inklec
BROJ 5 SIJEČANJ 2011.
LIST UČENIKA VII. OSNOVNE ŠKOLE VARAŽDIN
TA IH VRA VOREN T O I N DA str. 20
TEMA BROJA Dani kruha u O snovnoj školi Bi sag str. 4 - 5
POSJET
AMERIK ANACA str. 10
Riječ uredništva
Sadržaj
Dragi čitatelji i čitateljice, klinci i klinceze!
RIJEČ UREDNIŠTVA
Na početku smo 5., jubilarnog broja našeg školskog časopisa Pinklec. I ove godine, uz mnogo truda i zabave, urednice i urednici Pinkleca pripremili su za vas mnoštvo zanimljivih sadržaja, likovnih i literarnih radova. Upoznajemo vas s onim što je novo i podsjećamo vas na ono što je možda već zaboravljeno. Za vas smo pripremili puno događaja, zanimljivosti i svega za što smo vjerovali da će vas razveseliti i zabaviti. Nadamo se da će te odvojiti neko vrijeme da pročitate sve što smo vam pripremili. Pa, zašto da duljimo? Hajde, krenimo u novu pustolovinu s našim Pinklecom! Vaše uredništvo!
Impressum PINKLEC Školski list učenika VII. Osnovne škole Varaždin Godina 5., broj 5. NAKLADNIK: VII Osnovna škola Varaždin Varaždinska 131 42 000 Varaždin Tel: 042/ 641 -500 UREDNIŠTVO: Anica Jurišić, 8.a Lucija Medved, 8.a Erika Milovec, 8.a Vinka Kovač, 7.b Tamara Majcen, 7.b Martin Hrženjak, 7.b
2 |
Pinklec
PRIPREMA: Ivana Kobal LEKTOR: Nikolina Šipek GRAFIČKA PRIPREMA: Ivan Ferenčak IZRADA NASLOVNICE: Karmen Bogatinovski TISAK: Elektrostrojarska škola Varaždin NAKLADA: 300 kom. Cijena: 10 kuna
Riječ uredništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2 Riječ ravnateljice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Dani kruha u OŠ Bisag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 - 5 Intervju: Nada Mihoković - Kumrić . . . . . . . . . . 6 - 7 Neki su otišli, a neki su došli... . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Intervju: Vasiljka Kereša . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Stigla nam je nova učiteljica Hrvatskog jezika. . . . 9 Posjetili su nas zanimljivi gosti. . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Americans in our school. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Gostovanje lut. kazališta „Narcis“ iz Praga. . . . . . 11 Posjet policije - „Živim život bez nasilja“ . . . . . . . 11 Obilježili smo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Dani kruha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Proslavili smo Olimpijski dan... . . . . . . . . . . . . . . . 12 Moj posjet Vukovaru. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Sjećanje na Vukovar. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Pad Vukovara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Međunarodni skup Alpe-Jadran, Trakošćan. . . . . . 14 Likovni i literarni radovi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15-18 Novosti u našoj školi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Pitali smo učenike o novoj knjižnici.. . . . . . . . . . . 19 4.A razred dobio je novu učionicu . . . . . . . . . . . . 19 Dani otvorenih vrata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 Naši projekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 O tikvama.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Koščičjak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Intervju sa gđom. Anicom Hrastovec . . . . . . . . . . 23 Intervju sa gdinom. Josipom Rusmanom.. . . . . . . 24 Terenske nastave. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Berba kukuruza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Dani učeničkih projekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 U raljama Facebooka.... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26- 27 Ostala događanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Biciklijada. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Maskenbal. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 Mala polnoćka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 English page . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Deutsche Seite. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Svijet zabave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Riječ ravnateljice i onim udžbenicima koji se plaćaju i tako dalje i tako dalje.
Vrijeme je krize ili recesije (od lat. recessio-povući se). Što je to u krizi i što se to povlači? Prije svega misli se na povlačenje gospodarstva od neke gornje točke na paraboli prema nižim vrijednostima. A kad se povlači gospodarstvo, slabi kupovna moć, ljudi ostaju bez posla, povećava se nervoza, a tada, često, i lošija strana ljudske naravi isplivava na površinu.
Stajem na stranu učenika, učitelja i roditelja. Iskobeljanima iz svega naprijed navedenoga preostaje nam naći temeljne ljudske vrijednosti. Opet i opet i opet… Zajedništvo u cilju da prepoznamo ljubav, tihi i vrijedan rad, upućivanje jednih na druge i… opraštanje.
Tada su, češće nego inače, ljudi skloni pokazivati svoju moć na neprimjeren način, jer, ako ništa drugo imaju više vremena baviti se stvarima koje im ne bi padale na pamet da imaju redoviti posao i da žive u mirnoj svakodnevnoj kolotečini. Dodajmo k tome sustavno „zaboravljanje“ temeljnih ljudskih vrijednosti kao što je poštivanje okoline koja je sastavljena od jednake materije kao i naša psiha i tijelo, zaboravljanje da je naša pojedinačna kreativna snaga djelić sveopće kreativnosti koju treba poštivati da bi u tom poštivanju stekli i vlastito samopoštovanje, zaboravljanje opraštanja i uviđavnosti u ime utjerivanja vlastitih prava i vlastitog položaja i položaja svoje djece koji mora da je poseban pod ovom kapom nebeskom. Sve je to okruženje u kojem djeluje škola. Zatrpana papirima, e-maticama i portalima, zakonima i njihovim izmjenama i dopunama i izmjenama i dopunama izmjena i dopuna, pravima roditelja i djeteta koje propisuje EU i ine unije, besplatnim
Roditelji vi ste temeljna, osnovna ,nezamjenjiva ,osobita i jedinstvena platforma za duhovni ,duševni i fizički razvoj svojeg djeteta. Ni jedan učitelj ni svojim dobrim ni lošim postupcima ne stvara osobnost vašeg djeteta. Stvarate je vi u svom domu, prije svega zato jer je veliki dio razvoja do sedme godine života već presnažno utemeljen da bi škola učinila BITAN korak. Škola pomaže da kola koja vi vučete manje škripe, dodaje koju konjsku snagicu da brže idu, baci koju suvišnu vreću s kola dolje da ih malo olakša, pomaže organiziranijem viđenju raznovrsnih sadržaja s kojima su djeca okružena, pomaže da se ostane na pravom putu koji ste djetetu pokazali, i drugo nikad neće ni moći učiniti, jer je prirodno da majčina i očeva ljubav odgaja,da se temeljni osjećaj sigurnosti i pripadnosti, s kojim se dalje ide u svijet, stječe u obitelji. U obitelji čovjek i dijete JEST, a kroz školu i škole prolazi. Mislim da roditelji nose veću odgovornost nego ikada jer je i svijet u koji djecu „bacamo“ teže nego ikada kontrolirati, a djecu, da bismo ih odgojili moramo prije
Kao što sam već spomenula danas je vrlo moderno misliti da je baš moje mjesto pod suncem najosobitije. Davati neprekidno djetetu takvu (krivu) sliku o sebi i stalno mu ponavljati što mu sve netko ne smije učiniti npr. kad ne smije, a kad smije biti pitano, smije li ili ne smije učiteljica povisiti ton, može li ga ili ne ukoriti – naš je izbor za koji snosimo odgovornost. Iskustva pokazuju –najčešće krivi izbor. Biti na strani škole i kad se ne slažemo sa svime velika je usluga koju možemo učiniti djetetu, jer ga učimo da je poštivanje (autoriteta, starijega, učitelja, institucije, sustava itd.) red u kojem se stječe poštivanje i poštovanje drugih i samoga sebe. Na taj način na spontani način dijete činite dijelom toga sustava, dok ga neprekidnim upozoravanjem na moguće nepravde koje može doživjeti i koje mora nastojati izbjeći u školi, na isto tako spontan način izvlačimo iz sustava i činimo nekim tko „strši“ i stalno traži grešku u drugima, ali ovaj puta ne samo u školi, već svuda.
svega kontrolirati i dozirati doživljavanja, primjereno uzrastu i moći intelektualnog i emocionalnog razumijevanja koju u određenoj dobi imaju.
RIJEČ RAVNATELJICE
Poštovani roditelji, kolege, učenici ili jednostavno čitatelji!
Čestitam svakom roditelju na trudu. Zastanite na trenutak i zamislite što ste sve do sada učinili za svoje dijete: stvorili ga, rodili, tetošili i ljuljali, vodili doktoru, kupovali stvari za njega ili nju, ljubili ga i milovali, korili, vodili ga na krštenje, pričest, učili, kupovali mu knjige, pitali se jeste li postupili dobro ili pogriješili? Ne zaslužujete li priznanje. Zaslužujete. I ohrabrenje za dalje. Vi ste najvažniji i zato imajte snage. A učitelj i učiteljica koji pomažu vući kola? Koliko li je riječi rekla, koliko puta se nagnula nad bilježnicu, koliko puta pokazala zadatak, razgovarala, tražila rješenja, bila stroga ili blaga, vagala što je bolje, razmišljala o učeniku umjesto o svom vlastitom djetetu, pogriješila i bila u pravu, tko bi znao? A tko u svom tom odgajanju nije doživio učiteljevu kao i roditeljsku pogrešku u svom vlastitom iskustvu? I kroz njih smo naučili razlikovati dobro i loše, ljutiti se, a potom opraštati… Upravo ta ljudskost, priznavanje truda jednih drugima, razumijevanje i opraštanje je ono što nam je u ovom povlačenju ili recesiji gospodarskih dobara, kao i moralnih vrijednosti, itekako potrebno. Vaša,
Ruža Levatić Pinklec
| 3
Dani kruha u OŠ Bisag TEMA BROJA
Četvrtak, 14.10.2010., dan je u kojem smo zahvalili na svim darovima jeseni. Ove smo godine imali priliku posjetiti OŠ Bisag. Okupili smo se kod škole, te krenuli prema našem odredištu .Kad smo stigli, uredili smo naš “štand”, te smo krenuli prošecijom u crkvu sv. Magdalene na misu koju je predvodio bjelovarski biskup mons. Vjekoslav Huzjak. Nakon mise, uhvatili smo se posla. Naradili smo se. No, bez muke nema nauke.
Ubrzo nas je obišlo stručno vijeće koje je odlučilo tko će sljedeće godine biti domaćin Županijske smotre. Ta je čast pripala baš nama, VII.OŠ Varaždin, koji smo temom domaće tjestenine i našom izrekom “BRAŠNO + JAJE - BOGATSTVO DAJE” očito oduševili komisiju. Na Državnoj smotri sljedeće godine našu županiju predstavljat će Osnovna škola Bisag i Srednja škola “Arboretum Opeka” Vinica. Čestitam.
Ove su godine domaćini svoje mjesto, svoju školu i svoj rad predstavili na odličan način. Od samog dolaska, gdje su nas na svakom koraku očaravali plodovi prirode i jeseni, do samih domaćina, ravnateljice i svih nastavnika bisačke škole, koji su nas dočekali radosno i otvorenih ruku, spremni pomoći ako je bilo što zatrebalo. Drago mi je što sam bila dio tog događaja. Sljedeće godine tradiciju nastavlja naša škola. Nadam se da će taj posao biti obavljen uspješno, i da će svim sudionicima i posjetiteljima, ali i djelatnicima i učenicima naše škole, taj dan ostati u lijepom sjećanju kao što će meni u sjećanju ostati Bisag. Sve što za kraj mogu reći jedno je veliko, istinsko HVALA.
4 |
Pinklec
Lucija Medved, 8.a
TEMA BROJA Pinklec
| 5
Intervju sa spisateljicom Nadom Mihoković - Kumrić
Intervjuirale Anica Jurišić i Lucija Medved, 8.a; fotografirao: Mario Cvetković, 6.a
INTERVJU
kad razmišljam o tom razdobljuroditelji su htjeli najbolje za mene, ali ja sam htjela najbolje za sebe. I onda sam uspjela, uz svu tu zabranu za pisanje i čitanje, održati taj svoj, ja bih rekla, sada već hobi. Volite li više pisati za djecu ili za odrasle?
Što vas je potaklo da počnete pisati? Duga je to priča. Mislim da se pisac rađa, da se pisanje ne može naučiti. Mislim da je pisanje gen, dar. Tako sam se ja rodila vjerojatno s tim darom i počelo je to davno u 7.razredu osnovne škole kad sam odlučila biti pisac. Čitala sam o jednom dječaku koji je bio nagrađen,pa sam i ja htjela biti nagrađena i tako sam počela pisati. I tako je to jednostavno krenulo.Mislim da se pisanje ne može naučiti. Znači, već tako rano ste počeli? Jako rano sam odlučila biti pisac, ništa drugo nego pisac, ali poslije me život odveo u neke druge vode, a onda sam se opet vratila pisanju. Od 7.razreda htjela sam biti književnik, ništa drugo nego književnik. A u kući nigdje knjige na vidiku. Branilo mi se i čitati i pisati. Naravno, sad, 6 |
Pinklec
Ja bih najradije pisala za djecu. Prvenstveno, najdraže mi je pisati za tinejdžere. Mislim da pisac mora pisati o temama, tj. obrađivati one teme koje najviše poznaje. Jako dobro poznajem obitelj, zahvaljujući svom osobnom poslu, stoga što sam i sama mama i što imam tri nećaka, i savršeno su mi jasni svi tinejdžerski problemi. S pet tinejdžera u blizini imaš problema koliko hoćeš i svaki možeš obraditi, malo „domaštati“. Zahvaljujući svom poslu čujem puno zanimljivih priča koje bi stvarno bile nezamislive i nevjerojatne da ih ne govori živi čovjek. Dajete li neku pouku, neke savjete tinejdžerima u svojim knjigama? Zapravo, da. Vrlo je teško danas pisati za tinejdžere. Često se pitam trebam li više poučavati ili više zabavljati. Ali voljela bih da moji romani imaju jednaku količinu i zabave i savjeta. Ako uspijem da nebudem previše profesor, previše mama u tim knjigama, da previše ne namećem svoje mišljenje, onda mi je to drago. Teško mi je to procijeniti, mada se trudim da to bude spoj zabave i neke pouke. Uostalom, sve knjige nešto poručuju. Mislim da svaki čitatelj knjigu drugačije doživi. Ali uvijek je prisutna neka pouka. Nastojim biti pisac koji zabavlja i poučava.
Kad ste bili mladi kakve ste knjige voljeli čitati? Moram priznati da nisam imala puno dostupnih knjiga. Bili su mi dostupni romani divljeg zapada Winnetu, Zagorka, Grof Monte Cristo. Na televiziji su prikazivali Daktare, jednu televizijsku seriju o životu u Africi, o životinjama, pa mi je došla pod ruku jedna knjiga o daktarima . Bio mi je dostupan nešto malo Lovrak. Imala sam vrlo malo knjiga tako da sam to sve pročitala do četrnaeste, petnaeste godine. Kad sam krenula u gimnaziju čitala sam više jer je u knjižnici bio veći izbor knjiga. Tamo sam počela čitati ruski realizam, Tolstoja, Dostojevskog, Paramarca sam jako voljela. Lajoša Zijaklija. Jako sam voljela čitati biografije, autobiografije poznatih ljudi. Nakon dolaska u Zagreb otvorile su mi se druge mogućnosti i pristup mnogim knjižnicama. No onda sam već čitala na malo drugačiji način nego kad sam bila desetogodišnjakinja. Čitala sam ono što sam imala; knjigu do koje sam došla. Ali mislim da se čovjek naprosto rađa s potrebom da čita drugima priču. Da nešto riječima kaže. To je kao i svaka druga umjetnost. Primjerice glazbenik se isto rađa. On pomoću nota priča neku priču . Slikar se isto rađa. On pomoću ruku, kista želi nešto reći. Pisac se izražava riječima. Mislim da je to naprosto dar i da sam se ja s tim darom rodila. Tko vam je bio uzor u početcima pisanja? Rekla bih da ja nemam uzora, da sam voljela čitati sve. Ne mogu reći da mi je netko bio uzor. Mogu reći da mi ni danas nitko nije uzor.
Jeste li se pronašli u knjigama?
U ovo vrijeme svatko može napisati knjigu. Uzmimo za primjer naše celebrity-e. To ne bih nazvala literaturom. To je nešto za što ne postoji prava riječ. Tu je pozadina novac; definitivno zarada. Ima vrlo malo entuzijasta za pisanjem. Treba živjeti od pisanja, a to je danas vrlo teško. Bave se nekim drugim poslom. Ja sam osloboođena nekih granica jer imam osnovni posao od kojeg živim. Nisam previše oterećena marketingom i najviše me vesele susreti uživo s djecom. Što mislite o elektronskoj knjizi?
Što mislite kakva je ova sadašnja lektira. Što mislite o piscima mlađe generacije? Genij se ne prepoznaje u trenutku kad piše. Ipak, treba proći odmak od vremena njegovog stvaranja. Ali pročitam neke novije knjige, deset knjiga s top ljestvice. Neke mi se sviđaju. Kod nekih pisaca se možda osjeća neko nestrpljenje. Posao pisanja je kao i svaki drugi. Ako se ti njime ne baviš par sati dnevno onda se tu dugoročno ne vide nekakvi pomaci. Ali jedna knjiga nije pisac. To što je sada takvo vrijeme, da svatko može pisati, to je sada nešto drugo, ali mislim da treba proći vremena. Kad se naniže jedno dvadesetak , tridesetak knjiga , onda će netko vjerojatno to sve staviti na hrpu i malo pogledati, pa će s metlom neke stvari pomesti, a neke će ostati. To je za mene književnost i ja ne razmišljam o književnosti na taj način jer smatram da danas veliki broj književnika dobro promoviraju mediji,a da možda to i nije toliko dobro. Veliki marketing stoji iza toga. To je takvo vrijeme, pomirila sam se s tim, nema tu neke zlobe i zavisti, u takvo vrijeme živimo. Ali za sve treba jednostavno proći
Ne mislim ništa. Ja sam dijete pisane knjige na listu papira i to je to. Odem i ja na internet, pogledam, ali meni ta online literatura služi samo za informaciju. Ja ne bih mogla čitati knjigu ispred ekrana , za računalom. Morate se ispružiti, fotelja, krevet, nekakava hladovina. A sjedeći za ekranom stalno ste napeti. Ne mislim da će to preživjeti, knjiga će u ovakvom obliku umrijeti. Polako se u nekim dijelovima svijeta i facebook stišava. To je zapravo umjetno. Upoznaješ umjetne osobe. Umjetno društvo. To nije živi čovjek. Otvoreni ljudi imaju lakše kontakte, zatvoreni lakše komuniciraju preko facebook-a. Ok, mogu ja prihvatiti facebook, ali ako nije dulje od 45 minuta na dan. Djeci je to možda sjajna varijanta, ali treba jako dobro paziti tko se skriva s one druge strane i da se predstavlja drugačije nego u biti je i tu su velike, velike zamke facebook-a. Ali mislim da će sve to doći na svoje mjesto. I moje mišljenje je da knjiga neće umrijeti. Sad je knjiga u strašnoj krizi, to se osjeća. Za knjigu trebate imati vremena, trebate imati želje. Djeca me često pitaju koliko stranica ima. E pa sad, ispod 100 stranica za trinejdžera nema knjige. Ja sam
za pisanu riječ. Gutenberg mene sasvim zadovoljava. Vi ste po zanimanju farmaceut. Kako ste spojili ta dva različita životna puta?
INTERVJU
Kad sam bila mlađa, možda. Sve je već opisano i sve je već rečeno kroz knjigu samo se sada odabire novi način. Sada znam reći, baš je dobro to napravljeno. A sad da se prepoznajem i ne, jer sam previše u životu osobno u knotaktu s ljudima i njihovim problemima , tako da mi više ništa nije strano, niti me ništa ne može u životu iznenaditi.
vrijeme da bi se onda procijenila kvaliteta među kvantitetom, odnosno kvaliteta među količinom.
Željela sam biti pisac no onda me životni put odveo negdje drugdje. Od petnaeste do osamnaeste godine pisala sam jako, jako puno i nakon toga rastala sam se od književnosti,od svoje želje za književnošću, i otišla na studij farmacije. Od osamnaeste do dvadesetosme godine nisam ništa pisala i onda se taj dar, taj gen, ta želja da nešto kažeš, pišeš priču opet probudila i ja sam ponovno počela pisati. Ne može se pobjeći od gena, od dara za nešto za što si nadaren. Može taj dar malo pričekati, ali kad tad on se ponovno budi i onda je sve do tebe – hoćeš li ga njegovat ili ćeš ga potiskivati. Ja nisam bila ta koja je to htjela potisnuti, a moram priznati da sam imala okruženje koje mi je dopuštalo da ga njegujem. Rekla bih da sam farmaceut koji piše. Tko vas je potaknuo da ponovno počnete pisati – muž, djeca ili netko treći? Bila sam trudna i u dvadesetsedmoj godini počela sam pisati dnevnik. Zapravo, susret koji je odredio da ponovno počnem pisati i objavljivati, pokazati drugima što sam radila, dogodio se 1984. godine . Jedan prijatelj, susjed, novinar izdavao je kratke priče u novinama, pa me nagovorio da mu pošaljem svoje uratke. Koji je vaš životni moto? Ne čini drugima što ne želiš da se čini tebi. Pinklec
| 7
Neki su otišli, a neki su došli... NEKI SU OTIŠLI, A NEKI SU DOŠLI...
Prošle godine, ostali smo bez još jedne generacije osmaša koja je nanizala mnogo uspjeha tijekom svog školovanja. Bilo je tu mnogo pohvala, sudjelovanja na raznim školskim, županijskim te državnim natjecanjima. Nadamo se da su se dobro snašli u srednjoj školi i želimo im puno uspjeha u daljnjem školovanju. Od sveg srca pozdravljamo i našu bivšu učenicu Josipu Vitez koja je oboljela od teške bolesti i završila svoje osnovnoškolsko obrazovanje u bolnici. Drži se , Josipa!
Ove godine dobili smo nove stanare u našoj školi. Učenici 1.a i 1. b razreda odlično su se snašli u svom novom domu te njima također želimo puno igre, zabave te uspjeha tijekom školovanja. O njima se brinu učiteljice Karmen Milovec i Aleksandra Hrastovec. Ne smijemo zaboraviti ni gospođu Darju koja, kao asistent u nastavi, pomaže učeniku Patriku kako bi što lakše usvojio gradivo i što bolje se uklopio u razrednu sredinu. Vaše uredništvo!
8 |
Pinklec
RAZGOVOR S UČITELJICOM iz hrvatskog jezika, pa se na taj način još više upoznavala, vezivala i VASILJKOM KEREŠA
Nastavnica Kereša dočekala nas je s osmijehom i keksima na stolu. Ugodno smo se smjestile i započele razgovor. Došla je iz Rijeke 1972. godine i započela raditi u OŠ Kneginec gdje nije odmah razumjela dijalekt, ali se brzo uklopila. Osim Kneginca, radila je i u Babincu, te Beletincu, a zatim je 1984. došla na VII. osnovnu školu, gdje je dočekala i mirovinu. Kaže da je uvijek voljela svoj posao. Bio joj je užitak raditi s djecom te je osim razredne nastave vodila recitatorsku grupu i naprednu grupu
zbližavala sa svojim učenicima. Na poziv učiteljice hrvatskog potakla ju je njezina vlastita profesorica hrvatskog.
Na pitanje kako provodi vrijeme u mirovini rekla je da sada ima više vremena za obitelj, unuke i naravno sebe, ali joj nedostaju škola, učenici i kolektiv. Kaže da joj je u svim školama bilo lijepo raditi, ali u Kučanu najljepše i da joj je uz Rijeku Kučan postao drugi zavičaj.
NEKI SU OTIŠLI, A NEKI SU DOŠLI...
Prošle godine, početkom prosinca, u mirovinu je otišla naša nastavnica hrvatskoga jezika i razrednica 8.a, Vasiljka Kereša. Pošto nas je zanimalo kako provodi svoje vrijeme bez školskih briga, odlučili smo je posjetiti i postaviti joj nekoliko pitanja.
„Budite svoji, nastojte raditi ono što volite i uživajte u tome. Volite ljude i u svakom čovjeku probajte vidjeti ono dobro.“- savjetuje učiteljica. Kao učenice nastavnice Kereše, koja nam je bila i razrednica, imamo samo riječi hvale. Zahvalne smo joj što nam je uvijek pomagala oko školskih problema i što je uvijek imala dobar savjet za nas. Erika Milovec, Lucija Medved i Anica Jurišić, učenice 8.a razreda
STIGLA NAM JE NOVA UČITELJICA HRVATSKOG JEZIKA Gibonni, Oliver Dragojević, Toni Cetinski, Balašević.... Koja Vam je najdraža boja? Roza. Koji je Vaš hobi? Vožnja biciklom. Tko su osobe koje su ostavile najveći utisak na Vas tijekom školovanja? Moja razrednica iz osnovne škole i profesori na fakultetu. NIKOLINA ŠIPEK
Da je malo bolje upoznamo postavili smo joj nekoliko pitanja! Kakvu glazbu slušate? Rock. Volim slušati Parni valjak, Rolling Stonese. Dobri su mi i
Koji Vam je bio najdraži predmet? Strani jezici i naravno, hrvatski jezik. Kakva ste bila učenica i jeste li voljeli školu? Dobra, marljiva, savjesna.
Kako ste se snašli u našoj školi? Svaki početak je težak, ali mislim da sam se dobro snašla. Bavite li se kakvim sportom? Povremeno aerobikom. Kako izgleda Vaš dan iz snova? Moj svaki dan je kao dan iz snova. Imam dobru obitelj, posao, zdrava sam i zadovoljna sam svime. Kakvi su Vam planovi za budućnost? U bliskoj budućnosti namjeravam položiti stručni ispit i napisati dizertaciju na Poslijediplomskim studiju. Nadam se da će se ti planovi ostvariti. Puno Vam hvala! Anica Jurišić, 8.a Pinklec
| 9
Posjetili su nas z ZANIMLJIVI GOSTI AMERICANS IN OUR SCHOOL 23. travnja 2010. godine našu školu posjetili su Amerikanci, točnije Amerikanke. Gospođe Lydia Stack i Mary Lou McCloskey održale su zanimljive radionice s našim učenicima i odgovorile na razna pitanja naših učenika. Bilo je to vrlo poučno i nadasve zanimljivo iskustvo. Lucija Medved, 8.a
10 |
Pinklec
zanimljivi gosti... ZANIMLJIVI GOSTI
Zanimljivom lutkarskom predstavom, 12. listopada 2010., školsku svakodnevicu uljepšali su nam gosti iz Češke. Predstava je nasmijala naše učenike od 1. do 5. razreda.
GOSTOVANJE LUTKARSKOG KAZALIŠTA „NARCIS“ IZ PRAGA
Zabavljale su nas marionete različite starosti. Predstavili su nam muzikaše: harmonikaša Pipija, Bimba i Sambu na klaviru i trubi, pjevača Loisa Amstronga i majmunicu Čikitu koja je plesala uz lambadu i grlila djecu. Napetost je izazvao akrobatni lutak Tatamata koji je izvodio vratolomije na trapezu i Papo Cortezo, španjolski bacač noževa. Pri kraju predstave izabrana su četiri dobrovoljca: Ivan, Dominik, Ivana i Iva koji su imali priliku sami isprobati pokretati marionete. Nekima je išlo bolje nekima lošije, ali su se svi dobro zabavili. Nakon predstave imala sam priliku zaviriti iza zastora, upoznati naše goste i otkriti kako su tako uvjerljivo spojili glazbu i pokrete lutki. Saznala sam da im je lutkarstvo obiteljska tradicija od 1775. godine i oni su već osma generacija koja se time bavi. Ova je predstava stara 50 godina i dokaz je da se vjezbom, radom i ljubavlju prema radu postižu veliki rezultati.
POSJET POLICIJE U SKLOPU PROJEKTA „ŽIVIM ŽIVOT BEZ NASILJA“
Više o njihovom poslu možete saznati na: www.kazalistelutaka.com
Anica Jurišić, 8.a Ove školske godine našu je školu posjetila policijska službenica za maloljetničku delinkvenciju Ruža Levačić. Razlog njezina dolaska je jedan vrlo interesantan projekt “Živim život bez nasilja”. Cilj preventivnih aktivnosti
je senzibiliziranje javnosti na problem nasilja te poticanje građana, a posebno žrtava na prijavljivanje obiteljskog nasilja. Pričala nam je o različitim oblicima nasilja, preventivnim programima za suzbijanje nasilja te slučajima koji se događaju u našoj okolici. Imali smo priliku da pitamo sve ono što nam do tada nije bilo jasno. Gospođa Levačić nam je pojasnila razlike između tipova nasilja, te za svaki dala primjer.
Anica Jurišić, 8.a
Pinklec
| 11
DANI KRUHA
OBILJEŽILI SMO...
21.10.2010. godine obilježili smo Dane kruha. Ovog puta to je bilo drugačije nego prošle godine. Svaki je razred blagovao hranu u svojoj učionici. Prije toga se održala mala priredba u blagovaonici. Na priredbi se pojavio i naš svećenik Karlo Koračević. Sve je započelo govorom ravnateljice Ruže Levatić , a zatim su na red došli učenici. Prvi su nastupili učenici 4.a razreda s pjesmicom „Tko stvori“ u suradnji s učiteljicom Anitom Cesar. Nakon toga smo se zabavili uz recitacije Tene Kuhar i Petre Benček i folklora trećih razreda uz vodstvo učiteljice Draženke Skupnjak. Uslijedile su recitacije Ivana Vitkovića i Ivane Pakrac, te predstava 3. rezreda.Na kraju je svećenik blagoslovio hranu, koju smo odnijeli u učionice i tamo zajedno blagovali.
Vinka Kovač, 7.b
PROSLAVILI SMO OLIMPIJSKI DAN.. 10. listopada 2010. g proslavili smo Olimpijski dan. Nakon nastave vježbali smo u školskoj dvorani, igrali graničar, nogomet i sve u svemu dobro se zabavili. Pogledajte i uvjerite se sami. Naš moto je bio: “Bitno je sudjelovati, a ne pobijediti.” :)
12 |
Pinklec
Vinka Kovač, 7.b
Sjećanje na Vukovar OBILJEŽILI SMO...
Učenici 8. i 6. razreda obilježili su sjećanje na pad grada Vukovara. Na školskom igralištu zapalili smo lampione u obliku slova V. Zatim smo poslušali sastavak (putopis) „Moj posjet Vukovaru“ koji je sastavila učenica osmog razreda Tea Šaško i kratko se pomolili. Svake godine obilježava se sjećanje na grad Vukovar, na sve poginule i nestale.
PAD VUKOVARA 18.studenoga obilježili smo godišnjicu pada Vukovara. Učenici četvrtih, šestih i osmih razreda donijeli su lampione za one koji su 18. studenoga postali žrtve rata.
Lucija Medved i Erika Milovec, 8.a
MOJ POSJET VUKOVARU U rano jutro krenuli smo autobusom prema Vukovaru. Bila sam nestrpljiva i jedva sam čekala da stignemo do grada heroja o kojem sam čula mnoge priče. Bio je mjesec listopad i bilo je hladno. Padala je kiša. Sve je bilo tmurno i ivo, naročito stare, oštećene zgrade, prazne i tužne. Hodali smo gradom. Kiša je prestala. Hodali smo onom ulicom koju sam često vidjela na slikama i snimkama, ulicom kojom su protjerani građani odlazili iz Vukovara. Krenuli smo autobusom prema Ovčari i hangarima, mjestu gdje su mučili i ubijali civile i hrvatske vojnike dovezene iz bolnice. U hangaru je bio mrak, a na zidovima su se izmjenjivale slike žrtava. Na stropu su bile zvijezde, svaka za
jednu nevinu žrtvu. Kad smo izašli iz hangara, tužni i bez riječi, stavili smo cvijeće pred grobnicu sa ubijenima. Na putu prema vukovarskom groblju opet je počela padati kiša. Ona je pojaćala osjećaj tuge, ali i poštovanja i zahvalnosti prema hrabrim ljudima koji su utkali svoje živote u stvaranju naše samostalne i slobodne države. Na groblju prepunom bijelih križeva isticao se spomenik na kojem gori vječna vatra u znak sjećanja na žrtve rata. Ispod njega položili smo vijenac i zapalili svijeću za sve poginule branitelje. Hodajući prema centru Vukovara, prošli smo kraj vodotornja, prošetali uz rijeku Vuku na kojoj je bilo puno malih brodića.
Zaustavili smo se kod velikog bijelog križa uz samu obalu Dunava. Posjetili smo Trpinjsku cestu – groblje tenkova. Puni dojmova, sjete, ponosa, nepričajući mnogo, pošli smo u Iloka poslije u Osijek. Na povratku vozeći se prema Varaždinu, razmišljala sam o Vukovaru, o našim poginulim braniteljima, o njihovim obiteljima, o našim preživjelim braniteljima. Razmišljala sam o svome tati koji je također sudjelovao u Domovinskom ratu. Sad sam bolje razumjela koliko mu je bilo teško, koliko je patio. Kad sam došla kući, sretna što je on ostao živ, čvrsto sam ga zagrlila a u očima su mi zasjale suze od tuge i sreće.
Tea Šaško, 8.b
Pinklec
| 13
Međunarodni filatelistički skup Alpe-Jadran, Trakošćan 2010 POSJETILI SMO... Bilo je rano jutro. Skupina učenika radoznalo i s nestrpljenjem čekala je polazak u Trakošćan. Uputili smo se na Međunarodni skup filatelista. Kada smo stigli dočekali su nas ljubazni i gostoljubivi domaćini koji su nas velikodušno počastili finim doručkom. Nakon doručka uslijedilo je upoznavanje s filatelistikom i tehnikom odvajanja poštanske
marke od pisama. Održane su radionice na kojima smo i mi sami isprobavali navedenu tehniku. Bilo je vrlo zabavno. Na radionici i predavanju koje je uslijedilo svašta smo zanimljivo naučili i saznali. Pitate se zašto skupljamo marke i čemu one služe? Kroz poštanske marke može se naučiti svašta. Na primjer, poštanske marke su identitet državnosti, ambasador prijateljstva, objekt su saznanja o kulturnim, povijesnim i sportskim događanjima neke zemlje. Iz njih možemo saznati svašta o prirodnim ljepotama neke zemlje, o ljudima koji su obilježili zemlju kroz stoljeća i prenijeli njeno ime diljem svijeta. Naučili smo i kako prepoznati
vrijednu poštansku marku, kako izgledaju rijetke i vrlo tražene marke u svijetu, kako se marke čuvaju i još svašta zanimljivo. Nakon predavanja bili smo pozvani na ručak. Nakon ručka krenuli smo prema dvorcu Trakošćan. U dvorcu se održavalo otvorenje izložbe ALPE-JADRAN TRAKOŠĆAN 2010. Saznali smo da filatelističkog saveza nebi ni bilo da nije bilo dr. Marije Kolačko. Na otvorenju su prisustvovali i neki političari,poput potpredsjednika Hrvatskoga sabora gospodina Ivana Jarnjaka, gospodina Ivan Librić, načelnika općine, domaćina skupa, Bednje gospodina Mirka Bistrovića i drugih. Nakon razgledavanja izložbe spustili smo se natrag na mjesto gdje smo imali radionice. Tamo nas je dočekala fina i obilna večera i torta u obliku Eiffelovog tornja. Nakon večere krenuli smo kući. Umorni i veseli jer smo naučili puno toga zanimljivog. Jelena Benček, 5.b
14 |
Pinklec
Likovni i literarni radovi MOJ MJESEC VELJAČA
Vito Draganić, 2.b
Tena Benček, 6.b
JA SAM POSLJEDNJI LIST Ja sam list. Na stablu sam jabuke. Tamo su moji prijatelji listovi.
LIKOVNI I LITERARNI RADOVI
Mjesec veljača je drugi i ujedno najkraći mjesec u godini. Ima dvadeset i osam dana, a u prijestupnoj godini dvadeset devet. Pretpostavlja se da je ime dobila po tome što označava da su dani veći – „velji“. U nekim hrvatskim krajevima stari naziv je bio svečen, po blagdanu Svijećnice, veljak i svičan. Izreka za mjesec veljaču je „da se mačke sparuju i velju“. Mjesec veljača je mjesec mačaka, zaljubljenih i mjesec karnevala. To je i moj mjesec jer 11. veljače imam rođendan, a 15. veljače imam imendan te priredim zabavu za svoje prijatelje.
Došla je jesen. Zapuhao je vjetar. Moji prijatelji bili su na tlu. Bio sam usamljen. Želio sam da i mene vjetar otpuhne. Vjetar je znao za moju želju. Odlučio mi je pomoći. Vjetar me otpuhnuo sa stabla jabuke. Letio sam zrakom i napokon sam došao do svojih prijatelja. Veselili smo se i bilo nam je super. Došla su djeca i hodala po nama i to mi je bilo najljepše. Ivan Težački, 2a
Petar Drk, 2.b
MAGLOVITO JUTRO Toga jutra krenuo sam u školu. Odjednom je pala siva, gusta magla. Zbunjen i u frci krenuo sam dalje, a kako se ništa nije vidjelo umjesto u školu krenuo sam u dućan. Tamo sam razgovarao s bocom mlijeka umjesto s učiteljicom. Kad se magla razišla ljudi su bili zbunjeni. Osobito su bili zbunjeni zidari koji su počeli zidati na pogrešnom mjestu. Upravo pristigli šef strogo ih je korio, a oni su se uzalud pokušavali opravdati. Zbog svega toga ljudi su odlučili da moraju zaboraviti taj dan. Dominik Višnjić, 4.a Matija Švogor, 8.a
MONOLOG VJETRA SJEVERA Ja sam Sjever. Hladan sam. Izgledam strašno jer jako pušem. Dolazim sa Sjevernog pola. Sa sobom donosim snijeg. Donosim oluje i kidam grane. Razbijam borove. Ljudima i životinjama je hladno. Nitko mi se ne može sakriti. Tin Krklec, 3.a
Petra Benček, 4.b
Leon Šaško Pinklec
| 15
MAGLOVITO JUTRO Bilo je to jednog maglovitog jutra. Krenula sam na trening i jedva sam čekala udarati loptice svojim reketom. No, bilo je to jutro koje nisam očekivala.
LIKOVNI I LITERARNI RADOVI
Pred vratima je bila tako gusta magla da nisam vidjela svoje prste. Putem do terena očekivalo me puno iznenađenja. Najprije me skoro pregazio auto dok sam prelazila preko zebre, a onda sam se udarila u stup i dobila kvrgu posred glave. U torbi sam imala ručnik, pa sam krenula do prve vode. Kad sam je pronašla namočila sam ručnik, ali i sebe. Sva mokra krenula sam dalje. Došla sam do terena i počela igrati. Igrala sam i igrala tako dugo dok nisam stala u kantu punu ljepila. Kanta se zalijepila za moju nogu. Cura s kojom sam igrala nije ni primijetila da mi je kanta na nozi. Magla se napokon razišla, a ja sam odlučila zaboraviti taj dan.
Lana Kereša, 7.b
Ivana Pakrac, 4.a
Doroteja Zagorec, 6.b
JESEN Jesen Lijepo, veselo Pjeva, šušti, pada Pjeva uvijek veselim pjevom Selo. Lucija Kobal, 6b.
Stjepan Novosel 2.a 16 |
Pinklec
Mateo Kolar, 4.b
Elena Habajec, 4.b
Nola Skvorc, 3.
LIKOVNI I LITERARNI RADOVI
Ante Mišak, 4.b
JABUKA U JESEN Dobro jutro jabuko, Rosno ti je lice. Pričekaj još malo
Robert Blaškić, 5.a
Pa će izaći sunce. Gledam prema jugu Lastavice kreću, Anica Jurišić, 8.a
To u meni budi sreću. Stablo sam koje
Aleksandar Zagorec, 8.b
Jesen veseli, Jabuku moju
STABLO
Svi bi htjeli.
Vjetrić puše i njiše mi grane i lišće raznosi na sve strane.
Uskoro će ljudi skinuti
I klupu je pokrilo neko lišće,
Moje jabučice.
sad me nešto u grlu stišće.
Jako će me veseliti
Brzo će zima skinuti lišće s mojih grana
Njihovo sretno lice.
i neću biti lijepa kao ovih dana. Magdalena Mandić, 4.a
Jesen je na pragu
Leon Mavriček, 4.a Petra Špoljar, 5.b Pinklec
| 17
RADUJEM SE PROSINCU
LIKOVNI I LITERARNI RADOVI
Prosinac jezadnji mjesec u godini. Tada počinje zima. Zima nam donosi radost i veselje. Možemo se sanjkati, grudati, klizati na ledu i uživati. Osim toga, svake godine u prosincu, sveti Nikola napuni nam čizmice sa puno slatkiša. Na Badnjak prvo okitimo bor. Preko noći nam dođe Djed Božićnjak. Ujutro pod borom nađemo poklone na kojima su naša imena. Na staru godinu palimo petarde i gledamo vatromet. U ponoć jedni drugima čestitamo Novu Godinu. Radujem se prosincu jer je prepun blagdana.
Rena Petrovečki, 2.b
MOJE MESTO V ZIMI
Šćera v noči i ve vjutro je curel sneg i pokril je celi breg. Sa deca se grudaju a nekoji i snegovića delaju.
Mihael Želježnjak, 5.a
Potoki su zmrznuti a reke jedva tečeju. Kokoši meje jejca neseju, pajceki meje jeju, mački se polek peči grejeju. Ceste su zmrznute, nesreče z autima se dogajaju. Dok se snegi otapljaju poplave se po sut dogajaju. Negdi f školi nastave nema i deca su jako vesela. Bori prek moje hiže zglediju kak nekšni velki snegovići. F babičinoj hiži tak je vroče da dok dojdem nutri celi počrlenejem. Vjutro da se zbudim megla je gosta kak pekmez od slivi i more se jesti z žlicom.
Dominik Višnjić, 4.a
DJEČAK I SNJEGOVIĆ Bila je zima, pa su djeca napravila snjegovića. Dječak Edi šetao je ulicom. Ugledao je snjegovića. Na snjegoviću je vidio mrkvu, pa ju je odlučio pojesti. Odjednom je osjetio kako ga je netko udario po glavi. To je bio snjegović. Edi se iznenadio i počeo trčati za njim. Edi je odlučio da nikada više neće krasti mrkve.
Filip Kobešćak, 2.b
BRODOVI ZA SJEĆANJE Brodovi za sjećanje za mene su uspomene na mog pradjeda koji je umro. Bio je jako vesela osoba i volio se sa mnom zezati. Njemu je bilo najljepše kada sam mu poslala razglednicu s mora. Imao je punu kutiju razglednica koje sam mu poslala. I to su njegovi brodovi za sjećanja. Moja prabaka Anka ima puno uspomena iz mladosti. Te njezine uspomene su vrlo smiješne. Kada sam kod nje, uvijek mi ih priča i zajedno se smijemo. Prabaka Anka je vrlo vesela i zanimljiva pa čak i smiješna osoba. Ona se obožava smijati i zato joj svi govorimo da će živjeti sto godina.
Petar Levatić, 3.
Ja imam puno uspomena iz djetinjstva. Nemam neku stvar koja me podsjeća na njih. Moji brodovi za sjećanja su sjećanja na moje pse Bucija, Dinu i Lolu. Bili su mi najdraži psi. Kad sam bila tužna, igrala sam se s njima. Njima sam govorila što me muči. Znam, nekima je to čudno, ali meni nije. To je samo jedan djelić mojih uspomena.
Ema Krček, 6.a Stjepan Novosel, 2.a 18 |
Pinklec
OBLACI, OBLACI, OBLACI… Oblaci, oblaci, oblaci… Što su zapravo oblaci? Jesu li oni stvoreni od sitnih snježnih pahulja koje u nama bude divljenje, ili su pak nakupine guste magle koja u nama budi nemir i tugu? Fizičari, pjesnici i slikari imaju različit pogled na oblake, pa tako i ja imam svoje mišljenje. Sumrak je. Pogledah u nebo. Prekrasno je. Na nebu prevladavaju oblaci toplih i žarkih boja, Očaravajući je to prizor. Oblaci su razbacani posvuda. Izgledaju kao žarki ružičasti vrtlozi s uvezenim crveno ljubičastim zrakama Sunca. Plove, Igraju se. Polako odlaze od nas i ostavljaju nas bez daha. I tako oni odu i ostave nas potpuno same u tamnoj, zastrašujućoj noći. Spustila se noć. Pristigli su prvi noćni oblaci. Oni su također predivni, iako su mračni i tmurni. Svaki oblak drugog je oblika i stvoren je na drugačiji način. Mistične su tamno ljubičaste boje i lagano plove između srebrnog mjeseca i sićušnih zvjezdica koja obasjavaju grad i plešu veseli noćni ples. Čaroban je sav taj prizor. Kao da je iz neke bajke. Još samo da nas zvijezde taknu svojim tankim krhkim kračićima, pa sa svi poletimo prema oblacima i legnemo, pa da se odmorimo od svih događaja koje smo proživjeli u ovom „okrutnom“ svijetu.
Elena Milenković, 8.b
PITALI SMO UČENIKE ŠTO MISLE O NOVOJ KNJIŽNICI. EVO ŠTO SU NAM ODGOVORILI... NOVOSTI U NAŠOJ ŠKOLI
„Meni se nova školska knjižnica sviđa više od stare jer je lijepo uređena i prostranija. Ima puno mjesta za knjige.“ Petra Benček, 4.b „ Nova knjižnica mi se više sviđa zato jer su zidovi lijepe boje i ima više prostora nego u staroj knjižnici.“ Monika Lončarić, 4.b „Nova knjižnica mi se više sviđa zato što ima više prostora i preglednija je. Tamo posuđujem knjige i pročitam poneki časopis. Voljela bih da u njoj ima veći izbor knjiga.“ 7.a „Mislim da je nova knjižnica bolja zato što je veća i ima više zanimljivih knjiga. Ima i mnogo zanimljivih časopisa. Često provodim vrijeme tamo tijekom odmora.“ 7.a „Ne posjećujem je baš često, ali knjižničar je simpa.“ Ivica Jurinjak, 8.a „Zadovoljna sam knjižnicom i mislim da je super“, Tea Šahmazar, 5.b
UČENICI 4.A RAZREDA DOBILI SU NOVU UČIONICU Pitali smo i njih što misle o novoj učionici. Evo nekih odgovora... „Nova učionica bolja je od stare. Ljepša je i veća.“ Neven Sedlar, 4.a „Nova učionica bolja je od stare. U novoj učionici ima više mjesta za sve nas.“ Paulina Šantek, 4.a „Novi razred mi je puno ljepši od starog jer ima više prostora i jer je odvojen od ostalih razreda. Volim novi razred.“ Dominik Višnjić, 4.a „Nova učionica mi se sviđa. Imamo puno više prostora nego u staroj. Razred je lijep. Jednostavno je bolji od starog. Ali ipak, i da smo ostali u starom i tamo bi nam bilo lijepo.“ Marina Cvetković, 4.a „Ova učionica je jako lijepa i bolja. Ja se ne bih više vraćao u onu staru učionicu.“ Igor Vrbanić, 4.a Uredništvo Pinklec
| 19
Dani otvorenih vrata DANI OTVORENIH VRATA
Svi mještani i naši đaci skupili su se na istom mjestu da bi održali manifestaciju u kojoj bi se i naša vrata škole ''otvorila''. Nasmiješena lica djece i odraslih koje je vjerojatno uhvatila nostalgija, rado su zavirivala u svaku učionicu u kojoj se odvijala određena radionica. Bilo je glume, plesa, slika, glazbe. Sve što možete poželjeti. Moglo se pogledati i izložbu nakita. Posebno su se iskazali članovi povijesne grupe koji su odglumili djelo: ''Otmica Sabinjanki.''
Dok su se otimale Sabinjanke i vozili se auti na tehničkoj grupi, mladi kemičari su pak crnu magmu predstavljali znatiželjnim užarenim i začuđenim licima. Dok su neki pravili avione i narukvice, folkloraši su nas zabavljali pjesmom i plesom. A naši Orfići su nam priredili predivan koncert. u dvorani smo vježbali u sklopu sportske grupe.. Sve su nam fotografije napravili članovi fotogrupe („Fotooko“) iz 3.a razreda. Sve u svemu, bilo je super, jer su svi sa smješkom otišli kućama.
Ove godine sastat ćemo se opet u isto vrijeme. Nadamo se da ćete se svi odazvati u velikom broju, i veliki i mali. Vinka Kovač, 7.b 20 |
Pinklec
Naši projekti Ove školske godine u našoj školi provode se dva projekta. Jedan je o Koščičjaku, već pomalo zaboravljenom kolaču kojeg su pripremali naši stari i karakterističan je za naše područje, dok je drugi projekt Ruđer Bošković. U projektu Koščičjak sudjeluju učenici od prvog do šestog razreda, dok u projektu Ruđer Bošković sudjeluju učenici sedmih i osmih razreda. Radi se punom parom. Pogledajte sami što smo do sad napravili...
NAŠI PROJEKTI
O TIKVAMA... Dana, 14.12.2010. održan je intervju sa gospodinom Đurom Kobal iz Zbelave o uzgoju i obradi bundeva te njihovoj preradi. Intervju su održale učenice šestih razreda Petra Košutić i Lidija Ileković dok je intervju fotografijom popratila Dorotea Zagorec, također učenica šestog razreda. Gospodine Kobal, Vi se bavite uzgojem tikava. Možete li nam reći koje vrste tikvi uzgajate? Postoji više vrsti tikvi koje se koriste. Postoje tikve koje se koriste za ljudsku prehranu a nekad su se koristile i za stočnu, te ukrasne tikvice. Njihovi plodovi su koštice koje služe za daljnju proizvodnju ulja, kolača. Koštice se koriste i u kozmetici ali i u zdravstvene svrhe. Najnovije, koliko sam informiran, kažu da prva klasa koštica ide u kozmetičku industriju, druga u prehrambenu, pekarsku dok treća klasa služi za proizvodnju ulja. Tako to rade u Austriji. A kod nas se koštice još ne odvajaju tako da su naša ulja kvalitetnija, aromatičnija. Kod nas još uvijek nema tih odvajanja po masi, debljini mesa koštica, po težini, po obliku. Kod nas se najviše uzgajaju tikve golice . To su tikve čije koštice namaju lupinu tj. ljusku. Zašto uzgajate baš tu vrstu tikvi? Mi uzgajamo golice zbog toga jer od njih proizvodimo crno ulje. Kada se sade tikve i na koji način? Tikve tj. koštice se obično sadiju krajem travnja ili početkom svibnja. Negda su tikve bile popratna poljoprivredna kultura koja se uzgajala na istom polju s kuruzom ili krumpirom jer su tak ljudi na manjoj površini dobili veće prinose različitih kultura. U današnje vrijeme tikve se najviše uzgajaju u monokulturi tj. jedno polje služi samo za uzgoj tikvi. Koštice se siju. Negda su to ljudi sadili pod motikom (s motikom se podigla zemlja i sjemenke su se stavile u nju, te se natrag zagrnulo s tom zemljom). Danas se sije s pneumatskim sijačama na razmak od 1,60 m red od reda i biljka u razmaku od 20cm ali cik-cak sistem (to je već prilagodba stroja). Ako se siju ručno nebi se smele sijati na dubinu veću od 5 centimetara jer
ti hibridi nemaju takvu energiju upijanja topline pa ak su preduboko u zemlji nebreju izaći van, nebreju niknuti. Dok rasteju , trebale bi se okopati, a dok su stabljike već malo veće onda se one razgranaju po tlu tak da same štite od toga da drač zraste med njima.. Dok su malo veće počne cvatnja. One su dvospolci tj. za oplodnju imaju i muške i ženske cvjetove. Ako ima kakve pogreške u genetici i ne dođe do pravilne oplodnje onda zraste manje tikvi. Inače po jednoj biljki izraste otprilike 5 do 8 kvalitetnih plodova. Ima ih onda više ali nisu svi plodovi iste i dobre kvalitete. Sama berba počinje krajem kolovoza ili početkom rujna. Plodovi se pokupe s polja i onda počinje vađenje i sušenje koštica za preradu. Ljudi koji ubiru plodove strojno, tj. kombajnom najprije tikve poslože u redove a zatim traktorom na koji je priključeni kombajn odvajaju koštice od mesa tikve. Ti kombajni na sebi imaju jednog ježa (tako se zove valjak koji na sebi ima bodlje pa time podsjeća na ježa) koji svoje bodlje zapikavle v tikvu i nosi ju u taj stroj koji ju onda strga i odvoji koščice od mesa tikve. Koščice idu u spremnik dok meso ostaje na polju i posle služi kao gnojivo. Nekad se svo to meso vozilo doma jer se upotrebljavalo za stočnu prehranu (najviše za ishranu svinja), al u današnje vrijeme zbog promjena u samoj genetici svinja u većini slučajeva služi kao gnojivo na poljima. Dok se tikve skombajniraju koščice se voze u sušaru gdje se industrijski suše i spremne su za preradu. Pinklec
| 21
TIJESTO:
dokazana je i njihova zdravstvena vrijednost, pa je tako znanstveno medicinski dokazano da kod muške populacije crno ulje služi kao prevencija kod problema sa prostatom.
1 litra oštrog brašna
Znate li što je koščičjak?
KOŠČIČJAK
RECEPT (za dva pleha):
½ litre heljdinog (kukuruznog) brašna
NAŠI PROJEKTI
-malo soli -oko 2dcl bijelog ulja -zamijesiti mlakom vodom -razdijeli se na 6 dijelova (dva moraju biti malo veća) NADJEV: ½ kg kaše ½ litra mljevenih koštica (na vrh) -luk, papar, sol, ulje, klinčić, pimet -kašu dobro opreati u vrućoj vodi U litri vrele vode ukuhati koštice. Dok se malo skuhaju, malo vode odlijati. Unutra staviti kašu i promješati te prema potrebi dolijati vodu. U međuvremenu se ispeće luk na dosta ulja i njega se stavi također u smjesu. Dodati ostale mirodije i prema potrebi ulje. Protvan premazati uljem (crnim i bijelim). Staviti veći mlinac ali tako da bude veći od protvana. Staviti mlinac – nadjev –mlinac – nadjev –mlinac). Svaki mlinac treba premazati uljem dok se stavlja u protvan.
Jesu li se oduvijek te tikve uzgajale za proizvodnju crnog ulja? Prije su se uzgajale tikve s ljuskom. Golice su već hibrid. Ona autohtona tikva koja se najviše uzgajala na našem području bila je tikva s koščicama u ljuski. Ulje napravljeno iz takvih tikvi je kvalitetnije, intenzivnijeg mirisa i izražajnijeg okusa od ulja tikvi golici, no ipak, golice su puno jednostavnije za obradu. Osim za crno ulje, za što su se sve koristile tikve? Osim za proizvodnju ulja kod nas su se tikve najviše koristile za stočnu prehranu, ali i za ljudsku prehranu no to je bila posebna vrsta tikvi. To su bile one male plosnate tikvice, intenzivnije zelene ili narančaste boje s manje koštica, koje su se onda tak v zimsko doba znale narezati na šnite i peći u rolu. Bile su finog, sočnog okusa. Što kažete o hranjivim vrijednostima tikve? Same tikve a jelo su dobre a i njihov finalni proizvod, crno ulje, vrlo je dobro. Osim za prehranu 22 |
Pinklec
Kolač od koščic! Da li se i u Vašoj kući radio koščičjak? Nije, ali pošto sad znam recept budemo i to probali. Je li se ikako nekad crno ulje izrađivalo kod kuće, dok još nije bilo uljara? Kad su se tikve pobrale, prvo je trebalo z njih zvaditi koščice (to su večinom bile one stare tikve čije su koščice imale lupinu). Onda su se koščice sušile i dok bi se posušile morala se ručno odvojiti ta lupina. To su ljudi rekli da luzaju koščice. To se obično delalo v zimi. To je bil zimski posel. Dok se lupina odvojila ona su se te koščice morale zmrviti. To se je delalo v stopi jer negda nije bilo mikseri. Dok su se zmrvile na jako sitno , onda su se dele v kotel v vodu kuhat. Dok su zavrele onda se je ulje počelo otpuščati z njih i zdigalo se na površinu vode.. Kak se je ulje zdigalo, tak su ljudi z žlicom grabili i metali v jednu posudu. Ak je još bilo kaj vode ona je ostala na dnu a ulje se zdiglo na površinu. Samo se je puno manje dobilo ulja od kile koščic nek se dobi ve dok se one v uljarama tiskaju pod velkim pritiskom. Kakva je prerada koštica sada? Sad postoji moderna prerada. Postoje uslužne uljare kam ljudi voziju posušene koščice. Dok koščice zvadimo s tikvi, one se moraju oprati, posušiti (najbolje na suncu) i onda ih vozimo na preradu u uljaru. Tam ih sa strojevima zmeljeju na jako sitno, fino mljevenje. Onda se ta masa mijesi u tijesto. Dodavle se voda koščicama i stalno se mešaju dok same ne počneju puštati ulje. Da bi se ulje moglo čim duže čuvati u tu smjesu dene se i malo soli koja onda služi ko konzervans ulju. Onda se se to dene v zgrijani kotel. To je kotel v koji stane otprilike oko 30kg te mase i trebal bi na svim stijenkama i dnu imati istu temperaturu jer je to dobro za kvalitetu ulja. Nekad se v tim kotlima kurilo z drvima i mešalo s špahtlim, pa se znalo negda i zagoreti. V današnje vreme postoje te mašine koje v sebi imaju miksere koji celo vreme pomalem mešaju tu masu v kotlima.V tu masu se na otprilike 3 kg koščic dodaje 1 litra suncokretovog ulja. To sve se tak dugo zagrijava uz lagano mešanje dok koščice ne počneju ispuštati ulje, dok ulje samo ne počne teči. Nakon toga se to ide v preše i tam se pod velkim pritiskom od 150 bara po centimetru kvadratnom preša. To je strašno velki
pritisak pod kojim od sve one mase ostane samo kolač (ostatak koji se dobiva dok se scedi sve ulje koji se dobiva prešanjem). Ulje koje ide van jako je vruće. Temperatura je nekih 70 stupnjeva Celzija. Sam taj proces prešanja zgledi tak da se v te velke mašine dene sloj te vruće mase, onda se dene lim, pa na njega opet ta vruća masa i tak se to ponovi do 9 put (ovisno o veličini mašine) i onda se to preša
tak dugo dok više ulje ne teče. Taj kolač kaj se dobi je na kraju nekih 1,5 cm visok i skroz suhi. Ulje koje se dobi ljudi namečeju v velke posude, banjice i dok dopeljalju doma onda pustije ulje još kakvih 10 dana na miru da se staloži da bi se onda čisto ulje moglo pretočiti v posude ili flaše u kojima se čuva. Hvala Vam na intervjuu!
složim nadjev. Se skupa kojih vuru vremena. U kojim se prilikama izrađivao koščičjak?
(održan 10.12.2010.) Intervjuirala je učenica 6.b razreda, Lucia Nježić dok je fotografijom intervju popratio učenik 6.a razreda Marcel Hernandez-Bautista. Učenici su bili u pratnji učiteljica Zvonke VišnjićIgrac i Ivane Kobal.
Uvijek se on slagal za Badnjak. Na Badnjak je post i onda se nesme jesti ništ od masti i mesa a črno ulje se ne smatra masnoćom. To je meni moja svekrva, koja me i navčila delati povedala da se je negda pekel navek za Badnjak. Negda se nije melo preveč mesa za jesti pa smo unda koščičjak pekli. Ništ drugo su ne meli na Badnjak nek koščičjak. Dok se došlo od polnoćke unda se jelo malo mesa ak je bilo.
Koji su sastojci od kojih se izrađuje koščičjak? Hajdinska kaša, oštro brašno, hajdinsko brašno, malo vode i bijelo ulje i od toga se slaže testo. Treba deti dosta ulja jer od hajdinske melje testo dojde dosta trdo. A u nadjev ide ½ kg kaše, ½ l mljevenih koščici od tikvi i to onih koje nemaju lupinu. Po domačem ih zovemo golice. I unda treba luka, bibera, soli, klinčić i pimet. Kašu treba dobro oprati v vrućoj vodi. Onda se jednu litru vrele vode ukuhaju te koščice. Prije se te koščice mora zmleti i onda se v toj vodi ukuhaju. Dok se malo skuhaju onda se malo vode mora odlijati i nutra se stavi kaša i malo se sve skupa promeša i prema potrebi onda dolevam to kaj sam si odlejala. I to unda pomalem kuhamo. Unda denem nuta klinčić, pimet, biber. Unda se slaže testo, pa se premaže s črnim uljem, pa ide nadjev, pa opet testo i tak dva , tri put. Testo se dela slično kak za štrukle, samo kaj ide pol oštrog a pol hajdinskog brašna. Prvo testo se napravi tak kaj uno dojde malo prek rubova pleha, kaj malo stoji vun. Na
NAŠI PROJEKTI
INTERVJU O IZRADI KOŠČIČJAK A SA GOSPODOM ANICOM HRASTOVEC
kraju se malo napikne kaj se nebi napuhnulo dok se peče. To je kolač kojega se najede. Neki ljudi deneju kuruzno brašno mesto hajdinskog. Muški to više voliju pojesti. Negda su to ljudi bolje jeli. Ništ drugo su ne meli na Badnjak neg koščičjak. Koliko traje proces izrade koščičjaka? Prvo se napravi testo. Onda se mora malo počivati. Kojih pol vure. Za to vreme si smeljem koščice i
Tko je obično izrađival taj kolač u obitelji nekad? Od mojeg muža mama. Ona me i navčila. Negda se tu v našem kraju bili poznati kašari. Prije neg se išlo na posel moralo se stoči kašu. To se je delalo s stopom. Hajdina se odvajala od lupine. Hajdina se požela na jesen i onda to kuhala i čistila s stopom i onda se je dobila kaša.
O tikvama smo intervjuirali i gospođu Košutić koja nam je također ispričala mnogo zanimljivosti!
Pinklec
| 23
O KOŠČIČJAKU SMO RAZGOVARALI I SA NAŠIM MJEŠTANINOM, GOSPODINOM JOSIPOM RUSMANOM. Gospodin Rusman je osim o Koščičjaku pričao i o preradi i obradi hajdinske kaše koja je također jedan od sastojaka našeg Koščičjaka.
NAŠI PROJEKTI
Pošto su stari Kučanci bili poznati po uzgoju kaše, te po tome dobili naziv „Kašari“, gospodina Rusmana pitali smo nešto i o toj temi. Saznali smo da se hajdina (heljda) se u Kučanu Gornjem obično sijala postrno, nakon skidanja usjeva žitarica (najčešće ječma). Od zrna heljde radila se hajdina kaša koja se prodavala . Da se nebi sve to zaboravilo gospodin Josip Rusman zapisao je postupak izrade hajdinske kaše na starinski način te nam je ispričao kako se o nekad radilo. Najprije se hajdinsko zrno kuhalo, a nakon toga cijedilo u šibnatoj korpi. Ocijeđeno zrno se zatim trebalo sušiti na sjenovitom mjestu tri do pet
dana i ako bi se slučajno presušilo onda se moralo navlažiti vodom ili kak bi Kučanci rekli “prefajtati”. Nakon toga stavilo se u stopu i počelo tući. To je moglo potrajati i do sat vremena. Negdje usred i na kraju toga postupka , nastale ljuske morale su se ispahnuti. Zrna koja su ostala neoljuštena morala su se probrati u koritu ili rešetu a taj postupak zvao se “ščijanje”. Probrano zrno, koje su zvali “skroski” još se na kraju malo “nafajtalo i stavilo u stopu da se istuče. Gospodin Rusman pokazao nam je i repliku stope, koju je sam izradio prema uzorku starom 100 godina i objasnio nam kako se zovu glavni dijelovi stope.To su: babina (kapaciteta 14-20 l), stopec , pikec , nogari, držač. Tu su još i neki pomoćni dijelovi kao uže ili žrd i okvir da se zrno ne rastepe. Koliko su stupe nekada bile korištene vidjelo se po udubljenju na stopecu gdje se stojalo bosom nogom i stupalo cijeli dan.
Učenici 1.b razreda, u sklopu projekta Koščičjak izrađivali su bundeve od koštica. 24 |
Pinklec
BERBA KUKURUZA
DANI UČENIČKIH PROJEKATA
Berba kuruze je godišnja tradicija naše škole. Učenici odlaze u “polja” i beru kukuruz. Naša škola ima tradiciju branja kukuruza.
TERENSKE NASTAVE
Djeca u dobi između sedam i osam godina ujutro sa svojim razrednicima kreću u “berbu kukuruza”. Naši mališani bili s uzbuđeni. Najzanimljivija im je bila vožnja na traktoru. I naše su razrednice bile zadovoljne kako je prošao tijek događaja.
Naša učenička zadruga sudjelovala je na Danima učeničkih projekata i predstavila što to naši učenici izrađuju u mnogobrojnim grupama naše zadruge „Pinklec“.
ZAGREB U studenome 2010. godine, učenici sedmih i osmih razreda posjetili su Zagreb. Prvi dio izleta odvijao se u zagrebačkom prirodoslovnom muzeju. Bilo je zanimljivo i vrlo poučno. Najprije smo vidjeli paukove i škorpione. Oni su se dječacima posebno svidjeli, kao i preparirane vodene životinje. Pažnju djevojčica su pridobili prekrasni raznobojni leptiri, a svima su se svidjele ptice. Zainteresirano smo slušali razne zanimljivosti o gujavicama, spužvama, koraljima, nametnicima itd. Na kraju smo vidjeli još mnogo životinja koje su nas oduševile. Time je naše razgledavanje završilo, te smo puni novog znanja krenuli do autobusa koji nas je odveo do sajma knjiga. Na sajmu knjiga mogli smo ići u dva paviljona, a svaki od njih bio je pun knjiga. Dječaci se baš nisu zanimali za knjige, pa su igrali razne igre koje su igrali u drugom paviljonu. Za razgledavanje smo imali dva sata što nam je bilo sasvim dovoljno. Nakon što smo se malo odmorili krenuli smo prema mjestu na kojem nas je autobus trebao pokupiti. Kada smo stigli kući bili smo umorni, ali puni doživljaja koje smo kasnije prepričavali roditeljima. Svi smo se izvrsno proveli te se nadamo da će tako biti i sljedeće godine. Lana Kereša i Tamara Majcen, 7.b Pinklec
| 25
U raljama Facebooka... ANKETA: FACEBOOK
Proveli smo anketu o korištenju Interneta i Facebooka među učenicima viših razreda.Anketi je pristupilo 140 učenika. Evo što smo otkrili: Internetom se koriste svi anketirani učenici. Kad smo ih pitali za što najviše koriste Internet, najviše odgovora pripalo je stranicama kao što su Facebook i Youtube te stranice s igrama. Većina učenika ne posjećuje forume. Na pitanja o Facebooku dobili smo ove rezultate:
Učenici štite svoje osobne podatke na način da ih mogu vidjeti samo oni koje imaju na listi prijatelja, da blokiraju profil od drugih ljudi te odlučuju tko 26 |
Pinklec
smije, a tko ne vidjeti njihove slike. Većina učenika pazi kakve slike stavlja na Facebook te ne upisuju podatke kao što su broj telefona, adresa i slično.
Na pitanje o utjecaju Facebooka na njih, većina učenika smatra da je taj utjecaj pozitivan i također smatraju da korištenje Facebooka izaziva neku vrstu ovisnosti. Zahvaljujemo se svim učenicima koji su pristupili anketi. Vaše uredništvo!
ANKETA: FACEBOOK
Čak i poneki učenici koji su se izjasnili da ne prihvaćaju nepoznate ljude kao prijatelje na Facebooku rekli su da imaju do 10 nepoznatih ljudi na listi prijatelja.
Internet pruža više načina komuniciranja i puno sadržaja koji mogu biti korisni i zabavni, ali i štetni. Djeca trebaju znati da na Internetu postoje i opasnosti koje na njih mogu ostaviti neželjene posljedice. Kako bi korištenje Interneta bilo sigurnije, potrebno je pridržavati se određenih pravila:
1
Nikad nemoj nepoznatim ljudima putem Interneta ili mobitela davati podatke o sebi, svojoj obitelji i prijateljima; ne otkrivajte im svoje prezime ni adresu, školu u koju idete, jer ne znate kakve su im namjere.
2
Imajte na umu da „nepoznati“ s kojim se dopisujete i koji se predstavlja kao dečko od 15 godina može zapravo biti muškarac od 50 godina i slati vam lažne podatke o sebi uz tuđu fotografiju.
3 4
Ne primajte na dar bonove za mobitel od nepoznatih jer će oni zasigurno tražiti nešto zauzvrat. U dopisivanju mobitelom ili Internetom nemojte pisati ništa čega biste se sramili ako to pročitaju vaši prijatelji u školi ili u kvartu; ne šaljite fotografije koje ne biste željeli pokazati drugima.
Ako vam netko šalje uznemirujuće, prijeteće ili prostačke poruke na mobitel ili putem Interneta, recite roditeljima ili učitelju u kojeg imate povjerenja. Niste vi krivi zbog toga što vam prijete i vrijeđaju vas. Zatražite pomoć od roditelja, čak i kad mislite da ste učinili nešto nedopušteno.
5
Nemojte izbrisati s mobitela podatke i fotografije koje vam je poslao zlostavljač jer će pomoću njih policija lakše pronaći osobu koja vam prijeti.
6
Nikad nemojte ići sami na sastanak s osobom koju ste upoznali putem mobitela, na chatu ili putem bloga. Ako ta osoba inzistira da dođete bez pratnje, nemojte ići na takav sastanak.
7 Pinklec
| 27
BICIKLIJADA 22.04. 2010.učenici i učitelji VII. OŠ Varaždin biciklijadom su obilježili Dan planeta Zemlje.
OSTALA DOGADANJA
U spomenutom događaju sudjelovali su učenici od 5. do 8. razreda, njih ukupno 65 . U njihovoj pratnji bili su ravnateljica Ruža Levatić, te učiteljice Sminka Hanjš, Anita Cesar, Zvonka Višnjić - Igrec i učitelj
Jurica Hunjadi. Da sve prođe u redu i bez problema pobrinula se policijska pratnja.Krenuli su ispred škole, te se vozili kroz Zbelavu, Kelemen, Varaždinbreg i Kneginec. U školu su se vratili oko 13 sati gdje su ih čekali klipići i sok. Sjeli smo na svoje udobne bicikle i bili voljni ispuniti ovu svakogodišnju tradiciju pod nazivom biciklijada. Na put je bilo obavezno nositi kacigu što se već iskusnim vozačima baš i nije svidjelo. Svi smo bili vrlo nastrpljivi, te smo jedva čekali krenuti. U pratnji policije krenuli smo tog tmurnog dana, točno u podne. Vozili smo se u koloni u kojoj je sudjelovalo više od 50 djece naše škole. Vozili smo se kroz Zbelavu i sva ta okolna mjesta.
Vidjeli smo puno livada, te nekoliko lijepih kuća. Kada smo se nakon duge vožnje vratili, u blagavaonici nas je dočekala naša dobra kuharica s klipićima i sokovima da se malo okrijepimo. Zapamtit ćemo taj dan, jer je bilo ludo i nezaboravno. Vinka Kovač, 7.b
MASKENBAL 16. veljače 2010.godine organizirali smo ples pod maskama. Sudjelovali su učenici viših razreda. Svaki je razred osmislio plesnu točku i izveo je pred žirijem. Žiri se sastojao od učitelja koji su ocjenjivali točke te su na kraju izglasali najbolju. Najbolju plesnu točku napravio je 8.b razred koji je plesao na pjesmu Michaela Jacksona – Thriller. Nakon toga se birala najbolja maska. Iz svakog razreda birala se po jedna. Najbolja maska bila je maska trudnice koju je nosila Vini Selec. Bilo je super, svi smo se zabavili te smo sigurni da ćemo taj događaj pamtiti još dugo. Lana Kereša, Tamara Majcen 7.b
MALA POLNOĆKA Večer uoči Božića većina djece, a i pokoja odrasla osoba provela je vrijeme u Crkvi – na maloj polnoćki. Misa je započela službom riječi, a nakon toga je uslijedila euharistijska služba i molitva, obred pričesti i završni obred. No, ove godine polnoćka nije bila obična. Svima se još više svidjela zbog scenskog nastupa 4.a razreda pod nazivom „Što ćemo pokloniti Isusu?“. Odglumili su odlično i svi su im se divili. Kad je polnoćka završila svi su veselo otišli svojim kućama. Lana Kereša, 7.b 28 |
Pinklec
English page CAN YOU SOLVE THESE RIDDLES?
Why do chickens lay eggs? Why is six afraid of seven? What am I if I can go up the chimney down, but can’t go down the chimney up?
JOKES
Chuck Norris counted to infinity – twice. Only Chuck Norris can dislike on Facebook. Chuck Norris is the information source for Google. Chuck Norris doesn’t use remote control, he just tells TV to change channels. Chuck Norris can draw a perfect circle with a ruler.
Two snakes are chatting. One of them turns to the other and asks: » Are we poisonous?«
ENGLISH PAGE
What’s full of holes but still holds water?
CHUCK NORRIS FACTS
The other replies:«Yes, we are. Why are you asking?«
break. / Because seven eight [ate] nine. / An umbrella. A sponge. / Because if they drop them, they will
»I’ve just bit my lip!«
A little boy asks a driver : »Could you give me a ride, please? I’m late for school. » » But I’m heading in the opposite direction, son.« »Even better!« Mummy Fox has seven foxes. She is proud of her children but is worried about one of them because he is different and he is not beautiful. The Fox really looks different. He is clumsy and black. He has funny short tail. The animals stay away from him. Other foxes are cruel to the Ugly Fox. They tease him and try to hurt him. Fox Pete bullies him all the time. The Ugly Fox is sad and lonely. He hasn’t got any friends. He decides to rum away from home. The Ugly Fox sees a dog. The dogi s brown and beautiful. The Ugly Fox would like to be like him. A few months later the Fox sees his reflection in the water. He is not a fox but a big and beautiful dog.He finally knows who he is. He is happy!
NATURE The nature is NICE It can give you some ADVICE! People can KILL IT You just can’t FILL IT! Birds can FLY I can tell you WHY! Nature hasn’t got a BOX That’s all FOLKS! Kristijan Markuš, 8.a
Sara Zdelar, 5.a Pinklec
| 29
Deutsche seite FRÜHLINGSBLUMEN
DEUTSCHE SEITE
Wortsalat. Findest du alle Wörter?
pe – kus – Gän – me – Tul – blüm – Kro – chen - müt – glöck – Schlüs – Stief – blu – chen – se - ter – chen – sel – me – Schnee
Welches Tier bin ich? Ergänze! 1. Ich bin klein und grau. Ich bine eine M __ __ __. 2. Ich bin groß, stark und braun. Ich bin ein B __ __ __.
3. Ich bin lang, grün und lebe in Wasser. Ich bin ein K __ __ __ __ __ __ __. 4. Ich bin braun, lustig und esse gerne Bananen. Ich bin ein A __ __ __. Klasse 5.b
30 |
Pinklec
Svijet zabave VICEVI
SVIJET ZABAVE
Bio mali Ivica na satu vjeronauka i kaže vjeroučiteljica: - Neka svi dignu ruke koji žele ići na nebo. Svi su dakako digli ruke osim Ivice. Pita njega vjeroučiteljica: - Zar ti ne želiš na nebo? Ivica odgovori: - Mama mi je rekla da poslije vjeronauka odmah dođem kući. ••• Prozove učiteljica Ivicu pred ploču i postavi mu zadatak. Ivica odgovori da ne zna riješiti, a učiteljica mu kaže: - Pa kako to ne znaš, radili smo to kod Pitagore. Ivica će na to: - Ja očito nisam bio u školi kad je Pitagora predavao.
TEST ZA PRVAŠIĆE
Dragana Hrnjkaš - Pasquino
••• Pita nastavnica malog Ivicu: - Koja je oznaka za vodu? - H2O... - A što znači H2O+H2O+H2O? - Hmmm... Pa poplava!
ZA PRVAŠIĆE TEST ZA TEST PRVAŠIĆE
Dragana Hrnjkaš - Pasquino Dragana Hrnjkaš - Pasquino
2
••• 2
4
2
6 4
4 6
8 8
6
Sjedi mali Ivica sav tužan. Dođe mu majka, pa ga pita: - Što je, sine, što se dogodilo? - Tata me kaznio zbog nečega što uopće nisam napravio! - A što to nisi napravio? - Domaću zadaću. •••
8
VODORAVNO OKOMITO VODORAVNO OKOMITO 1 Boja neba 1 Prvi dan u tjednu 1 Boja neba 1 Prvi dan u tjednu VODORAVNO 2 Dio ceste kojim voze vozila Ovcin mužjak 2 Dio ceste kojim voze vozila 3 Ovcin3OKOMITO mužjak 5 Pada zimijei boje bijele je boje 41 Ptica 5 Pada zimi i bijele 4 Ptica stanarica 1 Boja neba Prvistanarica dan u tjednu Upiši: SRCE Doba kad se budimo 6 Upiši: 6SRCE 7 Doba 7dana kaddana se budimo 2 Dio ceste kojim voze vozila 3 Ovcin mužjak 8 Ptica selica 8 Ptica selica
5 Pada zimi i bijele je boje 6 Upiši: SRCE 8 Ptica selica
Zakasnio Ivica u školu i učiteljica ga pita koji je razlog njegovog kašnjenja, a Ivica će na to: - Učiteljice, vi ste nas naučili da moramo poštovati znakove. - Pa da, ali kakve to veze ima? - Na jednom je pisalo: uspori, škola.
4 Ptica stanarica 7 Doba dana kad se budimo Pinklec
| 31
Petra BenÄ?ek, 4.b