1
1
UVODNO RAZMATRANJE
Povijest ljudskog roda načelno poznaje dva velika tehnološka skoka koja su generalno mijenjala način života ljudi kroz povijest. Prvi veliki tehnološki skok, prema mišljenju povjesničara, odigrao se negdje prije 5.500 godina kada je čovjek počeo s intenzivnim uzgojem biljaka, zamjenjujući dotadašnji nomadski način života sjedilačkim načinom života. Obrada zemlje ne samo da se odrazila na kreiranje stalnih naselja, ona je zahtijevala velike tehnološke skokove kojim bi se osigurala učinkovitija obrada zemlje i uspješniji uzgoj žitarica. Bitni tehnološki pronalasci toga doba su metalurški pronalasci u vidu bakara, potom bronce i konačno željeza koji su omogućili kreiranje upotrebljivih oruđa za kvalitetnu obradu zemlje, te nastanak kalendara, pisma i kartografije. Iako se iz današnje perspektive ovi pronalasci ne doimaju epohalnim, oni su u ono vrijeme to zaista i bili. Kalendar je bio ključ za uspješno planiranje i provođenje poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredna proizvodnja, posebice ona većih razmjera, zahtijevala je sustavan i organiziran pristup proizvodnji, stoga se pojavila potreba raslojavanja društva na onaj dio koji organizira poslove i onaj koji poslove provodi, stoga i današnja organizacija društva vuče korijene i načela iz vremena kada je čovjek prešao s nomadskog na stacionarni način života. Potreba za hranom, kao ključna potreba tog doba, zahtijevala je što veće obradive površine, a rast količine obradivih površina zahtijevao je rast obujma radne snage, što je otvorilo spiralu rasta broja stanovnika. No, kako su prve civilizacije nastajale oko velikih rijeka, a prinos u poljoprivrednoj proizvodnji ovisi o vodi, širenje je obradivih površina, izvan neposrednog područja velikih rijeka, zahtijevalo razvijanje sustava navodnjavanja, što je u biti podrazumijevalo javne radove i organizaciju društva u veće teritorijalne ustrojne jedinice. Praćenje obveza i rješavanja obveza pojedinaca prema zajednici i prema vladajućoj klasi iniciralo je nastanak pisma kao jedne od ključnih tekovina tadašnjeg društva. Upravo je pismo, odnosno bilježenje informacija, omogućilo ne samo efikasno upravljanje zajednicom, već i posredan prijenos i širenje znanja iz generacije u generaciju ljudi. Posljednji