RIJEČAUTORICE
Dvoumih se kako nasloviti moju najnoviju zbirku stihova, a onda pogledam kroz staklo i ugledah prelijepo "zlatno stvorenje", mjesec tanak kao srp, a blješti i prosipa svjetlost uokolo. Iako još ima dana da bi narastao i postao "pun" kao oko, na mene ostaviše dubok dojam ovaj , upravo taj, mlad mjesec. Pomislih koliko veliku ulogu ima ta njegova neobična svjetlost, ne samo na mene dok okrunjena bijah lirikom u namjeri da zgotovim zbirku.
Dakle naslov "Mladi mjesec" predočiti će ljubiteljima moje poezije pedesetak radova u kojima se ne naslućuje neka drugačija tematika ali kažem, stihovi proizašli snagom Mjeseca kao Planete ukazat će o velikoj snazi moje duše koja zna, koja nikad ne razočarava, koja ukazuje na lijepe trenutke. No, kakvo bi to kolo bilo , jednolično i siromašno bez one druge strane mjesečeve mjene koja kad nastupa na scenu izaziva pometnju, dizanje i spuštanje morske površine, promjenu raspoloženja, odmjeravanje snage suze i smijeha. Tako slično, u tom pravcu rađala se ova zbirka opisujući raskoš samo mojih, samo vlastitih misli o pojavama, o stvarima koje se dešavaju oko moje osi ali samim time i općenito u Svemiru koji ponekad prašta, a drugi put kažnjava propuste, vrišti na nepravdu, ukazuje na pravdu i sve to kroz metaforičnost stiha, reminescenciju koja je takoreć zaštitni znak mog spisateljskog rada, u poeziji ali i u prozaistici.
Jezičnost je i u ovom djelu takva da oslikava pisanje u dahu pa stoga, bilo da su pjesme pisanne standardom, bilo čakavicom, gotovo da se u njima ne nailazi na lektorstvo tj. prisutvo znakova interpunkcije. Misli jednostavno liberalno lete i sijedaju na svoje mjesto, rađaju se i žive zajedno sa trenucima sreće ili tuge i mislim da je tu iznijeta posebna draž mojeg stvaranja koje se u biti od početka i nije mnogo promijenilo ali opet poziva na čitanje i promišljanje. Snaga, hrabrost, upornost, kao i optimizam ili možda lažna nada ščućurila se u slici mladog Mjeseca i poziva k sebi ljubitelje poetike.
Knjigu posvećujem ljubiteljima stvaralaštva, bilo koje vrste jer je izdana u travnju, u najljepše godišnje doba kad priroda cikće, rađaju se neke nove jedinke, sve je prepuno mirisa, boje, glazbe i slikovitih prikaza.
autorica; Denis kožljan, dipl. educ.
5
Denis Kožljan Mladi mjesec
MLADI MJESEC
nemirno hoda poljanom mira, srp - netko nadjenuo mu ime, zlatnom prašinom osvjetljava ljubavnike, anđeoskim usnama šalje zagrljaje noći... igra se, dođe pa nestane, vragolasto je to mjesečevo sjeme, tamu ipak voli više, u to vrijeme jede i pije iz kaleža sreće, smjestiše se do sitnih zvijezda ljubavnica pa pika i uživa, čekajući svoj pravi nastup u izmijeni mijena..... iako tankih kontura zemaljskim bićima mnogo je draži, odlazi u skitnju, posjećuje noć, pažljivo bira svoje mjesto, srebrnu stolicu traži pa sikće, luduje, prevarena srca umiruje, čas dolje, onda gore, mnogo je lud taj mjesec mlad, ljubi ga selo, grli ga grad i tako sve iz početka dok traje,zime nema, otvaram przor da pogledam mu haljine i ostajem nijema....
Denis Kožljan
6
Mladi mjesec
OVISNOST
ne radi se o kocki, opijatima, kartama, seksu, nema govora o ovisnostima teže prirode, u žiži je samo jedna kutija, svjetlo što oštećuje očni živac, mišu koji brzo crkava, izgubljenim satima dobrog sna, to ti je svijete ovaj ekran koji razmahao krila u doba globalizacije, pa ne mogu bez njega ni do obavljanja higijene, male i velike nužde, hvatam ga za ruku i tražim naslove, otišli mi svi zubi od badema i lješnjaka, jetra od masnih čipseva, ranjena kičma jauče od pritiska, uši paraju mi neizdržive glazbene note, proždirem neke sitne provokacije i eto ti vraga, ubiše me neke ovacije, nezasluženi aplauzi, gori internet, gori Balkan, spašavaj se ženo dok još imaš koji sekund, tražim društvo da uhvati me za ruku i pobjegnemo u živo,... na livadu opojnih mirisa cvijeća i grmlja, pčela i leptira, hoću li stići, imam li još malo pameti da zauvijek pobijedim tu prokletu ovisnost zvanu virtuala čovječanstva....
7
Denis Kožljan Mladi mjesec
DATE IMAM
pišem da te tražim...pišem da te nađem da te uzmem...da te imam...u njedrima noći i koljevci dana...
pišem da me zoveš imenom miline, da u meni odvrneš ventil ljubavi... jer.....jer bez nje sam ogoljena Djeva, Duh straha...hladna stijena...isušena zemlja bez plodova s okusom tuge...... dozivam danonoćno hodajući uzbrdo... teškog koraka izbodenih tabana...možda ipak nazire se...možda ukaže se barem djelić tebe, tvoje sjene...čujem, slušam, usne postaju vrele, puni se kljetka...puštaš mi neke rokerske note, a nije baš da ljubim taj stil ali poštujem trud i vraćam da vraćam duplo...tko zna možda i mnogo više, još me muči samo nada...to je ta gmizava zmijetina koja često razočara do bolne istine...hoće li me ovog puta ipak zaobići i dati mi cijelog tebe.... hoću li napokon umjesto upitnika tetovirati !
Denis Kožljan
8
Mladi mjesec
OTOPLJENI SNJEGOVI
znaci božje providnosti unose mir u moju dušu, na zalasku započinje neka nova era fluidnosti i lakoće, otapaju se snjegovi i daleki ledenjaci..koliko je to dobro? nikoga to ne zanima...priroda diše proljetnom glazbom, dijete cikće u koljevci i ono predosjeća promjene zemaljske orbite...
u meni lakoća stopala...da bar potraje...jesen i zima natovariše na moja leđa preveliki teret, grumenje boli, zapetljane žile, moj hod jecao u traženja spasa... je li to uslišana molitva Velikog petka koji je sve bliži ili su mjesec i sunce umiješali svoju svjetlost u kuglastu masu crnila i krvi... sati razmišljanja brišu znoj sa čela, je li s otapanjem snježnih vrhova konačno nastupio toliko željeni trenutak obnove stanične jezgre, ostaje da vidimo i proučimo gradivo....
9
Denis
Kožljan Mladi mjesec
PRAVDA I PRAVICA
nije drugo viditi na nebu, ni čuti na zemlji, ma forši je od vajka tako bilo, kada god je ki iska pravicu, ni mu pošlo za rukon ni za nogon, dobija je kopun u guzicu, frnjokulu na time, pljukatu na tilo, grotu na dušu.. pravica...besida tanka kako narančata prez naranče, nikad za nju ni bilo manče, raspuhana od vitra, mokra od dažda, bila od muke, zgubljena i zabljena u zemlji suhoj, poškropljena vonjon plišnje i zvrnjena poli plota...čovikova korota...
10
Denis
Kožljan Mladi mjesec
SJEVERAC
usred podneva, zatreperio list i zanjihao u vrtu zelenu tuju bacih pogled kroz staklo, pomaknem zavjesu... očito neka promjena vremena, a ono pozdravlja me sjeverac, lakša vrsta, nježniji iako nestašan, poželi dobar dan, slatko se predstavi, sretan što uspio je naći utočište u mojem krilu... proćaskamo malo...i meni drago, naiđoh na neku nestašnu ribicu, doletjela na krilima sjeverca i ni makac...komeša se govoreći da neće dalje, ne bar danas, budućnost nije u njegovim namjerama, ja sam ta koja donosi konačan sud... kvragu...zar i prirodu znam ukrotiti, zadiviti, posavjetovati...ako je istina, ima li žene sretnije od mene...
11
Denis Kožljan Mladi mjesec
TULUM
koji je to tulum u korizmeno vrijeme, sramota ljudskog roda, maskenbal ostao zaboravljen, pust spaljen..
nemaju mira usijane glave, starješine pretvorene u voštane figure, urlaju za mikrofonom i određuju neka nova pravila, cjenike i urbanističke planove... uzvrpoljile se školjke i rakovi, škorpioni raširili otrovna kliješta, bikovi pognuli glavu spremni za koridu, ribe plaču ali za njih me nije briga, lažljive mudrijašice, crkle dabogda, jarčevi umiru od gladi pa brste rušeći suhozide, vodenjaci uhvatili se pod ruku s blizancima, njima bitno je da nešto de dešava, prilagodba im je za čistu peticu, ovnovi u liku vođe tuluma stavili naočale i seruckaju po običaju, lavovi prate dešavanja na glavnom podiju, jao si ga svima ako ih netko dirne, što će djevice raditi kad potrebna im detaljna analiza tuluma i popis gostiju...koji košmar...za ne vjerovati, digla se prašina, podij užario, vaga uzaludno pokušava umiriti svoje nervne latice..no, strijelac ulaštio zlatne cipele i njegova ipak biti će zadnja...škvadra posrnulih divljaka sa političkom reputacijom gubi glasove, raja skapirala gdje je greška, vremena se mijenjaju, aukcija postaje neizvjesna...gubi se strpljenje, živci našiljeni do maksimuma...tjerajte se svi polako , a može i odmah, dosta je bilo igre mazanja očiju...
mjesec 12
Denis Kožljan Mladi
KI SU TI LJUDI
ča došli su u moj kraj, u moju lipu Istru, zemlju ljubavi, kante i smiha... ki su oni ča rivali su samo z jenon vričon na hrbatu i par dice, prez pastoli i hrane, a mati Istra skrila ni je u svoja njidra i dala njin sve... pokle svega, ti isti krstijani, druge vire, digli su glavu visoko kako Učka gora, delaju sve ča ne valja, ne tribaju njin harte, zidaju si hiže kadi ne sme... karaju se, viču, trambakaju, priko mire lažu i uz put sve podmažu... Istra ni navadna na takove čine, kalmajte se ljudi dragi, sritni budite i krijancije imajte...vi ste poli nas u gosti, a kad bude ubrnuto, če se pisati nika druga pravica....intantor to ča u ove dane đornalisti pišu ni prez vraga, zoven Boga daj njin pameti kus da, neka jopet zazvoni Limska nan Draga....
13
Denis
Kožljan Mladi mjesec
POD MOJIM SUNCEM
u jeku proljeća, zelenog prostranstva i šarenih leptira iznjedrit će se jato mladih lasta, zrake toplih niti pravit će im društvo, tamo na kraju dana zapljusnut će vali obalu i žal, krik galeba razmrsit će riblje jato, a mirisi borovine zaploviti iznad surih stijena...
koje li ljepote...to imaginarij je što rijetko se viđa i postaje vrelo slikara poeta...
tu ispod samo mojeg sunca zaigrat će mlada janjad i uz pastirsku pjesmu krenuti u potragu za mekom travom...
Ditiramb radosni zanjihat će i moju postelju...vrijeme zlatnih dana počinje....
14
Denis Kožljan Mladi mjesec
PLAKALE SU NOĆI
plakale su noći, hiljadu suza za jednoga mornara, čula se glazba iz omiljenog bara, unutrašnjost oparena dimom cigareta, čekala sam sama kao djeva na kraj svijeta... pušila ispušenu cigaru, čaša uvijek puna do vrha, što se dešavalo onda, danas nitko više ne zna, koja je to svrha,,.... moje, naše sfere života rasplinule se poput balončića u pjeni, budi zdravo, nemoj stati, naprijed kreni, neka nova moda izjela cipele na petu, pucam bez straha samostalno ravno u metu, čude se neki, neka posao im nije prvi, od sujete i laži ulica vrvi i tako u krug migolje noći pijane od puta, sretna bijah kao nikad, možda ukazala se meni neka nova ruta....
15
Denis
Kožljan Mladi mjesec
MALO POŠTOVANJA
samo malo, malo poštovanja molim, trunku mira u ove kasne sate dok se mojoj muzi molim, dok sklapam stihove o životu koji se rađa u koljevki jaglaca na krilima leptira... molim sat da prestane uznemiravati mi krvne žice, čistoća i bistrina nužna je u trenutku noći dok obraćam se vojnicima Krima...suosjećam iako ne pomaže, tamo još uvijek traje zima, snijeg pomiješan s kapima svježe krvi, tjelesa nepomičmo leže, život se neumitno mrvi...
poštovanje zazivam glazbi morskih vala, kako ću stih napisati, svoj vlastiti, tuđi nikad nisam krala...
budna čekam novu zoru, proljeće zrakom struji...vraćam nadu da možda bolje bit će, pozdravljam u gnijezdu na ivici terase tek rođene ptiče.....
16
Denis Kožljan Mladi mjesec
KREDENČA
našla san je na šufitu, zahičena u mriži paučine, aš je rivalo niko moderno vrime...
hitli su je u škovace kako breka, pak sad od muke škriplje zubi, roni suze...pošla bi vanka, činila bi se i ona kako i ti drugi armaroni, mobilija..
njoj se para da je lipa, da je zdrava, ni uškrnjena, lipo je u zeleno piturana, služila je poli bogatega gospodara
aš zadaje po cukeru i teplen kruhu, čikara z talogon od kafela samo njoj dela kunpaniju...ne pomore njoj niš...
Išče štracu ka bi je malo utrla vrata
i škafete, uluštrala znutra, malo više zvan...ma je brižna prez šperance...
pojila je nika nova kužina, a čovik teče za šoldi kako zbisa...kredenču ne pensa držati i tratati....
17
Denis
Kožljan Mladi mjesec
OSMI MARČA
doša je i pasa kako da nikad ni ni bija, osmi marač na silu pozabljen, zgubljen u grden vrimenu, velikih preciji...rožice se ne sme brati aš biš moga i globu platiti, a za one druge u svitlih najloni, ni euri, ni vrimena, muži nan delaju od jutra do sutra, kako da se operu, kada da si žene bukivaju...ni lazno... forši se samo meni tako para, ma osmi marča je zgubija busolu i kanbija ga je Sveti Valentin...na ti Dan se nikako najde i šoldi i ljupci, sve je u ariji crleno, čuju se anke armonike...eko ti svite moj...nima se ča više za reči...drutvene mreže kaživaju kadi je ČA.....
18
Denis
Kožljan Mladi mjesec
NE PITAM
ne pitam te tko si, odakle dolaziš, ne zanima me jesi li Furlanac, Turčin, Istrijanac, imaš li ili nemaš, je li ti koža umorna od puta, ili baršunasta kao skuta... ništa te druže moj ne pitam, izgubila volju, snagu i štošta još, ne da neću, ne želim da znam, ne želim da razmatram, boli me uvo kako kažu u susjedstvu, iskreno, ta minorna pitanja nisu u domeni moje kibernacije... rasturilo se odavno stanje nacije, pitanja neka ostanu bez odgovora, odoh u potragu samo za pojmom zvanim "čovjek"...pa do kud stignem...
19
Denis
Kožljan Mladi mjesec
GVARDIJAN
šetam po dvoru, umotana u halju, češka me mozak, zebu noge bose, ključaju vene poput orgazma u trenutku.. ne tražim Boga, što mi može...nema pomoći.. igra šah mat traje danima, ludim, zaboravila molitve, neki nadjenuli mi ime Gvardijan, luđaci!
zar su pali s Marsa...što li? danima sam u deliriju usranih osjećaja, na vratu težina, u krilu milina, strah od zagonetnih bolesti, ma i nije, ne zanima me više.. i ako sutra odem s ovog pijanog svijeta prepunog lažnih predrasuda...ne stoji mi to...nikako...snovi voze me daleko u zemlje gdje nitko nikoga ne poznaje, a opet se svi ljube.... pere me paranoja s razlogom, a tješi me činjenica da nisam jedina koja proživljava katarzu neviđenih razmjera....
20
Denis
Kožljan Mladi mjesec
OBRUČ
satkan od mladih tratinčica, mirisom podsjeća na sandalovinu, ne prevelik ni premalen, a nama dvoma sasvim dovoljan da u njemu gradimo trenutak istine...uokolo poljupci igraju nožicama i plješću ručicama, koje li scene, kakve li ljepote, neopisivo, vruće u dlanovima, žarenje u prsima...gledamo se oči u oči, dodiri stvarnosti pretvaraju nas u štićenike Erosa...zasluži smo, kaže Bog ljubavi.. bilo je i vrijeme da desi se...da i mi okusimo komociju obruča, sve čari i egzotičnost koje život može da prepozna i pokloni...ovog puta ja i ti...ti jednako ja...mi smo ti sretnici...zagrljeni pod svodom bijele svile dok uokolo treperi neko čudnovato svjetlo, bljeskajući u bojama duge... trenutak zanosa...neka traje do beskonačnosti....
Denis Kožljan
21
Mladi mjesec
MOLITVENE GADOSTI
molitva izgubila smisao, mjesto gdje kalila je bolesnu dušu, previjala duboku ranu, što se dogodilo, odjednom u ovom svijetu bez predznaka, pa molitvenik pobjegao sa oltara, završio u parku, na cesti, na deponijima, tko zna cijelu istinu, zašto Mesije ne bilježi potrebite... molitva više nije molitva već igra bez pravila s okusom truleži i gorčine, na pustopoljinama gradova i sela nijemo stoje izlistane jeftine riječi ozdravljenja, potpuno same bez zvona pokore... zar tako rečeno je u Knjizi Postanka, nije li pogaženo dostojanstvo čovjeka i nitko da preuzme odgovornost, nitko da izmoli Očenaš izvornog oblika koji bar pokušao bi i ostale molitvene sonete dovesti tamo gdje im je mjesto... Čuda se dešavaju, to je već otrcana fraza ali za Krunicu ovozemaljskog više pomoći nema....
22
Denis Kožljan Mladi mjesec
PITANJE
U moru pitanja
koji odgovora nemaju i neće ih nikad naći. naiđem jutros poslije
ispijene kave na još jedno, oči poput strelice u pikadu, zaustaviše se na slici i tekstu, preplane me miris tamjana, nije dobro, nisu to fotografije pejzaža koje razgaljuju mi dušu, nije to ni slika u koloru sunseta... skupim snagu da pročitam tekst, svega nekoliko riječi umotano u palmin list na kojemu zlatnim slovima zapisano njeno ime i prezime... stišće me , guši dok nevjerica hladi kao ranoproljetni mraz...
otišla je...zauvijek...moja N..., moja prijateljica, moj iskren drug, našla se na toj stranici koja ostaje za vječnost i ništa nikog ne pita, i dalje sam nijema, vraćam se unazad, kao da sanjam i čujem njen vragolasti osmijeh kojima liječila je, davala vjeru... kako sada? zašto sada? nismo se čule, nisam imala priliku da je pitam, da joj se i ja potužim...ljube moja, zvijedice slatka, razočarala si me znaš, ranila me na ranjeno, utužila na tuženo...
ružo moja, bez besjede sam,
23
Denis
Kožljan Mladi mjesec
odsječene ruke i noge jer ne volim davati posljednji pozdrav, ne tebi...moja ljepotice, divo nebeska...
zar je tako trebalo biti?
Šezdeset druga...tu smo...oba dvije.. ne brini...znaš da ne zaboravljam,,,znaš da pišem...imam sačuvan brevijar u kojemu
počiva tek nekoliko siluta zlatnih boja, među njima, trajno ostati ćeš i ti....snivaj na krilima anđela..... a onda svanut će nam neka nova zora i dati drugu priliku, uvjerena sam.....
Denis Kožljan
24
Mladi mjesec
JEDNOM I ZAUVIJEK
tamo neki, bez imena i prezimena, ni pseudonima nigdje, izuli me iz najboljih cipela, ukrali narukvicu ljubavi, pograli se s kostima, gađajući me bobicama gadosti i lopovluka, tamo neki siromašni duhom, griješnici tobože visokih manira, šamarali moje nježne obraze, htijući u meni ubiti ono najbolje, ono najslađe, ono ljudski, bila sam nemoćna, bila sam sama, a njih je bilo kao tatarski vod, gađali su strelicama vrlo precizno, ranjavali svaki djelić moje dobrote, moje milosti, ubirali s moje kose bisere ljudskosti i mijenjali za fotelje i položaj, gadovi su to bili, oba spola, mučili me pod krinkom krunice i nedjeljnog obreda, mislili su da past ću, htjeli su da predam bijelu zastavu, bili su strašno odlučni u naumu bestijalnosti, ali kraj koji još to nije, kraj koji godinama traje, poklanja mi vremena i prostora, da podignem glavu iz pepela.....
Denis Kožljan
25
Mladi mjesec
KAMO DA SE OBRNEN
motan se, z noge na nogu, blido lice, bilo tilo, kako da moderno rečen da san rabijana, da je sve po vrajžu, da arija gori, zemlja se u zimi suši, da su krstijanu naresle uši, kako da napišen verše o pramaliču kad niš se još ne zna, niš ne kapi, forši dojde, forši mu je pasala ura, svi muče, svi trpe, kaljuža od života, prokletstvo na oltaru, ni Papa ne more drugo niš, kušelja na svih jeziki ma ni koristi, lušija se cidi, blago ne vidi, trsi ne plaču...ča bi to reči...trudna san od teških pensiri..najbolje gren leči....
Denis Kožljan
26
Mladi mjesec
IZAVRATA
škripava, zahrđala, okrnjena tragom vremena, a iza njih pogledom ošinuh hrpu licemjerstva različitih vrsta, laži koje ni pas s maslom pojeo ne bi, nagnuh se dublje, povede me znatiželja pa skoro se okliznuh u mlaki crnila, jeza oblije mi iznutricu...zar moguće da nema ni jedne istine u tom mnoštvu... sunčeve tople zrake pokušavaju ući u prostoriju smrada i ljudske gluposti, lome se na griješnim cipelama, ulaštenim odijelima i skupocijenim ogrlicama....
vrata tužna i plačljiva, obuzeta tugom i nemoći...ja tvrda...u čudu i nevjerici ali istina je neumitna, svijet survao se u neku drugu, strašniju dimenziju iz koje , bojim se neće biti povratka....
Denis Kožljan
27
Mladi mjesec
MISEC
misec gleda i ne spi, zgubija je oko i zvizde dvi, teško mu je, se vrti, mira nima, sobon treplje, usta doprta, napro šeplje.... teška mu je ova noč črna, sanji nima vrag zrna, kega da pita da mu ruku da, je li kraj svita, ki to više zna... doli na Zemlji, steši se ništo kuha, lokva za napoj, uzdavna je suha, pati blago, pate ljudi, ki nan tu pravicu sudi.....
28
Denis Kožljan Mladi mjesec
PROSUTO
prosuti lješnjaci, a usta gladna, mrvice krušne odletjele svojim putem iz probušene kese, zemlja nestala u prašini pomiješanoj ljudskom krvi, prosut bijes umočen ljutnjom što odzvanja preko granica, a misli naše?
gdje su one pitah se u trenucima oseke, ugledavši u pijesku tek jednu ljepoticu školjku... zar nije rano da donesem zaključak? po meni, prosuti su bespotrebno biseri skupocijene ogrlice zvane život...biseri kotrljaju se bježeći od nagaza ljudskog stvora, u vazduhu osjeća se miris paleži, a vatre ljubavi nigdje na vidiku, pobunio se Bog, slutimo ali ništa ne poduzimamo, naš je um plitak, naš experiance rastrgan u bespotrebnoj teoriji koja nema pravog rezultata, tko će štetu nadoknaditi, obećanja isprazna, iscjeđena na dnu morske površine, u visinama sprema se možda još nešto mnogo gore...
29
Denis
Kožljan Mladi mjesec
MAKINA
uzdavna je finila svoje, nije drugo ni viditi ni čuti, nikamor ne gre, ne torniva se, zgubija se biljet, makiništa je na silu mora u penžijon, ni drugo ni šoldi ni kruha, dica gredu u nike daleke škole, forši se peljaju na romobilu, ni se ča štupiti, svit se pomutija, makina zabljena, ržava, sidače priškuljane, staklo za uprati, ne vide se drugo kroz zanj ni polja ni loze, ni žito ni intrada, kamo je blago finilo, kega to intereša, makina rove suze kako baline, a nidan je njanke ne pogleda, nima njoj ki trti suze, štrika je ubresla, grdo za vidit, bin njoj pomogla, ma san i ja sama, forši i šljutava ča se pojidan i divertin za makinu ka me nikad zbudila, ni mi rabija žveljerin...
30
Denis Kožljan Mladi mjesec
PITAJ
samo pitaj i sve ću ti reći. život je moj libar s beskonačno riječi što žubore i plaču, oko cvijeta u proljeće oblijeću i pomažu kad ne znam šta ću... pitaj ovu ženu što prkosi vjetru i kiši, zašto rastanak je bolan i srce se lomi i kad gori rođendanska svijeća i dok propadaju umorna pleća, sve što godinama držao si na pameti, bez srama pitaj staru dušu koja zna odgovore mnoge, koja i kad ne smije, prašta.... nema teme koja skriva se pod velom tajne, nema vrata koja njena ruka ne otvara, nema izgubljenog ključa ni zahrđale kvake, ona zna da spoji i najstarije trake što strše na morskoj hridi, zabranjuju plov vrckastoj ribi, dizanje jedra ranom zorom, pitaj nju kad u potrazi si za hranidbenom korom ....jer Ona umije, Ona, hrabri, Ona je vino staro i nektar slatki, Ona je sat čije kazaljke zauvijek idu s lijeva na desno, obrnuto samo ako je tijesno.....
31
Denis
Kožljan Mladi mjesec
LORENA
to je ona, mala, a velika, vesela, a mnogo tužna, usamljena, ucviljena, neprimjećena u svojoj velikodušnosti, svakim danom osvježava jutro, oslikava noć. ne bježi od nikoga pa ni zlih duhova dok rovare joj po starim ormarima...
Lorena, slatkog imena, uglazbljenih nota, usred zime raskopčanih grudi, nikad iskompleksirana, riječ da bi rekla u svoju korist...
markantna u hodu, dječjeg obraza, a ozbiljnih manira plijeni pažnju prolaznika, pobuđuje interes zatucane mase jer Lori je srebrno sunce, rasplesani mjesec, vrckava zvijezda na nebeskom polju, uredno ušutkana u trenucima boli kojih i nije malo...čudo nad čudesima, a zapravo obična, unikatna, rođena jednom u nikada, to je princeza u skromnoj haljini, Lorena poslana da liječi rane ostavljenih pastira...
Denis Kožljan
32
Mladi mjesec
POMJERENE GRANICE
mijenjam ih sama samcata po nahođenju, snazi, mentalnoj moći,,, svakog dana bez preskoka, dižem letvicu, valjda samo tako svijet može na bolje,,, samo ponestalo mi sporednih stvari, a jednako važnih u tom poslu, krivicu ne znam na koga svaliti jer nekako osjećaji mi govore da prah i pepeo povećavaju svoj volumen, da nakupina raste do neviđenih razmjera, gušimo se u vlastitom egu, narcisi vire iz mase i dozvoljavamo im pobjede tamo gdje iskrenost i skromnost trebali bi zauzeti vrh osvajanja...
nema milosti...i ja se prilagođavam, postajem surovija,
samo je to uvjet da letvica koju danonoćno podižem, zadrži svoju stabilnost donekle u pravim vremenskim okvirima i da....rastom te neke zamišljene linije životnog postojanja, trpi svaki moj nerv, postaje bolniji, upozorava na pretjeranost, na vremeplov u kojem nisam ljenčarila.. biti će to neka osveta, nepravda protiv koje borim se od izlaska iz majčine utrobe, neposluh u tom segmentu i postavljeno pitanje
gdje ću završiti hod po opasnoj granici...
nema odgovora...odgovarajućeg....ne krivim nikoga već samu sebe...
33
Denis
Kožljan Mladi mjesec
LUDILO BRATE
taman spremna da pogledam kroz prozor dozivajući gladnog vrapca, kad ono na ekranu užas, sa strane padne Ukrajina, Putin, generali, tenkovi i plotuni, eto oblaka crnog u prašini, zatresla se prostrana ravnica, do jučer hranilica, sijeva bez munja i kiše, nestaju u hipu stoljetne kule, čovjek najdraže gubi u masi žice i betona... oživjele radio i tv stanice, traže se sportaši, glumci, a što je s narodom ogrnjenim u dronjke usred hladne zime... Naljutila se zemlja odozdo, izrigala usijanu vatru i odlućila valjda vratiti milo za drago, a tko preživi pričat će...srce mi se para, iz ruku prospe mrvica suhog kruha za prijatelja ptiča... Moment depre samo promijenio ćelije....
34
Denis Kožljan Mladi mjesec
PRETRES
ti...stručnjak za mjerenja, odlučio učiniti pretres većeg volumena, popio prije rada jedan jaki, žestoki, žuti pa krenuo na ozbiljan posao... rukama i svojim najboljim oruđem uzimao mjere od glave do pete, od gore prema dolje i nazad, dodirivao svaki djelić površine, ništa propuštao, pretresao horizontalu i vertikalu, obujam sagledavao iz svih pozicija, želio si kao uvijek biti precizan i točan, polagano, bez preše, pa onda ipak mjenjao tempo jer nemir ušuljao se u objekt pred tobom, ništa nisi htio propustiti, poslužio si se svim dozvoljenim sredstvima...ozbiljnost lica često je prekidao slatki smijeh, ugoda i tko zna što još, no, nisi se dao smesti, posao odrađen je vrhunski, uz dodatak slatkog cimeta i nekoliko kapi eukaliptusa, zadovoljstvo obostrano, ocijena inzvaredan....
35
Denis
Kožljan Mladi mjesec
SITUACIJA
stanje je takvo da ga ni pas z maslom ne bi popapao i nitko ne mrda onom stvari i nitko javno da obznani da u kući ništa ne valja po ni jednoj liniji, da glad kuca uveliko na vrata, da moda odavno izašla iz mode, nema revija ni modela, euro elita pomrsila račune na svim frontovima...
što biti će sutra...prekosutra.. ne zna ni Bog, možda samo Vrag koji je do situacije i doveo pa se sada iz prikrajka kesi, bleji, likuje i lamata... a mi?
što mi?
tko mi?
nama jezici u gropu, mozak izgubio funkciju, orkestar svira , a dirigenta nigdje na vidiku...
Bravo moja Nacijooooo!!!!! samo dokle?
i ja sam prolupala...
što pitam bedastoće, nevažne stvari koje nemaju osnove već se sve više odgovori pretvaraju u gole floskule....
36
Denis Kožljan Mladi mjesec
TKANJE ŽIVOTA
tko bi rekao, priznao istinu, tkam život već više od pol stoljeća, u pomoći miApolon, Dionizije, a slušam Zeusa samo.. jesu li pouzdani, tko to zna, mreža životnih osnovica i potki bivala je na gornjoj liniji, a onda se nešto uznemirila, potrgala i srozala, jesu li bogovi odustali i pobjegli netragom pa božice umiješale svoje prste, nisam sigurna ali ima tu čudnih okolnosti, rogate zvijeri navalile u moj dvor i smutile postelju od cvijeća koja godinama slovila je za najljepšu, najveseliju, drugačiju od svih...zaplakala sam tiho i suze umotala u plahtu od pamuka, ona mi nekako najviše paše, grije hladne strune oko mišićavog organa, i stroj za tkanje otkazao poslušnost, vrag neka ga nosi, mogu i bez njega, trudiću se, obećah sebi nešto jako, slatko, sada u ovim godinama recesije, eura i centi, što će mi to, ne pokriva mi ni noge, no, imam , pozvala sebi galiote i njihovu jaku pesan, s njima otploviti ću do cilja....
37
Denis
Kožljan Mladi mjesec
LOVA
a tko je ima, svi je traže pod cijenu života, može i u ćuzu samo da su oni ti...koji je imaju, koji je bacaju, peru, kockaju, koji je na prsa lijepe jer lovator biti , danas je IN, kad je nitko nema, kad siromasi prevladavaju, a grijesi zaboravljaju, sve se za lovu čini, zbog nje umire i rađa, noću krade najskuplja lađa, obijaju izlozi u pol bijela dana, ubijaju ljudi iz čista mira dok klavir ostaje sam da svira... lova što miriše na dunje nedozrele i tvrde ali ona je samo glavna u svijetu raskomadanom od grijeha i pakla....
38
Denis
Kožljan Mladi mjesec
SITOST
sita i presita, bez da najela se ludih gljiva i teške hrane, zasićena sam pojedincima, poslije njih i širokom masom što vrijeđa mi inteligenciju svojim primitivnim stavovima, lijevim pravilima, nepostoječim stvarima...
ne znam više kuda se skloniti, u koji svijet uroniti, kojim morem zaploviti, kojom kremom namazati tijelo, kojim oblogom obložiti glavu, muka , povraćanje, zaboravljena cigareta, prošlo je vrijeme kad mogla sam saslušati, trpjeti, savjetovati, izmudrovati, sada zaista nije lako u koštac uhvatiti se sa sirovinama mozgova, licemjernim paunovima, nadmenom elitom koji nemaju ni srama ni blama, gledam ih silom i razmišljam pozatvarati sve izvore svjetlosti koja zamućena je infekcijama ljudskih virusa...gdje je tome kraj...ima li ga uopće....
Mladi mjesec 39
Denis Kožljan
OBNOVA
prijeko potrebna, žurna i svrsishodna, obnova u glavama, u unutrašnjosti dušne maramice, nadopuna na svim poljima, u prirodnim rezervatima, svemirskim stanicama, školskim klupama, inventura i popravak bzri i temeljit na svim točkama od istoka i zapada, sjevera i juga, meridijana i paralela, pročistiti globus od prašine i buba, truleži i neznanja, a onda udariti tamburu i proslaviti napredak, tada i čovjek opravdati će svoje ime
40
Denis Kožljan Mladi mjesec
ČRNO I BILO
više črno nego bilo, rastalilo se more, napada je snig, je, san ga vidla, popipala, lip, mek, tepa, dušu mi razgalija, a tamo malo dalje sve se črni ud hudob i njihovih jeziki, poredno niko vrime kako da gledan televiziju ili štijen niki težak libar, bilo nebo prez zvizd skalalo se napro i pokrilo česte i boške, blišti mi se pred oči. ubračan glavu na livi bok, šapčen srcu da teško mi je, a ono muči, zamišljeno, črni dani gredu, šoldi zbrišali na niko drugo misto, žepi prazni, ledeni i na škulje kroz ke snižica moči....
41
Denis
Kožljan Mladi mjesec
IZAZAVJESA
iza zavjesa hotelske sobe tuču zvona Svetog Marka, po njima znam vrijeme i prolaznost koje ubija.. iza bijelih zavjesa tišina istovremeno šapat nježnih pahulja koje jedine odlučile praviti mi društvo na način koji želim...u njima pronalazim samo moje trenutke, s njima dijelim tugu, brigu i bol... znam da one znaju čuvati tajne mog prisustva u sobi koja čeka
mene, moje blijede vene, otečene oči i suhe usne....
noć ista je svaka, zima startala je sa zakašnjenjem i porukama
koje ne razumiju ljudi...ne , ne razumiju a kako i bi kad svatko svoju brigu ima, breme na vratu nosi... zavjese, one potpuno iste, najlonske
bijele sa primjesom sivila, valjda zbog premašenog roka trajanja, lelujaju, znakovito pričaju, meni na uho znajući da ja sam ta, da ja sam ruža usahla ali znam prepoznati liriku svakog dana i noći, i kutka sobe u kojoj živim posljednjih mjesec dana.....
42
Denis
Kožljan Mladi mjesec
PISMO
nađoh jutrom na stoliću, uredno posloženo, adresirano bez adrese, teksta nigdje tek osjeti se miris losiona poslije brijanja, čudno...
zabrinem se, tko je pošiljatelj, da nije neka zeka peka, čija li je to ludost, kušnja možda...
no, lisica bijah u tim slučajevima, kao da posjedujem policijske
krvne slike...
uzmem pisamce crvenog ruba pa pod prstima osjetih trnce, ne, ovog puta nije u pitanju
slabost ruku već nešto mnogo
ljepše i slađe...
sve shvatih, nasmijah se i mahnem kroz prozor na čijem se staklu
uhvatila bijela pahulja...
zahvaljujem i sretno ti znanče.....
43
Denis
Kožljan Mladi mjesec
S TOBOM
s tobom želim dočekati kraj živote moj, anđele što bdiješ danonoćno nad mojim suzama, brišeš maramicom tuge,govoriš da najjači ostaju, utjehu pružaš u trenucima koje ne mogu odagnati iz tjeskobe i nemira...ne znam razlog, zar važno je išta osim naše istine da tu smo u pjesmi koja žari našim udovima, čini tijela gorućim kuglama, a onda kad približava se kraj i svatko mora svojim putim, stvore se ledene grude bez leda, mraza....teško padaju na želudac, ne osvrću se na emocije, na krhkost nervnih završetaka....postoji li istina da proći će sve, da budit ćemo se osmjehom na dvije različite koordinate ali vezivat će nas pogledi milo moje, zagrlaji u kojima prosipao si mir i činio me ženom koja može ostati na nogama usprkos težini srca........
44
Denis
Kožljan Mladi mjesec
NEMA SIGNALA
posijah klicu pred Silvesstrovo, najbolju, najveću klicu srebrnu misleći kako dobit ću za mjesec dva, rezultat od kojeg zaigrat će duša, zaplesati udovi... zalijevah je, milujeh kao čedo tek rođeno ali nikakvog povratnog signala ne ćuh... mrmlja svjetina i njima je tako. krivo je vrijeme, oblak i proljetni pljusak usred zime, dozivah u pomoć susjeda prvog, a on zna ili nezna baš ništa, ne bavi se kaže klicama, zajeban je to sport... opalih mu šamarčinu, naravno u mislima samo, zar to mi je hvala za sve moje što dadoh mu na poklon...idiotizam zavladao...diže se prašina, komarčeva gamad grize kao usred ljetne žege, odustah od moje klice...ali stablo života zasadit ću usred posteljice krvotoka, štititi od svake napasti sve dok ne dobih pravi signal.....
45
Denis Kožljan Mladi mjesec
PREVARA
koje li prevare poput najjačeg trilera na platnu, u januaru procvjetale visibabe i ljubice, pjevaju vrapci pod prozorom, najljepša proljetna muzika u božićno jutro, vrućina neka, gore brežuljci, a loza ogoljela spremna na mraz, seljak gleda i maše glavom jer kome mogu biti jasne takve prijevare nadomak debelih zakona, samo njih je donio čovjek, da čovjek, onaj isti koji je pravila i pogazio zarad nekih svojih ideala, ljudskih gluposti koja je prevrnula snjegove, mora i nebo, osušila kiša, povukla se u svoje odaje, na sigurno i čeka znak da promijenio se motor u prevrnutim glavama, sunčani tanjur tjera inat, što ga briga, kad ne briga mene, ni tebe, ni njega, ne briga nikoga za sutra i dalje, a prijevara uzima mah, lagano prisvaja područja i pravi nered kojeg neće isplatiti sve pare ovog svijeta....
46
Denis Kožljan Mladi mjesec
SAMA SA SOBOM
ni prva ni posljednja, silvestarska noć, miris pečenke negdje u dalekoj daljini, tamo na sjeveru Kamčatke gdje bjelina okovala visoravni, ovdje ljeto kasno, oblaci spustili se tik do mora, ne odgovara mi, kazaljke otkucale ponoć, tko drži se tradicije, ne znam, znam samo da ja plešem sama sa sobom, bez šljokica, šminke i umjetnih trepavica, zaboravih kad sam se zadnji put veselila šarenilu loptica na boru, otvarala šampanjac i pjevala prodornim sopranom onakvim kako sam samo ja umijela... ove noći, nikad tiše, tuga na ramenima pritisla, pjesma nestala u dubokom šapatu, plešem u pidžami, neka i to je neki party, nitko me ne opominje, nitko mi se ne ruga, staklena tekućina očne jabučice liže obraze...otklizila je stara, i neka je, fala ti Bože, smiluj se, dosta je bilo težine križa na mojim plećima, ne budi neozbiljan.....
mjesec 47
Denis
Kožljan Mladi
PUBLIKA
loša predstava, loši igrači, izostao pljesak, nema ovacija, kraj godine praznih
džepova, police prazne kao u vrijeme ratova, tek ljubav dvoje u noćnom izlasku, praznik je za oči, ostalo nije vrijedno spomena, zabranjena pirotehnika, vino prodaje se u visokim eurima...
koga briga, publika bira...
48
Denis Kožljan Mladi mjesec
Denis Kožljan, rođena prije šezdeset godina u Puli gdje intenzivnije stvara od 2010te. Odgajateljica je po struci, u mirovini, Piše poeziju i prozu dakle liriku ali i kratku prozu, recenzije, dramske tekstove, igrokaze, kolumne, romane, intervjue. Do sada je napisala oko 5000 pjesama kako na standardu tako i na čakavici, roman Iza osmjeha, prokleto sama, kalendar Istrijan u vitru vrimena, dakle ukupno ima preko dvadeset samostalnih autorskih djela, a gotovo isto toliko prisutna je u zajedničkim zbornicima. Nekoliko puta nagrađivana je zbog svojih postignutih uspjeha, pogotovo kad se radi o poeziji na čakavštini. Napisala je i autobiografiju Amplituda srca. Urednicajedvijezbirkepjesama„Strunjenipensiri”te„Vrtovimamojihmisli”,imala je nekoliko pjesničkih večeri i evenata koje je sama i režirala. Autorica je romana „Iza osmjeha, prokleto sama“ i romana "Lice i naličje". Neumorno piše i dalje, okušava se u nekim novim formama (haiku), a vrlo je aktivna i na polju umjetničke fotografije te slikanja (akril na platnu), također momentalno piše za Sapphoart, Stranicu Centar kulture, Avlija, Kvaka, a ima i svoje aktivne fb stranice
