Je li rodna ravnopravnost postignuta?, str

Je li rodna ravnopravnost postignuta?

Imamo li razloga za zadovoljstvo ili se prašina koja se povremeno diže oko ove teme prikriva nedostatak stvarne akcije i napretka?

Kako se bliži 8. ožujka, tako tema ravnopravnosti postaje aktualna, a u međuvremenu pokušava se gurnuti negdje u pozadinu zbivanja jer „važnije teme “ preuzimaju primat.

Dok mnogi ljudi, muškarci i žene danas slave Dan ravnopravnosti žena, čula sam mnoge druge kako to osuđuju. Naime, mnogi vjeruju da su žene već jednake i da je njihova borba sada usmjerena ka potiskivanju muškaraca. Kao da se taj antagonizam iznova stvara dok ekonomska neizvjesnost u kojoj se žene gledaju kao konkurencija na tržištu radne snage i te kako tome doprinosi. Stoga je ova tema ma koliko će netko reći da je već izlizana i tisuću puta prožvakana i te kako važna i bitna.

Danas je svugdje veći naglasak na jednakosti i različitosti nego ikada prije. No, potičemo li to doista svojim djelovanjem? Ako se pitate jeli ženama danas bolje, odgovor bi bio u odnosu na kada i u odnosu na što… Ženama je danas generalno gledajući bolje, ali još uvijek su daleko od toga da budu ravnopravne s muškarcima.

Žene su se stoljećima borile za jednakost i protiv ugnjetavanja, i iako su neke bitke djelomično dobivene - kao što je pravo glasa i jednak pristup obrazovanju - žene su još uvijek neproporcionalno pogođene svim oblicima nasilja i diskriminacijom u svakom aspektu života.

Istina je da je u nekim područjima i po određenim pitanjima došlo do poboljšanja: na primjer, u Saudijskoj Arabiji ženama je po prvi put dopušteno glasovati. Međutim, po drugim pitanjima postignut je mali napredak ili nikakav napredak: na primjer, došlo je do neznatnog smanjenja slučajeva nasilja nad ženama. Žene i dalje primaju nižu plaću za isti posao kao i muškarci u svim dijelovima svijeta; još uvijek postoje zemlje koje nemaju zakone protiv silovanja u braku i još uvijek dopuštaju dogovorene i prisilne brakove s maloljetnicama, a prakse kao što su ubojstva iz časti i sakaćenje ženskih genitalija još uvijek postoje.

Na globalnoj razini, žene imaju manje mogućnosti za gospodarsko sudjelovanje od muškaraca, manji pristup osnovnom i visokom obrazovanju, veće zdravstvene i sigurnosne rizike i manju političku zastupljenost.

Garantiranje prava žena i pružanje mogućnosti ka ostvarenju svog punog potencijala ključno je ne samo za postizanje ravnopravnosti spolova, već i za postizanje širokog spektra međunarodnih razvojnih ciljeva. Osnažene žene i djevojke doprinose zdravlju i produktivnosti svojih obitelji, zajednica i zemalja. Ravnopravnost spolova nije samo temeljno ljudsko pravo, već i nužan temelj za miran, prosperitetan i održiv svijet.

Tijelo i mozak žena prošli su stoljeća neimaštine, potiskivanja, pothranjenosti. Težak danak rađanja svake godine uzimao je njihova tijela, baš kao i okrutna diktatura 'ljepote ' ili trojstvo mekih, blijedih i krhkih. Postoji fizička, ali i intelektualna deprivacija. Sjetite se samo kada ženama nije bilo dopušteno ni naučiti čitati i pisati. Milijunima djevojčica bilo kakvo

obrazovanje i dalje je nedostupno kao i traženja svojih snova i istraživanja talenata, što je također socijalna deprivacija.

Zbog besmislenih stereotipa, nebrojeni broj žena u mnogim zemljama prolazi kroz užase. Od sakaćenja genitalija, pothranjenosti, seksualnog i obiteljskog nasilja, zlostavljanja na internetu do svakodnevnog usputnog seksizma. Stereotipi koji vladaju djeluju tako sustavno da milijuni žena gladuju kako bi izgledale mršavo i lijepo. Osobine poput agresije, moći, tvrdoglavosti, pa čak i pohlepe se veličaju dok se empatija, briga i predviđanje ocrnjuju.

Šale o feminizmu i stereotipi o feministkinjama i dalje postoje, a mnogi od njih su također homofobični i pretpostavljaju da je biti lezbijka nešto 'loše ' . Zapravo, biti feministkinja nije nešto što se vezuje samo za spol, postoje žene i muškarci koji se smatraju feministima, neki su homoseksualci ili lezbijke, neki heteroseksualni, biseksualni ili transrodni.

Koncept feminizma odražava povijest različitih borbi, a pojam se tumačio na potpunije i složenije načine kako se razumijevanje razvijalo. Općenito, feminizam se može promatrati kao pokret za zaustavljanje seksizma, seksističkog iskorištavanja i ugnjetavanja te za postizanje pune ravnopravnosti spolova u zakonu i praksi.

Jeste li znali: 1 od 3 žene doživjela je fizičko ili seksualno nasilje u nekom trenutku svog života.

Svake minute se 28 djevojaka uda prije nego što su fizički i psihički spremne.

Istina je da se negdje u svijetu dječji brak događa svake minute, što dovodi do ukupno 15 milijuna ranih brakova svake godine. Dok roditelji odlučuju poslati svoje sinove u učionicu, njihove kćeri šalju se poslovično u nadi da će to osigurati njezinu budućnost i smanjiti financijsko opterećenje za njihove živote. U stvarnosti, nakon što se uda, djevojka često napušta školu i često joj nedostaju vještine da izvuče svoju obitelj iz siromaštva.

U većini zemalja žene zarađuju samo između 60 i 75% plaće muškaraca - za isti posao. U svijetu postoji oko 781 milijun nepismenih odraslih osoba - dvije trećine su žene. 63 milijuna djevojčica trebala bi pohađati školu itd…

Sve se te činjenice svode na jedan uzrok – neravnopravnost spolova. Žene i djevojke svakodnevno se suočavaju s bezbroj prepreka samo zato što su rođene kao žene.

U rujnu 2015., svijet je pristao na 17 globalnih ciljeva za izgradnju održivog, ravnopravnijeg svijeta, uključujući cilj da se osigura kvalitetno obrazovanje za sve. Šestgodina kasnije još nam nedostaje konkretan akcijski plan za ostvarenje ove ambicije.

Globalna nejednakost neće prestati sve dok univerzalno obrazovanje ne postane stvarnost. Stoga pozivamo sve one koji vjeruju u jednakost - da se pridruže borbi za pravo svake djevojke na učenje. Vrijeme je da se razbiju barijere u obrazovanju djevojčica. O ovim temama trebamo razgovarati svih 365 dana.

Postizanje ravnopravnosti spolova podrazumijeva promjene i za muškarce i za žene. Ravnopravniji odnosi morat će se temeljiti na redefiniranju prava i odgovornosti žena i muškaraca u svim sferama života, uključujući obitelj, radno mjesto i društvo u cjelini. Stoga je ključno ne zanemariti rod kao aspekt društvenog identiteta muškaraca. Ta se činjenica, doista, često zanemaruje, jer je tendencija da se muške karakteristike i atributi smatraju normom, a žene varijacijom norme.

Djevojke i žene posvuda zaslužuju živjeti u boljem svijetu nego ovom danas. Mi stvaramo taj svijet. Samo zajedno možemo poslati snažnu poruku da je ravnopravnost spolova temelj svih ljudskih prava.