Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
1
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
Naslov: Buđenje Autori: Denis Kožljan Željko Jovović Nakladnik: Vlastita naklada autora Naslovnica Denis Kožljan Slike i ilustracije: Preuzeto s društvene mreže Pinterest (free download)
Godina izdavanja: 2021.
Copyright © 2021. Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove zbirke ne smije se reproducirati, prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
2
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
BUĐENJE Denis Kožljan Željko Jovović
3
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
„Sastavni dio buđenja je da vi živite svoj život onako kako vama odgovara. I shvatite da to nije sebično. Sebično je zahtijevati da netko drugi živi svoj život onako kako vama odgovara. „
4
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
Anthony de Mello, jezuitski svećenik koji je većinu svog života proveo u Indiji, pod jakim utjecajem budizma, u svojoj knjizi Buđenje svijesti izlaže sasvim jednostavnu ideju načina života. Kaže nam da se probudimo i time učinimo najveću moguću stvar koja se može učiniti u životu. Ako se probudimo, ostvarujemo kontakt sa stvarnošću, a stvarnost, osim što je Bog, čudesna je. Nikada više nećemo poželjeti vratiti se u isti, refleksivni žrvanj uma. Što moramo žrtvovati? Prije svega to ‘ja’ – a to znači da od drugih ne očekujmo ništa, kao što ni Drugi od nas ne trebaju ništa očekivati . Drugim riječima, trebamo se riješiti ovisnosti o drugim ljudima. To nas privodi sebi te predstavlja najjaču duhovnu sedaciju. Zatim slijedi samopromatranje kako bi se „osvijestila“ svijest, onaj dobro poznati postupak „izdvajanja iz sebe“ koji se već poslovično spominje u literaturi popularne psihologije. Ali što god mislili o njemu – on uistinu pogađa! Naravno da nismo nikud izišli iz sebe, pogotovo ne umakli iz vlastite kože; sve to činimo samo „u duhu“, zamisli.
5
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
UVODNA RIJEČ AUTORICE Veliki Anthony de Mello, u svojoj knjizi „Buđenje svijesti”, obrazlaže na jednostavan i pitak način kako živjeti život. Mnogo je mudrih i pametnih misli izrekao, a onda je na čovjeku kao jedinki i kasnije dijelu društva da upotrijebi neke od tih ideja. Prošao je nešto veći vremenski razmak od moje posljednje izdane samostalne zbirke pjesama, no, očito je kako se u meni neprestano bude neki novi osjećaji koje želim onda podijeliti sa ljubiteljima poezije. U dosadašnjim slučajevima inspiracija je bila na nekim drugim točkama, na neki različitiji modus skupljala sam ono nešto što sam zatim bilo na književnom jeziku ili dijalektu slagala u pletenicu stihova. No, ovog mi je puta „okidač” bila zbirka kolege pisca Željka Jovovića ili još bliže rečeno, njegova zbirka Grad suicid. S moje točke gledišta, trebam primijetiti kako su naslovi „Grad suicid” te „Mrtvi koraci”, dali jedan poseban pečat opusu pjesničkih radova budući se u njima osjeti jedno mračno pretakanje slika i simbola u jezični slijed. Željkova sva djela, kako ona lirična tako i prozaična obiluju elementima odnosno simbolima Moderne: smrt, tama, tišina, mrtvilo, otuđenost, pakao droge i teške strasti kroz koje prolaze junaci njegovih djela. A onda se tu pronađoh i ja, gotovo u svakoj pjesničkoj slici jer konačno i moja je prošlost bila teška , puna suza, loših karmi i pokušaja uništenja. Ovog puta nisam krenula s idejom da napišem zbirku, no, Željkov Grad jednostavno je probudio moju emociju i podigao na posebnu razinu ono potrebno svakom pjesniku, želi li napisati dobar stih. Toliko sam bila oduševljena da mi se pružila jedinstvena prilika , po drugi put čitati njegove metaforički izrečene slike kroz koje progovara o svojim unutarnjim ratovima, obraća se Nepentesu, govorniku i slušatelju njegovih mučnih doživljaja života, I kao da Jovović žarko traži nekog pravog sugovornika, nekog tko bi razumio njegove unutarnje staze poškropljene na trenutke lošim vinom.
6
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
S druge pak strane, ja sam se mnogo puta našla u situacijama sličnim kolege Jovovića, situacijama kad je moja svijest bila, reći ću tako uspavana, umrtvljena, nisam vidjela nadu ni izlaz, negativa prekrila je svaki djelić nutrine. Izgubljen je bio i vlastiti ego koji kako tako treba postojati kod čovjeka doduše ne da prijeđe granicu i time dovede čovjeka u situaciju obrnutog postojanja. Pomno sam birala naslove Željkovog autorskog djela , izdanog 2017-te i možda na iznenađenje čitatelja na njegovu pjesmu napisala svoje stihove, drugačijeg naslova. Motiv nije izgubljen, samo je poruka možda imala zadatak da nas oboje probudi iz tog jednog stanja jednosmjernih misli, otuđenosti, reakcije na političko stanje,. Poanta da se prije ili poslije u duši pjesnika javi zraka svijetlosti buđenjem potakne na neki sasvim novi i drugačiji način razmišljanja. *** Zbirku posvećujem svim depresivnim ljudima koji ne vide izlaz iz svoje situacije. Uvijek neka misle pozitivno i zajedno s tom pozitivom moguće je doći do ljepote življenja koja se očituje prije svega u prirodi i slobodnom hodu. Autorica, Denis Kožljan, književnica
7
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NEPENTES O SVEŠTENICIMA (Ž. Jovović, Grad suicid) Pogledaj sveštenike nastrane. Čuješ kako reže? Kako laju kao psi gladni.
8
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
VIDJEH...SHVATIH I ODOH (Denis Kožljan) svećenik-ici, jesu li oni ljudi, skelet od krvi i mesa, ne??? nema emocija, ne smiju? ljubiti, ljubovati ženiti? ne bi smjeli ljubili su oltar kad su ustolićeni, zavjet dan i izigran. povez preko očiju, sramota ljudska? da, oni su svoj poziv sanjali, s njime se rodili, a onda??? što se dogodilo?? gdje je pošlo po zlu? zar jedna žena može baciti strelicu i na njih, svećenike, Božje pastire, može, i umjesto ispovijedi vjernika, slijedi gnušanje,
9
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
nepovjerenje, čuješ li me ti Veliki? tvoje dijete učinilo je grijeh, misliš li i ti tako, ima li kazne ili je nečastivi otpust rješenje izlaz iz ropstva.. Bože, ostani ti jedini djelitelj pravde, neka bude tako!
10
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
OMEGA (Ž. Jovović, Grad suicid) ,,Beznadežan čovjek dobar čovjek raden čovjek čovjek tapir.“ Ljevoruki lulaš kvadrat kineska slova usta zubi – iza: plamen jezik... Potpis – Omega.
11
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ALFA JEDNOM I ZAUVIJEK (Denis Kožljan) Prva, ne rezervni igrač, uvijek prva ona kojoj se dive, za snagu, volju, perfekcionizam, zovu je žena bager, ruši sve pred sobom kad počme završava u rekordnom tajmingu, poludi štoperica, ona je alfa svega, dva put alfa i omega, i sad dok stari u kostima, dok smješka se narančastim cvjetovima, maše zastavicom
12
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
i stiže na cilj to je bio njen san oduvijek i zauvijek jer samo tako samo tim modusom osigurava opstanak zemlje...
13
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
VJEKOVIMA (Željko Jovović, Grad suicid) Sanjao osluškivao... Disao gdje broj ime nema gdje horizont pogled širi gdje putevi vječno putuju… Vrisak njegov vjekovima traje..
14
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TRENUTAK SAMO (Denis Kožljan) dovoljno, ponekad i previše tutnji željeznica, a vlaka nigdje, sanjam ja to lijepo vrijeme, te kozje puteve gdje prvi put osjetila sam muške usne na svojima, sve se onda odvijalo brzinom speeda, bez gužvi i čekanja, i sve tako spontano, dok na mjesečini jež tražio glistu, a zvijezde ciktale od vedre noći i onda se umiralo i tada oblaci davali su kišu ali sve djelovalo je naturalno poput akrila na platnu u bojama višnje, danas težina stijene koči i zapovijeda želim joj maknuti oko, iskopati utrobu jednom zauvijek, nisam ja ta, prepustit ću taj grijeh nekom tko i najcrnje stvari čini s užitkom poput srkanja hladnog soka divljih kupin
15
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
JOŠ JEDNA NEPENTESOVA ISKRENOST (Ž. Jovović) Odgovoran je za rijeke i jezera stijene koje je oblikovao za život u okeanima i olupinama potonulih brodova... Odgovoran je za otiske stopala što nebom putuju... Za izmaglicu jutarnju odgovoran je.
16
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
IZBRISANA ODGOVORNOST (Denis Kožljan) Gdje spava? Skrila se u najdublju jamu... Kurva lažljiva...bježi, neće polagati račune za nedjela, a ima ih ko u krošnji lišća, odgovornosti, ne glumataj, javi se i predaj pravdi, ne moraš Božjoj, on će i bez tebe donijeti sud, samo pokaži se, lice i obraz, crven od prekomjernih laži nemaš muda rekao bi netko...ha sama ću te potražiti, uhvatiti i ubijati polako ko zmiju usred ljetnih vrućina, kazna neka bude odgovornosti velika, javna, pred svjetinom koju si začarala i svijetom koji ispašta krvlju i klečanjem na iglama....
17
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TI SI JEDINA MUZIKA (Ž.Jovović, Grad suicid) ,,Iskovah stihove svog života i smrti od te svjetlosti ulične. Velika i napaćena ulico ti si jedina muzika za koju moj život zna... “
18
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SELO I GRAD (Denis Kožljan) dva različita pojma, a sva moja stremljenja stisla se u selo, malo selce u kojem pronađoh sreću, sloboda vijorila iz svakog kamena i livade, selo u kojem sanjala sam nemoguće, a snovi se ostvarili. seoski putevi kuda prašina se dizala od blata i suše, a meni ostali detalji tamo negdje u lijevom krilu, sada došlo je vrijeme, pravi trenutak kad isti postaju živi junaci stvarnosti koja piše, u kojoj ištem zrno mira i začudo nalazim ga u zreloj oskoruši, divljoj jagodi, osjećam slad onog pitomog što lijepi se za moje golo tijelo, dok ruke dižem visoko u pozdrav dugi, mjesecu i suncu, to su Oni, moji mirisi, zlato i tamjan sa simbolikom snage koja održava ritam bila, dok crne misli zauvijek pomičem tamo gdje im je možda i mjesto.......
19
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NEURALGIČNE TAČKE (Željko Jovović, Grad suicid) Samopoštovanje kulturno-istorijske karakteristike različite istine slatkorječivosti... Ko prikriva zločin? Čovjek autoportret? Buđenje iz bunila..
20
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
BUĐENJE (Denis Kožljan) mi, osuđenici bez crimena, mi, ljudska vrsta u jedinkama, ja, od krvi i mesa, ne kažem bezgriješna, ti što zbog tankoćutnosti okusio pelin, slijedilo je pitanje vremena dokle, a onda aktivirao se vulkan neki kažu silom, ja potvrđujem milom, uslijedilo je buđenje, veliko, čarobno iako bez ceremonije za nas to nije protokol sa lažnim ružama, otvorismo oči širom, zjenice zaigrale kolo uokolo, pamet zbrojila se i postavila svoje regule, za nas više tama ne predstavlja kapiju otrova, za nas nema više čikova nervoze, mi doživismo orgazam posebne vrste kad napokon pobrojismo nebeske zvijezde, olako prođemo kraj cirkusanata, zlogukih ptica kreštalica, ja zauzela čvrstinu jaču od svakog čelika, ti se možda dvoumiš oko nježnijeg spola, rezultat očajnika , skenira amplituda -sada je više no ikad nama u korist.....
21
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TI SI JEDINA MUZIKA (Ž. Jovović, Grad suicid) ,,Iskovah stihove svog života i smrti od te svjetlosti ulične. Velika i napaćena ulico ti si jedina muzika za koju moj život zna...
22
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DVA ŽIVOTA (Denis Kožljan) Bog ili Vrag, svejedno bijaše, meni duši staroj ove napaćene Planete netko je podario samo dva života, prvi zvan patnja, lomljenje stijene bez iskustva, suze nad prolivenim mlijekom, strah od sitnih riba, zavezan jezik, a ruke tresle se, preuzeo ih strah, moj korak po mulju i upadanje u zamke, trpljenje na Gori zvanoj Deset zapovijedi, a onda zastor pao, predstava silom prekinuta, junakinja pretrpjela duševni infarkt, omaglica bacila me na tvrde daske zvane krevet bolesnika... izdržah, gutajući cigare, one Njihove i strogoća psihe, a onda prošlo vrijeme katarze, okrenula se medalja u moju korist, polako sine, govoriše mi otac, a ja kćer, žena tvrdoće odjednom na leđima, uslijedio PREOBRAŽAJ imenom SEBE NA PIJEDESTAL, to je taktika koja rezultira... ŽIVIO pametni sugovorniče...i ti i tvoji savjeti koji duboko djeluju u moju korist...
23
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
LEBDENJE (Željko Jovović, Grad suicid) Mislio si da ćeš moći vječno gledati ulice i drvorede? Da ne vjeruješ u raj ni u pakao. Ipak, pozdravljaš ih večeras pozdravom starim..
24
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ČIŠTILIŠTE (Denis Kožljan) Bijeli ljiljan u njedrima, mirna i staložena, ne moram u devet krugova, moj duh nije toliko zao, tek u granicama za čistilište, a tamo dočekaše me klošari, noćni hodači, siromasi i potrebiti koji učiniše tek prijestup za preživljavanje, sad goli, hodaju u krugu, pognutih glava, traže tamjan da iščiste taj sitniš iz umornih duša, a ja , otkud i ja, tu, možda nisu mi oprostili rat za pravicu, to nikome ne prolazi, ali ja ponosno dižem glavu, neka, triput neka, samo sam sluga Božja, izranjavana od nepravde, Čistilište je moj voljeni kraj... Kraj za vječnost....
25
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
JEDVA (Ž. Jovović, Grad suicid) Priča o ponedeljku kao početku depresivne sedmice. Priča: pogledom rukama pokretima... Priča poslednjim atomom snage slova i stiha. Riječi ne umiru!
26
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
PODIGNI SE LJUDINO (Denis Kožljan) Znam ili možda precjenjujem, sebe nikako uskladiti, nisam za, život formatiran, neću da čujem tu riječ na početku-kažeš-sedmice, zar vrijeme dijeli se, oh, zajebani svijete pa zar tjeraš me da hodam pognute glave, zapretenih misli i šugavih ideja, neću se tako razgovarati i ljudino! Čitam te! Ustaj i polako uz crnu kavu, ž žljuk mi samo ostavi , digni se kao Feniks, otresi svoja prašnjava krila, uhvati me za dlanove, samo ako to dozvoljava ti htijenje, lakše je u dvoje, zaboraviti pad u magli, otjerati paučinu...... pobogu brate, uprimo ove naše kosti, meso, samo je dodatak na tanjuru slasti, a mi bolje ćemo skromno, idemo ubrati cvjetak kukurjeka ima ga, još nije trunuo, zajašimo krilatog konja 27
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
što Legenda mu ime i naprijed izgrađivati san snova, zaboravi ponedjeljak, i utorak, i mjesec i godinu, za nas dvoje postoji samo list otvorene knjige i nestrpljivo čeka da pozdravimo ga karminom ruže i perom živog poete....
28
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NEPENTESOVO OBJAŠNJENJE (Ž. Jovović, Grad suicid) Čekaš... Čeka i ona tebe... Ne plašiš se. Ne plaši se ni ona. Ljudi umiru svakodnevno... Ona umire svakodnevno... Ti umireš svakodnevno... Svakodnevno život nas obnavlja..
29
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
USTAJEM (Denis Kožljan) Bez odlaska, uskraćena za san, ustajem uz ptičji pjev, uporan snažan, bezvoljna, nema roka za ozdravljenje, život koluta se, mami u zamku, obuvam čarape, teško, blijedo gledaju me kao da su poznanici, a nisu, nisu ništa i nitko, nisu zaslužili ni spomena, prstima dodirujem srednjovjekovnu kulu, zaboravih od koga je štitila grad, ma nije to grad, jednostavno sramno spominje se kao Geto, pokušavam zaviriti ali ne vrijedi, prostor je to koji šuti sam za sebe usred spominjanih Kaštela, padam na klupu, čelo hladno, pa pogledam u zvonik bez crkve, uništila je krvava ruka i pobila nekrive za vrijeme misnog slavlja, stišće prsno krilo, želim čuti anđeosku pjesmu i neka zazvone sva zvona....
30
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
BUKOVSKI I NEPENTES (Ž. Jovović, Grad suicid) Voliš razmišljati o ljudima o prirodi filozofima... Kako te znaju nasmijati i rastužiti kako prodrmaju zemlju riječima zapazio je Bukovski ali i Nepentes1. Voliš razmišljatii o ljudima o prirodi... Uglavnom ne znaš što hoćeš i što možeš? Ovo je samo besmisleno ponavljanje riječi život koji je neko davno živio. Nijesi filozof a ni pjesnik već neko ko voli da sjedi Po Jovoviću - onaj koji voli govoriti8 i razmišlja... To si ti to je tvoja priroda.
31
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ŽIVA RIJEČ (Denis Kožljan) Ulica, drvoredi, kanjon poprište daleke bitke, priroda u magli, priroda u cvatu ili kapima proljeća, ne treba mi ništa i nitko, ne razmišljam, ne opterećujem vijuge, saga piše se sama, a vodi je moja ljubav, posebna, jaka kao vino i boba na stolu rimskog cara, odjekuje glas buđenja, vraća se jeka, eksperiment koji stvara blok svetosti stiha, ja nemam nikoga, mene čuju tek grlice u žitu, ćuk na vrhu čempresa, grohotom smijem se vlastitom uspjehu, imam pravo na podizanje ega, posložilo se, stvari sjele na svoje mjesto, On ima svoje ime želja i dok je tako, siktat ću sebi za inat pa nek traje i kratko, a možda i protegne se, danas nema vidovnjaka koji spelovao bi mi istinu do kraja...
32
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
GLEDAO, GLEDAO...(Ž. Jovović, Grad suicid) Satima si gledao kroz prozor siv i vjetrovit dan... Koraci ti odzvanjali unutar usnule lobanje
33
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
PUŠKARNICE, (Denis Kožljan) usred kule tvrdih ploča, jedna do druge, rupe crne rupe povijesti daleke predaleke, rupe koje danas drže golubove mlade, znatiželjno promatraju ih oni svi koji ne znaju, čitali nisu što oluja pravila je u onim stoljećima kad Sulejman izdavao je naredbe, ubij! Satri! Reži glave! tada kad krvca ljepila se na zidine, a mrtva tjelesa pravila klanac, kroz puškarnice virilo je olovo, dimilo se,
34
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
maglena zavjesa pisala je tragove bitke, narod stenjao, narod utvrdom položaj držao i na kraju, pobjedu slavnu izvojevao, pjesma spominje z n a k o v lj e
35
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SIZIFOVA STIJENA (Ž. Jovović, Grad suicid) Grad je metropola. U magli i praznini ovog dana egzistira... Ravnodušnost se kotrlja niz padinu mozga..
36
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
CVIJET MOJE BUDNOSTI (Denis Kožljan) Imam ga držim u toplom, skriven je od ljudi, od ljudi ponavljam jer oni su ti koji u stanju su šutirati latice mog cvijeta osuditi ga nevinog spaliti kao krivca za njihove gluposti neznanje uskogrudnost..... cvijet koji mijenja boje, koji me diže iz mrtvih hoda mojim stopama naginje se kud i ja miluje moju rastrojenost biljka sa svojstvima nadprosječne jakosti, različit u svojoj branši cvijet ženskog roda što bodlje samo za ukras ima, miriše na svjetlost sa mnom će jednog dana na put bez povratka....
37
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
GRAD SUICID – NEPENTES NAKON BUĐENJA Ne mogu bez gradova sivih zidova starih zgrada. Ne mogu bez gradova fabričkih dimnjaka. Ne mogu bez gradova izduvnih gasova iz automobila. Ne mogu bez gradova neonskih reklama bilborda. Ne mogu bez gradova ugljen monoksida. Ne mogu bez ,,ljudi iz gradova”. Ne mogu bez gradova jedino u njima razmišljam o samoubistvu... Ne mogu bez gradova samo u njima umijem disati. Ne mogu bez gradova64 samo u njima postoji gradski prevoz. Ne mogu bez gradova u kojima: dišem živim umirem... Vaskrsavam u gradovima bez kojih ne mogu. Ne mogu bez gradova u kojima moje misli lutaju... 38
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
Ne mogu bez gradova koji me svakodnevno iznova ubijaju. Ne mogu bez gradova koji u sebi kriju vjekove kroz koje lutam – njihovu viševjekovnu dušu... Ne mogu bez gradova: zabluda, skepticizma... Ne mogu bez gradova čiji oblakoderi zaklanjaju sunčevu svjetlost. Ne mogu bez gradova koji znaju biti samo gradovi. Ne mogu bez njihove utrobe. Ne mogu bez gradova! Ne mogu bez sebe a ništa 65 ne znam sem da sam grad... P.S. Pokušavam shvatiti prirodu onu iza gradova...? Tome me uče supruga i Volt Vitman
39
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
MOJ GRAD DANAS UMIRE (Denis Kožljan) moj grad, sagrađen od ljubljenog kamena, moj grad davno nastao na temeljima znoja i suza, umiranja i patnje onih koji nisu slušali, bili tučeni i bačeni u tamnice za svoj jedini grijeh nemoći, moja koljevka sunca i mora, soli i mirisa bora, ljudi što vole slobodu, mladih koji plešu u uvalama šarenih oblutaka, danas, na Dan Gospodnji, prestaje kucati bilo, zatvara se poklopac sanduka u koji stalo je tek nekoliko uzoraka Rima pronađenih u iskopinama, dal da plačem kad smijati se ne mogu, dal da plješčem kad pucaju grudi, danas pobjeđuju licemjeri, gadovi, sebičnjaci, manipulatori, beskičmenjaci, trljaju ruke, samo- ako grad postanje njihov, moja rimska vila sa sedam brežuljaka biti će zbrisana sa svih karti i globusa... Zar je moguć takav kraj? je...moguće je...sve je moguće jer izgubljena je pamet na vjetrometini političkih opcija...
40
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TIŠINA MRTVA (Ž. Jovović, Grad suicid) Vjetar u uho riječi ti ubacuje... Tebi koji čuješ njeno disanje iz daljine, zalutalo u tišini mrtvoj... Tebi koji ne znaš koliko godina imaš pun žudnje misliš ,,da bi svaka stvar na svijetu morala biti srećna u času slobodnog leta daleko od knjiga daleko od umjetnosti s danom izbrisanim lekcijom naučenom...’’.
41
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SLOBODNI LET (Denis Kožljan) sloboda u mom kosmosu i još više izvan sopstvenog bića, to je ono bogatsvo i biser najdraži, najskupocijeniji, aureola što iz crne pretvara se u indigo i ponosno piše, riše i slika lakoćom leptira, znajući da tamo negdje izvan granica, živi i diše tajanstveni čovjek sa malo besjeda, a puno hrabrosti, od sitne bube, krila širim i krećem u lov na slobodni stih, na ono nešto što odgovara mom pogledu na svijet, zaboravljam svaku bol, muku i škrcanje kostiju, nada da nikad neću biti izdana daje mi pravo da ispletem kose još jednoj poemi birajući naslov koji razbija tabue i tada nestaju čežnje noseći na leđima svojim, humus proljetnog života
42
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
OMEGA (Ž. Jovović, Grad suicid) ,,Beznadežan čovjek dobar čovjek raden čovjek čovjek tapir.“ Ljevoruki lulaš kvadrat kineska slova usta zubi – iza: plamen jezik... Potpis – Omega
43
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ALFA NI OMEGA (Denis Kožljan) mislili su, šaputali ukočenih vilica, To je Ta. Ona. Alfa na vrhu ledenjaka, Omega u krateru vulkana Udostojili se nisu primirisati ni dotaknuti Nju, samo su puzali, gomilali svoje lažljive jezike, gađali tupim pogledima sirenu najljepših haljina, nogu poput ždrebice u galopu. A ona preskakala prepone, rezala za žilet, nije se dala..... smesti ubiti pasti u ponor posvađala se sa sobom, zbog golužavih pitona, trepetljikaša što množili se poput žohara sa devet života, i tako unedogled, 44
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
patnja nemir, sukob abecede grčkog porijekla.... jer Ta je Alfa zauvijek ostala početak i kraj za mnoge nedostižna Madam D Bonjour
45
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
KONTRASTI (Ž. Jovović) Grad suicid Pod zemljom kosti nad zemljom krovovi kuća na ulici koraci među koracima praznina nad glavom jutro – kotrlja se niz njeno tijelo
46
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
JEDNOLIČNOST (Denis Kožljan) muči me svaka jednoličnost koja slična je stranici tupog noža, zastarjelom grafitu na zidu ruševine, mrzim liniju niskih amplituda. baca me u očaj više nego išta, pratim pokušaje da izmjeni se redosljed, želim pronaći nešto nekoga tko umije vrisnuti da zagrmi, da razbije monotoniju, zubima potrga učmalost situacije, podigne mi udove izmasira ono ispod, promijeni svaku moju sličnost sa tamom, crnilo da! ali ne dugo! ubija u meni kolje izvan sve ekspresije onih vatrenih kolaža....
47
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
i tebe moja crna vrano protjerat želih, odi preko bare, da uzmem pod ruku šarenilo leptira i viknem "Viva la vita libertas es mias -forever!!!!
48
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DISTANCA (Željko Jovović, Grad suicid) S tugom jutrom suncem pogledom stavom idejom uz cvrkut ptica gleda u bocu čivasa. Distanciran.
49
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TEŠKO PODNOSIM (Denis Kožljan) užasava me pomisao na udaljenost, bila ona i mala poput lista knjige, ne volim relacije sibirske željeznice i hladnih prostranstava koja lede krv u žilama, sama pomisao udaljenosti baca moje biće u oblak potištenosti i straha, pretvaram se u prisilnu pticu koju zlobnici zatvaraju i drže poput zlatne koke, odlazi! zauvijek miči se i ne truj me zla misao ! hudoba, paučino stara, odlazi iz mog okružja prisnosti, vrućina je moj saveznik i putokaz, sunce je zaštitni znak, svaka debata o daljinama, svaki spomen na kilometre i daleke meridijane čini me zmijom, a tada ruši se svaka misao, spona i vodilja, nastaje raspašoj, ne biram sredstva, gazim braneći svaki pedalj mog integriteta... 50
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ŽIVI I ĆUTI (Ž. Jovović, Grad suicid) Samo živi... To ti dođe kao obaveza lako je. Život je svuda oko tebe traži... Živi u noći u jutru živi samo živi... U čežnji živi. Ne misliš valjda da živiš tek tako da možeš pobjeći kad poželiš? Moraš živjeti! Samo živi! Nije tvoje da razmišljaš! Doći će vrijeme. Živi za vrijeme koje dolazi i za vrijeme koje je prošlo i tamo je život tvoj na sve strane koliko ga samo ima... Živi!94 Nema mjesta: pod zemljom nad zemljom gdje života nema... Moraš živjeti kao što moraš jesti kao što moraš disati kao što moraš umrijeti... Moraš živjeti 51
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
BIOGRAFIJA NESREĆNIKA (Denis Kožljan) Tko je ona, tko je ta žena koja tumara snovima crnim, a dan izjednačava s moranjem života, ona je biografija sažaljenja, a nitko ne primjećuje bol, ona tugu otapa u svakom stihu, paleti toplih boja, u slici maslačka i opet ništa i sve iz početka...prazan hod kroz koji tapka, buni se s razlogom, ali to kavez je kojeg njene kosti ne stignu pomaknuti, bol pojačava, grimase lica ispisuju njen monolog u knjizi opstanka zvana "Biografija nesrećnika",,, gomilaju se listovi, ječi cimbal, kazuje opasnost smrti, bol i bolest udružuju se, nije to dobro za nju, leptiricu koja želi vratiti mladost, koja hoće nemoguće, koji joj je vrag, zar nema pameti, i proplače tek kamen nad njenim uzdasima dok onaj što sjedi s Desna, okreće glavu, izjela ga tvrdoglavost, kuš starče jebeni,
52
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
daj već jednom donesi mi zlatnu bobu obranog grožđa da zasladim sušna usta i propjevam poput grlice na čempresu tihog počivališta.....
53
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SUVIŠNE MISLI (Ž. Jovović, Grad suicid) Na platnu: kostur narkotička sredstva suvišne riječi suvišne misli mrtvi pjesnici mrtva pisma..
54
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SAMO JEDNOM I NIKADA (Denis Kožljan) zatvorilo se nebo, dućani prazni, rezervna boca nečega u regalu, nije za me bila, zašto? moja glava u betonskom bloku, bez pameti, znoj probijaše, a kapi nigdje, oči ne vidješe, razum izgubio kompas, uzela bijah sredstvo, ukrala, zašto nije bio za me, tjeram inat sebi neka potražih i bijelu kapsulu dovoljna jedna, zvijer me dotukla ubila u meni protok vene osušiše, izdala sam svoju mater 55
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
dijete ostali nisu važni priča je vlasništvo mog bola izula šlape, godilo mi, noć bez mjeseca tmina tmina tmina ponavljam, zatražila oprost Svevišnjeg, i suicid je za ljude, pokušaj i ostalo na njemu sreća? spas moje krvi, dužnica zauvijek bez pogovora....
56
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SILIKONSKI PENIS ZA KARMEN (Ž. Jovović, Grad suicid) Srešćemo se u poslednjoj suzi slobode, crvenih očiju i blijedog lica, plastičnih kapaka silikonskog jezika silikonskog penisa silikonskog klitorisa ubuđale sperme i plastičnog života. Srešćemo se u predvečerju trenutku kada krećeš u borbu žestoku borbu neizvjesnu do kraja a neizvjesnost kao neizvjesnost grozničava, podmukla, lukava, sklona spletkarenju kao ti kao ja...
57
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NATURALE NATURE Gospodine N želim obznaniti svijetu i onima ispod, moja visina može se usporediti s jablanom tik uz rijeku, širina modernog dizajna ne iz ovih licemjernih vremena ja sam teza i protuteža, sve u jednom cvijetu koji vječno ispušta balzam ljiljana bijelog, da kažem samo, iako smatram nevažnim ja sam naturale natura, baršunaste kože, za silikone nikad čula, klit govori jezikom vražićka i podsjeća na Domaćina iz Striborove, oh koliko komplimenata dobija mali, brz je taman kad gori, vrškom prsta uzima vrč vode i kapljicama hladi, kosa začudo nije sijeda, ne brinem ja za nju, ma ne brinem ni za te, odsutnost zabilježena velikim minusom, no, kod mene opravdan, moja natura naturalis prirodna je i ovdje sada, Viva Croatia! V i va Monte Negro, sutra je možda sudnji dan 58
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NE MOŽE DALJE, (Ž. Jovović, Grad suicid) Čuo je šaputanje – želiš postati zemlja
59
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
VODIM MONOLOG (Denis Kožljan) gluha noć, nema nigdje nikoga ni Crnog mačka misterioznog pisca, otežani kapci, umor prekrio zjenice, uhhhhhhhhhhhhhh pričam, sama sa sobom, i sa tobom, možda tko će znati ti bijaše odmjerenih impulsa, neka, zabavlja me to, još jedna šahovska, prestala je k... ne pada, diže se tek rosna zavjesa bludne noći, monolog traje, jednosmjernom trakom ziba me san baš sam luda, uvijek ponavljam greške poput početničkog igrača što prebaciše se u kategoriju seniora, tko zna gdje svršio je taj moj, sugovornik,
60
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
nikako neće dvosmjer, prepušta mi valjda kormilo putopisja, izdurat ću neću kažnjavati, nema solucije B, odlazim Crni, mah i tebi Gospodaru, čekam Godoa u nešto drugačijoj režiji.....
61
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DISTANCA (Ž. Jovović, Grad suicid) prokleta, ubojita stvarnost kad svatko voli život na distanci pa i ti, da i ti, ne osluškuješ, ne pamtiš, ne čitaš, trudim se objašnjenjima, pa umorih se poput ruzinava broda, sama se sebi rugam jer želim dovršiti Sizifovu muku, a ti za to vrijeme gubiš se opet u tami, lijepa tvoja samoća, što sad pišeš? što ti je novog u izboru? želim znati Adgare, nije baš da ne volim posve gavranove ptice, nekad mi i njihovo perje promrsi kosu za dobar san, nekome je to morbide, meni je slatko, nekome žlica padne u med, meni se to gotovo nikad ne dogodi, prokleta karma i tko je stvori, raskrstih s oltarom ima već godina...ali Bogu prepustila sam 62
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ono što zove se sudbina, još samo da rastvoriš tu svoju kameleonsku ljušturu, dođeš bliže i mahneš prstom umočenim u slad muškosti. to bi bila prava stvar...nada raste, gombelja se i želi me usrećiti, a ti...
63
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
TEŠKO PODNOSIM (Denis Kožljan) užasava me pomisao na udaljenost, bila ona i mala poput lista knjige, ne volim relacije sibirske željeznice i hladnih prostranstava koja lede krv u žilama, sama pomisao udaljenosti baca moje biće u oblak potištenosti i straha, pretvaram se u prisilnu pticu koju zlobnici zatvaraju i drže poput zlatne koke, odlazi! zauvijek miči se i ne truj me zla misao ! hudoba, paučino stara, odlazi iz mog okružja prisnosti, vrućina je moj saveznik i putokaz, sunce je zaštitni znak, svaka debata o daljinama, svaki spomen na kilometre i daleke meridijane čini me zmijom, a tada ruši se svaka misao, spona i vodilja, nastaje raspašoj, ne biram sredstva, gazim braneći svaki pedalj mog integriteta....
64
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
U TRENUTKU (Ž. Jovović, Grad suicid) Još jedna ulica još jedan pješak još jedan zov još jedna navika još jedna misao još jedan pravac... Ljut i blijed kao dan današnji misli su ga htjele satrijeti u trenutku kad je sve utihnulo.
65
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
IZVAN DOMETA (Denis Kožljan) Padaju poput kometa, ne znam ih uhvatiti i posložiti, nemoć, godine ili najava kišnih oblika, tjera me na plač, to je moj jedini izbor u trenucima dok gorim iznutra, teatralno, zapravo nisko, jako nisko, ubija me tišina, doslovce ubija, a namjere njegovog altera su neshvatljive, nerazumljive, izazivaju napetost, skidanje šminke, zidovi ćute ali šute bojazan od koga? pa nisam ja tutor neki pomoz Bog! sitna sam čestica u oceanu prašine, čistači ulica uzimaju 66
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
šmrk, žele se riješiti Dame noći i Dana, pucam, matamorfoza utrobe jesam li ja neki novi Melkior Tresić, hoću li izaći totalno izvan dometa ili možda nanjušiše me kiklopska proždrljivost, jezuš Marija, još svibanj je u toku, gdje nestade krunica? Krunica! Krunica! želim je živu, ne u molitvi..... AMEN
67
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ISTINA, (Ž.Jovović, Grad suicid) Srce kuca aritmično ispred njenih nervoznih zjenica. Pričaj! Riječi ne umiru! To je pjesma koju si ispjevao bez riječi.
68
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
LAŽ (Denis Kožljan) prokleta, iskvarena. potekla iz usta mojih, u trenutku nemoći, kad ponestalo strasti, siline, mirisa, zova prirode, onda kad pretvorih se u božicu zla, postoje li? takve ja nisam fleksibilna, nisam popustljiva na prvu, ni na drugu možda, okrivljujem mater, geni u igri, a tebi? šta da poručim polako činiš, izgrađuješ ozbiljnost, piramidu koju 69
Denis Kožljan / Željko Jovović biti će milina promatrati, slušati njenu pjesmu kamena, naučiti iz nje zavjet dobrote, čistoće...... Oooo, moj buntovniče, čuješ li, vidiš, osjetiš bilo moje, ludo preskače, smiri ga, svojim očima, stavi ruku na mjesto bolno, pretvori me u nevidljivu Karmen ili ispjevaj pjesmu o dunji sa ormara. hvala, do viđenja kaže se....
70
Buđenje
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NEMAŠ VREMENA (Ž. Jovović, Grad suicid) Nemaš vremena za suviše emotivnu poeziju nemaš vremena razmišljati koliko je noć duga ni pogledom je pratiti... Nemaš vremena osluškivati riječi nemaš vremena kretati se kroz pore njene kože nemaš vremena i ništa sporno tu nema jednostavno nemaš vremena. Nemaš vremena ležati na travi što izrasta iz njenih dlanova nemaš vremena skrivati se od sunca ispod glave suncokreta nemaš vremena da je spoznaš, prepoznaš, naslutiš... Nemaš vremena biti neko ko ima vremena
71
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NAĐI RAZLOG (Denis Kožljan) Čovječe...gdje ti je mudrost, pokreni se bez previše preispitivanja, korak iz prve donosi zlatni pogodak, zašto čekati, razmišljati, boreći se sa sitnim satima noći, puna luna stvorena je za prave poteze, za oživljavanje svake niti tijela na izdisaju, pobogu, ti si Ti, Ti, nisi baš nitko drugi, instinkt govori i ne laže sine očev, upali već jednom to svjetlo, pronađi sijalicu strijelčeve moći, paučinu starine samo odmakni tim maznim prstima što već na prvu govore pobjedonosno, kreni Ti, majstore tuge, nadjeni si ime Golijata i uberi plod pobjedonosne utrke, a ona...Ona....je uvijek tamo, na izvoru srebrnom i čeka strpljivo, iskustvo je njen saveznik i zna, osjeća, živi za taj trenutak..... 72
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DOLAZAK Ž: Jovović "Grad suicid) Njen pogled na grudima tvojim. Njene oči u očima tvojim. Njene misli iza čela tvog. Metamorfoze njene i tebe mijenjaju... Nebo njeno u rukama tvojim
73
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
POVRATAK (Denis Kožljan) vratih se još noći iste, nemoćna, prazna, isplakana, ranjene utrobe, izgubljenog ponosa, ledenih kostiju, skvrčenih prstiju, nesigurna, promjena vremena, oluja od mora zaobišla me smilovaše se preplašenoj grlici, dan noć dan, voli, ne voli, voli... mirna odoh u san snova okićen bijelim ružama, dijete u duši
74
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
još uvijek, možda z a u v i j e k silazna putanja, vrag ju odnio, gazi druže i ne pita Ne.....
75
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
76
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DOSTA svega mi je jutros dosta i danas i jučer i prekjučer i svih ovih jebenih šezdeset.. dosta mi je uvlačenja, lažnih obećanja, gadljivih pružanja ruku....dosta sa vekim D... nisam više mala, nisam više šala, ne moram slušati sve i svašta, neću biti poslušnik nikoga, želim samo malo mira, ljubljenja u carstvu polja, igranja ispod plahti, osmjeha što čuje se na drugu planetu, i zato na znanje svima koji traže moju sisu, svima koji traže moje oko, svima koji žude za mojim usnama gornjim i donjim, ljudstvo drago, za sada je stvarno Dosta, a ne zaključujem da je zauvijek kraj jer možda, izričito možda, opet šapnut će mi neki, onaj glas: "vrijeme ti je mala da započneš ples koji oduševljava svijet mrtvila i straha, anksioznisti i trpnje... tada razmislit ću mogu li još uvijek, imam li snage za neki novi vulkan...
77
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
KRŠIM SE kao nikad, krše mi se kosti, zaustavlja slina, moj ponos, gdje bijaše moj ponos dok padati moram pod nekim čudnovatim naredbama, a strah od smrti nadjačava ljubav prama rascvalom maslačku, grdobine postaju žestoke, poput pijane rulje skupljaju se i napadaju nejake, siromašne, kamo ja spadam, ima li negdje mog staleža, ispada da nisam zaslužila svoj mir u jeseni života, kesteni raspukli se nedozreli, živi padaju s krošanja i kotraljaju se nestajući negdje u bezakonju, cirkuskoj predstavi bez režisera...
78
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
LAŽNA IMENA rastu samo rastu, nagnojeni, zalijevani, glava im zadebljana poput otrovne gljive pod navalom kiše, jesu li to imena koja nisu data rođenjem, tek vremenom poslije, jesu li to falše sjene bez lirskih struna, odgovor krije se možda tamo u krdu afričke savane, samo tko će sada to istraživati, stavljati sa strane, ispitivati porjeklo, nije blistava stvar, nije ni malo blistavo, tužno je, užas od pojave u društvu poremećenih vrijednosti, ludosti moja, imena lažna samo miči i križaj s liste, nisu zavrijedili biti u vrtu među najljepšim primjercima durđevaka i zumbula...to je jedina i prava istina....
79
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ZEMLJO nije ti lako, znam, trpiš posljednjih dana, brišu se tragovi ljepote, nestaju mirisi božura, putevi raskvašeni, nebo uplakano, ledenjaci popucalih vrhova dok čovjek i dalje gazi, stišće, ne pazi, nema osjećaja više, griješi u vezi s Tobom Planeto, što dalje, kako dalje, čuje li te Zemljo netko tko voli ljubiti tvoje lice, netko tko želi pomaziti tvoje ispucane usne, ne želim pomisliti na neki kraj dramatičnih nota, spasa ljudi, dajmo Zemlji našoj spasa pa neka nastavi ispijati vrela ljekovita, neka zaori pjesma s vrhova planina, zaslužila si Zemljo, da živiš zajedno s nama u skladu i toplini , šumu valova i pahuljama bijelim...
80
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
CRNI tko nadjene ti ime crni, tko želi da baci te u ponor prije isteka roka, vidim glava ti je poput zrake sunca, pamet na nivou, snaga prosječna za godine, i neću da bude crni, volim crnu boju ali tek kao pigment za oslikati moj život, moje stanje i pjesmu današnje kiše, promijeni zato crni ime, prezime ostavi za pokoljenja koja dolaze, važno je to za tvoje, moje i naše dobro, identitet je sveta stvar, a ja te crni valjda želim gledati, diviti se i veseliti se tvojoj igri ali toplijeg spektra da bude u paru exelance s mojom vatrenom laticom što poput ruže miriše i osvaja uvijek i zauvijek..
81
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
BROD KOJI.... Gledam tu jadnu olupinu što nekad zvala se brodom, imala zapovijednika s bradom, mornare ljepotane u uniformama, ulaštene palube, gledam, i ne vjerujem što ostalo je od jednog vremena sreće, od dana ponosa i slave, od života koji ulijevao nadu, i gledam i sada, iz svog kuta crnih misli, buljim u hrpu rđe, rasvjetalog drva, okrenutog naopako, zabačenog u divlje raslinje, suza niz obraz, pitanja "zašto" nemaju odgovora, kruh sa sedam kora, postao je lutrija preživljavanja jer naišli divlji valovi, morske struje neumoljive, posade nema, traži sigurnost negdje drugdje, negdje sjevernije, daleko, a zapuštenoj plovidbi sudbina odredila kraj, za koji nitko više nema sažaljenja, sluha, borba za život traje na nekim drugim frontovima....
82
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
MOJA PRIRODA zajebana je ta moja priroda, ali nije filozofije prepuna kao tvoja, moja priroda je slap koji spušta se uvijek i zauvijek jednakom snagom, prostranstvo makova koje guta samo ljubavne napitke, izbrisah naslov tvoje nije mi potrebna prepiska, ja se snalazim samo u originalu, oštroj i preciznoj strijeli koja gađa ravno u metu i od koje više nema spasa, šutiš, šutiš i opet šutiš, voliš ti misna slavlja, obožavaš sjediti u mraku jer često mijenjaš fizikalu, valjda tako čine svi oni kojima pero ispušta crnu tintu, priroda moja je za nijansu ugodnija, uvijek upalim svjetlo poput Betlehemskog, ne stidim se ni onda dok za mene
83
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
govore da bludim, ne nije to moj modus, moj modus je topla iskra u oku koja uz privlačnog čovijeka može da se rasplamsa u vatrenu kuglu, zanimljivu, nježnu poput svile, a opet strastvenu kao korak u crnoj štikli.....
84
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
DISTANCA prokleta, ubojita stvarnost kad svatko voli život na distanci pa i ti, da i ti, ne osluškuješ, ne pamtiš, ne čitaš, trudim se objašnjenjima, pa umorih se poput ruzinava broda, sama se sebi rugam jer želim dovršiti Sizifovu muku, a ti za to vrijeme gubiš se opet u tami, lijepa tvoja samoća, što sad pišeš? što ti je novog u izboru? želim znati Adgare, nije baš da ne volim posve gavranove ptice, nekad mi i njihovo perje promrsi kosu za dobar san, nekome je to morbide, meni je slatko, nekome žlica padne u med, meni se to gotovo nikad
85
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ne dogodi, prokleta karma i tko je stvori, raskrstih s oltarom ima već godina...ali Bogu prepustila sam ono što zove se sudbina, još samo da rastvoriš tu svoju kameleonsku ljušturu, dođeš bliže i mahneš prstom umočenim u slad muškosti. to bi bila prava stvar...nada raste, gombelja se i želi me usrećiti, a ti...
86
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SOL kažu nije dobro da je ima previše ali činjenica je da mi mnogo nedostaje, sol posoljena s dodatkom želje dodira, ne samo na rukama, svugdje, želim je dodati aortama, vene su šutljive za sada, ne govore, a znam iznutra vrište, žele slanoću, jakoću, borim se s njima, osjećaje krade glad, bezobzirna, halapljiva gruda bjeline, što boli, otvara, rane, mrzim sve, sve mrzim, takav je dan, i poslijepodne i noć i jutro, trgam se sigurno, malo po malo, na ploške, na krpice i nitko da čuje vapaj,
87
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
svi su zaokupljeni svojom srećom ili nesrećom, naslađuju se,
braća i sestre, oni je imaju sasvim dovoljno, nje, soli koja ne boli, nje soli koja mazi i masira umornu kožu, vrat, rebro. ljubim te soli, volim te soli, zovem te aleluja soli, dođi k meni, nije važan oblik tek ozdravljenje---
88
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ELDORADO (E: A. Poe) Kroz žar i hlad Taj vitez mlad, Prepreke silne svlado – Uz pesme poj, Jedan sni boj: On traži Eldorado. Al’ starost, gle, Ne njega gre – Srce, o gde si mlado? Sve odno vrag, Nigde ni trag – Toj zemlji Eldorado! Očaja plen – Kad! Srete sen: – Senko, bratska nado, Kaži mi ti Gde li se skri Ta zemlja Eldorado! – Prejezdi Um, meseca Hum, Pa hvataj drum, o jado – Ne budi len – Reče mu sen – Tražiš li Eldorado.
89
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
SJENKA NADE (Denis Kožljan) veselim se, poput bebe kad ugleda majčinu ruku, prigrlim je k sebi, nju, sjenku, sićušnu,, a močnu, bijah iznenađena, dugo nisam čula za ime Nada, sad se i sa mnom odlučila poigrati, utjeloviti Dobrog duha, želi sa mnom jesti i piti iz istog tanjura i bijele šalice... što je s crnom? zar nije više IN? SJENKA je ta zvijezda vodilja koja odlučuje, uči me iz početka, kažnjava za samoozljeđivanje, ljuti se gadno na moje proklete besjede što izrekoh bez razmišljanja, ok...slušat ću te Kraljice, jedino tebe i samo tebe, ljubiti ti nožne prste i najvišu vlas, pjevati ću pjesmu Eldorado sa izmjenjenim tekstom, možda budem usrećena..
90
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
NEŠTO POSVE DRUGAČIJE-osvrt Ugodno iznenađenje priredila je autorica ovom najnovijom zbirkom naslova „Buđenje”, u više smjernica: Prvo, očito je Denis sazrijela do tog nivoa da se upustila u sadržaj stihova koji do sada nisu bila njena premisa. Doduše, ljubav, priroda i sloboda i jesu postojale kao neka odrednica ali ne takvim jezikom koji sada jednostavno pršti simbolikom, metaforama i plastičnim opisima onoga što je htjela reći. Zatim, vidna je razlika u dosadašnjim poetskim naslovima i naslovima koje je uvrstila u svoju zbirku, a ti su naslovi proizišli iz čitanja stihova kolege pisca Željka Jovovića. Jovović se koncentrira na pitanje egzistencijalizma, smrt, život, crne puteve kroz koje nas vodi svojim pomalo filozofskim promišljanjima, a onda kao da su ti prezenti stanja uma i tijela bili jedna temeljnica iznad koje se onda ona raspiše potpuno slobodno i gotovo u dahu očituje o problemu ili motivu koji je prethodno Jovović iznio u svom prepoznatljivom stilu s elementima modernističke semantike. U nekoliko navrata Denis čak ponavlja Jovovićevu pjesmu odnosno naslov da bi se po drugi put očitovala na istu ali s jedne druge pozicije. Ima nekih dodirnih točaka s njegovom poezijom koja je već 2017.e, izdana u zbirci Grad suicid. Zašto autoricu toliko fascinira teška tematika Željka Jovovića ali i Bukowskog pa i nekih drugih predstavnika Moderne odnosno simbolizma, to najvjerojatnije zna ona sama, no, čitatelju će sigurno biti mnogo jasnije o čemu se zapravo radi ako i sam pročita ovih tridesetak pjesama koje su zapravo i poanta kako život treba živjeti, kada se padne, odbolovati, a onda dignuti poput feniksa i u inat sebi i svim slabostima povući bijelu zastavu. Gramatička neovisnost i dalje ostaje pa je to vidljiv znak da su sve pjesme kao i uostalom dosadašnje, nastale u momentu, izmakle iz tišine njene nepokvarene duše i vatrene rijeke koja kola njenim venama. Katarina Peruško, dipl, oec.
91
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ŽIVOTOPISI
DENIS KOŽLJAN- književnica sa preko dvadeset samostalnih naslova što u prozi što poeziji kako na standardu, tako i svom čakavskom dijalektu. Rođena je 1961. u Puli, gdje živi te intenzivnije stvara od 2010-te. Kožljan je također prisutna u više zajedničkih zbornika, zbirki, a stalna je gošća na mnogim poetskim susretima kako u svojoj Istri tako i u Hrvatskoj. Napisala je nekoliko knjiga proze, pripovjedaka, crtica, tekstove za drame, dok je 2012-te za monodramu „Znan ča me uzdržalo”, hrvatskoga duhovnoga stvaralaštva u Križevcima, osvojila drugu nagradu. Nagrađivana je još mnogo puta pa i nedavno je osvojila prvo mjesto na Natječaju „Kaštelanske štorije 2021. u kategoriji poezije. Knjige je izdavala u tiskovnom obliku ali i digitalnom pa ih se može čitati i u e-obliku. Napisala je autobiografiju Amplituda srca, roman Iza osmjeha prokleto sama, a u radu je i drugi, naslova Lice i naličje. Osim toga, Denis sprema u skoroj budućnosti i jedno djelo posvećeno mladiću kojemu je ukradeno djetinjstvo i zbog propusta institucija učinio je kažnjivo djelo te izdržava kaznu zatvora. Ona uijek nešto ima za reći, nadahnjuju je putovanja i priroda kao i problemi ljudske egzistencije. Osim pisanja, intenzivno stvara i na području slikarstva (akril na platnu) te fotografijom obogaćuje svijet, Vrlo je aktivna na društvenim mrežama, napose facebooku gdje ima nekoliko stranica i vodi grupe umjetničkog tipa. E-mail kontakt: denis.kozljan@yahoo.com
92
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
ŽELJKO JOVOVIĆ „Odškrinite vrata percepcije U korpusu savremene crnogorske književnosti, Željko Jovović je autor sa vidno prepoznatljivim narativnim rukopisom i poetičkom podlogom svog proznog i poetskog pisma... I ovu knjigu je koncipirao na sebi svojstven način... Na djelu je pretakanje slika i simbola u jezički slijed, ne kao poigravanje formom već kao adekvatan pokazatelj apsurdne suštine ustanovljenog viđenja stvari... Grad suicid je poetika s kojom se valja suočiti... Odškrinite vrata svoje percepcije. To je trud kojim sami sebe nagrađujete.” Vlatko Simunović Kontakt: zeljkojovovic@yahoo.com
93
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
JOVOVIĆEVA DJELA Poezija: ,,Vidici“ 1994. ,,Na krilima feniksa“ 1995. ,,Mandala“1997. ,,Apokrif podsvijesti“ 2000. ,,Neprofesionalno ponašanje“ 2000. ,,Replika“ 2012. ,,Snovište“2015. ,,Grad suicid“2017. Romani: ,,Who“ 2001. ,,Snovi Meri Džejn“2003. ,,Nesanica“ 2007. ,,Snovi Meri Džejn“ (izmijenjeno i dopunjeno izdanje) 2013. Drama: ,,On“1998. Scenski adaptirana. 144
Radio drame: ,,On“ 1998. „On“, drugo izmijenjeno izdanje 1999. Poetski teatar: ,,Neprofesionalno ponašanje“ 2000. ,,Barouz“ 2000. ,,Čarls Bukovski“ izabrane pjesme 2001. Poezija, proza i književna kritika Željka Jovovića zastupljena je u raznim časopisima, zbornicima, izborima naše savremene književnosti, panoramama... Poezija mu je prevođena na engleski jezik. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
94
Denis Kožljan / Željko Jovović
Buđenje
95