Pinklec 7/2013. by Zoran Hercigonja

Impressum PINKLEC – list učenika i učitelja VII. osnovne škole Varaždin Broj 7., god. 7., ožujak 2013. IZDAVAČ: VII. osnovna škola Varaždin Varaždinska 131, Kučan Donji 42 000 Varaždin Tel./faks: 042/ 641-500 e-mail: os-varazdin-008@skole.t-com.hr ZA IZDAVAČA: Ruža Levatić, ravnateljica GLAVNA UREDNICA: Mija Fodor, 7.b ODGOVORNA UREDNICA I VODITELJICA NOVINARA: Maja Soldatek, učiteljica hrvatskog jezika UREDNIŠTVO: Petra Benček, Tena Kuhar, Lana Mišak (6. razred); Jelena Benček, Mija Fodor (7. razred) UČITELJI SURADNICI: Marjana Boršćak, Adela Brozd, Anita Cesar, Nevenka Đakulović, Ivana Kobal, Sara Kolar, Iva Ratković, Nikola Sedlar, Nikolina Šipek, Blaženka Trogrlić, Zvonka Višnjić-Igrec, Branka Družinić, Anita Mišak, Ljiljana Bzik, Karmela Ožinger, Aleksandra Hrastovec, Karmen Milovec, Sminka Hanjš, Julijana Petrina, Dragana Hrnjkaš Pasquino (pedagoginja) Ruža Levatić (ravnateljica) LEKTORICA: Maja Soldatek, učiteljica hrvatskog jezika ODABIR LIKOVNIH RADOVA: učiteljice razredne nastave i Nevenka Đakulović, učiteljica likovne kulture FOTOGRAFIJE: učenici fotogrupe i novinarske skupine NASLOVNICA: Stella Palazari, 6.a GRAFIČKI UREDNICI: novinarska skupina s voditeljicom GRAFIČKA OBRADA I TISAK: Elektrostrojarska škola Varaždin NAKLADA: 250 primjeraka

Uvodnik

Dragi naši! Tmurni zimski dani skinuli su svoje već istrošene kapute i odjenuli lepršave proljetne haljine. Tako i treba biti u vrijeme buđenja. Da se u toj čaroliji ne budi samo priroda, dokazat će vam naša mala redakcija novim ruhom Pinkleca. Zanima vas od čega je ono satkano? Uzmite u ruke novi sedmi broj Pinkleca, pročitajte ga i saznajte! Prelistate li samo njegove stranice, zapljusnut će vas bogatstvo života i rada škole. Sjetit ćete se izleta i

U ovom broju Sadržaj

iz sadržaja

putovanja na kojima smo bili, manifestacija koje smo obilježili, zanimljivih gostiju koji su nas pohodili, projekata koji su ostvareni zahvaljujući zajedničkim naporima učitelja, učenika i roditelja. Na 36 stranica, zasigurno će svatko od vas pronaći nešto za sebe. No ne ćemo vam otkriti sve tajne i novosti. Bit će zanimljivije da ih sami potražite! Uživajte u čitanju kao što smo mi uživali u stvaranju!

Tema broja Ugostili smo Kazalište slijepih i slabovidnihvot“

Uredništvo

Glagoljica – pismo hrvatske kulture

Razgovor s Ivanom Pakrac

Državna smotra „Dani kruha“

Učenje u prirodi

Izrađujemo sapune i balzame za usne

Dan otvorenih vrata

Članovi novinarske skupine

Pinklec

Tema broja

Projekt

Ljekovito bilje našeg kraja

Razgovor s gospođom Maricom Mišak, mještankom Zbelave Gospođa Mišak srdačno nam je 11. veljače 2013. godine otvorila vrata svoga doma. Imale smo brojna pitanja, a ona je sa zadovoljstvom podijelila svoje višegodišnje iskustvo s ljekovitim biljem. Svoje je znanje i ljubav prema ljekovitom bilju stekla kada je radila u Austriji. Povratkom u Zbelavu, stečeno znanje i iskustvo nastavila je proširivati. Pokazala nam je svoju kolekciju sakupljenog bilja i objasnila gdje ga sakuplja, kako ga suši i sprema.

Kako se dugo već bavite ljekovitim biljem? Biljem sam se počela baviti još u mladosti kada sam radila u Austriji. Koje ljekovito bilje sakupljate? Puno biljaka: koprivu, kamilicu, stolisnik, bazgu, majčinu dušicu, neven, preslicu… Gdje ga sakupljate? Sakupljam ga u svom vrtu, na predjelima koja su daleko od ceste i zagađenja, na napuštenim njivama.

Ove školske godine naša je škola krenula u razradu novog projekta „Ljekovito bilje našega kraja“. Ideja za ovaj projekt rodila se u glavama naših učiteljica i učitelja kojima je cilj bio upoznati ljekovito bilje kraja u kojem se nalazi škola i naučiti uporabna i ljekovita svojstva pojedinih vrsta biljaka. Oni su na svojim sjednicama isplanirali sadržaj i donijeli plan i program rada na projektu. U projekt su uključeni svi učenici od prvog do osmog razreda, njihovi razrednici, ostali učitelji i pedagoginja škole. Pogledajte što su do sada učenici zajedno s učiteljima napravili…

Kako ga sušite i spremate? Suši se u hladu i na prozračnom mjestu, a čuva se na suhim mjestima u papirnatim vrećicama ili staklenkama kada je dovoljno suho.

Svi razrednici na svojim satovima razrednika upoznali su učenike s ovim projektom i formirali radne skupine s određenim zadacima. Zatim su svi razredni odjeli i zainteresirani učenici dobili ankete koje su morali ispuniti zajedno sa svojim roditeljima ili rodbinom. Cilj ankete bio je ispitati lokalno stanovništvo o spoznajama koje oni imaju o ljekovitom bilju. Istraživanje je provedeno na uzorku od

Za što koristite ljekovito bilje? Za čaj koristim: sljez, bazgu, stolisnik, majčinu dušicu, kamilicu; za ulje: gospinu travu, za kremu: neven i stolisnik.

kopriva, lipa… Ovu godinu učenike ćemo upoznati s 10 najčešće korištenih biljaka (od prepoznavanja, sadnje, sakupljanja, sušenja, korištenja, te s ljekovitim svojstvima i nutritivnim vrijednostima svake pojedine biljke). Mještani najviše koriste ljekovito bilje u pripremi čaja preko 50%, oko 20% ih koristi za pripremanje sirupa i soka, a ostali za mast, miris, kupke, obloge… Na temelju ankete učenici su dobili zadatke da istraže o pojedinim biljkama i izrade plakate na temu najčešće korištenog ljekovitog bilja. Povjerenstvo za provedbu projekta u sastavu učiteljica Ive Ratković, Marjane

ukupno 118 mještana. Analizom ankete koju su proveli učenici 7. razreda (na satu informatike izradili su tablice i grafove) dobili smo podatke koje ljekovito bilje mještani najviše koriste, kako ga spremaju te na koji ga način koriste. Mještani sveukupno koriste 46 vrsta ljekovitog bilja. Najčešće korišteno bilje je kamilica,

Pinklec

Boršćak, Karmen Milovec i Janje Vađon održalo je zajedno s ravnateljicom škole sastanak s mještanima. Sastanak se odvijao 23. siječnja 2013. godine u prostoriji školske knjižnice s početkom u 18, 00 sati. Cilj sastanka bio je zainteresiranim mještanima predstaviti ideje za novi projekt „Ljekovito bilje našeg kraja“. Sastanku je prisustvovalo oko desetak zainteresiranih mještana.

Na razgovoru s gospođom Mišak

Ravnateljica Ruža Levatić i učiteljica Iva Ratković prezentirale su plan i program projekta za ovu školsku godinu. Nakon upoznavanja mještana s planom, sastanak se nastavio izmjenama znanja i iskustava mještana i povjerenstava. Mještani su drage volje iznijeli svoja iskustva, znanja te načine uporabe pojedinog bilja. Većina mještana je otvorena i veseli se suradnji s našom školom. Neki od njih će nam otvoriti vrata u svoje kućne radinosti iz ljekovitog bilja.

Gospođa nam je zapisala i recept za sok od bazginog cvijeta i za sok od bobica bazge. Podijelila je s nama i postupak izrade kreme od nevena. Baza je svinjska mast koja se zagrijava. U to se doda nevenov cvijet i ostavi da odstoji preko noći. Drugi dan se malo podgrije, procijedi i stavlja u male plastične bočice. Da krema ne bi bila raspadljiva doda se i malo voska. Nevenova krema jako je dobra za sve kožne bolesti.

Simona Čep i Lucija Nježić, 8.b

Razgovor s Anom Cikač, učiteljicom matematike Priroda je naša apoteka Kada i kako ste se odlučili za hobi sakupljanje biljaka? Već kao dijete brala sam s bakom ljubice, jaglac i bazgu, a intenzivnije sam ljekovito bilje počela brati 1980. godine.

Sastanak s mještanima

Krema od nevena

Što Vas je potaknulo da se bavite uzgojem biljaka? Ljekovito bilje uzgajam kako bih imala prave i ekološki uzgojene biljke, koje onda koristim za čajeve ili uvarke. Koliko se dugo već bavite uzgojem biljaka? Uzgajam ga već više od 30 godina. Koje sve vrste biljaka uzgajate i za što ih upotrebljavate? U svom vrtu uzgajam: matičnjak, mentu, kamilicu, žalfiju, neven, dragoljub, pelin, rusomaću, trputac, stolisnik, tratinčicu, sljez. Uz samu ogradu vrta imam posađenu bazgu i lipu.

Pomažu li Vam vaši ukućani? Unuci i muž pomažu mi kod branja i sušenja. Gdje prikupljate biljke? Biljke koje ne rastu u mom vrtu berem na livadi, polju i u šumi. Uzgajate li samo za vlastite potrebe ili i za prodaju? Ljekovito bilje uzgajam i berem samo za vlastite potrebe, za rodbinu i prijatelje. Kada bi Vas netko zamolio da odaberete jednu vrstu koja Vam je najdraža, koju biste odabrali i zašto? Koja mi je biljka najdraža? To je kao da me pitate koje mi je dijete najdraže. Sve ljekovite biljke koje poznajem rado i s ljubavlju berem, jer su sve lijepe i ljekovite. Neke me privlače svojim izgledom, neke svojim cvijetom, a neke svojim mirisom.

Kako izgleda Vaš dan nakon povratka iz škole? Svoje slobodno vrijeme, kada je lijepo i sunčano uglavnom provodim u svom vrtu, voćnjaku ili vinogradu. Dosta šećem po šumi, pogotovo u proljeće kada je šuma najljepša, puna proljetnog cvijeća. Koliko vremena provodite s biljkama? Svaki dan malo prošećem po vrtu da pogledam svoje povrće i ljekovito bilje jer volim uočiti njihove promjene u rastu i razvoju. Što biste savjetovali našim učenicima vezano uz projekt „Ljekovito bilje“? Dragi moji učenici, uključite se u projekt „Ljekovito bilje“. Upoznajte i naučite prepoznati ljekovito bilje koje raste u našem zavičaju. Vratite se prirodi jer ne kaže se uzalud da je priroda naša „APOTEKA“.

Petra Benček, 6.b

Pinklec

Događanja

Priredba za prvašiće

Državna smotra „Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje“

U veseloj atmosferi započeli svoj prvi školski dan U n a š u s u š ko lu p o pr v i put a zakoračili đaci pr vaci. D obro došl i c u m e đ u š ko l arc e z a ž e lj e l a i m j e rav nateljic a Ruža L e vat ić koj a s e pr i g o d n i m g ov orom o br at i l a i svim okupljenim roditeljima. K a k o b i t aj d a n 3 . r u j n a 2 0 1 2 . g o d i n e n a š i m pr v a š i ć i m a o s t a o u lijepom sjećanju, pobrinuli

s u s e u č e n i c i č e t v r t i h r a z re d a s učiteljicom Ivanom Kob a l koj a j e organizirala i pripremila priredbu. Uvježbani učenici 4.a i 4.b razreda i z ve l i s u re c it a c ij e Ve l i ku v ij e s t i Pr voškolski život, te scenski prikaz jednog školskog razgovora. Sve j e bi l o up otpu nj e n o pl e s om i pjesmom. Nakon programa

u č itelj i c e su proz v a l e s voj e nove u č e n i ke. S ve l i k i m u z bu đ e nj e m , m a l i s u đ a c i k r e nu l i z a s v o j i m učiteljic ama u učionice na j e d an školsk i s at.

Tena Kuhar, 6.b

KUČANSKI KOŠČIČJAK PLIJENIO PAŽNJU U STARIGRADU U Starigradu Paklenici održana je državna svečanost i smotra „Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje“. Varaždinsku su županiju na ovoj međunarodnoj smotri 14. listopada 2012. godine zastupale dvije škole: VII. osnovna škola Varaždin i Srednja škola u Maruševcu s pravom javnosti.

1.a PRVI RED DOLJE: Lovro Žitnjak, David Šestak, Borna Palazari, Anamarija Žmuk, Nika Čep, Lucija Benček, Lea Magić, Viktorija Juran, Ines Cesar DRUGI RED: Karlo Pretković, Nika Horvat, Jaša Berger, Ivan Majetić, Niko Vitez, Antonijo Mikulić, Ivona Valentak, Lana Benček, Nensi Kušćer, Ivana Sambolec RAZREDNICA: Anita Mišak

Učenici i učitelji VII. osnovne škole u suradnji s roditeljima, mještanima, Udrugom „Hajdina“ i lokalnim OPGovima predstavili su proizvode od heljde, tradicijske poljoprivredne kulture Kučana i Zbelave. Sedmu osnovnu školu predstavile su sedmašice Petra Špoljar,

Jelena Benček i Lora Kovačić, u pratnji učiteljica Sanje Poljak i Ljiljane Bzik.

Izlagačice Lora Kovačić, Petra Špoljar i Jelena Benček ponosno su predstavile našu školu

Varaždinska županija bila je jedina o d 53 izlagača na smotri koja je predstavila svoje zdrave proizvode i j el a o d helj de i li ka ko j e zovu Ku č a n c i i Z b e l a v c i – h aj d i n e . Posjetitelji su mogli kušati žgance, dinst anu kašu, p a lačin ke, razne vrste kruha, zlef ke i gibanice od hajdine. Naravno da nije izostao ni osebujan i karakterističan kučanski koščičjak koji su učenice s osobitim ponosom nudile posjetiteljima, a svojim j e j e d i nst ve n i m okus om razigravao nepce.

Lora Kovačić i Petra Špoljar, 7.b

VII. škola mladih filatelista u Elektrostrojarskoj školi Varaždin

Put maraka

Klub mladih filatelista Trakošćan i Elektrostrojarska škola Varaždin organizirali su sedmu po redu školu mladih filatelista. Učenici od šestog do osmog razreda naše škole, u pratnji učitelja Jurice Hunjadija, u subotu 24. studenoga 2012. godine sudjelovali su u radu VII. škole mladih filatelista. Domaćin je bila Elektrostrojarska škola Varaždin. U sklopu škole održana su predavanja i radionice. Predavanje o značaju poštanskih maraka i povijesti sjeverozapadne Hrvatske kroz poštanske marke slušali su svi polaznici škole. Na

1.b PRVI RED DOLJE: Martin Peček, Tena Čajavec, Violeta Roško, Lana Bogović, Lorena Bogović, Karla Galić, Viktorija Jurčić, Kristijan Fot, Niko Horvat DRUGI RED: Martina Periša, Petra Perši, Ana Drk, Ivan Vranješ, Teo Labaš, Marino Bogović, Ana Behin, Anamarija Hrastovec, Leon Soldatek RAZREDNICA: Branka Družinić

Pinklec

predavanju se s učenicima družila maskota filatelije Hrvatske pošte, Marko Markica. Učenici su predavačima mogli postavljati i pitanja. U nastavku rada učenici su bili podijeljeni u početne i napredne skupine. U početnim skupinama učilo se kako na zabavan način sakupljati poštanske marke i postupati s njima. Polaznici naprednih skupina osmislili su i izradili zajednički izložak na temu poštanske marke kao identiteta sjeverozapadne Hrvatske. U završnom dijelu učenicima su podijeljene diplome i zahvalnice. Učenici su ispunjeni

Mladi filatelisti na zajedničkom predavanju novim spoznajama i vještinama završili ovogodišnju školu mladih filatelista.

Petra Benček, 6.b

Pinklec

Događanja

Integrirani sat hrvatskog jezika i povijesti

Susret s djelatnicima prometne policije

GLAGOLJICA - pismo hrvatske kulture U utorak 15. listopada učionicu hrvatskog jezika napunili su učenici 6.a i 6.b razreda. Učiteljice hrvatskog jezika Nikolina Šipek i Maja Soldatek pripremile su zajedno s učiteljem iz povijesti Juricom Hunjadijem prilično zabavan i poučan sat. Podijelili su nas u šest skupina i krenulo je ponavljanje i provjeravanje znanja o pismenosti Hrvata, s naglaskom na glagoljicu. Detaljnije smo ponovili znanje o najstarijem cjelovitom spomeniku hrvatske pismenosti, tj. Bašćanskoj ploči. O povijesnom značenju tog spomenika ispitao nas je učitelj iz povijesti,a o jezičnom i književnom značenju učiteljice iz hrvatskog jezika. Napokon smo mogli odahnuti uz prikaz i zvučni zapis izravnoga teksta Bašćanske ploče. Da bi smo ga bolje razumjeli, učiteljice su nam podijelile listiće teksta prevedenog na hrvatski književni jezik. Slijedio je najzanimljiviji dio. Svaka skupina dobila je nastavni listić i upute za rad. Ukratko, svaka je skupina trebala što vjernije i urednije napisati dva stiha iz Bašćanske ploče uglatom glagoljicom. Moram priznati da nije bilo baš jednostavno pisati na taj način, ali zato je bilo vrlo maštovito i uzbudljivo. Posebno je lijepo bilo vidjeti konačne rezultate rada na panou učionice.

Opreza nikad dosta!

Uče n ici d e mon s trira ju p r a v i l n o k r e t a n j e u p r o m e t u Dolaskom u školske klupe, naši su prvašići postali i novi sudionici u prometu. Upravo zato, 26. rujna 2012. godine posjetili su ih prometni policajci. Kroz razgovor učenici su upoznali osnovna pravila ponašanja u prometu. Saznali su kako se moraju kretati ulicama, gdje smiju prolaziti cestu, da cesta nije mjesto za igru. Također su razgovarali o važnosti nošenja kacige, vezanju pojasom u automobilu i autobusu, o ponašanju u kontaktu s nepoznatim osobama i brojevima telefona policije.

Na kraju ovog krasnog druženja policajci su učenicima podijelili prigodne darove: pernicu s prometnim znakovima, olovke, blokove i privjeske.

Lana Mišak, 6.b

Pitali smo učenike kako im se svidio ovaj sat, a oni su s uzbuđenjem iznijeli svoje dojmove:

„Svidjelo mi se kad smo se igrali policajca i automobila u prometu.“

Antonijo Mikulić, 1.a

Kad se male ruke slože, sve se može!

Pitali smo učenike što misle o ovakvim satovima. Evo nekih njihovih dojmova: „Tijekom mjeseca listopada u našu se školsku svakodnevicu uvuklo nešto za nas učenike novo, a zapravo jako staro. To su stara hrvatska pisma. Kada nam je učiteljica rekla da ćemo imati spojeni sat hrvatskog jezika i povijesti, nestrpljenje u meni još više je raslo. Jedva sam dočekao taj dan.

Pinklec

Nika Čep, 1.a

„Puno sam saznala o prometnim policajcima, a najviše mi se svidjelo kad smo dobili poklone.“

Nika Horvat, 1.a

Ivana Pakrac, 6.a

Rezultati rada na panou učionice hrvatskog jezika

„Prije sam se bojala policajaca, a sad se više ne bojim. Željela bih da nas opet posjete.“

Najzanimljivije mi je bilo kada smo pisali glagoljicom. Neki su bili spretniji i uspješniji u pisanju, nekima je trebalo malo više vremena, no učiteljice su bile zadovoljne našim trudom. Školsko zvono stiglo je prebrzo. Želio bih da bude još takvih satova.“

Domagoj Labaš, 6.a

„Taj zajednički sat hrvatskog jezika i povijesti bio je baš zanimljiv i zabavan. Tekst Bašćanske ploče pisan latinicom trebali smo po skupinama napisati glagoljicom. Puno

smo nauči li i o hrvatskoj pismenosti.“

Pjesmom i plesom oživjeli Kučani

Folklorna skupina učenika VII. osnovne škole

Filip Kereša, 6.a

Lovro Žitnjak, 1.a

Kučanski dan folklora

Marina Cvetković, 6.a „Mislim da je ovo bio poučan i zabavan sat jer smo povezivali gradiva i učili pisati kako su pisali stari Slaveni. Želio bih ponoviti sat pisanja glagoljicom, te da dešifriramo tekstove za ocjenu.“

„Najljepše mi je bilo glumiti auto i voziti prema znakovima policajca.“

Već treću godinu zaredom članice Udruge žena „Kučanke“ organiziraju manifestaciju pod nazivom „Kučanski dan folklora“ koja se i ovog puta pokazala

iznimno uspješnom. Tog dana 20. listopada 2012. godine u prepunom Društvenom domu u Kučan Marofu bilo je vrlo živo. Mještani su mogli uživati u nastupima učenika naše škole, i to dramske skupine pod vodstvom učiteljice Ljiljane Bzik sa scenskom igrom „Kočanec i Trnovčanec“ te folklorne skupine pod vodstvom učiteljica Karmen Milovec i Sare Kolar. Kučanke su ugostile i KUD Salinovec te TS „Faringaši“ koji su svojim plesom i pjesmom obogatili kulturno-umjetnički program. Također, svi posjetitelji mogli su razgledati izložbu radova Udruge žena, ali i sreću okušati u tomboli. Ovom manifestacijom

Filip Kereša i Dominik Višnjić u scenskoj igri organizatorice su željele pokazati djeci i budućim naraštajima kako se njeguju i čuvaju stari običaji, pjesme i plesovi našeg zavičaja.

Mija Fodor, 7.b

Pinklec

Događanja

Dan otvorenih vrata

RADIONICE

VODA - izvor života

VJERONAUK TEMA: Voda kao spas života u Svetom pismu Voditeljica: Melanija Pilošta

Već treću godinu zaredom naša je škola otvorila svoja vrata. Tema ovogodišnje već tradicionalne manifestacije bila je „Voda“. Održalo se mnogo zanimljivih i poučnih radionica kojima je prisustvovalo mnoštvo zainteresiranih posjetitelja.

Otvorenje radionica započelo je prezentacijom Vrata učionica bila su 30. ožujka 2012. godine otvorena za naše drage roditelje, djedove i bake, prijatelje, susjede i druge znatiželjnike i zainteresirane. Učenici su

već unaprijed mogli odabrati radionicu u kojoj žele isprobati svoje sposobnosti i zadovoljiti svoju znatiželju. Sve je započelo u 16, 30 sati okupljanjem đaka prvaka i njihovih roditelja u školskoj knjižnici. Tu im se pozdravnim riječima i kratkim govorom obratila ravnateljica Ruža Levatić. Slijedilo je upoznavanje budućih đaka sa njihovim učiteljicama. Većina radionica započela je s radom u 17, 00 sati. Svi posjetitelji mogli su uživati u razgledavanju čak petnaest radionica, a oni vještiji i hrabriji i okušati se u njima. Mladi kemičari izvodili su razne pokuse s vodom, a fizičari su izračunavali koliko vode godišnje potrošimo. Biolozi su

GEOGRAFIJA TEMA: Detektivi za vodu Voditeljica: Vedrana Sabol

Wasser ist Leben!

INFORMATIKA TEMA: Koliko znate o vodi? Voditeljica: Blaženka Trogrlić

Vješti kemičari započinju sa svojim majstorijama Provjeravam svoje znanje o vodi Za vas koji niste bili tamo, naši su vrijedni novinari fotoaparatom zabilježili sve što se zbivalo. Pogledajte njihove fotografije, možda ćete poželjeti pridružiti im se.

TEHNIČKA KULTURA TEMA: Izrada i prezentacija rada modela vodnog kola Voditelj: Domin Jurišić FIZIKA/MATEMATIKA TEMA: Određivanje volumena i mase jedne kapi vode Voditeljice: Đurđa Androlić, Anica Cikač

Oponašamo zvukove vode

KEMIJA/BIOLOGIJA TEMA: H2O – pokusi Voditeljice: Marija Krajnik, Karmen Milovec

Jelena Benček, 7.b

POVIJESNA GRUPA, GEOGRAFIJA TEMA: Voda kao izvor života – problem suvremenog svijeta Voditelj: Jurica Hunjadi

Revijalna utakmica

NJEMAČKI JEZIK TEMA: Wasser ist Leben! Voditeljice: Sanja Poljak, Sara Kolar HRVATSKI JEZIK TEMA: Kap po kap do knjige Voditeljice: Adela Brozd, Maja Soldatek, Nikolina Šipek

Etno kutak

Kap po kap do knjige

Kako se u domaćinstvu upotrebljavala voda nam otkrili što sve možemo pronaći u kapljici vode, dok su na radionici iz hrvatskog jezika učenici pisali pjesme. Likovnjaci su izradili divne vodene slike, a glazbenjaci su nam zanimljivom izvedbom dočarali padanje kiše. Bilo je tu još mnoštvo zanimljivih radionica iz ostalih područja, kao što su na primjer: radionica iz tehničke kulture, radionica iz njemačkog jezika, radionica iz vjeronauka. Uredili smo i etno kutak gdje se moglo vidjeti kako se nekad koristila voda. Svoje znanje o vodi, posjetitelji su mogli provjeriti rješavajući kvizove koje su nam pripremili informatičari.

Voda kao spas života u Svetom pismu

Detektivi za vodu

Mikroskopiranje

KERAMIČARSKA GRUPA POVIJESNA GRUPA TEMA: Posude za vodu – povijesni razvoj i izrada Voditelji: Karmela Ožinger, Jurica Hunjadi, Jadranko Gjerek LIKOVNA RADIONICA TEMA: Vodene slike Voditeljice: Draženka Skupnjak, Ljiljana Bzik, Aleksandra Hrastovec GLAZBENA RADIONICA TEMA: Melodije Titanika Voditeljica: Janja Vađon

A je li? Što me gledaš?

Izrada modela vodnog kola

PRIRODA TEMA: Živi svijet u kapljici vode Voditeljice: Sminka Hanjš, Julijana Petrina, Marjana Boršćak

Voda u mislima, osjećajima, riječima…

I mi želimo vidjeti!

TZK TEMA: Revijalna utakmica Voditelji: Nikola Sedlar, Boris Došek TEMA: Upotreba vode u domaćinstvima prije izuma vodovoda Voditeljica: Ruža Levatić Ne propustite ni sljedeće godine Dan otvorenih vrata. Tko zna što će nam pripremiti naši učitelji i učenici?

Krije li se iza ovih vrata potencijalni umjetnik?

Pinklec

Volimo se likovno izražavati Izrada posuda za tekućinu uz nadzor lončara Gjereka

Eksperimentiramo i određujemo volumen i masu jedne kapi vode

Neki su našli vrijeme za zezanciju i opuštanje

Pinklec

Događanja

Dan hajdine

Razgovor s predsjednicom Udruge „Hajdina“, gospođom Ružom Levatić

Obiteljski dan u polju s kučanskim kašarima

Ljubav – glavni pokretač prema očuvanju tradicije

Udruga za očuvanje tradicijske kulturne baštine Kučana i Zbelave „Hajdina“ osmislila je projekt kojim bi se u manifestaciji pod nazivom „Dan hajdine“ promovirali tradicijski načini uzgoja heljde te druge tradicijske kulturne vrijednosti Kučana i Zbelave.

Otkada je školskim projektom „Koščičjak“ autohtono jelo našega kraja vraćeno u život, ne prestaje se govoriti o hajdini koja je ujedno i glavni sastojak toga jela. Kako bih saznala nešto više o toj biljci, a isto tako i o Udruzi istoimenog naziva, zamolila sam predsjednicu Udruge za kratak razgovor, na što je ona vrlo rado pristala.

UDRUGA I PROJEKT Nedavno je u VII. osnovnoj školi Varaždin osnovana Udruga za očuvanje tradicijske kulturne baštine Kučana i Zbelave „Hajdina“ čiji se rad nastavlja na projekt „Koščičjak“, realiziran od strane djelatnika VII. osnovne škole Varaždin i mještana. Udruga je okupila pedesetak članova sa zajedničkim ciljevima: očuvanje znanja i vještina o tradicijskom načinu uzgoja hajdine, očuvanje autohtonog govora i narodnih nošnji te svekolike materijalne i nematerijalne kulturne baštine kučanskoga i zbelavskoga kraja. Kako bi od zaborava očuvala običaj uzgoja heljde na tradicionalan način, Udruga je osmislila projekt odnosno jednodnevnu manifestaciju pod nazivom „Dan hajdine“.

Članovi malog folklora nastupaju POČETAK PROGRAMA UZ BUDNICU Manifestacija „Dan hajdine“ započela je 15. rujna 2012. godine u 7,30 sati kada je manja grupa udrugara odjevena u nošnju ovoga kraja na biciklima obilazila kašarska sela: Kučan Gornji, Kučan Donji, Kučan Marof i Zbelavu, te tradicionalnom budnicom najavila toliko iščekivan dan. Po povratku budničara u Društveni dom u Gornjem Kučanu već se skupilo mnoštvo ljudi koji su u prostorijama doma mogli uživati u izložbi fotografija, prezentaciji kratkog videa o uzgoju hajdine na tradicijski način, izložbi tradicijskih i suvremenih jela od hajdine te izložbi ručnih i literarnih radova. MISA I KRŠTENJE ZASTAVE Oko 10, 00 sati ispred doma okupila se povorka kojoj je bio cilj odlazak do mjesne

Pinklec

Članovi velikog folklora nastupaju kapelice u Gornjem Kučanu. Svečanu povorku činili su: Varaždinski husari, folklorna skupina VII. osnovne škole Varaždin, KUD „Mak“ iz Trnovca, članovi Centra za tradicijsku kulturu grada Varaždina, članovi Udruge i drugi mještani koji su povorku pratili iz svojih dvorišta. Tu su bila i zaprežna kola koja su vukla dva konja ukrašena obilježjima naše domovine. Kod kapelice sve je već bilo spremno za svetu misu koju je služio naš župnik Karlo Koračević. Nakon misnog slavlja župnik je blagoslovio zastavu Udruge „Hajdina“. ZABAVNI SADRŽAJI U POLJU Nakon mise povorka je krenula na obiteljsko imanje Novosel na kojem je bio priređen kulturno-umjetnički program koji je vodio poznati voditelj VTV-a, Učenici 2.a pjevaju Kristijan Petrović – Kiki. Na tradicionalnom kočenskom govoru, a zatim i na standardnom jeziku sve prisutne pozdravila je predsjednica Udruge gospođa Ruža Levatić i zahvalila svima koji su sudjelovali i pomogli u projektu. Na pozornicu je stupio i varaždinski gradonačelnik gospodin Goran Habuš istaknuvši važnost ovakvih projekata i događanja. Na njega se nadovezao gospodin Crleni rekavši nekoliko rečenica o upotrebi heljdinih proizvoda u kulinarstvu. Prvi izvođač bio je gospodin Danijel Stanek koji je na autohtonom govoru pročitao „Kočenski

štatut“, a zatim i recitirao vlastitu pjesmu „Hajdina“. Da se na ovim prostorima zaista čuva tradicija i kultura, dokazale su nam folklorne skupine učenika naše škole. Članovi malog folklora izveli su splet međimurskih pjesama i plesova, a članovi velikog folklora pjesmu „Jelica je kruha pekla“. Osim što dobro plešu i pjevaju, mladi Kučanci dobro recitiraju i glume. U to su nas uvjerili Marko Perši i Luka Labaš koji su recitirali „Kašarsku pjesmu“, te Dominik Višnjić i Filip Kereša koji su se u skeču „Mak i hajdina“ dotakli susjedskih odnosa Kučana i Trnovca. Folkloraši KUD-a „Mak“ iz Trnovca lijepo su se nadovezali na svoje domaćine. Posljednja folklorna točka pripala je članovima Centra za tradicijsku kulturu grada Varaždina. Veselu atmosferu upotpunili su i dečki iz Tamburaškog sastava „Elita“ s nekoliko zagorskih pjesama. DEMONSTRACIJA TRADICIJSKOG NAČINA VRŠENJA HELJDE Osim što se znaju dobro zabavljati, Kučanci su dokazali da znaju i raditi. Svim prisutnima pokazali su kako se pomoću vršilice vrši heljda, tj. kako se odvaja zrnje od stabljike te kako se zrnje nakon toga odvaja od nečistoća i sortira u klase. NAKON RADA O K R J E PA I ODMOR Nakon rada svi zainteresirani krenuli su prema Društvenom domu, gdje je sve Izložba i degustacija i počelo. Težaci su jedva dočekali tradicijskih i suvreodmoriti ruke i menih jela od hajdine noge, te nešto i prizalogajiti. Jelovnik je bio i više nego obilat, a prevladavala su jela od heljde. A da užitak bude potpun, pobrinuo se Tamburaški sastav „Elita“. Uzvanici su se uz pjesmu družili do kasnih poslijepodnevnih sati.

Jelena Benček, 7.b

kao prilog i drugačije. Da biste doživjeli cjelovit proces, preporučam vam da sa svojim učiteljicama na satu razrednika pogledate film „Od zrja hajdine do kočenskoga koščičjaka“ koji su članovi Udruge „Hajdina“ snimili u suradnji s Varaždinskom televizijom u rujnu prošle godine, a koji riječju i slikom opisuje veći dio postupaka vezanih uz uzgoj heljde.

Ravnateljica u kučanskoj i zbelavskoj narodnoj Često za hajdinu čujemo i naziv heljda. nošnji s kraja 19. i početka 20. st. Postoji li razlika u imenima? Poznato je da nas Kučance nazivaju i kašarima. Možete li objasniti otkad taj naziv? Teško je određeno reći kada se uvriježio taj naziv. Sigurno je da se on prenio do današnjih dana usmenom predajom s koljena na koljeno, i da ga stariji ljudi još i danas koriste. Čak se i u kajkavskom rječniku Tomislava Lipljina našla riječ „kašarica“, a između ostaloga za potkrjepu njezinoga značenja kaže se: „Hajdinsku kašu delaju kašarice z Kočana“. Uzgaja li se još i danas u kučanskom kraju hajdinska kaša? Hajdinska kaša je prerađevina heljde, tako da se hajdinska kaša ne može uzgajati, već dobiti preradom poljoprivredne kulture, biljke koja se zove heljda, a u našem kraju je udomaćen naziv hajdina. Heljda se počela polako vraćati na kučanska polja. Znam da ju na više hektara sije obitelj Pocedulić iz Gornjeg Kučana, te još nekolicina ljudi. S obzirom da se u Kučanima i Zbelavi niz godina heljda uopće nije sijala - ovo je napredak. Kako se nekada uzgajala i za što se koristila? Nekada se heljda uzgajala u okviru seljačkih domaćinstava. Sijala se ručno hodanjem po njivi i zamasima ruku. Da bi se od sjemena dobila prerađevina - hajdinska kaša, bilo je potrebno, uz sjetvu, odraditi još dugotrajan i mukotrpan proces, i uložiti puno truda i vremena. Danas nitko nije spreman toliko raditi da bi se od crnog zrnja u ljusci dobila hajdinska kaša, koju spremamo

Upravo ste u vašem pitanju izrekli dva različita imena za istu biljku. Heljda je standardniji naziv, a hajdina udomaćeniji u kučanskom i zbelavskom kraju.

Može se reći da je iza Vas vrlo uspješna godina. Prvo projekt „Koščičjak“, a potom i osnivanje Udruge „Hajdina“. Što Vas je potaknulo da osnujete udrugu? Prvo bih vas ispravila. Ništa od toga nisam napravila sama, tako da bih rekla ono što više odgovara stvarnosti, a to je da je iza nas, a ne samo iza mene uspješna godina. U projektu Vetrenje zrja hajdine „Koščičjak“ radilo je jako puno ljudi, svi đaci, svi učitelji, brojni mještani i vanjski suradnici. Ni osnivanje udruge ne bi imalo smisla da sam u tome bila sama. I u toj lijepoj stvari imala sam podršku nekih svojih kolega učitelja i zainteresiranost naših dragih sugrađana, podršku ljudi u gradu i županiji. Sve se nekako poklopilo, ali izdvojila bih ipak mještane u kojima je tinjala velika ljubav prema kulturi koju su naslijedili od svojih očeva i majki, djedova i baka i koji su teška srca gledali kako ona propada i nema više uporište u vama mladima. Niste vi tome krivi, život se zadnjih desetljeća jako promijenio i normalno je

da idete za svojim vremenom. Ali mi nešto stariji, i oni stariji od mene, sjećaju se mnogih ljepota koje je pružao život u kojem su za najosnovnije životne potrebe morali puno raditi svi u obitelji, u kojemu je zemlja bila bogatstvo, a ne teret. Unatoč više fizičkoga rada, takav život pružao je više druženja među ljudima, sklada s prirodom, pružao je okuse, mirise i dodire koji su danas vama strani. Osnovali smo udrugu da bismo sačuvali djelić toga. Što me je potaknulo da se bavim Udrugom „Hajdina“? Ljubav, ljubav i samo ljubav. Mnogo različitih ljubavi – prema ljudima, prema tradiciji, prema riječima, naročito kajkavskima, ljubav prema ormaru moje bake u kojem su bile spremljene poculice, podsuknje, ručnici… Potiče me želja da se stvori nešto što će ostati vama mlađima u nasljeđe. Gdje crpite ideje za takve pothvate i tko Vas najviše podržava u tome? Za sada je udruga brojna (šezdesetak članova, oba spola i svih dobi). Imam dojam da svi volimo to što radimo i nekako je energija u udruzi dobra, pozitivna. U udruzi slobodno iznosimo ideje. Dogovorili smo se da kako god ideja izgledala luda i neostvariva da ju slobodno iznesemo. Kad neku odlučimo ostvariti, svi upremo snagama u istom smjeru. Ovu prvu godinu dobro nam je išlo za rukom. Svoje ideje crpim iz izvora gdje ih uvijek ima. Duboko u meni i u tebi je božji bunar. Samo se skoncentriraš i zagrabiš, koliko izvučeš, Čisto zrje hajdine toliko se dopuni. Tako ideja uvijek ima, a u ostvarivanju me najviše podržavaju moja draga djeca, moja draga mama i ostali dragi, dragi ljudi koji me okružuju.

Mija Fodor, 7.b

Pinklec

Rubrika

Peta školska biciklijada

Anketa

Živimo zdrav način života Biciklijada je kod učenika postigla već toliku popularnost i zanimanje da se i ove godine javila velika želja za sudjelovanjem. Planirana biciklijada realizirana je 27.

Spremni sudionici čekaju polazak

travnja 2012. godine. U njoj su sudjelovali učenici od 5. do 8. razreda. Obučeni u bijele majice, s kacigama na glavi i ispravnim biciklima, nestrpljivo su iščekivali polazak. Pod budnim okom ravnateljice Ruže Levatić, organizatora biciklijade Jurice Hunjadija, učiteljica Ivane Kobal i Maje Soldatek, te neizostavnih djelatnika prometne policije, učenici su krenuli u organiziranoj koloni već poznatom rutom. Biciklirali su kroz Zbelavu, Kelemen, Kaštelanec, Jakopovec, Kneginec, Gornji Kučan da bi se na kraju ponovno našli ispred škole. Ovom neizostavnom aktivnošću željeli smo pokazati

Bez zaključenih ocjena na polugodištu

kako brinemo o zdravom načinu života i kretanja i kako se znamo odgovorno ponašati u prometu.

Tena Kuhar, 6.b

Učenici pokazali odgovorno ponašanje u prometu

Naša pedagoginja

Učenici 4.a razreda daruju djecu slabijeg imovinskog stanja

Dobro je činiti dobro

Čitajući ili slušajući o vrlo teškim životnim situacijama mnogih obitelji u našoj zemlji, učenici 4. a razreda zajedno su unijeli dašak radosti, veselja, dječjeg smijeha i igre pred božićne blagdane u

mnoge domove. Svatko od njih odvojio je jednu, dvije ili čak po nekoliko igračaka koje stoje na policama njihovih soba i tako razveselio brojnu djecu čiji roditelji možda nisu u mogućnosti staviti pod bor

pokoju lutkicu, autić ili lego-kockice. Ova lijepa gesta učenika 4. a razreda neka bude primjer svima nama.

Sminka Hanjš

Eko akcija prikupljanja otpadnih jestivih ulja

Pinklec

nalazi u zaključanoj prostoriji stare dvorane. Evidenciju o pre danim količinama ulja vodit će učitelj Jurica Hunjadi. UkljuSpremnik za otpadna ulja čenjem u akciju pridonosimo poučavanju društvene zajednice o važnosti zaštite okoliša, kao i razvoju svijesti kod djece i roditelja o

Htjeli smo doznati kako na tu novinu gledaju naši učenici. Provedena je anketa među učenicima 3.- 8. razreda kojom je obuhvaćeno 140 ispitanika. Zanimalo nas je kako ukidanje zaključnih ocjena utječe na motivaciju, odnosno bi li učenici učili više da su se u prosincu zaključivale ocjene.

Čuvajmo naš okoliš! Naša se škola u suradnji s tvrtkom Biogoriva d.o.o uključila u akciju prikupljanja otpadnih jestivih ulja. Ova akcija provodi se od sredine mjeseca veljače i trajat će do kraja školske godine. Prvi ponedjeljak u mjesecu određen je kao dan za prikupljanje ulja i nazvan je „ZELENI PONEDJELJAK“. Otpadno ulje (ulje iz friteza, ribljih konzervi…nikako ne mast, motorna ulja i sl.) donosi se i predaje u plastičnoj nepovratnoj PET ambalaži. Ulje se ne prelijeva, nego se zajedno sa zatvorenom bocom stavlja u bačvu-spremnik koja se

Ove školske godine, na kraju polugodišta nije bilo zaključnih ocjena. Odluku je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta jer smatra da je zaključivanje na polugodištu stresno za učenike i nepotreban posao za učitelje. Kao razlog navodi se i neujednačenost trajanja dvaju dijelova nastavne godine, što znači da je prvo odgojno-obrazovno razdoblje znatno kraće od drugoga.

koristi pravilnog zbrinjavanja otpadnih jestivih ulja. Osim koristi za okoliš, tu je i financijska korist za školu jer po litri prikupljenog ulja tvrtka Bio-goriva d.o.o. isplaćuje školi 1 kn. Predviđena namjena prikupljenih sredstava je za potrebe učenika slabijega imovinskoga stanja ili za druge namjene kojih su korisnici učenici. Najbolji razred u školi koja će prikupiti najviše ulja u Hrvatskoj bit će nagrađen izletom na Brijune.

Tena Kuhar, 6.b

85 učenika tvrdi da ih ukidanje zaključnih ocjena na polugodištu nije demotiviralo u radu, a 37 učenika izjavljuje da je to ipak na neki način umanjilo njihovu motivaciju za redovito učenje. Nekoliko učenika nije odgovorilo na pitanje. Na pitanje bi li učili više da su se ocjene zaključivale, 38 učenika odgovorilo je da ne bi učilo više. Neki uče jednako „jer su važna oba polugodišta“ bez obzira na ocjene, dok nekima ocjene na polugodištu nisu jako važne. 76 učenika bi ipak učilo

više jer žele imati dobre ocjene i dobar prosjek, a misle da će to dobro utjecati i na učenje u drugom polugodištu. Neki učenici priznaju da uče manje i da su se malo „opustili“ budući da nema zaključivanja ocjena. Misle da će im stoga u drugom polugodištu kao i na kraju godine biti teže poboljšati ocjene i ostvariti željeni uspjeh. Ovo vrijedi pogotovo u predmetima u kojima se gradivo nadovezuje, pa ako ne uče redovito teško će usvajati nove sadržaje. Dio učenika nije odgovorio na pitanje. Anketa ukazuje da većina učenika ipak uči kampanjski, to jest za ispite i pred kraj nastavne godine kako bi imali što bolje zaključne ocjene i prosjek. Oni koji uče redovito imaju dobre ocjene bez obzira na zaključivanje. Nadalje, pitali smo ih koliko bi učili kad uopće ne bi bilo ocjena. 60 učenika je odgovorilo da bi učilo jednako. 54 učenika kažu da bi učili manje jer „učenje ne bi bilo nagrađeno ocjenom“ i ne bi bili „pod pritiskom“. Da nema ocjena 8 učenika ne bi uopće učilo. Mali broj učenika je naveo da bi učili i više jer im je učenje zabavno i „znanje je moć“ kako navodi jedna učenica sedmoga razreda. A da i u petom razredu djeca mogu razmišljati zrelo pokazuje jedna učenica izjavom: „Naravno da bih učila jer želim imati dobar posao“. Rezultati ankete govore da su ocjene učenicima ipak važne i da velikim dijelom utječu na njihovu motivaciju. Ocjena je učeniku povratna informacija o njegovom radu i trudu te mu ukazuje što još može i treba poboljšati. Neki učenici kažu da vole imati zaključnu ocjenu kako bi pokazali roditeljima svoj uspjeh i na taj način dobili potvrdu da su dobro radili. Većina njih (102 učenika) smatra da je ocjena na polugodištu pokazatelj znanja i uloženog truda. Ali nekoliko učenika

Anketni listić osmoga razreda ne dijeli u potpunosti takvo mišljenje, dok nekima „ocjene na polugodištu ne znače ništa osim stresa zbog prosjeka“. Htjeli smo saznati također je li zaključivanje ocjena zaista stresno za učenike i jesu li u prvom polugodištu bili manje pod stresom s obzirom da nije bilo zaključnog ocjenjivanja. 78 učenika tvrdi da im zaključivanje na polugodištu nije stresno zato što redovito uče i imaju dobre ocjene. Učenicima koji imaju vrlo dobre i odlične ocjene nije posebno stresno „jer to nije ništa strašno“ i imaju naviku učiti redovito. Zaključno ocjenjivanje stresno je za učenike koji imaju loše ocjene i nisu sigurni hoće li one na kraju biti pozitivne. Prema izjavama 32 učenika nervoza i stres se javljaju zbog ispitivanja, diktata, puno testova ili zbog toga što nisu od početka učili i boje se loših ocjena. 15 učenika nije odgovorilo na pitanje ili ima nejasno definiran odgovor. Zato dragi učenici, učite redovito i s razumijevanjem, jer će vaše znanje biti trajnije i kvalitetnije. A ono je vaše i nosite ga dalje sa sobom.

Dragana Hrnjkaš Pasquino

Pinklec

Ugostili smo

Rubrika

Posjetilo nas je kazalište slijepih i slabovidnih “Novi život”

Vidjeti bogatstvo različitosti Učenici od 1. do 5. razreda prisustvovali su predstavi koju je u knjižnici naše škole izvelo Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“ iz Zagreba. Zbilo se to 22. studenoga 2012. godine. Sjajni glumci svojom su nas predstavom „Ispeci pa reci“ podsjetili na neke važne izreke, kao što su: „Lijepa riječ sva vrata otvara“, „Bolje spriječiti nego liječiti“, „Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada“ i mnoge druge. je predstava. Ima onih reakcija kad ljudi nisu očekivali i primijetili tko vidi, a tko ne vidi, dakle da se glumci fenomenalno kreću. Neki kažu da je predstava sjajna, ali ima i onih kojima se predstava ne sviđa. Najbitnije je da su reakcije realne i da nas ljudi ne sažalijevaju. Dakle, netko jest slijep, ali ne moramo mu u svemu povlađivati i reći da je dobar i kad nije dobar. Treba stvoriti jednu realnu sliku. Reakcija ima puno, a specifično na našu sljepoću najčešća pitanja su kako se uspijevamo tako kretati, koliko nam treba da savladamo scenu i slično.

Vojin Perić, glumac i ravnatelj Kazališta „Novi život“ s našim novinarima Kako bismo se mogli što više približiti životu slijepih i slabovidnih osoba, razbiti neke predrasude koje ljudi imaju o njima, odlučili smo intervjuirati Vojina Perića, glumca i ravnatelja Kazališta slijepih i slabovidnih „Novi život“ iz Zagreba. Osoba koja iako je slijepa od djetinjstva, vrlo je angažirana, s nama je rado podijelila svoja razmišljanja i spoznaje i tako nam omogućila da vidimo veliko bogatstvo koje nosi u sebi. Kada je osnovano kazalište „Novi život“? Osnovano je 1948. godine, daleke godine kada još ni ja nisam bio rođen. Tada se skupilo nekoliko mladih slijepih osoba koje su htjele nekako drugačije afirmirati mogućnosti slijepih osoba i na jedan poseban način reći svima što sve slijepe osobe mogu. Dakle, čime se mogu baviti, stvoriti iluziju, odnosno neku umjetničku kreaciju, pa su tako došli na ideju da osnuju kazalište. Osnovali su dramsku skupinu koja se zvala „Novi život“. Od te skupine s kojom su već tada počeli raditi profesionalni redatelji nastalo je najstarije kazalište slijepih u svijetu. Koliko članova broji Vaše kazalište? Naše kazalište pokušava, kao i sva druga

Pinklec

kazališta, pokriti sve generacije svojim ansamblom. Trenutno brojimo dvanaest glumaca. Vrlo često angažiramo i profesionalce iz drugih kazališta, tako da su s nama igrali i Živko Anočić, Maja Marijančić, Judita Franković, Goran Bogdan i drugi danas poznati i renomirani glumci. Mi pokušavamo na taj način provesti jedan vid integracije, da nismo uvijek sami i da nešto od tih kolega naučimo. Kojom ste predstavom ostvarili najveći uspjeh? Najveći uspjeh ostvarili smo 2007. godine prvim našim plesnim projektom „Nos vamos a ver“, što znači „Hajde da se vidimo“. Projekt su napravili poznata hrvatska koreografkinja Ksenija Zec i poznati hrvatski redatelj Saša Božić. U toj predstavi mi smo na neki način igrali sebe, ispričali svoju svakodnevicu. Tom predstavom pobijedili smo na Međunarodnom festivalu komornog teatra u Umagu gdje su bila kazališta iz više zemalja, dakle profesionalna kazališta iz Slovenije, Srbije, Italije, Hrvatske. Koje su najčešće reakcije publike nakon odigrane predstave? Reakcije publike uvijek ovise o tome koja

Odlazite li na gostovanja izvan Hrvatske? Vrlo često gostujemo kod naših sunarodnjaka iseljenika širom Europe. Nedavno smo se vratili iz Njemačke, u Austriji smo svake godine, bili smo i u Engleskoj. Išli smo na različite festivale pa smo tako nastupali u Portugalu, Poljskoj, Češkoj, Italiji. Stalno razmišljamo kad ćemo u Ameriku, ali još nismo uspjeli dogovoriti s našim prijateljima koji inače ovdje dolaze na naš festival. Mi jedini organiziramo festival kazališta slijepih u svijetu koji se zove BIT (Blind in Theatre - Slijepi u kazalištu).

čovjek dobije priliku da se ozbiljno bavi teatrom, onda to iskoristi. Sretni smo da su ovdje ljudi koji su to iskoristili i koji su tu svoju ljubav uspjeli održati i razvijati. Malo nas je koji se želimo toliko odricati i baviti glumom pa se zato i držimo svi zajedno kao obitelj. Jeste li ikada željeli raditi neki drugi posao? Svi glumci našeg kazališta rade i neki drugi posao. Mi nismo profesionalni teatar, mi smo zapravo udruga i nemamo stalno financiranje, tako da naši glumci obično prijepodne rade nešto drugo, a poslijepodne dolaze na probe. Stjecanjem okolnosti bave se drugim stvarima i zarađuju kruh na neke druge načine, a u kazalište dolaze uljepšati svoje slobodno vrijeme. Kako žive slijepe osobe u Hrvatskoj? Slijepe osobe u Hrvatskoj žive, nažalost, vrlo loše. Hrvatska ima najmanju potporu za slijepe u Europi. Zemlje koje su nam u okruženju imaju daleko bolje riješene te stvari. Što se tiče brige prema pojedincu, ona je loša i ne pokriva ni osnovne troškove. Vrlo često slijepe osobe ovise o svom radu i radu obitelji, a puno ih je i nezaposlenih. Nailazite li na probleme i predrasude? Da, vrlo često, ali to je stvar s kojom se mi moramo boriti. Predrasude su sudbina svih koji su različiti na bilo koji način. Razlika je bogatstvo, nešto što moramo uvažavati, iz čega moramo izvlačiti lijepe stvari. Mi slijepe osobe moramo prihvatiti da smo različiti, ali i pokazati ljudima oko sebe sve svoje kvalitete. Najgore što možete učiniti jest sažalijevati nekoga tko je osoba

Glumci izvode predstavu „Ispeci pa reci“ s invaliditetom. Treba ga prihvatiti kao sebi ravnoga, kao prijatelja i pokušati iskoristiti njegove potencijale. Imate li podršku društva? Podrška društva postoji. Ona je nešto izraženija kod obrazovanja. Imamo našu školu Centar za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“ koji ima osnovnu školu, srednju školu i centar za rehabilitaciju za kasnije oslijepile osobe. Međutim, ta briga bi trebala biti i sustavnija i bolja. Centar „Vinko Bek“ organizira integrirano školstvo, dakle djecu koja idu u osnovnu i srednju školu, ali nemamo riješene udžbenike. To nije sustavno riješeno i tu je loša podrška društva da se slijepim osobama omoguće

Čime se bavite u slobodno vrijeme? Većina naših glumaca zarađuje kruh na telefonskim centralama, neki su studenti, neki predaju po školama, a u slobodno se vrijeme bave kazalištem. U ono još slobodnije vrijeme imaju svoje obitelji i često se bave nekim drugim aktivnostima, kao na primjer glazbom i ni po čemu se ne razlikuju od ljudi koji vide, osim po onome što sljepoća onemogućava. I što biste nam poručiti za kraj? Želio bih poručiti svim učenicima vaše škole, a da pritom ne ponavljam ono što vam ponavljaju vaši učitelji, dakle da budete dobri i slušate starije. To vam je sve poznato i to ja isto tako vama apeliram, ali prije svega ostanite djeca. Nemojte nikada odrasti do kraja. Ostanite djeca duhom, dajte svima dobrotu i ruku koja im treba. Uvažavajte djecu koja su u kolicima, koja su sa štapom ili sa psom vodičem, djecu koja ne čuju. Smatrajte ih prijateljima i nemojte ih sažalijevati. Ako takvi ostanete, odrast ćete u dobre ljude koji će biti uzor nekoj drugoj djeci, ali i starijima jer će oni od vas moći puno toga naučiti.

Učenici nestrpljivo iščekuju predstavu Kada se i kako javila ljubav za glumom? Kod mene se ljubav za glumom javila još u osnovnoj školi kada sam polazio dramsku skupinu. Vjerujem da su se i sve moje kolege zarazile teatrom već u osnovnoj školi. Kada

neka sredstva kojima će platiti troškove prouzročene sljepoćom. Dakle, netko vas mora negdje odvesti, netko vam mora nešto pročitati, a također je skupa informatička oprema. Tu bi potpora društva morala biti daleko bolja.

Petra Benček, 6.b Atmosferu u predstavi dodatno ugrijao opasni dvoboj

Pinklec