Divlje srce grada, str

Divlje srce grada

RAZGOVARALA: Ivana Radić

Jasenka, možeš li nam se ukratko predstaviti?

Zamjenica sam direktora u tvrtki Morski lav gdje vodim groblje i krematorij za kućne ljubimce Grada Zagreba Spomengaj te restoran Kod morskog lava. U Zoološkom vrtu Grada Zagreba sam koordinatorica marketinga. Restoran je smješten u Zoološkom vrtu, a Zoološki vrt je, uz Grad Zagreb, suvlasnik tvrtke Morski lav. Zbog toga sam svakodnevno na relaciji Spomegaj – Zoološki vrt gdje uz mnoštvo operativnih stvari koje obavljam, u suradnji s ravnateljem i kolegama iz Vrta sudjelujem u osmišljavanju novih proizvoda za posjetitelje.

Jedan od najdražih projekata su mi organizacije Adventa i Festivala proljeća u Divljem srcu. To traži mnogo kreativnosti, ali i snalažljivosti. Od manifestacije do manifestacije razlikuju se, među ostalim, program, dekoracije i epidemiološke mjere. Iako se uoči svake manifestacije suočavamo s mnogobrojnim izazovima, kad vidimo zadovoljna lica posjetitelja, znamo da je sve imalo smisla. Potvrđuju to i brojke. Događanja koja kreiramo u Divljem srcu grada, izuzetno su dobro posjećena i sam Zoološki je četvrta destinacija u Hrvatskoj po posječenosti odmah nakon Plitvica, Dubrovnika, slapova Krke.

To je segment posla koji je vidljiv, no mnogo je toga daleko od očiju javnosti. Upravo tu ima nevjerojatnih trenutaka. Prošle smo godine sudjelovali u pomaganju kućnim ljubimacima nakon potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji, a kako sam se dobar dio života profesionalno bavila snimanjem, sada nerijetko uskačem u intervencije spašavanja ozlijeđenih divljih životinja i puštanja oporavljenih u divljinu kako bismo kadrove o tome mogli podijeliti na društvenim mrežama Zoološkog vrta i Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba.

Rođena sam i živim u Ivanić-Gradu. Kako bi čovjek bio sretan i zadovoljan, treba znati uživati u svemu što ga okružuje. Ovdje možete birati hoćete li popiti kavu na terasi, otići u šetnju prirodom ili zaviriti u šušur naše Bučijade. Ustajem se prije šest. Svako jutro prije polaska na posao pijem kavu sa svojim suprugom. Tu je i pas Max čije ime otkriva koliko sam ga razmazila - maksimalno. On s time nema problema, upravo naprotiv, iskorištava situaciju.

Obitelj mi je pokretač svega. Odrasla sam u velikoj obitelji. Kako imam dvije mlađe sestre, odrastala sam na neki način brže. Takvo preuzimanje odgovornosti pomoglo mi je kasnije u poslu. Radni mi dan često završava kasno navečer. Dan mi je prekratak za sve što trebam, a posebice što želim napraviti. Upravo sam na drugoj godini doktorskog studija iz područja ekonomije. Svatko tko želi biti izvrstan u svojem poslu, mora svaki dan pokušati naučiti nešto novo. I naši se poslovi, posebno oni odgovorniji, mijenjaju iz dana u dan, a svojim znanjem i vještinama trebamo moći odgovoriti njihovim potrebama.

Volim kretanje, istraživanje, opažanje detalja kakvo nam užurbana svakodnevica uskraćuje… Moje najveće mirovanje je rijetko gledanje filmova sa suprugom. Obožavam putovanja, no držim se one da trebaš dobro upoznati i vlastiti kraj. Uživam u otkrivanju čari naše zemlje, posebice kroz objektiv fotoaparata ili leću kamere. Zato mi karantena 2020. godine nije teško pala. Ljepota se ovdje krije na svakom koraku.

U slobodno vrijeme kojeg je, na žalost, sve manje i manje jer konstantno osmišljavam neke nove projekte koji me naravno ispunjavaju u poslovnom smislu, provodim vrijeme sa suprugom, obitelji, Maksom i, naravno, prijateljima. Mislim da život bez prijatelja i onih koji nas podržavaju, je teži i monotoniji. Imamo veliko društvo i stalno se nešto organizira i nekamo putuje. Veliki sam gurman i uživam u gastronomiji - od jednostavnih jela do onih zahtjevnih koja se pripremaju satima. Za dobru hranu spremna sam proći kilometre i kilometre kako bih je kušala. Jako sam razmaženog nepca. Kuhanje hrane za prijatelje je moja antistres terapija, a društva su česta, tako da se i izmjenjuju jelovnici. Kada zbog posla ne kuham, u kuhinju uskače moj suprug.

U posljednje vrijeme otkrila sam planinarenje, hodanje i vježbanje. Na taj se način riješavam stresa. Kad god stignem, istražujem putove lokalne šume Marče i Žutice, a ako imam slobodan dan, krećemo na udaljenije planine poput Kleka. Nekada sam mislila tko uopće može provesti vikend negdje u planini i ubiti se od napora, ali sada me upravo to ispunjava. Moja je velika ljubav, osim fotografije i snimanja, vrtlarenje. Na svoju zbirku vrtnog cvijeća vrlo sam ponosna i svake godine je sve veća i veća. Uživam u bojama i oblicima svih tih cvjetova koji su uistinu posebni. Uz moj posao ponekad mi je teško sve to održavati, pa mi suprug pomože u radovima. Ako u vašem vrtu vidim cvijet kojeg nemam, nemojte se začuditi ako vam navratim po presadnice. Osim u prirodu s prijateljicama rado idem i u kazalište.

Kako je došlo do ideje za groblje kućnih ljubimaca?

Želja Grada Zagreba i Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba koji su surađivali na izgradnji Spomengaja, bila je stvoriti mjesto na kojem će ljubav prama kućnom ljubimcu i nakon njegove smrti stvarati nove susrete. Najljepši je to način gajenja spomena na voljenog ljubimca. Provedba je započela 2015. godine, a projekt je financiran sredstvima Grada Zagreba.

Spomengaj je potvrda novog civilizacijskog dosega Zagrepčana i drugih građana Hrvatske. Njihov odnos prema kućnim ljubimcima stvorio je novu potrebu - omogućiti svima koji imaju kućnog ljubimca, da se od njega dostojanstveno oproste, te da posjećuju mjesto gdje su njegovi posmrtni ostaci.

Spomengaj će uskoro proslaviti tri godine rada. Možete li napraviti osvrt na to razdoblje?

Spomengaj se otvorio prije gotovo tri godine. Prostire se na 15.000 m2. Groblje ima 10.000 ukupnih mjesta, a kraj njega su zgrade s informacijskim centrom i krematorijem. Naše groblje za kućne ljubimce spada među najljepše uređene u Europi. Kada smo otvarali Spomengaj, mnogi su bili sumnjičavi hoćemo li uopće imati posla. Naša je želja bila stvoriti potrebu da se građani od kućnih ljubimaca opraštaju na drugačiji način. Zakapanje tijela ljubimaca u parkovima i prirodi je zakonom zabranjeno, a smatrali smo da prepuštanje tijela veterinarskoj ambulanti da se zbrine u kafileriji, nije dovoljno dobar kraj jednog suživota. Osjećali smo da ljudi i njihovi ljubimci zaslužuju nešto mnogo bolje. I to smo im ponudili. U našoj su ponudi prijevoz tijela ljubimaca, organizacija ispraćaja u unutarnjoj dvorani i vanjskom paviljonu, kremiranje ljubimca te ukop tijela. Sve to prati i niz proizvoda – od ljesova i urni do nakita u koji se može umetnuti pepeo ljubimca.

Otvoreni smo za posjete i pomoć svima koji se zanimaju za nešto slično, ali riječ je o izuzetno kompleksnom i financijski zahtjevnom projektu. Zato trenutačno ljudi iz mnogih krajeva Hrvatske; od Slavonije i Baranje preko Međimurja do Istre i Dalmacije, koriste naše usluge. U mogućnosti smo prevesti tijelo njihova ljubimca te napraviti sve što je potrebno. Spomengaj je smješten u Dumovcu. Samo nas zid dijeli od Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba. Kada se za to otvori mogućnost, korisnicima naših usluga preporučujemo da pri nabavljanju novog kućnog ljubimca razmisle i o udomljavanju.

Kako ljudi reagiraju na mogućnost da svog kućnog ljubimca dostojno sahrane?

Najponosniji smo na svaku situaciju u kojoj smo ljudima mogli pružiti utjehu i omogućiti im da se od ljubimca oproste na način na koji je njihov suživot zaslužio. Do sada smo obavili skoro 1500 kremacija i 70 ukopa kućnih ljubimaca. Takav odnos prema ljubimcu novi je civilizacijski doseg. On otkriva preobrazbu odnosa ljudi prema ljubimcima.

Ljubimce mnogi ljudi danas smatraju članovima obitelji i ne žele odbaciti njihovo tijelo poput potrošene stvari. Većinu naših telefonskih razgovora i razgovora uživo s ljudima koji se opraštaju od svojih kućnih ljubimaca, prate suze. Naša zadaća je zato pružiti im traženu uslugu, razumjeti stanje u kojem jesu, te im pružiti pravu iskrenu ljudsku utjehu.

Ti si svestrana osoba koja voli kuhati pa si nastupila u TV emisiji Tri,dva, jedan – kuhaj! –možeš li nam dočarati svoje iskustvo?

Volim druženje s dragim ljudima uz dobru hranu. Zbog toga smo uredili vikendicu nedaleko od Ivanića i namijenili je uživanju. Volim uređivati cvjetnjak, a posebno sam bila ponosna kad mi je uručena nagrada za najljepše uređenu okućnicu u Ivaniću. Nagrade mi nisu važne, ali, kao i trkačima, natjecanja mi služe da sama sebi podižem ljestvicu.

Tako sam se iz strasti prema pripremanju finih jela svojedobno uključila i u show u kojem su se natjecali kuhari amateri. Sve bi to bilo lijepo da istodobno nisam i veliki gurman. Ovako mi tijelo stremi oblinama kakve imaju likovi kuharica sa starih kuhinjskih krpa. Puno kuham i nikad mi nije teško uz štednjak provesti i nekoliko sati.

Obožavam kada stol i sve na njemu izgleda savršeno. No ipak zbog mog opisa posla i stalnih aktivnosti kuham pretežno vikendom, a u tjednu mi u kuhanju priskače suprug. Sretna sam što imam veliki broj prijatelja kojima mogu kuhati i pripremati razna jela, no ipak sam najviše orijentirana tradicionalnoj kuhinji iz cijele Hrvatske te ponekad koketiram s egzotičnom hranom. Za sebe bih rekla da sam veliki gurman… Kad se sjetim djetinjstva, tu su friško podojeno mlijeko i domaći kruh. Uvijek sam stajala sa svojim lončićem u staji kad je baka dojila krave i onako pjenasto i toplo mi je bilo najfinije. Nadrobiš kruh u limeni tanjur i jedeš i jedeš... Domaći žganci od bijelog brašana s prepečenim špekom i lukom koje bi spremao tata, mamin najposebniji kolač od maka i krpice s prepečenim vrhnjem.

Oduvijek sam voljela malo težu hranu. Jednostavno volim okuse i opojne mirise hrane. Prva sjećanja za kuhanje vezana su uz ujaka Dubravka i pripremu zajedničkih palačinki. Jedva da sam mogla do štednjaka, no željela sam okretati palačinke u zraku kao i svaki veliki kuhar kojeg sam gledala na televiziji. Odrasla sam sa srestrama Majom i Antonijom kojima sam kuhala od najmanjih nogu. Kuhanju sam se najviše učila sama. Pošto su moji uvijek imali veliki vrt, prije kuhanja otišla bih na svoj plac, ubrala povrće i krenula u istraživanje okusa i mirisa. Inače, moji su se bavili poljoprivredom tako da sam naučena na domaću hranu koja se proizvodila kod kuće.

Autorica si emisije "Neispričana priča " – što ti je najdraži dio stvaranja te emisije?

Dugi sam niz godina radila u novinarstvu na velikom broju projekata. Jedan od meni najdražih je snimanje serijala dokumentaraca o Hrvatskoj pod nazivom Neispričana priča koje sam snimala dugi niz godina i na taj način upoznala ljepote Hrvatske. I svaki put me nešto novo iznenadi i očara. Ponosna sam što su upravo te emisije bile izrazito gledane i što su gledatelji uz njih upoznavali našu domovinu od gastronomije, kulture, tradicije, prirodnih ljepota i svega onoga što ide uz turizam. Ponovo ove godine krećemo sa snimanjem novog serijala Nesipričanih priča za koje vjerujem da će ponovno privući pažnju gledatelja.

Sa suprugom sam osnovala poduzeće koje se bavi produkcijom televizijskih emisija, izradom internetskih stranica i reklama. Redateljica sam mnogih promotivnih spotova u turizmu - od Krapinsko-zagorske i Sisačko-moslavačke županije preko Gline i Ivanić-Grada do Klanjca. Te moje fotografije mogu se vidjeti na mnogim reklamnim kampanjama za turističku destinaciju. Sada se takvim projektima posvećujem popodnevnima nakon radnog dana u Spomengaju i Zoološkom vrtu te vikendima. Snimanja su aktivnost koja odgovara mojem temperamentu.

Snimila si i dokumentarac "Divlje srce grada " - o čemu je riječ?

Svake godine snimam seriju dokumentaraca o nekoj temi bilo da se radi o turizmu, poljoprivredi ili svakodnevnom životu. Dokumentarac o Zoološkom vrtu snimljen je u sklopu promocije Zagreba i moram priznati da me je taj projekat iznimno veselio jer to je potpuno novo područje mog rada jer ipak je riječ bila o životinjama.

No kada sam došla raditi u tvrtku Morski lav koja je u vlasništvu Zoološkog vrta i Grada Zagreba, sve više sam se susretala sa životom i načinom rada u Ustanovi. Ideja o seriji edukativnih filmova iz Zoološkog vrta grada Zagreba rodila se istog trena kad je Vrt zatvoren za posjetitelje zbog aktualne pandemije, a djeci je preporučeno da ne dolaze u dječje vrtiće i škole. Naime, edukacija građana je jedna od osnovnih funkcija suvremenih zooloških vrtova. Budući da smo interno raspolagali svim resursima koji su nam bili potrebni za snimanje edukativnih filmova, prihvatili smo se posla. Edukatori su pripremali priče o životinjama, a ja sam snimala i montirala filmove.

Ukupno je snimljeno četrdesetak filmova i objavljivani su svakoga radnog dana. Svi se mogu vidjeti na društvenim mrežama kojima se koristi Zoološki vrt. Sa snimanja pamtimo mnogobrojne anegdote. Bilo je životinja koje baš tijekom snimanja nisu htjele proviriti iz nastambe, a tijekom jednog je snimanja jedna zmija toliko neočekivano naglo iskočila iz svoje rupe, da mi je skoro srce stalo. Snimka mojeg odskakivanja od njezina terarija danima je bila viralna među kolegama. U inat sam im se navikla na zmije i sada me više ne mogu iznenaditi.

Što bi poručila ženama s puno talenata?

Žene imaju nevjerojatnu energiju, ali ih često okolina želi staviti u kalupe. Veseli me vidjeti sve više žena koje pokazuju da mogu biti sve što žele i to u isto vrijeme. Vrijeme je renesansnih žena!