Anatomija melankolije by Zoran Hercigonja

ZORAN HERCIGONJA

ANATOMIJA MELANKOLIJE

ZORAN HERCIGONJA

ANATOMIJA MELANKOLIJE IMPRESUM nakladnik: za nakladnika: graf. priprema: tisak:

TIVA Tiskara Varaždin Saša Kušter TIVA Tiskara Varaždin TIVA Tiskara Varaždin

kontakt:

zoran-hercigonja.webnode.hr zoran.hercigonja@gmail.com 091 900 83 67

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem __________.

ISBN 978-953-333-078-5

Varaždin, 2017.

KONVENCIONALNE FORME KONVENCIONALNE FORME

Kaţu mi što trebam raditi, kakvim se zanosima zanositi,

snivajuć bure buna u lancima i stegi.

sjediti znajući što mi je činiti, poduzeti, zapaliti, pogubiti, obogatiti, osloboditi....

-5-

Jesam li ugojeno tele što čeka na klanje?

Ne mogu ravnodušno

Kaţu mi kome se trebam klanjati, kakvim se

NE!

lovorikama kititi, kakve poslove raditi: zamorne ili

ţivotinja u krletci i kavezu?!?!?!?

A ja se pokoravam i samo šutim poniţavajuće.

Jesam li divlja zvijer ili domaća pitoma

kakvom ljubavlju ljubiti, kakvom mrţnjom omrzjeti.

IZ SANJIVIH TMINA IZ SANJIVIH TMINA

Škiljavi pogled prţi i gôri. I zubi mu se znoje¸ A sklepanu katedru zamjenjuje lijes.

|||Homilije|||--|||Demagogija|||--|||Etatizam|||

Iako smo sitni i mali, naša je laĊa na molu I spremni smo dati sva bogatstva za Slobodu, Slobodu. Iako smo za sitni i mali,

naša je laĊa na molu I spremni smo dati sva bogatstva za Slobodu, za Slobodu.

-6-

-7-

-Ja-

I pod suncem i mjesecom i svim

S neba padaju bombe u dubok jaz.

-Ja-

isisa smisao i sjaj zvijezde.

No grijeh taštine harpunom lude samoobmane, Progutano je sunce i mjesec i zvijezde i svaki plam isisa smisao i sjajţivotnoga. zvijezde. Ogoljeni do posljednje košĉice, Progutano je sunce i mjesec i zvijezde postali smo prosjaci, robovi, i svaki plam ţivotnoga. mi, Sinovi Ništavila, mi sjaj biljurnih ravnica. Ogoljeni do posljednje košĉice, postali smo prosjaci, robovi, mi, Sinovi Ništavila, mi sjaj biljurnih ravnica.

I pod lancima suncem i prividnih mjesecom ograniĉenja, i svim bijedni s bolnom himnom lancimaudišemo prividnih ograniĉenja, udišemona bijedni s bolnom himnom usnama sanjive domazde. na usnama sanjive domazde.

Sijaĉu nesloge došao je ĉas.

Nosili smo stijeg sladostrasne slobode

Nosili smo stijegneprikosnoveno sladostrasnebiće, slobode i udisali i udisalisvoj neprikosnoveno proţimajući „ja“.biće, svoj proţimajući „ja“. No grijeh taštine harpunom lude samoobmane,

Sva ulegnuća duše, pukotine, korov, korjenje patnje, hlapilo je, isparilo je pred suncem slobode.

Propovijed na gori,

U ulegnuća beznaĊuduše, skitanja, ţivjeli lutali smo iz daha Sva pukotine, korov,smo, korjenje patnje, tmineje,putima ĉudoreĊa,slapovima hlapilo isparilo je pred suncem slobode. astralnog neba. U beznaĊu skitanja, ţivjeli smo, lutali smo iz daha tmine putima ĉudoreĊa,slapovima astralnog neba.

SVI TI DIKTATORI

U tmini na dalekomdoku, doku, ţivjeli sretni i sjajni SinoviSinovi Ništavila. U tmini tamotamo na dalekom ţivjelismo smo sretni i sjajni Ništav U ĉemeru mraka sa sjenom u boku pjevali pjesmu bez boli i straha. U ĉemeru mraka sa sjenom u boku pjevali pjesmu bez boli i straha.

POTOPLJENA SUNCA

GLASNO...JECAJ...MILO

Tajna ţivota nije u srcu nego meĊu nogama. Ĉakra u slabinama mijenja boju kao semafor. Rodila se istina blistava obraza. [[[Koitus]]]-- [[[Patrecid]]]-- [[[Vazektomija]]]

-8-

A tamo puna laguna nevidljivih struna,

Ugarak na stolu i jecaj cmizdrava djeteta.

--| SUNCA | ---

Cijeli predjeli duše, izgnanstva u samome sebi, iza zatvorenih vratiju kliju i kliĉu. Na mojem Suncu, nikad se ogrijati nećeš, dok ne rekneš da si prevaren, obmanut mjeseĉar, sam sa sobom i svojim sustalim pticama. Moj obraz nikada oteti nećeš, Ugaslo Sunce, Bezliĉni Bijedniĉe!

Vrapci gutaju ptiĉju mlijeĉ,

Ima kukaviĉkog ţivota što od bljeska zrcala ĉestitog ĉovjeka ţivi, potopljenih sunac pred vratima moje stvarnosti.

A ti u kuli od slonovaĉe, ĉuvaš svoj mir, svoje velike i male tuge, razoĉaranja, rezignacije. I boriš se za vjeĉnost neprikosnovenog sebe, za kajanje, za skupocjenu krv, svaki obod duše i blagdan mladosti.

Sasušena šljiva,

Duša u svjetovima tvoje hipofize, ĉaroban je kraj, nepromjenjiv lik kroz zube vremena, kroz propadanje.

Isposniĉe, mili brate, u tuĊinstvu svijeta ti ĉuvaš sebe; od obijesnih srca kriješ obraze blijede.

Ima mnogih licabez obliĉja, priĉa bez ĉvrste fabule;šture jednoliĉne maske u povojima i oĉnjacima;samo vrebaju na tvoje široke zjene, na ţarki sjaj oĉiju plerome i tvoje misli i osjećaje otimlju dugim pipcima lomorfne tjeskobe.

-9-

NAPUŠTENI

Glas u glasu u nesuglasju, Jecaj iz njedara slobodne robinje. Pucaju okviri konvencije i dogme. Naša krv je ono što jesmo! Naš uzlet napredak je i prokletstvo. (((Homofobija)))--(((Holokaust)))--(((Inkvizicija)))

- 10 -

Grozniĉavi krici, predivne tlapnje, tkivom zvjezdane bajke u kaljuţu bola te mame. Vizij svijetla u krošnji majmunske slave, vabe te vatrometom svoda saharskog neba.

DRUGAČIJI

Kljusam kao ţgoljavo ţdrijebe kroz sjene noćnih vidika kao ranjena srna kulisama samotne šume; u duši ukleti moreplovac kroz vihor poraza sa znamenom preuranjenog snivanja, tone s podrtom laĊom sudbinskog zbivanja. U zjenici oka nosim pomućen duh samoće, zraku suludog sina, najljepši ţar svog plamena. Izvojevaj boj putniĉe, sve drugo u bezdane sruši i vrati se tamo gore; na zvjezdanoj stazi jesu putokazi posljednjih stanica; ĉekaju te pobjedniĉke arije i zvona svetih zakona.

OkO Ti poznaješ svjetlo i sjenu, javu i san, nadanje modrih visina i plamen, Najljepši ţar.

- 11 -

MIT O ČOVJEKU

§§§SLOBODA§§§ Snovi su u rukama našim kao i sudbina stješnjena barutom i rapirom. Ubilaĉki stroj postrojava se po terenu i ĉeka fijuk Jastreba.

-KrVRuke ke nebu pruţam da zadavim Zvijer i okitim gnjev dijademom pobjede.

Suĉeva se stolica klima. Biskupi sklapaju oĉi. Majke ţalobno tule. Nestaju naša djeca! <<<Pacifizam>>>--<<<Patriotizam>>>--<<<Patologija>>>

- 12 -

- 13 -

U DALJINI MUTNOJ...

SMRTRMS Rodilo se dijete, Porodila se Smrt. Po Adamovu stegnu sišle u svijet patnja i bol, muka i strah, bodljika i trn. Smiješak i plaĉ u kotlu astralnog.

(((Zigota)))-- (((Embriogeneza)))-- (((Mitoza)))

- 14 -

U meni kuca srce pradavnog vijeka; U ljušturi tijela lutam već tisuće godina. U dnu svilene noći, gacam, po obali ostataka hodim; U duši mi titra prepast i poraz, slomljena krila Ikara.

(SRCE) Ĉeznem za domom, za utoĉištem povehlih nada. Ja, vjeĉiti sam prognanik, vjeĉiti pokojnik s najljepšim snovima što ih raĊa bol.

- 15 -

kraljevstvo mrtvih,

[[[Kanibalizam]]]—[[[Infanticid]]]—[[[Gastronomija]]]

jer pod šijom zemaljske zvijeri cvate sunce zlatnih pramenova.

BOJAZAN Zagledajte se u mene Nebeske Oĉi;

ja sam suza providnosti i ĉistoće.

- 16 -

BOJ ZAN

otpadništvo svjetova.

pokloniti će se krilima keruba,

Izbavi me Davni Svijete zemlje pod jezikom, krvi pod noktima, bojazni i zemaljske jeze.

- 17 -

s nadom spasa u suzama.

proĉišćena krv,

kandţe i dlakavi dlanovi,

njeţnim mjeseĉevim cjelovima

Biserna suza,

neće me odvojiti od mojeg neba,

Ponudio sam lice svoje

PURGATORIJ

blagim zrakama sunca,

Pseća njuška i majmunski obrazi,

s vapajem bola u njedrima,

BISERNA KAP ROSE

LUTANJA I VJEČNA LUTANJA...

SANAK SJENKE Svijet bez oslonca, grabeţljive utvare na maglovitoj hridi, Plijen i odmazda, to naš je ţivot, naša smrt.

(((Altruizam)))—(((Abiogeneza)))—(((Ezoterija)))

Goli i krţljavi u hladnoj kosturnici svijeta, skitamo se i dubimo na glavi, lutamo od iskona traţeći dušu i sjenku u predsoblju sebe. Duša i sjena dvoje ljubovca jednog Krvavi puti pred nama, ponoći i brodolomi, prti nas uţas potonuća. I duša sjenke i sjenka duše u predvorju mene bludi i raĊa lutanja, uţase, otrovno gnjevne busije.

G O

tijela dahću, liţući jedno drugome jezike, rane uskipjela ega. Krljušt goluţdravog svraĉića po nebosklonu prha i pada, jer duša i sjena (utvrde anĊela i Ċavla) bruse jezike na oštrici ţalaca.

Goli i krţljavi gacamo tamnicom oblaţuć zidove kolebanjima izmeĊu sjenke i duše, prokletstva i spasa.

- 18 -

- 19 -

SAN O O POVRATKU SAN POVRATKU

DOBA BUĐENJA Na daleki se spremam put, Kao ojaĊena slika lutam gradom bez ijedne intimne ţelje, bez kruha, Sam i nadahnut.

<<<Harmagedon>>>--<<<Purgatorij>>>

U bespomoćnom pjevu tone duh pun gnjeva i srdţbe na ugaslim vidicima domovine s one strne. U bespomoćnom pjevuu tone Progranik mlad u svijetu novom bunilu duh sniva pun gnj o suncu propale slave. na ugaslim vidicima domovine s one strn

Progranik mlad u svijetu novom u bunilu o suncu propale slave.

Kajanje i kletva, progonstvo i ĉistilište, Muka i strah, strepnja pred oĉnjakom Sudbe Nemile. Pokloni se Krvavom i Zlom Simbolu Boli, Svjetlonošo, isposniĉe!

Ali srdţbu i ponos pod okrhnutim krilom Kajanje i kletva, progonstvo i ĉistilište, svijaj i njeguj, jer tvoj je dan na pomolu; Muka i strah, strepnja pred oĉnjakom Sudbe Nemile. blješti bilijurna dijadema. Tiranska vatra, Pokloni se Krvavom i Zlom Simbolu Boli, polgano se gasi jer pjev tvog grla iz ugasle kanope klija i niĉe. Svjetlonošo, isposniĉe!

Svemir na te ĉeka, pregaţeni putniĉe, Most meĊu svjetovim Ali srdţbu i ponos pod okrhnutim krilom buja i raste;kroz kljuĉanicu pravda doziva i stenje. i njeguj, jer tvoj je dan na pomolu; Iz ljudskog obliĉja strgoše tesvijaj krila prave biti i zlatne kovrĉe oslobaĊaju te zemlje pod jezikom.Ustaj patniĉse, izvojevaj Tiranska vatra, blješti bilijurna dijadema. boj! Zapali sunce istine i pravde!

polgano se gasi jer pjev tvog grla iz ugasl kanope klija i niĉe.

Svemir na te ĉeka, pregaţeni putniĉe, Most meĊu svjetovim buja i raste;kroz kljuĉanicu pravda doziva i stenje. Iz ljudskog obliĉja strgoše te krila prave biti i zlatne kovrĉe oslobaĊaju te zemlje pod jezikom.Ustaj patniĉse, izvojevaj boj! Zapali sunce istine i pravde!

- 20 -

- 21 -

JOŠ UVIJEK...

NASILNA PROMJENA Srušili su atelje na mojem Parnasu. Boje su izgubile bôje. Carstvo u rukama proletera. U krvi se raĊa svijet. <<<Bellum>>>--<<<(R)evolucija>>>

Još uvijek diše iako je Još uvijek dišenesreće iako jeu probodena šiljkom bijeloj vjenĉanici muke probodena šiljkom nesreće u satkana,blijeda i promrzla od bijeloj vjenĉanici muke studena. satkana,blijeda i promrzla od

studena.

D D

D U D U U U U Š U Š

Š A Š A A A Još uvijek pjeva A A

Gola i bosa na mrazu trpi i otkriva pod Gola i bosavelom na mrazu pauĉinastim rane!trpi i otkriva pod gnjile i gnojne rane ţivota.Ali pauĉinastim velom rane! još uvijek sugnjile ĉile i ijake njene grane, još uvijek gnojne rane ţivota.Ali još uvije vinu se do neba. su ĉile i jake njene grane, još uvijek

vinu se do neba.

Još uvijek pjeva na mrazu i studeni,

promrzla drhti i trpi bol, na mrazu i studeni, a trnci, a trncidrhti teškog bremena, promrzla i trpi bol, kidaju joj koru, srcebremena, i ţivot gol. a trnci, a trncidušu, teškog

kidaju joj koru, dušu, srce i ţivot gol.

- 22 -

- 23 -

PAZI!

Ĉovjeĉe!

Probio je metak u vihoru pizme. <<<Ateizam>>>--<<<Monoteizam>>>--<<<Egoizam>>>

I dušu zaprljaju mutne vode.

Da ti srce ne obuzme tama Ĉovjeĉe,

I dušu zaprljaju mutne vode. Pazi na se,

JČ

Ĉovjeĉe,

Da terert zvijezda ne spane na te.

Pazi dobar na se,i ĉuvaj sjajan biser Budi Da terert ne dade(daruje spane na te.tebi). Ţivota što zvijezda ga Svevišnji Bodri budnimi ĉuvaj okom na se biser Budi dobar sjajan IŢivota ne daj što da tiga seSvevišnji obrazi zacrne crnilom tmine, dade(daruje tebi).

Jer voda ispire sve, ali grijeh Bodri budnim okom na se crnog obraza ne moţe

I ne daj da ti se obrazi zacrne crnilom tmine, Ĉovjeĉe.

Jer voda ispire sve, ali grijeh crnog obraza Skini masku (laţnene obrazine) moţe sa svoga lica

i pokaţi ĉovjeka.

ČJ

Samo toĉka.

Da ti srce ne obuzme tama

Pazi! Da ti Sunce ne ugasne,

Na ĉelu nema upitnika

Pazi! Da ti Sunce ne ugasne,

Pazi da te ne preraaste sjena

Blizu smo, ali smo daleko.

Pazi da te ne preraaste sjena Ĉovjeĉe!

RELIGIJA

Ĉovjeĉe imaj vjere;

Skini masku (laţne obrazine)

sa je svoga vjera puna lica smisla, i pokaţi ĉovjeka. imaj snage kad zaskaću te teško breme i sjeta.

Ĉovjeĉe Ĉovjeĉe budiimaj zrakavjere;

vjeĉnog, vjera jeţivog punaSvijetla. smisla,

O Č

- 24 -

Ĉovjeĉe.

- 25 -

imaj snage kad zaskaću te teško breme i Ĉovjeĉe budi zraka vjeĉnog, ţivog Svijetla.

ŢEZZLO-TRON

ADUSODLUKA

Pod nebom, gore visoko,

Pod nebom, goredolje visoko, nad ţdrijelom tame, duboko, uglavljen u klade što pritišću muduboko, krila, nad ţdrijelom tame, dolje

Hodala je uspravno tek nedavno ispraţnjene maternice;

jeca zaboravljen i sam.što pritišću mu krila, uglavljen u klade

Miris krvi privlaĉio je predatore,

Srce kuca, ali snage nema,

jeca zaboravljen i sam.

Iza zastora, kukavni pogledi puzali su za njom

ko' ni sunca da ga vedrinom grije

Srce kuca, ali snage nema,

Puni osude i uţasa.

i cjelovom obasjava.

ko' ni sunca da ga vedrinom grije

Bijela vjenĉanica oprana crnom tintom ispraznosti

Zgaţen na rubu svemira,

i cjelovom obasjava.

skuĉen ko' štrkljavo pseto

Postala je korota.

Zgaţen nanemira, rubu svemira, pred pragom

>>>Skalpel<<<-->>>Abortus<<<-->>>Jurisdikcija<<<

broji dane i ko' traţištrkljavo odbjegli dah. skuĉen pseto

pred pragom nemira, broji dane i traţi odbjegli dah. Sjajni ţdralu, vrisku plamena,

plavo srce, ponosu anĊela, muko teška, progonstvo vjekova,

Sjajni dušo, ţdralu, vrisku plamena, odbjegla Kralju Kraljeva, gdje jeplavo tvoj dom, domovina? srce,tvoja ponosu anĊela,

muko teška, progonstvo vjekova, odbjegla dušo, Kralju Kraljeva, gdje je tvoj dom, tvoja domovina?

- 26 -

- 27 -

LICEMJERNI DANI

STATUS TEHNOLOGIJE Na obzorju ljudske nemoći, Tehnologija je postala sredstvo izraţavanja malog ĉovjeka; Glasan krik neznatnog bića u udaljenom mraku svemira. Majmunska inteligencija u krošnjama i mentalitet jastrebova. --|||Opskurnatizam|||--|||Agnosticizam|||--

Svaki dan drsku obrazinu sa sobom nosi, svako podne, krvava je borba proletera,

za slobodu, za vjetar u kosi,

rijeĉ ili dvije (santa ravera).

nedjelje dana,obrazine

se gomilaju u kesi,

pravdo licemjerna, gdje si?

obrazinu (stav) licemjerje se jede ţlicom kao juha,

obrazine se komešaju u crnoj kutiji ispod

Nitko nikog ne poznaje, niĉiju narav. Licemjerje je bolest, koja se ne da preboljeti u sedam dana!

- 28 -

Od ponedjeljka do

svako podne dana drugom obrazinom hara,

Nitko nema ĉvrstu

zvijezda.

- 29 -

VISOKO POD NEBOM VISOKO POD NEBOM ću ikada umrijeti, volio da bude kasna jesen. Ako Ako ću ikada umrijeti, volio bih bih da bude kasna jesen. Uz plavo veĉernje nebo, uz krvavi odsjaj zalazećeg Uz plavo veĉernje nebo, uz krvavi odsjaj zalazećeg

SALUT Ţivim da bih radio,radim da bih gradio, gradim da bih rušio balkone i terase, proĉelja, krovove bez zidova, kuće bez krovova,

osmjehnuvši se pukotini posljednje jeke astralnoga, gomilištu presuda, sudova, udova, Udôva.

mjesta gdje je prsnula mina, a leptiri skrhali zube

ognjišta, duha

sunca u licu blijedih oblaka. sunca u licu blijedih oblaka. Uz otpalo lišće, uz porub zelenog travnatog tepiha, Uz otpalo lišće, uz porub zelenog travnatog tepiha, prošaranog bujicom stopa Smrti. prošaranog bujicom stopa Smrti. Ako ću ikada umrijeti, volio bih da bude kasna jesen, Ako ću ikada umrijeti, volio bih da bude kasna jesen, kasno jesenje poslijepodne. kasno jesenje poslijepodne. U jesen je prikazana prava krhkost prirode, U jesen je prikazana prava krhkost prirode, kao i moja u odlasku u krhkoj tinjajućoj duši. kao i moja u odlasku u krhkoj tinjajućoj duši. tada, a ne nikada, probudile bi se leteće uspomene, tada, a ne nikada, probudile bi se leteće uspomene, zarobljene u gvozdeno zvono zaborava i tjeskobe. zarobljene u gvozdeno zvono zaborava i tjeskobe. Ako ću ikada umrijeti, volio bih da bude u kasnu

jesen u tuzibih i hladnom mrazu mrtva drveća. Dotakao svako, ĉuteći bilo i otkucaje srca, Dotakao bih svako, ĉuteći bilo otkucaje ĉuteći hladni mlaz zraĉeće iskrei ţivota tog srca, drveća.

ĉuteći hladni mlaz ţivota togsvoje drveća. Šetao bihzraĉeće krajemiskre i gledao oĉima duše,

)))Mina(((--)))Bombastus(((--)))Paracelsus(((--)))Iesus(((

Ako ću ikada umrijeti, volio bihmrazu da bude u kasnu jesen u tuzi i hladnom mrtva drveća.

A ti? Što ćeš ti putniĉe?

Šetaonaziranje bih krajem i gledaosnopova oĉima svoje duše, slabo svjetlosnih njihovih aura. Ako ću ikada umrijeti, slabo naziranje svjetlosnih snopova njihovih aura. volio bih da bude u kasnu u podnoţju kruške; Akojesen, ću ikada umrijeti,stoljetne volio bih da bude u kasnu

volio bih nasloniti se o mahovinu jesen, u podnoţju stoljetne kruške; koja ju je pokrila dabih joj nasloniti ne bude hladno u zimi njenih volio se o mahovinu kojadana; ju je pokrila

volio bih pipati njezinu golemu da joj ne bude hladno u zimi njenihţareću dana;ranu u srcu, koju naĉinilo vrijeme. volio bihjepipati njezinu golemu ţareću ranu u srcu, Tamo ću ĉekati, tamo ću biti i disati u skladu s koju je naĉinilo vrijeme. krošnjom njene bolne uspomene. Tamo ću ĉekati, tamo ću biti i disati u skladu s

krošnjom bolnenasljedstvu uspomene. Posjetio bih brezu, ĉija koranjene u vjeĉnom

- 30 -

nosi brazgotine na neokaljanoj bjelini, Posjetio bih brezu, ĉija kora u vjeĉnom nasljedstvu kao moja duša povrijeĊena ţivotnim smislom. nosi brazgotine na neokaljanoj bjelini, I ĉekati....ĉekati.... kao moja duša povrijeĊena ţivotnim smislom. - 31 -

I ĉekati....ĉekati....

ROĐENJE SVIJETA

PREVIŠE, PREVIŠE DOSLOVNO PREVIŠE, PREVIŠE DOSLOVNO Postelje bez snova izgubile su nevinost, Postelje bez snova izgubile su nevinost, mlada ţena u krvavim plahtama porodila je vlastitu smrt. mlada ţena u krvavim plahtama porodila je vlastitu smrt. Licemjerne jeziĉine oblizuju obraze natopljene vrelim suzama Licemjerne jeziĉine oblizuju obraze natopljene vrelim suzama litanijama Svetoj Majci zaštitnici utjeĉe se porodica, litanijama Svetoj Majci zaštitnici utjeĉe se porodica, a iz sobe pokraj tanahni glasići klapĉića tiho dozivaju: mama. a iz sobe pokraj tanahni glasići klapĉića tiho dozivaju: mama. Tek stigao frustriran lijeĉnik ponavlja refren: „Bila je jednostavno premlada.“ Tek stigao frustriran lijeĉnik ponavlja refren: „Bila je jednostavno premlada.“ Pognutih glava prisutni, ispitivali su nepravilnosti u parketu ĉestitajući ocu djeteta. Pognutih glava prisutni, ispitivali su nepravilnosti u parketu ĉestitajući ocu djeteta. Otac, ponosan u vlastitoj taštini cerio se jer je dobio SINA. Otac, ponosan u vlastitoj taštini cerio se jer je dobio SINA. [[[Taština]]]—[[[Tradicija]]]---[[[Teokracija]]] [[[Taština]]]—[[[Tradicija]]]---[[[Teokracija]]]

- 32 -

Rodilo se dijete,

Ne budi se dijete!

porodila se smrt;

Spavaj!! (Ljepše je u snu!)

Po Adamovu stegnu

Snivaj, leti s anĊelima

kroĉila u svijet

i ne koraĉaj po spaljenome tlu,

patnja i bol,

po pepelu, prahu i ţeravici.

muka i strah,

Budi gdje jesi sad.

bodljika i trn.

Sjaj zvijezda, isti je, bio na svijetu il' u utrobi (znaj). Dobrodošlo milo dijete u poroĊajne muke odra ţivota.

- 33 -

KRHOTINE

KRHOTINE Ţivot je prozirna ploha stakla

kakvom ljubavlju kakvom kakvomljubiti, ljubavlju ljubiti,mrţnjom kakvomomrzjeti. mrţnjom omrzjeti.

Svo uhvaćeno vrijeme u staklu klepsidre, plod su bolnih muka poroĊaja. gorko sjeme apsurda posijala. svaki impozantni dert, gaf, snebivanje,

Jesam li divlja zvijer ili domaća pitoma ţivotinja krletci i u krletci i Jesam li divlja zvijer ili domaća pitomauţivotinja kavezu?!?!?!? kavezu?!?!?!? A ja se pokoravam i samo šutim snivajuć buna bure u lancima A ja se pokoravam i samo šutimbure snivajuć buna ui stegi. lancima i stegi.

Jesam litele ugojeno telena štoklanje? ĉeka na klanje? Jesam li ugojeno što ĉeka Ne!

Ne!

Ne mogu ravnodušno sjediti što mi je ĉiniti, Ne mogu ravnodušno sjediti znajući štoznajući mi je ĉiniti, poduzeti,pogubiti, zapaliti,obogatiti, pogubiti, osloboditi.... obogatiti, osloboditi.... poduzeti, zapaliti,

[[Kalup]]—[[Vakuum]]—[[Konzervatizam]]—[[Usoljeni [[Kalup]]—[[Vakuum]]—[[Konzervatizam]]—[[Usoljeni bakalar]] bakalar]]

- 34 -

dogaĎaja;

sve ljubavi, vjenĉanja, svi sprovodi, jedna zraka kriomice se poigrala (makla) Svi danisva ţivota, svi ljupki trenuci, Ţivot je prozirna ploha stakla plod su bolnih muka poroĊaja. gorko sjeme apsurda posijala. mora su prozirnih dogaĎaja; suncem sjajnim po tjemenu obasjana sve ljubavi, sva vjenĉanja, svi sprovodi, jedna zraka kriomice se poigrala (makla)

Kaţu mi što trebam raditi, kakvim se kakvim zanosima Kaţu mi što trebam raditi, se zanositi, zanosima zanositi,

poslove raditi:ilizamorne ili poniţavajuće. poslove raditi: zamorne poniţavajuće.

mora su prozirnih

suncem sjajnim po tjemenu obasjana

KONVENCIONALNE FORME FORME KONVENCIONALNE

Kaţusemitrebam kome klanjati, se trebamkakvim klanjati, se lovorikama kititi, Kaţu mi kome se kakvim lovorikama kititi, kakve

Svi dani ţivota, svi ljupki trenuci,

kakve

Svo uhvaćeno vrijeme u staklu klepsidre, utkani su u plohe staklene svaki impozantni dert, gaf, snebivanje, nerazdruţiv konglomerat, koncept, zbivanje. utkani su ukrilata cvijeća staklene Sve budne latice Štapom ţelje plohe za ponovnom harmonijom,

tanahnu nit

tanahnu nit skladom,

saĉinjavaju savršenu melodiju;

nerazdruţiv konglomerat, koncept, kopkamo po hrpi zbivanje. (vrijeme mlako) samo jedan krivi ton ( kao ugasli Sve budne latice krilata cvijeća plamen svijeća) saĉinjavaju savršenu melodiju; staklo se skrhalo; ţivot je parodija. samo jedan krivi

ţelje za ponovnom harmonijom, paziŠtapom djetiću da se ne poreţeš na

skladom, staklo, po hrpi (vrijeme mlako) ton ( kao ugasli budikopkamo oprezan s uspomenama hladom! plamen svijeća) pazi djetiću da se ne poreţeš na

staklo se skrhalo; ţivot je parodija.

staklo,

budi oprezan s uspomenama hladom!

- 35 -

MEDENO SLATKE RIJEČI RIJEČI MEDENO SLATKE

TERAPEUTSKI TERAPEUTSKIKANIBALIZAM KANIBALIZAM Nit Nitizgubljene izgubljenetajne, tajne, Sunce Sunceipak ipaksja; sja; Biskupi Biskupigube gubezube zube Varave Varaveobmane. obmane.

||Endokanibalizam ||Egzokanibalizam||||-,-| ||-,-||||Hipokrat |Hipokrat|||-,-| ||-,-||||lat.Hipo=konj lat.Hipo=konj|||-|||-|Endokanibalizam |||-,|||-,-||-||Egzokanibalizam

- 36 -

- 37 -

OKAMINE OKAMINE

NOVO DOBA

||||||||||||||| ||||||||||||||| | Pust je hram mrtvih bogova u koje raja ne vjeruje,

Stari svijet u povojima...

Pust je hram mrtvih bogova u koje raja ne vjeruje,

Stari svijet je umro!

svi plamni plamni izgoriše svi izgoriše do dokraja; kraja;

prvi je dan ( novo svitanje)

Poţarstarih starihmagova, magova, Poţar

prastari su fosili; i mnogo riznica sad u zemlji hrĊa, prastari su fosili; i mnogo riznica sad u zemlji hrĊa, tko ĉita prašinu, tko ĉita prašinu, crvotoĉ i truleţ!? crvotoĉ i truleţ!? koga je briga za koga je briga za maštu godina starih, maštu godina starih, ĉija ruka po pepelu kopa? ĉija ruka po pepelu kopa?

Koga gral Kogazanima zanima gral ispod kamenog okna, ispod kamenog okna, tko voli ĉitati pismo

krv i plaĉ ţrtava, tek je uspomena. tko voli ĉitati pismo krv i plaĉ ţrtava, tek je uspomena. mrtve duše? mrtve duše?

[HRAM] [HRAM]

////////////// //////////////

znak hijeroglifa, znak hijeroglifa, suviše je skroman, suviše je skroman, umire era; licemjerno umire era; licemjerno pušta glasove u sadašnjost! pušta glasove u sadašnjost!

Sve ljubavi, sve mrţnje, Sve ljubavi, sve mrţnje, \\\\\\\\\\\\\\\\\ tek trag su urezan na kamenoj ploĉi, \\\\\\\\\\\\\\\\\ \\\ tek trag su urezan na kamenoj ploĉi, samo spomenik o prošlosti svjedoĉi, mrtvo slovo jeĉi, umire \\\ samo spomenik o prošlosti svjedoĉi, mrtvo slovo jeĉi, umire boţanstvo pod ledinom sile teţe. O prošlosti, tko je doista slušao plaĉ boţanstvo pod ledinom sile teţe. O prošlosti, tko je doista slušao plaĉ starog srca, tko je plakaoza ruševinom neslomivih tvrĊa? starog srca, tko je plakaoza ruševinom neslomivih tvrĊa?

- 38 -

izrasta cvjetak iz suhog pepela. Prošlost je izgorjela bez ostataka i traga, prestao je plaĉ i škrgut zubi; zemlja, povila se plahtama djeviĉanstva, Stari svijet je umro; prvi je dan. Zaboravili smo pokop, vjence, patnje, radost, raĊanje i umiranje; Izbrisan je trag grijeha, krv je ishlapila, obruĉ je razbijen. \\\KRONOS///--///VIRGO\\\--\\\ADAM///

- 39 -

DUŠA OD KATRANA

TIŠINA U MRTVAČNICI

Moja glava visi unatraške,

Srce je mrtvo, u grĉ je stegla jeza vreli duh, mine ovaj dan,

[|] [|]

teţak olovni san | Prolazi orkan,

protkan starim zlatom mrtvog sunca, kroz grudi, sjećanja i tugu,

kroz crno propelo i moje bolno | Srce je puklo, ĉelo, srce što je vjekom bolesno tuklo,

[|]

i plovilo rijekom ţelje ubitaĉne, Srce je puklo

Fenjeri zlatni lašte | i sada ĉami u muku gdjekoju uplašenu (traţi iskupljenje). suzu, što titra u zjeni i prate po zidu crne sjene tašte.

Moja glava svijet visi unatraške, naopako gleda, gleda, kao naopako u zrcalu, svijet ali malo s lijeva, kaoi gleda u zrcalu, ali malo s lijeva, u nebo s oblakom. i gleda u nebo s oblakom. <|EL-OHIM|> <|EL-OHIM|> Iznenadillo me jutros, kad se vratilo nebo, meni s desna, me padao je snijeg mukom Iznenadillo jutros, kad se vratiloi ţalošću, nebo, nisam gledao teške oblake, meni s desna, padao je snijeg mukom i ţalošću, gledaonisam sam padajuće zvijezde unatraške. gledao teške oblake, <|BAL-EL|> gledao sam padajuće zvijezde unatraške. Ja naopako motrim oblake, <|BAL-EL|> izvrnut na glavu se sjedam Ja naopako motrim oblake, i sjene su noćne bjeţale u muku, izvrnut na glavu se sjedam a jadnike što se vuku tragovima štapova gledam. i sjene su noćne bjeţale u muku, <|AZAZ-EL|> a jadnike što se vuku tragovima štapova gledam. Nebo je bilo kao sreća kasno <|AZAZ-EL|> i nevidljivo za kućno kamenje, Nebo je bilo kao sreća kasno za mene je zvjezdara previsoko i strano, i nevidljivo za kućno kamenje, jer gledao sam ga izvrnut i naopako. za mene je zvjezdara previsoko i strano, <|CROMW-EL|> jer gledao sam ga izvrnut i naopako. Ĉudi me ovo nebo povrh svega, <|CROMW-EL|> ali moj svijet je u ovoj sobi Ĉudi me ovo nebo povrh svega, u kojoj se ptice albatrosi kao i arkanĊeli

ali moj svijet je u ovoj sobi po zidovima uspinju. - 40 -

u kojoj se ptice albatrosi - 41 - kao i arkanĊeli po zidovima uspinju.

Svo zaboravljeno nebo, u staklu mog kućnog prostora, išĉezava i staro nebo više ne sretoh, samo ostaje mi duša od katrana.

U crnoj noćnoj spilji, u gustoj tmini,

svjetlo noćno u me pilji

golemim okom Kiklopa.

Ja sam nisko pod tobom veliki ledenjaĉe kao glista pod kamenom, kao ţelja pod plamenom, i privijam se u svjetlost njeţnosti.

- 42 -

- 43 -

zora Mjesec ispituje sve noćne vidike, pa i one u crnoj klijetki srca našeg,

preplavila me odozgor?

<|AZRI-EL|>

kakva je čudna polarna

sjedeći ovako naopako.

pitam se,

jer gutam prašinu i svaku ĉesticu zla,

čudim se,

na tjesnom pâsu ostajem bez daha,

u kupki srebra,

Usred kućna praha,

Kada opuštam svoje tijelo

MJESEČEVE NJEŢNOSTI

mjesec stiţe i tamo gdje se sunce ne trudi, s Lune zora ne rudi, kada se primakne bliţe, mjesec je ljubavnik noćnih ptica, što elektriĉnim sjajem titraju u zabludi; kad je blizu nas, on nas oĉito izludi, njemu se umom ne sudi.

KROZ TUGE...

Ţivot prolazi iz dana u dan, nevoljko i sporo, tugom otrovan, nosim mrtvo srce.

SUDNJI DAN

Tisuće lica prolaze kraj mene, i tisuće ulica tone u euforiji dvaju srca, moćna srca ograĊena bedemom, u koji tuga ući ne moţe. Protjeĉu kroz klepsidru sati i godine, protjeĉu noći bez dna i sna, ţivot će proći u ĉekanju i samoći.

]]MOIRA[[--]]PATER NOSTER[[ Ponekad bolno srce lijeĉi i vraĉi kap krvi vina;

Bogovi vječaju,

Mrtva duša, zazidani je cvijet,

dan navlaĉi haljinu sive boje,

bez sunca, bez vode, bez zraka,

mlazovi ruku, kao bujica iz kamena, modro gvoţĊe iz peći sunĉevog harema, pruţa se jezik pizme i plamena,

njezina ćud,

posljednji je sud,

udara munja do amena;

dok s kraja druge obale hrli sama.

ništa ţivo nije, ostatke ostataka gutaju pješĉane zmije,

bespomoćan s livade gledam.

utapam tugu u dubokoj ĉaši, tiho tonem iz tmine u tminu. Nema lijeka usamljenom srcu jer za otrov rana dosta melema nema, obelisci mramorni zvonom ure biju, dan nove boli nosi, boli što dotiĉu me sa zvijezda; sve se sljeva u moja njedra. - 44 -

krhka je poput stakla,

- 45 -

ČOVJEK ČOVJEKI ISVIJET SVIJET

Ţivim na zidovima porušena grada; oko mene srebrno more zvijezda (mrak). Rijeĉ budućnosti, trula je u samoj sadašnjosti,

Kao slinavigolać golaćusred usredlivadnoga livadnoga cvijeća, cvijeća, Kao slinavi

nosim masku prolaznika, tuĊinca.

sjedi ĉovjekpod podnebom nebomsvijeta svijetauuuţasnome uţasnome grĉu. grĉu. sjedi ĉovjek

Lice mjeseca, zamutilo se u mutnoj vodi,

Ljepota zvijezda,sjaj sjajsunca, sunca,bajni bajniGejin Gejin parfem, parfem, Ljepota zvijezda,

luĉ sunca je ugasla,

samo sano okom komsniva snivagoluţdravi goluţdravi svraĉić. svraĉić. samo sususan

pjev ptica utihnuo.

napreţe uši, ne bi li ĉuo šapat prirode.

Oblijeće obline sunca kao mušica oko zavodljivog ferala,

Oblijeće obline sunca kao mušica oko zavodljivog ferala, drţi se priljubljen uz travku, ploveć morem zbivanja.

drţi se priljubljen uz travku, ploveć morem zbivanja. }}TANTUM{{--}}ERGO{{--}}SACRAMENTUM{{

}}TANTUM{{--}}ERGO{{--}}SACRAMENTUM{{

Kao slinav golać usred livadnoga cvijeća, sjedi ĉovjek pod svijetom neba

Kaouţasnut slinav golać usred ĉovjek pod svijetom neba i u grĉu. Na livadnoga tankoj niticvijeća, konĉića,sjedi visi njegova egzistencija, uţasnut i u grĉu. Na tankoj niti konĉića, visi njegova egzistencija,

njegova noćna mora. Ţivi pod zemljom u jazbini i misli da mnogo toga zna, ali

njegova Ţivi pod zemljom u jazbini i mislipreslab da mnogo zna, ali njegovenoćna oĉi sumora. presitne,njegove uši premalene, a glasić da bi toga spoznao njegove oĉi su presitne,njegove uši premalene, a glasić preslab da bi spoznao

istinu i bio spreman razumijeti. Ljepota zvijezda, sjaj sunca i primaman Gejin

parfem, su san orazumijeti. kom sniva goluţdravi svraĉić. sjaj Cupka noţicama po svijetu istinu i samo bio spreman Ljepota zvijezda, sunca i primaman Gejin kao mrav kamenu, ne bi li otkinuo trunĉicu istine, ali od njega ostaje parfem, samoposuuţarenom san o kom sniva goluţdravi svraĉić. Cupka noţicama po svijetu samo ne ugarak sapljenome tlu.istine, ali od njega ostaje kao mrav po uţarenom kamenu, bi li na otkinuo trunĉicu

samo ugarak na sapljenome tlu.

Samo srce moćno kuca;

OSTACI

Uspinje se na prste, ne bi li vidio zvijezde izbliza,

pjev tog golemog gonga, nadglasava misli Kneza mira. Ja ţelim samo bijeg preko rijeke Smrti, ja ţelim malo mira I sve su to samo maske, sve su to varke skrivene u ţdrijelu vraga. Svi pijani Platoni, Sokrati i Aristoteli, bulazne u grobu velike misli svoje. Svijet je scena gluposti i ravnodušnosti, svijet prkosa i jada, a ljudska bena navlaĉi masku laţnog osmijeha. I svi potoci varave sreće, zadovoljstava i duševnog mira, potoci su Platonskih laţi, paklenih zbivanja. Ja skidam masku sa svoga lica i ne ţelim glumiti na zidinama porušena grada.

- 46 -

- 47 -

SIJEDI STARAC

Ovaj kamen nosi moje ime,

ISPOD

ime pepela i praha što ga vjetar

Sjedi starac na kamenu mola i motri liniju ţivota,

prosu po borama namrgoĊenog lica zemlje. On je bio tu od poĉetka svijeta,

pogleda u nebo, a ono tmurno i ostarilo ko

prije mene, prije mojih otaca, djedova, pradjedova.

bez vala, bez napona i snage,

i pisana rijeĉ sudbine.

ali prostranog i dugog kao vlasi njegove podugaĉke brade.

Ovaj kamen nosi moje ime,

Kosti starca prozeble su,

moju dušu, sjenku snova, sanak sjenke.

i sricao slova za buduće naraštaje, rijeĉ za dušu i epitaf za putnika progonjena. Bio je progonjen od hramova, sinagoga, dţamija i crkava

ali još uvijek dotiĉe ih more i dubine morskog duha.

PEPELA I PRAHA

u toj paloj zvijezdi mramornog srca

sjede njegove kose, pogleda u doline mirnog mora

U njemu mi sva milina, sva punina

Ţivio sam u tom kutku svemira,

gdje se more s nebom spaja,

Iz mora, iz dubine, iz škrinje Posejdonova blaga, šapuće školjka: „Mladost moja vratiti se neće.... Mladost moja vratiti se neće...“ :::COGITARI:::-- :::SENEX:::-- :::PJEGE:::

taj kamen poĉetka i svršetka

svjetova.

- 48 -

- 49 -

O UBOJICO DUŠE, O UBOJICO DUŠE!

NA GRADA NAZIDOVIMA ZIDOVIMA PORUŠENA PORUŠENA GRADA

VRAĆAŠ SE K MENI KAO JEKA, KROZ GORE MOGA HLADA.

Ţivimna nazidovima zidovima porušena Ţivim porušenagrada; grada;

O PROKLETI UZNIĈARU, O PROKLETI ŢBIRU,

okomene menesrebrno srebrno more more zvijezda oko zvijezda(mrak). (mrak).

ŠTO MI ŢIVO SRCE OSUDIŠ,

Rijeĉbudućnosti, budućnosti, trula trula je Rijeĉ je uu samoj samojsadašnjosti, sadašnjosti,

ODVEŢI MI OKOVE SA ZAPEŠĆA I VRATA.

nosim masku prolaznika, tuĊinca.

Trudan Radnik I Poštena Duša

O J I C A

Što Mrve Praha Pod Skutom Svemirske Crne Plahte Skuplja, Lišen Je Slobode, Lišen Je Svega Što Duši Prije I Godi.

nosim masku prolaznika, tuĊinca.

Lice mjeseca, zamutilo se u mutnoj vodi,

D U Š E

o UBOJICO dUŠE, o uBOJICO dUŠE! iZGUBLJENA sAM uSPOMENA šTO pATI i pITA sE gDJE jE oTAC, sTRIC, dJED i mATI. cRVIĆ sAM bEZ zUBA šTO sIŠE uLJE, uLJE zA vITEŠKA pOMAZANJA; Mladica Izrasla Strpljivo Na Sivome Kršu, Ranjavana Je Tamom I Smogom Dioksida. Ljiljan Je Mladica Koja Spava Kao Pohranjeno Blago, Mirno I Spokojno, Daleko Od Pomame Ljudi, Ljiljan Je Biće Što Od Dodira Sjene Ţivot Gubi. O UBOJICO DUŠE, O UBOJICO DUŠE,

SKLAPAJ OĈI MRTVACIMA, A ŢIVIMA OSTAVI ŢIVE. - 50 -

Lice mjeseca, zamutilo se u mutnoj vodi, luĉ sunca je ugasla,

luĉ sunca je ugasla, pjev ptica utihnuo.

pjev ptica utihnuo.

Samo srce moćno kuca;

Samo srce moćno kuca; pjev tog golemog gonga, pjev tog golemog gonga, nadglasava misli Kneza mira. nadglasava misli Kneza mira. Ja ţelim samo bijeg preko rijeke Smrti, ja ţelim malo mira. Ja ţelim samo bijeg preko rijeke Smrti, łłł-VAVILON-łłł—łłł-NOVUM--łłł ja ţelim malo mira. I sve su to samo maske,

łłł-VAVILON-łłł—łłł-NOVUM--łłł sve su to varke skrivene u ţdrijelu vraga.

I sve su to samo maske,

Svi pijani Platoni, Sokrati i Aristoteli,

sve su to varke skrivene u ţdrijelu vraga. bulazne u grobu velike misli svoje.

Svi pijani Platoni, Sokrati i Aristoteli, Svijet je scena gluposti i ravnodušnosti,

bulazne u grobu velike misli svoje. svijet prkosa i jada,

scena gluposti i ravnodušnosti, a Svijet ljudskajebena navlaĉi masku laţnog osmijeha. svijet prkosa I svi potoci varave sreće,i jada, zadovoljstava i duševnog mira,laţnog osmijeha. a ljudska bena navlaĉi masku potoci su Platonskih paklenih zbivanja. I svi potoci varavelaţi, sreće, zadovoljstava Ja skidam masku samira, svoga lica i duševnog i ne ţeim glumiti na zidinama porušena grada.

potoci su Platonskih laţi, paklenih zbivanja. - 51 -

Ja skidam masku sa svoga lica i ne ţeim glumiti na zidinama porušena grada.

###KRIK###-###VRISAK###-###URLIK### Gdje da savijem gnijezda u krošnji svijeta, gdje da odmorim dušu bolnu,

Kad bi barem vjeĉno trajala.

gdje da sklonim srce vruće!?

Ova noć...

gdje da naĊem sebi mjesto podno nebesa?

Kad bi barem vjeĉno plakala

Grlio sam svijetlo zvijezde rukama snova; cjelivao ţarkim poljupcima nebeski svod i sazvijeţĊa i vrelim suzama nosio lice mjeseca. Dizao sam ruke do neba, do rajske krošnje i Svetinje, spavao meĊu oblacima, grlio sunce i anĊele.

I opekla me vatra hladnog mjeseca; srebrni osmijeh, spalio je krila

i plaĉem oplakala moje ranjeno srce. Kad bi barem ova noć prigušila stenjanje i jecanje moga srca. Kad bi istok svjetlog dara, zamro zauvijek i ova staza kojom hodim vodila u bezdan. Kad bi ovo barem bio kraj, posljednja noć, posljednji traĉak vremena; kad bi barem ţivotu došao kraj, tad bi nestale sve muke i boli i laţi i klevete i muĉnina.

###KRIK###-###VRISAK###-###URLIK###

kada ona ljubi svo blago drugoga svijeta.

OSTAVLJENI

kada ona ţudi za zrnjem nebeskih zvijezda,

###KRIK###-###VRISAK###-###URLIK###

Kako da ugodim nitima duše,

i sada lebdim kao bajna vila na trepavicama starosti, na varmeĊi svjetova. Gdje da savijem gnijezda...

- 52 -

###KRIK###-###VRISAK###-###URLIK###

Ova noć...

- 53 -

EFEB

BEFE Ja sam pjesnik mrtvog praskozorja,

Ja sam pjesnik mrtvog podneblja,

plaĉ duše,

trulog korijenja,

glas vjetra,

suhe travke,

jecaj svijeta,

nerascvjetale ruţe, dika praha i pepela,

prolaznik,

kor mrtve prošlosti,

tuga, kuga i vjeĉiti beskućnik.

jeka krhotina ţivota.

- 54 -