Patrik Weiss LE NOUVEL ÉTAT kritika kritike kritiÄ?ke kritike: uvod u postnihilizam
Nakladnik Redak Urednik Zoran Hercigonja Autor Patrik Weiss Dizajn naslovnice Redak (izvor: 123RF) Grafička priprema i tisak Redak
Knjiga je tiskana u rujnu 2018. godine.
www.webknjizara.hr
Copyright © 2018. Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvu obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Patrik Weiss
LE NOUVEL ÉTAT kritika kritike kritiÄ?ke kritike: uvod u postnihilizam
2018.
Skladba za pohlepnike
LE NOUVEL ÉTAT
I. isus nije umro zbog mene meni njegova smrt ne treba počinio je samoubojstvo i kaj onda mijenja li se što i bi li trebalo
7
Patrik Weiss
II. svatko nosi svoj križ i svi smo eto jednaki moj križ je od hrastovine toliko prekrasan toliko jebeno lijep da bih najradije zaplakao kad ga ugledam ali neću neću pa neću eto iz inata
8
LE NOUVEL ÉTAT
III. dječaku su iskopali oko djevojčici su iskopali oči je li to proces događaj trenutak mizoginija nasilje nesvjesno jebem vam mater o čemu vi razmišljate
9
Patrik Weiss
IV. volim se tuširati nudist sam u vlastitoj kadi toples momak s uraslim dlakama na guzici trljam leđa po prljavim pločicama gledaš kroz ključanicu majko happy end
10
LE NOUVEL ÉTAT
V. želiš li da misaonim refleksijama dočaram koliko mi se gadiš znam da si bio prava baja šef konclogora sada smo jednaki stavljam ti drek u poštanski sandučić priželjkuješ rat kastrirat ćeš me
11
Patrik Weiss
VI. išla si na more u novom cvjetnom badiću rado bih ga skinuo s tebe i bacio u pičku materinu
12
LE NOUVEL ÉTAT
VII. ako želiš farbati kosu svaka dva do tri tjedna zbilja te molim da koristiš jupol i pustiš me na miru nemam para, a bome niti živaca da se zajebavam s budalom poput tebe
13
Patrik Weiss
VIII. emocionalno smo retardirani deremo se nasred trgovačkog centra pišamo u kabinama za presvlačenje ljepši smo od budala sa zlatnim amerikanima biti nacist je baviti se nekretninama sram vas može biti
14
LE NOUVEL ÉTAT
IX. hraknuo sam na pod cure u ljetnim haljinama ostaju zgrožene gledaju na me kao na stoku pitam se što su pak onda njihovi psi nije li i to zakon šerijatski
15
Patrik Weiss
X. silikončinom popravljam kadu puštala je na sve strane ja sam majstor i po običaju kasnim ti se dugo nisi prala smrdiš
16
LE NOUVEL ÉTAT
XI. sunce je daleko zemlja se vrti oko njega ono je zvijezda neki kemijski spoj ima svoje zakonitosti izračunali ste mu i temperaturu oblik položaj karakter ja se tuširam toplom vodom samo ljeti u dvorištu kada sunce ugrije improvizirani bojler crne boje živim na antarktici fizičari su bešćutna bića umrite dušmani
17
Patrik Weiss
XII. od sada je hrvacka centar europe turisti gubite se daleko odavde napokon vam mogu reći koliko vas ne trpim dosta je vaše vladavine diplomatski odnosi sada započinju granatiranjem nema službenog pečata
18
LE NOUVEL ÉTAT
XIII. nebo je navečer lijepo ali što da radim s njim čovjek tako uporno treba nešto da radi potežem vodu školjka guta snove
19
Patrik Weiss
XIV. ontološki te mrzim prezirem sve tvoje ravnodušan sam prema smrti tvoje djece ne želim svijet u kojem me se osuđuje želim osuđivati takve kao što si ti
20
Genocid zavađenih
LE NOUVEL ÉTAT
I. ako je smrt najgore što ti se može dogoditi onda vas molim da se poistovjetite sa mnom i sami poželite umrijeti jer mogućnost izlaza za tebe nužnost je moga pakla bacio bi ti molotovljev na kuću
23
Patrik Weiss
II. pretvarao bi se da sam dobroćudan podstanar svakoga jutra stavljao ti otrov u Ä?aj proglasio ludim i strpao tamo gdje ti je mjesto zatim prevario za stan upisao svoje ime u katastar a onda mirno na balkonu luftao noge pio kavu s prhuti bilo bi mi super i bolio bi me kurac
24
LE NOUVEL ÉTAT
III. pošten čovjek ne zove se nijemac niti francuz niti englez jel' vam sada jasno da vas nikako ne volim
25
Patrik Weiss
IV. zakasnio sam na predstavu doma sam drkao možda i bolje čujem nitko nije došao suho je vrijeme zadnjih dana mamu mu
26
LE NOUVEL ÉTAT
V. počupala si me za kosu pederice sada plačem čekam griz s čokoladom za doručkić u vrtiću sam imam tri godine u analnoj sam fazi zaostatka pokakat ću ti se na barbiku
27
Patrik Weiss
VI. ubijam kokoš razbijam jaje pravim jastuk jaknu pečenku priželjkujem da umrem prežderao sam se
28
LE NOUVEL ÉTAT
VII. imati i žmiriti na nevolju drugog smrtni je grijeh imam mnogo nagona za smrću želiš li da podijelim
29
Patrik Weiss
VIII. očajno fućkam za pičkama nijedna me neće gledam kako dijele vatrene poglede radniku u menzi recepcionaru asistentu tati jebite se kurve proklete
30
LE NOUVEL ÉTAT
IX. napuši se kurca govno uredničko volim ju ali ne klevetaj ona je droca i takvom ju prikazati treba
31
Patrik Weiss
X. vi tamo pijete a ja sjedim tako sam zar sve to zbog toga što vas ne volim ili čisto zato jer ste stoka malo je toga za reći ubijte se spavajući
32
LE NOUVEL ÉTAT
XI. kada zamre dan očaran sam njegovom smrću a kada dođe noć onda se plašim neka idu dovraga i dan i noć i ta prokleta jutra što uvijek ponovno svanu
33
Patrik Weiss
XII. Şelim biti lijep posut zvijezdama i prepun pudera prava mala lutkica za seksanje koja ne dvoumi je li bolesna već to svakim udisajem zna
34
LE NOUVEL ÉTAT
XIII. kada se sretnemo neće to biti dan za pamćenje ti me nećeš prepoznati a ja neću spustiti šešir da pristojno odmahnem bože koliko serem pa tko danas još nosi šešire
35
Patrik Weiss
XIV. proljeće je cvijeće miriše pčelice lete ubola me naudio bi joj iz sveg srca
36
ÄŒajanka mrtve djece
LE NOUVEL ÉTAT
I. glupačo glupa ženska kravo i ti svinjo muška zavežite labrnje moja majka nije krava niti mi je tata svinja vaši jesu da se odmah razumijemo baš mi je genijala biti diktator veći sam od luja sunčevog i od ludwiga mjesečevog svi planeti su samo moji deložirali su nas iz stana ispod vedra neba krunimo se splačinama
39
Patrik Weiss
II. jeste li ikada pomogli bližnjem niste pa što i bi nije da nemate pametnijih planova koje ionako ne stižete
40
LE NOUVEL ÉTAT
III. oduvijek sam svima zavidio mora da je lijepo biti oni zavidim jer sam zavidan čovjek u malom zavičaju zavisti bio bi ma tko drugi samo da nisam svoj gonite se smradovi odustajem od nauma
41
Patrik Weiss
IV. nitko neće razumjeti ovu knjižicu barem niti jedna ženka ma guske kratkovidne još najbolje da se sekiram
42
LE NOUVEL ÉTAT
V. kada glasovi utihnu pitam se što me čini živim zar taj svakodnevni žamor koji toliko jebeno trebam povraća mi se
43
Patrik Weiss
VI. da sunce prestane sjati definitivno te viĹĄe ne bi volio bolio bi me kurac za tebe htio bi saznati ĹĄto je i trebam li pojesti posljednji obrok
44
LE NOUVEL ÉTAT
VII. iskopat ću si oči i krvave duplje posuti solju da ne zamrznu kao neva zimi ne želim više odraze
45
Patrik Weiss
VIII. što li će biti kada svega nestane gdje ću biti ja i što ću pobogu raditi
46
LE NOUVEL ÉTAT
IX. što kada bi obojeni rekli da oni nisu isti poput nas i da zahtijevaju da ih se smatra različitima kažu da smo mi za njih izmet i to je sve u redu osim što oni za razliku od nas ipak griješe govorim o soboslikarima vi jupolofobna gomilo
47
Patrik Weiss
X. Ništavilo ništa ne skriva A opet Možda Ipak Nešto …
48
LE NOUVEL ÉTAT
XI. guštan u pisanju i nitko mi ne smeta kada ste vi zadnji puta bili ovoliko napušteni jebate grče mi se udovi od silnog laganja
49
Patrik Weiss
XII. more je žuto nebo je žuto je li išta blu skini mi se s grbače i pusti ta dosadna pitanja za ukućane ti ljudska imitacijo nalik ementaler siru
50
LE NOUVEL ÉTAT
XIII. neke filozofije su samo za rijetke i uzvišene duhove kakvog li čuda da se svi poistovjećuju s tih nekoliko odabranih čujte i počujte lišajevi ljudski nije to za vas i niste vi jedni od nadarenih prestanite srati tamo gdje jedete
51
Patrik Weiss
XIV. zašto ste tako začepljeni ima suhih šljiva iz andaluzije ili tako neke pripičkine pa dajte priznajte ono što je dobro bez obzira ako je i protiv vas ljudi laksativirajte
52
EshatoloĹĄke karikature
LE NOUVEL ÉTAT
I. Bože ti i ja smo konceptualni umjetnici seksamo se
55
Patrik Weiss
II. dragi BoĹže ubij me i prodaj organe slijepi sam putnik emigrant starosjedilac lepeza izmiĹĄljotina govno na kiĹĄi
56
LE NOUVEL ÉTAT
III. sve ono lijepo i oku ugodno što li ja imam s tim iz dana u dan na suhomesnatom i s malim projekcijama u ono buduće živim zakukuljen u svojoj čahuri ona je trošna i bez fasade Bože tko mi smjesti da budem sporedna uloga u ovoj slabo posjećenoj predstavi
57
Patrik Weiss
IV. svakoga jutra dižeš se u 6 crtaš si lice sva si plastična jebem te smeće narkomansko nećeš takva nikada roditi Boga
58
LE NOUVEL ÉTAT
V. molim te Bože podari mi snage da molim moje molitve su najljepše neka nestanu svi baci ih u jamu
59
Patrik Weiss
VI. moj Bože vidi ovo kozičavo lice vidi njihove preplanule noge tebi je sve ovo zajebancija sve pet, nema ljutnje silovat ću
60
LE NOUVEL ÉTAT
VII. iako smo izgubili sve mi ljudi naravno ipak još uvijek imamo snage da uništimo svijet i bolje nek se nebo s tim ne zajebava dobro poznajemo starog prdonju - oprosti na jezičini Tatice jednom smo ga ubili možemo li opet
61
Patrik Weiss
VIII. Božec zamisli pohlepe misle da si im bio ograničenje pa su te ubili Božec mrtav si a ja moram prestat laprdati bedastoće užasno sam zgodan Božec mrtav si u srcima njihovim oni su prokletnici i neka idu do vraga
62
LE NOUVEL ÉTAT
IX. što ako je Bog jedan od nas briše li guzicu šmrka li nos ako je Bog jedan od nas onda mu zavidim jer on gubitke zasigurno ne trpi
63
Patrik Weiss
X. a ne ti znaš dugouha spodobo ti znaš i ja bih te kao trebao pitati smijem li ljubiti Božju majku ravno posred pivske trbušine
64
LE NOUVEL ÉTAT
XI. napolju možda da ali znaš li što radim kod kuće koljem li janjce i brijem li se nogama ja i Bog možda se upravo igramo skrivača i možda sam fakat predobar jer me senilna budala još uvijek ne može pronaći
65
Patrik Weiss
XII. Bože vidi ih što učine uništili ženi život samo zato jer izgleda kao anđeo granama i kamenjem po licu, leđima i vratu pa zamisli koliko patnje i vriskova samo zbog njihovih predrasuda molim te opravdaj dovoljan razlog pa što su drugo jadni ljudi trebali učiniti
66
LE NOUVEL ÉTAT
XIII. zadnja pjesma zbirke dragi moj Bogek vidiš li ti sve ovo njušiš li dušmanine prokletnike antikriste vidiš li što otrov u njihovim venama radi da stvar bude gora, smradovi te još i krive dragi moj Bogek pustimo budale dođi da se zagrlimo i utonemo u san pederi smo
67
Patrik Weiss
XIV. volim
68
LE NOUVEL ÉTAT
POGOVOR Ova zbirka pjesama, zavrjeđuje jedan poseban tretman. Anarhističko brutalna iskrenost o predrasudama i strahovima koji globalno zamagljuju svijet i čine ga pekmezasto odsutnim u uočavanju istina. Rijetko tko može razumjeti tako jetke i suvisle misli poput ovih ispjevanih u duhu četiri apokaliptične šetnje kroz ono što je ostalo od gradova: urbanog i humanoidnog. Riječi moderno stilizirane poezije koja asocijativno povezuje gole istine s apsurdom započinje jetkim naslovima ciklusa koji skrivaju ironiju kratkih epitafa opće mizoginije i urbane nesnošljivosti. Toliko toga bismo željeli reći, ali šutimo pred očitim. Tjera nas se da prihvaćamo nešto što mrzimo iz dna duše ili jednostavno ne možemo prihvatiti jer nas se ne tiče, ali smiješak koji najčešće krije perfidnost ubilačkog očnjaka želi na lijep i sladunjav način zamagliti istinu. Očnjaci su uvijek isti; bili oni u znaku smiješka ili prijetnje. I. (ciklus SKLADBA ZA POHLEPNE) isus nije umro zbog mene meni njegova smrt ne treba počinio je samoubojstvo I doista isus nije umro zbog pojedinca; pojedinac nije mogao znati da će se uopće roditi i biti ovdje gdje sada jest na raskršću „istina“; što me se tiče njegova smrt i mnoštvo drugih apsurada kojima me urbano i „pitomo“ društvo tovi? Logički je zaključak zdrave logike koju ironično 69
Patrik Weiss propituje sadržaj pjesama. Najinteresantnije je što pjesme uopće nemaju naslova. Pobrojane su nizom postaja nad kojima jahači apokalipse pjevaju molitve najintimnijih vrtloga svoje prošlosti. Poziva li se tu na bunt? Apsolutno ne! Ovo je apokalipsa nerazrušenih gradova gdje propadamo iznutra u dekadentno ne - fizičkoj formi. III. (ciklus SKLADBA ZA POHLEPNE) dječaku su iskopali oko djevojčici su iskopali oči je li to proces događaj trenutak mizoginija nasilje nesvjesno jebem vam mater o čemu vi razmišljate ...pitanje je onih principijelnih i utovljenih orangutana što sjede na propaloj muškosti i diktiraju. Što se to dešava u krošnji majmunskog stabla? Zar opet neka nerazjašnjena dilema? Pjev prvog ciklus i jahača apokalipse, usmjeren je na propitivanje smislenosti svega što je čovjek stvorio i pripremio za nadolazeće. Je li uopće bitno da prihvatim sve ono čemu su me učili, što su mi pokušali usaditi.? Postoji li ovaj urbani svijet zbog mene ili onih koji ga su takvim stvorili, pitanje je kojim problematizira prvi jahač referirajući se na strahove među nama. Često se čini kako su nam drugi (pod time se misli isprogramirani dronovi koji nalikuju ljudima) predodredili principe, pravila i uloge prije nego smo došli na svijet. I sam jahač kaže: 70
LE NOUVEL ÉTAT XIV. (ciklus SKLADBA ZA POHLEPNE) ontološki te mrzim prezirem sve tvoje ravnodušan sam prema smrti tvoje djece ne želim svijet u kojem me se osuđuje želim osuđivati takve kao što si ti Pitanje je postoji li mogućnost da živim po „svojem“ izvan svih tih naučenih obzirnosti i „brige“ za drugima. Je li tim „drugima“ što se pretvaraju, doista stalo do tuđe sreće ili nesreće? Glume li oni naučenu dronovsku obzirnost ili su doista takvi: „naopako“ obzirni. Ono što permanentno postoji u još uvijek nerazrušenim gradovima su nametnute uloge. III.(ciklus GENOCID ZAVAĐENIH) pošten čovjek ne zove se nijemac niti francuz niti englez jel' vam sada jasno da vas nikako ne volim
Predviđanje apokaliptičkog razdoblja postnihilističke kulture ne odnosi se na razrušene gradove, već na ignoranciju apsurdnosti koja stenje pod teretom onih koji dolaze prihvatiti i igrati svoje male zagušljive uloge poput programiranih dronova.
71
Patrik Weiss VI. (ciklus GENOCID ZAVAĐENIH) ubijam kokoš razbijam jaje pravim jastuk jaknu pečenku priželjkujem da umrem prežderao sam se Kao što drugi jahač apokalipse na svojim postajama difuznog metonimijskog sklopa kaže: „priželjkujem da umrem“ jer sve što radim, radim bez svrhe u ponavljajućoj petlji opetovanih iskustava: ubijam kokoš; razbijam jaje; pravim jastuk. Jednostavnim, ali butnovnim i naočigled neugodnim riječima autor želi izazvati upravo tu neugodnost priznavanja istine. Svi mi lažemo samima sebi koliko je ovo mjesto bajno i krasno, ali zemaljska kugla je maćeha, pomajka s pomanjkanjem brige za „kukavičje“ jaje. To je lijepo rečeno pjesmom pod brojem X. u ciklusu GENOCID ZAVAĐENIH. X. (ciklus GENOCID ZAVAĐENIH) Ništavilo ništa ne skriva Svaki ciklus pjesama popraćen je psovkama, ali psovkama koje ne vrijeđaju; koje pojačavaju dojam neugodnosti. Zapravo autor želi nekako suptilno navoditi na pogrešne zaključke kojima testira strpljivost i podnošljivost čitateljeve pažnje. Cijela zbirka poezije zavojito je zavedena u neugodnost. Teško je čitati riječi kojima se direktno iznosi jasna poruka bez zaobilaznica. Navikli smo uljepšavati i poljepšavati jer su nas tako učili. Ignorirati bol, strah, sve ono loše i lagati sebi samima pa i na vlastitu štetu ulazi pod zajednički nazivnik: tako nas programiraju po dolasku na svijet. 72
LE NOUVEL ÉTAT VI. (ciklus ČAJANKA MRTVE DJECE) da sunce prestane sjat definitivno te više ne bi volio bolio bi me kurac za tebe To je jasno rečeno u prva dva stiha pjesme VI. ciklusa ČAJANKA MRTVE DJECE. Da nema poljepšavanja i izvrtanja očitog i istinitog stvarajući neku „posiljenu“ i izvrnutu logiku stvari, definitivno mi ne bi stalo ni do čega jer znam da ovaj svijet nije ugodno mjesto niti dobronamjerno u više pogleda i dimenzija. Uče nas lagati samima sebi kako bismo lakše podnosili ovo barbarstvo u kojem živimo. Autor ima jedan vrlo direktan stil pisanja koji publika ne očekuje. Neugodno je čitati grube riječi koje još pritom propitkuju istinu. XIII. (ciklus ČAJANKA MRTVE DJECE) čujte i počujte lišajevi ljudski nije to za vas i niste vi jedni od nadarenih prestanite srati tamo gdje jedete Nije ni čudo da autor ljude naziva lišajevima. Jasno je dato do znanja da „prestanite srati tamo gdje jedete“; drugim riječima optimistično laganje i preuveličavanje te ignorancija istine i stvarne opasnosti rezultat je urbane patnje. Ignorancija istine nije nimalo bezvezna ili nepotrebna. Istina je bolno iskustvo kojeg ne treba ignorirati. Iz ciklusa u ciklus, pojačavaju se tenzije jedne te iste prevladavajuće misli: izvor sve patnje opaka je laž 73
Patrik Weiss kojom obmanjujemo sami sebe igrajući sladunjave uloge u još sladunjavijoj zbilji koju smo stvorili kako kaže i sam autor: III. (ciklus ESHATOLOŠKE KARIKATURE) sve ono lijepo i oku ugodno što li ja imam s tim I u nastavku proklinjanje i kukanje: III. (ciklus ESHATOLOŠKE KARIKATURE) Bože tko mi smjesti da budem sporedna uloga u ovoj slabo posjećenoj predstavi Svijet kao krhka kulisa, ne daje dovoljno jak oslonac za sreću. Posljednji ciklus navodi na zaključak da su epitafi posljednjeg jahača apokalipse posvećeni silovitom „općenju“ s Bogom Stvoriteljem. Posljednji jahač pita se je li čovjek doista stvoren na sliku Božju ili je bilo obrnuto? Je li nas Bog naučio toj kolektivnoj rezignaciji i svim tim „lažima“ kojima obmanjujemo istine ili smo to mi naučili samog Boga Stvoritelja. IX. (ciklus ESHATOLOŠKE KARIKATURE) što ako je Bog jedan od nas briše li guzicu šmrka li nos ako je Bog jedan od nas onda mu zavidim jer on gubitke zasigurno ne trpi
74
LE NOUVEL ÉTAT U posljednjem stihu IX. pjesme izražena je nada u boljeg čovjeka, postnihilističkog stvora koji negacijom odbacuje banalno i naivno vjerovanje da je ovaj svijet prijateljsko mjesto naočigled činjenicama kako urbana stvarnost guta programirane dronove prisiljene prihvatiti svoju ulogu bezumnog optimiste na tragu vlastitog uništenja bogobojaznim lažima i iskrivljavanjem istine. Zbirka završava ambivalentnim i rezignirajućim tonom. XIII. (ciklus ESHATOLOŠKE KARIKATURE) dragi moj Bogek pustimo budale dođi da se zagrlimo i utonemo u san pederi smo Drugim riječima: pustimo svijet da vjeruje što hoće; mi smo za njih degenerične i toksične spodobe željne uništenja laži i obmana. Pustimo ljude da žive svoje dronovske živote i utonimo u san vlastite gorke istine. Zoran Hercigonja, urednik časopisa za poeziju Sapphoart.
75
CIP