Biserka Komnenić
VREDNOST VS PROFIT KONCEPT INTELEKTUALNOG KAPITALA
1
Recenzenti Prof dr Dragana Pokrajčić , Redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Prof dr Ante Pulić, Redovni profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Prof dr Blagoje Paunović, Redovni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Urednik Ivan Pribićević Odgovorni urednik Prof. dr Uroš Šuvaković Za izdavača Dragoljub Kojčić, v. d. direktora i glavnog urednika © Zavod za udžbenike, Beograd (2013) Ovo delo ne sme se umnožavati, fotokopirati i na bilo koji drugi način reprodukovati, ni u celini ni u delovima, bez pismenog odobrenja izdavača. CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 005.94 005.336.4 KOMNENIĆ, Biserka, 1966Vrednost vs profit : koncept intelektualnog kapitala / Biserka Komnenić. Beograd : Zavod za udžbenike, 2013 (Beograd : Planeta print). - 415 str. : graf. prikazi, tabele ; 24 cm Tiraž 500. - Napomene i bibliografske reference uz tekst. - Bibliografija: str. 400-415. ISBN 978-86-17-18156-5 a) Знање - Менаџмент b) Интелектуални капитал COBISS.SR-ID 198769932
Mom ocu Đorđu i majci Voislavki koji su me učili da je znanje najvažnija imovina koju čovek može posedovati i da mu jedino ono ne može biti oduzeto te Željku, Svetlani i Aleksandru koji predstavljaju moje radosno utočište
SADRŽAJ UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1. DOBA ZNANJA I INFORMACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Ekonomija znanja – Nova paradigma? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Fenomen ekonomije znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Stubovi ekonomije znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Faktori oblikovanja savremenog konkurentskog okruženja . . . . . . . . . 33 Informaciono društvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Informacione tehnologije i nastanak nove paradigme . . . . . . . . . . . . . 38 Internet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 Ekonomija informacija i digitalnih dobara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Ekonomija digitalnih dobara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Holistički pristup stvaranju vrednosti po principima ekonomije znanja . . 47 Uloga neopipljivih sredstava u stvaranju vrednosti . . . . . . . . . . . . . . . 48 Vrednost versus profit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Stvaranje vrednosti preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 Preduzeća zasnovana na znanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Odrednice preduzeća zasnovanog na znanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Mrežna organizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Radnici znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 Upravljanje znanjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Šta je znanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 Različiti tipovi znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Sposobnosti preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93 Stvaranje znanja organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Upravljanje znanjem i korporativna memorija . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 2. RAZVOJ I DEFINISANJE KONCEPTA IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Razvoj koncepta IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 Nastanak koncepta intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 Koncept IK kao multidisciplinaran pristup strategijskom upravljanju 127 Pregled najvažnijih teorijskih istraživanja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 Najvažnija empirijska istraživanja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 Najvažniji institucionalni istraživački projekti o IK . . . . . . . . . . . . . . 144
4
VREDNOST VS PROFIT
Definisanje IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 Definicije intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Definicije koje određuju komponente IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 Definicije koje određuju ulogu IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Definicije određene oblašću proučavanja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156 Okviri klasifikacije IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 Poređenje okvira klasifikacije IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158 Komponente intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163 Potreba za standardizacijom okvira klasifikacije IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167 3. UPRAVLJANJE INTELEKTUALNIM KAPITALOM U FUNKCIJI STVARANJA VREDNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169 Strategijsko upravljanje u ekonomiji znanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Implikacije novog konkurentskog okruženja na strategijsko upravljanje preduzećem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Rekonceptualizacija strategijskog upravljanja u uslovima nesigurnog okruženja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173 Strategija - identitet - intelektualni kapital . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176 Strategijska imaginacija, prenošenje značenja, transformacija identiteta178 Opšti model upravljanja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 Upravljanje ljudskim i strukturalnim kapitalom . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Merenje IK kao sredstvo upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Faze upravljanja intelektualnim kapitalom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186 IK i upravljanje znanjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 Upravljanje IK u zavisnosti od načina ekstrahovanja vrednosti . . . . . . . . 191 Geneza upravljanja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 192 ICM Gathering . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 IK i mogućnost različitih načina stvaranja vrednosti . . . . . . . . . . . . 199 Upravljanje IK u zavisnosti od izvlačenja određene vrste vrednosti . 201 Koraci u procesu razvoja sistema upravljanja IK . . . . . . . . . . . . . . . . 203 4. MERENJE INTELEKTUALNOG KAPITALA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 Razlozi merenja intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 Razlozi za implementaciju mehanizama merenja IK . . . . . . . . . . . . . 214 Koristi merenja IK za preduzeće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 Merenje intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Problematika merenja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 Tokovi intelektualnog kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 Pojam indikatora IK i određivanje njihove relevantnosti . . . . . . . . . 233 Pristupi merenju IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 5
SADRŽAJ
Prednosti i nedostaci pristupa merenju IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Metode merenja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240 Klasifikacija metoda merenja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 ROA metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Direktne metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 Metode izveštaja (Scorecards metode) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 244 Metode tržišne kapitalizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 Prednosti i nedostaci metoda merenja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247 Predstavljanje izabranih metoda merenja IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 Skandia navigator . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251 Indeks intelektualnog kapitala (IC – Index) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255 Tehnološki broker (Tehnology broker) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257 Monitor neopipljivih sredstava (Intagible asset monitor) . . . . . . . . . 260 Tržišna dodata vrednost (Market value added - MVA) . . . . . . . . . . . 265 Koeficijent dodate vrednosti intelektualnog kapitala - VAIC . . . . . . . 266 Analiza performansi bankarskog sektora Srbije i Hrvatske primenom VAIC metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 Metodološko-analitički okvir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272 Karakteristike bankarskog sektora Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 276 Karakteristike bankarskog sektora Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290 Zaključak i doprinos analize . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 Uticaj IK na performanse preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301 Istraživačke hipoteze i metoda istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 303 Rezultati istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 306 Zaključak istraživanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311 5. IZVEŠTAVANJE O IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315 Motivi izveštavanja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 Interno i eksterno izveštavanje o intelektualnom kapitalu . . . . . . . . . 316 Izveštaj o intelektualnom kapitalu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 Efekti neizveštavanja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323 Odnos organizacionih karakteristika i količine objavljenih informacija o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326 Strukturiranje izveštaja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 Jezik izveštaja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329 Zajednički aspekti izveštaja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 331 Stavovi menadžera i investitora o kvalitetu informacija u izveštajima o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333 Osnovni okvir strukturiranja izveštaja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 336 Razvoj izveštavanja o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 337 6
VREDNOST VS PROFIT
Upotreba indikatora u izveštajima o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Uloga indikatora IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338 Najčešće korišćeni indikatori u izveštajima o IK i njihova klasifikacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339 Najrelevantniji indikatori za investitore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 341 Najrelevantniji indikatori IK za preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345 Uticaj izveštavanja o IK na vrednost preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348 Doprinos tržišta kapitala potrebi za izveštavanjem o IK . . . . . . . . . . 348 Razumevanje informacija o IK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 351 Problem izveštavanja o kompleksnim interakcijama resursa IK . . . . . 353 Paradoks relevantnosti objavljivanja izveštaja o IK za tržište kapitala . 355 Značaj IK za određivanje vrednosti preduzeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . 359 Intelektualni kapital kao tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364 ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367 PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 375 LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 400
7
UVOD Budući da je usled naučno-tehnološkog napretka savremena ekonomija počela da se u najvećoj meri zasniva na znanju i njegovim neopipljivim i opipljivim manifestacijama, javila se i potreba za takvim modelom preduzeća koje će biti u stanju da uspostavi balans između svojih opipljivih i neopipljivih resursa, a što će mu omogućiti da maksimalno realizuje svoj društveno-ekonomski potencijal. Značaj neopipljivih resursa i ključnih sposobnosti preduzeća koje iz njih nastaju proizlazi iz sve veće složenosti i promenljivosti okruženja, a koje su posledica strukturalnih promena ekonomskog sistema nastalih u ekonomiji zasnovanoj na znanju. To od preduzeća iziskuje da razviju sposobnost bržeg reagovanja na promene. Ona moraju da reaguju i pametnije i moraju da budu osetljivija na signale tržišta, da delaju fleksibilnije, dok istovremeno moraju sama da stvaraju svoju budućnost. U takvom konkurentskom okruženju preduzeće ne može da se takmiči standardizovanim rešenjima i procesima koji su bili namenjeni stabilnom i predvidivom okruženju. Da bi savremeno preduzeće stvorilo sposobnost dugoročnog stvaranja superiorne vrednosti i ostvarilo određenu stabilnost, potrebno je da strategiju utemelji na ključnim sposobnostima, kompetencijama i znanju. Neopipljivi resursi preduzeća zasnovani su na njegovom specifičnom znanju, idiosinkrazijske su prirode, generički, te ih je teško imitirati i supstituisati. Ova knjiga rezultat je teorijskog i empirijskog istraživanja koncepta intelektualnog kapitala (u daljem tekstu IK), odnosno njegovog holističkog pristupa stvaranju vrednosti preduzeća. Naučni izazov u istraživanju ovog koncepta leži u činjenici da je za uobličavanje njegovog teorijskog okvira potrebno povezati sve relevantne teorije u kojima on pronalazi svoje utemeljenje, kao i sve aspekte njegovog proučavanja. Pod time se podrazumeva dobijanje multidisciplinarnog teorijskog okvira u kom dominiraju teorija preduzeća, strategijski menadžment i finansijski menadžment. Suština ovoga koncepta leži u filozofiji okrenutoj ka stvaranju vrednosti, a ne njenom prisvajanju, pri čemu se svrsi i funkciji preduzeća pristupa na holistički način, gde se ono posmatra kao organizam u kom je celina veća od prostog zbira delova i u kom su okosnica ljudi, a ne korporativna materijalna i nematerijalna imovina, jer tu imovinu opet stvaraju ljudi. Potencijal preduzeća da stvara vrednost tretira se kao njegova ključna sposobnost. Ta sposobnost
9
UVOD
preduzeću omogućava da u svim uslovima okruženja, stabilnim i nestabilnim, izvesnim i neizvesnim, maksimalno ostvaruje svoj društveno-ekonomski potencijal. Profit se zato ne posmatra kao cilj sam po sebi, već kao posledica ostvarenja svrhe preduzeća, a to je izgradnja sposobnosti dugoročnog stvaranja vrednosti koja će zadovoljiti sve njegove stejkholdere i osigurati dugoročan uspeh preduzeća. Za strategijsku teoriju, implikacija ovog koncepta je premeštanje fokusa s tradicionalno dominantne teme razrade načina prisvajanja vrednosti na istraživanje procesa stvaranja vrednosti. Na resursima i na znanju zasnovane teorije preduzeća, kao i koncepti ključnih i dinamičkih sposobnosti prepoznaju organizaciju kao sistem znanja, krucijalnu ulogu neopipljivih sredstava u stvaranju dodate vrednosti i mehanizme njihove zaštite, s tim što su prevashodno usmereni na elaboriranje faktora koji onemogućavaju imitaciju strateških resursa i posledica koje snaga izolacionih mehanizama ima na prisvajanje vrednosti i konkurentsku prednost preduzeća. U tom smislu pomenute teorije su fokusirane na elaboriranje načina prisvajanja vrednosti, a ne njenog stvaranja. Koncept IK je pre svega usmeren na istraživanje i unapređenje samog procesa stvaranja vrednosti. On insistira na razvijanju mehanizama svesnog prepoznavanja i strukturiranja matrice stvaranja vrednosti polazeći od toga da preduzeće ne može da unapredi ono što ne razume. Značaj ovog koncepta je u tome što pruža sistemsko-holističko rešenje za upravljanje strategijskim resursima, pri čemu insistira na uspostavljanju balansa između opipljivih i neopipljivih resursa koji učestvuju u procesu stvaranja vrednosti. On putem svog holističkog pristupa u sagledavanju procesa stvaranja vrednosti pruža okvir koji omogućava opisivanje svih strategijskih resursa kojima preduzeće raspolaže i identifikovanje načina njihove interakcije u stvaranju vrednosti. Tu su uključeni fizički, finansijski, ljudski i organizacioni resursi, kao i resursi u vidu međusobnih odnosa unutar i van organizacije. Da bi preduzeća mogla da unaprede svoj proces stvaranja vrednosti, neophodno je da svesno artikulišu, identifikuju i klasifikuju sve ključne resurse angažovane u tom procesu i da utvrde puteve kojima se vrednost transformiše i stvara, jer preduzeće ne može da unapredi ono što ne razume. Takav pristup upravljanju strategijskim resursima preduzeću pruža mogućnost da uspostavi kontrolu nad neopipljivim sredstvima, koja su danas u najvećoj meri zaslužna za stvaranje dodate vrednosti, čime u okruženju koje karakteriše sve veća neizvesnost stiče određeni stepen stabilnosti. Takođe, jedan od jasnih doprinosa ovog koncepta je u formulisanju zajedničkog jezika kojim se opisuju neopipljiva sredstva preduzeća. Pored toga, ovaj koncept daje čvrstu osnovu za razumevanje same prirode neopipljivih resursa. To podrazumeva svest o različitim karakteristikama koje neopipljiva sredstva imaju u odnosu na fizička ili finansijska sredstva i da upravo te njihove karakteristike određuju njihov uticaj na proces stvaranja vrednosti. Posmatrano iz menadžer10
VREDNOST VS PROFIT
ske perspektive, on predstavlja praktičan i primenljiv koncept, koji preduzećima pruža konkretne smernice o tome kako da upravljaju svim strateškim sredstvima, posebno onim koja čine njihov intelektualan kapital, kako da mere njihov doprinos i usmere njihov razvoj, kako da izveštavaju o njima i, što je najvažnije, kako da, u odnosu na njihove specifičnosti i efekte koji proizlaze iz njihove interakcije, pronađu za sebe najbolji i najplodonosniji put stvaranja vrednosti. U tom smislu, taksonomija intelektualnog kapitala, modeli upravljanja i metode njegovog merenja omogućavaju preduzećima da se upoznaju sa svojim procesom stvaranja vrednosti i da ga svesno i na sistemski način unaprede. Svaka od navedenih aktivnosti predstavlja input koji sam po sebi dodaje vrednost preduzeću, a zajedno one predstavljaju celinu koja odražava holistički pristup stvaranju vrednosti preduzeća. Pojedinačni elementi koji čine okvir intelektualnog kapitala (ljudski, organizacioni i eksterni kapital) sami po sebi ne predstavljaju nešto novo, ali je novina holistička konstrukcija ovog koncepta. Budući da donedavno nije bilo ozbiljnijih pokušaja da se neopipljivi resursi identifikuju i struktuiraju u odnosu na njihovu prirodu i ulogu u procesu stvaranja vrednosti i strateškom upravljanju preduzećem, može se reći da je koncept intelektualnog kapitala prvi pristupio izgradnji sveobuhvatnog i sistemskog rešenja povezanog s upravljanjem tim resursima. Knjiga se sastoji iz pet delova. Prvi deo posvećen je analizi pojma ekonomije zasnovane na znanju i u vezi s tim svih ključnih faktora presudnih za razvoj i rast značaja koncepta intelektualnog kapitala. Cilj je da se čitaocu jasnije približi značenje ovog pojma, odnosno njegovi osnovni ekonomski i sociološki koncepti koje on objedinjuje, a koji su stvorili kontekst za razvoj teorije IK. Drugi deo predstavlja pregled najznačajnijih saznanja o konceptu intelektualnog kapitala prezentovanih u naučnoj literaturi, a koja su kategorizovana tako da čitaocu pruže jasan uvid u njegov teorijski i empirijski razvoj. U trećem, četvrtom i petom delu predstavljeni su postojeći modeli upravljanja, merenja i izveštavanja o intelektualnom kapitalu, i analizira se njihova sposobnost da na holistički način objasne i unaprede proces stvaranja vrednosti. Upoređuju se najrelevantniji modeli upravljanja i metode merenja intelektualnog kapitala i analizira se u kojoj meri postojeći modeli i metode doprinose povećanju stvorene vrednosti i poboljšanju poslovnih performansi preduzeća. U knjizi je u četvrtom delu, posvećenom merenju intelektualnog kapitala, predstavljeno i originalno empirijsko istraživanje koje obuhvata analizu bankarskog sektora Srbije primenom jedne od metoda merenja IK, i istraživanje uticaja komponenti intelektualnog kapitala na poslovne performanse preduzeća višestrukom regresionom analizom.
11
GLAVA 1
_
DOBA ZNANJA I INFORMACIJA
GLAVA 1 _ DOBA ZNANJA I INFORMACIJA
Ekonomija znanja Nova paradigma? Pojam Ekonomija znanja (Knowledge economy) okvirni je pojam osmišljen radi definisanja promena koje su posledica razvoja i napretka industrijskog društva krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. Rasprave o ekonomiji znanja, njenom uticaju i posledicama koje ona proizvodi na ekonomiju i društvo u celini najprisutnije su u političkom, ekonomskom i sociološkom diskursu i usmerene su na pokušaj definisanja uočenih trendova ekonomskog i društvenog života postindustrijskog društva i njihovih karakteristika. Tokom poslednjih dvadeset godina šira upotreba ovog pojma u naučnoj i stručnoj literaturi kao pojma koji ukazuje na pojavu nove ekonomske i društvene paradigme otvorila je prostor za sučeljavanje stavova onih koji smatraju da su nastale promene toliko revolucionarne da ih treba prepoznati kao novu paradigmu i onih koji se s tim stavom ne slažu jer smatraju da nastale promene predstavljaju posledicu postepenog i evolutivnog procesa razvoja ekonomije i industrijskog društva. Najglasnije kritike počivaju na argumentu da je znanje još od samog početaka razvoja ljudskog društva bilo prepoznato kao osnovni pokretač napretka i civilizacijskog razvoja, da su sva dosadašnja društva bila zasnovana na znanju, pa samim tim ekonomija i društvo znanja ne mogu predstavljati pojmove koji označavaju novu paradigmu. Međutim, uprkos postojanju različitih stavova o fenomenu ekonomije znanja, među autorima koji se bave ovom problematikom postoji generalni konsenzus oko činjenice da u današnjoj ekonomiji znanje i informacije predstavljaju najvredniji input i output. U akademskom i političkom jeziku pojavili su se pojmovi „nova ekonomija”, „učeća ekonomija”, „informaciona ekonomija”, „mrežno društvo”, „neopipljiva ekonomija”. Svi oni predloženi su i korišćeni za objašnjenje i pravljenje razlike između savremene ekonomije i društva i modernog industrijskog društva. Najkorisniji način razmišljanja o ekonomiji zasnovanoj na znanju podrazumeva prepoznavanje činjenice da današnju ekonomiju karakteriše ukrštanje nekoliko specifičnih trendova koji uzrokuju strukturalnu promenu ekonomskog sistema. Najbitniji su sledeći: • razvoj informacionog društva zasnovan na sve većem širenju i korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija, koje su pružile potencijal za ko14
VREDNOST VS PROFIT
difikovanje, obradu, pohranjivanje i prenošenje podataka i informacija, a koji je u dosadašnjoj istoriji bez presedana; • rast značaja neopipljivih sredstava i ljudskog kapitala kao faktora proizvodnje, odnosno intenzivno korišćenje znanja za proizvođenje ekonomske koristi, što je rezultiralo rastom inputa znanja u fizičkim proizvodima i rastom outputa u vidu proizvoda čistog znanja; • kontinuirano inoviranje i primena inovacija (tehnoloških i organizacionih), koji postaju ključni elementi izgradnje konkurentskih prednosti preduzeća i država i ključan element izgradnje strategija za unapređenje efikasnosti i efektivnosti svih tipova organizacija. To je rezultiralo time da preduzeća i svi privredni sektori svoje poslovanje sve više temelje na znanju, što je izazvalo promenu strukture tržišta rada, gde je uočen trend rasta tražnje za visokokvalifikovanom radnom snagom (radnicima znanja) i opadanja tražnje za fizičkim radom i radnom snagom s nižim stepenom kvalifikacija; • znanje postaje neposredna proizvodna snaga, zbog čega za preduzeća upravljanje znanjem postaje preduslov efikasne primene formalnih procesa rada i novih informacionih sistema.
Fenomen ekonomije znanja Koncept društva i ekonomije zasnovanih na znanju kao oznaka novog društveno-ekonomskog poretka i nove paradigme šire je prihvaćen u sociološkom i političkom diskursu nego u ekonomskom, što ne znači da se ekonomska teorija tokom istorije nije bavila značajem i ulogom znanja u ekonomiji i društvu u celini. Jedna od najupadljivih odlika akademskih rasprava povezanih s konceptom ekonomije zasnovane na znanju (socioloških i ekonomskih) jeste ona koja se odražava u sukobu mišljenja oko predočene teze po kojoj pojava društva i ekonomije znanja predstavlja istorijski diskontinuitet, novu društveno-ekonomsku paradigmu i kvalitativan skok u velikom broju dimenzija u odnosu na ranije ekonomije i ranije društvo. Autori koji su među prvima (tokom 1980-ih) zastupali ovu tezu: Merilin Ferguson, Fritjof Kapra i Villis Harmen, u svojim knjigama opisuju potrebu za promenom paradigme i istražuju implikacije promene paradigme na poslovno okruženje.1 Njihov stav je da je krajem dvadesetog veka evoluirao zapadnjački način poimanja sveta, koji se, za razliku od kartezijanskog determinističkog, bi1 Ferguson, M. (1980), The Aquarian conspiracy: Personal and Social transformations in Our Time, J. P. Tarcher, Los Angeles, C. A.; Capra, F. (1982), The Turning Point: Science, Society, and the Rising Culture, (1982), Simon and Schuster, Bantam paperback. Harman, W. (1988), Global Mind Change: The Promise of the Last Years of the Twentieth Century, Knowledge Systems, Indianapolis, IN.
15