Susumu Okada, fizičar kondenzirane materije na Sveučilištu Tsukuba u Japanu i koautor članka objavljenog nedavno u časopisu Physical Review Letters. Upotrebom najsuvremenijeg računalnog modeliranja, Okada i njegovi kolege odlučili su spojiti dvije molekule ‒ nazvane spiro [4.4] nona-2,7-dien i [5.5.5.5] fenestratetraen ‒ od kojih je svaka sadržavala pentagonalni prsten od ugljikovih atoma, da vide mogu li stvoriti potencijalno koristan materijal. Simulacije su stvorile karbonski raspored koji podsjeća na nogometnu loptu s nekoliko manjih nogometnih lopti zalijepljenih po cijeloj njenoj vanjštini. Računalni model pokazao je da bi ovaj pentadijamant, ako bi bio sintetiziran u stvarnom životu, imao neka zanimljiva svojstva. Pored toga što je oko 80 posto čvrst kao dijamant, jedna od najtežih poznatih tvari, pentadijamant bi bio malo porozan i mogao bi provoditi struju poput poluvodiča koji se koriste u elektroničkim uređajima ako se dodaju kemijske nečistoće, napisali su autori. Također bi imao neobičnu sposobnost da se ravnomjerno širi u svim smjerovima kad se rastegne, nalik dječjoj igrački poznatoj kao Hobermanova sfera. Da držite u ruci pentadijamant, vjerojatno biste ustanovili da je lakši od dijamanta slične veličine, mada ne potpuno proziran, već sivkasto obojen poput grafita, kaže Live Purusottam Jena, fizičar sa Sveučilišta Virginia Commonwealth u Richmondu. Zbog svoje porozne prirode, pentadijamant bi mogao biti koristan za skladištenje plina, kaže Okada. Njegova lakoća i tvrdoća mogli bi biti korisni i za izradu karoserija trkaćih automobila. Materijal je potencijalno vrlo uzbudljiv, no, to treba eksperimentalno sintetizirati, a do tada ostaje isključivo teoretski. Ponekad se materijali u stvarnom životu ponašaju drugačije nego u simulacijama, ipak rad je dovoljno zanimljiv da ga se pokuša proizvesti u laboratoriju. Okada također smatra kako će kemičari u skoroj budućnosti moći stvoriti pentadijamant, a do tada će se nastaviti igrati “LEGO-kockicama ugljikovih atoma”. Izvor: www.livescience.com Foto: Susumu Okada Snježana Krčmar
KODIRANJE
BBC micro:bit [13] Poštovani čitatelji, u prošlom ste nastavku upoznali MIT app inventor, program za izradu aplikacija za sustave Android. Iz prostornih razloga nije se ulazilo u detalje, ali sve će biti nadoknađeno jer ćete se time i dalje baviti u sljedećim nastavcima serije posvećene BBC micro:bitu. Kad se susrećete s nečim novim trebate neko vrijeme prilagodbe, stoga, iako je rečeno da je pisanje koda u MIT AI vrlo slično onome u MaceCode editoru, nije na odmet navesti neke dosjetke koje će vam pomoći u prvim pokušajima kodiranja. Mogli ste primijetiti da u MIT AI ima znatno više blokova u odnosu na MC E. Radi bržeg pronalaženja potrebnog bloka prilikom prepisivanja programa slijedite daljnje upute. Prvo pronađite na koji se element odnosi određeni blok. Evo primjera, Slika 13.1.
Slika 13.1. Na koji ćete način brzo pronaći sve potrebne blokove?
Glavni blok odnosi se na “Microbit_ Temperature1”. Radi toga ga u izborniku “Blocks” potražite i kliknite na “Microbit_Temperature1”. Otvorit će se padajući izbornik gdje vam je sljedeće traženje boje bloka. U ovom slučaju oker, a to su oni blokovi koji se odnose na naredbu “when…do”. Ima ih nekoliko pa se koncentrirajte na abecedni redoslijed drugog dijela naziva, u ovom primjeru to je “.TemperatureReceived”. Za sljedeći blok trebate u izborniku “Blocks” potražiti i kliknuti na “Label3” koji se odnosi na tamnozelenu naredbu “set…to”. Potražite “Text” koji je po abecednom redoslijedu negdje pri sredini popisa. Ovdje valja napomenuti da možete izabrati bilo koji tamnozeleni blok jer se “Text” može dobiti iz popisa ponuđenog u padajućem izborniku samoga bloka, klikom na trokutić. Narančasti blok “get” je promjenljiva. Ona je u ovom primjeru predodređena pa ju nećete imenovati u “Variables”, nego trebate pokazivač miša namjestiti iznad pravokutnika “temperatu-
7
