Knjiga emp 1 dio

1

POJAM ELEKTRONIČKOG I MOBILNOG POSLOVANJA

1

Suvremeno se društvo nalazi na početku novog razvojnog razdoblja koje je primarno rezultat progresivnih evolutivnih procesa u znanosti. Nove su znanstvene spoznaje opredmećene u novim tehnologijama, tako da se danas uobičajeno tehnološki razvitak korelira s evolutivnim društvenim procesima.

Kada je riječ o tehnologijama koje imaju značajnu ulogu u evolutivnim društvenim procesima, tada se aksiomatski može prihvatiti pretpostavka kako se informacijsko-komunikacijska tehnologija nalazi na prvom mjestu ljestvice tehnologija pokretača promjena u suvremenom ljudskom društvu.

Informacijsko-komunikacijsku tehnologija, načelno, svoj ubrzani razvitak započinje sredinom prošlog stoljeća, nastankom i komercijalizacijom elektroničkog računala. S obzirom na povezanost elektroničkog računala s promjenama koje se zbivaju u suvremenom društvu, nije čudno da se krajem prošlog i početkom novog milenija, u svrhu naglašavanja promjena u određenim društvenim djelatnostima, kao prefiks počela koristiti riječ „elektronički“. Kao rezultat tih naglašavanja promjena u društvenim i tehnološkim sustavima nastali su pojmovi kao elektroničko društvo, elektroničko učenje, elektroničko zdravstvo, elektroničko bankarstvo, elektronička vlada, elektronička infrastruktura, elektronički marketing i drugo. Među inim pojmovima, pojam koji je imao intenciju naglasiti promjene koje se uopćeno dešavaju u sferi mikroekonomije, odnosno u sferi poslovanja različitih poslovnih subjekata ponio je naziv elektroničko poslovanje i skraćeno e-Poslovanje (eng. e-Business). Uopćeno gledano, ovaj se pojam odnosio na sve oblike poslovanja koji se u svojoj realizaciji oslanjaju na upotrebu informacijsko komunikacijske tehnologije. No, vrlo brzo, nakon nastanka pojma elektroničko poslovanje, pojavio se i pojam mobilno poslovanje, naglašavajući promjene koje su se dešavale u području

2 poslovanja, a koje su proizvod evolutivnih procesa u komunikacijskim tehnologijama, posebice u dijelu mobilnih komunikacija.

Treba imati na umu kako promjene koje su se desile implementacijom informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanje nisu kozmetičkog, već suštinskog tipa stoga se je bitno upoznati s promjenama u poslovanju koje su rezultat evolutivnih procesa u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, te diferencirati načela fizičkog i elektroničkog, odnosno mobilnog poslovanja. Također treba imati na umu da će informacijskokomunikacijska tehnologija i nadalje evoluirati, te da su implementacijski procesi elektroničkog, odnosno mobilnog poslovanja problemi koji će biti permanentno u fokusu kako znanosti, tako i prakse. Kako bude evoluiralo elektroničko, odnosno mobilno poslovanje, te kao bude rastao obujam njegove upotrebe u poslovnoj praksi tako će sve manje biti potrebno naglašavati pridjeve elektroničko i mobilno, jer će po prirodi stvari fizičko poslovanje postati periferno i neinteresantno, kako poslovnoj praksi, tako i znanosti.

1.1. Međuzavisnost tehnološkog razvitka i društvenih evolucijskih procesa Povijest ljudskog roda načelno poznaje dva velika tehnološka skoka koja su generalno mijenjala način života ljudi kroz povijest. Prvi veliki tehnološki skok, prema mišljenju povjesničara, odigrao se negdje prije 5.500 godina kada je čovjek počeo s intenzivnim uzgojem biljaka, zamjenjujući dotadašnji nomadski način života sjedilačkim načinom života. Obrada zemlje ne samo da se odrazila na kreiranje stalnih naselja, ona je zahtijevala velike tehnološke skokove kojim bi se osigurala učinkovitija obrada zemlje i uspješniji uzgoj žitarica. Bitni tehnološki pronalasci toga doba su metalurški pronalasci u vidu bakara, potom bronce i konačno željeza koji su omogućili kreiranje upotrebljivih oruđa za kvalitetnu obradu zemlje, te nastanak kalendara, pisma i kartografije. Iako se iz današnje perspektive ovi pronalasci ne doimaju epohalnim, oni su u ono vrijeme to zaista i bili.

Kalendar je bio ključ za uspješno planiranje i provođenje poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredna proizvodnja, posebice ona većih razmjera, zahtijevala je sustavan i organiziran pristup proizvodnji, stoga se pojavila potreba raslojavanja društva na onaj dio koji organizira poslove i onaj koji poslove provodi, stoga i današnja organizacija društva vuče korijene i načela iz vremena kada je čovjek prešao s nomadskog na stacionarni način života.

Potreba za hranom, kao ključna potreba tog doba, zahtijevala je što veće

3 obradive površine, a rast količine obradivih površina zahtijevao je rast obujma radne snage, što je otvorilo spiralu rasta broja stanovnika. No, kako su prve civilizacije nastajale oko velikih rijeka, a prinos u poljoprivrednoj proizvodnji ovisi o vodi, širenje je obradivih površina, izvan neposrednog područja velikih rijeka, zahtijevalo razvijanje sustava navodnjavanja, što je u biti podrazumijevalo javne radove i organizaciju društva u veće teritorijalne ustrojne jedinice. Praćenje obveza i rješavanja obveza pojedinaca prema zajednici i prema vladajućoj klasi iniciralo je nastanak pisma kao jedne od ključnih tekovina tadašnjeg društva. Upravo je pismo, odnosno bilježenje informacija, omogućilo ne samo efikasno upravljanje zajednicom, već i posredan prijenos i širenje znanja iz generacije u generaciju ljudi. Posljednji od nabrojanih velikih pronalazaka tog vremena je svakako kartografija.

Upravo zahvaljujući kartografiji tadašnji je čovjek stupao u kontakt s drugim skupinama stacionarno organiziranih ljudi, razmjenjivao proizvedena dobra, ali i prenosio vlastita znanja i preuzimao tuđa. Sve je to u biti ključ prvotnog uspjeha ljudske vrste i temelj na kojem je izrasla suvremena civilizacija.

Poljoprivredna proizvodnja, odnosno problem prehrane je bio do unazad tristotinjak godina ključan gospodarski motiv. Razvitak znanosti, te novi veliki tehnološki pronalasci, počevši od parnog stroja pa nadalje, omogućili su promjenu načina proizvodnje, što je dovelo do evolucije ljudskih odnosa, tako da je ljudsko društvo ušlo u razdoblje industrijske proizvodnje. Iako su se velike promijene desile, posebice s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, te iako je došlo do promjena u društvenim odnosima, u kojim je dobar dio poljoprivredno angažiranog stanovništva prešao u industrijsku radnu snagu, ove promjene nisu bile toliko revolucionarne koliko one koje su se desile kada je čovjek od nomada postao poljoprivredni proizvođač. Vjerojatno je svoj vrhunac industrijsko doba doživjelo tijekom Drugog svjetskog rata, kada je angažman znanosti u rješavanju različitih problema iz domene vojne industrije dobio novi zamašnjak i kada su nastale neke od novih tehnologija, čija upotreba može implicirati onoliko opsežne promjene u ponašanju društva, kakve su implicirale metalurgija, kalendar, pismo i kartografija. U te se tehnologije ubrajaju tehnologije novih materijala, posebice plastičnih masa, tehnologije svemira, te konačno elektroničke, posebice računalne tehnologije, a implikacije nastanka tih tehnologija čine drugi veliki tehnološki skok u povijesti ljudskog društva.

Evidentno je kako su novi materijali omogućili i omogućavaju nastanak niza novih proizvoda koji mijenjaju način ponašanja čovjeka i dovode do kulminacije potrošačkog društva. Svemirske tehnologije čine temelj na kojem će vjerojatno ljudska vrsta krenuti u kolonizaciju svemira. Suvremena

4 elektronička dostignuća, posebice robotski sustavi u fizičkom svijetu, te mrežni računalni sustavi koji formiraju virtualni svijet iz temelja mijenjaju i nadalje će mijenjati ljudsko društvo, stoga se implikacije drugog velikog tehnološkog skoka mogu uspoređivati s implikacijama na razvitak društva prvog velikog tehnološkog skoka. Koliko je poljoprivredna proizvodnja utjecala na promjenu načina ponašanja čovjeka prije 5.500 godina, toliko suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija utječe na promjenu gospodarskih odnosa i načina gospodarenja suvremenog čovjeka. U čemu se ogledaju te velike i bitne promijene? Prije svega, čovjek je fizički svijet i fizičke proizvode počeo masovno mijenjati za one digitalne. Većina poslovnih procesa je virtualizirana, stoga suvremeni čovjek nije vezan za fizičko radno mjesto. Informacijski procesi u takvim uvjetima postaju bitniji od fizičkih procesa, a čovjekov rad iz sfere fizičkog angažmana prelazi u sferu intelektualnog rada. Prema tome, čovjek s gospodarenja nad materijom prelazi na gospodarenje nad podacima, a informacija, odnosno znanje i mudrost postaju ključni čimbenici međusobnog razlikovanja ljudi. Kako se u takvim uvjetima fizički procesi zamjenjuju elektroničkim, novi oblici poslovanja dobivaju epitet elektroničko, odnosno zbog sveprisutne komponente mobilnosti, mobilno poslovanje.

Iako elektroničko, odnosno mobilno poslovanje još uvijek ne predstavlja prevladavajući oblik poslovanja, za očekivati je da će se u narednim razdobljima s trenutno hibridnog načina poslovanja sve više aktualizirati oni virtualni ili elektronički oblici. Kao i svakoj velikoj i intenzivnoj promijeni, tako i ulasku u novu epohu u razvitku ljudske zajednice, ne treba pristupati stihijski, već je problemu akceptiranja novog društva treba pristupiti sustavno i s potrebnim znanjima i vještinama koje to društvo od pojedinaca očekuje. Stoga naredna razmatranja imaju zadatak omogućiti čitatelju sagledavanje globalne društvene situacije, te stjecanje ključnih saznanja koja su potrebna za akceptiranje ove prve faze ulaska u novo doba u kojem elektroničko i mobilno poslovanje postaju primarni oblici gospodarenja.

1.2. Promjene u industrijskom društvu koje su dovele do rasta važnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanju Akceptirajući velike razdoblja u razvoju ljudske zajednice, a uzimajući u obzir s jedne strane ljudske potrebe, a s druge strane primarne predmete i sredstva obrade, moguće je ta razdoblja u grubo podijeliti u:

5 1. Agrarno doba, 2. Industrijsko doba, 3. Informacijsko doba (doba znanja).

Ovu podjelu prikazuje slika 1.

Slika 1. Agrarno, industrijsko i informacijsko doba – predmeti obrade i odgovarajuće potrebe stanovništva

POTREBA

RAZDOBLJE AGRARNO

ZEMLJA

INDUSTRIJSKO

SIROVINE I MATERIJAL

INFORMACIJSKO

PODACI

Kako je iz slike 1. vidljivo, svakom od definiranih razdoblja razvitka ljudske zajednice odgovara pretežiti predmet obrade. Tako se u agrarnom razdoblju pretežito obrađivala zemlja, u industrijskom razdoblju pretežiti predmet obrade su sirovine i materijali, dok u informacijskom dobu pretežiti su predmet obrade podaci. Razlog takvoj podjeli primarno treba tražiti u kako u razvijenosti tehnologije, tako i u razvijenosti proizvodnih snaga i proizvodnih donosa. Svako od navedenih razdoblja, a sukladno proizvodnim mogućnostima, obilježava i pretežita prisutnost i mogućnost zadovoljavanja određenih potreba stanovništva. Dominantna potreba stanovništva u agrarnom razdoblju je potreba za hranom. U industrijskom dobu, hrana kako dominantnu potrebu stanovništva, sve više smjenjuju potrebe stanovništva za industrijskim proizvodima. Ulaskom u informacijsko doba, ljudi sve više prepoznaju i ističu potrebe za informacijama, odnosno za znanjem.

Današnje se ljudsko društvo nalazi na prijelazu iz industrijskog u informacijsko doba, a pažljivi će promatrač evolutivnih društvenih procesa to prepoznati u evidentnom rastu potreba društva za informacijama i

6 znanjem. No, postavlja se pitanje korelacije između evolutivnih društvenih procesa i rasta važnosti informacijsko-komunikacijske tehnologije, te informacijskih sustava, kao sustava za produkciju informacija i znanja u poslovnoj praksi. Analizirajući važnost i utjecaj pojedinih poslovnih funkcija na poslovanje gospodarskih subjekata Srića generira shemu iz koje je vidljivo kako su prije postindustrijskog doba u kojem raste značaj informacijskih sustava, neke druge poslovne funkcije bile dominantne za efikasnost poslovanje poslovnih subjekata (slika 2.).

Slika2. Važnost pojedinih poslovnih funkcija za uspješnost poslovanja poslovnih subjekata kroz 20. Stoljeće

FINANCIJSKA SREDSTVA

RAD

INFORMACIJE

INF. SUSTAVI PRODAJA PROIZVODNJA NABAVA RAČUNOVODSTVO FINANCIJE

1915.

1930.

1945.

1960.

1975.

1990.

Izvor: Srića, V., Kliment, S., Panijan, Ž.: Poslovni informacijski sistem, CDO Birotehnika, Zagreb 1983, str.10.

Kao što prikazuje slika 2., početkom 20. stoljeća dominantnu ulogu za uspješnost poslovanja poslovnih subjekata imale su financije. Razvoj bankarskog sustava i dioničarstva razriješio je taj problem, pa se kao dominantna funkcija u poslovnom subjektu javlja računovodstvo. Briga o raspodjeli sredstava koja je u domeni računovodstva i stvaranje elemenata za upravljanje poslovnim subjektom smjenjuje potreba za sirovinama uzrokovana brzim razvitkom industrije u tada industrijski razvijenim zemljama. Borba za kolonije, odnosno borba za sirovine drži se uzrokom velikih svjetskih ratova koji su se vodili u 20. stoljeću. Nastankom neokolonijalizma više nije dominantan problem nabave sirovina, već je problem tehnologija.

7 Brz razvoj znanosti rješava problem tehnološkog razvitka i to dovodi do jedne od specifičnih situacija u ljudskoj povijesti a to je višak roba na tržištu što povlači promjenu filozofije poslovanja i uvođenje marketinga kao dominantne poslovne funkcije. Marketing kao dominantna filozofija predstavlja ishodište i završetak svakog poslovnog procesa jer se temeljem istraživanja tržišta i utvrđenih potreba potrošača formiraju izvedeni poslovni ciljevi bilo na strateškoj, taktičkoj ili operativnoj razini. Prema tome marketing postaje i temelj suvremenih upravljačkih filozofija što nadalje producira suvremene teorijske i pragmatične pristupe vođenju poslovnih procesa. Danas se marketing u poslovnoj teoriji sve više sagledava kao menadžerska filozofija, umjesto starih teorijskih pogleda koji su marketing sagledavali kao umijeće prodaje.

U suvremenim uvjetima poslovanja koje je produciralo postindustrijsko doba, marketing postaje i integrator lanaca vrijednosti, te motivirajući čimbenik implementacije informacijsko-komunikacijskih tehnologija u poslovanje poslovnih subjekata. Razlog tome treba tražiti u činjenici da je marketing u biti informacijski proces, jer se sukladno marketing–teoriji poslovni proces temelji s jedne strane na prikupljenim informacijama o potrebama potrošača, a s druge strane na davanju informacija kako bi se informiralo potrošača o proizvedenom proizvodu. Sve se to odvija kroz komunikacijski proces koji je danas nezamisliv bez upotrebe informacijskokomunikacijske tehnologije.

Naglašavajući rast važnosti informacijsko-komunikacijske tehnologije za poslovanje, Srića u shemi prikazanoj slikom 1., uspješnost poslovanja suvremenog poslovnog subjekta korelira s uspješnom aplikacijom informacijskih sustava. Evidentno je kako informacijske znanosti krajem prošlog stoljeća postaju dominantni čimbenik opstanka poslovnih subjekata, no njihovim uvođenjem ne smanjuje se važnost marketinga. Dapače, marketing i informacijske znanosti kolaboriraju u vidu novih poslovnih filozofija među kojima je svakako najrazvijeniji oblik marketing-djelovanja, djelovanje u vitrualnom – elektroničkom prostoru.

Ulazak u novi milenij, na simboličkoj razini predstavlja prelazak iz industrijskog u novo informacijsko doba ili kako se često naziva i dobom znanja. Ovo nisu jednini nazivi kojima se imenuje novo doba koje evidentno nastupa. No bez obzira na naziv novog doba, bit je novog doba prelazak s gospodarenja materijom na gospodarenje podacima. No, to gospodarenje, zahvaljujući globalnoj informacijsko-komunikacijskoj infrastrukturi, s lokalne razine prelazi na globalnu razinu. Stoga je značajna odlika novog

8 informacijskog doba globalizacija u svim sferama ljudskog života, od obrazovanja i kulture do suvremenog poslovanja. Pod utjecajem razvitka znanosti prisutne su stalne inovacije, u svim sferama ljudskog djelovanja, a u tom smislu sve značajnije su inovacije u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama koje postaju sve složenije, te zahtijevaju permanentnu obnovu i izgradnju nove informacijsko-komunikacijske infrastrukture. Tehnološke evolutivne promjene, posebice one u domeni informacijsko-komunikacijskih tehnologija, produciraju stalne ubrzane promjene u društvu i zahtijeva stalnu prekvalifikaciju radne snage. Stalna prekvalifikacija radne snage podrazumijeva učenje tijekom cijelog život, te permanentan pritisak na rast znanja kako pojedinca, tako i društva u cjelini. Kako je informacijskokomunikacijska tehnologija sve sposobnija obavljati sve složenije zadatke samostalno, smanjuje se obujam reproduktivnih poslova koje mogu obavljati ljudi, stoga će se od čovjeka u novom dobu očekivati kreativna transformacija. Suvremeno će društvo zasigurno u skoro vrijeme morati riješiti probleme potrošivih izvora energije, te akceptirati održivi razvitak u funkciji opstojnosti ljudske zajednice. Sve će se ove promjene odraziti kako na život čovjeka, tako i na poslovanje suvremenih poslovnih subjekata u informacijskom društvu.

1.3. Etimologija i ontologija elektroničkog i mobilnog poslovanja Pojam „elektroničko poslovanje“ je složenica za čije je ispravno i potpuno definiranje potrebno primarno sagledati značenje dvaju riječi, a to su riječ „elektronički“ i riječ „poslovanje“. Pojam elektroničkog poslovanja dolazi od engleskog pojma „electronic business“. Prema tome, riječ elektronički u pojmu elektroničko poslovanje, dolazi od engleske riječi electronics. Pojam elektronički je nastao 1910. godine i odnosi se na: „Znanost o ponašanju elektrona u vakumu, plinu, poluvodičima i drugo.“1 No, u suvremenim uvjetima žvota riječ „elektronički“ višeznačni je pridjev koji može značiti sljedeće:2 1. od ili u vezi s elektronikom ili s uređajima, krugovima, ili sustavima razvijenim iz elektronike 2. od ili u vezi s elektronima ili jednim elektronom 3. (glazbeni instrumenti) koji koriste struju ili elektronički proizvode ili mijenjaju zvuk 1 2

http://www.etymonline.com/index.php?search=Electronics; http://dictionary.reference.com/browse/electronic;

9 4. od ili u vezi s, ili kontroliran računalno, ili od računalnih proizvoda i servisa.

Kada se riječ „elektronički“ veže npr. uz riječ „poslovanje“, onda od prethodno ponuđenih značenja, odgovarajuće značenje je pod brojem 4, odnosno, najjednostavnije definiranje pojma „elektroničko poslovanje“ moglo bi glasiti da je to poslovanje koje je kontrolirano od strane računala, odnosno računalnih proizvoda i servisa. Etimologija riječi elektronički u engleskom jezičnom području, odnosno etimologija riječi „electronics“ je sljedeća:3 •

Engleska riječ electronics Koristi Engleski sufiks „ics“ Izvedena iz Engleske riječi electronic Izvedena iz Engleske riječi electron Izvedena iz Engleske riječi electric Izvedena iz Latinske riječi electricus (electric) Izvedena iz Latinske riječi electrum (electrum; amber; electron) Izvedena iz Grčke riječi elektron, ἤλεκτρον (amber) Koristi Engleski sufiks „on“ Izvedena iz Grčke riječi elektron, ἤλεκτρον (amber) Koristi Engleski sufiks „ic“

Što se tiče druge riječi u pojmu elektroničko poslovanje, riječi poslovanje, ona je prijevod engleske riječi „business“. Etimologija engleske riječi „business“ je sljedeća:4 •

Engleska riječ business Izvedena iz Engleske riječi busy – zaposlen, zauzet

Kako je iz etimologije riječi „busy“ vidljivo, ova riječ ima više značenja u engleskom jeziku, stoga i riječ „business“ nije moguće pouzdano i jednoznačno prevesti na hrvatski jezik. Neka od znčenja riječi „business“ su: • poduzeće, poslovni subjekt, tvrtka • organizacija uključena u prometu roba koja funkcionira prema određenom poslovnom modelu • određeni poslovni sektor (npr. agro-business, show-business) • sveukupnost poslovnih aktivnosti neke zajednice, regije, države i sl.

Korijen riječi bussiness potječe iz staro engleskog jezika, vjerojatno iz 15. stoljeća, a sama je riječ kovanica od: busy + -ness, i odnosi se na stanje: “biti 3 4

http://www.myetymology.com/english/electronics.html http://www.myetymology.com/english/business.html

10 zauzet” bilo kao pojedinac ili zajednica. Ona u biti odražava koristan (dohodovni) rad, odnosno posao. Iz toga proizlazi kako je englesku riječ „business“ najbolje prevoditi s riječi „poslovanje“, iako nije ova hrvatska riječ potpuni sinonim engleskoj riječi „business“.

U složenici elektroničko poslovanje, elektronički se uobičajeno zamjenjuje s prefiksom „e“, tako da se umjesto izraza „elektroničko poslovanje“ koristi u svojstvu sinonima izraz „e-Poslovanje“.

Pojam koji se na prvi pogled doima kao hononim, a u biti je svojevrstan sinonim elektroničkom poslovanju je pojam „mobilno poslovanje“. Razlog tome treba tražiti u samoj etimologiji riječi „mobilan“. Pridjev mobilni pojavljuje se u Francuskoj u kasnom 15. stoljeću, i označava „prenosivo, lako za pomaknuti; labav, nije čvrst“5, a često i za „povodljiv, fleksibilan, osjetljiv, okretan, brz, promjenjiv, nestalan, ne postojan“6. Suvremeni engleski jezik etimologiju pojma mobilan definira na sljedeći način:7 •

Engleska riječ mobile Izvedena iz starofrancuske riječi mobile Izvedena iz latinske riječi mobilis (prenosiv; pokretan; brz) Izvedena iz srednjovjekovne latinske riječi movibilis Izvedena iz latinske riječi movere (premjestiti promiješati, huškati) Izvedena iz Proto-Indo-Europskog korijena *meuə-.

Iako se pojam mobilnog poslovanja asocijativno veže uz mobilnu telefonsku tehnologiju za koju se u anglosaksonskom govornom području češće koristi riječ „celullar“ (ćelijski), npr. cellular telephon, on je u svojoj naravi značajno sveobuhvatniji jer podrazumijeva sve oblike upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije, koju odlikuje prenosivost i u tom smislu ergonomičnost upotrebe, za potrebe poslovanja.

U složenici mobilno poslovanje, riječ se „mobilno“ uobičajeno zamjenjuje s prefiksom „m“, tako da se umjesto izraza „mobilno poslovanje“ koristi u svojstvu sinonima izraz „m-Poslovanje“.

U biti je pojam „elektroničko poslovanje“ nastao ranije od pojma „mobilno poslovanje“, te se danas uobičajeno pojam „elektroničko poslovanje“ promatra kao širi pojam od pojma „mobilno poslovanje“. S obzirom da je u biti mobilno poslovanje specijalan slučaj elektroničkog poslovanja, tada se 5 6 7

http://www.etymonline.com/index.php?term=mobile Isto. http://www.myetymology.com/english/mobile.html

11 mobilno poslovanje može promatrati kao podskup elektroničkog poslovanja, što prikazuje slika 3.

Slika 3. Mobilno poslovanje kao podskup elektroničkog poslovanja

Kako je iz prethodne slike vidljivo mobilno se poslovanje može promatrati kao specijalan slučaj elektroničkog poslovanja u kojem se umjesto stacionarne informacijsko-komunikacijske tehnologije na strani korisnika, te umjesto fizičkih komunikacijskih poveznica koriste mobilni informacijskokomunikacijski resursi. Ako je to tako, postavlja se pitanje smisla paralelne upotrebe pojmova elektroničko i mobilno poslovanje, što se u pragmatičnim uvjetima često i dešava. Razloge paralelnoj upotrebi ova dva pojma treba tražiti u želji autora, koji paralelno koriste ove pojmove, da istaknu promjene koje se u društvu općenito, a posebice u poslovanju, zbivaju pod utjecajem razvitka informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Naime, danas je mobilna tehnologija toliko uznapredovala i toliko je rasprostranjena u praktičnoj upotrebi da na simboličkoj razini slike 3. gotovo u cijelosti može prekriti površinu kojom je predstavljeno elektroničko poslovanje. Pitanje je hoće li se u budućnosti, sukladno biti problema, govoriti o elektroničkom ili mobilnom poslovanju. Temeljem iskustava s drugim pojmovima vjerojatno će u budućnosti pojam elektroničko poslovanje ostati kao kolokvijalan pojam za sve oblike poslovanja u kojem sudjeluje informacijskokomunikacijska tehnologija, kao što se i danas za složene višenamjenske uređaje koji se koriste u elektroničkoj obradi podataka kolokvijalno koristi izvorni pojam koji je definiran za uređaje koji obavljaju pretežito numeričke algebarske operacije – elektronička računala. Upotreba pojma mobilno poslovanje će imati smisla dok bude potrebe naglašavanja važnosti mobilnosti koju pruža informacijsko-komunikacijska tehnologija suvremenom poslovanju.

12 Sukladno prikazu na slici 3. elektroničko poslovanje predstavlja podskup svih pojavnih oblika poslovanja. Ako se mobilno poslovanje ne može smatrati komplementarnim pojmom elektroničkom poslovanju, onda se postavlja pitanje što je to komplement elektroničkog poslovanja u skupu poslovanja. Komplement elektroničkom poslovanju čine svi oblici dosadašnjih poslovanja koji nisu koristili informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, a koji se kolokvijalno mogu svrstati u skupinu fizičkih oblika poslovanja. Kao što mobilni oblici poslovanja postaju dominantni oblik elektroničkog poslovanja, tako i, sukladno evolutivnim tehnološkim i društvenim procesima, elektroničko poslovanje postaje dominantni oblik poslovanja postepeno potiskujući fizičko poslovanje. Odnos fizičkog i virtualnog poslovanja, promatrano kroz odnos proizvoda/usluge, poslovnog procesa i distribucije proizvoda, prikazuje slika 4.

Slika 4. Odnos fizičkog i e-Poslovanja Područje djelomičnog e-poslovanja

Čisto E-poslovanje

Digitalni Proizvod ili usluga

Digitalni Poslovni proces

Fizički

Fizički Fizički

Digitalni Proces isporuke

Izvor: Nadrljanski, M.: E-Business, http://www.pfst.hr/old/data/materijali/E-poslovanje_predavanja.ppt; 1.3.2012.

Danas, Internet i posebice Web servis, kao i mobilni oblici pristupa virtualnom okruženju, sve više postaju mediji kojima se obavljaju poslovne transakcije. Kada se radi o virtualnim proizvodima, tada se često kompletan poslovni proces odvija u virtualnom okruženju, no kada se radi o fizičkim proizvodima tada se poslovni procesi vezani za proizvodnju i logistiku proizvoda odvijaju u fizičkom okruženju, dok se ostale dijelove poslovnog procesa teži odraditi u virtualnom okruženju.

13 Iz odnosa virtualnog i fizičkog poslovanja moguće je sagledati poziciju elektroničkog, odnosno e-Poslovanja. S obzirom da je e-Poslovanje relativno nov pojam, danas se u literaturi susreću različite, često i kontradiktorne definicije e-Poslovanja. O korektnosti ove teze govori i sljedeći navod: „Eposlovanje (engl. e-business) je relativno nov pojam koji je u oko 90% slučajeva u svijetu tumačen na pogrešan način. Ljudi imaju običaj identificirati ga s online prodajom i kupovinom, pritom zaboravljajući na njegovu najznačajniju ulogu - ulogu sredstva komunikacije. Potrebno je zato definirati neke najznačajnije pojmove e-Poslovanja. Što je enterprise business, e-business - elektroničko poslovanje? E- poslovanje svoj početak bilježi još ranih 70-ih, a nove dimenzije dobiva ranih 90-tih komercijalizacijom Interneta i World Wide Web-a, te je definiran kao nov način poslovanja: proces razmjene dobara, usluga i informacija online, putem Interneta, WAN-a, LAN-a i sl. Brzina njegova razvoja, te prepoznate beneficije e-Poslovanja dovode do pojma e-Ekonomika (izvorno: e-Eonomy) ili nove ekonomije - nove ekonomske ere. Neki je još nazivaju i informacijskom erom. Kako god je nazivali, očito je da su time pomaknute granice i pravila tradicionalnih načina poslovanja. U centar zbivanja sada dolaze: 1. borba za kupca - kroz brigu za njega, te sam kupac, 2. informacije, te razmjena istih putem IT-a i 3. tzv. pametni radnik izvorno: knowledge worker).“8 Prema tome, prilikom definiranja pojma e-Poslovanja potrebno je primarno razlikovati e-Poslovanje od drugih koncepata koji se poistovjećuju s e-Poslovanjem. Kako je prethodno navedeno, najčešće se izjednačavaju pojam e-Poslovanja i pojam e-Trgovine, no slika 5. prikazuje da je eTrgovina podskup od koncepta e-Poslovanja.

Zašto se miješaju pojam e-Trgovine i e-Poslovanja ukazuje Tepeš navodeći sljedeće: „Općeprihvaćeno mišljenje je da pojmovi elektroničkog poslovanja „e-Business“ i elektronička trgovina „e-Commerce“ imaju istoznačno značenje. Takvo uvjerenje proizlazi iz premisa da svako poslovanje u konačnici prejudicira realizaciju kupnje ili prodaje. E-Commerce ili elektronička trgovina je kupnja i prodaja putem Interneta. Elektroničko poslovanje je mnogo više od toga.“9

8 9

http://www.hamag.hr/baza-znanja/upravljanje-poslom/elektronicko-poslovanje.html; 13.11.2011.

Tepeš, T.: Elektronički sustavi za distribuciju putničkog kapaciteta u zrakoplovnoj kompaniji, magistarski rad, Prometni fakultet u Zagrebu, 2008., str 25.

14 Slika 5. Odnos e-Poslovanja prema konceptima s kojima se često poistovjećuje e-Poslovanje e-Trgovina elektronska trgovina Internet trgovina

Web Trgovina

EDI

EFT

Izvor: http://e.foi.hr/wiki/blog/matea_s/2011/01/; 13.11.2011.

Panijan pojam e-Poslovanja definira na sljedeći način: „E-poslovanje (engl. e-Business) suvremeni je oblik organizacije poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu primjenu informatičke i, posebice, internetske tehnologije pri obavljanju ključnih ili jezgrenih (engl. Core) poslovnih aktivnosti.“10 Nešto jednostavniju, ali ipak cjelovitu definiciju e-Poslovanja daje Financijska agencija – Fina, a ona glasi: „E-Poslovanje predstavlja jednostavan način komuniciranja između poslovnih partnera elektroničkim putem.“11 Jedna od mnogih definicija e-Poslovanja je: „E-Poslovanje uključuje eTrgovinu, ali također pokriva interne procese kao što su proizvodnja, upravljanje sredstvima, razvoj proizvoda, upravljanje rizicima, financije, upravljanje znanjem i upravljanje ljudskim potencijalima. E-Poslovna strategija je značajno složenija, više usmjerena na interne procese i usmjerena na uštedu kod troškova i povećanje efikasnosti, produktivnosti i smanjenje troškova“12. Temeljem svih do sada navedenih definicija, elektroničko poslovanje se najjezgrovitije definira kao poslovanje podržano suvremenom informacijsko-komunikacijskom tehnologijom. S obzirom na to 10 11 12

Panijan, Ž.: e-Poslovanje, http://web.efzg.hr/dok/inf/elektronicko/Eposlovanje%20dodipl%20-20predavanja%20DIO%201%202007.ppt; 13.11.2011. http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=940; 13.11.2011. http://www.docstoc.com/docs/44456794/e-Business-e-Commerce-B2C-Models; 15.6.2012.

15 može se definirati i pojam „model e-Poslovanja“ za koji se može reći da je to: „metoda uz pomoć koje poslovna organizacija opstaje na dugi rok upotrebljavajući informatičku tehnologiju, koja uključuje svoju vrijednost ponuđenih usluga za partnere i potrošače, kao i težnju za ostvarenjem dobiti“.13 Oblici elektroničkog poslovanja neprestano se mijenjaju, tako da se danas, zbog udjela internetskog poslovanja u elektroničkom poslovanju, često elektroničko poslovanje nekritički poistovjećuje s Internetskim poslovanjem (i-Poslovanjem). U biti e-Poslovanje je svako poslovanje temeljeno na digitalnoj razmjeni podataka, te potencijalnoj digitalnoj distribuciji proizvoda, pa se prema tome svako e-Poslovanje ne mora odvijati putem Interneta i biti u domeni i-Poslovanja. Odnos Internetskog poslovanja, odnosno i-Poslovanja i e-Poslovanja prikazuje slika 6.

Slika 6. Odnos e-Poslovanja i i-Poslovanja

Izvor: http://oliver.efos.ht/~bdukic/pdf/ePMP.pdf; 1.3.2012.

Ako se akceptira rast udjela internetskog poslovanja u elektroničkom poslovanju, ali i sve veća prisutnost multimedijalnih sustava, osobito virtualne stvarnosti, kako u svijetu zabave, tako i u poslovnom svijetu, tada se može govoriti o egzistenciji virtualnog poslovanja, U užem je smislu virtualno poslovanje povezano s virtualnom stvarnošću (eng. virtual reality), odnosno kibernetskom stvarnošću (eng. ciber reality) ili kibernetskim prostorom (eng. cyberspace) ili s umjetnim stvarnosti (eng. artificial reality), odnosno umjetnim prostorom (eng. artifical space). S druge strane, u širem 13

Strauss, J., El-Ansary, A.I., Frost, R.: isto.

16 smislu radi se o svim oblicima poslovanja koji su podržani informacijskokomunikacijskom tehnologijom koja uz pomoć multimedijalnih sadržaja formira alternativno okruženje fizičkom okruženju.

Iako se u svakodnevnom govoru ne prave razlike između pojmova koji koreliraju s virtualnim poslovanjem, odnosno virtualnom stvarnošću, one ipak postoje. Polić vezano uz to navodi: „Što se pak izraza »virtualna stvarnost« tiče, on je usprkos širokoj uporabi nesretno izabran pa mnogi autori radije rabe izraze »artificijelna stvarnost« ili »umjetna stvarnost«, čime žele naglasiti, po mom uvjerenju opet sasvim pogrešno, nadređenost konvencionalne ili, po njihovu mišljenju, »prave stvarnosti«. Jezično i pojmovno domišljeniji čini mi se izraz kiber-stvarnost (cyber-reality) za nešto što obuhvaća skup računalno upravljivih i upravljanih pojava, pogotovo zato što je u skladu i s nazivima ostalih za računalnu komunikaciju vezanih izraza kao što su kiberprostor (cyber-space), kibervrijeme (cybertime), i sl.. Doduše kiber-stvarnost je, ako je mišljena kao ukupnost svih računalno proizvedenih i podržavanih, a onda i upravljanih pojava, već sada opsegom širi pojam od »virtualne stvarnosti«, koja je za sada više jedno, rekao bih, »teleprezentacijko kazalište« u kiber-prostoru, gdje se sudionici kao »primarni entiteti transportiraju i transfiguriraju u kiberentitete«“14 Bez obzira na formalnu ispravnost pojmova koji koreliraju s alternativnim okruženjem fizičkom okruženju, koje informacijsko-komunikacijska tehnologija formira uz pomoć multimedijalnih sadržaja, u praksi se za ovaj oblik virtualnog svijeta udomaćio pojam virtualne stvarnosti. S obzirom na rast značaja tog „izmišljenog“ svijeta u svakodnevnom životu ljudi, vjerojatno će u budućnosti, ako ne na pojmovnoj razini, tada na upotrebnoj razini, elektroničko, odnosno mobilno poslovanje biti smijenjeno virtualnim poslovanjem na što ukazuje slika 7.

Slika 7. Transformacija elektroničkog poslovanja u virtualno poslovanje

14

Polić, M.: O virtualnom i stvarnom na primjeru tzv. »virtualne stvarnosti«, http://www.radionicapolic.hr/filozofija/tekst03.pdf, str 4.; 4.2.2015

17

1.4. Nastanak i evolucija elektroničkog i mobilnog poslovanja Evoluciju elektroničkog poslovanja definiraju događaji koji su se zbivali u sljedećem redoslijedu:15 • 1979.: Michael Aldrich je izumio online trgovanje.

• 1981.: Thomson Holidays, UK je prvo B2B online trgovanje.

• 1982.: Minitel je predstavljen široj javnosti u Francuskoj od France Telecom-a i korišten za online naručivanje.

• 1984.: Gateshead SIS/Tesco je prvo B2C online trgovanje i Mrs Snowball, (72 godine), je prvi online kupac od kuće.

• 1984.: U travnju 1984., CompuServe pokreće elektronički trgovački centar u USA i Kanadi. To je prva sveobuhvatna usluga elektroničke trgovine.

• 1985.: Nissan UK prodaje automobile i financiranje kreditima provjeravajući klijente online .

• 1987.: Swreg je počeo distribuirati autorske programe and shareware radi njihove online prodaje s jednog elektroničkog trgovačkog računa.

• 1990.: Tim Berners-Lee je napisao prvi Web preglednik, WorldWideWeb, koristeći NeXT računalo.

• 1992.: Terry Brownell pokreće prvi potpuno grafički, kultni upravljani sustav oglasne ploče za online trgovanje koristeći RoboBOARD/FX. • 1994.: Netscape je realizirao preglednik Navigator u listopadu pod kodnim imenom Mozilla. Pizza Hut nudi online naručivanje na njihovim Web stranicama. Otvaraju se prve online banke. Pokušava se s online ponudom dostave cvijeća i pretplate na časopise. Materijali za odrasle postaju dostupni na komercijalnoj bazi, kao što su automobili i motocikli. Netscape 1.0 je predstavljen krajem 1994. s SSL enkripcijom koja je omogućila sigurne transakcije.

• 1995.: u četvrtak 27. travnja 1995., kupnjom knjige Paula Stanfielda, proizvodni manager za CompuServe u Velikoj Britaniji, od W H Smith trgovine, unutar CompuServe u Velikoj Britaniji, organiziran je prvi nacionalni online shopping usluga sigurne transakcije.

• 1995.: Jeff Bezos pokreće Amazon.com i prvu besplatnu komercijalnu 24-satnu Internet radio postaju, Radio HK i NetRadio. Dell i Cisco počeli su agresivno korištenje Interneta za komercijalne transakcije. eBay je osnovao računalni programer Pierre Omidyar kao AuctionWeb. 15

http://en.wikipedia.org/wiki/Electronic_commerce

18 • 1996.: IndiaMART B2B tržište je osnovano u Indiji.

• 1998.: Elektroničke poštanske marke mogu se kupiti i preuzeti za ispis s Web-a.

• 1998.: Alibaba Group je osnovana u Kini.

• 1999.: Business.com, koji je kupljen u 1997. za 149.000,00 US$, prodan je za 7.500.000,00 US$ tvrtci eCompanies. Napster pokreće peer-to-peer program dijeljenja datoteka. ATG prodavaonice pokreću prodaju ukrasnih predmeta za dom online.

• 2000.: Pad dot-com-ova.

• 2001.: Alibaba.com je postigao profitabilnost u u prosincu 2001.

• 2002: eBay stječe PayPal za 1.5 billiona US$. Maloprodajne tvrtke Wayfair i NetShops su osnovane s konceptom prodaje proizvoda kroz nekoliko ciljanih područja - niša.

• 2003.: Amazon.com je dosegao prvi godišnji profit.

• 2004.: Osnovan je DHgate.com prva kineska online B2B platforma koja je prisilila druge B2B poslovne subjekte na Internetu da napuste model „žutih stranica“.

• 2005.: Yuval Tal osniva Payoneer – rješenje za sigurnu distribuciju online plaćanja.

• 2007.: R.H. Donnelley kupuje Business.com za 345 milliona US$.

• 2009.: Amazon.com kupuje Zappos.com za 928 milliona US$. GSI Commerce kupuje Retail Convergence operatera privatnog trgovinskog Web mjesta RueLaLa.com za 180 miliona US$ plus 170 miliona US$ za isplate zarade temeljene na postignućima tijekom 2012.

• 2010.: Groupon je odbio ponudu Google-a za 6 billiona US$.

Umjesto toga, Groupon je objavio prvu javnu ponudu običnih dionica 04. studenog 2011. Nakon Google-a to je bila najveća ponuda ikad.

• 2011.: Quidsi.com, matično društvo Diapers.com-a, kupio je Amazon.com za 500 milliona US$ u gotovini i preuzeo 45 milliona US$ dugova i ostalih obveza. eBay je kupio za 2,4 biliona US$ GSI Commerce, društvo specijalizirano u kreiranju, pokretanju i razvoju online trgovinskih mjesta specijaliziranih za „Bricks and Mortar“ • 2012.: US eCommerce i Online Retail predviđaju prodaju koja će doseći 226 billiona US$, što je povećanje od 12% u odnosu na prodaju 2011. godine.

Grafički strukturni prikaz dosadašnje, ali i daljnje evolucije elektroničkog poslovanja prikazuje slika 8.

19 Slika 8. Evolucija elektroničkog poslovanja

Izvor: http://www.focus-project.eu/focus_conditions.html

Kao što je iz prethodne slike vidljivo, prelazak u vitualno okruženje, odnosno faze koje su prethodile elektroničkom poslovanju, kao i samo elektroničko poslovanje je prošlo i dalje prolazi kroz razvojni proces. S razvitkom elektroničkog poslovanja, odnosno s potpunom transformacijom elektroničkog poslovanja u elektroničko gospodarenje ili u tzv. virtualno društvo doći će i do evolutivnih promjena u shvaćanju elektroničkog poslovanja što će dovesti do izostavljanja riječi elektroničko jer će svakako većina poslovanja biti elekrtoničko, tako da neće biti potrebno posebno naglašavati da se radi o ovoj vrsti poslovanja. U takvim uvjetima pretežitog elektroničkog poslovanja, odnosno virtualnog društva, prije će biti potrebno naglašavati kada se bude odvijalo fizičko poslovanje, stoga će se vjerojatno u takvim uvjetima govoriti i pisati o fizičkom poslovanju kao povijesnom izvorištu suvremenog poslovanja, odnosno tako će se poslovanje označavati s f-Poslovanje.

Zahvaljujući evoluciji informacijsko-komunikacijskih tehnologija danas je elektroničko poslovanje, kako je već objašnjeno, načinilo značajan pomak prema mobilnom poslovanju. Navedeni se pomak na očigled prepoznaje po tome što se na korisničkoj strani za potrebe poslovanja koriste svi oblici prenosivih računala, a s obzirom na divergenciju tehnologija, danas se u tu svrhu sve više koriste ultra tanka prijenosna računala, tableti, te inteligentni

20 telefonski uređaji koji su u biti elektronička računala s glasovnokomunikacijskom opcijom. Stoga se može konstatirati kako nema bitne razlike, posebno na programskoj razini, između elektroničkog i mobilnog poslovanja, jedino što je mobilno poslovanje fleksibilnije u pogledu pokretljivosti aktera u procesu poslovanja. Ta pokretljivost omogućava racionalno i efikasno iskorištavanje suvremenih geolokacijskih sustava, što mobilnom poslovanju pruža značajne potencijale u pogledu unapređenja suvremenog elektroničkog poslovanja. Mobilno poslovanje u biti svoj nastanak i razvitak može zahvaliti nastanku i evoluciji mobilne digitalne telefonije koja se tijekom razvitka integrirala s računalnom tehnologijom (slika9.). S obzirom na bliskost elektroničkog i mobilnog sustava poslovanja, u daljnjim razmatranjima koristit će se riječ elektroničko poslovanje kao zajednički naziv za sve vrste poslovanja koja koriste informacijskokomunikacijsku tehnologiju.

Bežični kapacitet/Propustnost

Slika 9. Kratka povijest suvremene mobilne telefonske tehnologije

Prvi bežični telefon

Izvor: http://octoscope.com/blog/?p=20

21

2

TEHNIČKOTEHNOLOŠKE OSOVE E-POSLOVANJA

Iako su načela, s jedne strane klasičnog, a s druge strane suvremenog elektroničkog i mobilnog poslovanja praktično jednaka, ona se bitno razlikuju kada je u pitanju okruženje u kojem se poslovanje odvija. Dok se klasično poslovanje temelji na fizičkim procesima koji egzistiraju u realnom svijetu, suvremeno se elektroničko i mobilno poslovanje odvija u virtualnom okruženju koje producira suvremena informacijsko-komunikacijska tehnologija. Prema tome, bez egzistencije suvremen informacijskokomunikacijske tehnologije ne bi niti egzistiralo elektroničko, odnosno mobilno poslovanje. Treba imati na umu da su, za razliku od fizičkog poslovanja, virtualni poslovni procesi relativno novijeg datuma, te se nalaze, zahvaljujući brzom razvitku informacijsko-komunikacijske tehnologije, u stalnim promjenama. Poznavanje informacijsko-komunikacijske tehnologije kao infrastrukture elektroničkog i mobilnog poslovanja, od izuzetne je važnosti kako bi se efikasno iznalazili načini upotrebe iste u suvremenim uvjetima poslovanja koje upravo definira informacijsko-komunikacijska tehnologija.

2.1. Fizičko i virtualno poslovanje Fizičko poslovanje podrazumijeva odvijanje poslovnih procesa unutar fizičkog svijeta u kojem živimo i koji nas okružuje. Same poslovne transakcije u prošlosti su se odvijale isključivo temeljem usmene i pismene komunikacije. Do pojave telefona kao komunikacijskog medija koji omogućava prijenos glasa na daljinu, usmena se i pismena komunikacija odvijala neposredno ili posredno preko glasnika, odnosno pismonoše. Takva, uvjetno rečeno, manualna komunikacija odvijala se sporo i ograničavala je provođenje većeg broja poslovnih transakcija.

Kada je u pitanju suvremena povijest, komunikacijska su ograničenja bila značajan ograničavajući čimbenik već i za industrijsko doba. Naime, nastankom industrijskog doba i povećanjem količine proizvedenih

22 proizvoda, s jedne strane, i povećanjem potražnje za tim proizvodima, s druge strane, poticalo je znanost na pronalaženje odgovarajućih organizacijskih i tehnoloških rješenja za ubrzanje komunikacije. To je, s jedne strane, dovelo do razvitka transportnih sredstava, a u okviru njih i kurirske i poštanske službe, a s druge strane do razvitka prvih oblika virtualne komunikacije na daljinu u vidu telefonije16. Nastanak, razvitak i unapređenja tehnologija u komunikacijskom dijelu neprestano su pratila zahtjeve za povećanjem komunikacijskog obujma, bilo da se radilo o osobnim komunikacijama ili pak o javnim ili poslovnim komunikacijama.

Može se na razini mentalnog modela zaključiti kako postoji jasna uzročnoposljedična funkcionalna veza između razvitka komunikacija i efikasnosti poslovanja, ali i jasna uzročno-posljedična funkcionalna veza između razvitka komunikacija i razvitka društva u cjelini. Često se društveni razvojni skokovi vežu uz tehnološke razvojne skokove i obrnuto. Tog je stava i prof.dr.sc. Aleksandar Durman, arheolog i nastavnik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u okviru održanog predavanja17 iznio tezu kako su se u ljudskoj povijesti desila dva velika tehnološka skoka. Prvi veliki tehnološki skok načinjen je za potrebe nastanka i razvitka prvih svjetskih civilizacija, a odnosi se primarno na nastanak pisma. Drugi veliki tehnološki skok prethodio je letu čovjeka na Mjesec, što je potaklo intenzivan razvitak mnoštva tehnologija, a primarno informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Zasigurno da je i sljedeći veliki skok u razvitku poslovanja, a i u razvitku društva u cjelini, omogućio tehničko-tehnološki skok u informacijskoj, a potom i u komunikacijskoj tehnologiji. Može se problem sagledati i s druge strane i konstatirati kako je tehničko-tehnološki razvitak informacijskih, a potom i komunikacijskih tehnologija rezultat rasta potreba za povećanjem obujma poslovanja, kroz razvoj obujma potreba potrošača. Očito da je na djelu tzv. Push-Pull/Pull-Push efekt, gdje je funkcija evolucije tehnologije omogućavanje rasta efikasnosti poslovanja, a potrebe za povećanjem efikasnosti poslovanja potiču razvitak suvremene tehnologije.

16

17

Alexander Graham Bell, američki znanstvenik i izumitelj, krajem 19. stoljeća patentirao je telefon. No, prema njegovoj izvornoj zamisli telefon je trebao služiti kao komunikacijski sustav za potrebe vatrogasne službe, odnosno kao sredstvo za dojavu o požaru. Malo je vjerojatno da je Alexander Graham Bell mogao predvidjeti ukupni razvitak telefonskih mreža kao i upotrebu telefona u poslovne svrhe.

Bilješke s predavanja - predavanje je za studente Ekonomskog fakulteta u Osijeku održano 9.6.2011. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku pod nazivom „Arheologija u funkciji razvitka Istočne Hrvatske“.

23

Činjenica je kako je upotreba informacijsko-komunikacijske tehnologije u poslovanju dovela do značajnog povećanja efikasnosti poslovnih subjekata, posebno kada su u pitanju komunikacije s tržištem. Za razliku o prethodnih opisanih povijesnih skokova, ovaj posljednji skok u tehnološkom i poslovnom smislu, toliko je velik i značajan, da predstavlja formiranje i razvitak novog poslovnog okruženja, koji s obzirom na njegov oblik i važnost, nazivamo virtualnim svijetom. S obzirom da je taj svijet izgrađen zahvaljujući informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji, odnosno digitalnoj tehnologiji, nerijetko se taj svijet naziva i digitalni svijet, a poslovni procesi koji se odvijaju u njemu, s obzirom na njihove tehničko-tehnološke osnove, nazivaju elektroničkim poslovanjem. Ovaj novi virtualni svijet se ne temelji na jednoj tehnologiji, već na spletu uglavnom novih tehnologija koje se nalaze u svom začetku i snažnom uzletu. Bez sinergijskog djelovanja tih novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, novi virtualni svijet ne bi bio moguć.

2.2. Informacijsko-komunikacijska tehnologija u funkciji suvremenog poslovanja Suvremena kretanja u ekonomiji u velikoj su mjeri određena razvitkom i mogućnostima informacijsko-komunikacijske tehnologije. Upravo je tehnologija ta komponenta koja je omogućila evoluciju ljudskog društva, a informacijsko-komunikacijska tehnologija je osigurala nastanak novog društvenog oblika koji u svom nazivu nosi pridjev „elektroničko“. Prema tome aplikacijom i organizacijom tehnologije nastali su novi poslovni modeli, kao i nove poslovne filozofije. U svezi s tim bitno se odrediti koje su to tehnologije koje definiraju nastanak i razvitak e/m-Poslovania.

2.2.1. Tehničke komponente e/m-Poslovanja U suvremenim uvjetima poslovanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija18, kao što je već navedeno, predstavlja osnovu za poslovanje u virtualnom okruženju. No, danas je teško biti efikasan u poslovanju u fizičkom okruženju, a kamo li u slučajevima hibridnog, odnosno fizičkovirtualnog poslovanja. S obzirom da se u poslovanju ne koristi jedna tehnologija, niti se radi o jednom tehničkom rješenju, skup informacijsko18

ICT – Information-Comunication Tehnology

24 komunikacijskih tehnologija u poslovanju može se zajedničkim imenom nazvati informacijsko-komunikacijska infrastruktura.

Sam pojam infrastruktura nije jednoznačan. Jedan od pristupa ukazuje da je infrastruktura:19 1. temeljna podloga ili osnovni okvir (kao kod sustava ili organizacije), 2. stalne instalacije potrebne za vojne svrhe, 3. sustav javnih djela zemlje, države ili regije; također; izvori (kao ljudski potencijal, građevine ili oprema) potrebni za neku djelatnost.

Pojam infrastruktura potiče iz latinskog jezika, kovanica je i u doslovnom prijevodu znači: Infra (ispod, niže) + struktura20 ili u slobodnom prijevodu podloga za određenu strukturu. Inače sama riječ udomaćila se u hrvatskom književnom jeziku, stoga se nalazi u Anićevom rječniku hrvatskog jezika:21 1. snova ili temelj nekog društva ili poduzeća, 2. ekoon. osnovna sredstva, preduvjeti za funkcioniranje nekog sustava, djelatnost.

Prema tome, u širem smislu, infrastruktura objedinjava potrebna ekonomska i tehnička sredstva, ali i organizacijsku podlogu nekom visoko razvojnom pothvatu (npr. prometna mreža, računalna mreža). Kada je u pitanju informacijsko-komunikacijska infrastruktura onda primat ima tehničkoorganizacijski aspekt informacijsko-komunikacijske infrastrukture, a on objedinjava tri tehničko-tehnološke komponente: 1. Informacijsku tehnologiju, 2. Komunikacijsku tehnologiju i 3. Programsku i podatkovnu tehnologiju.

Organizacijska komponenta objedinjuje prethodno nabrojane tehničkotehnološke komponente informacijsko-komunikacijske infrastrukture u jednu cjelinu, te omogućava upotrebu ove tehnologije u izgradnji virtualnog svijeta, a kroz to kreira medij za obavljanje e-Poslovanja. Poslovni informacijski sustav izgrađen od navedenih tehnologija organiziranih u jednu cjelinu, te definiran kroz tri dimenzije prikazuje slika 10.

http://www.merriam-webster.com/dictionary/infrastructure; 15.05.2011.

Klaić, B.: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb 1990., str 588.

21 Anić, V., Goldstein , I.: Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb 2007., str. 147.

19 20

25 Slika 10. Poslovni informacijski sustav prikazan u tri dimenzije

POSL OVNI I NF ORMACI J SKI SUST AV

js k i n fo r m a c i U re d s k i i s u s ta v u a po dr šk S ust av z u nj odl uči va s k i o rm a c ij a č k i in f U p r a v lj v a t s u s

L i fe w a r e (l j u d s k i p o te n c i j a l ) So ftw a r e (p r o g r a m s k i p o d s u s ta v ) H a r d w a r e (s tr o j n i p o d s u s ta v )) Mar ket in g - in f f o o r m a acijski cijski susu s st t av av P r o iz vo d n i in f o r m a cijski su st av R aču n o vo d st ve n i in f o r m acijsk i su st av F in an cijs ki in f o r m acijski su st av

...

Izvor: http://oliver.efos.hr/~bdukic/pdf/BPdio1.prf

2.2.2. Informacijska tehnologija kao komponenta e-Poslovanja Pojam informacijska tehnologija (eng. Information Tehnology) objedinjuje riječi informacija i tehnologija. U širem kontekstu radi se o tehnologiji čiji je rezultat djelovanja generiranje informacija. Informacija se može definirati kao „Podatak koji (1) je provjereno točan i pravovremen, (2) je specifičan i organiziran s namjenom, (3) je predstavljen unutar konteksta koji mu daje značenje i važnost, te (4) može dovesti do određenog porasta razumijevanja i smanjenja neizvjesnosti. Vrijednost informacije leži isključivo u sposobnosti da utječe na ponašanje, odluke ili rezultate. Informacija se smatra bezvrijednom ako nakon njenog primitka stvari ostanu nepromijenjene.“22 Uz definiran semantički smisao, informacija ima i svoj tehnički oblik. Svim aspektima informacije bavi se teorija informacija. Što se tiče pojma tehnologije, pod njim se podrazumijeva:23 1. a. primjena znanosti i inženjerstva u razvoju strojeva i postupaka kako bi se povećali ili poboljšali životni uvjeti ili povećala djelotvornost ljudskog rada b. skup inovativnih rješenja koja se koriste u nekom proizvodu 22 23

http://www.businessdictionary.com/definition/information.html; 13.5.2011.

Anić, V., Goldstein, I.: isto, str. 572.

26 2. a. skup metoda i postupaka za preradu sirovina u proizvode b. sredstva i uređaji za primjenu tih metoda i postupaka.

Semantičkim uzajamnim djelovanjem riječi informacija i tehnologija dobiva se integralno značenje pojma informacijska tehnologija, pod kojim Čerić i Varga podrazumijevaju: „Informacijska tehnologija predstavlja spregu mikroelektronike, računala, telekomunikacija i softvera, koja omogućava unos, obradu i distribuciju informacija.“24 Iako je ova definicija u općem smislu prihvatljiva, ona zanemaruje činjenicu kako je u zadnjih dvadesetak godina došlo do snažnog razvitka komunikacijske komponente informacijske tehnologije, tako da se danas uobičajeno naglašava i dodatno izučava komunikacijska komponenta što dovodi do nastanka novog semantičkog izričaja u vidu Informacijsko-komunikacijske tehnologije (eng. InformationComnunication Tehnology – ICT). Zbog važnosti komunikacijske tehnologije za nastanak virtualnog svijeta kao novog medija za e-Poslovanje, komunikacije će se u ovom istraživanju razmatrati kao zasebna tehnološka cjelina. Prethodnoj definiciji Čerića i Varge može se prigovoriti i nedosljedan stav prema pojmu „informacija“. Naime, definirajući informacijsku tehnologiju kao tehnologiju koja omogućava unos, obradu i distribuciju informacija, zanemarena je u semantičkom smislu činjenica kako suvremeni računalni uređaji nemaju sposobnost razumijevanja smisla podataka koje obrađuju, stoga nije korektno, sukladno teoriji informacija, govoriti o obradi informacija, već o obradi podataka. S obzirom da je za egzistenciju informacije nužno razumijevanje konteksta, informacija nastaje i egzistira samo i isključivo u ljudskom umu. Stoga, u ovom je kontekstu potrebno govoriti o tehnologiji koja omogućava unos, obradu i distribuciju podataka potrebnih za dobivanje informacija. Cjelovita definicija informacijske tehnologije mogla bi se prema tome definirati na sljedeći način: Informacijska tehnologija predstavlja spregu mikroelektronike integrirane u računala i računalne sustave, te upravljanje od strane programske tehnologije, a koja omogućava unos, obradu, pohranu i distribuciju podataka u čovjeku razumljivom obliku sa svrhom dobivanja informacija. Upravo su informacijske znanosti one koje se bave proučavanjem mogućnosti upotrebe suvremenih računala i računalnih sustava u svrhu dobivanja informacija.

Informacijska se tehnologija često poistovjećuje s računalnim sustavima.

Računalnim se sustavima osim informacijskih znanosti bave i računalne znanosti. Čerić i Varga definiraju računalne znanosti na sljedeći način: 24

Čerić, V., Varga, M., i dr.: Informacijska tehnologija u poslovanju, Element Zagreb, Zagreb 2004., str. 2.

27 „Računalna znanost bavi se proučavanjem prikaza i struktura informacija, algoritamskim procesima za obradu informacija, računalnim sklopovljem (hardverom) i programskom opremom (softverom). Koristi se i širi pojam računalstvo, kojim se označava računalska znanost i tehnika te način njihove primjene. Informatika je naziv koji se koristi kao sinonim za računalstvo (što odgovara korištenju naziva „informatika“ u romanskom i germanskom jezičnom području.“25 Navedene definicije za računalne znanosti, odnosno računalstvo i informatiku ukazuju na vrlo nejasne granice u definiranju razlike pojmova informacijskih i računalnih znanosti. Dok su informacijske znanosti više orijentirane na značenje, upotrebnu vrijednost i upravljanje informacijama i informacijskim tijekovima, računalne znanosti više su orijentirane na izučavanje i iznalaženje tehničkih rješenja, te se stoga informacijske znanosti češće vežu za primjenu informacijske tehnologije, odnosno društvene znanosti, posebice uz ekonomsku znanost, dotle se računalne znanosti više vežu za prirodne znanosti, posebice uz elektrotehniku i matematiku. Kako bi se naglasila upotrebna vrijednost informacija, te potreba za njihovom upotrebom u odlučivanju, informacijske su znanosti derivirane u pojam informacijskog menadžmenta.

Kako se radi o novom znanstvenom području, koje se razvija u posljednjih pedesetak godina, od toga je, razvitak u posljednjih dvadesetak godina, izrazito dinamičan, nisu čudne nedosljednosti u definiranju pojmova, te često višeznačno definiranje istovjetnih pojmova. Tako se npr. informacijska tehnologija i informacijsko-komunikacijska tehnologija mogu pod određenim uvjetima promatrati kao istoznačni pojmovi, a pod određenim drugim uvjetima kao djelomično istoznačni pojmovi. Ekvivalentan odnos imaju i pojmovi informacijske znanosti, računalne znanosti, te informatika.

Posebno je složen odnos prema pojmu informatika koji se u djelu znanstvenih krugova promatra kao potpuno znanstveno neadekvatan pojam jer definira automatsku obradu informacija umjesto podataka, dotle se u drugim znanstvenim krugovima pojam informatike poistovjećuje s pojmom računalnih znanosti, u trećem s pojmom informacijskih znanosti i drugo.

Sličan slučaj prisutan je i u definiranju pojma računala. Osim što su sve češći prigovori na sam pojam računalo, jer sam pojam osim što govori o procesima koji se odvijaju u samom uređaju, aludira na upotrebnu vrijednost stroja koji je prema tome namijenjen isključivo računanju, što isključuje druge sposobnosti stroja, posebice one vezane za multimediju, 25

Isto, str. 3.

28 nedosljednosti su prisutne i u epitetima koji se vežu uz stroj. Najčešća dva epiteta uz pojam računalo su elektroničko i digitalno.

Pojam elektroničko računalo ukazuje na činjenicu kako se radi o uređaju ili skupini uređaja koji su pogonjeni električnom energijom. S druge strane pojam digitalno računalo govori o tome da se radi o uređaju u kojem se procesi odvijaju na temeljima binarne aritmetike, odnosno kako se radi o procesima koji u osnovi poznaju diskretna stanja „struje ima“ i „struje nema“, a koja je moguće podržati binarnom aritmetikom. U literaturi iz devedesetih godina prošlog stoljeća, udomaćio se pojam elektroničko računalo, jer je većina autora uvažila činjenicu kako su procesi u samom procesoru i memoriji računala digitalni, te kako se u načelu podaci zapisuju u računalu u digitalnom obliku, no procesi i način rada perifernih uređaja nije nužno digitalan. Kako je broj perifernih uređaja i procesa vezanih za rad perifernih uređaja veći od broja procesa koji se odvijaju u samom središtu računala, prevladalo je mišljenje kako epitet digitalan ne oslikava u potpunosti principe rada računalnih uređaja, odnosno računalnih sustava, stoga se danas uobičajeno govori o elektroničkom računalu, elektroničkim računalnim sustavima i slično.

Pojam elektronički prenesen je analogijom s pojma računala na sve sustave, odnosno strukture koji su vezani za rad računala, ali i na sve procese koje omogućava rad elektroničkog računala. U svezi s tim pojavili su se pojmovi kao: elektronički mediji, elektroničko društvo, elektroničko poslovanje, elektroničko tržište, elektroničko obrazovanje, elektronički marketing i drugo. Radi jednostavnije upotrebe ovih pojmova riječ „elektronički/o“ zamijenjena je slovom „e“ tako da su danas u širokoj upotrebi pojmovi s prefiksom „e“ kao npr.: e-Mediji, e-Društvo, e-Poslovanje, e-Tržište, eObrazovanje, e-Marketing i slično.

Prema tome, zajednička svim navedenim sustavima je upotreba računala, odnosno informacijske tehnologije. S obzirom da je računalo složen uređaj koji integrira veći broj komponenti, odnosno tehnologija, te s obzirom da se radi o upravljanom uređaju, koji ima svoju svrsishodnost, računalo i sve njegove unutrašnje i vanjske komponente moguće je proučavati kao sustav.

U pojmovnom smislu, računalni sustav sagledava se kao značajno širi pojam od pojma računala. U tom smislu računalo je jedan uređaj, dok računalni sustav objedinjava (vidi sliku 1.): • strojnu komponentu, • programsku komponentu i • ljudske resurse.

29 Strojnu komponentu računalnog sustava (eng. Hardware ili hrv. hardver) čine elektronička računala u raznim oblicima i različite namjene. Osnovna podjela može biti na opća i specijalizirana računala. Opća računala obavljaju opće poslove, a poslove koje će računalo moći obaviti primarno definira instalirana na računalu programska komponenta. Specijalizirana računala obično koriste specijalizirana programska rješenja i specifične ulazno izlazne uređaje. U suvremenim uvjetima života specijalizirana računala nalazimo kao sastavni dio bijele tehnike (razni programatori), u procesnoj industriji kao uređaje za kontrolu tijekova procesa, kao sastavne dijelove mjernih uređaja, uređaja za kreiranje glazbe ili multimedije općenito i slično. Odlika suvremenih općih i specijaliziranih elektroničkih računala je to da su načinjena u digitalnoj tehnologiji. Šira podjela suvremenih elektroničkih računala izgleda ovako:26 • Kvantna računala (eng. Quantum computers).

• Računalni klasteri (eng. Grid computers).

• Super računala (eng. Supercomputers).

• Velika računala (eng. Mainframes).

• Mala računala (eng. Mini computers).

• Mikro računala (eng. Microcomputers).

• Terminalske stanice (eng. Terminals).

• Specijalizirana računala (eng. Embedded computers).

Generalizacijom ove šire podjele ili pak specijalizacijom pojedinih pojavnih oblika elektroničkih računala dobiva se često korištena podjela elektroničkih računala na: • osobna računala, • serverska računala.

Osobna računala (eng. Personal Computer - PC) podvrsta je mikroračunala, a bitno obilježje ovog pojavnog oblika elektroničkog računala je građa u mikroprocesorskoj tehnologiji što omogućava male dimenzije ovom računalu. Ime ukazuje kako se radi o računalu koje je namijenjeno upotrebi od strane jednog korisnika, što podrazumijeva da u načelu, istodobno, dva korisnika ne mogu koristiti ovakvo računalo. Takvom načinu upotrebe prilagođena je i programska podrška koja se razvija za ovu vrstu računala. Prva računala u ovom obliku pojavila su se osamdesetih godina prošlog stoljeća, a službena evolucija PC-a počinje kada IBM, veliki američki proizvođač birotehničke opreme i računala plasira na tržište prvo 26

http://www.thocp.net/hardware/mainframe.htm#introduction; 12.3.2011.

30 svoje mikroračunalo pod nazivom Personal Computer (PC)27. U trideset godina ekstremno brze evolucije PC ne samo da se razvio u moćno računalo s ogromnom obradbenom snagom, već je zahvaljujući pristupačnoj nabavnoj vrijednosti i inteligentno osmišljenoj programskoj komponenti omasovio upotrebu računala, približio je računalo običnom čovjeku i udario temelje suvremenom virtualnom svijetu, a kroz to i novom razvojnom ciklusu u evoluciji ljudskog društva koje mnogi autori nazivaju informacijskim dobom ili dobom znanja. Značajnu stepenicu u razvoju PC-a predstavlja trenutak kada se PC odvojio od stola i kada se počeo proizvoditi u svojoj mobilnoj inačici. Današnja podjela PC-a s obzirom na mobilnost je na: • neprenosiva osobna računala: Desktop/Tower/Mini tower i • prenosiva osobna računala: Laptops/Notebooks/Palmtop(Personal Digital Assistants - PDA)/Tablet Osim po mobilnosti ovu vrstu računala je moguće podijeliti i prema namjeni s obzirom na obradbenu snagu i ustroj računala. S obzirom na ove odlike PC se uobičajeno dijeli na: • univerzalna osobna računala i • radne stanice (Workstation).

Radne stanice obično imaju pojačanu jedinu ili skupinu elektroničkih komponenti koje determiniraju primarnu namjenu takvog osobnog računala.

Npr. grafičke radne stanice, kako im samo ime kaže, imaju značajnije poboljšan grafički podsustav u odnosu na druge ugrađene elektroničko komponente u osobno računalo. Slika 11. prikazuje nekoliko pojavnih oblika osobnih računala.

Slika 11. Primjeri pojavnih oblika osobnih računala

Izvor: http://www.ecademy.com/node.php?id=165497; 7.2.2011.

27

Više o tome na: http://inventors.about.com/library/blcoindex.htm; 12.3.2011. i na : http://pc-history.org/; 12.3.2011.

31 Koliko su, s jedne strane, osobna računala odigrala ulogu približavanja računalnih tehnologija širokoj masi korisnika, toliko su serverska računala s druge strane pridonijela integraciji i razmjeni sadržaja, posebice onih multimedijalnih, koji su odigrali ključnu ulogu rastu interesa populacije za upotrebom računala u svrhu informiranja i razmjene sadržaja. Bez ovakvih sustava ne bi bilo moguće izgraditi virtualni multimedijski prostor, odnosno virtualan svijet, stoga ni razvoj socijalne društvene komponente ne bi bio moguć. Bez toga ne bi niti bilo kritične mase korisnika koji su omogućili upotrebu računala u poslovne svrhe, odnosno nastanak i razvitak ePoslovanja.

Serverska ili poslužiteljska su računala optimizirana za posluživanje drugih računala putem računalne mreže, zbog toga se često nazivaju i računala domaćini (eng. Host). Višekorisnički način rada serverskim računalima omogućava primarno programska podrška, posebice višekorisnički građen operacijski sustav28, ali i odgovarajuće strojne komponente koje omogućavaju usluživanje većeg broja korisnika usluga poslužiteljskog računala. Serverska računala obično imaju veliku snagu u centralnom procesoru, središnjoj memoriji računala, kao i u vanjskoj memoriji koja omogućava smještaj veće količine podataka, te u mrežnom podsustavu koji omogućava interakciju s drugim klijentskim ali i serverskim računalima. S druge strane, s obzirom da se serverska računala u pravilu ne koriste za neposredan rad jednog korisnika na njemu, grafički podsustav takvog računala je slabiji dio računalnog sustava posebno ako se uspoređuje s grafičkim podsustavom osobnih računala. Poziciju servera u odnosu na klijentska računala u računalnoj mreži prikazuje slika 12.

Prema organizacijsko-operativnoj namjeni serveri se dijele na:29 • Pristupni server – specijalna vrsta komunikacijskog servera • Aplikacijski server – izvršava aplikacije za radne stanice, odnosno klijent računala, • Arhivski server • Server za snimanje rezervnih kopija • Server za paketnu obradu • Komunikacijski server • Server baza podataka • Datotečni server 28 29

Obično se danas radi o serverskoj inačici operacijskog sustava Windows ili o nekom Unixoidnom operacijskom sustavu kao što su Linux, BSD i drugo. http://www.lecad.unze.ba/nastava/INFORMATIKA/Info3-Racunari%20i%20Njihova%20 Primjena/Info3_3.pdf; 3.7.2011.

32 Slika 12. Pozicija serverske infrastrukture u računalnoj mreži

Izvor: http://www.buzzle.com/articles/different-types-of-servers.html; 23.5.2011.

• • •

Server elektroničke pošte Server tiskanja dokumenata Server specijalne namjene, itd.

Serveri se prema tome, u današnje vrijeme, od klijentskih računala najčešće razlikuju zahvaljujući instaliranoj programskoj podrški. Za manje zahtjevne poslove ili za poslove u manjim računalnim mrežama često se kao serveri koriste osobna računala na koje je instalirana odgovarajuća programska podrška, u vidu serverski orijentiranih operacijskih sustavu. U iznimnim slučajevima računalo se koristi i kao serversko i kao klijentsko računalo.

Obično se, s obzirom na dodatnu programsku podršku koja je ili puštena u funkciju unutar operacijskog sustava ili je dodatno instalirana, serveri dijele na: • namjenske servere (eng. Dedicated) i • nenamjenske server (eng. Non Dedicated).

Namjenski serveri obavljaju jednu funkciju i samo su toj funkciji namijenjeni, kao na primjer e-mail server. Na, nenamjenskim serverima često je pušten u rad ili instaliran veći broj uslužnih programa (eng. Servisa)

33 koji pružaju veću funkcionalnost serverskom računalu. Hoće li serversko računalo biti namjenski ili nenamjenski poslužiteljski uređaj ovisi o obujmu poslova koje server treba obaviti, s jedne, i komponente sigurnosti od zloupotrebe, s druge strane. Serverska računala koja imaju malo opterećenje po jednom servisu, obično se koriste kao nenamjenski serveri jer im se iskorištenost pokušava povećati instalacijom i upotrebom dodatnih servisa.

No, serverski strojevi koji imaju više instaliranih servisa, obično su globalno ranjiviji, jer uspješnim napadom i ugrožavanjem sigurnosti na jednom servisu ugrožava se rad ostalih instaliranih servisa na serverskom računalu.

Zbog svega prethodno navedenog, u današnje vrijeme sve se češće koriste sustavi virtualizacije, koji omogućavaju da se na jednom serverskom računalu instalira više prividnih serverskih računala kroz dodjelu diskovnog i mrežnog prostora jednog računala dvoma ili većem broju virtualnih serverskih računala. Svaki takav stroj ima svoj operacijski sustav i pušten u rad odgovarajući servis. Svaki takav virtualni uređaj prema korisniku se predstavlja kako zasebno serversko računalo, a ugrožavanje sigurnosti jednog računala ne utječe na sigurnost drugih virtualnih računala.

Sa stajališta mogućeg strojnog sustava i mogućih servisa u mrežnom okruženju namjenske servere je moguće podijeliti na:30 • Serverska platforma: serverska platforma je temeljni hardver ili softver za sustav koji igra ulogu pogona koji pokreće server. Obično se koristi kao sinonim s nekim operacijskim sustavom.

• Aplikacijski server: također je poznat kao vrsta među-sklopovlja, on zauzima bitno područje računalstva između servera baze podataka i krajnjeg korisnika i uobičajeno je korišten kao njihova poveznica.

• Audio/Video server: osigurava multimedijske mogućnosti za Web mjesta pomažući korisniku da pregledava multimedijalni sadržaj.

• Chat server: omogućava korisnicima da razmjene podatke u okruženju sličnom Internetskim News grupama koje omogućava diskusije u realnom vremenu.

• Fax server: to je jedna od najboljih opcija za organizacije koje traže minimiziranje telefoniranja,ali trebaju faksirati svoje dokumente • FTP server: radi se o jednom o najstarijih Internetskih servisa, File Transfer Protocolu. On omogućava siguran prijenos datoteke između računala istovremeno osiguravajući sigurnost datoteke i kontrolu prijenosa.

• Groupware server: to je programska podrška dizajnirana da omogućava korisnicima zajednički rad, neovisno o lokaciji, kroz 30

http://www.buzzle.com/articles/different-types-of-servers.html;23.5.2011.

34

•

•

• • •

•

•

•

Internet ili Intranet poslovnog subjekta i omogućava zajedničko djelovanje u virtualnom okruženju.

IRC server: to je idealna opcija za one koji žele diskusije u realnom vremenu. Internet Relay Chat uključuje različite mrežne servere što omogućava korisnicima međusobno povezivanjeroj pojedinu IRC mrežu.

List server: omogućava bolje upravljanje mailing listama. Server može biti ili otvoren za interaktivnu međuljudsku diskusiju ili jednosmjerna lista koja omogućava obavještavanje, newslettere ili oglašavanje.

Mail server: prenosi i sprema poštu preko mreža poslovnih organizacija kroz LAN, WAN i preko Interneta.

News server: ovi serveri kao distributivni i izvorišni za mnoge javne news grupe, pristupa im se preko USENET news mreže.

Proxy server: ima ulogu medijatora između klijentskog programa i nekog vanjskog servera filtrirati zahtjeve, poboljšati performanse i dijeliti konekcije.

Telnet server: omogućava korisniku povezivanje na računalo domaćin i obavljanje zadataka kao da korisnik radi neposredno na tom udaljenom računalu Virtual serveri: virtualni server je nešto kao fizičko računalo jer je prilagođen individualnim potrebama potrošača, može biti zasebno pokrenut i održava privatnost tog zasebnog računala. Zbog toga, razlika između nenamjenskog i namjenskog (hosting) servera je smanjena dajući slobodu drugim potrošačima, u smanjenju troškova.

Danas, oni postaju sveprisutni u podatkovnim centrima.

Web server: pruža statične sadržaje Web pregledniku učitavajući datoteku s diska i prenoseći je preko mreže do korisnikovog Web preglednika. Ova razmjena je posredovana komunikacijom preglednika i servera upotrebom HTTP-a.

Navedenim popisom namjenskih servera nisu iskorištene sve moguće upotrebe serverskih računala. U upotrebi postoji čitav niz drugih tipova servera, od onih iz skupine Slobodna source31 servera, preko servera koji su uglavnom izašli iz upotrebe kao na primjer Gopher32, do namjenskih servera koji upravljaju mrežnim resursima na primjer Name servera (applies nameservice protocol). Kao što je vidljivo iz prethodne podjele serveri se mogu 31 32

Programski kod ovih servera je javan i može ga se pregledavati, koristiti i dalje distribuirati.

Sustav izbornika i dokumenata koji je prethodio nastanku World wide Weba

35 klasificirati temeljem njihove namjene, no postoje i drugi kriteriji podjele servera. Česta podjela servera je podjela prema snazi, odnosno veličini. Iako je danas zbog sveprisutne minimalizacije oslabila korelacija između snage i veličine serverskih računala, ipak se još uvijek serveri po ovom kriteriju obično dijele na: • Mikro-računalne servere, • Mainfraim računala i • Super računala.

Mikro-računalni serveri, koji su po obliku i strukturi najbliži osobnim računalima, kada se radi o malim zahtjevima, u stanju su raditi kao samostalni serverski uređaji, nerijetko u izvedbi desktop računala ili tower računala. Takvi serveri obično su u funkciji uredskog poslovanja ili u funkciji kućnog servera, a s obzirom na broj instaliranih programskih servera obično se radi o nenamjenskim serverima. Ako se kombinira veći broj mikro-računalnih servera na jednom mjestu, bez obzira jesu li serveri klasterirani33 ili svaki obavlja vlastite funkcije, obično se takve servere ugrađuje u serverske nosače (eng. Rack) i/ili ormare. Da bi strojni dio mogao stati u takve serverske ormare mikroelektroničke se komponente ugrađuju u specijalizirana serverska kućišta.

Za razliku od mikro-računalnih servera mainframe serveri su velika računala koja koncentriraju u jednom kućištu veliku procesorsku i memorijsku snagu.

Prva računala u suvremenom smislu bila su upravo mainframe računala.

Njihov intenzivan razvoj tekao je do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća od kada im ozbiljna konkurencija postaju mikro-računala. No, zbog sposobnosti rada u podijeljenom vremenu (eng. TimeSharing) i zbog procesorske snage koju pružaju mainframe računala, ovaj se oblik servera i danas koristi, posebice kada se radi o potrebama za velikom poslovnom obradom podataka. Još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća mainframe računala se razvijaju kao višeprocesorski sustavi. Do unazad nekoliko godina, dok se nisu pojavili više jezgreni mikroprocesori u mikro-računalima i klasteri takvih računala, mainframe serveri su imali izrazitu prednost nad mikro-računalnim serverima zbog mogućnosti paralelnog procesiranja.

33

Klaster servera čini skup međusobno mrežno povezanih računala koji rade i ponašaju se kao jedan stroj. Kako bi se to moglo postići i kako bi se povećale performanse integralnog serverskog sustava obično su računala u klasteru povezana specijalizirani mrežnim karticama, kao i zajedničkim operacijskim sustavom koji je kreiran tako da omogućava virtualnu integraciju skupine servera u jednu cjelinu.

36

Paralelno procesiranje podrazumijeva upotrebu u računalu većeg broja procesora koji koriste zajednički centralni memorijski prostor, te upotrebu specijaliziranih operacijskih sustava koji omogućavaju iskorištavanje potencijala višeprocesorskih sustava. Ono je posebno korisno u serverskim računalima jer omogućava raspodjelu obradbenih zadataka između više procesora. Mainframe računala često koriste i više desetaka, pa čak i stotina procesora. No, procesori u mainframe računalima su optimizirani za jednostavna izračunavanja, odnosno za aritmetičke zahtjeve koji se koriste u poslovnoj obradi podataka. Uz to, kod mainfram računala je velik naglasak na upotrebi i upravljanju vanjskom memorijom (diskovnim prostorom), jer su poslovne obrade podataka, u pravilu, jednostavne obrade podataka, ali obujmom su zapravo velike obrade podataka. Upravo suprotni oblik imaju znanstvene obrade podataka. Tu se radi o obradi male količine podataka, no obrada je vrlo složena i zahtjeva složene procesorske instrukcije.

Velika računala, koja su optimizirana za složene obrade male količine podataka i koja se pretežito koriste u znanstvene svrhe nazivaju se super računala. Prema tome, izvedba procesora u velikom višeprocesorskom računalnom sustavu i odnos prema vanjskoj memoriji, temelj je za razlikovanje mainframe računala od super računala.

U prošlosti su manframe i super računala zauzimala ogromne prostore, stoga su zahtijevala posebne serverske prostorije. Upravljanje takvim sustavima je također bilo izrazito složeno, stoga su uz takva računala bili vezani posebno obučeni ljudski resursi. Suvremene mikro-elektroničke komponente utječu i na smanjivanje i veličine mainframe i super računala, tako da je izgledan gubitak vizualne razlike između različitih fizičkih serverskih oblika.

Konvergencija tehnologija dovodi i do smanjivanja funkcionalnih razlika između mikro-računalnih servera, te mainfraim računala i super računala.

No, zbog nastanka novog oblika računalstva, takozvanog računalstva u oblacima (eng. Cloude Computing) za očekivati je rast značaja serverskih tehnologija, posebice kada su u pitanju obradbene mogućnosti i mogućnosti pohrane podataka serverskih sustava. Za pojam računalstvo u oblacima Reuven Cohen navodi: „Za mene najjednostavnije objašnjenje za računalstvo u oblacima je opisati ga kao „Internet centrični softver“. Taj novi model softvera za računalstvo u oblaku je odmak od tradicionalnog jednokorisničkog pristupa razvoju softvera prema skalabilnom, višekorisničkom, više platformskom, više mrežnom i globalnom. On može biti jednostavan kao na Web-u temeljen e-mail servis ili kompleksan kao

37 globalno distribuirano sadržajno uravnoteženo primopredajno okruženje.“34 Prema tome, Internet centrična programska rješenja obavljat će svoje zadatke na udaljenim serverima, što uz jaku mrežnu infrastrukturu zahtjeva obradbeno moćne servere. Evolucijske procese u serverskoj tehnologiji prikazuje slika 13.

Slika 13. Evolucijski procesi u serverskoj tehnologiji

Dizajniran za ekstrmno dugu upotrebu

Dizajniran za visoku dostupnost

Vertikalno širenje Skup prilagođen strojni dio

Centralizirani uslužni model

Mainframe (velika računala)

Dizajniran za zatajenja

Horizontalno širenje Skupa “roba” strojni dio

Jeftina “roba” strojni dio

Strojni dio visoke raspoloživosti

Programski dio visoke raspoloživosti

Centralizirani model implemetacije

Decentralizirani model implemetacije Dijeljeni uslužni model

Client-Server (KlijentPoslužitelj)

Distribuirani model implemetacije Samouslužni model

Cloude (oblak)

Izvor: http://cloudscaling.com/blog/cloud-computing/debunking-the-no-such-thing-as-aprivate-cloud-myth; 17.1.2011.

Rast snage servera, s druge strane, omogućava smanjenje zahtijeva prema korisničkim računalima, posebice u segmentu vanjske pohrane podataka što omogućava smanjivanje veličine korisničkih računala, a to otvara mogućnost povećane mobilnosti samih korisnika takvih računala. Osim što je do konvergencije tehnologija došlo kod serverskih sustava, konvergencija tehnologija svojstvena je i korisničkim računalima. Posebno prepoznatljivi

34

http://cloudcomputing.sys-con.com/node/612375; 18.9.2011.

38 proces konvergencije u posljednjih petnaestak godina zbio se između osobnih računala i mobilnih telefonskih uređaja, o čemu govori slika 14.

Slika 14. Konvergencija tehnologija u području korisničkih računala

90te

80te

90te

Me

Me

10te

Izvor: Uređeno prema: http://brel54.blogspot.com/2010_11_01_archive.html; 17.1.2011.

S obzirom na prethodno rečeno, serverska infrastruktura predstavlja fizičku osnovu virtualnog svijeta, a kroz to i suvremenih oblika poslovanja, te u konačnici osnovicu e-Poslovanja. Prema tome, bez interakcije između klijentskih računala i servera nema niti virtualnog svijeta, stoga se informacijsko-komunikacijska arhitektura suvremenog poslovanja naziva klijent-serverska arhitektura, a informacijsko-komunikacijska infrastruktura koja je podržava klijent-serverska infrastruktura ili klijent-poslužiteljska infrastruktura. Značajna sastavnica uz klijentska računala i serverske sustave je mrežna infrastruktura, koja u biti čini poveznicu i ove dvije infrastrukture objedinjava u jednu funkcionalnu cjelinu.

39 2.2.3. Komunikacijska tehnologija kao komponenta e-Poslovanja Komunikacijska tehnologija predstavlja drugu komponentu od tri ključne tehničko-tehnološke komponente tehničko-organizacijskog aspekta informacijsko-komunikacijske infrastrukture. Prema jednoj od definicija: „Računalna mreža, također se naziva mreža, sadržava dva ili više računala, a uobičajeno i druge uređaje (kao što su printeri, vanjski tvrdi diskovi, modemi i routeri), koji su tako povezani da mogu međusobno komunicirati i u svezi s tim izmjenjuju komande i dijele podatke, hardver i druge resurse. Uređaji na mreži se definiraju kao čvorišta. Oni su analogni uzlovima u mrežama koje se tradicionalno koriste u ribarstvu i drugdje. Čvorovi mogu biti povezani upotrebom različitih tipova medija, uključujući barene uvrnute kablove, optičke staklo-vlaknaste kablove, koaksijalne kablove i radio valove.

Također oni mogu biti uređeni sukladno nekoliko osnovnih topologija (tj. konstrukcija) uključujući sabirničku (u njoj sva čvorišta su međusobno povezana jednim kablom), zvjezdastu (sva čvorišta su povezana s centralnim čvorom), u obliku stabla (čvorovi se sukcesivno granaju od drugih čvorova) i prstenastu.“35 Pojednostavljeno govoreći računalna mreža je sustav koji povezuje različite ili slične računalne uređaje i druge komponente informacijskog sustava u jednu cjelinu. S obzirom na evoluciju Interneta i sve veću primjenu klijent-serverske infrastrukture, te integraciju mobilnih komunikacija u integralne informacijsko-komunikacijske sustave, danas računalne mreže, odnosno komunikacijski podsustav, postaju jednako bitan element informacijskom podsustavu, ako ne i važniji element od njega.

Stoga nije čudno da se razvitak računalnih mreža, odnosno digitalnih mreža uopće, odvija brže no razvitak informacijske tehnologije.

Suvremeni komunikacijski podsustav u podatkovnom smislu objedinjuje uređaje za obradu podataka (IT podsustav) i komunikacijske uređaje (C podsustav) i na taj način tvori integralnu tehnološku osnovu virtualnog okruženja. Ovo povezivanje ostvaruje se na: • međudržavnom planu, • unutar pojedine zemlje, • unutar pojedinog grada i • unutar pojedine lokalne cjeline.

Odnos informacijske i komunikacijske tehnologije vidljiv je na slici 3. U povijesnom smislu ekspanzija računalnih mreža i digitalnih komunikacija desila se u posljednjih tridesetak godina. Posebno intenzivan razvitak dešava 35

http://www.linfo.org/network.html; 3.7.2011.

40 se u posljednjih petnaestak godina. No, još osamdesetih godina prošlog stoljeća suvremene su računalne mreže bile u samom začetku svog razvitka.

Te mreže su bile vrlo kaotične, a nestandardnost je bila njihova najznačajnija boljka. Problem standardizacije počeo se rješavati osamdesetih godina prošlog stoljeća zahvaljujući otkriću tzv. Etherneta na kojem su bile temeljene tadašnje lokalne mreže. Može se reći: „Ethernet je fizička i podatkovno vezivna tehnološka razina za lokalne mreže (LAN). Ethernet je izmislio inženjer Rober Metcalfe.“36 Upravo zahvaljujući standardizaciji koju je uveo Ethernet došlo je do naglog razvitka komunikacijsko podatkovne infrastrukture u informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji.

Osnovni pregled razvitka lokalne mrežne infrastrukture prikazuje tablica 1.

Tablica 1. Osnovni pregled razvitka lokalne mrežne infrastrukture Sredina 70-tih

Eksperimenti

1982

Ethernet ver 2

Sredina 80-tih Danas Sutra

PC-mreže 10 Mbps 100-1000 Mbps

Robert Metcalf i David Boggs iz Xerox-a Digiral Intel Xerox

Izvor: http://assignmentlanka.blogspot.com/209/08/history-of-local-area-networks-lan.html; 18.1.2011

LAN (Local Area Network) je najčešći tip podatkovne mreže, a kako ime ukazuje radi se o mreži organiziranoj unutar ograničenog područja, najčešće unutar neke organizacije. Bitna odlika suvremenih lokalnih mreža su čvorovi međusobno povezani vrlo brzim komunikacijskim vezama (tipične brzine prijenos danas su 100 Mbps i više). S obzirom na tehničko-organizacijsku izvedbu lokalnih mreža razlikuju se sljedeći oblici: • Ethernet – najčešće korišten, • FDDI - Fiber Distributed Data Interface i • Token Ring.

U fizičko-organizacijskom smislu značajnu ulogu ima fizička topologija mreže koja: „U suštini predstavlja fizičko uređenje i oblik mreže ožičenje.“37 U topološkom smislu: „Uobičajeni mrežni uređaji su Reapiter ponavljač / obnavljač (O), Hub - koncentrator (K), switch - preklopnik (P) i 36 37

http://compnetworking.about.com/cs/ethernet1/g/bldef_ethernet.htm; 4.7.2011. http://www.informatika.buzdo.com/s420.htm; 17.6.2011.

41 router - usmjernik (U). Host-ovi imaju mrežnu karticu za komunikaciju s mrežnim uređajem, koja se kao i spojni kablovi dizajnira za uporabu prema jednoj od topologija. Skup host-ova objedinjenih mrežnim uređajima tvori računalnu mrežu, a ako je ista u funkciji jedne ustanove ili firme naziva se lokalna mreža (Local Area Network - LAN).“38 Treba imati na umu kako je u posljednjih desetak godina došlo do značajne evolucije obujmom ograničenih bežičnih mreža (eng. Wireless), stoga nabrojanim mrežnim uređajima svakako treba dodati bežične mrežne uređaje:39 • bežična mrežna kartica (eng. Wireless Network Adapter), • bežični usmjernik (eng. Wireless Router), • bežično pristupno mjesto (eng. Wireless Access Point) – bežični koncentrator, • bežični most (eng. Wireless bridge) – bežični obnavljač i • bežična antena.

Svi navedeni mrežni uređaji u biti tvore među čvorove u međusobnom spajanju serverskih (host) i klijentskih računala. Osim na lokalnoj razini serverska, odnosno klijentska računala se spajaju međusobno poprečnim vezama i na većim udaljenostima. Spojem mnoštva lokalnih mreža (LANova) putem mrežnih uređaja, odnosno među čvorova nastaje globalna mreža (eng. Wide Area Network – WAN). „WAN se rasprostire na velikom zemljopisnom području, kao što je zemlja, regija ili država. WAN-ovi obično povezuju veći broj manjih mreža, kao što su lokalne mreže (LANovi) i gradske mreže (Metropolitan Area Network - MAN-ovi). Svjetski najpopularniji WAN je Internet.“40 Odnos navedenih mreža41 s obzirom na udaljenosti prikazuje slika 15.

Kao fizička infrastruktura WAN-a u začecima izgradnje globalnih mreža koristila se telefonska (bakrena) infrastruktura. Uz telefonsku bakrenu infrastrukturu, suvremene globalne mreže koriste: • svjetlovodnu infrastrukturu, • radijske veze (najčešće u okviru bežične telefonije) i • satelitske veze.

38 39 40 41

Isto. http://netsecurity.about.com/cs/wirelesssecurity/qt/qt_wifihardware.htm; 17.6.2011. http://compnetworking.about.com/cs/lanvlanwan/g/bldef_wan.htm; 17.6.2011.

Uz naveden vrste mreža, u literaturi se često spominje i tzv. SAN (System Area Network).

Ta je mreža obično organizirana u jednoj prostoriji a zadaća joj je povezuje komponenti većeg računalnog sustava. Obično se u toj prostoriji nalaze mrežni uređaji kao i serverska računala. Ista skraćenica SAN se koristi i za sustave severa namijenjenih bazama podatka, te odatle dolati i naziv Storage Area Networks.

42

Slika 15. Vrste mreža s obzirom na udaljenost

Izvor: http://sysadminworkshop.blogspot.com/2007/10/day-twenty-network-types-andtopologies.html; 5.3.2011.

Podjelu računalnih mreža s obzirom na područje koje pokrivaju prikazuje tablica 2.

Tablica 2. Podjela računalnih mreža s obzirom na područje koje pokrivaju udaljenost 10 m 100 m 1 km 10 km 100 km 1000 km 10000 km

lokacija soba zgrada niz zgrada grad država kontinent planet

mreža LAN MAN WAN INTERNET

Izvor: http://oliver.efos.hr/~bdukic/pdf/eUred.pdf; 7.10.2010.

Kada su u pitanju danas sve popularnije bežične mreže, klasifikacija s obzirom na udaljenosti koje one pokrivaju prikazuje slika 16.

43 Slika 16. Pokrivenost bežičnim mrežama

WPAN – Bežična osobna mreža; WLAN – Bežična lokalna mreža; WMAN – Bežična gradska mreža; WWAN – Bežična geografska mreža Izvor: http://en.kioskea.net/contents/wireless/wlintro.php3; 13.5.2011.

Žičane komunikacije na trenutnom stupnju razvitka komunikacijske tehnologije posjeduju određene prednosti nad bežičnim sustavima komuniciranja, a te prednosti se očituju u još uvijek značajno većim brzinama prijenosa podataka no što je to moguće kod bežičnih komunikacijskih sustava, a također u većoj sigurnosti od potencijalnih krađa podataka. No, kako vrijeme odmiče razvijaju se i sve brži sustavi prijenosa podataka bežičnim načinom komunikacije, a također razvijaju se sve kvalitetniji sustavi kriptiranja podataka, tako da je izvjesno kako će u budućnosti bežični sustavi komuniciranja, zbog mobilnosti koju pružaju korisnicima, postepeno istisnuti žičane sustave komunikacije. Posebno brz razvitak zbiva se u području WWAN sustava komuniciranja. Europa i Azija su od samog početka standardizirale razvitak WWAN komunikacijske tehnologije, što im je omogućilo zauzimanje čelne pozicije u razvitku globalnih podatkovnih bežičnih komunikacijskih sustava, te osiguravanje gotovo potpune pokrivenosti svojih područja unificiranom bežičnom globalnom komunikacijskom tehnologijom. Razvitak komunikacijskih standarda u području WWAN tehnologija prikazuje slika 17.

44 Slika17. Razvitak komunikacijskih standarda u području WWAN tehnologija u Europi i Aziji

Izvor: http://mashable.com/2011/02/11/4g-faq/

Kako je iz slike vidljivo WWAN komunikacija u Europi evoluirala je slijedom: 1. GSM (eng. Global System for Mobile Communications) 2. GPRS (eng. General Packet Radio Service) 3. EDGE (eng. Enhanced Data rates for GSM Evolution) 4. WCDM (UMTS) (eng. Wideband Code Division Multiple Access (Universal Mobile Telecommunications System)) 5. HSPA/HSDPA (eng. High Speed Packet Access/ High Speed Downlink Packet Access) 6. LTE (eng. Long Term Evolution).

GSM predstavlja drugu generaciju mobilnih komunikacija, zbog čega se uobičajeno označava s 2G (eng. Secong Generation). Ova digitalna bežična globalna komunikacijska mreža je omogućavala prijenos glasa, te prijenos podataka niskom brzinom (do 9,6 kbps – kilo bits per second), a od bitnih usluga omogućavala je komunikaciju SMS-om (eng. Short Message Service), odnosno razmjenu kratkih, tzv. instant poruka između korisnika GSM mreže. Osim niske brzine prijenosa podataka, bitan nedostatak GSM-a je to što nije podržavao paketnu distribuciju podataka, pa prema tome niti upotrebu Interneta. Poboljšanja u navedenim ograničenjima GSM mreže donio je GPRS kao prvi paketni prijenos podataka s podržanom teorijskom brzinom od 171.2 kbps. Zbog poboljšanja koje je donio, posebice zbog omogućavanja upotrebe Interneta, te razvitka WAP-a (eng. Wireless Application Protocol) – Internet aplikacija za napredne telefone, kao i MMSa (eng. Multimedia messaging service) – razmjene slikovnih sadržaja, danas se GPRS sustav komunikacije naziva još i 2.5G mrežom ili 2G+ mrežom.

45 Sljedeća u razvojnom nizu je EDGE mreža koja je koristila iste elemente kao i GPRS stoga se nerijetko naziva i prošireni GPRS (eng. Enhanced GPRS EGPRS). Bitna novina koju donosi EDGE je podrška za teorijski prijenos podataka do 384 kbps.

WCDMA (UMTS) sustav globalne bežične komunikacije donio je značajnu evoluciju za GSM standard, stoga se ovaj standard pripisuje trećoj generaciji mobilnih komunikacija i nosi oznaku 3G. Razlike je za korisnika primarno bila u brzini jer je UMTS podupirao brzine do 2Mbps, no za operatere navedene brzine zahtijevaju nadogradnju dijelova postojeće mrežne infrastrukture, odnosno strojnu nadogradnju GSM-a na UMTS, pa time i prelazak s 2G infrastrukture na 3G infrastrukturu. No, ovo značajno povećanje brzine prijenosa podataka omogućilo je čitav niz pogodnosti i povećanja upotrebne vrijednosti WWAN mreža. U svezi s tim Perić navodi: „U konkretnom, stvarnom životu ovakve gotovo širokopojasne brzine prijenosa podataka bez žice donose bezbroj primjena koje su nam donedavno bile neostvarive. Tako je moguće ostvarivati videopozive putem telefona opremljenog kamerom i kvalitetnim ekranom. Brzina koja je dovoljna za prijenos videa u realnom vremenu omogućuje i druge primjene pa ćete, recimo, moći provjeriti kolika je gužva na cesti koja vodi od vaše kuće do posla ili ima li mjesta i je li sunčano na terasama kafića na vašem omiljenom trgu. Zgodne aplikacije bit će i raznorazne igrice koje ćete moći igrati protiv svojih poznanika ili nepoznatih korisnika iste telekomunikacijske mreže, a mobilni pristup Internetu bit će kudikamo komotniji i brži od onoga kojeg danas pruža GPRS i nalikovat će ugodi koju pruža WLAN tehnologija.“42 HSPA/HSDPA nadalje povećavaju prijenos podataka na UMTS mrežama, a te brzine teorijski idu do 168 Mbps u primanju podataka (eng. Downlink) i do 22 Mbps u slanju podataka (eng. Uplink). Razlika između HSPA i HSDPA sustava komuniciranja je u asimetričnosti, jer kod HSDPA sustava downlink je brži od uplink-a.

Novo poglavlje u razvitku komunikacija treba činiti prelazak s 3G na 4G mreže. U tom smislu novi LTE komunikacijski standard se definira kao standard za mobilne komunikacije i podatkovne terminale. Ono što karakterizira novi standard su daljnja rapidna povećanja brzine prijenosa podataka, temeljena na novim sustavima modulacije podataka, tako da nove tehnologije prijenosa podataka trebaju osigurati teorijski prijenos do 300 Mbps u skidanju podataka, te do 75 Mbps u slanju podataka, što su značajno veće brzine od brzina koje sada postiže širokopojasni Internet temeljen na 42

Petrić, D.: Mobiteli za budućnost, http://www.bug.hr/bug/tekst/umtstelefonija/63752.aspx; 1.2.2011.

46 DSL/ADL žičnoj komunikaciji. Najavljen je i daljnji razvoj LTE komunikacijskog standarda što treba dovesti do daljnjeg rapidnog povećanja rasta brzina prijenosa podataka što ovu tehnologiju nameće kao potencijalnu zamjenu svim alternativnim sustavima komuniciranja.

Ako se sagledaju evolutivni procesi u WWAN sustavu komuniciranja, GSM, UMTS i LTE determinirali su velike skokove i čine nove generacije u komunikacijskoj komponenti WWAN sustava komuniciranja, dok GPRS, EDGE i HSDPA su čisto podatkovni skokovi u razvitku WWAN sustava komuniciranja. Upravo WWAN tehnologija je temelj potpune i neograničene mobilnosti korisnika, što omogućava značajne evolutivne procese u razvitku svih oblika e-Poslovanja. Na slici u nastavku prikazani su tehnološki napreci koje je omogućio razvitak WWAN sustava komuniciranja, odnosno razvitak tehnologija vezanih uz WWAN sustav komuniciranja (slika 18.). Svaka od navedenih tehnologija ima svoj značaj, no među slikom prikazanim tehnologijama, sa stajališta e-Poslovanja, posebno treba izdvojiti mogućnosti koje pruža integracija rasta memorijskog prostora, multimedijalnih mogućnosti suvremenih naprednih mobilnih uređaja, kao integracija istih s geolokacijskim sustavom (eng. Global Positioning System – GPS).

Integracijom navedenih koncepata, otvorena je mogućnost neposredne interakcije korisnika naprednih mobilnih telefonskih uređaja s informacijama koje prikuplja i distribuira e-Marketing o neposrednoj ponudi u virtualnom, ali i neposrednom fizičkom okruženju.

Slika 18. Tehnologije izrasle iz napretka WWAN sustava komuniciranja

... Što je sljedeće?

.

Izvor: Waldhorst, O., Muckenheim, J.: UMTS Networks, http://www.tuilmenau.de/fileadmin/public/iks/files/lehre/UMTS/01_UMTS-Intro-ws11.pdf

47 Vezano za prethodno navedeno, posebno važna je uloga GPS-a koji izvorno ne pripada u skupinu komunikacijskih tehnologija iz domene informacijskokomunikacijske tehnologije. GPS se može definirati na sljedeći način: „Global Positioning System (GPS) je u vlasništvu SAD-a i to je uslužni program koji pruža korisnicima uslugu pozicioniranja, navigacije i usklađivanja vremena (PNT). Ovaj sustav sastoji se od tri segmenta: svemirski segment, segment kontrole, te korisnički segment. US Air Force razvija, održava i djeluje na svemirski segment i segment kontrole.“43 Za očekivati je da će u budućnosti GPS postati treća sastavnica informacijskokomunikacijske tehnologije.

Fizičko funkcioniranje i organizacija komunikacijske komponente informacijsko-komunikacijske tehnologije uvjetovana je načelima logičke organizacije. Na logičkoj su razini sve komunikacijske komponente, bilo da sudjeluju na razini neposrednog povezivanja servera i korisničkih računala, ili pak u poprečnom povezivanju različitih mreža, organizirane hijerarhijski.

Ako se radi o neposrednom odnosu između dva računala, onda se govori o server-klijent hijerarhiji, gdje je server nadređen klijentu. Kada je u pitanju odnos dvaju mreža, onda se nadređena mreža, s obzirom da pruža usluge podređenoj mreži naziva pružatelj usluge (eng. Provider). Prema tome niti jedna mreža nije u mogućnosti povezati se s drugom mrežom bez posredništva njoj nadređene mreže – provider-a. Kada je u pitanju Internet, onda svaka nadređena mreža nosi naziv Internet Service Provider - ISP) , no njezina uloga je značajno šira od pružanja usluge prolaza (eng. Gateway) prema drugim mrežama. Stog se može reći: „Davatelj internetskih usluga (Internet Service Provider, ISP) tvrtka je koja pruža pristup Internetu, obično uz naknadu. Najčešći su načini povezivanja s ISP-om putem telefonske linije ili širokopojasne (kabelske ili DSL) veze. Mnogi ISP-ovi pružaju dodatne usluge, kao što su računi e-pošte, web-preglednici i prostor za stvaranje webmjesta.“44 Slika 19. pojednostavljeno prikazuje hijerarhijsku organizacijsku strukturu ISP-ova.

43 44

http://www.gps.gov/systems/gps; 1.2.2012. http://windows.microsoft.com/hr-HR/windows-vista/What-is-an-Internet-ServiceProvider-ISP; 12.12.2010.

48 Slika 1. Pojednostavljena hijerarhijska organizacijska struktura ISP-ova

Izvor: http://revel.unice.fr/eriep/index.html?id=3203; 17.5.2011.

Kako prikazuje slika 19. vidljivo je da se na vrhu hijerarhije ISP-ova nalazi mrežna pristupna točka (eng. Network Access Points – NAP). Uloga NAP-a je osigurati povezivanje, odnosno upravljanje prometom i usmjeravanje magistralne mrežne infrastrukture (eng. Backbone). Upravo zahvaljujući NAP-u moguće je ostvariti povezivanje pojedinih mreža, jer pojedina globalna mreža (WAN) predaje promet NAP-u koji ga usmjerava prema odredišnoj globalnoj mreži. Prema tome, prema prikazanoj shemi slikom 8.

NAP (u stvarnosti više njih) čuva logičku arhitekturu Interneta kroz zapise internetskih adresa (IP) pojedinih mreža ili davatelja internetskih usluga. U fizičkom smislu radi se koncentriranoj mrežnoj opremi na jednom mjestu45 na koju su spojene poprečne magistralne veze tako da je kroz tu mrežnu opremu moguće poprečno povezivanje mreža na istoj razini (eng. Peering). „Međusobno povezivanje mreža na istoj razini je uspostavljanje veze u kojoj

45

U stvarnosti radi se o većem broju fizičkih mjesta.

49 se različiti mrežni organi uprave slažu da razmjene obavijesti o usmjerenjima i prometu.“46 Sljedeću razinu, prema slici 10., čine davatelji usluga Internetske magistralne mrežne infrastrukture (eng. Internet Backbone Providers - IBP), odnosno u većini razvijenih zemalja radi se o javnim poduzećima koji upravljaju javnom komunikacijskom mrežnom infrastrukturom. Davatelji Internetskih usluga (ISP-ovi), koriste se tom javnom mrežnom infrastrukturom kako bi krajnjim korisnicima (eng. End-Users) osigurali niz Internetskih usluga (servisa), od elektroničke pošte, sve do iznajmljivanja prostora za publiciranje Web stranica (eng. Web hosting). Jedna od usluga koju davatelj internetskih usluga može pružati, ali i ne mora jer se pristupom samom Internetu kroz javnu komunikacijsku infrastrukturu bave poslovni subjekti koji su davatelji usluga pristupa Internetu (eng. Internet Access Provider IAP). „IAP (Internet access provider) je poslovni subjekt koji omogućava individualnim osobama i drugim ISP poslovnim subjektima pristup Internetu. IAP je vrsta Internet service providera (ISP-a). (Drugi važni servisi koje ISP omogućavaju je izgradnja Web mjesta i virtualno ugošćavanje.) IAP posjeduje opremu i telekomunikacijske pristupne linije potrebne za Post Office Protocol (POP) na Internetu za usluživanje na određenom geografskom području. Najveći IAP-ovi imaju vlastite brze iznajmljene linije tako da su manje ovisni o telekomunikacijskim davateljima usluga i mogu omogućiti bolje usluge svojim potrošačima.

Između najvećih nacionalnih i regionalnih ISP-ova su AT&T WorldNet, IBM Global Network, MCI, Netcom, UUNet, i PSINet. IAP-ovi također objedinjuju regionalne davatelje usluga kao što su New England's NEARNet i San Francisco Bay area BARNet. Oni također imaju tisuće lokalnih davatelja usluga. Nadalje, Internet korisnici mogu također pristupati kroz on-line davatelje usluga (On Line Service Provide – OSP) kao što je America Online. Najveći IAP-ovi su međusobno povezani kroz MEA (ISP preklopni centri pokretani s MCI WorldCom) ili slične centre. Argumenti da oni stvaraju razmjenski promet poznati su kao istorazinski argumenti.

Postoji nekoliko vrlo iscrpnih lista IAP-ova (obično poistovjećenih s ISPovima) koju su na raspolaganju Web korisnicima“47.

S organizacijskog stajališta i u Republici Hrvatskoj postoje bitne navedene komunikacijske razine u globalnoj mrežnoj infrastrukturi. U Republici Hrvatskoj globalnom magistralnom mrežnom infrastrukturom upravljaju Hrvatski Telekom i CARNet (neg. Croatian Academic Research Network).

46 47

http://www.linktionary.com/i/internet_arch.html; 11.4.2011. http://searchsoa.techtarget.com/definition/IAP; 11.4.2011.

50 Kao davatelji pristupa Internetu pojavljuju se veliki telekomunikacijski poslovni subjekti kao što su Hrvatski Telekom, Iskon, Optima telekom, VIP i drugi, no ovi poslovni subjekti osim što omogućavaju korisnicima pristup Internetu, oni i pružaju niz internetskih usluga, stoga su ujedno i ISP-ovi.

Veći broj poslovnih subjekata u Republici Hrvatskoj koji ne pružaju uslugu pristupa, odnosno spajanja na Internet, ali pružaju jedan ili više internetskih usluga su čisti ISP-ovi. Bez obzira na obujam usluga koje pružaju u Republici Hrvatskoj se u ISP-ove se ubrajaju:48 • Iskon - http://www.iskon.hr/ • T-Com - http://www.t-com.hr/ • VIPnet - http://www.vipnet.hr/ • Zaro Informatika, skyDSL - http://www.skydsl-hr.hr • Vodatel ISP - http://www.vodatel.hr/ • VVISP d.o.o - http://wisp.hr/ .

• europroNET.hr - http://www.europronet.hr • Transintercom d.o.o. - http://www.transintercom.hr/ • MojNetPaket – hosting - http://www.mojnetpaket.com/ I • Optima telekom - http://www.optima.hr • CroWebServer.com – http://www.crowebserver.com/ • CARNet - http://www.carnet.hr/ • Vm mreže - http://www.vm-mreze.hr/ • Avalon - http://www.avalon.hr • Domain Name Registration - http://www.croreg.com • Croatian Internet eXchange - http://www.cix.hr/ • E-scape Web design & hosting - http://www.escape.hr/ • Hosting Centar - http://www.hostingcentar.com/ • Netdomena - http://www.netdomena.hr/ • Dizzy - http://www.dizzy.hr/ • Fiuhost, Rijeka - http://www.fiuhost.com/ • HR-Domena - http://www.hr-domena.com/ • AiD Web Hosting - http://www.aid-hosting.com/ • Crohoster.info - http://www.crohoster.info/ • Pondi - http://www.pondi.hr/ • ShopCentar web hosting - http://www.shopcentar.hr/ • webstranica.org - http://www.webstranica.org • Netcro Communications - http://www.netcro.hr/ • Jafi-line - http://www.jafi-line.hr 48

Razređeno prema: http://www.hr/wwwhr/computers/internet/isp/index.en.html; 20.12.2011.

51 • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Totohost.com - http://www.totohost.com/ MIDNEL – Croatia - http://www.midnel.net/ Cheap - http://www.hostingzakunu.com/ Crowebsat - http://www.crowebsat.com/ FiuHost.hr - http://www.fiuhost.hr Hosting Services Bendin - http://www.web-domene.com/ Linux web hosting, domain registration http://www.hostingsplit.com/ Lokmer Web Studio - http://www.lokmer.hr/ Studio4web - http://www.studio4web.hr Web hosting - http://web-hosting.com.hr/ Cosimedia - http://www.cosimedia.hr SH Internet marketing - http://www.seekandhit.com/ Fortis web design - http://www.fortis-informatika.com Send Fax - http://posaljifax.com Tajči d.o.o. - http://www.tajci-web.com/ Registration of Croatian national domain (.hr) http://www.registracija-hr-domene.com/ Fax.hr - http://fax.hr Adriahosting - http://www.adriahosting.com.hr Hit Web hosting - http://www.besplatni-web-hosting.com/ Top 5 best web hosting in the world http://www.odaberihosting.com/ Translate Text - http://www.rjecnik.tk Game HR - http://www.game-hr.com www.kupi-mi.com - http://www.kupi-mi.com Hostko - http://www.hostko.hr Online Comp - http://comp.adios-web.com/index.php Web domains - http://webdomene.net Ludhost - http://www.ludhost.com Web Hosting Croatia - http://www.hrvatskiwebhosting.com Present your business online - http://www.sellnode.com Peroneus d.o.o. - http://www.peroneus.hr HOOLA - http://www.hoola.hr i-Oglas Internet marketing - http://www.i-oglas.com Croatian hosting - http://www.hrvatski-hosting.com Promus-hosting - http://www.promus-hosting.com blaDizaj - http://www.bladizajn.com Oikohost - http://www.oikohost.com/

-

-

-

52 • • • • • • • • • • • • • •

HostingDNS - http://www.hostingdns.eu Fortis-Hosting.com - http://fortis-hosting.com/ Web hosting homepage - http://www.web-hosting.hr/ Memorijalni centar Domovinskog rata - http://www.totohost.hr BSP Hosting - http://www.bsp-hosting.com Elput web & hosting, - http://www.web.elput.hr WebMedia.hr - http://www.webmedia.hr/ Site studio web production - http://www.sitestudio.hr CroLynx - http://www.crolynx.com IQ webdizajn i marketing - http://www.iq-dizajn.com Advance Media - http://www.advance-media.eu WebSiteWave Web Hosting - http://www.websitewave.net Besplatna Domena - http://domene.3pet.net Elementis Group Ltd. - http://www.elementis.hr.

Kao što je navedeno IBP-ovi primarno imaju ulogu integratora krajnjeg korisnika u globalnu informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu - Internet, dok ISP-ovi u Internetsko-komunikacijskoj infrastrukturi imaju ulogu pružatelja internetskih usluga – servisa. Usluge se temelje na klijente-server arhitekturi, a u biti radi se o programskim rješenjima koja omogućavaju različite informacijsko-komunikacijske usluge korisnicima Interneta. Prema tome, kako bi se korisnicima mogle pružiti internetske usluge (servisi), te kako bi se u općem smislu mogla odvijati komunikacija između pojedinih računala, a i mreža u cjelini potrebna je odgovarajuća programska podrška, odnosno infrastruktura. Svi suvremeni uređaji, bez obzira pripadali oni informacijskoj ili komunikacijskoj infrastrukturi svoj rad temelje na programima, odnosno softveru.

2.2.4. Programska i podatkovna tehnologija kao komponenta e-Poslovanja Informacijske i komunikacijske tehničke komponente čine vidljivi ili hardverski dio informacijsko-komunikacijske infrastrukture.

No, elementarno funkcioniranje informacijsko-komunikacijskog sustava nije moguće bez djelovanja programsko-podatkovne komponente sustava koja se u anglo-saksonskom jezičnom području naziva softver (piše se software). U hrvatskom jezičnom području nema egzaktne riječi koja zamjenjuje riječ softver, stoga se najčešće koristi kovanica programsko-podatkovna komponenta informacijsko-komunikacijskog sustava. U teoriji se često provlači teza kako je računalni sustav prvo oruđe u ljudskoj povijesti koje u

53 trenutku proizvodnje nema svoju funkciju jer mu funkciju zapravo daje programska komponenta. Koja će programska komponenta biti združena sa strojnom komponentom, odnosno, koji će programski sustavi biti instalirani na računalu definira potreba za obradom podataka, odnosno sami podaci. S obzirom da su suvremeni računalni strojevi obično namijenjeni velikom broju raznovrsnih obrada podataka oni na sebi nerijetko imaju instalirane desetine i stotine programskih sustava. No, kako je iz prethodnih razmatranja vidljivo, podjela strojne komponente u različite kategorije strojeva, podrazumijeva i podjelu programske komponente. Iako se pojedini programski sustavi, odnosno programske aplikacije mogu dijeliti u različite skupine po različitim kriterijima, obično vezano uz temeljnu namjenu samog strojnog podsustava informacijsko-komunikacijskog sustava, zajednička podjela svim sustavima je podijeliti na: • upravljački programski podsustav (čine ga operacijski sustavi) i • aplikativno-obradbeni programski podsustav (aplikativni, korisnički programi – orijentirani rješavanju specifičnih zadataka).

U teoriji se ponekad navodi i treća komponenta programskog sustava, a to je komunikacijski programski podsustav. S obzirom da je ova komponenta po svojoj strukturi djelomično sastavnica upravljačkog, a djelomično aplikativno-obradbenog programskog podsustava nju se ne promatra kao izdvojenu cjelinu, već kao sastavnicu navedena dva programska podsustava.

Bez obzira na namjenu pod pojmom program podrazumijeva se niz instrukcija računalu (točnije - procesoru) koje govore kako da obrađuje podatke koji se nalaze u računalu (točnije - radnoj memoriji).

Upravljački programski podsustav ima zadatak osigurati temeljnu funkcionalnost elektroničkom računalu, te osigurati interakciju korisnika s elektroničkim računalom. S obzirom da ova programska komponenta daje osigurava temeljnu funkcionalnost računalnog sustava, naziva se još i sustavna ili sistemska programska komponenta. Sistemski programi dijele se na: • operacijske sustave (Windows, Unix, Linux, MacOS i sl.), • uslužne programe (Utilities) i • temeljne komunikacijske programe.

Korunić navodi: “Operacijski sustav je specijalan program ili skupina programa koji upravlja računalom u smislu sklopovlja (engl. hardware) i programske podrške (engl. software). Operacijski sustav tvori osnovnu podršku za različite dodatne programe odnosno softver, pružajući različite usluge. Takve usluge su na primjer upravljanje procesima, upravljanje

54 memorijom, upravljanje datotečnim sustavima, mrežna podrška, upravljanje sigurnošću, grafičko ili tekstualno sučelje, upravljački programi za specifično sklopovlje i sl.”49 S druge strane korisnički programi pokrivaju sve obrade podataka koje je moguće izvesti na računalu stoga ih je teško klasificirati u konačni broj skupina. No, jedna od temeljnih podjela je podjela s obzirom na kriterij namjene, a s obzirom na taj kriterij računalni aplikativni programi se dijele na: • programe namijenjene poslovanju, • programe namijenjene znanstvenoj obradi podataka i • programe namijenjene kućnoj upotrebi, zabavi i igri.

Danas je vrlo teško načiniti jasnu distinkciju između navedenih kategorija.

Npr. MS Word može se koristiti u sve tri kategorije. Jedna malo složenija podjela može dijeliti korisničke aplikacijske programe na: • Uredske programske aplikacije: Obrada teksta, Stolno izdavaštvo, Prezentacije, Planiranje i upravljanje vremenom, Upravljanje dokumentacijom i dr.

• Upravljački informacijski sustavi: Baze i skladišta podataka, Sustavi za upravljanje bazama i skladištima podataka, Klijentski programi baza podataka, Sustavi poslovnog izvješćivanja, i dr.

• Upravljanje poslovnim informacijama: Računovodstveni programski paketi, Sustavi za planiranje resursa poduzeća (eng. Enterprise Resource Planning – ERP), Upravljanje odnosima s potrošačima (eng. Customer Relationship Management - CRM) i dr.

• Sustavi za podršku odlučivanju: Sustavi poslovne inteligencije, Ekspertni sustavi, sustav i za rudarenje podataka, OLAP sustavi (eng. Online Analitical Process), Sustavi za vizualizaciju podataka, Baze znanja i dr.

• Dizajn i proizvodnja: CAD programi (eng. Computer-aided design), CAM programi (eng. Computer-aided manufacturing), Programi za upravljanje postrojenjima, Robotizirana proizvodnja • Sustavi za podršku prodaji i distribuciji: Upravljanje prodajom, Upravljanje marketingom, Rezervacijski sustavi, Upravljanje opskrbnim lancima i dr.

• Pristup Internetu: Preglednici, e-Mail klijenti, Web serveri, E-mail serveri, sustavi instant poruka i dr.

49

Korunić, D: Uvod u kernel, http://sistemac.carnet.hr/node/76

55 •

•

•

• •

•

• • •

•

Grafička obrada: Editori rasterskih slika, Editori vektorske grafike, Kreatori animacija, Programi za 3D modeliranje, Programi za 3D računalnu grafiku, Programi za obradu videa i dr.

Obrada zvuka: Digitalni audio editori, Programi za reprodukciju zvuka, Digitalni audio mikseri, Sintetizatori zvuka, Programi za komponiranje i dr.

Softverski inženjering: Compileri, Assembleri, Interpreteri, Debuggeri, Text editori, Razvojni programski alati, Analizatori performansi programskog koda, Programi za upravljanje razvojnim verzijama programa, Alati za izradu instalacija programskih paketa i dr.

Obrazovni: Sustavi za upravljanje učenjem, Obrazovne igre, Simulatori i dr.

Znanstveni: Statistički programi, Programi za matematička modeliranja, Programi u funkciji statičkih i dinamičkih proračuna, Programi za kemijske i fizikalne proračune, geodezijski programi i dr.

Igre: Strategije, Arcade, Puzzle, Simulacije, Pucačke igre, Platforme za igru, Masivni sustavi za igranje više igrača, Interaktivna fikcija i dr.

Uslužni programi: antivirusni programi, Malware scaneri, Upravljanje datotekama, Održavanje diskova i dr.

Geopozicijski programi: Interaktivni atlasi i mape, Programi za lociranje i pozicioniranje i dr.

Programi za upravljanje procesima u pojedinim djelatnostima: Katastar, Gruntovnica, Sud, Programi za evidenciju muzejske građe i dr.

Ostalo.

S obzirom na današnje evolutivne procese bitan kriterij podjele programa je kriterij načina upotrebe programske aplikacije, a s obzirom na taj kriterij razlikuju se; • jednokorisničke programske aplikacije i • višekorisničke programske aplikacije.

Dok se jednokorisničke programske aplikacije nalaze na jednokorisničkim računalnim sustavima ili na klijentskim računalima u mrežnom okruženju, dotle se višekorisničke programske aplikacije nalaze na serverskim uređajima. Prema tome jednokorisničke programske aplikacije u jednom trenutku može koristiti samo jedan korisnik, dok putem mrežne infrastrukture višekorisničke aplikacije koristi veći broj korisnika istodobno.

56 Danas je evidentan značajan porast broja višekorisničkih programskih rješenja kojima se pristupa putem Interneta. Upravo porast takvih višekorisničkih programskih sustava temelj je izgradnje i upotrebe virtualnog prostora, a time i rasta e-Poslovanja.

Osim korisničkih programskih rješenja, i operacijski sustavi se dijele prema kriteriju načina upotrebe od strane korisnika, ali od strane korisničkih programskih aplikacija. S obzirom na taj kriterij operacijski sustavi se dijele na: • klijentske (jednokorisničke) operacijske sustave i • serverske (višekorisničke ili mrežne) operacijske sustave.

Danas je na tržištu i u upotrebi veći broj operacijskih sustava. Sami operacijski sustavi se razlikuju u: • implementaciji sigurnosti, • stabilnosti i sklabilnosti, • hardverskim zahtjevima i • raspoloživim korisničkim programima.

Primarno je izbor operacijskog sustava definiran vrstom, snagom i ulogom računala na koji se operacijski sustav instalira, no kada računalna platforma omogućava izbor većeg broja operacijskih sustava za instalaciju, kriterij izbora često je vezan uz navike budućih korisnika računala, ali i uz određene stereotipe. Tako npr. prevladava stereotip, koji je posljedica nekih prošlih vremena kada je to donekle i bilo točno, da je Linux operacijski sustav sigurniji i pogodniji za instalaciju na serverskim računalima, dok je Windows operacijski sustav pogodniji za instalaciju na klijentskim računalima. Sve značajniju ulogu u odabiru operacijskog sustava, ali i u odabiru korisničkih programskih aplikacija, ima način na koji je određeni programski sustav licenciran50 iz čega proizlazi i način plaćanja, te distribucija takvog programskog sustava. No, o broju instalacija pojedinih vrsta operacijskih sustava, govori i struktura prodanih vrsta računala. U nastavku vidljivo je da udio prodanih serverskih računala iznosi svega 2,1%, pa prema tome se prodaje, odnosno instalira i odgovarajući broj višekorisničkih operacijskih sustava (tablica 3).

50

Neke od češće korištenih licenci koje u načelu omogućavaju za nekomercijalnu upotrebu slobodnu i besplatnu distribuciju programskih sustava su: • GPL - GNU General Public License • GFDL - GNU Free Documentation License • LGPL - GNU Lesser General Public License • OPL - Slobodna Content License

57

Tablica 3. Prodaja računala i prihodi od prodaje računala prema različitim kriterijima 2011

2010

2000

Broj računala prodan u SAD-u

95.4 Milijuna

93 Milijuna

46 Milijuna

40

Ukupno prodan broj računala u svijetu

355.2 Milijuna

346.2 Milijuna

134.7 Milijuna

50

Prodaja računala

Prihodi od prodaje raćunala Prihodi od prodaje računala u SADU-u Prihodi od prodaje računala u svijetu

1975

2011

2010

2000

1975

85.5 Milijardi US$

83.4 Milijardi US$

86.9 Milijardi US$

50 Milijuna US$

329 Milijardi US$

321 Milijardi US$

251 Milijardi US$

60 Milijuna US$

Ukupna proedaja računala tijekom vremena Sveukupno prodani broj računala

3.287 Milijardi

Prihod od svukupne prodaje računala

$4.835 Trilijuna Namjena i karakteristike računala

Udio računala prodanih za poslovne svrhe

74%

Udio prodanih desktop računala

81.5 %

Udio prodanih laptop računala

16.4 %

Udio prodanih servera

2.1 % Regije prodaje

Udio računala prodanih u SAD-u Pudio računala prodanih u Europi Udio računala prodanih u Aziji-Pacifiku

38.8 % 25% 11.7 %

Podaci uključuju desktop PC-je, mobilne PC-ije, i servere koji koriste Intel x86 procesorsku arhitekturu

Izvor: http://www.statisticbrain.com/computer-sales-statistics/; 4.5.2012.

Strukturu upotrebe operacijskih sustava u travnju 2012. godine prikazuje slika 20. Temeljem strukture upotrebe operacijskih sustava, moguće je, temeljem proporcionalnosti, sagledati i načelnu strukturu aplikacijskih, odnosno korisničkih programskih rješenja.

Slika 20. Struktura upotrebe operacijskih sustava u travnju 2012. godine

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Usage_share_of_operating_systems; 7.6.2012.

58 Tablica 3. prikazuje da u strukturi prodanih računala prevladavaju računala koja su namijenjena za poslovne svrhe, njih čak 74%. S obzirom na ukupan broj prodanih računala, iz navedene tablice vidljiv je potencijal koji se formira za e-Poslovanje. Iako je još uvijek značajan udio prodaje osobnih računala, on se s vremenom smanjuje u korist rasta prodaje laptop, odnosno prijenosnih računala. U svezi s tim, a vezano za Europski kontinent, stoji konstatacija: „Najnoviji rezultati iz istraživanja GfK Retail Panela (siječanjstudeni 2011.) pomalo neočekivano pokazuju rekordan rast prodaje prijenosnih računala. Posebno je porasla prodaja u „B2B“ sektoru (ukupno 21 zemlja u Europi) - 12% u odnosu na isto razdoblje iz 2010. godine…“51 Razlozi rasta prodaje prijenosnih računala u poslovnom segmentu u zapadnoj Europi leže u zamjeni prijenosnih računala koja je započela 2009. godine s početkom prodaje operativnog sustava Microsoft Windows 7 i nastavila se u 2010. godini, te 2011. godini. Početak 2012. godine obilježio je također rast prodaje prijenosnih računala u poslovnom sektoru u Europi, iako s nešto manjim intenzitetom. S druge strane zbog vrlo dobre opremljenosti kućanstva prijenosnim računalima u zapadnoj Europi prodaja prijenosnih računala nije i ne bi trebala bilježiti veće pomake. Potpuno je drugačija slika na izuzetno dinamičnom tržištu centralne i istočne Europe te Rusiji i Ukrajini. S obzirom da je penetracija prijenosnih računala znatno niža u kućanstvima tog dijela Europe, Rusije i Ukrajine, za očekivati je daljnji rast prodaje. Trenutno su najbolji rezultati prodaje u Rusiji, te u Poljskoj i Ukrajini. Osim u prijenosnim računalima bilježi se rast prodaje i pametnih telefona (smartphone), te tablet PC-a koji bi trebali imati dvoznamenkastu stopu rasta. Razloge tome treba tražiti u željama potrošača koji žude za najnovijim tehničkim inovacijama, te u potencijalima koje ovakvi sustavi nude vezano za mobilnost, te upotrebu suvremene digitalne tehnologije u e-Poslovanju.

Da je jedan od ključnih motiva kupovine prijenosnih računala mobilnost ukazuju kako dosadašnja, tako i projicirana buduća kretanja odnosa prodaje ultrabookova prema prodaji prijenosnih računala, što prikazuje slika 21.

Ultrabookovi su značajno tanji i lakši za manipuliranje u uvjetima mobilnosti nego klasična notebook, odnosno laptop prijenosna računala.

51

http://www.poslovnipuls.com/2012/02/08/tehnologija-europa-prodaja/; 21.3.2012.

59 Slika21. Stvarno i planirano kretanje prodaje ultrabookova prema ukupnoj prodaji prijenosnih računala

Izvor: http://news.cnet.com/8301-13924_3-57319873-64/ ultrabooks-to-see-fast-growth-says-analyst/; 3.5.2012.

Isti su motivi za kupovinu prisutni i na tržištu pametnih telefona, a još značajnije na tržištu tablet računala što je rezultiralo rastom proizvodnje i prodaje ovih oblika elektroničkih računala. Dapače, kao što prikazuje slika 22. očekuje se daljnji rast tržišta ovih računalnih proizvoda.

Milioni komada

Slika22. Stanje i prognoza prodaje mobilnih telefona i tablet računala

Izvor: http://www.motorsportforums.com/chit-chat/136634-mobile-phones-tablets-thread87.html; 3.5.2012.

60 Kretanja u proizvodnji i prodaji različitih oblika mobilnih osobnih računala, ukazuju na promjene u načinu upotrebe samih računala, a prema tome i korisničkih programskih aplikacija. Dok su u prošlosti prevladavale aplikacije koje su bile vezane uz fiksna računala, u čemu su, u poslovnom dijelu, najznačajniju ulogu imale uredske programske jednokorisničke aplikacije instalirane na klijentskim računalima, rastom prodaje mobilnih računala raste i broj višekorisničkih programskih aplikacija koje su instalirane na serverskim sustavima, a kojima se s klijentskih računala pristupa putem mrežne infrastrukture. Promjenom tipa programskih aplikacija, mijenja se i uloga upotrebe računala, tako da se danas računala, umjesto za uredske poslove, sve češće koriste za pristup informacijama, za komunikaciju, kao i za obavljanje različitih poslovnih transakcija, najčešće između krajnjih korisnika i poslovnih subjekata. S obzirom na ovu činjenicu, rastu i rasti će svi oblici e-Poslovanja. Kao što je već navedeno ovaj oblik računalstva u kojemu s jedne strane evoluira broj mobilnih računalnih uređaja, a s druge strane jača serverska i komunikacijska komponenta informacijsko-komunikacijske tehnologije naziva se računalstvo u oblacima.

Također kako je već navedeno programska komponenta koja prevladava u ovom računalnom modelu je skalabilna, višekorisnička, višeplatformska, višemrežna, globalna. Radi se o programskim sustavima koji se distribuiraju putem lokalnih i globalnih mreža. Stoga se može zaključiti kako je u suvremenim uvjetima upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije, značajno porasla važnost interkonektivnog dijela programskog sustava, odnosno komunikacijska komponenta računalnih programa. Također, već je navedeno kako komunikacijsku programsku komponentu čine s jedne strane dijelovi operacijskog sustava, a s druge strane dijelovi aplikacijskih korisničkih programa.

Temeljni komunikacijski programi su, kako sam naziv ukazuje, programi koji omogućavaju računalnu komunikaciju. Svaka se računalna komunikacija temelji na protokolima. Pod pojmom protokol podrazumijeva se dogovor (ili skup pravila) između dvije strane koje komuniciraju. U okviru protokola se odvija: • kontrola toka, • kontrola pogreške, • sinkronizacija i • adresiranje.

Struktura suvremene komunikacije putem računalnih protokola definirana je ISO (International Organization for Standardization) standardom. Ovaj je standard temelj svih suvremenih računalnih komunikacija, pa prema tome i

61 Interneta. ISO standard strukturira mrežnu komunikaciju među računalima hijerarhijski, po slojevima, a za svaku razinu, odnosno sloj, definira protokol i sučelje (interakcija) za komunikaciju s drugim hijerarhijskim slojem.

Hijerarhijski mrežni model, koji nosi naziv OSI (Slobodna System Interconnection), nastao je krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Prema ovom apstraktnom konceptualnom modelu opisan je dizajn protokola komunikacijskih i računalnih mreža koji se sastoji od sedam razina (eng.

Layer). Razine, odnosno slojevi ovog modela su sljedeći:52 • Fizički sloj (Physical Layer) • Podatkovni sloj (Data Link Layer) • Mrežni sloj (Network Layer) • Prijenosni sloj (Transport Layer) • Sesijski sloj (Konferencijski, Sjednički ili Razgovorni sloj – Session Layer) • Prezentacijski sloj (Presentation Layer) • Aplikacijski sloj (Application Layer).

Na procesnoj razini prema OSI modelu dešavaju se sljedeći nizovi događaja: • Slanje podataka: kada uređaj spojen na mrežu, (npr. osobno računalo) šalje podatke mrežom (npr. e-mail) ti podaci putuju “niz” slojeve OSI modela, sve do zadnjeg, fizičkog sloja.

• Primanje podataka: kada prethodno poslane podatke prima uređaj spojen na mrežu, oni putuju obrnutim putem, od najnižeg fizičkog sloja, pa sve do najvišeg aplikativnog sloja.

Uz OSI model se, a s obzirom na prethodno opisane procese, vežu pojmovi: • enkapsulacija - proces slanja podataka niz OSI i • de-enkapsulacija – obrnuti proces od enkapsulacije.

Vrijednost OSI modela komunikacije proizlazi upravo iz standardizacije komunikacije. Standardizacija omogućava sklapanje komunikacijskog lanca od modula različitih proizvođača kako programskih, tako i računalnih komponenti informacijsko-komunikacijske tehnologije. Slika 23. prikazuje strukturu OSI modela i procese koji se odvijaju u računalnoj komunikaciji putem OSI modela.

52

Razrađeno prema: http://www.networkguruz.com/protocols/osi-reference-model/; 7.1.2012.

62 Slika23. Struktura OSI modela i procesi koji se odvijaju u računalnoj komunikaciji putem OSI modela

B

A Aplikacijska razina

Aplikacijska razina

Prezentacijska razina

Prezentacijska razina

Sesijska razina

Sesijska razina

Transportna razina

Transportna razina

Mrežna razina

Mrežna razina

Razina podatkovne povezanosti

Šalje B

Fizička razina

Razina podatkovne povezanosti Fizička razina

Šalje A Izvor: http://www.conniq.com/Networking_OSI-Model.htm; 7.1.2012

OSI model predstavlja teorijski konceptualni temelj suvremenih računalnih komunikacija. Za razliku od njega TCI/IP model komunikacije je aplikativni model suvremenih računalnih komunikacija. Na njegovim temeljima izgrađene su sve suvremene računalne komunikacije, od lokalnih mreža do Interneta. Strukturu TCP/IP modela, kao i interkonekciju TCP/IP modela s OSI modelom prikazuje slika 24. Iz slike je vidljivo kako su aplikacijski, prezentacijski i sesijski sloj OSI modela u TCP/IP modelu integrirani u aplikacijski sloj, a također fizički i podatkovni sloj OSI modela kod TCP/IP modela integrirani su u sloj mrežnog pristupa. Komunikacija kroz slojeve, u procesnom smislu, kod TCP/IP modela odvija se ekvivalentno kao i komunikacija u OSI modelu kroz enkapsulaciju i de-enkapsulaciju podataka.

Hijerarhijski distribuirani protokoli su osnova TCP/IP modelu, a u naravi to su programske aplikacije koje najčešće funkcioniraju na principima usluživanja, stoga takvi protokoli nerijetko predstavljaju servise. Programska arhitektura u kojoj su pisani protokoli je klijent-serverska arhitektura.

63

Slika 24. Struktura TCP/IP modela komunikacije, te interkonekcija TCP/IP modela s OSI modelom

TCP/IP Model

OSI Model Aplikacijska razina

Aplikacijska razina

Prezentacijska razina Sesijska razina

Transportna razina

Transportna razina

Internet razina

Mrežna razina

Razina mrežnog pristupa

Razina podatkovne povezanosti Fizička razina

Izvor: http://learn-networking.com/tcp-ip/the-tcpip-stack-and-the-osi-model; 7.1.2012.

Prema tome, na temelju logike TCP/IP modela razvijeni su ključni protokoli i ključni servisi (usluge) koje osiguravaju suvremenu računalnu komunikaciju. Najvažnije protokole, odnosno servise koji su kreirani za pojedine slojeve TCP/IP modela prikazuje slika 25.

Slika 25. Najvažniji protokoli (i servisi) kreirani za pojedine slojeve TCP/IP modela Sloj Aplikacijski

Transportni

Protokol DNS, DHCP, TLS/SSL, TFTP, FTP, HTTP, IMAP, IRC, NNTP, POP3, SIP, SMTP, SNMP, SSH, Telnet, BitTorrent, RTP, rlogin, …

TCP, UDP, DCCP, SCTP, IL, RUDP,

Mrežni

IP (IPv4, IPv6), ICMP, IGMP, ARP, RARP, …

Podatkovni

Ethernet, Wi-Fi, Token ring, PPP, SLIP, FDDI, ATM, DTM, Frame Relay, SMDS, …

Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/IP; 7.1.2012.

64 Svaki od navedenih protokola, odnosno servisa na gornjoj slici ima ključni značaj ili za cjelokupno funcioniranje suvremenih računalnih komunikacija, kao što su Internet protokol (IP) ili transportni kontrolni protokol (TCP), ili pak osigurava određenu razinu funkcioniranja mrežne komunikacije, kao što je protokol za slanje podataka (FTP) ili protokol za pristup udaljenom računalu (Telnet). Iz mnoštva prethodno navedenih protokola, interesantno je ukratko sagledati značenje i ulogu onih protokola koji su temelj suvremenog e-Poslovanja. U tu skupinu treba izdvojiti sljedeće protokole: • Ethernet: Protokol podatkovnog sloja koji je sastavni dio većine suvremenih žičanih mreža. Osigurava fizičku komunikaciju između mrežnih uređaja.

• Wi-Fi: Protokol podatkovnog sloja koji je sastavni dio većine suvremenih bežičnih mreža. Osigurava fizičku komunikaciju između mrežnih uređaja.

• IP (Internet Protokol): Protokol mrežne razine koji putem 32-bitnog (ili u skoroj budućnosti 64-bitnog) adresiranja osigurava logičku komunikaciju između mrežnih uređaja. Ovaj protokol je ključni protokol za postojaje i funkcioniranje Interneta.

• TCP (Transmission Control Protocol): Protokol transportne razine koji podatkovnu poruku razvija u pakete, te se brine o slanju paketa.

U slučaju da pojedini paket nije stigao na odredište, paket se ponovo šalje. Na odredišnom računalnom uređaju zadatak TCP-a je da presloži pakete i generira izvornu poruku.

• UDP (User Datagram Protocol): Protokol transportne razine koji je vrlo sličan TCP protokolu. Razlika je u tome što ne zahtjeva ponovno slanje izgubljenog paketa. Zbog toga se koristi za slanje manjih poruka, te za slanje audio i video sadržaja koji su tolerantni prema gubitku dijela komunikacije (npr. gubitak slike na trenutak).

• DNS (Domain Name System): Protokol, odnosno servis aplikacijskog sloja koji brine o transformaciji brojčane IP adrese u logičko ime mrežnog uređaja (npr. IP adresu 176.31.76.145 pretvara u marketing.efos.hr, odnosno www.mpp.efos.hr) i obrnuto.

• DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol): Protokol, odnosno servis aplikacijskog sloja koji omogućava automatsku dodjelu IP adrese računalu u mreži, te mrežnu konfiguraciju tog računala. Time se oslobađa korisnik od traženja statične mrežne adrese (IP adrese) od administratora sustava, te potrebe konfiguriranja mrežnih parametara.

• TLS/SSL (Transport Layer Security/Secure Sockets Layer): Ovdje se radi o dva protokola aplikacijskog sloja gdje je u povijesnom smislu SSL slijednik TLS-a, a koji omogućavaju kriptiranje

65

•

•

•

•

•

•

•

• •

podataka i na taj način osiguravaju sigurnost komunikacije putem Interneta. U suvremenim uvjetima SSL-om se koriste Web preglednici, elektronička pošta, Internetski telefax sustav, Instant poruke, te telefonija putem Interneta (voice-over-IP - VoIP).

FTP (File Transfer Protocol): Protokol, odnosno servis aplikacijskog sloja koji omogućava slanje podataka (datoteka) na server i skidanje podataka (datoteka) sa servera.

HTTP (HyperText Transfer Protocol): Protokol aplikacijskog sloja koji omogućava pristup i čitanje hipermedijalnih sadržaja (sadržaja zapisanih uz pomoć HTML-a (HiperText Markup Language) koji omogućavaju kretanje kroz informacijski virtualni prostor putem poveznica (eng. hipelink), a taj hipermedijalni informacijski prostor, odnosno podatkovni komunikacijski prostor, naziva se World Wide Web). HTTP je temeljni protokol s kojim se služe preglednici (eng.

Browser) koji su u naravi interpretatori hipermedijalnih sadržaja kojima se pristupa putem HTTP-a).

IMAP, POP3 i SMTP (Internet Message Access Protocol, Post Office Protocol version 3 i Simple Mail Transfer Protocol): Skupina protokola aplikacijske razine namijenjena funkcioniranju e-mail sustava).

IRC (Internet Relay Chat): Aplikacijski protokol koji omogućava neposrednu komunikaciju između korisnika čija su računala spojena na Internet. Komunikacija se odvija putem komunikacijskih kanala, gdje korisnik bira s kim će neposredno komunicirati, a čak je putem ovog protokola moguća pear-to-pear razmjena datoteka.

NNTP (Network News Transfer Protocol): Aplikacijski protokol koji služi za prijenos Usenet članaka (netnews - mrežne vijesti) između poslužitelja, te za čitanje i slanje vijesti od strane krajnjih korisnika.

SNMP (Simple Network Management Protocol): Protokol aplikacijskog sloja koji služi za nadzor i upravljanje mrežnim resursima i mrežnom komunikacijom.

SSH (Secure Shell): Protokol aplikacijskog sloja koji omogućava sigurnu komunikaciju između dva računala kroz nesigurno mrežno okruženje uspostavljanjem kriptiranog komunikacijskog kanala.

SSH se koristi kao npr. zamjena za Telent koji je po prirodi nesiguran protokol.

Telent: Protokol aplikacijskog sloja koji omogućava pristup kroz mrežnu infrastrukturu i rad na udaljenom računalu (serveru).

BitTorent: Protokol aplikacijskog sloja koji omogućava Peer-to-peer (P2P) dijeljenje datoteka odnosno međusobno skidanje najčešće multimedijskih datoteka poput glazbe, filmova i igara pomoću P2P

66 programa klijenata između P2P povezanih spojenih računala i to putem Interneta.

Neki od nabrojanih protokola sastavni su dio istoimenih programskih aplikacija. Drugi pak protokoli su programske sastavnice određenih posebnih programskih aplikacija koje se služe protokolom za pružanje određenih usluga korisnicima stoga ih korisnici niti vide niti su svjesni da protokoli za njih obavljaju određene usluge. Kao sastavnica posebnih programskih aplikacija najčešće se pojavljuju protokoli aplikacijskog sloja TCP/IP modela. Protokoli podatkovne, mrežne i transportne razine korisnicima također u pravilu nisu vidljivi jer su sastavni dio operacijskih sustava.

Korisnici pomoću konfiguracijskih dijelova operacijskog sustava mogu mijenjati ulazne parametre pojedinih protokola.

Poznavanje protokola, te upotreba odgovarajućih protokola, ključni su za izgradnju suvremenih programskih sustava, posebice onih koji su orijentirani prema klijent-serverskoj arhitekturi, te koji zbog prirode namjene korisničke programske aplikacije zahtijevaju visoku razinu sigurnosti i pouzdanosti u radu. Protokoli su, pojednostavljeno gledano, temelj komunikacijske programske komponente i kao takvi čine nezaobilazni dio programskih aplikacija koje omogućavaju e-Poslovanje, te sve ostale podatkovnoaplikacijske činidbe unutar virtualnog svijeta. Prema tome, kao baza virtualnog svijeta, ove programske aplikacije su i baza e-Poslovanja. No, sveukupno gledano, programske aplikacije su samo jedan segment softverske komponente informacijsko-komunikacijske tehnologije. Dapače, programski podsustav, kao i informacijska, te komunikacijska komponenta informacijsko-komunikacijskog sustava, bez odgovarajućih događaja koje prate podatkovni resursi su mrtvi kapital.

Značajan i u funkcionalnom smislu ključan element za upotrebnu vrijednost informacijsko-komunikacijskog sustava su podaci. Podaci su razlog postojanja informacijskih sustava, te bez njih ne bi bilo niti informacija, niti sustava informiranja. Informacijski sustav može egzistirati i bez informacijsko-komunikacijske tehnologije, jer se svaka obrada podataka može obaviti i manualno. No, iz potrebe povećanja brzine obrade podataka, točnosti obrade, ali i efikasnosti obrade podataka, razvijena su tijekom povijesti različita tehnička pomagala. Prva pomagala, mehaničke prirode omogućila su nastanak tzv. mehaničke obrade podataka. Abacus je uređaj za računanje s kojim je službeno započelo razdoblje mehaničke obrade podataka. Kada su mehaničkim uređajima dodani elektromotori i druge električke komponente nastala je elektromehanička obrada podataka, da bi

67 uvođenjem elektroničkih komponenti u obradu podataka kao što je to prvotno bila elektronska cijev, potom tranzistor, te konačno čip,došlo i do nastanka i evolucije elektroničke obrade podataka. Danas se obrada podataka naziva „elektronička“ obrada, no sam cjeloviti sustav obrade podataka u manjem je dijelu elektronički. Elektronički digitalni procesi odvijaju se uglavnom unutar samog računala, gdje se odvijaju digitalni tijekovi podataka koji se obrađuju s elektroničkim komponentama, većinom danas mikroprocesorima. Izvan računala, još uvijek mnoštvo uređaja koji se koriste u obradi podataka su po prirodi elektromehanički uređaji (npr. tipkovnica, pisač i dr.), a mnoštvo manualne i mehaničke obrade podataka sudjeluje u prikupljanju i pripremi obrade podataka za elektroničku obradu.

Iako u relativnom smislu opada udio manualne obrade podatka u ukupnoj obradi podataka, ona u apsolutnom smislu raste jer se neprestano povećava broj podataka koji se treba obraditi. Sukladno tome raste i količina elektroničke obrade podataka, koje u odnosu na manualnu obradu podataka u relativnom odnosu ima manje, no njezina važnost je sve veća stoga nije čudno što joj se toliko pridaje značaj, kako na upotrebnoj razini, tako i na teorijsko-semantičkoj razini. S obzirom da je ova vrsta obrade omogućila otvaranje novih komunikacijskih kanala kao i novog okruženja za odvijanje mnogih procesa, posebice onih iz sfere poslovanja, danas se takvim oblicima komuniciranja i djelovanja uopće pridjeljuje prefiks elektronički.53 53

Mnoštvo pojmova danas nosi prefiks elektronički, kao npr. elektronička pošta, elektroničko pismo, elektroničko dopisivanje, elektronički papir, elektronička knjiga, elektronički časopis, elektronički članak, elektroničko novinarstvo, elektronička literatura, elektronička knjižnica, elektronička knjižara, elektroničko izdavaštvo, elektronički mediji, elektroničke vijesti, elektronički programski vodič, elektronički dizajn, elektronička istraživanja, elektronički portfolio, elektronički zapis, elektronički podatak, elektronički sustav podataka, elektronički sustav obrade podataka, elektronički dokument, elektroničko bankarstvo, elektronički ured, elektronička novac, elektronička gotovina, elektronički ček, elektroničko plaćanje, elektronički prijenos sredstava, elektronički uređaji, elektronički krug, elektroničke komponente, elektroničko računalo, elektronička konfiguracija, elektronička struktura, elektronička infrastruktura, elektroničke komunikacije, elektronički alati, elektronički kalkulator, elektronička navigacija, elektroničko označavanje, elektronička kontrola stabilnosti, elektronički otpad, elektronički centar, elektronička inteligencija, elektroničko inženjerstvo, elektroničko zdravlje, elektronički zdravstveni karton, elektronički recept, elektronički medicinski zapis, elektronička pohrana podataka, elektroničko filtriranje, elektronička kolaboracija,elektronički poslovi, elektronički rječnik, elektronički oglasnik, elektronički potpis, elektronička uprava, elektronički katastar, elektronička gruntovnica, elektronička matica učenika, elektroničko porezna uprava, elektronička isprava, elektronička sigurnost, elektronička autentifikacija, elektronička brava, elektronički ključ, elektronička razmjena dokumenata, elektronički identitet, elektronički osobni dokumenti, elektronička umjetnost, elektronički instrumenti, elektronička glazba, elektronički sastav, elektronički bubanj, elektroničko pojačalo, elektroničke slike, elektronički album, elektroničko tražili, elektronička zabava, elektronički turistički vodič, elektronička autorizacija putnika,

68 Elektroničko se poslovanje zbog promjena u prezentacijskom dijelu često naziva i virtualno poslovanje ili cyber poslovanje. Pojam „cyber“ je „ prvi element u riječima koji označava što vezano uz svijet prividne stvarnosti koji nastaje pomoću kompjutora.“54 U smislu elektroničke obrade podataka pod podatkom se podrazumijeva sve ono što se može digitalizirati. Prema tome u elektroničkoj obradi podataka podaci su predmeti obrade, a također i nositelji informacija. Ključno je razlikovati podatak od informacije. Dok, pojednostavljeno gledano, podatak predstavlja nešto objektivno, stvarno, informacija je subjektivna vrijednost i nastaje kao rezultat razumijevanja podataka. Informacija nužno nastaje u ljudskom umu i svojstvena je samo čovjeku, a da bi podatak u ljudskom umu postao informacija, osim razumijevanja i točnosti, takav podatak mora imati i vrijednost novosti za onoga tko ga u glavi transformira u informaciju.

Prema tome elektronički uređaji – kompjuteri ne obrađuju informacije već podatke, a njihov je zadatak da temeljem unaprijed definiranih instrukcija; instrukcija programa, semantičkim transformacijama kreiraju nova semantička stanja podataka koja se u ljudskom umu transformiraju u informacije. Podaci i informacije govore o prošlim stanjima, no temeljem uočavanja zakonitosti u ponašanju prošlih stanja dobivaju se znanja koja su nužna za racionalno odlučivanje. Upravo je stoga primarna vrijednost ePoslovanja, to što, ne samo da osigurava veću brzinu, točnost i ekonomičnost poslovnih transakcija, već se poslovni procesi odvijaju kroz transfere podataka, tako da za razliku od fizičkog svijeta, elektroničko poslovanje bilježi i daje na raspolaganje menadžmentu čitav niz korisnih podataka za kreiranje upravljačkih odluka. S obzirom na ovu činjenicu razvidno je poslovanje u e-Okruženju imaju značajne prednosti pred poslovanjem u fizičkom okruženju.

54

elektroničko klađenje, elektroničke igre, elektronički simulator, elektronički sport, elektronička cigareta, elektroničko obrazovanje, elektroničko učenje, elektronički proizvod, elektronički rat, elektroničko ratovanje, elektronička obrana, elektroničke protumjere, elektronička kuća, elektronička zajednica, elektroničko društvo, elektroničko glasovanje, elektroničko brojanje glasova, elektronička demokracija, elektroničko tržište, elektronička burza, elektronička trgovina,elektronička robna kuća, elektronička razmjena, elektronički marketing, elektroničko oglašavanje, elektronička distribucija, elektronička logistika, elektroničko pakiranje, elektronička trgovina, elektronički sustav naplate, elektronički račun, elektronička aukcija, elektronička karta, elektroničko upravljanje resursima,elektronički životni ciklus, elektroničko poslovanje, elektronička industrija, itd.

Anić, V., Goldstein, I.: Rječnik stranih riječi, Novi liber, Zagreb 2007, str. 100.

69

2.3. Načela rada Interneta i World Wide Web-a kao temelja suvremenog e-Poslovanja Vrlo pojednostavljena priča o Internetu glasi: „Vjerovali ili ne, Internet je nastao 1969. godine, za vrijeme Hladnog rata, od strane vojske SAD-a.

Značaj je u "nuklearnoj otpornosti" ove komunikacijske mreže. Danas se Internet širi diljem svijeta, a sastoji se od bezbrojnih mreža i računala, omogućujući milijunima ljudi razmjenu informacija. Podatak koji prevaljuje velike udaljenosti na Internetu se prenosi velikim brojem linija koje se zajednički nazivaju backbone. Internet je danas podržan glavnim Internet servis provider-ima poput MCI Worldcom, Sprint, GTE, ANS i UUNET. Budući da ti davatelji usluga ostvaruju ogromne prihode putem Interneta, oni su motivirani da održavaju konzistentnost i brze veze na korist e svakodnevnih korisnika Interneta poput vas i mene. Mnogi ljudi misle da su Internet i World Wide Web ista stvar. Oni to nisu! World Wide Web je ono što se upravo sada pregledava. To je jedan od mnogih elemenata Interneta.

E-mail, FTP i Instant Messaging su također elementi Interneta.“55 Na nešto višoj razini stručnosti Internet se može definirati kao računalna mreža svih lokalnih i globalni računalnih mreža koje međusobno razmjenjuju podatke sukladno TCP/IP modelu komunikacije koristeći primarno Internet Protokol (IP) iz mrežnog sloja TCP/IP modela komunikacije, te Transmission Control Protocol (TCP) iz transportnog sloja TCP/IP modela komunikacije. To u načelu znači da svaki stroj koji želi biti sastavnica Interneta mora posjedovati vlastitu unikatnu IP adresu. Upravo te IP adrese omogućavaju homogenost čitave mreže računala i aktivne mrežne opreme, odnosno Interneta. Aktivnu mrežnu opremu na Internetu, odnosno mrežne čvorove čine: • računala s mrežnim karticama i • ostalih elemenata aktivne mrežne opreme (zvijezdište - Hub, preklopnik - Switch, usmjerivač – Rooter, pristupno mjesto - Access Point (AP) i dr. Čvorovi u mreži međusobno razmjenjuju podatkovne digitalne pakete.

Paketi su djelovi poruke jednake dužine. Prema tome izvorni se niz znakova poruke koji se npr. šalje s jednog računala na drugo putem TCP-a transformira u pakete, a IP se brine da se paketi s jednog računala proslijede drugom računalu kroz računalnu mrežu. Na odredišnom računalu TCP iz niza pristiglih paketa formira izvorni niz podataka, te putem IP-a vraća 55

http://www.techterms.com/definition/internet; 9.1.2012.

70 polazišnom računalu izvješće o uspješno obavljenoj transakciji u prijenosu podataka. Ako su polazišno i odredišno računalo međusobno spojeni direktno ili samo preko jednog od ostalih elementa aktivne opreme, tada se prijenos paketa između polaznog i odredišnog računala može obaviti samo jednom linijom. No, kada se između polazišnog i odredišnog računala nalazi veći broj posredničkih mreža, tada IP optimizira slanje paketa rutama koje su u tom trenutku manje opterećene. Postupak izbora IP-a optimalnih putova za slanje paketa na odredište naziva se „routing“. To u pragmatičnim uvjetima znači da poruka, koja je sastavljena od većeg broja paketa, može biti poslana s polazišnog na odredišno računalo kroz različite mrežne putove, odnosno da paketi iste poruke različitim putovima stignu na odredište. Prema tome paketi do odredišta ne moraju stići onim redoslijedom kojim su poslani, stoga je zadatak TCP-a na odredišnom računalu da presložiti pristigle pakete u izvornu poruku. Ako se kojim slučajem neki paket tijekom slanja izgubio, TCP s odredišnog računala zatražiti će ponovno slanje izgubljenog paketa od polazišnog računala. Ovaj komunikacijski proces može se sažeto i ovako objasniti: „Svaki čvor u mreži ima svoj broj koji se naziva Internet Protocol address ili skraćeno IP adresa. Svaki paket koji se šalje kroz virtualnu mrežu u zaglavlju ima IP adresu polaznog i dolaznog čvora. Sva komunikacija se odvija jedino korištenjem IP adresa.“56 U logički opisanom sustavu komunikacije, IP polazišnog računala, temeljem IP adrese „pronalazi“ odredišno računalo kojem se prosljeđuje poruka.

Pronalaženje odredišnog računala moguće je, s jedne strane, zbog hijerarhijske strukture Interneta, a s druge strane zbog postojanja posebnih računalnih servera koji se nazivaju Internetskim usmjerivačima (eng.

Internet Router). Naime, svako računalo u mreži s javnom IP adresom, odnosno računalo koje predstavlja čvor, osim onih računala koji čine sam vrh piramide ima svog davatelja usluge, odnosno Internet Service Provider-a (ISP-a). Opet, to računalo ima sebi nadređeno računalo, odnosno svog davatelja usluge, i tako redom sve do vrha piramide koju izgrađuju mreže davatelja Internetskih usluga. Svaki Davatelj usluga ima svoje Internet usmjerivače. „Internet usmjerivači su specijalizirana računala (uređaji) koja međusobno povezuju mrežu prebacujući komunikaciju s jedne linije na drugu, na križanjima. Kada računalo komunicira s drugim računalom na Internetu, ono adresira svaki paket s IP adresom drugog računala i šalje ga do najbližeg internetskog usmjerivača. Usmjerivač tada koristi algoritam usmjeravanja za slanje paketa preko Interneta na odredišno računalo.

Internet usmjerivač je obično povezan s nekoliko različitih mreža.“57 56 57

http://www.scribd.com/doc/42927848/KLASE-IP-ADRESA; 12.1.2012. http://www.livinginternet.com/i/iw_route_arch.htm; 12.1.2012.

71 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je IP protokol temelj komunikacije kroz niz javnih mreža koje se nazivaju Internet, a IP adresa temelj identifikacije čvornih računala u javnoj mreži. IP adresa je niz od 32 bita od kojih svaki može zauzeti stanje 0 i 1. Radi lakšeg čitanja i rada s IP adresama, IP adresa je podijeljena u četiri segmenta od po 8 bitova, tako da se IP adresa sastoji od četiri bajta. S obzirom da se s bajtom mogu zapisati brojevi od 0 do 255, svaka IP adresa mora biti u rasponu od 0.0.0.0 do 255.255.255.255. Iz ovog raspona izuzet je određeni broj IP adresa za posebne namjene. Pamćenje IP adresa kao brojevnih nizova predstavljalo bi problem u svakodnevnoj upotrebi, stoga je osmišljen sustav imenovanja računala koji oslobađa korisnika Interneta potrebe pamćenja IP adresa.

Imena adresa u pravilu se sastoje od nizova slovnih i eventualno brojčanih znakova, gdje su pojedine logičke cjeline imena međusobno odvojene točkom. Npr. jedno logičko ime je „marketing.efos.hr“. Takvo logičko ime se naziva alias, a alias predstavlja: “Pseudonim, odnosno, alternativno ime ili oznaka koja se koristi za naslovljavanje poruka pojedincima ili skupinama korisnika na mreži; drugo ime računala na Internetu. Mrežni administrator računalu može pridružiti nekoliko različitih imena, a svako od njih upućuje na vrstu usluge ili posla koju računalo obavlja.”58 No, da bi se komunikacija putem Interneta mogla odvijati, potrebno je logičko ime transformirati u IP adresu, te IP adresu transformirati u logičko ime. Posao transformacije logičkog imena u IP adresu i IP adrese u logičko ime obavlja DNS (Domain Name System).

Domenski sustav razrađen je prema hijerarhijskoj arhitekturi. Sukladno tome moguće je hijerarhijski razlikovati59: • Root Domain – Korijensku domenu • Top Level Domain (TLD) - Glavnu domenu • Second Level Domain – Domene drugog reda.

Korijenska domena nalazi se na vrhu hijerarhijske strukture domenskog sustava. Ona se označava točkom koja se u pisanju naziva domene izostavlja. Ispod korijenske domene, što je iz prethodnog popisa vidljivo, se nalaze glavne domene. Glavne domene su raspoređene u jednoj hijerarhijskoj liniji, tako da se ispod i iznad glavne domene ne može nalaziti druga glavna domena. Iz naziva glavne domene može se prepoznati:

58 59

http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-a/alias; 16.1.2012.

Razrađeno prema: http://oreilly.com/catalog/dns3/chapter/ch02.html, http://dns.hr/ http://www.dario-ljubesic.iz.hr/tips/ddns.html; http://www.infinius.hr/blog/domene-bezwww/; http://www.iana.org/domains/root/db/ ; 15.1.2012.

72 zemljopisna pripadnost domene ili djelatnost: Primjeri zemljopisne pripadnost su: .hr (Hrvatska) .de (Njemačka) .uk (Ujedinjeno Kraljevstvo).

Primjeri djelatnosti su: .com (engl. commercial) .edu (engl. Educational) .gov (engl. goverment) .net (engl. network).

U Republici Hrvatskoj nositelj glavne (.hr) domene je CARnet.

Hijerarhijski ispod glavne domene nalaze se domene drugog reda. Domene druge linije dodjeljuje nositelj glavne domene koji svakom subjektu nositelju domene drugog reda može u tom domenskom prostoru dodijeliti unikatno ime. Tako u „.hr“ domenskom prostoru može se dodijeliti samo jedno npr. „efos“ ime, u ovom primjeru radi se o nazivu domene drugog reda koja je dodijeljena Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Spajanjem imena domene drugog reda s imenom glavne domene, dobiva se put do domenskog prostora drugog reda. Tako npr. do domenskog prostora Ekonomskog fakulteta u Osijeku dolazi se putem „efos.hr“, što znači da je naziv domene ujedno i adresa pomoću koje se dolazi do određenog domenskog prostora. Unutar jedne domene drugog reda, radi lakšeg pamćenja, uobičajeno se svakom važnijem stroju (obično serveru) također dodjeljuje uz IP adresu i logičko ime. Tako logičko ime označava stroj u domeni drugog reda, a tako označen stroj naziva se virtualni domaćin (eng. Virtual Host). Primjer jednog virtualnog hosta u „efos.hr“ je „marketing.efos.hr“. No, nositelj domene drugog reda može unutar svojeg domenskog prostora organizirati i poddomene (eng. Subdomain). Organizacija poddomena je organizacija dodatnog domenskog sloja koji se obično koristi radi usklađenja fizičke organizacije određene poslovne organizacije s onom na Internetu. Primjer za to može biti kada je pojedina znanstvena ustanova organizirana po katedrama, te je želja uprave da se ta fizička organizacija reflektira na virtualnu razinu. Tako Katedra za Marketing Ekonomskog fakulteta u Osijeku ima virtualni host „marketing.efos.hr“ kao poddomenu, što znači da je računalni uređaj (server), koji je virtualni host, označen i kao poddomena.

Razlika za krajnjeg korisnika između domene i virtualnog hosta vidljiva je kod npr. pristupa Web stranicama, a očituje se u tome što se istom navedenom stroju kao virtualnom hostu pristupa na adresi: „marekting.efos.hr“, a kao podddomeni na adresi: www.marketing.efos.hr.

Svaka domenska razina posjeduje tzv. DNS servere na kojima se bilježe

73 strojevi po IP adresama, a tim se adresama dodjeljuje odgovarajući nazivi (aliasi). Krovna organizacija koja raspoređuje glavne domene i koja održava korijenske domene je Internet Assigned Numbers Authority – IANA. Pronalaženje određene domene, prema tome, je hijerarhijsko traganje po zapisima DNS servera koje obavlja Dommain Name Service. Hijerarhijski sustav domena prikazuje slika 26.

Slika 26. Hijerarhijski sustav domena

Izvor: http://mars.netanya.ac.il/~unesco/cdrom/booklet/HTML/ NETWORKING/node100.html

Funkcioniranje Interneta, kako je već navedeno, omogućavaju internetska organizacijska struktura, s jedne, te protokoli i servisi, s druge strane. Iako je Internet globalna mreža koja predstavlja složen komunikacijski kanal, njezino je funkcioniranje danas za većinu korisnika prepoznatljivo kroz dva bitna servisa, a to su elektronička pošta (e-Mail) i Word Wide Web (www, w3 ili jednostavno Web). Značaj Web-a danas je toliko porastao, da su unutar njega razvijeni sustavi komuniciranja koji potiskuju iz upotrebe i klasične oblike e-Mail komunikacije. Nerijetko se zbog toga, kako je već navedeno, Internet i Web pogrešno poistovjećuju. Web se može definirati kao „Kolekcija internetskih resursa (kao što su FTP, Telnet, Usenet), tekstova povezanih hiperlinkovima, audio i video datoteka i udaljenih mjesta kojima se može pristupiti i koje se može pretraživati s preglednikom temeljenim na standardima kao što su HTTP i TCP/IP. Oblik Web-a, nastao je 1989. kada ga je kreirao fizičar iz Velike Britanije Tim Bearners-Lee koji

74 je radio u Europskom laboratoriju za fiziku čestica (koji se naziva CERN prema francuskom nazivu French initials Conseil Europeen de Reserches Nucleaires) kao najlakši način za pristup informacijama raštrkanim po Internetu.“ Funkcioniranje Interneta, kako je već navedeno, omogućavaju internetska organizacijska struktura, s jedne, te protokoli i servisi, s druge strane. Iako je Internet globalna mreža koja predstavlja složen komunikacijski kanal, njezino je funkcioniranje danas za većinu korisnika prepoznatljivo kroz dva bitna servisa, a to su elektronička pošta (e-Mail) i Word Wide Web (www, w3 ili jednostavno Web). Značaj Web-a danas je toliko porastao, da su unutar njega razvijeni sustavi komuniciranja koji potiskuju iz upotrebe i klasične oblike e-Mail komunikacije. Nerijetko se zbog toga, kako je već navedeno, Internet i Web pogrešno poistovjećuju. Web se može definirati kao „Kolekcija internetskih resursa (kao što su FTP, Telnet, Usenet), tekstova povezanih hiperlinkovima, audio i video datoteka i udaljenih mjesta kojima se može pristupiti i koje se može pretraživati s preglednikom temeljenim na standardima kao što su HTTP i TCP/IP. Oblik Web-a, nastao je 1989. kada ga je kreirao fizičar iz Velike Britanije Tim Bearners-Lee koji je radio u Europskom laboratoriju za fiziku čestica (koji se naziva CERN prema francuskom nazivu French initials Conseil Europeen de Reserches Nucleaires) kao najlakši način za pristup informacijama raštrkanim po Internetu.“60 U načelu funkcioniranje Web-a je vrlo jednostavno i temelji se na distribuciji datoteka na zahtjev. Komunikacija se u danom trenutku odvija između dva računala na mreži, odnosno između dvije mrežne točke, gdje se s podređenog, klijentskog računala upućuje zahtjev nadređenom, serverskom računalu za dodjelu određenog hipertekstualnog sadržaja primarno opisanog pomoću HyperText Markup Language-a (HTML-a). Serversko računalo odgovara klijentskom računalu slanjem odgovarajućeg hipertekstualnog sadržaja u vidu HTML datoteke, te pripadajućih multimedijalnih sadržaja.

Prema tome ovaj model komunikacije podrazumijeva na jednoj mrežnoj točki: 1. postojanje računala na nekom domenskom prostoru na Internetu ili barem postojanje računala koje nije u domenskom prostoru, ali koje sadrži javnu IP adresu, te 2. da je na tom računalu instaliran programski paket čija je uloga distribucija datoteka na zahtjev korisnika, odnosno da je na to 60

http://www.businessdictionary.com/definition/World-Wide-Web-WWW.html; 2.2.2012.

75 računalu instaliran tzv. Web servis (najpoznatiji Web servisi su Appachie koji se pretežito koristi na Linux opercijskom sustavu, te IIS (Internet Information Service) koji se koristi na Windows operacijskom sustavu).

Nasuprot serverskoj strani, na klijentskom računalu, odnosno računalu s kojega se pristupa Web serveru potrebno je da se nalazi instaliran program preglednik (eng. Browser). Danas najpopularniji programi preglednici su Google Chrome, Mozila Firefox, Internet Explorer, te Opera. Korisnik u zaglavlju preglednika u liniji za upis Internet adrese, odnosno u Uniform Resource Locator, minimalno upisuje: 1. Protokol, odnosno servis koji se poziva. Uobičajeno radi se o http: protokolu, no moguće je koristiti i druge protokole, kao npr. ftp:, ldap;, mailto: i dr.

2. Domenski naziv, odnosno adresu Web mjesta s kojega treba pročitati početnu stranicu. Web adresa može biti zapisana i u vidu IP adrese.

Protokol i adresa Web mjesta međusobno se razdvajaju s dvije kose crte (kosa crta eng. Slash – „/“).. Primjer za Web adresu koja se upisuje u URL je: http://www.mpp.efos.hr Osim protokola i adrese, moguće je u adresnoj, odnosno URL liniji upisati i naziv datoteke koju treba pročitati s određenog Web mjesta. Ako se naziv datoteke ne upiše podrazumijeva se da se radi o datoteci „indeks.htm“. No, ovisno o tome kako je Web server konfiguriran, moguće je da se podrazumijevajuća početna datoteka naziva i „indeks.php“ ili „default.htm“ i slično.

Osim početne datoteke sve ostale datoteke posjeduju vlastiti naziv, stoga se poznavanjem naziva određene datoteke, sadržaju na serveru može pristupiti direktno upisivanjem nakon protokola i adrese Web mjesta naziv datoteke kojoj se pristupa. Adresa Web mjesta i naziva datoteke odvajaju se kosom crtom. Primjera radi, ako korisnik zna da se na Web serveru na adresi „www.mpp.efos.hr“ koji je poddomena Ekonomskog fakulteta u Osijeku nalazi datoteka virtualnog domaćina pod nazivom „profesori.php“ on može kroz URL zatražiti direktno čitanje te datoteke, tako da u URL upiše sljedeće: http://www.mpp.efos.hr/profesori.php

76

Sadržaj URL linije, odnosno instrukcija za dolazak do određenih Web sadržaja može biti vrlo složena. Između ostalih parametara u instrukciji se može naći i oznaka vrata, odnosno porta s kojega treba čitati određeni sadržaj (standardni port je 80), no to podrazumijeva visoku razinu znanja, što prosječni korisnici u pravilu nemaju.

Većina se korisnika neće zamarati, čak ni pamćenjem naziva datoteka, već će eventualno zapamtiti adresu Web mjesta, te upisivanjem Web adrese tog mjesta u URL otvoriti početnu stranicu Web mjesta. Dolazak do ostalih datoteka, odnosno sadržaja s tog Web mjesta, ali i drugih Web mjesta takvi korisnici postižu putem poveznica, odnosno odnosno spojnica (eng hiperlink). To im omogućava sjajna ideja Tim Bearners-Lee-a Bearners a koji je zamislio da se uz određene tekstualne ili multimedijalne sadržaje pomoću HTML koda upišu adrese Web mjesta, tako da korisnik može izborom takvog sadržaja, odnosno poveznice (klikom miša na poveznicu), prenijeti Web adresu uz poveznicu u URL liniju i automatski otvoriti željni sadržaj na poveznicom određenom Web mjestu. Princip rada Web-a Web a temeljen na poveznicama, odnosno spojnicama prikazuje slika 27.

Slika 27. Načela dolaska dolas do sadržaja na Webu-uu putem poveznica

Izvor: http://www.informatika.buzdo.com/s914.htm; 3.4.2012.

Nakon prethodnih objašnjenja postaje jasno kako u načelu Internet funkcionira. Korisnik direktnim upisivanjem Web adrese u URL liniju preglednika glednika ili posrednim upisivanjem Web adrese u URL putem poveznica, Web serveru na navedenoj adresi šalje zahtjev za slanjem određene datoteke koja mora biti poslana kao HTML sadržaj, a uz takvu datoteku se eventualno

77 šalju i popratni multimedijski sadržaji. Programski paket, Web server, s određenog mjesta na tvrdom disku predviđenog za pohranu hipermedijalnih sadržaja, čita traženu datoteku i vraća je Web pregledniku s kojega je zahtjev za datotekom upućen. Primljenu datoteku Web preglednik interpretira i prikazuje korisniku tu datoteku u semantičkom obliku, odnosno u obliku razumljivom svakom korisniku. Prema tome, u načelu, funkcioniranje Web-a nije ništa drugo nego distribucija hipermedijalnih datoteka.

Sve prethodno opisano može se sažeti u sljedeću definiciju: „WWW je grafički hipertekstualni način upotrebe Interneta koji koristi HTTP protokol za prenošenje stranica Web-a i drugih podataka preko Interneta, u principu između poslužitelja i računala korisnika. Web-stranice pišu se u HTML (Hypertext Markup Language) jeziku, a prepoznaje ih u tu svrhu dizajniran preglednik (Internet Explorer, FireFox, Opera ...). Servis omogućava hipertekstualne veze između dokumenata i kombinirano prikazivanje teksta, slika, zvuka i videa, dakle omogućava integraciju različitih informacijskih sadržaja.“61 U svom začetku Web se temelji isključivo na hipertekstualnim sadržajima, no ubrzo zbog potreba korisnika u Web su uključeni i multimedijski sadržaji, tako da je Web prerastao u hipermedijalni prostor. To je ujedno zahtijevalo i evoluciju preglednika koji su iz tekstualnih prerasli u grafička sučelja. slika 28. prikazuje razliku između hipertekstualnih i hipermedijalnih sadržaja.

U samom startu Web je imao isključivo prezentacijske mogućnosti. No, rast upotrebe Web-a zahtijevao je uvođenje interaktivnosti u Web. Za potrebe interaktivnosti, s jedne strane, razvijeni su objekti za unos ili izbor tekstualnih sadržaja, a s druge strane programski jezici, koji su sposobni analizirati unesen sadržaj i temeljem toga obaviti određene zadane radnje.

Unos sadržaja obavlja se kroz unosne forme, a jednu takvu unosnu formu prikazuje slika 29.

Upravo su Web programski jezici osigurali današnju razinu funkcionalnosti Web-a koju prije svega odlikuje interaktivnost i reagibilnost. Interaktivnost podrazumijeva kako korisnik više nije, kao u začetku razvitka Web-a, pasivni promatrač koji bira sadržaje koje će pogledati, već korisnik postaje aktivna karika koja komunicira i temeljem unosa podataka kreira sadržaje na Web-u. Reagibilnost podrazumijeva da je prvotno statični Web, zahvaljujući programiranju, danas u stanju reagirati na izmijenjene ulazne parametre, što 61

http://www.informatika.buzdo.com/s914.htm; 6.4.2012.

78 je temelj razvitka funkcionalnih Web programskih aplikacija koje su u stanju rješavati niz različitih problema, od jednostavnih preuzimanja preuzimanja jednostavnih anketnih upitnika i njihove pohrane u baze podataka, do složenih poslovnih aplikacija iz sfere bankarstva, kupoprodajnih transakcija, marketinga i slično.

Slika 28. Razlika između hipertekstualnih i hipermedijalnih sadržaja

Izvor: http://hipertextoehipermedia.blogspot.com/; 20.11.2011.

.

79 Slika 29. Primjer unosne forme u Web pregledniku

Izvor: http://www.apl.jhu.edu/~hall/java/Servlet-Tutorial/Servlet-Tutorial-Form-Data.html; 21.11.2011.

Iako se i jednostavni statični Web mogao koristiti za e-Marketing, praktično, zahvaljujući programskoj komponenti došlo je do nastanka i razvitka ePoslovanja, a kroz to i do nastanka razvijenih oblika upotrebe Web-a za potrebe e-Poslovanja. Strukturu upotrebe suvremenih programskih jezika za Web prikazuje slika 30.

80 Slika 30. Struktura upotrebe suvremenih Web programskih jezika

Izvor: http://www.greatstatistics.com/; 11.5.2012.

Konačno, enormni uspjeh i popularnost Web može zahvaliti posebnim programskim rješenjima, tzv. pretraživačima ili tražilicama koji su ključ uspjeha Web-a. Naime, Web treba promatrati kao ogromni informacijski prostor, pa čak kao i prostor znanja. Problem tog prostora je, zbog ogromne veličine, pronalaženje željenih sadržaja. Korisnici koristeći isključivo poznavanje određenog broja Web adresa, te poveznicama na tim Web adresama nisu u mogućnosti dublje uroniti u ovaj ogromni virtualni prostor.

Kako bi se korisnicima pomoglo u snalaženju u Web prostoru i u pronalaženju željenih informacija razvijen je sustav za pretraživanje Web prostora i indeksiranje pojmova. Naime, pojedini poslovni subjekti razvili su programska rješenja koja koristeći se prije svega informacijama o domenama – DNS-om, odnosno čitaju stranice s Web mjesta koja su zapisana u datotekama DNS servera, analiziraju pročitane Web stranice, te pojavljivanje pojedinih pojmova ili skupina pojmova biježe u bazi podataka. S druge strane isti ti poslovni subjekti razvili su Web programska rješenja u vidu Web stranica, u kojima korisnik upisuje željni pojam ili skupinu pojmova, a temeljem tog upisanog pojmovnog sadržaja pretražuje se baza podataka u kojoj se nalaze indeksirani pojmovi, te korisnik u pregledniku, s kojega je uputio zahtjev, dobiva popis poveznica na Web stranice koje sadrže naveden pojmovni sadržaj. Izborom poveznice, korisnik direktno pristupa Web adresi na kojoj se nalazi indeksirani pojam. Iako su tražilice ključ uspjeha Web-a, one imaju i određenih nedostataka. Kao nedostatci mogu se izdvojiti:

81 1. vremenski gap između trenutka stavljanja novog sadržaja na Web stranicu i trenutka indeksiranja tog sadržaja, 2. ogroman broj pogodaka, odnosno pojmova koji se daju korisniku na postavljen upit, a većina ispisanih poveznica za korisnika u biti nema upotrebnu vrijednost, 3. pristranost poslovnih subjekata koji obavljaju indeksiranje prilikom rangiranja indeksiranih sadržaja, te 4. nepostojanje konzistentne politike među poslovnim subjektima kada je u pitanju politika indeksiranja, tako da često kreatori Web sadržaja ne znaju kako pristupiti optimiziranju vlastitih Web stranica glede uspješnosti indeksiranja sadržaja.

Za neke od navedenih problema su se tražila i dalje se traže odgovarajuća rješenja. Npr. ogroman broj pogodaka pokušao se riješiti uvođenjem manualne kontrole indeksiranih sadržaja, te razvrstavanjem indeksiranih sadržaja u određene kategorije. Na taj način kreirani su tzv. direktoriji Web informacija. Zbog ogromnog broja informacija ovaj sustav se pokazao neefikasnim, stoga se danas radi na razvoju novog sustava organizacije informacija na Web-u koji bi trebao rezultirati nastankom tzv. semantičkog Web-a. Vremenski gap se, npr., pokušava razriješiti povećanim intenzitetom čitanja i analize Web mjesta, tako da se Web mjestima koja češće mijenjaju sadržaj, češće pristupa i češće analizira njihov sadržaj. Sama pojava na određenoj tražilici zahtijeva i pridržavanje određenih procedura koje pojedini Web pretraživač zahtijeva. Primjera radi Google kao najpopularniji pretraživački sustav zahtijeva sljedeći sustav prijave Web mjesta62: • Prijavu novog sadržaja na Web stranici Google na adresi http://www.google.com/submityourcontent/.

• Kreiranje i spremanje na server tzv. Sitemap upotrebom Googlovog Webmaster Alata. Google koristi Sitemap kako bi razumio strukturu Web mjesta, te povećao pokrivenost Web mjesta.

• Treba načiniti provjeru jesu li sve stranice kojima Google treba prići, globalno dostupne.

No, sama prijava ne osigurava i visoko mjesto na tražilici. Da bi se Web mjesto našlo visoko na tražilici moguće je postići velikim brojem pristupa Web mjestu s različitih pozicija na Internetu, ali npr. i ulaskom u sustav Google AdWords-a. O Google AdWords-ima stoji: „Pomoću programa Google AdWords možete brzo i jednostavno izraditi i prikazivati oglase 62

Razrađeno prema: http://support.google.com/webmasters/bin/answer.py?hl=en&answer=35769; 16.4.2012.

82 svoje tvrtke. Prikazujte oglase na Googleu i našoj oglašavačkoj mreži.

Plaćate samo kada korisnici kliknu na vaše oglase, bez obzira na proračun.

AdWords oglasi se prikazuju s rezultatima pretraživanja kada netko pretražuje Google pomoću ključnih riječi. Na taj način komunicirate s publikom koja je već zainteresirana za vašu tvrtku.“63 Prema tome, iako to na prvi pogled izgleda potpuno besplatno, pozicioniranje na tražilicama se kupuje, a time se dovodi u pitanje korektnost rangiranja rezultata pretraživanja. Činjenica je da se Web prostor zahvaljujući upravo tražilicama intenzivno transformira iz informacijskog prostora u oglasni prostor, što utječe na transformaciju informacijsko-komunikacijske industrije u oglašivaču industriju. Iako načelno postoje pokušaji vraćanja Web prostora u primarno informacijski prostor, on će zasigurno u budućnosti biti glavno područje djelovanja poslovnih procesa u kojima će posebnu i ključnu ulogu imati e-Marketing.

Najpopularniji Web pretraživači današnjice su64: 1. Google 2. bing 3. Yahoo! Search 4. ask 5. Aol Search 6. MyWebSearch 7. Lycos 8. Dogpile 9. WebCrawler 10. Info 11. Infospace 12. Search 13. Excite 14. GoodSearch 15. AltaVista Slika 31. prikazuje najpopularniji pretraživački servis.

63 64

http://www.internetzarada.org/sto-je-google-adwords-t-963.html; 16.4.2012.

Razrađeno prema: http://www.ebizmba.com/articles/search-engines; 15.4.2012.

83 Slika 31. Google.com – najpopularniji pretraživački servis

Izvor: http://www.google.com; 13.7.2012.

Kada je u pitanju evolucija Web prostora, onda posebno mjesto u toj evoluciji ima novi koncept upotrebe informacijsko-komunikacijske tehnologije koji se naziva Računalstvo u oblaku, gdje je oblak sinonim za Internet, odnosno s obzirom na popularnost pojedinih internetskih servisa, zasigurno se u centru ovog novog koncepta nalazi računalstvo u Web prostoru. Iako se radi o novom konceptu upotrebe informacijskokomunikacijske tehnologije (ICT-a), taj koncept u biti predstavlja svojevrstan povratak izvornim načelima računalstva, kada je procesorska snaga bila koncentrirana u serverskim uređajima, a neinteligentni terminalski uređaji su služili kao pristupne točke za rad na serverima (eng. front-end).

Da se radi o novom, izuzetno važnom konceptu ukazuje činjenica da se novi koncept naziva ICT 2.0. No, sam koncept računalstva u oblacima nije jedinstven koncept jer ga izgrađuju tri tipa servisa65: • Softver kao servis (Softvare as a Service – SaaS) je model distribucije softvera u kojoj se programske aplikacije ugošćene od isporučitelja ili davatelja usluge (ISP-a) stavljaju na raspolaganje potrošaču preko mreže, odnosno Interneta.

65

Razrađeno prema: http://searchcloudcomputing.techtarget.com/definition/SPI-model; 11.6.2012.

84 •

•

Platforma kao servis (eng. Platform as a Service - PaaS) je paradigma za isporuku operacijskog sustava i pridruženih servisa preko Interneta bez skidanja ili instalacije.

Infrastruktura kao servis (eng. Infrastructure as a Service - IaaS) uvodi outsourcing opreme koja podržava poslovne operacije uključujući kapacitete pohrane podataka, strojni dio, servere i mrežne komponente.

Načela rada oblačnog računalstva, odnosno načela upotrebe servisa u oblaku prikazuje slika 32. .

Slika 32. Načela rada servisa računalstva u oblaku

Izvor: http://www.govloop.com/group/SaaSGov; 13.7.2012.

Pojednostavljeno prethodna tri servisa se mogu objasniti i na sljedeći način: • SaaS je sustav najma programskih aplikacija putem Interneta • PaaS je virtualizacija servera odnosno mogućnost da se na jednom fizičkom serveru instalira veći broj virtualnih servera, te se korisnicima ti virtualni serveri iznajmljuju putem Interneta. Obično se tako iznajmljeni serveri koriste kao Web serveri ili kao serveri baza podataka. Na taj način povećava se iskoristivost strojnih mogućnosti servera.

• IaaS je fizički najam opreme i pojavljuje se u dva oblika. U prvom obliku proizvođač strojnih komponenti u vidu inbox rješenja formira ormar s mrežnom opremom i takav ormar donosi na lokaciju

85 korisnika, gdje se taj ormar pušta u eksploataciju, dok drugo rješenje podrazumijeva da se tako konfigurirana serverska i mrežna infrastruktura u ime korisnika postavlja u prostorima davatelja Internetskih usluga (ISP-a).

Iz prethodnih objašnjenja je vidljivo kako korisnik u SaaS-u najmanje sudjeluje jer koristi samo programske aplikacije koje su mu dane na raspolaganje putem Interneta, dok u PaaS-u sudjeluje na način da brine o vlastitoj programskoj komponenti, dok je u IaaS-u njegova djelomična briga i strojni dio koji je iznajmio (npr. o zamjeni zastarjelih strojnih komponenti).

SaaS je najstariji i za korisnika najjednostavniji način upotrebe računalstva u oblaku. Zasigurno među prvim SaaS aplikacijama bile su Web e-Mail programske aplikacije koje su omogućavale korisniku da pristupa e-Mail-u kroz Web preglednik bez potrebe da na svome računalu ima instaliran e-Mail klijent program (npr. Outlook, Eudora i sl.). U razvitku i upotrebi SaaS-a vjerojatno je u ovom trenutku najdalje otišao Google koji ima razvijen čitav niz programskih rješenja kojima se pristupa putem Interneta (od e-Mail-a do uredskih programskih aplikacija objedinjenih unutar Google docs-a). SaaS koncept u naravi mijenja način distribucije, upotrebe i naplate programskih rješenja. U ovom servisnom konceptu korisnik nema potrebe instalirati na vlastito računalo potrebne programske aplikacije, već je to na udaljenom računalu za njega načinio davatelj usluge koji ujedno i održava instalirana programska rješenja zajedno s podacima korisnika usluge. U pravilu danas se SaaS-u, odnosno programskim rješenjima koja objedinjuje, pristupa putem Web preglednika, što podrazumijeva da se na strani korisnika ne obavlja obrada podataka, već se obrada obavlja na udaljenim računalima. S obzirom na to, u načelu postoje dva oblika pristupa naplati programskih rješenja kojima se pristupa kao SaaS-u. Prvi način je da su programska rješenja potpuno besplatna za korisnika, no korisnik je suglasan da bude izložen oglašavanju tijekom upotrebe programskog rješenja, dok drugi oblik upotrebe podrazumijeva plaćanje vremena upotrebe takve programske aplikacije. To u načelu znači da su se do SaaS-a uglavnom kupovala klijentska programska rješenja, dok se sa SaaS-om programska rješenja iznajmljuju.

Situacija je posve drugačija s PaaS-om, gdje korisnik iznajmljuje server na Internetu, te serveru dodjeljuje jednu ili više funkcija. S obzirom da PaaS podrazumijeva upotrebu virtualnih servera, osim što korisnik putem mreže dobiva strojnu komponentu, on dobiva i instaliran operacijski sustav, te osnovne servise koji omogućavaju upotrebu servera putem Interneta, kao i

86 održavanje servera od strane davatelja usluge na način da u ime korisnika virtualni server održava osoba (sistemac) davatelja usluge. Kako se ovdje radi o najmu virtualnog servera, sustav naplate se temelji na razdoblju najma, te raspoloživom prostornom kapacitetu, brzini koja je potrebna za rad na severu, predviđenom opterećenju i slično.

Posljednji servis IaaS, u načelu je najam serverske i mrežne opreme, stoga korisnik u ovom sustavu može preuzeti brigu o instaliranju i održavanju opreme, ali taj posao može prepustiti i davatelju Internetskih usluga. U drugom slučaju, IaaS je vrlo sličan sa stajališta instalacije i održavanja servera PaaS konceptu. Ovaj oblik oblačnog računalstva obično koriste veliki i moćni poslovni sustavi čiji se menadžment želi riješiti vlastite brige o strojnoj komponenti, posebice o održavanju strojeva, te održavanja operacijskih sustava. Prednost ovakvog sustava najma opreme je u tome da se podatkovni resursi nalaze na strojnoj komponenti korisnika IaaS usluge, što podrazumijeva da su kreirani podaci ne samo u vlasništvu, već i u posjedu korisnika usluge. Modeli naplate PaaS-a su najčešće ekvivalentni klasičnom leazingu.

Pružatelje usluga pojedinih servisa računalstva u oblaku prikazuje slika 33..

Slika 33. Pružatelji usluga pojedinih servisa računalstva u oblaku

Izvor: http://www.startupfreak.com/what-is-saas-paas-and-iaas-how-to-use-it/; 1.7.2012.

87 Kako je računalstvo u oblaku izrazito nov koncept, u praktičnoj upotrebi u posljednjih 10-tak godina, nije čudno da se danas u literaturi izmišljaju novi koncepti koji se temelje na načelima oblačnog računalstva. Ima primjera da se isti idiomi koriste za različite servise u oblačnom računalstvu. Takav primjer je idiom DaaS: • DaaS – Podaci kao servis (eng. Databas as a Service) • DaaS – Radna površina ko servis (eng. Desktop as a Service).

Rast broja i vrsta servisa koji se distribuiraju Internetom, a korespondiraju s pojmom računalstva u oblaku, doveo je do formiranja novog idioma XaaS (eng. anything as a service) koji govori o tome da se gotovo svaki programsko-podatkovni proces može pretvoriti u servis na Internetu.

Kao nova računalno-komunikacijska paradigma, računalstvo u oblacima ima, a u budućnosti će sve značajnije i imati utjecaj na razvitak ePoslovanja. Posebno se važnim čini koncept SaaS-a koji praktično mijenja kompletne svjetonazore kreirane osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je osobno računalo, te njegovo povezivanje u mrežni sustav bila temeljna paradigma informacijsko-komunikacijske tehnologije. Tada je fokus industrije softvera bio razvitak programskih rješenja za osobna računala, te prodaja takvih programskih rješenja. Danas je težište na izgradnji unificiranih programskih rješenja za servere koji su dostupni i mogu se koristiti sa svih mobilnih platformi. Osobno računalo kao takvo lagano izumire, a njegovo mjesto zauzimaju strojevi s vrlo malim kapacitetima pohrane, ali velike procesorske snage i snažnog grafičkog sučelja. Takvi strojevi su u načelu ekrani, lagani, opremljeni s brzim bežičnim vezama, prema tome mobilni. Mobilnost mijenja način upotrebe klijentskog računalnog stroja, jer umjesto povremeno, takav je stroj stalno na raspolaganju korisniku. Prema tome korisnik s mobilnim računalnim uređajem, koji je ujedno višestruki osobni asistent, značajno veću količinu vremena provodi u virtualnom okruženju, a rezultat toga je rast mogućnosti e-Poslovanja.