Denis Kožljan
Bez razlike
~1~
Denis Kožljan
Bez razlike
Nakladnik: Vlastita naklada autorice
Autor: Denis Kožljan
Naslovnica: Denis Kožljan
Copyright © 2021.Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati, prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Elektroničko izdanje 2021.
~2~
Denis Kožljan
Bez razlike
BEZ RAZLIKE Denis Kožljan
~3~
Denis Kožljan
Bez razlike
Uvodna riječ autorice Nema razlike u postojanju riječi koju ispisuje duša, nema neke drugačije od drugih razlika je li stih pisan standardnim jezikom ili dijalektom. Poruke koju nose poezije određenih naroda, iako govore različitim jezicima, istih su dimenzija,čovjek koji pročita pjesmu osjeti neku puninu, diše drugačije, mijenja se-uglavnom na bolje. Moja riječ teče već punih desetak godina, intenzivno, na "što" i "ča" besidi, svakog dana, odvojim poneki minut i misli krenu, popračene slikom, a koja ima funkciju da stih nadopuni i začini ono što sam i sama kao autorica kroz stih htjela reči i poručiti. Ovu zbirku pjesama posvećujem mojoj unučici Alison koja je navršila pet godina ali koja ima sve predispozicije da jednog dana postane umjetnica jer obožava pjevati, slikati, kreativno se izražavati. Denis Kožljan, književnica
~4~
Denis Kožljan
Bez razlike
KAD DUNE onog trena kad dune vjetar s juga i sjevera, a sunce izgubi svakodnevni sjaj, one večeri dok zima mraznim psrtenom steže lica, do mene dopre toplina umotana u bedrima glatkih kontura, postanem djevica očarana smješkom princa jednostavnog glasa, nutrina pretvori se u oganj zagrije se srce do visokih granica, jel to rađa se nešto nalik ljubavnoj drami sretnog početka, poteče iz oka nešto slatko nalik narančinom soku, i opet dune, mnogo jače, čvršće, toliko da otvore se prozorska stakla kroz koja uđe bijela ptica nepoznatog porijekla
~5~
Denis Kožljan
Bez razlike
BEZ RAZLIKE idem u lov na ptice, travke, ljubavne čarke, idem sama kao što to baš uvijek činim, uzimam tek guščje pero, komad neba i maštu obojenu krvljom ljubavi.. nije važno je li želim dobiti riječ koju poimaju poput zakona ili tek besjedu proizašlu na ognjištu mog djetinjstva... odlazim ogoljena iako kiši, nije mi hladno, nabrijana bijah u trenucima kad imam mnogo toga za reći kao mamac, a onda ulov stići će sam od sebe na veselje svih koji ljube stih, topao poput kruha iz kamene peći ili jabuku što osvježava pamćenje za turobnog dana.....
~6~
Denis Kožljan
Bez razlike
NARODE, NOSI SE e moj narode, dični, preslatki, što da rečem ti u ovim danima dok nebo sručilo se u potocima, zemlja trese , podrhtava od boli i vrućice, pijesak pocrnio i ne zna kud bi, kako i kome .... nosi se, moj narode, sam kao što to uvijek biva, ovaj put ne pomaže ni križ ni krunica, ni kalež ni Tijelo Kristovo, otišla pamet, mudrost pobjegla glavom bez obzira, ljutito cvijeće usahlo usred vode, kukci pronašli izlaz kroz rupetine što zjape poput duha u večeri poklada, htjedoh pisati nešto pravo i ljubavno ali teško dolaze riječi, neću se sramotiti u nedostatku crvenog zalaska... ubiše me kiša, kiša i opet kiša, jasno mi nije samo odakle, tko joj daje naredbe da pogoršava stvari, da komada onu cjelinu koja jedini je lijek da poveže ovaj napaćeni svijet, eeee...narode, ljudino moja, morat ćemo silom jer milom vazda više ne ide.... ~7~
Denis Kožljan
Bez razlike
JURI ŽIVOT JA POLAKO
zbor anđela šeće alejom nebeskog mira dok harfa moju pjesmu, negdje tamo polako svira..... juri život, ja polako, bez žurbe, korakom provjerenim, srcem blagoslovljenim, a duša na jastuku djetinjstva čvrsto spava... nosnicama upijam miris vazduha, ćutim latice plavih maćuhica, ispisujem roman prepun emocija, budim se jutrom, na drugom kraju svijeta....
~8~
Denis Kožljan
Bez razlike
KOGA BRIGA tebi se obraćam moj živote tebi djeliću mog okna, tebi sunce zbog kojeg pjevam i kad plačem, zašto postade mi ravnodušan, zašto ponestalo ti atoma za tješenje, nisam oka sklopila ni ove noći, a vani pod šušnjem izvirili šafrani, zamirisale u plotu prve ljubice, ne ufam se gledati ih ni mirisati, bojim se zle sile koja hara svijetom, bojim se zaviriti u jezero lopoča, usta osušila, pamet zaglavila i neće, korak vrišti na nepravdu i laž, a ti živote kao da samo si posjetitelj na daskama i plješčeš prokletstvu koje nasjelo na dugine boje, godi ti nebriga, neposluh i sve ono što ovih zadnjih dana izvrče se na ulici, u krevetu, kod Kule pobjede, pritisak je neizdrživ, glava orošena, zar i ti moj živote započeo si odstrel?
~9~
Denis Kožljan
Bez razlike
MARAČ
dičan naš lipi misec, doklempesa je nikako rivajuči koronu z puta, na životu mu vriča dari, odori i lipših jutri, pozdravija je blavo more, pak se lava tamo priko Drage i Lima, pasa Učku goru, z eroplanon stija ubajti cilu Lipu našu, rožice digle su glavice i milo ga gledale pak se unj i namurale, samo da još više stepli i pade jena rosa pak neka se u koruni šparoge zazelene i sve če laglje biti, kanpanel zvoniti, roženica i mih zkupa na baladuru zasviriti....
~10~
Denis Kožljan
Bez razlike
UMIRU
jedan za drugim, umiru polako, sve brže, neki s oprostom, drugi samo s osmjehom koji nije prirodan, umiru, odlaze na put bez povratka, tamo gdje svi su jednaki bez povišenih tonova, oprost nije im na kraj pameti, očekuju možda to od nas koji ostajemo u ovoj bijednoj konobi uspaljenih mozgova, čudno, ili ipak normalno kao posljedica svih onih težina stvari za kojima čovjek poput gladne zvijeri trči, juri, sto na sat kao da ne postoji nedjelja, eto nam i posljednjeg mohikanca, pridružit će se braći, jednakima od jednakijih i snivati u miru čempresa....
~11~
Denis Kožljan
Bez razlike
PURA
za samo dvi minute učinjena, par put zmišana pak žlicon u pijat vržena, za ručenje z mlikon, a more i prez niš, siromaški je ti kus življenja, nikad smo zuz nju i Boga molili, samo da je na šufitu bilo trukinjeve muke, danas je nika vero moderna štorija, pak se z puron štimaju, u brodetu tučaju, na ognjištu peču i u laveču zlivaju, trda ili napro meka, more i z siron, kako kega komoda, zdravija ud sega mesa, pizzakata i svih milih štrigarij... samo je ona jedina pura, palenta ma moru biti i žuti žganci, dokle je nje...bit če i tanci.......
~12~
Denis Kožljan
Bez razlike
ZVONI NOĆ zvoni noć moja ljubavi, čujem kočije one iste o kojima spjevana je pjesma, sjedim sklupčena, odrvenile usne, pripremaš nešto meni u čast, što to moja ljubavi kad ja živim za sad, za trenutak, planirati odavno sam prestala, naučio me život da prvo no što uberem ružu, ubost će me trn, nije to puka filozofija već istina, mi stari patnici znamo to, iskustvo je najbolja škola, kažu mi da lako se predajem, još lakše suzu pustim, ma lažu brate, tako brutalno da je to čudo, ta nisam nikad u ring bacila bijeli ručnik, ne dopušta mi ponos labavo, i kad je teško, uključim glazbu da čuje se na daleko, pa odem prespavati dan i opet sve iz početka, pratim tebe i tvoju putanju, tragove tvoje kočije na snijegu, pa ako ne ovog Božića, dogodit će se već prije one zadnje, znaš ti to jako dobro, mudre su tvoje moždane, samo poigravaš se sa ženom mog kova, to je tvoj fetiš...za moj kažeš nije toliko važno...e sad naljutiše me iako sam lav i pustit ću onu "ostani đubre do kraja!"
~13~
Denis Kožljan
Bez razlike
POLOVINA oh prokleta ta polovina, proždire poput vulkana, vrišti i puca, lomi i ne pita, fućka se njoj, uzima pogled, gazi utrobu i korak, ceri mi se poput noćne more, ruga se prijateljici, a ja joj kažem, a ja joj naređujem da pusti me iz svojih krakova, da ugrije mi srce, da volim note u srčanoj kljetki, molim je da bude milostiva, nježna koliko se to može, neka ne dira mi lice i osmjeh, čekam smiraj, uzalud čekam da oluja spusti se tamo na horizontu iza visoravni spokoja, ona, polovina, kradljivica, igra se i kocka s mojom strpljivošću, želi da puknem poput kokice mikrovalnoj...haa??? nedjelja opet, namjerno izabrala je taj dan, tu Svetu nedjelju kad sama sam i osamljena u teškim mislima pomiješanim sa zrnom sevdaha....
~14~
Denis Kožljan
Bez razlike
ZBOGOM PAMETI i ti si pameti došla preko reda, necjepljena, prenijela nepoznati virus u svaku poru, prolila svoju žuć i zatrovala polje makova i smilja, jadna li si, bijedna i osakaćena, uzela previše maha pa ostala tek negdje u bilješkama ribara težaka, uzalud nam trud i vesla, ne pomaže više ni vjetar, a jedra potrgana bijesom što pobjegao iz drevne bajke čija mati bijaše Ivana plemenitog roda, što sad dalje činiti, kako se pokrivati, kamo odlaziti po ulje i mastilo za pisat kronike ovih pokvarenih dana, klizi pero iz drhtave ruke, vosak osakatio najbolji naslov, ugasla svijeća, umiru tvorci glazbenih anala, a rađaju se neki klinci naučeni tek na život bez rada, ostaje tuga i pitanje hoće li se barem vratiti ona neka žica što bila nam je zvijezda nade i spokoja...
~15~
Denis Kožljan
Bez razlike
TOVAR
kako je njemu lipo, a ima grdo ime, kako živi u miru, pomalo brsti, digne glavu i strese uši svako toliko ku bi ča čuja i javiza gospodara, tovar z bisagami ma i prez njih, blago malo spominjano u verši i kantah, pametno, interešano, ritko u današnje vrime, a malo mu rabi za ono čuda ča je kapac dati i regalati...
~16~
Denis Kožljan
Bez razlike
DIZAJNERI
dugo smo se tražili u moru varki i šunda, na padinama gdje skupljaše se ljubitelji smijeha i i onog što zove se ljubav... trčali jedno za drugim, vukli se za rukav poput djece mlađe skupine, šaptali na uho čarobne fraze i htjeli ih uokviriti dekorom naših želja, no, odjednom zadrhta natopljena zemlja pod našim koracima, prolije napitak u poluispijenim čašama, zajecah tiho jer netko je očito namjerom htio prekinuti dizajn započet u pletenici šarenih proljetnica, poigrati se ružno i cinički našim maštanjima... imamo li ipak snage i modusa za podignuti se i završiti naše umjetničko djelo "usne u korici naranče i cimeta"...
~17~
Denis Kožljan
Bez razlike
ANAMNEZA kratkih koraka kao u Kineza, dosadna hrvatska irokeza, gadljiva ko vlas u hrani, odavno smo u banani, danimo meljemo po istoj ruti, zakoni smiješni, a kažu kruti, voze nas kako tko stigne, plačemo, moleći Boga da nas digne, anamneza slabe krvi, od bolesti lažne, sve oko nas vrvi, lijeka pravog nigdje naći, teško je jako u tom cirkusu se snaći....
~18~
Denis Kožljan
Bez razlike
TRAŽIM gola do pasa i nešto više, tvrdih vilica i masne kose, tražim srcoliko vrijeme u dubini oceana, a ne vidjeh ništa nalik silueti koja spasiše me nekih davnih dana iz gnijezda stršljenova i mrava, na sto čuda, slinava od bijesa, poput kurvi francuskih beznađa, šepurim se paleći posljednju u kutiji što sjeća me na komad stoljeća u kojem znadoh sve, u kojem vidjeh i najmanju sitnicu, osjetih dah povezanosti i zavjeta, pa se vratih u prokletstvo zvano "nigdje nikoga", zagrcnuh se u gutljaju surove istine, ponestaje vjere kao u neke flundre...a još sam uvijek žena zlatnog koraka bar u pjesmi ljubavi i meraka....
~19~
Denis Kožljan
Bez razlike
UJDI ujdi moj čovik dokle moreš, dokle vrime stoji, obuj stare pastole, bolje su od novih i teči, teči, forco, ne gledaj zad sebe, naprid hitaj, za more naše lipo drži se, sunce če ti osvitliti dušu, a dite začeto u majčinoj utrobi dati kuraja, ujdi i nikad više se ne tornaj u gadosti svita ke smrde i truju....
~20~
Denis Kožljan
Bez razlike
ISPOD MINUSA takav je dan, sasvim normalan, vrijeme je poslije dosadnih kiša da led pritisne prozorska stakla, dobrodošao minus da ubije zloćudne viruse, da okupi ljude uz toplo ognjište, da popije se rakija i nazdravi za neka vremena bolja, jer počujte ljudi otuđenost razara sve ono što dao nam Bog, ostaju draga sjećanja na djetinjstvo, na ponosnog Snjegovića sa šarenim šalom, to je onaj plus, to je ono sveto i čarobno, to je ona rjetkost koja zbacuje negativne vrijednosti sa postolja i svijet čini primjerkom mirisnog tamarisa....
~21~
Denis Kožljan
Bez razlike
ŠOLDI vrajži, pakleni šoldi, sve hi je manje, ma sve više se išću, niš prez njih ne dela, pitaju hi i za mašu, za pisati verše u libar, za medežiju kad zub boli, za hartu u kondotu, za pišati i ono drugo, daj kune, lipe, eure ili ča imaš ne porta, a ja gledan u prazan škafet kadi san nikad držala šolde za največu potribu, samo ni koristi, sve je prazno, sve zija, žalost živa na toj zemlji kako za nas tako i za pokoljenja pokle....
~22~
Denis Kožljan
Bez razlike
UPOZNAH TE upoznah te tamo preko reda za jednog dana prepunog oblačja, divih ti se poput djeve nevinog srca i zlatne kose, pružah ti ruku preko devet oceana miseći uzeti te k sebi u krilo, trgah se tako danima, sati letješe kao ludi, kaplje znojnog čela davahu najavu da neuspjeh je zagarantiran, tako je uvijek bivalo, ništa strašno, nitko se nije udostojio pitati treba li prst pomoći, nije to kod nas ona ljepša strana, borih se i dalje poput tvrdoglave ženke lavljeg srca, a onda nakon vremena potopa i smrti ukaže mi se lik bijelih zuba, čvrste neobrijane čeljusti, osmjeha širokog i jakog, otopili snjegovi, smilovaše mi se život i dade priliku koju ne smijeh propustitit.....
~23~
Denis Kožljan
Bez razlike
PRODANO nema više, sve je otišlo s naletom juga, prodani su naši mozgovi, cipele, odjeća i šeširi, uzeli nam silom putovnice, iskaznice i sve u tom stilu, a mi nemoćni, tek slušamo kako je sve to covid, cjepivo, starost i nitko nas ne benda, nego snađi se druže ako znaš, ako još uvijek imaš koji nerv, rasprodani smo, a zauzvrat ne dobismo ništa, apsolutno ništa, nula velika...nikada tako bilo nije, sada čovjek izgubio besjedu, volju za borbu, za vratiti riječ...teška trapula...
~24~
Denis Kožljan
Bez razlike
ČISTA DESETKA
teško zaslužena, ljubavlju ispirana, desetka sjajna ko suza i zvijezda bisernica, ranjena od metka, dignjena pod pjesmom slobode, a onda ponovno pala i zaurlala pod naletom meteora, živog, istinitog, u obliku prašine što sjatio se na svaku kuću i klet, na svaki gaj, preplašio mlade ptiče što tek bijahu započeli igru, nisu se snašli u toj riganoj vatri od plamenog pruća, razišli se bez pozdrava, a tek je trag njihovih tijela usred pješčanog vala, mogao dalje klesati odgovore za znatiželjne...
~25~
Denis Kožljan
Bez razlike
NEMOČ
niš ne moren, niš ne znan, ninega više ne poznan grda je došla, ili mi se samo para, nika nemoč se hitla name, razbarušila mi lase, zaprla oči, osušila usta, sve na mistu stoji, naprid ne zna, korona prokleta krv njena, ki je vamo dopelja, sigura nisan ko san samo ja, tako blida, prez force i glasa, dršće tilo, klecaju kolina, kako da pišen lipo kad misečine ni, zvizde se zatrle, zgubljeni ključi, inkopronjani puti... Bože, samo Ti, moreš dopriti jopet vrata i prtune, pak da napro zasvitli sunce pritisnuti jušte botune....
~26~
Denis Kožljan
Bez razlike
NIGA
ne verujen, ne mirin se, slabo mi je kad čujen njigovo ime gledan unih par gruv ča je ustalo z glavami zdolun, ne svitle, se ne ubračaju, grih ud Boga, sramota za znati, ma kega kriviti, kemu se potužiti, moja je mati u njen delala, utac trliž lima, pretelj fameju hranija, i čovik čoviku kad je tribalo ruku da, a ontar, u hipu se bandera ubrnula, njigova sirena drugo ni tulila, ud harat i vijesti, glava me zabolila, Uljaniku je krepala kobila.... kapije su zaškripale, ud srama se rabijale, plače na račune drugo nisu u misecu sile, matere su plakale, forši i lačne bile, politika šporka umišala je prste u Uljanikov deštin, umisto kruha, u usti pelin, kadi su sada uni pusti brodi, su li u pržunu ili na slobodi, ki to zna, ki to vidi, tamo na navozu praznen, črni mačak sidi.....
~27~
Denis Kožljan
Bez razlike
DEPEŠA
rano, kad san doprla oči teške i krmeljive, na postelji me dočekala depeša napišena z čuda harat i slovin ke nis sve rivala kapiti...ma ča da san toliko štupida i stara??? štupin se ja tako ležeč u teplen lancunu pak čujen grdi glas ki mi je napro piske zatuka u guzicu: ne hoj nikamor z hiže! ne tiči niš nideri! ne išči i ne pitaj uno ča ne rabi! pozabi sve lipe stvari aš pasala je njihova ura! ne štupi se ničesu...sve je to normalno, laž je pretegla boršu istine...i sve tako kako Deset Zapovidi... nisan se prenula, a šperanca da biti če steši bolje, smijala mi se pod kušinon...san brižna zaleđena, vero san, najfuje mi je ča nis sigura kemu virovati u toj baljegi ud svita....
~28~
Denis Kožljan
Bez razlike
HAJKA
dosad neviđena, prokleta, krvava, divlja i užarena, hajka digla se na svijet u globalu, na tanka bića koja ne znaju da govore, na pupoljak što htio bi zamirisati jutro, zrak utonuo u zlu kob, govore tek mrtvaci kad ih nitko ne sluša, nemoćna bijah u toj kvarnoj stranici nepravde, bola, laži i jala, ostali odustali od svega, izgubili hrabrost tamo negdje u prošlosti ljepših događanja, mrzim kukavice, poštujem hrabre i odlučne, i ja bijah nekad tvrdi bedem na kojem mnogi polomili su zube, sada zaostah u nezdihu noći, osjećam se kao napukla kugla što izbaciti će uskoro svu prljavštinu ukorjenjenu u svaki živac i stanicu... a onda i na mene kreće hajka..ludilo i potjera zbog istinitih slova u abecedi uljeza....
~29~
Denis Kožljan
Bez razlike
DOTAKNEM RUKOM ne poznam više mjesto ni vrijeme, ni dan ni jutro, tražim ono nešto zrelo od prije kratkog vremena, izmaklo negdje, izgubilo se, velika je voda, kažu i duboka, a ja tražim rukom, koliko ide, tražim i ne odustajem, vjerujem u pobjedu, u period rađanja novih snova, zelenih šuma, nitko mi nije saveznik, prokletstvo svijeta i podmičenost sudstva, sama idem dalje, u krvi mi ključa, želim naći i pronaći jedno tijelo iscrtano od mišića, želim dotaknuti vatrene usne što znale su ljubiti onda, hoću li uspjeti u naumu, hoću ako ne napusti me sreća, silno želim imati kraj sebe osjećaj da postojim, da me netko još uvijek treba jer što znače godine...ništa druže moj, baš ništa....
~30~
Denis Kožljan
Bez razlike
NIJE ZA MENE nekada...ranije, radovala sam se dolasku čovjeka na žutom motoru, u crno-žutoj uniformi, napregnutog uha, slušala hoće li stati, zakočiti i ubaciti ono nešto za mene u metalnu kutiju...a tada imala sam mnogo godina manje, a onda bila sam koraka poput lakog pera, zaljubljena do ušiju, daleko od kuće i budno pazila i gledala na sat, da, poštara sam htjela pozdraviti, malo se posramila, a onda u hipu dok okrenuo je svoje prometalo u drugi kraj ulice, ključićem pokušavala otvoriti tu sivu lijepu posudu... u njoj svakih nekoliko dana pronašla pismo u boji, uzbuđeno tapkala od sreće jer to bilo je upravo samo za mene...ali tada nisam bila doma....od kuće dijelili me kilometri i snop slobode i mladosti, danas se i ne osvrnem, i ne znam termin dolaska čovjeka u žuto, danas ništa u sandučiću nije za mene osim redovitih računa i masu uplatnica s kojima nemam ništa osobno, mene ne zanimaju financije, vođenje knjigovodstva već isključivo dilanje , davanje i primanje one crvene ljubavne sonate koja mi tek jednom u stotinu dana ozari obraze... ~31~
Denis Kožljan
Bez razlike
ŠKULJE proklete, vrajže škulje, svaderi hi je, u glavah, hižah. u kortah, na čestah, raskrečene i dimboke, črne kako propelo zijaju, kako da smrt dozivlju, fuzu se, kega uzmu sobun, drugo se nikad ne torna...
~32~
Denis Kožljan
Bez razlike
PISAH ANĐELIMA noćas usnuh ružan san, probudih se rosnog čela, ustiju poput trstikinog soka, izvadih lice ispod popluna i susretnem anđela, posebnog, osmijeha zlatnog, očiju jezera u najljepše doba, kosa sjajna ugljenasta... gledao me anđeo ravno u oči, gledao prez glasa, a ja osjetih olakšanje, duša podigla se poput krila sokola...dobro si, moj anđele, zaštićen od udaraca u obraz, od pogrdne besjede i oštrice zalutalog predmeta...suosjećam, brate moj ali znaj da velika su djela Njegova...živimo u nadi da ukazat će se rajska vrata i naklonit se našem izlasku iz života koji nismo sami birali...
~33~
Denis Kožljan
Bez razlike
LJUDI BEZ LICA
gadno je pomisliti, teško o njima sanjati jer oni su ljudi od krvi i mesa, ljudi kojima Alah podario život, a život izgubljen negdje daleko od doma, na granici od žice koja ubada i truje, oni zaboraviše svoje lice u času bijega od vlastitog doma, u strahu od metka, razrušenog grada i mrguda u uniformi osvetničke vojske, hodaju kilometrima sa zavežljajem, bosi, zaleđenih prstiju prelaze rijeke, oni, nemaju vremena da umire vlastito dijete u plaču, strah ih proklinje, duša utopila se negdje u potocima gorskim, spuštenog pogleda, zaboravljeni od istog Boga, izudarani sramotnim činima onih koji ne shvaćaju sudbinu zvanu LJUDI BEZ LICA-izbjeglička kriza....
~34~
Denis Kožljan
Bez razlike
INDIRIC držala san ga lit i lit u mojoj črnoj boršeti, bija je zamotan u list bašelka, indiric ki je kaživa mi put u svako doba noći i dana, ki je zna sve moje boljke, draga mi ubraze kad je mraz štipa, a bura hlojala, bija je to moj meštar ča je čuda tega zna, a male škole ima, mene se drža, volija me i štima, z boršete nikamor hodija, a kad je borša zagnjijala, ud starosti i debulece, moj indiric se imenu mojih verši, prikaza.....
~35~
Denis Kožljan
Bez razlike
NONSES svi se trse i dižu ruke, svi htjeli bi poentirati, oni su ti koji nonses nose u svojoj ruci, u Poljanama Majskim, čuju se jauci, padaju grede, ruše se krovovi, umjesto kosti pas hoće čovjeka ubosti, raširila se glad, uokolo tuga velika i jad, blatnjave ceste izgubile smisao postojanja, pljušti kiša, rastu potoci i rijeke, kraj sivog puta odbačene deke, djeca gomilaju upitnike u glavi, nestade škole ili se to netko samo s njima šali... nonsesi rađaju se neki novi, strašni, rogati i plavi, osjećam se jadno, kao da me netko tuče i davi pa bježim glavom bez obzira, tamo u drugu neku zemlju, gdje umiljata maca violinu svira, sjednem na komadić neba, udahnem mrvu domaćeg iz pećnice hljeba,
~36~
Denis Kožljan
Bez razlike
narugaše mi se ptice i gologlavi djedice iz rajskog vrta, sve davno izgubilo smisao, miš pred lovcem pobježe u zid, viče, plače....očito ga trta. a ja???? a ti, moj kume???? mi sami ne možemo apsolutno ništa, čekamo neke bolje dane kad zemlja prestat će se tresti, do tada odoh ispiti kavu i nešto malo jesti.....
~37~
Denis Kožljan
Bez razlike
PROTIV STRUJE veslajući protiv struje, zaboravljam koordinate, tuču me vjetrovi nepoznati, strah i nemir ujedinili snage, tvrdoglavo izbjegavam pomoć, ubrizgavam si novu dozu, u obliku napitka koji obara, moj brod izdržava sve, ljubim potplat, kiša striže leđa, nemani ljudska srami se, gubih pomalo, nisam naviknuta, treba mi muškarčeva riječ, utjeha važna za daljnju vožnju, struje morske i one tropskih krajeva izazvale traumu u spravici nazvanoj "životni sat"
~38~
Denis Kožljan
Bez razlike
OVE NOĆI zovem te ove noći, čuje me prva pahulja što sletjela je na božićni prag, tišina neobična za ovo doba, a ja vapim, trebam dodir usana i toplu postelju od zlatnih niti, mjerim dužinu, korak veći, nije mi bitno, važno je samo da netko gleda me kao ženu koja osjeća glad, a vrata pritvorena, dolazi, gorim, sve je vrelo, vulkan proradio i neka nikad ne stane...
~39~
Denis Kožljan
Bez razlike
LUČE svaki dan ga je sve manje, slabo sviti, sve ga je manje viti, kamo se je skrija, kadi je bija, zašto se ne napazdija, ki mu je papke skratija, ma forši se je samo na kratko ubolija, koronu grdu na putu pokupija pak sad ne zna ča bi, ča ne bi, nadija se da če se tornati teplina i lipo vrime, da če luče svitliti i svaki novi dan se poveseliti....
~40~
Denis Kožljan
Bez razlike
STATUS status koji ništa ne govori, sam za sebe ni meni, tvrda ostadoh na grani, popucali biseri prosuli se, jedna zvijeda decembarske noći sasvim slučajno zasvjetlila, brojim hrašće i primjetih prazninu našeg mjesta, manje jedan ili možda dva jer ne mogu i neznaju jedan bez drugoga, položaj dana zbunjuje i baca u očaj, mrzim od rođenja neznanje, šutnju, pogled u zemlju, prhne mi ptičurina ispred nosa, kao da njuh mi prepoznao poznati stih o kojem znali smo voditi diskusije jer to stih je samo sastavljen od tri najslađe riječi, a one sada pretvorile se u tragove tmine i samotnog položaja na ivici provalije...
~41~
Denis Kožljan
Bez razlike
PARAT NIČESA
vajk san se nadjala pensala i u glavi imala, da ustati če parat dobrega pokle grdega dela, kus kruha kad razajde se vrime bolesti i šempijanih šetimenti, živila san moleči sunce da dojde daž, a vrime se spametilo i sve u škovace hitlo pak me tilo zabolilo, srce zajaukalo.... ubračala san se livo i desno, potekla naprid do mora i tornala se nazad na prvi škalin...ni za verovati, a jušto svaderi prazno, jalovo, mučno...doma uz sviču i mrvu bakalaja, reči čemo Aleluja...Spasitelju...imaš Ti kakovu lipu za ponuditi, utrti ubraz , dopriti validžu vrimena sritnih hipi...
~42~
Denis Kožljan
Bez razlike
BEFORE AND AFFTER (Prije i poslije)
uzimaš pero umočeno u vino, ono moje crno koje daje mi touch, iscrtavaš na bedrima oznake boli, klečiš na srcu spravljenom od soli i masiraš od nožnog palca do najvišeg vrha, tako slatko, temeljito, čulno, utišavaš na tren moju divlju kob, znajući da poslije gozbe slatkog, preuzet ću stvar u svoje ruke, usne, prste, a nokti ostavit će trag žestine na tvom vratu, ramenima, na svakom djeliću kože koja miriše na hrvača netom poslije borbe... dvoboj, milo za drago, vratiti učinjeno, pa kako bilo, ma kako se to zvalo, cilj je uvijek ili gotovo uvijek identičan: ukrotiti vrelu krv, učiniti od dame ženu koja luduje, koja skače, vrišti, smije se, ženu kojoj ne smetaju ni godine, koja nema izgovora, ženu koja ponajprije potpiruje vatru, a onda poslije svega ostaje nezasitna kuja i povlači za rukav, tražeći i sutra, i poslije dan i uvijek iz početka još jače, brže, luđe igrice u dvoje...
~43~
Denis Kožljan
Bez razlike
DALEKI BOŽIĆ
tamo negdje daleko u tundrama hladnog sjevera, ostao na sanjkama, u rukavicama Djedice, odlučio ne ići na put, ne vrijedi, nema topline ženskih skuta, puno briga, virus melje sve pred sobom, nikad dok je svijeta nije bilo takvog, vremena pognutih glava i maglenih očiju, neki se strah ušuljao u svaki pokušaj ljubovanja... tko je za to kriv, politika, stvarnost, mi sami ili nešto treće, jeleni ostali ukočeni u svojim nastambama, žvaču sve što im se servira, nisu razmaženi, a moj Djed Božićnjak? prekršio obećanje, izgubio hrabrost, prosuo naprtnjaču s bombonima i zaboravio čarobne riječi u bradici na putu sa zapusima snijega
~44~
Denis Kožljan
Bez razlike
GLAD stisla me vero napro, hlapin kako mokri rebac, svega je na banku, ma meni kruli u duši, prazan moj pasađ, lačna san dobrega viti, čuti, z preteljon na mrkatu počakulati, shitati se kako divojka u onih litah, tilo mi se uvija, ni to niš drugašlje, iman i jabuk i štrudlja, samo fale te lipe beside ke bi mi noge steplile, fali mi ljubac za spati, pitan se kamo su partili oni lipi dani kad smo poli vognja kantali, oko vrata se držali, mačka u krilu imali po dlaki ga gladili, glad je sviton zahlojala i drži trdo, a sirota čovik muči, u toj koži stoji, do kad ki to zna, kad i zadnji list na čestu bude pa....
~45~
Denis Kožljan
Bez razlike
JOŠ UVIJEK tamo si na staroj stanici još uvijek kao i one noći, otvorenog srca mekoće daha, neozbiljno mašeš krilima zoveš me k sebi mislima, sjever šiba hladnoćom, pomislih zaledio se potok, a ono iznenadiše me licem obrazima znojnih i milenih, imam te kao na tanjuru, tu kraj sebe dok vatrica popušta, ne znaš koliko sam si važna, koliko rastem dok godine nizbrdicom, osjećam da maštamo o istoj stvari, kesteni ne mirišu onako kao jesenas, njiše se igračkica koju bijaše mi turio u džep zadnjeg puta na odlasku, baš si neko vragolasto dijete, oslikano rame kazuje poantu koju dao si mi da je probam preslikati, obećajem, pokušat ću i na radost oboje vratiti u obliku Božićnog dara....
~46~
Denis Kožljan
Bez razlike
ČUVAJ potrudi se ostati smiren, ravnomjerno udahni i izdahni... ČUVAJ dom svoj i najmilije rođene ČUVAJ svaku grudu zemlje i kaplju mora, ČUVAJ se licemjera, lažnog pametovanja, ČUVAJ stazu kojom probijaš se kroz mrak ČUVAJ dijete rođeno na proplanku sreće ČUVAJ ono malo svježine i vjetar što mrsi kose ČUVAJ običaje i pjesmu u kojoj prepoznaješ sebe ČUVAJ žitnu klicu nek iz nje rađa se dobar plod, ČUVAJ jesen i zimu jednako nježno kao dan i noć ČUVAJ obraz u ovom prokletom svijetu nakarada, ČUVAJ vino u boci za trenutke slavlja i pobjede ČUVAJ onu mrvu pakosti koja potrebna je svakome ČUVAJ sebe, nju, njih, tvoje i one druge jer samo su ljudi ti koji stvaraju kružnicu obilježenu dugom!
~47~
Denis Kožljan
Bez razlike
U OČI PRAŠINA nigdje nikoga tek u oči prašina, stegnula se poput lave tek probuđenog vulkana, kofer s lažnom šifrom ostavljen pred vratima na kiši i praznoj noći, osjećam se čudno ali i trijumfalno, pobjednički, kao i svakog puta nakon utrke, odmaram, glavu, divim se mrklom mraku i mirisu plijesni, godi poslije mamurluka ljubavnih epizoda, nije važno znamo li oboje svoje osjećaje, ništa nije važno, znam da srna opet će na pojilo meka je trava, a u njoj se tu i tamo nađe i koja sjemenka što vraća snagu za neke sasvim nove poduhvate, idemo dalje, putujemo stazama za koje nitko nikad nije čuo, samo zec što odlučio na još jednu prevaru u nizu, njegova ženka razočarano čeka jer njen izabranik ne vraća se ovog puta ispod starog hrasta....
~48~
Denis Kožljan
Bez razlike
MUČI muči i trpi, tako nan je sad, skalalo se svitlo i ni drugo misečine, prtuni zaržali, škriplju, škulje u glavi, pamet ušla i skrila se nidi kadi je nidan ni kapac najti, medežija namisto naranče, kadi su šoldi, more hi samo makina zbrojiti, falše načiniti, zdolun se nikako fule lipe stvari, grdih je sve više, lapež za naoštriti, u škovacah finija, ne valja i ne piše....
~49~
Denis Kožljan
Bez razlike
BLJUZGA hoću sunce, vedru noć, pjesmu zvijezda i miris Božića, vrtim se, tražim, nemiran mi duh, vani pljušti pomiješano s pahuljom, tuga na želučanoj vrpci, možda je krivica u škurom jugu, mrzim tada sve i svakog, pogledam u vazu, kad ono, zaboravljeno cvijeće uvelo, a sve zbog mojeg nemara, uzimam slikovnicu dječjih motiva, barem tada izmami se slabašan osmijeh, baš je nepravda neka uvukla se u svaku poru, rupu, i još uvijek drži, ne namjerava stati, želim i ja malo okusa koji vraća u dane kad ulicom hodali su pravi ljudi, kad iza kamenitog slavoluka skrivao se moj zavodnik, jednostavan, a tako željan, prepun humora, daj me potapšaj po ramenu, poljubi u kosu, meni dovoljno za godinu i više, skromnost je moja vrlina...
~50~
Denis Kožljan
Bez razlike
ČASTIM TE častim te mileni u ovoj noći kad polja kukuruza iščekuju prvi snijeg, želim ugostititi, na okupu vidjeti čitavo sazvježđe i mjesec u punini zlatnog sjaja, častim tebe moj care suvremenih ratova bez igre prijestolja, a samo za te i tvoju ljupkost kupih krunu od javorove niti, sve je spremno, tu na ostrvu kojeg zapljuskuju vali noseći baklje svjetlosti, tebi u čast, bosih nogu dok prsti opipkuju topli pijesak, smišljam tekst tvoje omiljene, ne smeta što nije za moje uši, ove noći želim svetkovinu u čast mog zavodnika, ljubavnika, ponekad tek stranca iza odškrinutih vrata, no, zasluge vrijedne poštovanja ostavit će trag jer vrijedi proslaviti, jakim vinom zaliti kraj naših maštanja a početak strasnih ljubovanja... ~51~
Denis Kožljan
Bez razlike ŽUTI KARTON dobih ga za svega nepunih mjesec dana, nije bilo većih prekršaja, barem se meni tako čini, ali gospodin obrijane glave upiše mi ime u ovo kartonsko čudo i ubije me u pojam, nisam navikla, nisam vjerovala da jezik može me koštati žutog, igrala sam valjda previše grubo, nisam s namjerom, to je moj stil, oči u oči, sve ravno, otkrivenih namjera ali očito kod njega to ne drži vodu, on bijaše od vrlo malo riječi, cigara sama se vadi iz kutije i odgovara, a ja ne mirujem ni nakon prve opomene, zaboravih na kazne već nekoliko godina, šutiram u mrežu i drhtim od uzbuđenja kad zatrese se, no, on je sudija iskusnog kova, činovi govore više od riječi, a ja goropadnica, ludilo od žene, nastavljam dalje onako kako znam, jako, žustro, pod svaku cijenu, i mislim da negdje u zraku nazire se crveni.... ~52~
Denis Kožljan
Bez razlike
NIČESA NI moraš biti bolan ko i neš, gren ja večeras u butigu, na vrati boca da si ruke spereš, ma mene su još bolje pekle da san se napro očesala, činin par korki naprid, nideri nenega, ni pastoli, ni cavat, ni bargeš ni maj, ama...butigarice peštaju vajk po svejenen, nidan se kupuje, takujini prazni, srce me grize kad gledan onu brnjicu na usti, mi se zapire sapa, očali zamagljeni, ne moren kupiti ono ča san stila aš ni, ma ničesa ni kone par lanpadin i prokleta ćrna bolest, svit je brižan i mi skupa šnjin...
~53~
Denis Kožljan
Bez razlike
POETIKON izdaje me gore nego Juda, gdje god da kročim i provirim, da ne izustim ni početno slovo, razotkriva sve moje tajne i namjere, još iz minulog vremena kad našla sam modus lirike koja mi najbolje pristaje, tada bila sam naivno mače, vjerovala svakoj ljubavi na tanjuru, uzela u svoje krilo svaki zalutali kisić, jednostavno tako me predvodio Bog Bogova, muza pera i stiha, a ja sam joj bila umiljata i naivna pa onda ubrzo ostala pogođena strijelom ljubomore, Poetikone ludi, klošaru smrdljivi, ljuti, zašto prosuo si baš na me svoj nikotin, zašto ugušio si svaki tračak duginog repa, ne da ti zamjeram nego uhvati me bijes neopisiv, dođe mi da rastrgam stranice na krilima mog crvenog libra, postah nevjerni Tomo, povlačim se kukavno, a nije to potez lavice divljih prostora...povuči ću se u osamu i tražiti odgovor koji bacit će me u orbitu najvišeg najlaskavijeg...želim postati feniks novog svijeta....
~54~
Denis Kožljan
Bez razlike
NA OBALAMA TUGE izrodi se jedna pjesma, balada o ovčici, na obalama gdje nikad nije stigao okrajak sunca, dotakao haljine žene, uzalud sjedila je na molu, pogledom tražila i dozivala sreća joj naklonjena bila nije, danju hranila je bijele letače, noću ranjeno srce smirivali vali, obala postajala svakim danom turobnija i okupana kišom suza, tuga bijaše veća od svjetionika, jecaji nadvladavali huk vode, bez kuće i ognjišta, neuzvraćene ljubavi, gubila je ona jednu po jednu partiju, u nju se uvukao čudan nemir, borovi umjesto mirisa, ljepili joj kose smolom, oblaci krali ljepotu balade, nije izdržala ...zauvijek ogrnjena crnom svilom, nestala u kamenitoj olupini vodene površine, sama rođena, živjela i otišla....
~55~
Denis Kožljan
Bez razlike
KATARINA jedno jutro, hladno, jedno ime posebnog srca, ulica ruža, latica smijeha,jedno sunce rođeno u plamenu zore i oko plavo kao modro more..... Katarina,djevo iz bajke, milo dijete najsretnije majke, Katarina buket zvijezda usred tame, lice sreće preko slanih suza..... moja, samo moja, i ničija, Katarina, vila grada iz najljepše bajke, zraka nade na horizontu novog dana, moja ruka umivena čista, moja kaplja krvi venske što na nebu blista.....
~56~
Denis Kožljan
Bez razlike
VEŠTALJA za feštu i delavnik, vajk na njoj veštalja uštirkana, zadaje na ščepun, kolorana u šaro, regalana pričipeši od njene največe ljubavi, vržena na pikerin priko noči, čuvana od praha i mači, veštalja ka zna plesati, na vitru se ubračati, smijati se i jokati, nidan u kraju nima takovu, samo jena žena, kapetanova šči....
~57~
Denis Kožljan
Bez razlike
MI SMO LJUBAV mi...utopljeni u mirnoći glasa i zagrljeni u žici gitare, ljubav smo rjetka, prepoznaju nas stope daljina i mjesec točno nad Greenwichem, podijeljeni na polutke, a stopljeni u istim mislima, noge umočene u pjeni strastvene pjene dok topao pijesak škaklja za umorne prste, razgovorom istjerujemo prošlost zle kobi, a htjela nas ubiti ciljano i jasno, jači smo od nje, jači od svih oluja koje skidale nam vlasi, mi smo pjesma nad pjesmama, mi smo psalmi nad psalmima, i ne možemo jedan bez drugoga, prilagođeni napetosti scenarija, u isprekidanoj liniji dalekih incha, zaokružujemo putanju što dobila je naziv amore mio, tu sei il mio cuore grandissimo...
~58~
Denis Kožljan
Bez razlike
RADO BI o da, rado bi izmjenila ovaj čangrizavi svijet satkan od gnijezda stršljenova, limunova soka, paučine nepoznatih stvorova, htjela bih, svakodnevno mučim se u snovima pronalazim rješenja, no, jutrom kad pozdravim dan, priča je opet ista, gnjecava i tusta, pa poludim od bijesa jer nepravdu nisam ljubila, licemjerje brisala gumicom posebnog soja… da, malo je reći ali toliko rado potrgala bih cijeli roman od korica do korica, išla ponovno, iz početka, s novim likovima i situacijom, no, pritisle godine, u glavi zbrka, kažu da nije ništa strašno tek neki novi soj koji ubija i cereka se nama lovcima na impresije…Oooo, Bože… zar i Ti, nemaš više mudrosti i modusa, zar izgubio si čarobnu palicu pa Tvoji pastiri povampirili i ne znaju što čine, gnušam se….oblijeva me zrnati znoj usred mraza što cijepa srce….je li se to možda predmnijeva kraj starina, tko to više može sa sigurnošću reći….
~59~
Denis Kožljan
Bez razlike
OČALE za blizu i na daleko, za vištu i za sunce, iman hi na svaken kantunu, očale socijalne i one druge ča kuštaju cili moj penžijon, vrag je žnjima, još i veči prez njih aš oči su škakljive i vred se ufende pak si pensan da je forši bolje ne hi imati, pak ontar sve ono grdo na svitu ne viti i porkarije skriti..... e moje očale, ni se fari zvami igrati aš bi nas svaki takov đogo, moga napro čuda kuštati...
~60~
Denis Kožljan
Bez razlike
LADRI samo grabe i niš ne daju, uzimaju siromahu i nikad ne tornaju, oni su kurbe prez milosti, srce partilo u drugi svit, nimaju dlake na jeziku, očima žeru sve ča moru i ne sme, nimaju borše kamo zmeču, ninemu ne polažu račune, ladri napačene zemlje za kih pravda i pravica niš ne valjaju, oni samo za ukredeno znaju, biže i se skrivaju kamo god rivaju, lačne i sirote za blago imaju, i sve više je takovih, na zemlji materi, blagoslov imaju i kad se u crikvi spovidaju......
~61~
Denis Kožljan
Bez razlike
Osvrt na zbirku „Bez razlike” Evo još jednog poetskog djela u nizu, autorice Denis Kožljan, naslova Bez razlike. Zašto baš tako? Pa, s obzirom da je autorica nadahnuta i kad je tužna i sretna, dok je vrijeme snova i buđenja, njeni stihovi nižu se bez obzira jesu li pisani na standardu ili pak njoj toliko bitnoj čakavici. Ona je opet iznova nositelj one kreative koja krasi kako slikare, kipare, fotografe, tako i pisce koji su kako se oduvijek kaže „čuđenje u svijetu”. Denis, zaista je čuđenje prvenstveno zbog svoje neiscrpne energije koja je nikad ne napušta, dapače, pokreće njen duh i kad poklekne pred nekim problemom, nepravdom, tužnom situacijom. Njoj tada jednostavno proradi onaj klik i bilježi bez obzira jesu li tu prisutni ljubavni jadi, bunt na nepravdu u društvu, dakle bez razlike, ona piše i neumorno ukrašava svojim istančanih stihom svijet okrutnosti, jala, borbe s vjetrenjačama. Radi to jednako dobro i na književnom jeziku ali i na dijalektu. U ovom dijelu nije postavila neki poseban usus i podjelu ni prema jednom kriteriju tako da čitatelj jednostavno ima priliku, smjestiti se u udobnost svoje fotelje i čitati, stavljajući i sebe, u većini slučajeva na mjesto same autorice. Problemi, situacije, prizori nisu mnogo irealni već svagdašnji i to je ona vjernost i prepoznatljivost koja pjesnikinju čini kao takvu, originalnu i svoju, Reminescentnost Denisinih stihove, od njene prve zbirke Sva moja sjećanja, pa eto do ove o kojoj govorim, raste, rekla bih ujednačenim tempom s tim da ponekad zna iznenaditi svojom morbidnošću, no to je za nju normalno i sve u sklopu života koji nam svakodnevno priređuje različite priče. Junaci o kojima govori Denis Kožljan su ljudi i svijet koji ih okružuje, osjećaji tuge i sreće, razočarenja, nepravde, iskrivljenih vrijednosti ali i ona sama uz čiju pomoć nastaju pjesme, u ovoj zbirci ima ih negdje šezdesetak. Katarina Peruško, dipl. oec.
~62~
Denis Kožljan
Bez razlike
ŽIVOTOPIS Denis Kožljan, rođena prije šezdeset godina u Puli gdje intenzivnije stvara od 2010-te. Odgajateljica je po struci, u mirovini, Piše poeziju i prozu dakle liriku ali i kratku prozu, recenzije, dramske tekstove, igrokaze, kolumne, romane, intervjue. Do sada je napisala oko 5000 pjesama kako na standardu tako i na čakavici, roman Iza osmjeha, prokleto sama, kalendar Istrijan u vitru vrimena, dakle ukupno ima preko dvadeset samostalnih autorskih djela, a gotovo isto toliko prisutna je u zajedničkim zbornicima. Nekoliko puta nagrađivana je zbog svojih postignutih uspjeha, pogotovo kad se radi o poeziji na čakavštini. Napisala je i autobiografiju Amplituda srca. Urednica je dvije zbirke pjesama „Strunjeni pensiri” te „Vrtovima mojih misli”, imala je nekoliko pjesničkih večeri i evenata koje je sama i režirala. Neumorno piše i dalje, okušava se u nekim novim formama (haiku), a vrlo je aktivna i na polju umjetničke fotografije te slikanja (akril na platnu), također momentalno piše za Sapphoart , Stranicu Centar kulture, Avlija, Kvaka, a ima i svoje aktivne fb stranice.
~63~