Fragmentacija jednakosti, str

Fragmentacija jednakosti

TEKST: Ivana Fakin, vl. Essenta Agencija za web i marketing

https://www.essenta.agency

JEDNAKOST vs. RAVNOPRAVNOST

Trebalo mi je više vremena no što sam mislila da u potpunosti koncipiram ovaj članak. Možda zato što je u pitanju zaista važna i kompleksna tema.

Kad sam pričala o naslovu s kolegicom, koja je i sama autorica brojnih članaka i feministkinja, odmah smo se zaustavile na riječi JEDNAKOST. „Znaš, jednakost je u potpunosti pogrešan pojam, a ljudi ga uporno koriste. Mi nismo i nikad ne možemo biti jednake muškarcima. Iz jednostavnog razloga – oni su muškarci, mi smo žene. To nikako nije jednako. Ravnopravne da, jednake ne. Prava riječ je RAVNOPRAVNOST. “

Složila sam se s njom i krenula obrazložiti da je upravo to razlog mog, ovakvog naziva koji se već duboko ukorijenio u javni dijalog i koji valja prokomentirati. Usput se dotičemo cijele kontroverze kao i činjenice da je do ravnopravnosti dalek put.

Obje smo majke kćeri. Obje uviđamo mane društva u kojem živimo, u kojem je žena uvijek na drugom mjestu.

POPULARAN POJAM ILI DRUŠTVENA STVARNOST?

Ravnopravnost, kako smo se kolegica i ja u razgovoru složile, točnije rodna ravnopravnost, predmet je mnogih inicijativa, razgovora i medijskih napisa. Na ravnopravnosti spolova godinama se radi na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini i pomak je uočljiv, no ne i zadovoljavajuć. No koliko smo zapravo blizu ravnopravnosti?

Prema Svjetskom ekonomskom forumu, nažalost nitko od nas tijekom života neće doživjeti rodnu ravnopravnost, a vjerojatno ni mnoga naša djeca. Prema njihovoj procjeni, rodna ravnopravnost neće biti postignuta još gotovo čitavo jedno stoljeće. Stoga ako mislimo da nam je dosta ravnopravnosti kao popularno korištenog pojma i teme koja se svako malo povlači po medijima, sjetimo se ove procjene jer pred nama svima je još puno posla.

Ekonomske krize, globalne krize poput aktualne pandemije Koronavirusa, ekološke katastrofe, ratovi... sa sobom nose nove, otežane okolnosti, ostavljajući teške tragove u kolektivnoj svijesti te nas istovremeno unazađuju kao društvo, posebice kad je u pitanju položaj žena u obitelji, društvu te ekonomskom okruženju.

APSURD MODERNOG DOBA

Digitalno doba, kako popularno zovemo ove vrijeme u kojem trenutno živimo, zauvijek je izmijenilo ne samo način na koji pristupamo informacijama već i našu reakciju na taj sadržaj. Jednakom brzinom kojom nam internet svakodnevno servira sadržaje na naše razne uređaje, osuđujemo sve one aktere tih istih sadržaja.

Društvo smo koje s jedne strane zagovara ravnopravnost, a s druge strane najveći broj “klikova “ broji se na člancima kojima se vrijednost žene svodi na kritiku njihovog života, izgleda, privatnih i poslovnih neuspjeha. I to je ona tužna istina kojoj nesvjesno doprinose svi pa i same žene. Polja s komentarima ispod internetskih sadržaja bilo na portalima ili na društvenim mrežama svakodnevno se pretvaraju u pravu bojišnicu, a svatko tko je online, mišljenja je kako ima pravo na kritiku svega što mu algoritmi isporuče.

Gledajući u neke od tih komentara, ne mogu se oteti dojmu da je postalo važnije nešto reći nego što reći. U tom apsurdnom verbalnom ratu modernog doba, zaboravljamo na težinu koje riječi imaju kao i na njihov utjecaj. Žene su ovdje s obje strane: kao one koje se proučava i kritizira do najsitnijeg detalja pa čak i onda kad progovaraju o, za sebe nekim od najtežih situacija kao što su osobni gubici, porod, majčinstvo, zlostavljanje i nasilje s kojim se suočavaju, ali i kao one koje svoju slobodnu i često okrutnu kritiku olako ostavljaju u bespućima interneta kao da je istovremeno najvažnija na svijetu i potpuno nevažna jer algoritmi će je progutati brže nego što su je one uspjele natipkati. Društvo u svom odgovoru nikad nije bilo glasnije i nikad više gluho, ne pošteđujući pritom nikog.

ZA NEKE OD NAJVEĆIH PREDRASUDA O ŽENAMA, ZASLUŽNE SU UPRAVO ŽENE

U današnjem društvu, gotovo da nema žene koja nije imala negativno iskustvo s drugom ženom, privatno i poslovno. Razlozi su razni: od nesigurnosti, ljubomore, osjećaja konkurencije, nepovjerenja... Otud predrasuda da žene jedna drugu radije ' gaze ' nego ' pomažu ' . Kako onda možemo očekivati ravnopravnost kad mnoge od nas još uvijek rade protiv nas samih?

Mi smo te koje možemo i trebamo pomoći jedna drugoj na putu do ravnopravnosti, neovisno od toga uključivalo to kako pričamo jedna o drugoj privatno i na poslu, neovisno od toga slažemo li se po svim pitanjima ili ne i kakve ciljeve želimo postići. Do ravnopravnosti možemo jedino zajedno.

Razmišljajući dalje o tome, ne mogu ne prisjetiti se brojnih stvarnih iskustava za koje znam pa i vlastitih. Previše ih je. Krenula sam navoditi neka od njih u prvom draftu ovog članka, no shvatila sam da ih ima dovoljno za cijelu knjigu i odustala jer sam osjećala duboku nelagodu. I to je u redu. Nadam se da i svi vi koji ovo čitate osjećate nelagodu. Jer ona je potvrda tužne realnosti koja nas okružuje. Realnosti u kojoj se žene i dalje svakodnevno bore s predrasudama, ponižavanjima, preprekama od strane cijelog društva. I dok ljudskoj prirodi ne možemo stati na put i ne možemo utjecati na to što se dešava iza tuđih zatvorenih vrata, možemo raditi na tome da svakodnevno podižemo svjesnost o ravnopravnosti žena u svim sferama društva.

Zato kad spominjete tu

"JEDNAKOST" razmislite o tome kako je jedina jednakost koju bi trebalo uvažiti, ona koja uključuje jednako razmišljanje svih nas, a posebice žena o tome što ravnopravnost zaista jest. Jer mi smo te koje odgajamo naše kćeri, ali i naše sinove. Mi smo te koje podržavamo ili ne podržavamo takvo ponašanje onime što ih učimo od malena, ali i onda kad porastu i krenu sami kreirati svoj životni put i karijeru. Fer je za reći da ne možemo očekivati tu 'jednakost' tamo gdje nismo spremne jedna na drugu gledati kao 'jednaku ' , odnosno ravnopravnu.

ZA KRAJ

Nemojte razmišljati o jednakosti između muškaraca i žena. Jer ona ne postoji između nijedna dva živa bića. Razmišljajte o ravnopravnosti muškaraca i žena i djelujte u tom kontekstu. Ključ promjene leži u prihvaćanju toga da za ravnopravnost jednaku odgovornost imaju i žene i muškarci. Samo zajedno se možemo boriti protiv predrasuda i pogrešnog tretiranja žena, bilo kod kuće, u društvu, na poslu ili u medijima. Svaka žena, neovisno od toga da li je poznata ili nije, neovisno od njenog financijskog statusa, bračnog statusa, dobi i izgleda zaslužuje biti poštivana i ravnopravna.