Cesta sablasti Cesta je išla kroz pustaru, ravna betonska traka vodila je u daljinu. Mira pogleda lijevo i tiho opsuje. Tamni zid uskovitlanoga pijeska neumoljivo se približavao. Za nekoliko minuta prekrit će cestu. A to znači stajanje, znala je. Ona dotakne ikonu na zaslonu i zumira situacijsku kartu projiciranu na unutrašnjoj strani vjetrobrana. Imala je sreću! Dva kilometra dalje bilo je stajalište. Stajališta su bila ili improvizirana, tek duboki rov s pristupnim putem, ili profesionalno građena. Bilo kakvo stajalište bilo je bolje od nikakvog, ali Mira je opet imala sreće: ovo je imalo betonski zaštitni zid. Mira nagazi i tegljač još ubrza. Pola minute kasnije, dok je oluja bila manje od kilometra daleko ‒ činilo se kako sad istiskuje samo nebo, prijeteće u svojim sivim i narančastim tonovima ‒ ona ugleda svjetleći znak za skretanje. Slijedila je narančaste strelice i ubrzo se kamion našao zaštićen debelim, pet metara visokim zidom. U zadnji čas: svijet oko Mire i njenog tegljača utonuo je u urlajući, mračni košmar, paran bljeskovima munja. Osjećala se kao da je došla kakva kozmička neman, razjapila ralje i napravila ‘mljac’. Mira upali sva svjetla ‒ tako će je se možda vidjeti sa sto metara udaljenosti ‒ i spusti zaslone. Unutrašnjost kabine obasjalo je pomoćno svjetlo. Vani je pijesak, što se kovitlao ispod zida, strugao po tegljaču, po kabini i kontejneru na prikolici koju je vukao. Pijesak je bio poput brusnog papira. Miri je preostalo samo strpljenje. Nema vožnje po pješčanim olujama poput ove što joj je upravo šmir glala tegljač. Zid nije štitio do kraja. Ali bez zida, vjetar bi je vjerojatno prevrnuo. A pijesak... Znalo se za ljude koje su oštre sitne čestice, nošene vjetrom, ponekad bržim od 500 kilometara na sat, oderale do kostiju.
SF PRIČA
I dok je vani hučalo i zviždalo, Mira otvori strip na čitaču, digne noge na volan, zavali se u sjedalu i posveti se pustolovinama Hipermana, svog omiljenog junaka. Reklama na lijevoj margini podsjećala ju je kako je premijera Hipermana 4: Posljednji obračun za dva tjedna. Mira je jedva čekala. *** Nebo je bilo crvenkasto, vedro. Pješčana oluja otišla je dalje. S desne strane, vjetrenjače su se dizale iz svojih silosa i rastvarale krakove. Sve što se nije moglo ukopati, moralo se pred oluja-
21
