznenadilo je pošip male obiteljske vinarije Pecotić-Baran, Pošip Pod Korita iz Smokvice, s Korčule. Iznenadila su me i dva vina atipičnih sorti za hrvatsko podneblje – Tomazova prekrasna Malvasia Nera i Degrassijev snažan Petit Verdot Contarini.

Vinska edukacija danas i sutra U vinskom svijetu nema kraja učenju. Edukacije i informacije sve su dostupnije, ljudi sve više doživljavaju vino, vinarija je sve više, vina su ozbiljnija, cjelokupna vinska scena raste. Vidim pozitivan smjer rasta i drago mi je da i ja sama kroz edukaciju ljudi i kroz svoj posao sudjelujem u tome.

Vino i mladi Mladi ljudi trebaju odrastati uz vino na stolu uz ručak kako bi poslije u otkrivanju drugih alkoholnih pića shvatili zašto je bolje piti umjereno, a kvalitetno i zašto je po tim parametrima vino najbolji odabir. Vino je za mene dio kulture i trebalo bi ga kroz taj smjer uključiti u odgoj mladih.

Knjiga i film o vinu

Knjiga kojoj se uvijek rado vraćam je „The Wine Bible“, Karen MacNeil. Nevjerojatno je „pitka“ za čitanje, prepuna korisnih informacija približenih na zanimljiv način. Koju god stranicu da otvorim, zadržat ću se i kopati napreskokce teme koje me ponesu u momentu. Ako su mi potrebne ciljane informacije o nečemu koristim „The Oxford Companion to Wine“ autorice Jancis Robinson, jedinstven je vinski leksikon s poredanim pojmovima prema abecednom redu. Film koji me se dojmio je dokumentarni film sniman prema istinitom događaju, „Sour Grapes“, zbog kojeg sam skinula svoje ružičaste naočale i shvatila koliko je mogućih prevara u vinskoj industriji oko nas tako da i tu moramo imati dozu opreza. A najdraža kombinacija knjige i filma je Pariška presuda (film – Bottle Shock), također po istinitom događaju, iako preferiram knjigu jer je vjerodostojnija.

Vino i visoka peta

Kod mene je visoka peta rijetkost, tempo dana je užurban i stalno nekamo žurim. Osim toga, volim bezbolnu slobodu kretanja nakon vina, a uz dobru glazbu možda i zaplešem . Naravno, kad situacija traži više elegancije, tada ukombiniram neku srednje visoku petu.

Hrvatska je zemlja prebogata, Lozu našu Bogo blagoslovi; Bistra kaplja vrednija od zlata Na daleko po svem svijetu slovi. U svom domu nitko prorok nije, Katkad mudro u nas se ne pije.

Al’ daljine – čudne li promjene! Jer kad pustiš našu domovinu, Znat ćeš tekar našem vinu cijene; Tuj nij’ traga hrvatskomu vinu.

A pri praznoj, pustoj jačmenjači Često bol mi bolno srce tlači; Mislim na te, slatka domovino.

I na slatko, žarko tvoje vino: U njem život, u njem ljubav prava, U njem nebo, u njem pjesma glasna, U njem ponos, u njem stara slava, U njem smjelost, u njem misô jasna; Lijek starosti, veselje mladosti, Svjedok naše gostoljubivosti.

A vi, braćo u hrvatskom kraju, Pjevajte mi pjesme kolom mile; Pjeni vino – bistre kapi sjaju, Lete šale – cvatu misli čile, Spomen’te se zdrav’com vaših sina

U daljini, kojim nije vina: Pijte s mjerom, da budete budni, Kadno dušman ide u pohode; Pijte smjelo, da mi niste trudni, Da nam loze novu slavu rode; Pijte smjerno dar božanski, vrući, Pijte mudro, kako Mirza uči.

A. Šenoa: Kalifornijsko zlato ‒ Hrvatsko vino, Naše Gore List, 1862.

AHA! slow wine bar u Zagrebu

piše: PROMO

foto: JULIO FRANGEN

AHA! slow wine bar otvoren je 11.9. u Medulićevoj 20, u centru Zagrebu. U stalno rastućoj ponudi nudi se više od 100 hrvatskih i stranih vina koja se mogu naručiti i na čaše i na boce. Dobar dio vina prvi put je u Hrvatskoj pa je AHA! mjesto za vinske avanturiste, istraživače i znatiželjnike. Portfolio vina bazira se na „zdravijim“ vinima, odnosno na vinima koja nisu manipulirana u vinogradu ili samoj proizvodnji. Dakle, naglasak je na prirodnim vinima, ali u spektru od klasičnih stilova do onih nešto posebnijih stilova i okusa. Naravno, tu su i standardni favoriti iz Hrvatske i ostatka svijeta. Preporuka vina u baru širok je izbor pjenušavih vina koja se nude u raznim izričajima, a kako su mnoga tek stigla u Hrvatsku, odlična su odskočna daska u novu razinu pjenušavih vina. AHA! je mjesto za iskusne i manje iskusne jer se ovdje ne prave razlike među ljudima, kao ni među vinima. Vinski svijet vrlo je velik i svatko ima pravo na svoj gušt, a ovaj wine bar radi upravo na širenju i evoluciji vinskih paleta svojih gostiju. Svakom gostu rado se posvećuju, kako bi mu pomogli u potrazi za vinom kakvo želi. Zato je riječ slow i stavljena u naziv bara koji radi svaki dan osim nedjelje od 15 sati do ponoći. U najavi je širenje ponude na destilate i male zalogaje, kao i početak sezone radionica, degustacija, gostovanja kuhara i vinara, izložbi te raznih tematskih i privatnih događaja. Vlasnik, voditelj i konobar AHA! slow wine bara, gospodin Tino Pattiera najavljuje još inovacija i nadogradnji u sklopu bara u idućoj godini. VIŠE

DOBRO DOŠLI u Muzej vina na Pelješcu!

piše: MUZEJ VINOGRADARSTVA I VINARSTVA-PUTNIKOVIĆ

foto: MVIV-P

Muzej vinogradarstva i vinarstva Putniković zamišljen je kao kulturno središte Pelješca i referentna točka za prezentaciju bogate vinogradarske i vinarske tradicije tog poluotoka, Dubrovačko-neretvanske županije, ali i cijele Hrvatske. Izrastao je iz ideje da se na interdisciplinaran i ekonomski održiv način povežu zadrugarstvo, industrija vina i baštinske vrijednosti.

U izložbenom prostoru nalazi se bogata zbirka eksponata koja vjerno dočarava način na koji su se tradicionalno obrađivali vinogradi te proizvodilo i čuvalo vino. Posjetitelji će povijest pelješkog kraja upoznati kroz priču o tradiciji življenja na ovim prostorima koja je u naše vinograde i danas utkana kroz istovjetan način njihove obrade. Muzej s atraktivnim postavom educira svakoga tko želi bolje upoznati dalmatinsku i hrvatsku vinogradarsku i vinarsku tradiciju te obogaćuje turističku

ponudu ove regije. Riječ je o specijaliziranom muzeju koji je jedinstven po tome što je njegov osnivač zadruga. Poljoprivredna zadruga Putniković, osnivač prvog hrvatskog muzeja vinarstva i vinogradarstva, nalazi se u središtu poluotoka Pelješca u istoimenom mjestu okruženom vinogradima plavca malog. Osnovana je 1911. godine. Jedna je od najstarijih zadruga na tom području te svojom strukturom zasnovanom na zajedništvu i predanosti radu ima konstantan razvojni put. Danas PZ Putniković broji više od 130 zadrugara. Zadrugari, dakle vlasnici zadruge, proizvođači su grožđa na svojim poljoprivrednim površinama, a prerada, dorada, punjenje vina u boce i plasman na tržište obavlja se putem zadruge.

VIŠE

foto: MARIJA VUKELIĆ

PREPORUKA / MUZEJ VINA

POVIJEST u boci – la Cartoixa 1974

piše: MIQUEL HUDIN

foto: MIQUEL HUDIN

Prošle sam godine imao zadovoljstvo kušati Muškatni silvanac iz 1921. vinarije Ptujska klet, koji je bio pravi užitak za osjetila. U nekoliko trenutaka okus je prelazio od živahnih aroma do kiselosti i gorućih orašastih nota. Takvo vino zadržava se na nepcu, dopuštajući vam da upijete stoljeće koje je sjedilo u boci.

Uvijek je fascinantno kušati staro vino, ali ono što me očaralo jest činjenica da sam kušao vino koje je zaslužno za rađanje jedne vinske regije. U ovom slučaju to je rađanje modernog DOQ Priorata, a vino je la Cartoixa iz vinarije Cellers de Scala Dei iz 1974. godine. U ovoj vinskoj regiji, udaljenoj od Barcelone oko sat i pol u jugozapadnom smjeru, kartuzijanski redovnici osnovali su samostan krajem 12. stoljeća. To su isti redovnici koji su u to isto vrijeme osnovali Žičku kartuziju u Sloveniji.

Izbačeno sa svojih posjeda 1835. godine, pet obitelji otkupilo je zemljište i samostan te počelo proizvoditi vino. Zbog filoksere koja je stigla nedugo nakon što su počeli, sve je ubrzo propalo, a Priorat je doživio nagli pad, zbog čega je vinogradarstvo gotovo nestalo. Godine 1973. član jedne od tih obitelji, Assumpció Peyra, odlučio je ponovo pokrenuti zajedničku tvrtku vinarije koja je okupila manje podrume obitelji i tako su rođeni Cellers de Scala Dei. Prvo vino koje su izdali bilo je la Cartoixa 1974., nazvano po samostanu. Ove godine (2024.) prigodom proslave 50. obljetnice

postojanja, kušali su deset različitih vina proizvedenih kroz pola stoljeća postojanja vinarije. Nedavno sam na raznim mjestima kušao njihova moderna vina iz 2020. i 2016. i mogu reći da su izvrsna. Vina od 2007. do 1991. pokazuju ono što nazivam razdobljem vinarije „Debelog Elvisa“ u kojem su vina jednostavno masivna, ali još u dobroj formi. 1980-e su iz nekog razloga bile mršavije, ali kad se vratite u 1970-e, a posebno u ovo vino iz 1974., onda sve ima smisla. Vino iz 1974. kušao sam možda već četiri puta ranije, ali boca s ove proslave bila je najjača dosad. Bilo je divnih nota crvenog voća i živih tercijarnih nota duhanskog papira, cedra i sušenog bilja majčine dušice. Još je bilo živahno i sasvim je jasno kako je baš to vino, prvo vino punjeno u denominaciji podrijetla DOQ, sve pokrenulo. Tada, osamdesetih, vino je kušala prva skupina ljudi koji su tek stigli u regiju tih godina i već je tada pokazalo svoj potencijal. Zatim je vinarija stavila na tržište vino iz 1989. koje je dovelo još više ljudi na kušanje i vratilo vidljivost regiji na vinskoj karti. Time je to jedno vino pomelo prašinu vremena s regije Priorat i pripomoglo stvaranju nove uzbudljive vinske granice Španjolske iako je malo nedostajalo da ostane zauvijek skriveno.

DOBRO nam došel, Portugizac!

piše: PROMO

foto: JULIO FRANGEN

Znate li da se nekada davno konjskim kolima vozilo u Zagreb čak po 10 vagona ili 100.000 litara mladog vina Portugisca s Plešivice. Bila je to lijepa tradicija i prava svečanost tada, a i danas se slavi dolazak mladoga popularnoga vina s Plešivice zahvaljujući udruzi vinara Portugizac Plešivica koja danas okuplja 17 vinara! Danas se vinogradi portugisca nalaze na 40-ak hektara, dok ih je u zlatno doba portugisca bilo i 200 ha, a cijelo vinogorje je imalo čak 3.500 ha vinograda.

UDRUGA PROIZVOĐAČA VINA "PORTUGIZAC PLEŠIVICA"

1. Braje Josip, Lokošin Dol 2

2. Braje Robert, Lokošin Dol 1

3. CibanDragutin, Pavlovčani 15e

4. Golubić Danijel, Plešivica 32

5. Gregorić Franjo, Vlaškovec 47

6. Gregorić Snježana i Željko, Vlaškovec 45

7. Ivančić Krešimir, Plešivica 62

8. Ivančić Nikola, Plešivica 45

9. Jurkovac Ivica, Celine 36

10. Kolarić Franjo, Hrastje Plešivičko 24

11. Majcenović Vladimir, Pavlovčani 26b

12. Mladina plus, Bana Josipa Jelačića 85

13. Plešivica Poljoprivredna zadruga, Plešivica 6

14. Puščak Branko, Orešje Okičko

15. Stanišić Franjo, Radnička cesta 3

16. Vučinić Zdenko, Zdihovaćka 75

17. Vukoder Željko, Pavlovčani 4

Portugizac je vino u kojemu se može uživati već 30 do 45 dana nakon berbe, kako navode vinari. Odlično paše uz pečene kestena, ali i domaće nareske, meso pernate divljači, domaće patke. Ovogodišnja berba već osvaja ljubitelje mladih vina. Kvaliteta grožđa je bila odlična, s visokim sladorom i ugodnom kiselosti. Mlado vino je tamnocrvene boje s ljubičastim odsjajem, lijepog i ugodnog voćnog mirisa i okusa. Ako niste ljubitelj mladoga, znajte da ima i odležanih, barrique portugizaca koji se razviju u odlična vina punog tijela i bogatog okusa. Osim mirnih vina, jasno je da na Plešivici ima i pjenušavih portugizaca – njihova sortna kiselost idealan je preduvjet za dugovječne pjenušce, koji mogu biti proizvedeni u bijeloj, ružičastoj ili - crnoj varijanti, kao što je popularni Griffin Dark Side. Još ste za računalom? Krenite na Plešivicu i upoznajte sva lijepa lica portugisca!

Ako ste u petak, 15. studenog 2024 u Zagrebu, dođite u Materinu kuću, u Preradovićevu 31 na prezentaciju portugizaca, od 16 - 20 sati. Najavite svoj dolazak na e-mail: portugizac.plesivica@gmail.com

ŠUMA I HRANA, društvo i vinojesen u Slavoniji i Baranji

piše: TZ OBŽ

foto: TZ OBŽ

Uz bogatstvo okusa, mirisa, boja i događaja, jesen na istoku Hrvatske zove na druženje u prirodi uz dobru hranu i vrhunsko vino. I ove jeseni regija poznata po nepreglednim šumama, plodnim poljima i vinogradima nudi niz manifestacija koje će oduševiti sve ljubitelje slavonsko-baranjskog načina života (a tko nije).

Uz vino put Dunava, u Karanac putem čvarka

Prvi Vina Erdut Wine & Walk održao se 9. studenoga 2024. u vinogradima Erdut, a pružio je nezaboravno iskustvo. Sudionici su prošetali slikovitim vinogradima uz Dunav, uživali u prekrasnim krajolicima i kušali neka od najboljih vina ove regije u obilasku 9 renomiranih vinarija erdutskog vinogorja. Ponovite i sami u studenom i prosincu, jamčimo vam opuštanje i uživanje u blagodatima slavonske jeseni.

U Karancu se tradicionalno, na sajamskoj livadi uz crkvu Sv. Donata, održava najveći sajam domaćih proizvoda u regiji. Zimski vašar (30.11.2024.) je događaj koji nudi proizvode oko 80 lokalnih proizvođača domaćih proizvoda, mahom baranjskih i slavonskih OPG-ovaca. Ovdje možete obaviti napuniti svoje police

u špajzu za cijelu zimu. Poznati baranjski suhomesnati proizvodi (kulen, slanina, kobasica, šunka, čvarci, mast…), vino, rakija, sokovi, sirevi, peciva, kolači, med, mljevena crvena paprika, pletene košare, drveni pribor za kuhinju, suveniri, antikviteti … Naravno, kako bi to bilo u Baranji bez poznate kuhinje, pa tako na Vašaru možete kušati čobanac, grah iz glinenog ćupa, kotlovinu, pečene kobasice, šarana u rašljama i sve to ”zaliti” vrhunskim vinom. Prije ručka ne zaboravite nazdraviti čokanjčićem domaće rakije.

Zimski vašar uvod je u manifestaciju Advent u Baranji, koja se do Božića, pretežito vikendima, održava na više mjesta u Baranji.

VIŠE

foto: DENIS DESPOT

foto: MARKO MEĐUGORAC

foto: MARKO BANIĆ

foto: VEDRAN BOŠKOVIĆ

ZORAN GAJIĆ

Zorana Gajića mnogi će se sjetiti iz Kluba književnika, kultnog restorana 90-ih. Ondje je radio 6 godina i dobio veoma kvalitetne temelje za daljnje napredovanje. Potom je radio 10 godina u Catering Majetiću s kojim je proputovao velik dio Europe. U prvom zagrebačkom ozbiljnom wine-baru „Dobra vina“ bio je na položaju managera i head chefa, odradivši više od 90 vinskih večeri s mnogim hrvatskim i nekim poznatim svjetskim vinarima. Tada je, ušavši u svijet vina završio i 1. razinu za somelijera. Nekoliko je zadnjih godina u hotelijerstvu, trenutno u Grand hotelu Brioni, dobitniku nagrade za najbolji hotel u Hrvatskoj za 2023.

Prvi put u kuhinji

Klub književnika

Prvo jelo kojim si baš bio zadovoljan Špageti s dimljenim lososom (alla carbonara)

Jelo s kojim si se najviše mučio da ga dovedeš do savršenstva... Pašticada

Uzor u kuhinji (naš i svjetski)

Vicko Karković kao klinac na praksi u Esplanadi, sad jako cijenim Zirojevića i Skoku, od stranaca mi je jako cool Massimo Botura.

Omiljeni restoran (u svijetu)

Paul Bocuse Lyon (organizacijski ) i Mossimans London

Definicija tvojeg kuhanja u 3 riječi S ljubavlju,pošteno i na osjećaj

Najdraži kutak u kuhinji

Carving - hladna kuhinja

Za doručak jedeš

Jaja

Ne voliš jesti

Kamenice koje nisu termički obrađene

Kvalitete vrhunskog kuhara

Vrijedan i fokusiran i - onaj koji svaki dan kuha

Tvoje omiljeno jesensko jelo uz koje vino

Domaća tjestenina s vrganjima i ciklom, uz rajnski rizling

Kakvo varivo voliš

Grah sa kiselim zeljem, kelj varivo sa faširancima, ajngemahtes

Uz bijelu ribu najčešće piješ

Malvaziju istarsku

Uz patku s mlincima piješ

Crni pinot

Uz janjetinu piješ

Zinfandel

Omiljeni aperitiv

Pjenušac

Omiljeni digestiv

Rakija od kadulje s Učke ili Zacapa rum

foto: JULIO FRANGEN

• 600+ uzoraka vina

• 120+ vinara iz svih vinorodnih područja Slovenije i inozemstva

• vrhunska kulinarika

• radionice i degustacije vina i sljubljivanja hrane i vina

ZELÉN, ponos Vipavske doline

piše: BRUNO GABERŠEK

foto: ANDREJA ŠKVARČ, univ.dipl.inž.agr.

KMETIJSKO GOZDARSKI ZAVOD NOVA GORICA

Selekcijsko trsničarsko središče Vrhpolje

Zelén je nedvojbeno izvorna sorta Vipavske doline, poznata još u vrijeme svećenika i prosvjetitelja Matije Vertovca (1784. – 1851.) koji u svojoj knjizi „Vinoreja za Slovence“ (objavljenoj 1844.) sortu opisuje kao veoma važnu za gornju Vipavsku dolinu. Sorta uspijeva na sunčanim toplim južnim i zapadnim položajima srednje nadmorske visine. Odgovaraju joj manje sušna i bogatija tla, s većim udjelom gline i više humusa. Slabije podnosi buru i kasno sazrijeva. Iako po količini i površini (87 hektara u 2022. godini) zelén možda djeluje opskurno, sorta je ponos mnogih vinara u Vipavi. Unatoč tome, danas je praktički nemoguće naći neki prevladavajući tipični stil vina zelén. Štoviše, statistika bilježi da se površine zasađene tom sortom polako povećavaju, shodno trendu uspješnosti lokalnih izvornih sorti na širem tržištu. Aromatski profil sorte svakako je vegetativan. Ovisno o klonu, starosti vinograda, tehnici u vinogradu i vinarskim odlukama u podrumu, danas možemo kušati različita vina - od „stare škole“ s maceracijama pa sve do pjenušaca.

Zelen TILIA 2023

Zelen Tilia proizvodi se od grožđa iz vinograda s flišnog tla, svi poslovi u vinogradu odrađeni su ručno. Nakon hladne maceracije, vino 3 mjeseca odležava uz batonage metodu. Vino je slamnatožute boje s naglašenim zelenkastim nijansama. Na nosu je nježno, sortnih mirisa bilja, trave, bijelog cvijeća, jabuka i krušaka. U ustima je svježe, mineralno, bogatog ekstraktra I uravnoteženo.

Moj je izbor vino Tilia Zelen iz berbe 2023., moderna interpretacija sorte s nježnom mineralnošću, oštrinom i vegetativnom sortnošću uz nježnu aromu bijelog cvijeća, sušenih biljka, trave i sjena.

JANTARNA vina i sirevi

piše: BETTY KOSTER

foto: JF/BK

Prije nekoliko godina otkrila sam da narančasta ili jantarna vina nije tako lako spariti sa sirom. Često ta vina iz sireva izvlače gorčinu koja inače ostane nezamijećena. Ali moja su se razmišljanja promijenila kad sam kušala Kabolu Unicu, neobično narančasto vino, koje se može piti i kao vrlo aromatično bijelo vino. Kabola je fantastična istarska vinarija.

O vinu

Grožđe malvazije potječe iz vinograda starih između 35 i 40 godina. Grožđe je macerirano, nije prešano, što vinu daje narančastu boju. Nakon prešanja vino sazrijeva u hrastovim bačvama na godinu dana, tada boja i okus postaju još tamnije. Boja je zlatnožuta, a na nepcu se otkriva punina minerala i note vanilije. Na paleti aroma pojavljuju se i dunja i karamela. I samo ime Unica govori o jedinstvenosti ovog vina. Ovo vino je i organsko. Bio je pravi užitak sparivati ga.

Koji sir?

Počeli smo s belgijskim kozjim sirom Florence Maritime. Kora tog sira sastoji se od algi koje ga čine vrlo mineralnim. Naravno, i drugi mineralni umjereni kozji sirevi dobro bi išli uz naše vino. Ovaj sir podiže razinu svijesti o vinu.

Naš sir s rascvjetanom korom za ovo vino bio je Morlacco, talijanski sir s kremom u nutrini. Enrico

Catuzzo je uzgajivač koji je usavršio recept i načinio sir od sirovog mlijeka, istodobno svjež i zemljast. Uz vino ima čak i okus mesa, izdvaja se slanoća u pozadini. Također, rashlađuje usta.

Unica je predviđena za sireve oprane kore. Taleggio, još jedan talijanski sir, vrlo lijepo komplementira ovo vino. Čak pospješuje aromatiku vina. Nismo jeli koru sira jer je ne jedu ni Talijani.

Švedski Wrangeback Ost bio je naš tvrdi sir. To je vrlo intrigantan sir, sazrijevao je barem 8 mjeseci. Ima prirodnu koru pa u njega mogu prodrijeti svi utjecaji iz podruma za dozrijevanje. Krema tog tvrdog sira lako se topi u ustima, ostavljajući za sobom aromu lješnjaka, gljiva, sladića, začinskog bilja, karamele i maslaca. Nevjerojatno iskustvo koje u kušaču budi želju za više.

Također smo sljubili Comté Symphonie, sir koji je sazrijevao 40 mjeseci u dvorcu, na konstantnoj temperaturi od 11°C, što je podosta nisko za sir. Time je proces starenja usporen, krema sira ostaje meka dok se okusi razvijaju. Ovaj kompleksni planinski sir, iz Jure u Francuskoj, rađen od mlijeka krava Montbéliarde i Simmenthal - nije bez razloga nazvan Symphonie. Zatvorite oči i zamislite da se šećete planinskim proplancima. Pomirišite travu, cvijeće i bilje i shvatit ćete odakle tom siru vlastita aroma. Umami posvuda. Uz Unicu donosi i note kave i tamne čokolade. Nevjerojatno, zar ne?

A Vi?

Koja je vaša najbolja kombinacija jantarnog vina i sira? Pišite nam, najzanimljivija kombinacija dobit će jantarno vino na poklon! Čekamo vaše odgovore do 1.12.2024.

Pišite nam: vinskezvijezde@gmail.com

VINO I ČOKOLADA: izazovi i užici sparivanja

piše: SANJA VLADOVIĆ

foto:

DINKO BOŠNJAK

Sparivanje vina i čokolade jedan je od omiljenih užitaka, no često mu se pristupa površno pa samo sparivanje umanjuje vrijednost oba proizvoda. I vino i čokolada izrazito su bogati aromama pa je nalaženje dobrog spoja pravi izazov. Iako nije nemoguće, sparivanje čokolada od kakaa kontroliranog podrijetla koje donose svoj terroire, tzv. “single origin“ s vinima nije jednostavno pa zato preporučujem da se u pustolovinu sparivanja zaputite s čokolatijerskim proizvodima (vidi Napomenu).

Da biste uživali u vinu i čokoladi, imajte na umu da redoslijed kušanja može utjecati na doživljaj okusa, aroma i tekstura i vina i čokolada. Temperatura je presudna; čokolada je topljiva na temperaturi našeg tijela, dakle 35 °C te se zato tako fino topi kad je stavimo u usta. No vino se služi na nižim temperaturama i rashlađuje našu usnu šupljinu. Stoga započnite kušanjem čokolade, dopustite joj da se otopi, zatim pijuckajte vino kako biste procijenili sparivanje. Nakon vina neka vam se usta opet zagriju prije nego kušate još jedan komad čokolade. Dobro je znati da se čokoladni proizvodi koji se baziraju na orašastim proizvodima (bomboni, tartufi, gianduja) tope na nižim temperaturama zbog svojstava masnoća „orašida“ pa su stoga jednostavniji za sparivanje s vinima nego čokolade.

Predlažem vam sljedeću vježbu. Izaberite jedno vino i pokušajte ga spariti s dva različita čokoladna proizvoda ili obrnuto, jednu čokoladu pokušajte spariti s dva različita vina.

Mi smo krenuli s mliječnom čokoladom TAMAN s kokosom, limunom i limunskom travom, čiji je osvježavajući slatko-kiseli profil idealno nadopunio citrusne i svježe note vina Viogniera Paula Jabouleta, ali čokolada se odlično sparila i s nježnim voćnim aromama Erdorovog Sivog pinota. No otkrili smo da

se Erdoro sivi pinot izvrsno spaja i s tartufom TAMAN s kremom od badema s lavandom i rogačem, naglašujući u vinu cvjetne note koje u sparivanju s prethodnom čokoladom nisu do te mjere dolazile do izražaja.

U nastavku ćete naći još nekoliko prijedloga sparivanja, a ako želite i sami dublje uroniti u otkrivanje tajni sparivanja vina i čokolada, predlažem

da mi se pridružite ove jeseni na vođenim degustacijama „VINO I ČOKOLADA: izazovi i užici sparivanja“ u organizaciji Taman Artisan Chocolates i vinoteke Moments gdje ćemo kušati 6 sljedova s 8 različitih kombinacija vina, čokolada i čokoladnih tartufa te od samih autora doznati s kojim se sve izazovima susrećemo prilikom sparivanja ovih omiljenih delicija.

NAŠI PRIJEDLOZI SPARIVANJA

1. HUGEL GEWüRZTRAMINER CLASSIC + TARTUF TAMAN - KREMA OD LJEŠNJAKA S MJEŠAVINOM ZAČINA

Izrazita aromatičnost traminca može biti zahtjevna za sparivanje te smo se odlučili kombinirati ga s tartufom i kremom od lješnjaka, obogaćenom mješavinom začina, poput đumbira i muškatnog oraščića. Arome vina i tartufa odlično su se nadopunile stvarajući potpuno novi aromatski profil.

2. MARQUES DE MURRIETA RESERVA + TARTUF TAMAN - KREMA OD LJEŠNJAKA S CVIJETOM SOLI I HRSKAVIM BISKVITOM

Tartuf s bazom od lješnjaka s cvijetom soli i hrskavim biskvitom ostavio je dojam pravog deserta kad je poslužen uz španjolsko vino Marques de Murrieta Reserva koje donosi bogate arome bobičastog voća i čokolade.

3. PJENUŠAC TERRA FALCONIS + BIJELA ČOKOLADA TAMAN S LIMUNOM I BOURBON VANILIJOM

Pjenušave note mjehurića odlično idu uz baršunastu teksturu bijele čokolade, a arome vanilije i limuna savršeno su se sljubile s citrusnim aromama iz vina.

NAPOMENA

Već smo prije istaknuli razlike između čokolatijera ( fr. chocolatier) i proizvođača čokolade (engl. chocolatmaker). Proizvođač čokolade proizvodi čokoladu od sjemenki kakaovca, kao što vinar proizvodi vino iz grožđa, dok je u samoj biti čokolatijerskih proizvoda sljubljivanje okusa, aroma i teksture čokolade s drugim sastojcima, u novim oblicima. Kvalitetna gourmet čokolada ili pralina ne smije biti banalna. Može dosegnuti razinu kulinarske umjetnosti i mjeriti se s bilo kojim desertom.

DATUME RADIONICA POGLEDAJTE:

STOUT&PORTER

Crna piva bogate i kremaste pjene

piše: GORAN GAZDEK

foto: JULIO FRANGEN

zlatnožuto, dortmundsko crvenkasto, a bavarsko smeđe. Tipične su vrste vrlo tamnog piva porter i stout Nekada se pivo porter dugo čuvalo u drvenim bačvama, gdje se razvijala specifična mikroflora, što mu je davalo karakterističnu aromu (miris pokrivača za konja). I suvremena tamna piva imaju tipične „kućne okuse“ (vrsta i kakvoća sirovina i stupanj bakteriološke čistoće pogona). Naše pivovare uglavnom proizvode tamna piva, koja su varijante engleskog portera proizvedenog donjim, a ne gornjim vrenjem.

U 18. stoljeću većina piva bila je tamna jer nije postojala tehnika proizvodnje slada, kojom bi proklijali ječam ostao blijede boje. Crna su piva zaista crna, praktično neprozirna, s okusom gorke čokolade ili suhog karamela. Dobro se slažu s čokoladnim desertima, hranjiva su, vrlo ukusna i preporučljiva u malim količinama prije spavanja.

Porter je u 18. stoljeću bio najpopularniji stil. Vremenom se počeo kuhati mild (mladi porter), stale (stari porter, stout porter (jaki porter) i imperial porter (iznimno

jaki porter), da bi se stout odvojio od portera i postao zaseban stil.

Stout je suho, crno i jako zahmeljeno pivo koje se pravi s određenim postotkom tamnog pečenog ječma u smjesi. Točeni je obično kremastiji i pitkiji od onog u boci, uvelike radi korištenja dušika pri točenju. Karakteristično je to pivo za Irsku, čini polovicu tamošnje produkcije, a njihov Guinness najpoznatiji svjetski stout Ta je pivovara, osnovana 1759. godine, u početku varila samo svijetla piva, a kada su uvidjeli uspjeh uvezenog portera iz Engleske do 1799. godine potpuno prebacila na tamne kapljice. Guinnessovo tamno pivo razlikuje se po jakosti i karakteru ovisno o tržištu na kojem se prodaje. Jača tamna piva vare se za izvoz i djelomično miješaju rabeći stout koji je posebno dozrio. Guinness ima pravilo točenja i ispijanja njihova piva, a taj pojam nazivaju „savršene pinte“. Ono propisuje sve – od čaše, načina držanja, sve do temperature i pravilnog ispijanja. Najbolja je temperatura za stout 6 Celzijevih stupnjeva (42,8 Fahrenheitovih), stoji u Guinnessovoj knjizi u povodu 250. obljetnice pivovare. Savršena pinta pije se tako da uzmemo čašu i podignemo ruku tako da nam lakat bude pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na tijelo. Čaša će tada biti

u ravnini očiju tako da ne moramo spustiti pogled prema njoj. Zatim prinesemo čašu ustima ne saginjući se prema njoj. Uzimamo velik gutljaj i punim ustima osjetimo na jeziku slatkoću slada, na obrazima aromu prženja i na nepcu gorčinu. Trebali bismo uvijek piti s iste strane čaše da bi pjena zadržala istu visinu. Pjena će na čaši ostaviti čipkasti rub i na kraju možemo prebrojiti u koliko smo gutljaja popili svoju savršenu pintu. Guinness proizvodi i znatno jači Foreign Extra Stout za izvoz, a još je jedno planetarno poznato irsko pivo O’Hara’s Irish Stout. Uz Guinness među su najpoznatijim vrstama crnog piva Köstritzer (Njemačka) te Asahi, Kirin, Sapporo i Suntory (Japan).

Najstarije, najpoznatije i najpopularnije hrvatsko crno pivo je Tomislav Zagrebačke pivovare, koje se kao crno kraljevsko pivo počelo proizvoditi 1925. u čast tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava po kojem je dobilo ime. Posebnost je ovog piva što se proizvodi od preprženog ječmenog slada bez aditiva. Prvi hrvatski komercijalni stout proizvela je Pivovara Medvedgrad 2014. godine i nazvala ga Agram Stout. Sjajno je prošao kod hrvatske publike, a zavidne kritike dobio je i od irskih pivopija. Vrlo kvalitetno i hvaljeno tamno pivo proizvodi i zagrebačka Varionica.

CRAFT & DRAFT, Zagreb

piše: PROMO

foto: JULIO FRANGEN

Nedavno je na zagrebačkim Sveticama otvorena trgovina i kušaonica piva Craft & Draft, u kojoj ćete pronaći praktično sve ako ste istinski ljubitelj piva. Ondje je točionik s četiri pipe gdje ćete za sada moći kušatii piva Zmajske pivovare a onda i Pulfer te Lepe dečke. Naglasak je na onim pivima koja će se sigurno svidjeti većini potrošača okolnih kvartova koji do sada, osim hrvatske industrije, nisu imali za popiti nešto drugo.

”Plan je držati sve što na tržištu ima, što se tiče craft piva. Nastojim da nitko od kupaca koji dolaze u moj lokal ne bude razočaran, odnosno da se vrati kući barem s nekim od piva u rukama”, kazao nam je vlasnik Bojan Grabovac

Sada se u lokalu nude piva Varionice, Zmajske i Lepih dečki, Gardena, Pulfera, uskoro stiže i Pivovara Medvedgrad, kao i druge domaće craft pivovare koje su godinama stekle renome kod domaćih pivopija. “Jasno je da imam Augustiner ili Schneider i Weihenstephaner jer mislim da svakako ima puno onih koji su se upoznali s ovim pivima na ovaj ili onaj način te je prirodno da ih očekuju na ovakvom mjestu. I mi ćemo ih imati”, rekao je Bojan Grabovac Interesantno, lokal će biti isključivo za uživatelje dobre kapljice, kave neće biti, nema ni sjedenja, za sada su lijepo uređene bačve jedini inventar, ali dovoljne za koju kapljicu, možda i viška. Bojan najavljuje da će možda doći i poneko dobro vino ili whisky, možda i rakija, ali sasvim sigurno će ostati naglasak na pivima. U novom lokalu na Sveticama naći će se i poznatija belgijska piva, trapistička ili voćna, doista za svakoga ponešto. Mi smo provjerili, provjerite i vi. VIŠE

piše: MARIN MIHALJEVIĆ ŽULJ

foto: MARIN MIHALJEVIĆ ŽULJ

Što je rakija?

aka alkoholna pića imaju povećanu koncentraciju alkohola koja se postiže procesom destilacije, a ona iznosi minimalno 15 %vol. Ta kategorija alkoholnih pića veoma je široka i u nju pripadaju sve voćne rakije, vinjaci (npr. najpoznatiji svjetski vinjak - Cognac), žitne rakije, vodke, rum, tekile, viski, džin, likeri i dr. Jaka alkoholna pića mogu se izraditi od raznih

JAKA ALKOHOLNA

RAKIJA - kako se proizvodi i kako se kuša?

poljoprivrednih sirovina koje sadrže šećere ili škrob. Npr. džin i vodka proizvode se uglavnom od žita, rum od šećerne trske, vinjak i komovica od grožđa, a voćne rakije od raznog voća. Oko 50 % ukupne konzumacije alkohola u svijetu otpada upravo na jaka alkoholna pića.

Otkad je znamo?

Korijeni proizvodnje rakija sežu otprilike 3000 godina u prošlost, tisuću godina nakon vina i piva. Proizvodnja jakih alkoholnih pića počela je kasnije zbog složene tehnologije proizvodnje rakija. Antropološka

Jednostavni destilacijski uređaj “alambik”

istraživanja bilježe prve pokušaje destilacije fermentirane riže u Kini 800 godina p.n.e. Poslije je zabilježena proizvodnja destilata u Indiji, antičkoj Grčkoj, Egiptu i arapskim zemljama prije 2000 godina. S Arapima u 8. stoljeću dolazi znanje o destilatima u Europu, a od 12. stoljeća sve se više širi, posebno u Italiju i jug Francuske. Tada je vino već bilo poznato kao piće u južnim dijelovima Europe pa su ga alkemičari počeli koristiti kao sirovinu za destilaciju. Time je dobiven vinski destilat (alkohol), tada najviše korišten u medicinske svrhe pa je nazvan „aqua vitae“ lat. „voda života“. Najpoznatiji alkemičar i liječnik u to doba bio je Arnaldus de Villanova sa Sveučilišta Montpellier: on je u 14. stoljeću prvi destilirao vino i dobiveni destilat nazvao aqua vitae. Još i danas u mnogim se zemljama taj naziv rabi za voćne i žitne rakije, eau-de-vie u Francuskoj, acquavite u Italiji, akvavit u Skandinaviji, okowita u Poljskoj.

Od čega se može proizvesti ?

posebno cijenjeni tipovi rakije, kao što su vinjak, vinovica, loza i komovica. Cognac je svjetski poznati vinjak, dobiven destilacijom vina i dozrijevanjem destilata u hrastovim bačvama. U Italiji je posebno cijenjena rakija komovica - grappa koja se dobiva fermentacijom i destilacijom komine koja ostaje kao nusprodukt u proizvodnji vina. Loza ili lozovača je rakija koja se dobiva fermentacijom i destilacijom cjelokupnog masulja grožđa (mošta, kožice i sjemenki) što se kod nas često pojmovno miješa s rakijom komovicom.

Kako se proizvodi rakija?

Rakije se proizvode destilacijom fermentirane voćne kaše ili vina. Destilacija voćnog masulja/vina može se provesti pomoću dva tipa destilacijskih kotlova. Na manjim gospodarstvima obično se tradicionalno koristi jednostavni destilacijski kotao, znan i kao alambik na kojem se provode dvije uzastopne destilacije (prva destilacija i prepeka). Drugi tip je složeni kotao s kolonom i deflegmatorom na kojem se provodi jednostruka destilacija.

Kako se kušaju rakije?

Univerzalna

Prilikom proizvodnje i konzumacije voćnih rakija i likera vrlo je važno znati pravilno poslužiti i kušati proizvod. Jedan je od najvažnijih uvjeta temperatura rakije (18-20°C). Aromatičnije voćne rakije trebale bi se kušati na 18°C dok se neutralnije rakije (npr. vodka) kušaju na 20°C. Rakije se drže u hladnjaku i kušaju hladne: na nižim temperaturama hlapljive tvari arome ne mogu se osloboditi i ostaju u čaši te ih ne možemo osjetiti. Također se mogu maskirati neke mane u rakijama kao što su etil acetat, spoj neugodnog mirisa na UHU ljepilo, čije su više koncentracije vezane uz nepravilno provođenje alkoholne fermentacije. Na previsokim temperaturama (višim od 22°C) dolazi do zagrijavanja rakije i naglog oslobađanja hlapivih tvari kao i etanola. Time se gubi aroma i rakija na miris može biti vrlo oštra uslijed povećanja hlapljivosti etanola.

čaša za kušanje jakih alkoholnih pića

Sve voćne sirovine koje sadrže šećer mogu se koristiti za proizvodnju voćnih rakija. Najčešće je to: iz skupine jezgričavog voća – jabuka, kruška, dunja; iz skupine koštičavog voća – šljiva, marelica, breskva; iz skupine bobičastog voća – malina, kupina, jagoda, ribiz. Od grožđa vinove loze (Vitis vinifera L.) proizvode se

Čaša za degustaciju

Čaša mora imati specifičan oblik koji uključuje prošireni donji dio i suženje prema vrhu (oblik tulipana). Donji dio svojom većom površinom pomaže aeraciju i oslobađanje aroma rakije koje se podižu i koncentriraju u suženju na vrhu, čime one dolaze do nosa. Čaša mora biti u potpunosti prozirna, bezbojna i bez ikakvih mirisa (npr. sredstva za pranje). Potrebno ju je držati za nožicu, ne za gornji dio, čime bismo grijali rakiju i ostavili nečistoće na staklu. Da bismo dobro ocijenili boju i bistroću rakije - poželjno je dnevno svjetlo i list bijelog papira koji položimo iza čaše jer ćemo tako donijeti ispravan sud o bistroći i boji rakije.

piše: ZGRAPPA

foto: INES NOVKOVIĆ / ZGRAPPA

Uzagrebačkom klubu Peti kupe, 15. i 16. studenog održat će se drugi po redu međunarodni festival rakija i likera ZGrappa powered by Bumbar. Zgrappa će ove godine okupiti 40 destilera iz Hrvatske, Srbije, Italije te Bosne i Hercegovine, koji će posjetiteljima festivala, ali i ugostiteljima i distributerima predstaviti sve novitete u proizvodnji rakija, kao i sve proizvode od kojih su mnogi nagrađeni na prestižnim svjetskim natjecanjima. Osim kušanja, u dva dana festivala održat će se ukupno i šest predavanja i radionica za koje se posjetitelji unaprijed ne moraju prijavljivati. ‘Novo lice šljivovice’, ‘Zašto su Rakije od autohtonih sorti voća svjetski brend’ - samo su neka od predavanja koja će voditi destiler Branko Nešić te kreator video sadržaja Dejan Veljović, dok će masterclass o Armanjacima kuće Janneau i Calvadose kuće Boulard voditi Cecile Lecerf.

Predavanje ‘Specifičnosti i karakteristike jakih alkoholnih pića’ održat će Dario Grabarić, prvi hrvatski

ZGRAPPA se vraća!

nositelj WSET Level 3 Awards in Spirits koji je ujedno i stručni savjetnik ZGrappe, u suradnji s profesorom Antom Lončarićem s Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku. Festival se održava od 13 do 20 sati, a ulaznice se mogu kupiti na platformi Entrio.

ZGrappa je jedini festival specijaliziran za ovo naše tradicionalno piće pa ga, ako ste ljubitelj, nemojte propustiti.

MLADO maslinovo ulje vjesnik je jeseni

piše:

ANJA NOVOSELIĆ

foto: MARIJA VUKELIĆ

Ekstra djevičanska maslinova ulja (EDMU) vjesnici su jeseni

Kao što su gljive i kesteni vjesnici jeseni, to godišnje doba najavljuju svježa i mlada maslinova ulja. Kad jesen pokuca na vrata, počinje iščekivanje ovosezonskih – novih ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Na jugu Istre počela je rana berba maslina, ranije nego ikad. Velika su očekivanja jer istarski proizvođači već dugi niz godina proizvode vrhunska EDMU, prepoznatljiva na svjetskom tržištu. Prognoze su zasad vrlo dobre i prva EDMU, proizvedena od rano ubranih plodova, obećavaju. Arome su kompleksne, a okusna svojstva intenzivna. Unatoč pojavi štetnika u maslinicima, masline su u odličnom stanju, a zaslužni su vrijedni maslinari koji su vodili brigu o svojim maslinama. Trenutno je stanje u maslinicima dobro i ukoliko se nastavi isti trend da proizvođači odrede optimalan trenutak berbe, ovogodišnja EDMU mogla bi biti vrhunska.

Mlado je maslinovo ulje sve do dvanaest mjeseci nakon što je proizvedeno. U mlada ulja ubrajaju se svježa i nova ovosezonska ulja. Novo je ulje do četiri mjeseca nakon proizvodnje dok je svježe ulje ono do osam mjeseci nakon proizvodnje.

Mlado maslinovo ulje / Olio nuovo / novello Svjedoci smo da se vremena mijenjaju pa tako prije samo desetak godina nije bio običaj konzumirati mlado maslinovo ulje. Mlado je maslinovo ulje sve do dvanaest mjeseci nakon što je proizvedeno. U mlada ulja ubrajaju se svježa i nova ovosezonska ulja. Novo je ulje do četiri mjeseca nakon proizvodnje dok je svježe ulje ono do osam mjeseci nakon proizvodnje. Popularnost mladog maslinovog ulja u našem podneblju porasla je, po uzoru na druge maslinarske regije u Italiji i Španjolskoj. Mlado EDMU ima izražene mirisne i okusne karakteristike. Mladim EDMU svojstveno je da su robusna i jaka, ponajviše u okusnim svojstvima, što je dobar znak. Naime ako EDMU obiluje intenzivnom gorčinom i pikantnošću sigurni smo da ima visoki sadržaj polifenola i prirodnih antioksidansa. Za takvo maslinovo ulje kaže se da se još nije smirilo i da bi se postigla harmonija u mirisu i okusu, treba pustiti da se ulje odmori i odleži barem mjesec dana. Mlado EDMU proizvedeno od rano ubranih plodova ima visoku zdravstvenu vrijednost i može se uvrstiti u funkcionalnu hranu koja služi i kao hrana i kao lijek. Stoga je preporuka konzumirati mlada EDMU.

što bi značilo da isto ulje starenjem gubi npr. sadržaj polifenola i nikad više neće postići kemijsku sliku i nutritivnu vrijednost kakvu je imalo odmah nakon same proizvodnje. Sličan je slučaj i kod većine drugih prehrambenih proizvoda. Međutim, treba povući paralelu s nekim vinima koja odležavaju kako bi postigla vrhunac u kvaliteti, a koja su sve bolja kvalitetom kako vrijeme odmiče. Starenjem ulja mijenja se njegova kemijska i senzorna slika, odnosno kvalitativna svojstva opadaju kao posljedica oksidacije odnosno starenja ulja, pogotovo kad se ulja ne skladište u optimalnim uvjetima.

Filtrirano i mutno maslinovo ulje

Mlada EDMU mogu se konzumirati odmah nakon same ekstrakcije ulja, no nisu bistra nego su mutna. Stoga je bistrenje maslinovog ulja preporuka struke. Tako se uklanjaju nečistoće, biljna voda i drugi uzročnici stvaranja taloga u ulju. Bistrenjem se produljuje rok trajnosti EDMU, a filtriranje je jedan od načina bistrenja maslinovog ulja. Mutna EDMU nisu preporučljiva za konzumiranje jer postoji mogućnost kvarenja ulja kao posljedica stvaranja taloga.

Svježe i staro maslinovo ulje

Maslinova ulja najbolje je konzumirati dok su mlada i svježa jer EDMU starenjem gubi na kvaliteti. Rok trajnosti EDMU je 18-24 mjeseci od dana proizvodnje. Svježa ulja imaju najveći sadržaj pozitivnih karakteristika na početku svojeg vijeka,

Ovim putem pozivamo vas na ovogodišnje dane mladog maslinovog ulja – manifestaciju

ISTRAVIRGIN kojom se slavi mlado EDMU. ISTRAVIRGIN će se održavati od 15. do

17. studenog u gradu Vodnjanu, centru maslinovog ulja u Hrvatskoj.

VIŠE

MIRISI Mediterana

na vašem stolu

piše: FJORI FORA

foto: ALEKSANDAR GOSPIĆ / NIKOLA RADOVANI

Hvarska obitelji Ćurin iz mjesta Gdinj u istočnom dijelu otoka druži se s biljem već dugi niz godina. Na svojem obiteljskom gospodarstvu danas proizvode vrhunske provjereno prirodne proizvode od samoniklog i uzgojenog bilja: organske začine, maslinovo ulje, eterična ulja te prirodnu kozmetiku. Začini s obiteljskog gospodarstva Ćurin donose dvostruku dobrobit – užitak u jedinstvenim aromama i mirisima te očuvanje esencije autentičnog

života na otoku Hvaru.

Začini certificirano ekološkog samoniklog rasta na otoku Hvaru neizostavan su dodatak omiljenim jelima iz bogate tradicije dalmatinske kuhinje. Za blagdanske dane preporučujemo dva klasika, mješavine začina za meso i ribu, a sve ostale potražite na donjoj poveznici.

MJEŠAVINA ZAČINA ZA PILETINU

origano, luk, timijan, kadulja, bosiljak, češnjak, lovor, mažuran, ružmarin, morska sol Klasična mješavina koja će pronaći mjesto u svakoj kuhinji. Pomno odabrani i znalački usklađeni začini i aromatično bilje pružit će puniji, bogatiji okus piletini, puretini ili bilo kojoj drugoj vrsti peradi. Za pravi doživljaj savršenog pečenog pileta, prije pečenja dobro začinite mješavinom meso s unutarnje i vanjske strane. Snažan okus i profinjene arome čine ovu mješavinu savršenom za kuhanje, pečenje ili pripremu piletine na:

origano, češnjak, bosiljak, kadulja, lovor, korijandar, peršin, timijan, čili papričice, sjemenke komorača, sol Aromatična kombinacija mediteranskih začina, koja će jela od ribe podignuti na novu razinu. Dovoljno je utrljati je u ribu ili posuti preko odabranih morskih plodova neposredno prije pečenja na gradelama ili prženja u tavi; mješavina će pružiti bogatiju aromu i zanimljiviju teksturu te skladno nadopuniti prirodno nježne okuse morskih namirnica, a da ih pri tome ne nadjača. Također se izvrsno slaže s piletinom s roštilja, kao i jelima od povrća sa žara. KUPI KUPI VIŠE

MJEŠAVINA ZAČINA ZA RIBU

OKUSI Hrvatske u zrnima aromatizirane soli Adorable

piše: PROMO

foto: ANAMARIJA

HABUŠ

Usvijetu gastronomije, gdje kvaliteta i autentičnost postaju ključni, marka (brend) Adorable donosi nam nešto sasvim posebno – aromatizirane soli koje pričaju priču o okusima Hrvatske. Iza marke Adorable stoji Daniela Drčec koja je prije gotovo desetljeća odlučila napustiti korporativni svijet i posvetiti se turizmu na otoku Krku, gdje danas vodi uspješan posao iznajmljivanja te nosi oznaku Airbnb superdomaćina s više od 300 recenzija. No njezina priča tek je započela s turističkim iskustvima. Sa suprugom je pokrenula obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG) u Zagorju, usmjerivši strast prema prirodnim i lokalnim proizvodima u novi projekt –

Adorable aromatizirane soli

Adorable aromatizirane soli nisu tek začini - one su isprepletene okusima i mirisima hrvatskih krajeva.

Tražite li sasvim originalan božićni poklon, pronađite ga ovdje

S ukupno 18 različitih okusa, ova kolekcija soli proizvedena je u malim, ručno rađenim serijama, a svaki okus dolazi u četiri elegantna pakiranja, čime se potiče i eksperimentiranje s kombinacijama okusa. Ključna sastavnica tih soli je kristalična morska sol iz solane u Ninu, oplemenjena ekološki uzgojenim ili samoniklim biljem, kao i voćem i povrćem iz lokalnih izvora. “Cilj nam je pružiti zalogaj koji priča priču o Hrvatskoj,“ kaže Daniela. Soli Adorable omogućuju okusima hrvatskih regija da postanu sastavni dio svakodnevnog kulinarskog iskustva, od morskih aroma Dalmacije do bilja kontinentalnih krajeva.

Eksperimentiranje u kuhinji

Danielin je cilj jednostavan, ali dubok – pružiti ljudima mogućnost da istražuju nove okuse i ubrzaju pripremu ukusnih jela. Aromatizirane soli Adorable inspiriraju na kulinarsko eksperimentiranje, omogućujući korisnicima da jednostavnim dodavanjem odabrane soli transformiraju obrok. Bilo da se radi o laganoj ribljoj večeri ili rustikalnom pečenju, soli Adorable prilagođene su svakom jelu.

VIŠE