Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
1
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
Nakladnik: Vlastita naklada autorice
Autorica: Denis Kožljan
Naslovnica: Denis Kožljan
Copyright © 2022.Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Elektroničko izdanje 2022.
2
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
KLJUČ JE ISPOD OTIRAČA Denis Kožljan
3
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
Kada dođe proljeće, čak i lažno proljeće nema nikakvih problema, osim gde biti najsrećniji. – Ernest Hemingvej
“Da li dolazi proljeće?“ pitala ga je. “Šta je bilo?“ uzvratio je. “Zar ne vidiš da to sunce sija na kiši i kiša pada na suncu.“ – Frances Hodgson Burnett, The Secret Garden
“To je opet proljeće. Zemlja je kao dijete koje zna pjesme napamet.“ – Rainer Maria Rilke
************************************************* “Da nismo imali zime, proljeće ne bi tako prijalo. Ako nismo ponekad imali gorak ukus i nedaća, prosperitet nam ne bi dobrodošao!“ – Anne Bradstreet, The Works of Anne Bradstreet
“Nešto u vazduhu čini da se osjećam kao da letim, proljećni let!“ – Agata Kristi
Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može čovjek biti trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem. – Ivo Andrić
Ne može se reći proljeću:“Daj Bože da stigneš što ranije i traješ što duže“. Može samo da se kaže:“Dođi, blagoslovi me tvojom nadom, i ostani koliko god možeš“. – Paulo Koeljo
4
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
5
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
RIJEČ AUTORICE Kad već trebam, reći ću samo kratko ono što je najbitnije za moju novu riznicu stihova naslova "Ključ je ispod otirača" jer sve ono ljepše i više rekli su veliki majstori misli i kovači stihova. Samo nekoliko navedenih je u prethodnom tekstu , a koji govore o proljeću kao meni najljepšem, najbogatijem, najsuptilnijem godišnjem dobu koje me i ovog puta iz početka dignulo poput feniksa iz zimske depresije. Stihovi su proizlazili gotovo svakog dana u vrlo kratkom roku i ne mogu odrediti je li to ljubavna poezija, socijalna, refleksivna kao ni uostalom u prethodnim izdanjima. Važno je samo napomenuti da je proljeće kao vrijeme rađanja i novog života, u meni izazvalo buru emocija kako na događaje i slike u mojoj blizini, tako i reakciju na svjetske eksplozije za koje se vjerjatno nismo nadali. Iako kaže izreka odnosno refren jedne lijepe lirske pjesme kako je "Ključ ispod otirača", ovog puta uzaludna su sva moja traženja i pokušaji pronalaska onog pravog ključa koji bi čovjeka uspio promijeniti na bolje, savjetovati ga u teškim situacijama, izroniti iz njegove duše pozitivu i mir. Nisam i ne mogu biti imuna na sve te strahote najnovijeg rata, na promijene klime koje čovjeka dovode do očaja i tu ne staju nedaće već svakog jutra dok se budim i pogledam kroz prozor krmeljivih očiju, čini mi se da zrak ne miriše na proljeće kao što je to nekad bilo, nema ni djece po šumama koja se vesele duginim bojama šafrana i ostalih proljetnica. Čovjek je otuđen, rastrgan u borbi za egzistenciju i preostaje mu sasvim malo vremena i trenutaka da se posvećuje obitelji kao ćeliji života. Stoga se kroz moje pjesme pitam što se to zaista dešava u Svemiru postojanja, postoji li neki konkretan krivac za naša mnogobrojna teška jutra i neprospavane noći. Svjesna sam da u tim pitanjima i nemogućnosti pronalaska ključa, odnosno odgovora nisam sama ali također mi ostaje za povjerovati kako ipak treba početi razmišljati o vlastitim postupcima, održavati otirač urednim, prozračnim i brižnim. Sve ostalo najvjerojatnije ne drži vodu. Pa neka krenu stihovi...ima ih podosta...kako na književnom jeziku , tako i na mojoj čakavici! Denis Kožljan, autorica zbirke
6
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ČA BOG ZNA ma ki to više more znati ča če nas u ten životu tukati, prah na svaken korku aš i daž zabija je padati pak umisto njega padaju eroplani ki su rivali z vrajže hiže i ne zna se ki hi je posla, niki kaživaju da su prez šofera, drugi pak povidivaju dam je to nika greška samo mene je stešo jeno malo strah aš cili svit gori od grdih fati, za Boga ču vajka držati, ni fari se š njin đogati ter valja On zna ča je za delati, mi, mali, pići krstijani gremo svaki dan još manji...naša besida ne vridi, ne dura, šoldo laškiva, benzina ne kaliva, škole drugo nisu kaj nikad pak ko nimaš ove škatule na botuniče ne piše ti se dobrega, tako je to, riga življenja zgubila je busolu, nidan ne pensa na sutra, a i kad propensaš za hip u danu zaboli te duša...tilo če anke vreda... ki to više zna, ki to kapi, ki to razumi....
7
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
BIJELA LEDINA bijela ne od snijega, to samo je moja želja, a ledina daleka crvena od krvi, izrovana od napasti, traže krivca...a što će s njim? on više nije On, on je jadno, jezivo stvorenje, prazne glave, nitko ga više ne ljubi, ni mazi jer nema mjesta za te stvari, ledina hladna, tamo na sjeveru, politika umiješana u sastav tla, trzaj bebe izaziva dramu u srcima nas pacifista.... snijeg baulja, dvoumi se razočaran jer nema više djece da na ledini naprave Snješka koji osvanuo bi sutradan na mrežama i dobio milijun lajkova... ehhhh, živote...živote čuješ li molbu ljudskog roda, uzmi violinu i zasviraj Plavi Dunav, željna sam valcera, htjela bih još koji plesni korak prije Posmrtnog marša... jao, rode...nemoj mi uzeti za zlo, pišem danas nešto što od mene nisi očekivao...danas nema latica cvjetnih, oblaka snenih ni ljubica mirisnih, a kako da bude, a kako? pozornica probija mi uši, u daljini zvecka nešto nalik oružju, pričaju se ozbiljne priče o mjestu zvanom Bijela ledina koja po drugi put umire tamo u susjedstvu Černobila...Apokalipsa prijatelju! Dižem se...sramota me jer večer se spušta, a ja još krmeljivih očiju od prethodnog jutra, glava u kolapsu....Bože, udari bar Ti palicom da zavlada mir...napuni tlo dječicom i zaustavi nemir što uvukao se u kosti i tjera u status očajnika..... 8
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
POSLIJE ZIME zatvorena...fijuče bura danima već, kao nikad prije, a kiši ni traga, postajem zabrinuta, jer voda? što bi bez nje, bez krvi prirode i ljudi, učitelji kažu, globalna kriza, tako i na nebu kao i na zemlji, zar i ja spadam u kategoriju onih koji prije smrti prošli su sve što se proći moralo, mrzim nametnuto dok razmišljam o dobu rađanja, cvjetanja, disanja, ljubavi, a ne rata.. eto sive svrake, mota se oko tuje u mom vrtu, koji joj je vrag, trudim se svijet učiniti ljepšim toplijim bojama sa mog slikarskog platna, no, ne ide mi baš od kista, bombardiraju tamo daleko od nas dok čini mi se da granate padaju u susjedstvu, nelagodan osjećaj zime, u strahu nekom su i zumbuli, tek pinčicu vire iz zemlje dok ožujak guli prema sredini, možda sam samo zabrinuta bezrazložno, a možda ipak postoji netko ili nešto što prati i podsjeća da jako smo neozbiljni, da izboriti se moramo za svaku zraku sunca i kap rose u rano uskršnje jutro....
9
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ŽENA kap jutarnje rose sljubljen s proljetnom travkom, jauk strasti u postelji smilja. osmijeh što produljuje dan, i plač koji nije uzaludan... žena danas i sutra, žena jučer, kroz vijekove i karta za budućnost, list na vjetru što odolijeva nedaćama i olujama svih vrsta ne da se vragu ni zlim silama, u njedrima čvrsto stišće krv krvi svoje i ne pušta nikoga da krade, da udara, guši... to može samo Ona, zlatna joj kruna, ruke ulaštene balzamom umirenja, žena i ženstvenost njena, tragovi prošlosti koje samo Ona zna, zato svoj Dan ima onda kad zamirišu prve proljetnice, kad osjeti poljubac da grije joj dušu, žena koja povrh svijeta čvrsto stoji, brani novorođenče, umiruje majku, oca i nejačad,,,bez nje gubi se svaki smisao....
10
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ŠKUDELA joh i kataloh kaživa stara štorija, je bil poli nas, danas, ma vero je i to dura, preveč, škudela prazna, zvoni, se vrti, ubrača, faštidiju dela aš nima je drugo ki, uprati, uluštrati, pak vrči breku isti ili forši samo usušiti i u regal za spomen staviti, par bonboniči, neka se dica dragaju kad u hižu dojdu... ma ke...ni koristi, tu škudelu kupila mi je pokojna baba pred čuda lit kad šakraštija je bila, a ona je za nju svi penžijon pofojbala i ni njoj bilo ža, je govorila, kad se navadiš, skuhati češ maneštu u njoj aš je od žmalta, nisan je jušto napro kapila, bila san mala, sad san stara, kad vidin škudelu, najraj bin rovala. aš moje babe ni, aš ni moje sriče, tepline, ni ničesa ča bi me refalo.....
11
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
OTVORILO SE nebo, zemlja, more, dan i noć, otvorilo se pred mojim nogama, gledam uzbuđeno, dišem ubrzano, vraća se nada normalnih svitanja, čujem ptice na susjedovom boru, prijanjam kistu, javlja se želja za mojim starim navikama, ima tu još nekih igrica koje bude me zagrljajem i donose toplu krv u moju plazmu, je li to posljedica proljeća ili tek naklonjenost trenutka zapisanog u zvijezdi rođenja, vrtim se poput vodeničnog kotača, ne znam što prije, plan bio je otpuhao u olujno nebo no, Bog nudi mi sasvim čist papir, okvir slika i novih prilika, neću odustati, objeručke zgrabit ću sve što mi se nudi, polja šafrana, maslačci žuti i poljsko cvijeće otvaraju put sreće.. oblačim odijelo sa mnogo džepova, u svaki ubrat ću bar jednu laticu da umiri dušu i tijelo, da uđem u raj i posvetim se onom što najbolje znam....
12
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
13
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
OBLAK TUGINJE prije niki dan, dokonfrčija se u moj korat jedan oblak drugašlji, čuda drugašlji od tih drugih gleda me je drito u oči, bija je modar, pun črnic, žalosan nikako, pomalo se fuza kako da želi jušto meni ništo reči, znami počakulati, forši kakovu mrvu lipega regalati... san se valje prenula, zvadila traveršu, zaprla špahor i puštila lonac, tornala san mig oblaku, zvala ga u hižu ma ni stija naprid, frma se na pragu i počeja biliti, svitliti, zemlju ljubiti... razgoračila san oči, ma ki vrag je to sad, propensala san i štupila se, a od črnega oblaka ukaza se je mladi čovik, lip kako duša, tepa kako prolično sunce, bukija me u obraz, nasmija se i partija zgorun u hipu... stija mi je dati force za dalje, za sutra za vajk...
14
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
REŠKA nisam baš sigurna da bila je greška u šesnaestercu, no sudac nije vidio ili se bar tako činilo... a on , taj mali crni bombon za kojeg mislila sam sasvim drugačije, zatvorio mi vrata pred nosom, zaključao ih iako sirene nisu davale znak za uzbunu...i jednostavno otišao u nepoznatom pravcu, bez pozdrava na nijednom jeziku, iako bio je svjestan da ja znam sve jezike svijeta i govorim srcem, nisam očekivala taj razvoj događanja, ništa nije slutilo da mogla bih biti izbačena iz igre, suspendirana bez razloga, a onda uslijedio je očaj, praznina, muk, nevjerica...ja igram na otvorene karte, i da, nisam bezgriješno čeljade, htjela sam dobit bar ceduljicu sa par crta, iako možda još bih teže podnijela poraz jer to je za mene, istančanih niti, poraz, da ne opišem blokadu bezobraznijim rječnikom.. i tako ostala slijepa, gluha, sakata...po cio dan buljim i ne vidim ništa osim dvije boje "PROTIV" iako nemam baš ništa s tim... želim život nakon pustih izolacija, glavobolja, grobne tišine, odustajanja, zle kobi.... hoću nadu, hoću smijeh, prasak smjeha, dosta je bilo ključeva, ne priznajem takve torture....
15
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
NE IDE ništa, apsolutno ništa ne ide ni od ruke, ni noge, još manje glave, zatvorene stanice, čuju se sirene...daleko negdje ali meni dovoljno blizu da ne umijem sastaviti normalan stih...rečenicu jednu pravu koja diže.. taman mislim krenut će kad ono opet iste vijesti, crne, slike umrljane strahom i suzama, kolone duge... sati čekanja...ne nije to kod nas , u dvorištu našem ali to ne znači ništa, meni je sve tako blizu, ne podnosim buku, nered, gusjenice što prelaze cestu, nemir neki u očima, mišić ruke zakazao, ništa već nekoliko dana, a dešava se toliko toga, i smrt nedužnih, mladost odlazi, starost jadna udarana od godina, sada opetovano od naredbi, bijega, nisam sretna, nisam jedina, ne znam slagati stih o oružju što zvecka, bojim se nasilja, žica, lisica, ni ova pošast uboda još nije zacijelila rane, a eto luđaka koji traži sreću u nesrećama, što ti je...luđače, povući se i vrati u svoj prljavi brlog, ostavi pjesmu neka teče kako joj je dano......
16
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MERCI nikako ne razumijem taj merci, ne ide mi po venama osjećaj hvale kad glasa niotkud, u položaju sam defenzive iako ne volim biti pasivac, tih nekoliko dana čini se kao stoljeće, poput horizonta kojemu ne nazire se kraj, u jutro pogledam vijesti. nastavljam dalje, valjda stoput dnevno, i kad sklope se kazaljke na mom starinskom satu pomislim na onu vatru koja grije nečije hladne ruke, razmišljam, raspadam se u kolu koje imalo je predvodnika, a onda se sve razvodnilo, tko je za to kriv, ima jedna zla koka s desne strane moje kuće koja drži sve pod kontrolom, koja pogledom šiba i u namanji kutak mog doma, ona bi htjela biti ja, a nikad neće biti jer ne zna reći MERCI, jer to je štraca kukava što stvara nemir među ljubavima, ove noći budna ću sanjati, ostvariti i vidjeti dječačića crne kose i osmjeha koji vraća me među žive....
17
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
OKRENI GLAVU kako kad ne mogu, kako kad ne znam, boli dok gledam, tišti dok slušam, vijesti što rapidno rastu iz minute u sat, zar nekome potreban je rat? Gdje nestao je čovjek? Kamo odlutale ptice pjevice? Zar prošlost nas ničem naučila nije? Ukočenih udova sjedim, blokiranih misli jer ja ne znam drugačije, ja ne podržavam nasilje, ni bombe, ni krv...... ja znam samo nizati lanac srebrnih bisera umočenih u vodu s potoka, umijem milovati umorna lica, zaustavljati prašinu sa prašnjavih puta, glavo moja, znam da još uvijek dobro me služiš iako i tebi je sve to ponekad teret... ali pogledaj ovaj ludi svijet, povampirene sobove, lako je njima krasti tuđu sreću, uzmimati nevinu djecu, oni sjede u svom poludjelom egu, njuše svježu krv i to im je hrana, oni nemaju osjećaje krivice ni srama, ljube križ na Božićnom slavlju, kupaju se u hladnoj vodi tako moleći Boga, a ne znaju da stići će ih pravda jer jedino ona pobjeđuje makar na sudnji dan...... 18
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
KREĆEM OD NULE teško je to izvedljivo, sada kad kosti su tvrde, glava naučila na pamet sve fore i one druge, užasno je teško stečene navike odbaciti kao ne svoje, utopiti ih u moru tuge, reći im kako nisu valjane ali?! idem probati, idem pokušati, ne osjećajima, ne srcem, pravit ću se da sam tvrda, obući ću haljinu boje zemlje, ostaviti kosu u marami zgužvanoj od noći i pratiti djelovanje suprotne strane, biti sretna duboko u sebi ako uvidim bar mali pomak, veselit ću se i nadati se da sve mi je bliži taj neuhvatlji mali kotačić koji se izdvaja u mnoštvu, u oceanu laži i umjetnih fora, a tako je čaroban iako stidljiv, tako je mirisan iako nije još proljeće, pratim svaki pedalj i putanju njegovog vragolastog koraka, možda brojčanik pomaknut će se i u kratkom roku dostići moja očekivanja......
19
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
DEBAKL Bože, opet te zazivam, pitam imaš li Ti još neke moći da zaustaviš ovo prekomjerno vrenje, uništavanje nasada štetočinama koje svakog novog dana izviruju ispod Trga glavnog kojemu Marko bijaše ime, ne držim se nikako više reda, ne mogu šutjeti i ravnodušna ostajati, ljuti me sve redom, alergična sam na paukove i paučice koje dobivši titule postahu uzurpatori ljudskog roda, njih ne bijaše sramota, oni luduju u svojoj obijesti, a ja sjedim i umjesto ručka, izbacujem negativu ovdje u stihu.... Koje li ironije? Valjda od pamtivijeka još, kad Jernej ostao je praznih rukava, nastavlja se nered u klupama i za govornicom iznad koje vije se krvavo stečena zastava... Ludim na sve to, takvog sam kova, a što mene ne prozovu da saspem im u lice sve moje boli, dijagnoze i ostale točke zbog kojih dođe mi bijes, a ne smijem razbiti čašu.... Debakl je to ljudi, shvatite već jednom, više vam ne pomažu ni krunice ni svetice, ako je potrebno, krenite ponovno u školske klupe....
20
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
SPOD VEŠTITA bija je gospodin čovik, velika glava u selu i gradu, ima je šoldi kako blata pak i sriče u žepu, hodija je kamo je stija, diza glavu parajuč da je cili svit njigov i drugo ničigov, veštit plav kako more, košulja se zlatila na suncu, a kravata vežena kako diretorski grop, pastole črne uluštrane, a pamet? Pamet mu se frmala zajno pokle rojenja, ustala je zahitana mrež škovacami i fraškon i nikad drugo se ni tornivala u glavu čovika i njigovega veštita, a kad je gospodin prez pameti reka zadnji adio, spod jakete i brageš ukazala se kvadra ku nidan ni bija kapac razumiti, samo nju je Bog u svoje ruke uza i prova proštiti....
21
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
22
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
TEŠKA PJESMA kako da pišem, kako da pjevam dok srce boli, duša se lomi, lice gori od srama jer moja Domovina šteka, klizi, pada u rupu bez dna, zajedno sa prirodom, biljkama, orlovima, mostovima i čovjekom, a dijete plače iako ne razumije tu glupu političku scenu... teška je ta moja pjesma, pisana za oblačnog vremena u zimi koja pretvorila se u godišnje doba nekog novog imena, kad stupnjevi preko noći variraju iz plusa u minuseve i obratno...nemoć na pozornici vladajućih, a ne razmišljaju da i za njih može odsvirati sudac kraj utakmice bez mogućnosti nove sa istom postavom... svi redom dobivaju crvene, gledatelji tupo posmatraju i ne čude se jer sve je jasno, samo se šapuće glasno kako opet je sve isto ako ne i gore... magla danas prevladava siromašno sunce, love nigdje, a opet sve je pod njenom paskom, varam li se to ja ili je stvarno tako, tko to više zna...grda je...bit će i grđa..i Bogu je mučno...i Bog je digao ruke...malo ga izjela bolest, a ostalo mudrolije, vračanja, smicalice i misi je odzvonio KRAJ.....
23
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
POTEGNI ala šu, nemoj se stiskati, ni skrivati se ne moj, hoj naprid, budi prvi da te vide, ti si junak, ti si junačina od čovika, tvoje ruke , pamet čuda učiniti moru, vrči svit kadi mu je misto, navaditi dicu nike drugašlje i liplje fate, potegni moj pretelju koliko ti život more podnes, hrbat seljačkega čovika je kapac čuda zdurati, prez suz i joka, znan da moreš, da znaš, znan ti ime, poznan ti korenje od fameje, prontaj se, rabijaj se, šiljar na glavu da ti sunce obraz ne zgori i naprid, mlada te čeka na rudini, i ona je od prave fameje, zgojena kako rabi, zazovi je , čepaj oko vrata i neka poteče istrijanska kanta pak če sve biti laglje....
24
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
KLJUČ JE ISPOD OTIRAČA O, nije baš tako, nije tu rješenje ni kraj traženju, kraj brigama, svakodnevnim tugama, lažnim vjerovanjima, čvrstim uvjeravanjima, tražim ga, tražim taj nebeski teški ključ koji otvorio bi mi preostala vrata, u ovo moje intimno neko prevrtljivo vrijeme, kad bijah osjetljiva i preveć, na svaku riječ, pokret, krivi korak, ozbiljan pogled, treptaj ili osudu lažnu za krivnju koja nikad nije ni postojala, koje nema ni u zakonima, ni knjigama starim, ni u škrabicama s blagom... ukaži se Ti, jebeni, kukavi ključu, pa zašto nosiš to ime ako si skriven i ne odazivaš se na vapaje, ne želiš otvoriti izlaz iz učmale sobice, jel si i Ti izgubio kompas kao i društvo oko tebe, možda ušmrkao si nedozvoljenu količinu pa sad ništa ne čuješ i ne želiš pomoći... ne opraštam Ti, kvrgavi, ruzinavi ulošku ne opraštam Ti jer vjerujem da skrivaš password za ulazak u pravu rupu i rješenje koje tražim....
25
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
DOĐI dođi moj druže, siđi dolje u moje odaje, teško je sam biti u svojoj koži, sam sa sobom razgovarati, misliti, pjevati, objašnjavati svijet, razumijeti politiku, kulturu, svakodnevnicu, dođi, neznanče, nije ti važno ime, ne držim do imena, boje lica, ne brijem te neke gluposti, nosiš li krunicu u ruci, kojim jezikom govoriš, meni je bitan tek osmijeh, u očima razaznajem sve ostalo, postajem sretna ako naišla sam na pravog sugovornika koji zna, koji shvaća, koji razumije moj stav, moje besjede koje čuće na mojem mišićavom organu utrobe, pozivam te, sad već očajna jer samoća je stanje zabrinutosti kad moramo se pitati zašto, dokle, ima li joj lijeka, dođi ako prokletsvo vremena zvano ovozemaljski život i tebi predstavlja neobjašnjive okove, došuljaj se, a možeš i jasnim korakom, kod mene vrata nema, nema ni zabrana, ni ljutnje ni spona, kod mene je čistina što uskoro postat će proljetna livada šarenila....
26
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
STO PUTI sto puti, sto miljari puti san rekla samoj sebi, san se zavičala da neču drugo biti ona stara, ona prava, ona koj su mogli reči sve ča he je volja, koj su mogli delati urte i manevre, san pensala da ču se popraviti, biti bolja prema sebi i samo sebi, pak tin drugin ča ustane, kako bude, i tako su lita pasivala, proliča se kanbijivala, resle nike druge rože kin ne znan drugo ime, dica su se zgojila u velike ljude, malo njih u prave krstijane, ne moren drugašlje reči kad samo je jena istina, a ja... ja san jušto kako oni prvi dan kad san mater u oči pogledala i njoj se nasmijala...ja san i naprid za druge prava, a za samu sebe ča ostane....
27
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
PRITISAK golem poput gromade zaostale na filmskom setu, tuče, guši i umara, ne da mi mira, razara dlanove i stijenku duše i tako to traje, valjda danima i prenosi se dalje, prljava stakla ne daju mi pogled bistar, a znaju da mrzim prepreke, što im to treba, pa onda ova kišna baljezgarija dvoumi se i pušta otrov, mrzim te meteorologijo, vještico jedna, mrzim svaki tvoj pokušaj i strelicu koja dohvaća mi glavu i prsište, rastrojenost postaje sve jača, ulegla frizura, nije trajala ni čitav dan, samljeo je neki čudan udarac, kao da voda izbacila brdo granja i kamenja, prasak čuje se kroz vrijeme siječnja, eto i veljača pri kraju, zabrinutost vlada, neće li i proljeće u mlin udaraca, ne bi bilo fer......
28
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
DONA PRIMADONA S posvetom Josipi L.) to je ona, rođena u mjesecu ženskih ruža, na Dan kad o ljubavi se piše i pjeva, Ona, koja govori sasvim običnim jezikom, a opet originalna iz početka, ispod crnog elegantnog šešira mnoge note lirske skriva, Ona je Diva od pamtivijeka i bit će dok je svijeta jer iz njenih grudi izvire rijeka čista i mazna, pokretima dočarava igru emocija koju ne zna svatko, Ona kad na pozornicu kroči, zaludi svijet, pljesak ne prestaje već pretvara se u cvijet, jedna je ljubav vječno usađena u njeno srce, koje vuče je za sutra, za prekosutra i zauvijek, Dona je to, svoja, prizemljena, jednostavna ali čvrstog stava koji velikom je čini, pjesma obuzima život, Ona je primadona u krinolini, na stagesu zvijezdana noć što vodi kroz svijet dobrih vibracija....
29
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
30
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
HVALA idem redom po zaslugama, zahvaljujem, Bogu, prirodi i pticama, ljubim zvijezde i onu silvestarsku noć, klanjam se dobroj vili na ukazanom putu i tebi moj maleni dečko kad podvukao si crtu, klečim u travi rosnoj okupanoj jutrom, ljubim pjesmu ispjevanu citrom, i tebe hvalim galebe bijeli što kliktao si sreću čučeći na stijeni, hvala Ti Zemljo, moja rodna grudo, moje gnijezdo, moja posteljo i ispričano čudo... danas sam tu, danas pišem i lijevom i desnom, pijem vodu sa izvora, caklenih očiju hvaleći se pjesmom, jer ti, moj momče, moj neznanče u vojničkom odijelu, ugledavši mene, istinu, spoznao si cijelu...stavio mi biserje oko baršunastog vrata, zavapio do neba kad postao si tata... tebi moje zaljubljeno janje, darujem stih iz moje tanke duše...ponosim se tobom jer ostvario si moje mladenačke sanje....
31
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
SAMO POZNANIK birah iz početka, po istoj šabloni, gledajući oči i usne, osluškujući otkucaje, teško izgovarajući ime, mislih da bit će to izbor za neko izvjesno vrijeme, da čovjek stranih inicijala bit će izbornik mojih vrulja, luđački poželjeti novo jutro, da zajedno ući ćemo u priču i zajedno dati joj sadržaj koji raspamećuje, baca u trans, koji diže iz mrtvih, suši rane, utažuje žeđ... no, vražji kljun pomrsio račune, daljina podigla ljestvicu na visinu nedostojnu mojih godina, tišina prekinula je prvotnu notu dinamičnog songa, moj trud, moja želja i još mnogo toga mojeg, zameo je pariški vjetar, čovjek niskog rasta što voli nositi karirana odijela, odstupio je s prve crte i ostao poput mnogih u mojoj bilježnici...tek poznanik kratkog vijeka...slušati ću opet "Žal" pokojnog kralja narodnjaka.....
32
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
U KOJEM SMJERU nesigurnost, strah, dvojba, prema kamo okrenuti glavu, kuda očima, je li moj korak više u stanju izdržati i najmanji napor, groznica izvana, čekam promjenu, očekujem mjesec rađanja, mirisa, ljepote.... koliko još, trzaj budi me nakon kasnog lijeganja, očaj, jesam li spremna za hod naprijed prema rađanju novog, hoću li možda morati tražiti pomoć talasa rijeke i snagu potoka, rješavam se starih stvari, loših predviđanja i ljudi teškog kraja, zaključavam ulazna vrata, krećem, danas nema me na kavi, na čaši razgovora...danas ipak izabrala sam pruženu ruku šume i snježnih vrhova....
33
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MOJA MOLITVA drugačija od drukčijih, bez krunice u ruci i klečanja u hramu, znam da Bog oprašta i vidi, a ja prepuna točkica koje samo što se ne rasplinu u iskru i izazovu požar, napeta u mislima, odlučih ispisati molitvu: za sebe i svoj mir, za tebe i tvoj spokoj, za nju koja noćima luta bez cilja, za njega što govori u prazno ili nitko da mu povjeruje, molim ležeći na livadi okupanoj rosom, gledam gore u nebesko kraljestvo, vjerujem da ispunit će se moje misli, moje nade, da sunce udružit će svoj obraz i sa zvjezdama doći k meni u pohode, obrisati krvavo čelo i obući haljinu čistoće i blagostanja-zaslužila sam taj mali komadić sreće
34
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
BEZ ADRESE pogodilo se. random, oboje odnekud naišli bez svojih adresa, htjeli i otišli, željni avanture života, mirnih umova, ništa ih ne plaši, pozdravili se peticom kao da znaju se stotinjak godina, a nikad vidjeli, kako je taj život kapriciozan, nepredvidljiv, gledaju jedan drugoga, odjekuje smijeh, luđački, prirodni, smijeh bez i jedne predrasude, oni su primjer slatki, oni su drugačiji ispod kože ali za jedan drugoga bliski, jedinstvene mimike, jer govor im baš i nije neki, uostalom nije ni potrebno te muke, čuda se dešavaju, to njihov je slučaj, pjevaju stihom i molitvom, ne žive u žurbi, to je ta srećica, izlazi preko svih mogućih osjetila, pogledi im biserni, sa psima druže se od djetinjstva, navikli na sve, isprepliću se njihove sjene u hladovini divljeg kestena, plješću na ritam...BRAVISSIMO, BRAVO...bez ulice i kućnog broja, a pronašli skrovište za dvoje....
35
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MALI VRAGOVI jesmo li to mi mali, mali, maleni vragovi, iskočili iz pepela starih stihova koje netko bijaše bacio, ubio svaki smisao života i krenuo tobože u potragu neke druge i drugačije sreće, htio se luđak pozabaviti, poigrati na lutriji misleći odjednom postati slavan, gledam to u noći dok ostali svijet duboko spava i sanja snove nekog ljepšeg, dražeg života, ne spuštam glavu, vrag mi mira ne da, ovo su moji sati, ovo je moj tajming kad pretvaram blato u zlato, tugu u radost, suze u osmijeh velik poput sunca na vrhu horizonta..... ne žurim, polako poput dragocijenog vina ispijam gutljaje i stvaram aleju zvanu po mojim precima jer oni su ti koji naučiše me jedriti za olujnog mora....
36
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
FINILA JE I OVA danas je sunce zasvitilo, gledan ga kroz brkun, lip je dan kako i pred trideset i osan kad san na svit donila moju anđelicu, samo je steši zima, ma meni je nikako laglje aš jušto danas, jušto večeras u po noči finjiva ovi prokleti, grdi, mučni karantin, vrag neka ga uzme i njega i ovu prokletu napast od bolesti ča me je zgrabila, anke pojisti stila, je je jušto je stila ma ni rivala aš se nisan dala...čuda đogi iman u nogah...glava još vajka dela ter pišen verše i kolorivan svit.. tako da neču se čuda falit aš ne valja. ma ko je več imala za finiti ta strahinja bin se pošla regulati, lase piturati, lipo obuči, uzejti arije friške pak uz more prošetati....
37
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MRAZ ILI GROM približava se koracima vanzemaljca, osjećam u džepu čudnovatu toplinu pa izmjenično mraznu hladnoću, dolazi u pravcu moje kuće zajedno s mačkom crvenih očiju, odvratne slike, bojim se ali još uvijek me krasi ona nekadašnja hrabrost, izuvam cipele, pratim prirodu koja njiše se u valovima, a nesnosni smrad tjera jato vrana, vrapci sakrili se ispod crijepova obližnjeg dvorca, jad i čemer, bljedilo duše, prasak probija zvučni zid dok starac puši crnu lulu...nestaje normala, ruši se granica ovozemaljskog, urlaju divlje zvijeri spuštajući se do gradskih nebodera...čudesa, čija je krivica...muk, neznanje, očaj, ugasiše se i zadnja petrolejska lampa, probudih se iz opasnog sna....
38
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MALO SVJETLA život se slomio na mojim plećima unio tamu u ladicu mojih pjesama, ostale su zaboravljene i odbačene, nitko ih nije želio zbog sadržaja koji tjerao je na suze, zbog poruke koja je bila sasvim jasna ali bojazan neka išarala je cijeli tekst... molila sam pod svijećom, sklopljenih ruku dozivala Boga ne bi li čuo vapaj i prosuo zvijezdu svjetlosti iznad moje glave, unio toplinu u moje i samo moje gnijezdo, trpnja je bila neizdrživa, pogled tup k samo jednoj točci dok ostatak svijeta slavio je rođenje i sve ostalo što uz njega ide... ja, na klimavim nogama, teškog disanja, mislila sam da sve je gotovo, da nikada više neću trčati u zagrljaj crvenih makova, mirisati smilje, igrati se igre u kojoj dominiraju vražje strasti... svjetla, svjetla...želim samo svjetla, uporno iskala sam izlaz iz tunela sve do trenutka kad predamnom stvorio se oblak imena i prezimena, poljubio mi ohlađene butine , nastavio ljubeći me cijelu i najzad otvoriše se nebo i zemlja, moje ispisane stranice, uskomešao topli povjetarac, ostah preporođena, mrak je zastao daleko iza mojih leđa.....
39
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
J****I j****i smo se onda...j****i smo se tada kad zajednički smo htjeli i zajednički smjeli... j****i smo se jako, j****i smo se dugo, j****i smo se u položajima svake vrste, bili smo kao znatiželjna djeca, istraživali si tijela, gutali spolovila, lizali kožu. masirali svaki pedalj, gorjeli smo kao živa vatra, izbacivali sapu poput kobile u kasu, nas dvoje , nas dvoje napaljenih , nas dvoje zaigranih, nas dvoje slobodnih, tada i onda... u slobodi neba i zemlje, cijedili svaku kap iz naših tijela i zaspali zadovoljni poput sitih novoređenih beba....
40
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ŠUNJE ti nisi čovik ki kapi, ti delaš ča ti gospoda zatuče u glavu i mučiš, ma ča mučiš, reči, zvikni, neka te čuju nadaleko, ne daj se peštati, ne budi šunje, imaš ruke i noge, finija si škole, živija život i jopet torna drijo na staro.... rabijana san na te...ča niman za ča...dereš mi ovo malo živci ča ustalo mi je na metru, lita gredu naprid, sobun nose škovace svake vrste, a ti čovik, a ti moj krstijan, zaprtih usti, zaprtih uši žgombatiš se z ovima ča su puni kako brod, ča delaju ča hi je volja i zajebavaju tebe, mene i te druge...ma lipi moj...lavaj se... ne budi šunje i njemu spodoban....
41
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
42
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MUTNA VODA ne griješite dušu Vi, gospodo, malim slovima pisah vam ime, jer niste zaslužili drugačije, zamutili ste bistre rijeke i potoke, jezera i mora, pobrkali ste gospodo moja sve što se pobrkati dalo, zaboravili školsko gradivo, zakletve i ostale važne stvari koje idu u paketu... a nama...siromasima, lakovjernima, patnicima, potrebitima ponudili gutljaj vode zamućene, zaražene bakterijama, a kad nije išlo prirodnim putem, zalokotali ste nas gospodo poput neposlušne divljači, utrpali nam u vene drogu koja za vas to nije, uvjeravavši kako to je lijek, kako to je spas, a vapaja iz bolesničkih postelja sve više, krematoriji rade punom parom.... nije li vas sram seronje bezdušne, nije li vas sram lažima puniti naše glave koje ionako pucaju pod pritiscima meteora, gladi, neimaštine, nereda... ehhhhhh....mogla bih tako...i hoću tako jer gospodo ipak ne znate da još uvijek na ovom pedlju zemlje ima onih koji ne boje se istine, koji ne skrivaju se pod maskama lažnim...koji dok dišu borit će se da ponovno na rijekama zasvjetluca sunčev odsjaj, da umjesto muljevitog dna ukažu se školjke, vesele ribe, zalelujaju alge, a čovjek ponovno postane ČOVJEK....
43
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
U NIŠTA opet loša sreća,što li, gađam, pažljivo merkajući metu, a ono u ništa, vrti se ploča u istom tempu, željna nekog mog dobrog nišana ali ne, jednostavno neće, neće me, odlazi u suprotnom pravcu praveći se da me ne vidi, ne ustupa mi milimetra, katastrofično raspoloženje, kako i ne bi, zar sam gubava, zar sam sebičnjak neki koji samo prima, a ne daje.... laž je to, obična laž ma što tko mislio, moja glava vrvi mnogobrojnim pitanjima bez odgovora, pravim pauzu, pa opet mi vrag ne da mira, želim povratiti ona stara, lijepa vremana, one pogotke u sridu i ispisane zahvalnice, no, za sada...sve je ostalo zaleđeno, naopako postavljeno, glavom dolje, ne osjećam se dobro, čekam sutra....
44
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
DAH tu je negdje, skriven pod velom tehnološkog izuma, ne da se prevariti, zna tko sam, polako ispipkava teren poput pčele dok slijeće na neki drugačiji cvijet, ma poznam ga, tako dobro, tako jasno, vidim ga u ogledalu, šepuri se u kasni sat, njuška i dahće, šalje signale prisutnosti ali me ostavlja u napetosti..to ga izluđuje, to ga ukrućuje, luđak je on, blago rečeno, a osjetim taj dah, zapljuskuje me njegova vrućina i tjera na blud, skriveni jer nisam ja tamo neka od influencerica, nije mi to sasvim čisto, noći su moje i njegove tračnice, one su te koje miješaju karte i izabiru asa iako ja želim šah... popušta zategnutost, vlažnost intime, prostor podsjeća na onaj erotski vrh, bit će toga još, proročica kaže desit će se.....
45
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ŠALJI MI noću šalji mi odsjaj zvijezda i poljubac mjeseca, zagrljaj vala i školjku bisernicu da društvo mi bude u satima samoće, šalji mi jutrom ranim rosu na djetelini, cvrkut gladnog vrapca da srce mi umiri, dodaj mi šalicu čaja s okusom timijana, stavi neka radio svira, a balerina na prstima okreće labuđi pjev, ti, moj neznanče koji razumiješ težinu, koji slikaš samoću i liječiš bol na duši, sjedni mi u krilo, obgrli poput modrog mora, šapni mi početak neke davne bajke koje imaju sretan kraj, dozvoli kamenčićima sreće da dokotrljaju se do koljevke mojih snova, da uđu ispod pokrovlja žene što daje se svijetu poput nesebične sestre, a zauzvrat mrvice ispred nosa, odnosi joj povjetarac neozbiljnih namjera...
46
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
PLEMENITE DUŠE hoću da napišem nešto pametno, nešto dobro i pozitivno, htjela bih poimenice prozvati plemenite duše da javno ukažem na sva njihova djela.... uzimam komad lotosova lista i krećem u potragu, nada je ogromnih razmjera, volim činiti dobra djela... prolazim zemaljsku kuglu od stare ploče i koračam k novoj vraćajući se u povijest, gazim dinama pješčanih prostranstava, upadam u blato zelenih prašuma i tajgi, put osvjetljava mi mjesec noću, danju sunce, no, iako dozivam da jave se same i dođu do mene, da ukažu na sve one stvari koje promijenile su svijet zahvaljujuću njima, plemenitosti ni traga, tek pognuti starci i žene na rižinim poljima kojima zabranjen je doticaj s nepoznatima, tamo na Rogu afričkog tla, gladna djeca izdubljenih očiju nesigurno držeći za ruku majku, ulicama gmižu zmije kobre prosipajući otrov koji zrakom dolazi do svakog ugla ove Planete, a u ogromnim gradovima zidanih stokatnih nebodera, žure neka nervozna bića, očito svatko za svojim poslom, ne obraćaju pažnju na nikoga, pa ni mene, nisu im interesantne moje plemenite namjere... hodah tako danima neobavljena posla i vratih se u moj skromni dom sa zaključkom kako vrijeme plemenitih duša, ostalo je negdje daleko, izgubljeno iza nas.. 47
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
VRAĆA SE STVARNOST poskidaše lampione, odsjekoše drvca, pometoše ulice i šmrkovima maknuše smeće, kao prođoše blagdani... a jesu li uopće bili.. tko ih je vidio, doživio, tko im se istinski radovao, s njima ljubav razmjenio... slab osjećaj, gorčina na kraju jezika, mjere uništile sve što se uništiti dalo, influenca, kašalj, nemoć... zamjeniše svirku, valcere i vatromet želja, preskok samo , jadan, čak nije vrijedan ni spomena jer novi početak nastavlja se jednako kiselo na stari odmak, čovjek kao čovjek i dalje trpi, po uzoru valjda na Sina razmetnoga, i izdržava, ne tuži se, ne štrajka, ne želi se zamjeriti...i tu je greška, velika greška koja ga skupo može stajati, pobogu za ljepši i bolji rezultat treba se opako boriti, trgnuti iz pospanosti, sobičci ostali prazni...tek ofarbanih zidova u siječanjskoj depresiji koja gazi poput čizme lopova iz priča... gdje sam ja??? ima li me još negdje u nekom naslovu koji ojačao bi vensku cirkulaciju...nema, nestalo... tišina, mediji tupe ono svoje bijedno dosadno, a za čitati tekst peku oči, mozak zasitio se svega i ispašta u krizi vremena.
48
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
IZMEĐU RAMENA ovdje, nedaleko mene, između lijevog i desnog, ramena polustoljetne crte ovdje na kazališnim daskama koje bijaše postavila scenaristica opakog kova, ovih se dana odvija prava drama, čudnih likova, tamnih uleta, priča se sadržaj s okusom gorčine, umrljan bolešću svemirskog imena, glavnim likovima i nije tako loše jer posjeduju novu vrstu oruđa, no, glazba scene često je isprekidana jaukom žrtava što grče se u kavezima, obavijeni sondama krvavih opni, učinilo mi se na tren da nekad davno bijah gledala sličan scenarij, isti naslov, samo su onda ramena plesala tango prepuštajući se užitku muškarca i žene u vrtlogu strasti...ovo sada nalik je izvrnjenoj epizodi u kojoj na sve strane propuh izjeda ljepotu gledanosti....
49
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ČUDO slast noćnih sati dok traje grobna tišina i ništa se u blizini ne dešava, barem ne čujem, ni ne osjetim, tek zlatna ribica u akvariju nešto se uskomešala pa perajom tresne na površinu vode, tako sam snažna u ovom času, iako bljedilo kože ostavilo posljedicu svjetkog čuda koje razara, ujeda, načima i tjera na prijevremeni odmor, godi mi maksimalno ova glazba mira, želim da potraje ne samo ovu noć, teško je izdržati sve ove silne pretrese, rušenja, bolesti koje odnose nas daleko, a rađaju se djeca toliko rjetko da bojazan od umiranja vrste, pojačava se poput nekog koncerta za ljetnih dana dok otvaramo prozore i tražimo svjež udisaj... čudo...mora da se potkrade i pokuca, da poput Glasnika objavi neko kristalno jutro, dan kad zvone zvona za pobjedu dobra nad zlim...hoću to...želim dočekati!
50
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
51
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan ZONA zona mraka, čudnih ljudi,čudnih navada, pojas mora ukiselio se iznenada, a povrće bacam u smeće smrdi ko otrovna ljepenka, nema više određenih pojmova tek uskraćena ostah, previše je loših dojmova, pitanje glasi zar samo ja, zar samo meni, zašto ostali samo šute poput licemjernih pizdi, bolest šamara me i dok prikovana sam za kuhinjsku tablu, glava ko bure, udaram u maglu, nesreće u siječnju, a tek početak, o smrtima i nestancima, doletio mi letak, što ću ja....što ću ja....ma što ću ja kad davno sam već penzionisana, ne šmeka me od gospode nitko, oni su puni ko brod.. a ja ko ćuk sama, samo dignut ću se ja opet, o daaaaa, ustat ču protiv zone sumraka, lupnut čvrsto šakom po vratima, nek sa zida padne od šutnje traka, kukavice, dajte petama vjetra, kod mene zaboraviste ključeve Svetog Petra, najveća laž, najteži grijeh, najgora muka, bit će skoro rješena jer odavno to je,,, moja samo životna struka.....
52
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan CRNE URE boli palac, gori peta, slomljene kosti i načeta rebra, suhoća kože, usta žuća od žući, prašina razbijene noći slegla se u čaši gorkog čaja dok med stvara nus pojave, nikada se nisam srela s takvim sojem, želudac hoće puknuti, glava zavaljena u mokri rubac, gori tijelo, a nigdje vatre, sve se stislo u prištićima uha, cesta prazna, začudo tek pas lutalica njuši oko smrdljivih kontejnera... pet dana, pet jebenih dana guraj vršak digitalnog i gledaj one silne brojke dok rastu, kako ih smanjiti, trujem se i nisam jedina jer tišina iz pakla kazuje da svaki drugi prolazi isto, umjesto platna i akrila na stolici poredane supstance različitih trava, najodvratniji bršljan, poslije kojeg se osjećam poput šamana u ekstazi, užas da ne može gore, ne osjećam ramena, ionako mlohavi mišići nestali iz funkcije dok pojavljuje se strah od goreg, jebo vas otac ko vas smisli, zar sam zato svoje rame tri puta stavljala pod ubod, zar je to zaštita ili sam i ja oglupila, bit će ovo drugo ali ako izdržim neće me više prevariti nikakav zakon...Ooooo, ne...jebi se Omikrone ili kako te već nazvaše ove naše prostitutke koje bi se prodale za jedan groš, a kamo li neće u momentu dok ljudi umiru od silnih otrova iz zemlje, zraka, i mora.....
53
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
LOMAČA gori samo dimom, nigdje vatre prave, lomača sastavljena od lažnih obećanja, zlih duhova, crne magije, nevidljivih zvijezda, lomača koju nitko ne želi vidjeti ni slikati, a ivanjski je dan... gdje su djeca da se vesele, gdje nestalo je društvo veselih momaka, dimi se lomača, vidi se na vrh obližnje planine, a eto i popova, bacaju u nju stare brevijare, svete knjige kao da nikad nisu ni postojale...je li to potres neki, dešava se možda u znak protesta ili sve je to samo igrokaz za neke....
54
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
SANJALA SAM ŽICU po tko zna koji put ne noć prošlu, već i danas usred bijela dana, sanjala sam žicu-ne zlatnu, ne ukrasnu ni pravu, san donio mi žicu velikog raspona poput krila ptice grabljivice, žicu punu bodlji koja strah je i trepet za laste, zeca, srndaća i kunu, premazana slinom zmije otrovnice, žicu koja sikće i tjera čovjeka u očaj, dijete u nespokoj, a u meni ruje poput nezasitnog crva... oznojih se cijela, po sto puta i opet iz početka, strahom proliveno lice, duša stegnuta do najvišeg bola, i ne znam kako rješiti se te rugobe, mreže spletene u rđu žući, koja ničemu ne služi ali godinama ždere, ujeda, skraćuje pisana slova, imena nepoznatog, slike što podsjeća na željeznu zavjesu i trese tlo...do kada...ostati će pitanje povijesti...
55
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
BACIMO bacimo od sebe, bacimo što dalje, što dublje, ovu jebenu staru, ružnu, koronastu, bezobraznu, bacimo teške ure, kišne dane, svoje mane, slomimo palicu, uzmimo čašicu, zapjevajmo zdravicu jer još minut dva, najviše tri, stiže Ona, Nova, kojoj nadamo se, očekujemo da bit će bolja, zdravija, mirnija, pravičnija, da udijelit će nam trenutke ljubavi, sate mira, da nestat će svi grdi virusi, da plesat ćemo oko svoje osi, zajedno s našom djecom, zajedno s obitelji, zajedno s ljudima dobre volje, pa da možemo koračati kroz makovo crveno polje, slaviti život i sve što uz njega ide.....
56
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
PROMENADA O, Gospe moja, bolje ti je da ne znaš, najbolje da ništa ne vidiš, samo da ti je na tren stajati na ovim našim stepenicama, kišnom asfaltu, u redu za komad kruha, u redu za pikanje, u redu za pobrati boce plastične iz starih smrdljivih kontejnera, ma ovdje Ti je moja Majko promenada svakojakih prirodnih promašaja, pomiješanih pravila, dok čovjek je taj igrač koji prljavo igra, zavlači svijet u svoju vradžbinu, eto šta Ti reći, posljednje noći Stare, sve je zabranjeno iz ovih ili onih razloga, nema nam više gripoznih ali zavladao neki omikron i sad smo opet na sto čuda, osjećaja sam kao da nikad se stanje neće popraviti...kako skupiti glave i novu snagu, nitko ništa ne poduzima, letargija, inertnost, ljuti me to...do sada vladala je promenada lijeve ruke, a sad su stvari duboko izmakle kontroli jer duboko gazimo u desno, što nije baš nešto, Silvestrovo, hajde nam bar Ti učini neko dobro djelo, zamiriši po onoj Tvojoj čudesnoj vodici, ne moraš dugo...može i samo dok se kazaljke ne pomjere pet poslije dvanaest...
57
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
TRENUTNO ŽIVIM živim , samo onako, trenutno, isplativo za dan poput dabra na rijeci, lisice u šumi, miša na tavanu, jeste, istina je velika, mrzim takvo življenje kad ne događa se ništa veliko, pompozno, meni zanimljivo da mogu nabaviti svoj prepoznatljivi osmijeh koji liječi poput trave s planine, trenutak, a ne duži period jer vremena su kriva za sve što događa se, za sve što piše u kronikama, čudim se sebi samoj, možda i ne toliko, povukla se u svoju koru, najbolje mi tako, mirujem s emocijama, pokušavam bez naglih iznenađenja...to ubija me više od ičeg, a i svijet je postao čudna voćka, zreo izvana, iznutra tvrd i okrutan.... čekam bol, izbija iz mišića lijeve ruke,, rano jutros šprica mi ulila treću dozu, što će biti dalje, ne znam iako ne hrabri me stanje docijepljivanja...ma gadljivo postaje sve to i dok ruke trljam sapunom i vodom čini mi se da nikad neće do kraja biti čiste, očišćene od raznih sojeva, vrsta i podvrsta, ...jebeno je sve to...
58
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ANDROID tabloid...android,,, zbunjuje me to, nervira do bola, kako i ne bi kad ovaj kvadrat plastike sve zna, sve prati, piše, govori, odgovara, slika što treba i što mu nije dato u ovlasti, pali se i gasi kad mu se hoće, zaslađen je čokoladom, proliven limunadom, pa zaboravi slova...traži tuširanje skupim cakama...traže i naočale za nas preko pola,,,stoljeća...i tako traje, prikovajući djecu za crtiće, odrasle za mrežice...žuri se jako, prazni brzo...ma zahtjevan za poludjeti, košta poput Karingtonovog bogatstva, a onda odjednom...pljas...tras...nema slike, nema tona...nema ničeg...tiha misa za vlasnika...otišao android u galaksiju upozoravajući da dolazi bolji i savršeniji.. a ti čovječe samo brundaj...djeco moja mislim da za vas nije potrebna škola...
59
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
GROBNA TIŠINA gdje je nestala pjesma radosti Njegova rođenja, otuđila je bolest modernog doba, nanijela poplavu nikad viđenu, tornado strašnih razmjera, pomjerilo se tlo nekoliko puta a more više ne pita do kuda smije, čuda se događaju, kad otkucala je ponoć, sjedeći kraj kamina ne čuh himnu crkvenih zvona, vjerojatno i nju zgaziše kašalj, influenca i novi soj, zabuna neka u glavi...ništa od tradicije kao da gubi joj se svaki trag, polnoćka odselila iz čuvene katedrale, tek u nekim mjestašcima skupiše se par onih koji kažu da vjeruju...ili se barem proklamiraju tako, nije to više bitno, sljubili se polupani lončići, vjera nije više vrijednost kažu i šapuću psovke ispod onih maski...nose ih tek tako... ha...jesu li to oni antivakseri ili...tko će ga znati, saonice Djeda Mraza (ops gdje nestao je Božićnjak), zametene negdje na sjeveru, razljućene jer nisu više u interesu dječice...plaču kočije i Rudolf, Djedica nešto brunda, valjda je i on ljut na ovu katastrofu što kuglu čini ranjenom, bijesnom i prepuštenu strahu od goreg....
60
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
POŠTUJEM promjenih se...strašno, neki reći će na gore, neka govore i kažu što ih je volja, znam samo da osjećam se poput Čardaka ni na nebu ni na zemlji, u glavi i mislima sljubilo se samo zdravlje nema više dizanja čaša, ljubljenja, slavljenja, nema onih silnih slanja kartulina, u zaborav sve više padaju božićne želje, iako.u zadnje vrijeme, samo poštujem, mislim trenutačno, ostalo čini mi se kotrlja se malo naprijed, više nazad, sve je poput kocke koja najviše puta pada na jedinicu i naravno, igrač se ljuti, ma nemam se više snage ni ljutiti, ni križati jer Božić tjera me na suze i crne misli pa zar onda da riskiram i prepustim se osjećajima, neću, obećala sam sebi i Bogu, eksplozije sreće i sekunde tuge reducirat ću na zlatnu sredinu, bit će tada mnogo bolje, zdravije kako za me tako i svijet oko mene.....
61
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
ELEKTRIČNI ORGAZAM zvao se tako jednom neki bend, je li onda bila Yuga, možda i nije, počela sam zaboravljati sve brže, jedino mi preostao orgazam natural, pa čekam pogodno neko vrijeme, da završe svi tipovi i podvrste korone, da dođe i prođe božićno vrijeme, moram sklapati ruke, a ne dizati noge, hallo, jesi li normalna, vrištat će oni moji hejteri ispod obrve, no, za njih mi se više ne pomiću osjetila, izašli van mode, dakle tehnology nam je priredila više vrsta i oblika u kojima možemo vrištati, derati se, tući i mlatarati sobom u ekstazi, i nitko nam neće ništa, eventualno izbrisati i pobrisati sve profile, nemojte please, ovo je umjetničko djelo, nije protiv nikoga, a najmanje koljevke rođenja, mislim da ludim ili sam na putu samo su svi inertni na moje stanje, a ja mrtva ozbiljna sve više, razmišljam na taj jebeni orgazam ma bio ručni, električni, virtualni, prednji, stražnji, mali, veliki, jaki poput strujnog udara ili slab kao smežurana tikvica u hladnjaku, pa nek bude i električni, naći ću način da napišem stih, znam tko mi želi uglazbiti besplatno i eto brale, to je sva mudrost, trenutno mi je to najveća želja pa Djediceeeeee!!! HOHOHOHO, ima li nade za me, ima li u vreći tvojoj koji napon da podigne moral...čovjek krepava od sjedenja i blejanja...svašta nešto na tom svijetu....ima....
62
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
63
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
MUČNINA i bez korone zle pošasti, muči me mučnina, u glavi u želucu, u očima, u tijelu, možda me načeo otrovni pauk, krpelj ili neka druga zla gamad, možda ne umijem više reći NE, a trebala bih opalit šamarčinu, tešku poput kotača na vodenici, ali kako, kad ja sam teška naiva za te neke stvari opasnog nauma... ja sam tek leptir bez glasa i dama bez stasa, da ne čudite se VI tamo, otišao stas u neke druge, mnogo mlađe i slađe, meni ostavio kap otrova što prelijeva se iz kljetku u prekljetku i tako svakog dana, noć pretvorena u pepeo...vrijeme teče....jesam li jedina koju muči sindrom mučnine...javite se, ako Vas ima, bit ćemo udruženi, lakše pokrpat ćemo rupu našeg brodskog jedra......
64
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan POŽELI sjutra, kažu očekuje se promjena, okreće na južinu, o, bože, zar opet, ili sasvim je svejedno, dignut ću se u kasni sat, kasno i liježem, samo me ti razumiješ, samo ti gledaš tako na stvar, znam te ptico, čitam te ptiču moj, eto, obistiniše se tvoje pitanje, pišem sada, zadnji sekund do sna, pišem o nama, dvjema sličnim dušama, dvjema kapima što cijede se nakon danonoćnog pisanja, nije važno, nitko to ne pokušava shvatiti, oni su oni, trubači među artistima našeg kova, oni su psi lajavci nebitnih stvari i samo ih zanima koji novi trač, njih ništa ne boli, njih ne ubija tjeskoba, tijelo ne lomi anksioznost, ma njima je zapravo sve ravno, oni plešu i na tugu, oni plaču bez suza ispijajući vino, a mi....a ti... za nas znaju možda samo iz nekih prašnjavih korica na koje naišli su sasvim slučajno... daaaaa, tako stoje stvari s ljudima, nevažno koje su vjere i povijesti, oni ližu šećer, a nas ujeda vatra, razara plućna krila i pušta trag, zato znam, možda stigneš pročitati, možda još nisi nestao u sobičku omeđenim stotinama stranica štiva, hajde moj junače Crni (prozvaše se tako), budi sutra ti na redu, raširi ruke, obuci košulju i poželi mi samo jedan običan jebeni dan bez boli neovisno o vanjskoj hladnoći i južinastom moru.. 65
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
SUTRADAN u dlaku sve isto, poslagano, natackano, i suđe i stol, i parfem i cipele, trenerka na stolici, sve ću to sutradan moći vidjeti zatvorenih očiju jer navikla sam, obučena s diplomom koja više nema svrhe kao ni mnogim drugim, to je politika stvari, stanje uma, umjesto da sve cvjeta, ruše se ograde, padaju prozori, zemlja u blatu gubi trag, tko je taj idiot što skrivio je udes Planete, šute...svi šute, a potiho čorkaju da teško im bijaše...e , pa neka, gospodo ili drugovi i drugarice, osobno meni lakše... sve su nam to skuhale vlastite usijane glave i vjerojatno budućnost biti će zapisana kao tama jednog vremena, generacije i loših navika...
66
Ključ je ispod otirača
Denis Kožljan
Denis Kožljan, rođena prije šezdeset godina u Puli gdje intenzivnije stvara od 2010te. Odgajateljica je po struci, u mirovini, Piše poeziju i prozu dakle liriku ali i kratku prozu, recenzije, dramske tekstove, igrokaze, kolumne, romane, intervjue. Do sada je napisala oko 5000 pjesama kako na standardu tako i na čakavici, roman Iza osmjeha, prokleto sama, kalendar Istrijan u vitru vrimena, dakle ukupno ima preko dvadeset samostalnih autorskih djela, a gotovo isto toliko prisutna je u zajedničkim zbornicima. Nekoliko puta nagrađivana je zbog svojih postignutih uspjeha, pogotovo kad se radi o poeziji na čakavštini. Napisala je i autobiografiju Amplituda srca. Urednica je dvije zbirke pjesama „Strunjeni pensiri” te „Vrtovima mojih misli”, imala je nekoliko pjesničkih večeri i evenata koje je sama i režirala. Autorica je romana „Iza osmjeha, prokleto sama“ i romana "Lice i naličje". Neumorno piše i dalje, okušava se u nekim novim formama (haiku), a vrlo je aktivna i na polju umjetničke fotografije te slikanja (akril na platnu), također momentalno piše za Sapphoart, Stranicu Centar kulture, Avlija, Kvaka, a ima i svoje aktivne fb stranice
67