ili napuštenu divlju pticu?

Što učiniti ako nađete ozlijeđenu ili napuštenu divlju pticu?

TEHNIKA I PRIRODA

Dok nam dvorišta krase prve proljetnice, a sve veći broj vedrih dana zamjenjuje one tmurne, entuzijazam raste i u prirodnom svijetu pa svuda oko sebe možemo primijetiti veseo cvrkut ptica, prve bubice koje se bude iz zimskog sna, kao i još snene gradske divlje sisavce, poput ježeva, kako razgibavaju udove utrnule zimom na izmaku u suton sve dužih dana. Kako je proljeće vrijeme najveće aktivnosti u životinjskome svijetu, ujedno i doba kada se mnogi poletarci – maldi, tek opernaćeni ptići ‒ spremaju za svoje prve letove, vrijeme je to i kada ćemo najvjerojatnije pronaći nekoga od njih. No, što tada učiniti? I, najvažnije, kako im pomoći? Dragi naši prirodoljupci, u ovom vam članku donosimo jedan mali, ali praktičan tutorijal o tome što učiniti ako nađete ozlijeđenu ili napuštenu divlju životinju, posebice pticu! Naime, u gradskim sredinama, razne vrste ptica ujedno su najčešći predstavnici divljih životinja kojima treba pomoć. Ovisno o sezoni, odnosno, kada ptice imaju ptiće, maleni se nerijetko nađu ispali iz gnijezda, napušteni uslijed stradavanja roditelja od gradskih predatora poput mačaka ili tijekom prvih samostalnih, nesigurnih letova, ošamućeni i onemoćali na gradskim ulicama uslijed prometa i buke. Ukoliko, dakle, nađete mladu ptičicu na tlu, očito ispalu iz gnijezda, ali neozlijeđenu ‒nipošto je ne dirajte! Naime, ako zamijetite da u blizini očito nema predatora poput pasa ili mačaka, ptić će se, posebice ako je već opernatio, nakon što ga prođe početni šok od pada, uz pomoć roditelja vratiti u gnijezdo. Ako ga u takvim slučajevima pokušate dirati, i ostavite svoj miris na njemu, napravit ćete upravo najgoru stvar za ptića jer ga roditelji najvjerojatnije više neće htjeti nazad! Isto se pravilo odnosi i na bebe ježiće, zečeke, srnice… Ako vam se učini da ptičica leži pod nekim drvetom u čudnom položaju ili nepokretna, zbog čega sumnjate da je ozlijeđena, prije no što joj pristupite radije pričekajte par minuta do pola sata jer nerijetko se mladunci vrlo brzo oporave i ustanu, premda su nam u prvi tren djelovali ozbiljno povrijeđeno! Ako pak ptičica ne reagira, ne miče se i općenito ne pokazuje znakove oporavka od pada ni nakon pola sata ili više, ili je na drugi način naočigled ozlijeđena, ostavljanje pod drvetom više nije opcija. To je već svakako situacija u kojoj bi ostavljanje mladunca značilo serviranje večere predatorima, koje teško da će roditelji uspjeti otjerati. Ujedno, budući da malenoj ne biste mogli pružiti pomoć u slučaju kakvog prijeloma ili teže ozlijede, u takvim je situacijama, ako je ikako moguće, ptičicu potrebno čim prije odvesti veterinaru. Ptičice ispale iz gnijezda i ozlijeđene pri padu ili drugoj nezgodi ujedno su u stanju takvog šoka da, ukoliko ih prvo odlučite povesti kući u pokušaju da ih nahranite i napojite, pa potom eventualno odvedete veterinaru neki drugi dan, u čak 99% slučajeva neće preživjeti. Svakako je dobra opcija i nazvati azil Dumovec (ukoliko živite na području grada Zagreba) ili se za pomoć obratiti nekoj od udruga, kao i Zoološkom vrtu. Ovo se posebno odnosi na

Beba sjenica Crvendać

Plavetna sjenica ozlijeđene ptice zaštićenih vrsti grabljivica uključujući i sove, pjevice, djetlovke i sl. Naravno, pritom nije svejedno niti o kojoj se vrsti ptice radi; dok su vrane, gradski golubovi, gačci i općenito veće ptice otpornije i manje sklone npr. zatajenju srca uslijed šoka, sjenice, crvendaći, kosevi i ostale manje ptičice teže podnose takve intervencije, pa ih je teže i othraniti! U svakom slučaju, bitno je zapamtiti da ptiće ispale iz gnijezda ne treba dirati ako nisu ozlijeđeni i ako predatora nema u blizini, a roditelji su im tu ‒ što će vam biti jasno već po njihovim pozivima iz krošnji! Ptičicu se eventualno može pokušati vratiti u gnijezdo ako vam je nadohvat ruke, pod uvjetom da pritom ne riskirate vlastitu ozljedu te postupate s pticom krajnje nježno i, po mogućnosti, bez izravnog kontakta, a u svrhu izbjegavanja ostavljanja ljudskog mirisa na njoj! Za to vam može poslužiti komad tkanine, maramica ili bilo koji drugi meki i trenutno pristupačan materijal. Ukoliko ptičicu nađete naočigled daleko od nekog mjesta gdje bi joj moglo biti gnijezdo, bilo da se radi o odrasloj ptici, bilo da se radi o ptiću, također je bitno utvrditi je li bolesna, ozlijeđena ili samo ošamućena. Naime, ako vam se ptičica samo čini mirna i statična no bez vidljivih ozljeda, moguće je i da je samo ošamućena. Mnoge mlade ptice koje se tek treniraju letu, nažalost, završe tako. Zbog buke, prometa, jakih strujanja zraka uslijed prolaska većih vozila i sl. nemali broj mladih ptica ‒ sjenica, vrana, golubova, grlica i drugih ‒ u kasno se proljeće i rano ljeto može vidjeti kako gotovo nepokretno leži na cesti ili pločniku. Budući da u svom radu ovakvih slučajeva susrećemo doslovno na desetke svake godine, evo i savjeta ‒ ptičicu lagano dignite s tla na ruke, po mogućnosti bez izravnog kontakta (u rukavicama ili krpicom), odnestite je do prvog parka gdje ima drveća, krošanja, grmlja i sl. od kuda je možda i došla i gdje možda i stanuje. Ako ste u mogućnosti, dajte joj i malo vode (par kapi na kljun). Malo pričekajte s njom u miru i tišini, a ukoliko se radi o onome o čemu mislim da se radi, malena će uskoro doći k sebi i poletjeti s vaše ruke na prvu granu! Koju minutu nakon toga počet će i cvrkutati te se, sasvim oporavljena, vinuti dalje, što je svakako jedan od najboljih scenarija s kojim se možete susresti u slučaju pronalaženja ptičice! Ako ptica ni nakon nekog vremena provedenog s vama u mirnoj, tišoj i prirodnijoj atmosferi ne reagira, pokušajte je prvo spustiti opet na tlo, da vidite kreće li se i kako. Pričekajte s njom još malo pa, ukoliko nema pomaka, a posebice ako ide za vama, svakako je uzmite doma i pokušajte othraniti! Ako je ptica naizgled zdrava, što znači da nema iscjetka iz očiju, kljuna ili nosnica, perje joj je relativno čisto, a ne slijepljeno, nema očitih rana ili prijeloma, ptičica je najverojatnije samo u šoku, no premlada i preslaba da bi mogla sama dalje. Tada joj je svakako dobro pokušati pomoći na način da joj osigurate hranu, vodu i miran kutak na način da joj u neku kutiju stavite malo trave i lišća za stelju, ponudite joj tanjurić s vodom (vrlo malo vode, kako ne bi došlo do gušenja ili utapljanja!) te malo hrane. Ok, sve je to lijepo i dobro, ali kako othraniti pticu? Što joj je uputno dati jesti, a što dodatno ugrožava njezino zdravlje? Za sjenice, zelendure, crvendaće, zebice, češljugare (štiglece) i ostale srodne/slične ptice najbolji je izbor nešto stucanih oraha, oljuštenih sjemenki suncokreta i drugih sjemenki, ili čak malo nezačinjene i nesoljene slanine ili špeka (sjenice), odnosno, nekoliko komadića isprane, razmočene i jako usitnjene mačje hrane – pod uvjetom da su već opernatile jer tada u pravilu već mogu i samostalno jesti! Nekoliko komada odstajalog voća također neće škoditi, a posebice će mu se veseliti kosovi! U slučaju bilo kakve nedoumice, preporučam razmočenu mačju hranu (dehidrat). Kako je, međutim, pripremiti? Uzmite nekoliko zrna mačje krute hrane te je ostavite stajati dobro namočenu u mlakoj do toploj vodi. Već nakon pola sata primijetit ćete da granule omekšavaju te ih možete zgnječiti u kašicu i ponuditi ptici. U slučaju da pokušavate spasiti mlađeg poletarca, nije loše posegnuti i za kakvim drvcem ili štapićem od sladoleda te hranu ponuditi ptici na vrhu štapića nježno joj gurkajući kljun. Na ovaj ćete način simulirati prirodne pokrete roditelja pri hranjenju, što je od velike pomoći kod mladih ptica podleglih bilo kakvom vidu stresa!

Za golube, grlice i vrapce proso (hrana za papigice tigrice) je bolja opcija, dok će vam vrane, svrake, gačci i slične ptice biti zahvalne na mješavini biljne i mesne hrane, posebno ako im uz sjemenke razmočite i malo pasje krute hrane u vodi te ih hranite tom smjesom. Dobro skuhano meso također je opcija, koja se odnosi i na grabljivice! Meso, ako se daje pticama, treba kuhati bez začina, soli ili mlijeka, a izbjegavajte svinjetinu jer im je preteška! I mačja hrana je opcija, ali je “jača” od pasje, pa se pasja svakako više preporuča, posebice za ptice svejede, poput vrana! U slučaju da niste sigurni o kojoj se ptici radi, možda je najbolja opcija kupiti mješavinu sjemenki za vanjske ptice, koju možete naći u pet shopovima, kao i u većini DM-ova, a ponekad i u ostalim većim trgovačkim centrima. U pet shopovima također je moguće nabaviti i gotovu smjesu za mlade ptiće koji još ne jedu sami, posebno ako se radi o pticama čija prehrana zahtijeva više proteinske osnove! Ako je ptičica zaista malena i ne može sama jesti, to će vam najčešće i pokazati otvaranjem kljuna i zijevanjem dok čeka da ju nahranite ‒ tada ju je ipak moguće othraniti, no trebat će vam kapaljka, pinceta i, ponajviše, ljubav i strpljenje. Ako ptičica ne zijeva sama, treba joj kružiti iznad kljuna komadićem hrane (među prstima, na pinceti ili nabodenom na štapić) kako bi je se navelo da otvori kljun, što je kod mladih ptica refleks. Treba paziti i da dobiva dovoljno tekućine, što se osigurava hranjenjem razmočenom hranom! Pritom razmočeni kruh, kekse i drugu ljudsku hranu nipošto ne valja davati pticama, a pogotovo ne mladim nesamostalnim ptićima. Mladi ptići ‒ što je najbitnije zapamtiti ‒ trebaju kašastu hranu, nikako nespravljenu! Hrana treba biti “poluprovarena” za početak, a poslije, kako ptić napreduje, prelazi se na siroviju, krutiju hranu. U takvu kašastu hranu (kuhana da, no bez mlijeka i kruha!) daju se namrvljene žitarice, stucani orašasti plodovi, razna brašna žitarica i sl., a poslije i mravlja jaja, ličinke, voćni crvi, mesni crvi, brašnari (kojih također ima za kupiti u pet shopovima!). Ipak, najbolja opcija je, ako ste u prilici, nabaviti u kojem od specijaliziranih dućana gotovu, uravnoteženu smjesu za ptiće. Ako ste se, dakle, uhvatili hranjenja mlade ptičice, primijetit ćete da ona brzo raste, jača i napreduje! Kako raste, potrebno joj je postupno uvoditi krutu hranu u prehranu i početi je poticati da jede samostalno na način da joj ne dajete svu hranu u kljun svaki put, već je povremeno ostavite blizu nje i promatrate dok ne počne samostalno kljucati. Kako ptičica raste, treba ju postepeno privikavati i na samostalan život. Ako ptica, naime, nema neko trajno oštećenje (npr. slomljeno krilo, deformirane noge ili kljun), treba ju priviknuti na život na slobodi i pustiti ju da krene svojim putem. Dakle, najbolje je prvo ju pustiti u ograđenu poveću volijeru (najčešće žičani kavez za ptice većih dimenzija, kakav je moguće napraviti i kod kuće) da se privikne na nove uvjete i okolinu. U toj fazi još uvijek ptičici nudimo hranu, ali sada onu što sličniju prirodnoj. Potom, kada se ptičica na to navikne, samo joj ostavite vrata volijere/većeg kaveza otvorena te joj prepustite izbor trenutka kada će se usuditi iskusiti dar slobode i odvažiti na prve letove. Pritom, većini ptičica ne treba više od 5 do 10 minuta da skupe hrabrost i odlete. Prvih nekoliko dana i noći potom možete slobodno još ostavljati zdjelice s hranom negdje na vidljivom i dostupnom mjestu, ali onda i to treba prorjeđivati te konačno sasvim prekinuti. Kod ozlijeđenih ili bolesnih ptica, postupak skrbi i prehrane nakon veterinarske obrade često je sličan kao i kod mladunaca, jer nerijetko teže ozlijeđene, bolesne ili promrzle ptice ne mogu isprva same uzimati hranu, osobito ne krutu. Hranu im je tada također najbolje razmočiti i usitniti – a biramo je ovisno o vrsti ptice. Ako je potrebno i ako je moguće – ozlijeđenu odraslu pticu također možemo hraniti na kapaljku! Liječena se ptica nakon pružene veterinarske pomoći najčešće oporavlja brzo pa uskoro počinje opet samostalno uzimati hranu, a kada ozlijede do kraja zacijele ‒ spremna je za puštanje na slobodu, a osjećaj koji vam pritom pruža zaista je nevjerojatan! Uspjeli ste! Spasili ste još jedan život! Uostalom, hraneći životinje, rekli su još naši stari, hranimo svoju dušu! Ivana Janković, Croatian Wildlife Research and Conservation Society

Vrapčić