Aronija ljekovita svojstva plodova Crnoplodna Aronija (Aronia Melanocarpa L.) je dospjela u Europu iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci, njene plodove su sušili i upotrebljavali za zimske pogače. Aronija kao hrana i lijek, su prvi počeli upotrebljavati Sjevernoamerički Indijanci. Kako plodovi aronije dugo vremena ostaju na grmu i se ne kvare, Indijanci su se hranili njime, plodove su sušili i mljeli, te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu, te lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba i proljeva. Osim zrelih plodova, sjevernoamerički Indijanci su kao lijek upotrebljavali i listove i koru aronije. U ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, koji su koristili kao sredstvo protiv proljeva i za zaustavljanje krvarenja iz rana. U Europi je aronija privukla pažnju prije svega zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi, koji se rascvatu u mjesecu svibnju, jedni od najljepših cvjetova naših grmolikih biljaka. Posebno čudesni su jesensko obojeni listovi aronije, koji žare u posebnoj crvenoj boji. Zato je 1972. godine crnoplodna Aronija primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Prije približno 20 godina su je u većoj količini posadili također u Sloveniji, iako nije bila posebno prihvaćena, prije svega zbog nepoznavanja ljekovitih svojstava, koja nam nudi.
Cvijet aronije
Cvijet aronije u svibnju
Zbog viskog stupnja otpornosti na mraz, izdrži zimu do minus 47°C zato ima ime i SIBIRSKA BOROVNICA, tako se je aronija naselila u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Kao ukrasni grm ili kao voćka, aronija je nezahtijevna biljka, pogodna i za sadnju i unutar malih vrtova i na manje plodnom tlu. Otporna je na niske zimske temperature i kasne proljetne mrazove, te uspjeva i u hladnim područjima. Aronija ne zahtjeva posebnu njegu, poželjno je da je opljevimo i omogućimo primjernu vlažnost. Raste u svakoj zemlji, naravno ako nije previše kamenita, preplitka ili močvarna. Kako je odporna na sol, aroniju možemo posaditi uz cestu kao živu ogradu. A ako je posadite u plodnu zemlju na razdaljinu od 2 m, grmovi će doseći visinu od 1,5 do 2,5 m i u mjesecu rujnu će bogato roditi. Aronija ne zahtjeva špricanje (prskanje), jer nema nametnika ili bolesti. Posađena u vrt, aronija će već druge godine, imati cvatove u skupinama do 30 cvatova što je vidljivo sa fotografija i dati prve plodove, a plodova će biti više ako raste na hranjivom tlu. Nakon toga, redovito će svake godine davati obilje plodova, jer njezini se cvjetovi javljaju krajem svibnja kad više ne postoji opasnost od mraza. Zanimljivo je,da su plodovi crne aronije prava vitaminska bomba, a ptice ih jedu već u vrijeme kad imaju crvenu boju. Možda je to i zbog toga, jer su tada vidljiviji nego kasnije, kada pocrne. Aroniju beremo negdje u rujnu, kada su plodovi dovoljno zreli i blještavo crni. Napominjem, da zreli plodovi crnoplodne aronije ostanu na biljci ne opadaju i ne kvare se, zato možemo branje plodova produžiti i na dva mjeseca.