Zoran Hercigonja
PROSTOR KRITIČKOG MIŠLJENJA U DIGITALNIM MEDIJIMA KAO DIONICIMA PROCESA FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA
IMPRESUM nakladnik: za nakladnika: urednik: graf. priprema: tisak:
Fronta Impress, vl. Saša Kušter Saša Kušter Zoran Hercigonja Fronta Impress Fronta Impress
kontakt: zoran-hercigonja.webnode.hr zoran.hercigonja@gmail.com 091 900 83 67 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem __________.
ISBN 978-953-48051-7-6
Zoran Hercigonja
PROSTOR KRITIČKOG MIŠLJENJA U DIGITALNIM MEDIJIMA KAO DIONICIMA PROCESA FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA
Varaždin, 2019.
SADRŽAJ PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 1. IZLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 INTERNET I DIGITALNI MEDIJI KAO DIONICI U PROCESU FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 2. Masovni medij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 2.1. Karakter masovnog medija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 2.2. Sadržajno usmjerenje modernih medija . . . . . . . . . . . . . . 15 3. Medijski utjecaji na formiranje osobnosti djeteta . . . . . . . . . 17 3.1. Utjecaji interneta kao medija na djecu . . . . . . . . . . . . . . . . 17 3.1.1. Pristup sadržajima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 3.1.2. Načini komunikacije na internetu i štetni učinci na osobnost djeteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 3.2. Utjecaji televizije kao medija na djecu . . . . . . . . . . . . . . . . 22 3.2.1. Dugotrajna izloženost djeteta televiziji kao mediju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 3.2.2. Sadržajno štetni učinci televizije . . . . . . . . . . . . . . . . 26 3.2.3. Tehničko-mehanički štetni učinci televizije kao medija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 4. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 5. Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
4
2. IZLAGANJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 KRITIČKO MIŠLJENJE KAO GLAVNI ZADATAK MEDIJSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Sažetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 2. Medijski sadržaji u službi ekonomije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 3. Kritičko mišljenje kao glavni zadatak medijskog odgoja i obrazovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40 4. Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 5.Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
5
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
PREDGOVOR U ovom izdanju knjige „PROSTOR KRITIČKOG MIŠLJENJA U DIGITALNIM MEDIJIMA KAO DIONICIMA PROCESA FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA“ autor Zoran Hercigonja donosi dva interesantna izlaganja koja se kritički osvrću na sve veći trend i problem okupiranja i izolacije kritičkog mišljenja kod mladih generacija. Štetnosti digitalnih medija gotovo da se ne primijete u svakodnevnom životu zbog njihove sve veće „neprimjetne“ infiltracije „unaprijed navođenim potrebama“ mladih. No pomnim uvođenjem u temu štetnih posljedica, autor je u prvom izlaganju „INTERNET I DIGITALNI MEDIJI KAO DIONICI U PROCESU FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA“ iznio važne činjenice koje se tiču negativnih utjecaja medija kao dionika u procesu formiranja osobnosti djeteta. Autor ukazuje na sve veću važnost i uključenost digitalnih medija u proces formiranja osobnosti djeteta. Prvi dio izlaganja osvještava o štetnosti, ali i moći tehničkih mogućnosti dva rasprostranjena medija: Interneta i Televizije. Tehničke mogućnosti vežu se za štetne učinke, ali i na manipulativno primamljive pristupne točke. Samostalnost i jednostavnost u korištenju, pristup sadržaju nadohvat ruke, mogućnost kontrole nad emitiranjem sadržaja, predstavljaju pristupne točke kojima mlada osoba bez prepreka konzumira sadržaj. Izlaganje polazi iz temeljnih poželjnih osobina 7
~ ZORAN HERCIGONJA ~
osobnosti svakog čovjeka: sposobnosti održivosti odnosima s ljudima, probijanje kroz život (samopouzdanje), prosocijalno ponašanje, sposobnost da bude kreativno, temeljito, odlučno, ambiciozno, koncentrirano. Na temelju toga izlaganje dokazuje tehničko-sadržajne učinke na spomenute poželjne osobine odnosno sposobnosti. U drugom dijelu izlaganja „KRITIČKO MIŠLJENJE KAO GLAVNI ZADATAK MEDIJSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA“ autor se više koncentrira na problem sadržajne prirode medija. Izrazito niska kvaliteta sadžaja usmjerenog isključivo na skromne potrebe publike gdje se veličaju sve „neželjene“ osobine društva, slabi intelektulnu moć kritičkog razmišljanja i raščlanjivanja. Autor Zoran Hercigonja u drugom izlaganju, iznosi pojačanu sumnju u medijsku diktaturu preko unaprijed određenih i očekivanih obrazaca ponašanja serviranih preko medijskog sadržaja niske kvalitete. Opću zabrinutost za razvoj osobnosti djeteta kao i problematiku s ove strane medijskog prostora, autor je predstavio prvi puta u stručnom časopisu za odgoj i obrazovanje.
8
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
1. IZLAGANJE
INTERNET I DIGITALNI MEDIJI KAO DIONICI U PROCESU FORMIRANJA OSOBNOSTI DJETETA *** Rad je u svojoj izvornoj formi prezentiran prvi puta na 8. Međunarodnom interdisciplinarnom znanstvenom simpoziju FILOZOFIJA MEDIJA 19.-21.9 2018.,Zagreb, „Tribina grada“, Kaptol 27 [http://www.centar-fm.org/index. php/77-simpozij/118-simpozij-2018]
9
~ ZORAN HERCIGONJA ~
10
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
Sažetak Internet kao jedan od globalnih medija postaje i globalna svijest, a uskoro bi mogao postati i globalna osobnost koju prihvaćaju pasivni korisnici. U radu su detaljnije promišljana dva dominantna medija 21. stoljeća: internet i televizija. Detaljnije su razrađeni koncepti ta dva iznimno važna medija u vidu pretraživanja i manipulacije sadržaja te u vidu društvenih mreža mreža kao što je Facebook. Internet kao dosad najjači medij jest ujedno i najzastupljeniji i najutjecajniji medij u društvu koji utječe na formiranje predodžbi, predrasuda i stereotipa. Paralelno s njim televizija se pretvorila u propagandno zabavne programe koji „odgajaju“ mladu populaciju i prate ih do njihove „zrelosti“. Osvješćivati o prostoru i sadržajima djelovanja tih medija iznimno je važan zadatak, jer samo na taj način može se osigurati psihofizički zdrav razvoj osobnosti, stavova i predodžbi kod djece. Ključne riječi: Internet, digitalni medij, osobnost, Facebook, komunikacija, stereotip
11
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
1. Uvod Poznato je kako tržišna ekonomija ima svoje krakove u svakoj pori društva. Tržišna ekonomija i zakon ponude i potražnje određuju trendove, predodžbe i percepciju. Medij u službi ekonomije i tržišta postaje sredstvo masovnog programiranja svijesti u svrhu stvaranja potencijalnih kupaca i budućih partnera potrošačke mase. Budući da tržišna ekonomija upravlja svijetom medija (masovnim medijem) uopće ne čudi što je jedina svrha medija prezentiranje sadržaja, oglašavanje s naglašenom potrebom utjecanja na kupovne navike ljudi. Utjecati na odluku kupca pod opsadom serviranih trendova nije nimalo teško. Iako tu publiku čine odrasle osobe s određenim životnim iskustvom koje bi ih trebalo zaštiti, moć medijskog uvjeravanja dosegla je razmjere da potencijalnu „žrtvu“ uvjeri da ono što čini i odlučuje čini svojevoljno, a ne pod spomenutim utjecajem medija. Osnovno medijsko uporište je manipulacija publikom odnosno masom. Manipulacija se može odrediti kao kontroliran postupak pomoću kojih manipulator, koristeći simbolička sredstva, u za njega pogodnim psihosocijalnim okolnostima, odašilje u masu, preko sredstava komunikacije određene poruke s namjerom da utječe na uvjerenja, stavove i ponašanje velikog broja ljudi, tako da bi oni u stvarima u kojima ne postoji opća suglasnost, a za koje su životno zainteresirani usmjerili prema uvjerenju, stavovima i vrijednostima manipulatora, a da toga nisu ni svjesni (Miliša i sur., 2009, str. 15). 13
~ ZORAN HERCIGONJA ~
2. Masovni medij 2.1. Karakter masovnog medija Medij kao sredstvo komunikacije i prijenosa informacija nije sam po sebi ni dobar ni loš. Teško je medij kao sredstvo polarizirati na jednu od dviju strana. Pozitivne i negativne konotacije medij poprima tek kada dođe u službu određenih informacija.Određivanje pozitivnih ili negativnih značajki medija stvara izvor poruke, emiter ili glavni „manipulator“. Također prirodu medija određuje i sam sadržaj emitiran u nekom „prigodnom“ psihosocijalnom trenutku. Primjerice sadržaj koji u sebi nosi poruku utjehe ili ohrabrenja nakon masovnih stradavanja ima jako psihološko svojstvo i utjecaj na pojedinca. To određuje trenutni karakter medija. Masa koja je uspješno konzumirala sadržaj medija, potaknuta istim poduzima određene korake koji stvaraju posljedice (dobre ili loše). Poruka medija jasno određuje posljedice manipulirane mase. Posljedice su odaziv ili reakcija na servirani sadržaj. Time je također određen karakter samog medija. Dakle medij sma po sebi je neutralan. On je sredstvo koji poprima konotacije tek u rukama emitera ili pošiljatelja poruke. Osnovni elementi manipuliranja podrazumijevaju: •• "manipulator (izvor poruke, emiter, pošiljatelj poruke) •• poruke koje se šalju u javnost (sadržaj, vrijeme, oblik) 14
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
•• javnost ili masa kojom se manipulira (primatelj poruke) •• psihosocijalni uvjeti u kojima se poruka priopćava •• tehnička sredstva preko kojih se poruka prenosi •• javni problem na koji se poruka odnosi •• zainteresiranost publike (motivacija) •• posljedice koje poruka izaziva." (Tanta, 2007., str. 23)
2.2. Sadržajno usmjerenje modernih medija Vladajući mediji 21. stoljeća svakako su televizija i internet. Ta dva medija stalno su zastupljena u svakodnevnom životu. Osim što mediji najčešće nose poruke oglašivaća i propagandne sadržaje, svrha interneta i televizije je i obrazovati, poučavati i usmjeravati. Sam sadržaj medija nije uvijek oglašivačkog karaktera globalnih tržišnih oglašivača nego se odnosi i na obrazovno-informativni i zabavni sadržaj. Informativnoobrazovni sadržaj trebao bi poprimiti najveći postotak zastupljenosti u medijima. Ipak sama svrha i zadaća medija je prijenos informacija, informiranje i osvješćivanje, a ne puko oglašavanje proizvoda. Potrebno je staviti nalgasak na edukacijsku ulogu medija. Zapravo neupitan je doprinos medija u širenju znanja i olakšanog učenja. No televizija i internet krcati su zabavnim sadržajima. Pored infromativno-obrazovnog sadržaja, zabavni sadržaj poprima najviši postotak emitiranja. Kroz zabavne sadržaje koji često graniče sa senzacionalizmom izvori poruka (emiteri-manipulatori) koriste zabavne sadržaje isključivo u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. Kroz zabavno manipulator plasira 15
~ ZORAN HERCIGONJA ~
komercijalizaciju života i svih vrijednosti. Uspjeh je zajamčen formulom: seks, senzacija i skandali. Emitiranjem zabavnih sadržaja emiter-manipulator postavlja obrasce ponašanja koji izrazito moćno utječu na ponašanje, odlučivanje i mišljenje pojedinaca i mase. Usvajanjem tih obrazaca, usvajaju se određena ponašanja i vrijednosti koje društvo slijedi, a koje su vrlo destruktivističke i vode do sukobljavanja i kaosa te stvaranja osobnih iluzija koje se prenose na vanjski svijet. Mediji vrlo često ne ostavljaju prostora kritičkom mišljenju; mediji serviraju zabavne sadržaje koji ne otvaraju prostor slobodnog kritičkog mišljenja. Naravno najranjivija publika su upravo djeca. Nedostatak informativno-obrazovnih sadržaja umanjuje kritičku razinu promišljanja sadržaja i upijanje istog bez prevelikog otpora. Osnovna svrha zabavnog sadržaja je zabaviti publiku u dokoličarenju. No kroz iste sadržaje forsiraju se indoktrinacije koje suptilno utječju na mišljenje i odlučivanje te uzimanje stvari zdravo za gotovo bez prethodnog propitivanja.
16
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
3. Medijski utjecaji na formiranje osobnosti djeteta U radu su sagledani medijski utjecaj (televizija i internet) na formiranje poželjnih karakteristika karaktera djeta osnovnoškolske i srednjoškolske dobi kao što su: sposobnosti održivosti odnosima s ljudima, probijanje kroz život (samopouzdanje), prosocijalno ponašanje, sposobnost da bude kreativno, temeljito, odlučno, ambiciozno, koncentrirano. U razmatranja medijskog utjecaja na formiranje karaktera djeteta ulaze djeca između 7 i 18 godina.
3.1. Utjecaji interneta kao medija na djecu Pojavom interneta došlo je naglog razvoja komunikacije i informiranja, zabavljanja i pretraživanja različitih sadržaja. Internet nudi mnoštvo mogućnosti, ali i mnoštvo pošasti koje vrebaju na tom mediju.
3.1.1. Pristup sadržajima Pogrešno je stvoriti predodžbu interneta kao medija na kojem vrebaju pedofili ili neki drugi zlonamjerni ljudi. Internet kao medij daje neograničen pregled nad sadržajima. To je mjesto gdje je svaki pojedinac može vlastoručno odabrati željeni sadržaj. Točnije svaki pojedinac može manipulirati tim sadržajem. Na primjer filmovi ili video isječci na youtube kanalu. 17
~ ZORAN HERCIGONJA ~
Pojedinac može na video isječku neograničen broj puta ponavljati odabranu sekvencu koju jezamijetio kao sadržaj od velikog interesa. Primjerice dijete koje je na youtube kanalu pronašlo neki osobni video s prizorima nasilja, može neograničen broj puta ponavljati neku sekvencu koja mu je po nekom osobnom sudu interesantna. Na taj način uzastopnim ponavljanjem te sekvence, djetetu se taj prizor duboko urezao u pamćenje i zasigurno će imati jak utjecaj na razvoj njegovog karaktera i mišljenja. Učenje se svodi na ponavljanje. Na taj način pamtimo određene radnje, određene sadržaje. Ukoliko dijete na youtube kanalu po nekoliko puta ponavlja isti sadržaj zasigurno će taj sadržaj ostaviti traga na njemu. Iako ima mogućnost zatvaranja tog kanala ili videa, dijete će dalje ostati na tom video zbog prirode znatiželje. U procesu učenja, znatiželja je jedan od iznimno važnih elemenata učenja. Urođen mehanizam znatiželje će ga poticati da istražuje nepoznato, a proces ponavljajućeg učenja će mu omogućiti da taj prizor zapamti jednom zauvijek. Prizor će se urezati u pamćenje i biti će glavna oksonica u redu formiranja karaktera. Za razliku od interneta, televizija još uvijek nema mogućnost manipulacijom sadržaja. Manipulacija postoji jedino u vidu promjene programa pomoću daljinskog upravljača. No internet kao sofisticirani elektronički medij ima i mogućnost upravljanja sadržajima. Prostor interneta zalazi i u internetske igre. Internet je prepun internetskih igara koje omogućavaju baš sve: od simulatora života gdje dijete može glumiti božanstvo koje odlučuje o životima malih ljudi u scenariju igre do plastičnih operacija i brutalnog nasilja nad likovima. Internetske igre vrlo često promiču scenarije: nasilja, bogatstva, ljepote i slave kao životne odrednice i vrijednosti, a omalovažavaju moral, obiteljsko 18
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
zajedništvo i kvalitetnu komunikaciju. Pristup takvim sadržajima omogućava djetetu stjecanje pogrešnih predodžbi i životnih vrijednosti. Internetske igre koje se temelje na nasilju potiču agresivnost kao i nasilje na televiziji i u filmovima. Sudjelujući u računalnoj igrici kao avatar, dijete postaje manje osjetljivo na tuđe patnje u stvarnom svijetu. Kao avatar dijete može u igri raditi ama baš sve što se kosi s moralnim i etičkim zakonima stvarnog svijeta. Dijete igrajući igru više puta navikava sebe na takvo „pogrešno“ ponašanje i s vremenom ga pretvara u prihvatljiv oblik ponašanja na koje nije potrebno reagirati u skladu s moralnim zakonom. Rezultat dugotrajnog igranja takvih igara je postupno otupljivanje na patnje drugih i stvaranje tolerancije naspram nasilju. Internetske igre također su glavna okosnica za povećanom razdražljivošću i agresivnošću, nesanicom, otuđenjem te poremećajem koncentracije.
3.1.2. Načini komunikacije na internetu i štetni učinci na osobnost djeteta Internet kao medij omogućava višestruke načine komunikacije. Prvenstveno to su pasivni oblici komunikacije u obliku e-mail poruka ili blog postova i aktivni poput chatova i socijalnih mreža (Viber, Twiter i Facebook). Najrasprostranjenija društveno socijalna komunikacijska mreža je Facebook. Ona prije svega pruža mogućnost socijalizacije i povezanosti s drugima te osjećaj pripadnosti i zajedništva. Facebook je donio novi trend komunikacije među mladima; može se reći da je postao jedan od načina društvenog izražavanja. Iz razloga što jako puno djece koristi društvene mreže kao što je Facebook, postavlja se pitanje kakav je utjecaj 19
~ ZORAN HERCIGONJA ~
takvih društvenih mreža na djecu. Stručnjaci istražuju kako Facebook utječe na razvoj mladih, na njihov odgoj i njihovo razmišljanje. S jedne strane takve stranice pozitivno utječu na djecu, tako što na njima mogu upoznati nove prijatelje, učiti o drugim običajima i kulturama. Djeca putem takvog medija stvaraju osjećaj pripadnosti zajednici. Tako su studije u Americi pokazale kako Facebook i slične društvene mreže mogu pomoći stidljivim tinejdžerima da steknu više povjerenja u svoje sposobnosti i postanu otvoreniji prema javnosti. Oni znaju da je ono što napišu na svoju stranicu javno, ali zbog toga što je ispred njih ekran, a ne gomila ljudi, to im daje osjećaj anonimnosti i lažne sigurnosti. Osjećaj lažne sigurnosti stječe se stvarajući zid sigurnosti ili izolaciju koja je potpomognuta računalom i ekranom računala. Dijete tako pišući i objavljujući sadržaje stvara osjećaj sigurnosti, ali pritom odlaže osobnu odgovornost za objavljeni sadržaj. Da bi taj isti sadržaj dijete emitiralo pred ljudima za izrečenu izjavu, morao bi preuzeti odgovornost i suočiti se s posljedicama reakcije društva na tu izjavu. Facebook mu daje osjećaj lažne sigurnosti, ali i gubitak osjećaja za preuzimanjem odgovornosti. Primjerice dijete može putem Facebookea povrijediti drugu osobu svojim izjavama i objavom uvredljivog sadržaja. Povrijedio je drugu osobu, a za to nije preuzeo odgovornost niti se suočio s posljedicama. Dijete je moglo iz toga naučiti samo jedno: u životu za sve što činim ne moram preuzeti odgovornost; mogu činiti što želim. Taj osjećaj lažne sigurnosti potiče dijete na neprimjereno ponašanje koje šteti drugoj djeci i drugim ljudima. Djecu neprestano učimo ponašanju u zajednici; kako se ophoditi s ljudima, kako pristupati ljudima, što se smije reći, a što je potrebno zadržati za sebe. 20
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
Preko Facebooke-a dijete jednostavno zaobilazi sve te obrasce moralnog ponašanja. Facebook mu je omogućio slobodnije izražavanje, ali zato i izražavanje bez osobne autocenzure. Odrastajući, dijete u normalnim okolnostima uči cenzurirati svoje misli odnosno promisliti što od sadržaja koji obrađuje njegov mozak smije propustiti i pretvoriti u izjavu ili poruku, a što mora zadržati za sebe zbog osobne sigurnosti i sigurnosti drugih. Facebook otklanja taj osjećaj autocenzure i omogućava da dijete napiše i objavi prvo što mu padne na pamet ne vodeći brigu o osjećajima drugih. Iako Facebook služi prvenstveno za socijalizaciju, povezivanje i komuniciranje njegova nuspojava je neka vrsta autizma. Preko internetske komunikacije izostaje puno izravne komunikacije licem u lice. U nedostatku takve komunikacije dijete biva zakinuto za mogućnost interpersonalne komunikacije. Studije pokazuju da korištenje Facebooka u velikoj mjeri može pogoršati postojeće simptome i stanje narcisoidnosti kod djece, upravo iz razloga što pojedinac putem Facebooka može konstantno pružati drugima informacije o sebi, svojim postupcima, emocionalnom stanji i slično. Kod takvog djeteta u slučaju da stavi slike sebe na svoj profil može izazvati negativne komentare od prijatelja ili drugih korisnika Facebooka, a time se narušava samopouzdanje djeteta. Iznimno je zanimljivo koliko djeca imaju potrebu dokumentirati svaki događaj i trenutka koji su provela obavljajući određene aktivnosti. Svaki trenutak te aktivnosti mora biti strogo dokumentiran kako bi na Facebooke-u mogla prezentirati taj događaj i tražiti potvrdu i odobrenje od strane grupe djece. Naravno, postoji opasnost da grupa djece koja komentira sadržaje bez osobne autocenzure i obzirnosti objavi nešto 21
~ ZORAN HERCIGONJA ~
uvredljivo što se može odraziti kroz depresiju i osjećaj manje vrijednosti te osjećaj neprihvaćanja. Dokumentacija svakog trenutka u obliku fotografije ili kratkih video isječaka, pojačava sklonost narcisoidnosti. Povećanje narcisoidnosti odražava se na smanjivanje samopouzdanja i stvaranje osjećaja manje vriejdnosti te nesigurnosti. Interesantna je također činjenica koliko djeca pate od društvenog odobravanja i potvrđivanja od strane druge djece. Za svaku objavu dijete očekuje potvrdu ili odobrenje od grupe druge djece jer se sa svakom potvrdom i odobrenjem osjeća prihvaćenim i uvaženim. Facebook sam po sebi ima svojih prednosti kao što su stvaranje novih prijateljstava, učenje o drugim kulturama, zabava, samopouzdanje, osjećaj pripadnosti, ali glavni nedostatak je izostajanje izravne komunikacije. Loša strana je i mogućnost gubitka privatnosti, manjak interpersonalne komunikacije te ovisnost o društvenim mrežama. Ovisnost o društvenim mrežama odnosno učestalo pisanje poruka, čest boravak na takvim mrežama može prouzročiti isto tako ovisnost o alkoholu, pušenju, drogama i poremećaje u prehrani, probleme sa spavanjem (Meglić, Starović, 2011.).
3.2. Utjecaji televizije kao medija na djecu Djeca vrlo često ne razlikuju stvarnost od televizijskih slika, ne razumiju sadržaj slika i ne shvaćaju o čemu je tu zapravo riječ. Važno je znati da djeca najviše riječi nauče u interakciji s roditeljima (Zgrabljić Rotar, 2005). Televizijski sadržaji mogu biti pozitivni, prosocijalni sadržaji, ali i štetni, tzv. isprazni sadržaji. Istraživanja su pokazala kako je televizija najjači masovni medij na svijetu uz internet, što ne čudi jer unatoč pojavljivanju 22
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
novih medija kao što je internet, televizija je zadržala svoju prisutnost razvojem slike, zvuka, programa, oblika. Također provedena su istraživanja na pitanja da li televizija utječe pozitivno ili negativno na razvoj djeteta i djetetove percepcije stvarnosti. Odgovori su bili različiti, ali je većina istaknula kako televizija utječe pozitivno na razvoj djeteta (Ilišin i sur., 2003, str. 23). Kao što je ranije navedeno, postoje nasilni filmovi i nasilni crtani filmovi koji sadržavaju elemente agresivnog ponašanja. Takvi crtani filmovi nose poruke da najjači uvijek pobjeđuje te djeca usvajaju vrijednosti prema kojima je ovaj svijet opasan i loš. Isto tako nasilne scene koje djeca gledaju, pokušavaju i kopirati. Kod neke djece se može pojaviti i strah ili noćne more u kojima su žrtve nekog nasilja ili pak mogu postati potpuno ravnodušni prema nasilnim scenama. Naravno kao i svi drugi medijii televizija ima i dobrih strana, kao što je gledanje dječjih programa, edukativnih emisija, primjerenih animiranih filmova, dokumentarci. Televizija pruža jako puno informacija o životu i svijetu u kojem živimo, što ne podrazumijeva uvijek loše stvari. Isto tako potiče razvoj intelektualnih sposobnosti djece kao što je slušanje, razumijevanje i pamćenje. Djeci televizija i gledanje primjerenog sadržaja približava slova i čitanje te učenje stranih jezika. Ukoliko primijetite da dijete pokazuje zanimanje za strane jezike koje je putem televizije usvojilo, treba ga i na druge načine poticati da dalje razvija interes i sposbnosti. Pomoću kvalitetnog televizijskog programa dijete širi svoje horizonte, upoznaje ljudske vrijednosti te raznolikosti (AnimalPlanet, DiscoveryChannel, NationalGeographic, TV-Učilica i drugi). 23
~ ZORAN HERCIGONJA ~
Isto tako možemo primijetiti kako se mišljenja razlikuju, te kako opet u literaturi „Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece“, autori navode kako postoji mnogo mitova o djeci i televiziji i to uglavnom pogrešnog shvaćanja o tome kako djeca koriste televiziju i kako aktivno odgovaraju na njene sadržaje ili kako ih televizija mijenja. Odogovori autora na pitanje: zašto djeca uopće gledaju televiziju? su podosta negativni. Oni smatraju da djeca gledaju televiziju: •• Iz navike i dosade •• Radi potrebe za “bijegom“ od realnosti •• Zbog uzbuđenja •• Zbog potrebe za relaksacijom i zabavom •• Zato da nauče nešto o svijetu (Ilišin i sur., 2003., str. 2325) B. Gunter i J.McAleera navode da je s mnogim zdravo-razumskim vjerovanjima povezana implikacija o važnosti televizije, jer ona gledateljima „usađuje“ nove stavove i primjere za ponašanje, koje oni preuzimaju bez preispitivanja i otpora, kažu da je to vjerovanje najzavodljivije i najviše pogrešno. Gledatelji nisu prazne posude, pa tako ni mlada djeca, ne prihvaćaju pasivno sve što televizija kaže ili im pokaže. Osim nasilja koje se može vidjeti na televiziji, i reklame su jedan faktor utjecaja na djecu, primjerice kada dijete vidi igračku na reklami odmah ju želi, no ta želja je privremena. Neki pozitivni učinci televizije su primjerice: •• poticanje znatiželje •• verbalnih sposobnosti 24
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
•• stjecanje širokih spektra novih znanja •• poboljšana komunikacija •• pobuđivanje novih interesa Može se reći da polarizacija televizije na dobru i lošu ovisi o brojnim činjenicama. Gledatelji i njihove reakcije su glavni pokazatelji polarizacije televizije. Jednako je važno u svemu tome spomenuti ulogu roditelja u cijeloj priči. Istraživanja su pokazala kako 10-15% djece priča s roditeljima o gledanom sadržaju na televiziji, što ukazuje na slabu komunikaciju i nezabrinutost roditelja. Zato je potrebno da se roditelju uključe u gledanje televizije kako bi djeci mogli objasniti što je fikcija, a što realnost, jednako tako što je pozitivno, a što negativno.
3.2.1. Dugotrajna izloženost djeteta televiziji kao mediju Televizija je medij koji omogućava manipulaciju sadržaja od strane gledatelja. Gledatelj može manipulirati sadržajem jedino na način da bira odnosno mijenja televizijske programe. Time sužava prostor štetnosti djelovanja sadržaja na um djeteta. Kod interneta je moguće manipulirati svakom sekvencom sadržaja to jest vraćati se na početak ili višestruko ponavljati određeni sadržaj. Tako postoji veća vjerojatnost usvajanja štetnih radnji koje bi se mogle manifestirati u stvarnom svijetu gdje će dijete svoje usvojene vještine primijeniti u stvarnom životu na štetu drugoga. Iako televizija vrlo često nudi zabavne programe koji su krcati nasiljem, nedostatak ponavljanja određenih nasilnih scena umanjuje mogućnost da dijete trajnoi usvoji takvo ponašanje 25
~ ZORAN HERCIGONJA ~
i prihvati ga kao normalno ponašanje. Također smanjuje se mogućnost repeticije takvog ponašanja u stvarnom svijetu. No iako za nijansu bezazlenija, televizija ima druge štetne učinke.
3.2.2. Sadržajno štetni učinci televizije Rijetko koji film na televiziji prođe bez nasilja ili scene brutalnog oduzimanja života. Primjer brutalnosti i nasilja na televiziji, prikazan je kao zabava, kao nešto što bi trebalo stvoriti osjećaj zadovoljstva u gledatelju, kao moralno prihvatljivo i dopušteno ponašanje koje opravdava postupke aktera. Osim kognitivne i emocionalne otupjelosti na nasilje zbog stalne izloženosti istoj, dijete može stvoriti sustav pogrešnih vrijednosti.Naime nasilje postaje glavni ključ za postizanje osobnih ciljeva. Potrebno je samo nekoga pretuči ili u najgoroj verziji ubiti da bi se postigao osobni cilj. Takve obrasce dijete unosi u stvarni sivjet i pokušava imitirati iluziornu stvarnost na filmu. Sustav vrijednosti djeteta će se vrtjeti oko ozljeđivanja nekoga jer će time ostvariti svoje ciljeve. Sustav vriejdnosti može se proširiti i na stvaranje kompulzivnog zadovoljstva. Ukoliko dijete nasilno ne nasrne na nekoga neće se osjećati dobro i obrnuto. Pogrešne interpretacije televizijskog sadržaja, mogu imati kobne posljedice na razvoj djeteta. Sve više se uvjeravamo kako djeca postaju sve nestrpljivija i sve žele odmah. Naravno takvom ponašanju naučila su preko medija televizije. U svijetu zabave prikazanom na televiziji, sve se odvija nerealno brzo. Glavni lik postiže uspjehe preko noći. Dijete izloženo takvim sadržajima, a u nedostatku životnog iskustva, pogrešno percipira svijet oko sebe, njegova ograničenja i mogućnosti. Dijete želi nešto odmah, istog trenutka kada 26
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
je to zamislilo. Zašto? Zbog iznimno loše medijske obrade i pristupa problematici stvarnog svijeta. Nestrpljivost, razdražljivost i agresivan stav djeteta, proizlazi upravo iz televizijskog zabavnog sadržaja gdje se određeni društveni problemi prezentiraju na ironičan i iskrivljen način kojeg dijete nije u mogućnosti shvatiti. Televizija kao medij sadržajno šteti razvoju misaonih sposobnosti djeteta zbog pogrešne obrade i prezentacije stvarnog svijeta.
3.2.3. Tehničko-mehanički štetni učinci televizije kao medija Tehničko-mehanički učinci televizije kao medija na dijete odnose se prvenstveno na stvaranje mehaničkih oštećenja ili mehanički uvjetovanih navika koje se negativno odražavaju na djetetovo ponašanje. Poznato je kako je televizijski program krcat zabavnim sadržajima. Zabavni sadržaji namijenjeni su prvenstveno za zabavu i opuštanje. No ono što je vrlo zanimljivo kod takvih sadržaja je brzina izmjenjivanja kadrova ili kadriranje. U samo nekoliko sekundi, izmijeni se do desetak različitih kadrova. Da bi ljudski mozak mogao percipirati ili učitati toliki broj kadrova u svega nekoliko sekundi, mora kreirati specifičan mehanizam koji će moći pratiti broj promjena kadrova. Dakle djeteov mozak će za potrebe praćenja kadrova kreirati mehanizam koji je usklađen s brzinom izmjene kadrova. Dijete će gledanjem zabavnih sadržaja s iznimno brzom izmjenom sadržaja istrenirati mozak na učestalost pobude od strane televizije. Nagla izmjena kadrova ili kadriranje, podrazumijeva nagle promjene koje mozak mora učitati i prepoznati kao niz znakova ili sliku. Mozak je istreniran (usklađen) u skladu s 27
~ ZORAN HERCIGONJA ~
odazivom promjene kadrova na televiziji. U djetetovom mozgu kreiran je mehanizam praćenja brzine promjene kadrova. Djetetov mozak je sada naviknut na brzinu odaziva informacije (kadra) i on će (mozak) u bilo kojoj situaciji u stvarnom svijetu očekivati jednaku brzinu odaziva informacije iz okoline. Na žalost takva brza izmjena kadrova u okolini nije moguća. Na primjer dijete koje je razvilo jedan takav mehanizam sjedne čitati knjigu. Započinje sa prvim retkom, zatim idućim i idućim; tu se počinje javljati nervoza, napetost i neki unutarnji nemir. U čitanju knjige nema naglih promjena koje će stimulirati djetetov mozak brzinom kojom se izmjenjuju kadrovi na televiziji. Dijete će se početi vrpoljiti i past će mu razina koncentracije. Koncentracija se uči kao i strpljenje. To je dugotrajan proces koji može vrlo često biti težak. Dakle dijetetov mozak jednostavno zbog kreiranog mehanizma praćenja promjena, traži stalnu stimulaciju mozga koju mu sadržaji knjige ne mogu pružati. Brzina kadriranja na televiziji nije istovjetna brzini stimulacije mozga čitanjem. Mozak naviknut na procesiranje informacija određenom brzinom, neće se moći nositi sa sporim procesiranjem sadržaja napisane knjige i to će se manifestirati kroz vrpoljenje, nervozu pa čak i agresivno ponašanje djeteta. Većina individualiziranih programa po kojima se djeca školuju najčešće uključuju problem u poremećaju koncentracije. Sve više i više djece pati zbog toga. Naizgled nevin medij u ovom slučaju može prouzročiti vrlo mnogo štete kod mlade populacije ljudi. Pogrešno treniranje mozga i moždanih aktivnosti, može dovesti do suprotnog efekta, do poremećaja u radu koji se manifestira kroz fizičke posljedice. Televizija kao medij nije bezopasan pogotovo za predškolsku ili osnovnoškolsku populaciju. Razni sadržaji koji nisu namijenjeni djeci, 28
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
mogu trajno oštetiti normalno funkcioniranje mozga i dovesti do brojnih poremećaja. Televizijska zabava sve više napreduje, a filmski umjetnici stvaraju senzacionalne kadrove i kadriranja. Sve to je iznimno korisno što više pohvalno s aspekta razvoja filmske umjetnosti i napretka, no potrebno je postaviti pitanje kako će taj razvoj utjecati na razvoj djeteta?
4. Zaključak Dijete od prvih dana biva izloženo masovnom mediju i sadržajima. Rad obrađuje svrhu i funkciju medija, ali isto tako obrađuje i važan utjecaj na kognitivnu i emocionalnu (dis)funkciju djeteta u 21. stoljeću. Sadržaj rada bavi se promišljanjem i ukazivanjem očitog što mnogim ljudima promiće u svijetu medijske zagušljivosti. Pomno i detaljno su obrađena dva vladajuća medija na tronu medijske popularnosti 21. stoljeća: Internet i televizija; dva medija koja pokušavaju usaditi sliku svijeta sadržajnim besmislicama i slijepim ulicama. Sadržaj rada daje jedan opći uvod u promišljanje svrhovitosti medija kao sredstva za transmisiju informacija i komunikacije, ali i oblikovanja osobnosti djeteta. Kao što je na početku bilo navedeno: Mediji su postali globalna svijest. Pitanje je hoćemo li im i u kojoj mjjeri dozvoliti da postanu i globalna osobnost koja će preuzeti mjesto individualne osobnosti pojedinca?
29
~ ZORAN HERCIGONJA ~
5. Literatura Knjige: 1.
Chomsky N., Mediji, propaganda i sistem, Zagreb 2002.
2.
Clifford B., Gunter B., McAller J., Television and Children: Programme Evaluation, Comprehension and Impact Lawrence Erlbaum Associates, Hillsdale 1995.
3. Ilišin Vlasta, Marinović Bobinac Ankica, Radin Furio, Djeca i mediji: Uloga medija u svakodnevnom životu djece, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži; Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb 2001., str. 21-25 4.
Miliša Z., Tolić M., Vertovšek N. Mediji i mladi. Prevencija ovisnosti o medijskoj manipulaciji. Sveučilišna knjižara, Zagreb 2009. str 15, str. 174
5. Pasqualetti F., Nanni C., Novi mediji i digitalna kultura. Izazov odgoju, Kateheza 27, Zagreb 2005. 6. Rivoltella P. C., Internet i odgoj. Analiza pedagoških modela i smjernice za razmišljanje, Kateheza 24, Zagreb 2002.
Internet izvori: 1. Biljan Ivana, Mediji kao sredstvo odgoja i sredstvo zlostavljanja, Zadar 2011., https://www.slideshare. net/vhrzica/medij-kao-sredstvo-odgoja-i-sredstvozlostavljanja– pristup 12.01.2018. 30
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
2. Clay A. Rebecca, Unraveling new media’s effects on children, Washington 2003., str. 40 http://www.apa.org/ monitor/feb03/unraveling.aspx -pristup 12.05.2017. 3. Götz Maya, Lemish Dafna, Aidman Amy, Moon Hyesung, The role of media in children’s make-believe worlds, Minhen 2003. http://www.br-online.de/jugend/ izi/english/publication/televizion/16_2003_1/e_goetz_ ua.pdf pristup 12.02.2018. 4. Ilišin Vlasta, Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadržajima, Zagreb 2003., str. 23-25 http://www.mediaresearch.cro.net/clanak. aspx?l=hr&id=212 – 12.02.2018. 5. Meglić Mia, Starović Biljana, Utjecaj društvenih mreža, Zagreb 2011., http://www.slideshare.net/novimediji/ utjecaj-drutvenih-mrea – pristup 12.02.2018. 6. Tanta Ivan, Oblikovanje mnijenja ili nužnost manipulacije, Dubrovnik 2007. https://hrcak.srce. hr/41448 – pristup 12.01.2018. 7. Zgrabljić Rotar Nada, Medijska pismenost i civilno društvo, Sarajevo 2005. http://djelatnici.unizd. hr/~nrotar/Medpismed.pdf – pristup 12.02.2018. 8. Autor nepoznat, Povijest medija, Projekt Djeca medija, 2018. http://www.djecamedija.org/dk/?page_id=35 – pristup 12.02.2018.
31
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
2. IZLAGANJE
KRITIČKO MIŠLJENJE KAO GLAVNI ZADATAK MEDIJSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA *** Članak je prvi puta objavljen u časopisu Varaždinski učitelj - digitalni stručni časopis za odgoj i obrazovanje Godina 2/Broj 2/ 2019. [https://varazdinskiuciteljcasopis.wordpress.com]
33
~ ZORAN HERCIGONJA ~
34
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
Sažetak U svijetu krcatom gomilom informacija i medijskih sadržaja, alternativnih činjenica i „lažnih vijesti“, procjena istinitosti zahtijeva posebnu vještinu koja se razvija u sustavu obrazovanja čovjeka. Nedostajuća usmjerenost odgojno-obrazovnog sustava osposobljavanju pojedinca za sposobnost procjenjivanja istinitosti serviranih informacija kako bi bio sposoban zaštititi se od negativnih utjecaja i iskorištavanja od strane neoimperijalističke tržišne sile marketingom i marketinškim trikovima, postaje glavni problem u modernom svijetu. Medijsko dirigiranje i nametanje obrazaca potreba prema zakonu ponude i potražnje isključuje čovjeka iz konteksta samo-određujućeg bića koje je u stanju jasno formirati i izraziti vlastite potrebe i vlastita određenja. Zagušljivost „medijske diktature“ mlade ljude pretvara u pasivne potrošače bez mogućnosti razvoja osobnog filtera za kritičko probavljanje sadržaja. Rad se bavi prikazivanjem realnog stanja na medijskoj pozornici i promišljanju važnosti kritičkog mišljenja u svijetu medijskog imeprijalizma. Ključne riječi: Medij, kritičko promišljanje, samo-određenje, emancipacija, analiza
35
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
1. Uvod Obrazovne institucije, trebale bi omogućiti mladim ljudima aktivno sudjelovanje u društvenim zbivanjima i mogućnost provjeravanja različitih društvenih istina. No često je praksa prepuštati se medijskom dirigiranju i dopustiti da oni određuju djelovanje pojedinca i njegove životne odabire. Sve postoji, sve je servirano, „dovoljno je samo pritisnuti dugme i prepustiti se čarobnom svijetu prepunom užitaka.“(Karović, 2018 : 217.) Također obrazvoni sustav još uvijek podliježe tradicionalnom pristupu i modelima odgoja i obrazovanja odnosno autoritarnom obliku socijalizacije. Drugim riječima individue se pripremaju za život u zajednici na temelju „prilagodbe datim uvjetima i postojećoj strukturi moći“ (Golubović, 2007). Medijsko dirigiranje upravo tako proširuje svoj manipulativni utjecaj obuzdavajući kreativnost te učvrščujući konformizam na temelju datih uvjeta i propozicija.
2. Medijski sadržaji u službi ekonomije Medijski sadržaji, uvjetovani su ideologijom zarade potiskujući tako produkciju kvalitetnih sadržaja i programa u okviru edukativnih priloga. Potiskivanjem dokumentarnog sadržaja iz medijskog emitiranja utječe se i na odgojno-obrazovnu ulogu medija. Odgojno-obrazovnu ulogu medija sve više zamjenjuje manipulativna uloga kroz nametanje etičkih, moralnih 37
~ ZORAN HERCIGONJA ~
i drugih vrijednosti i stavova društva. Naravno nije problem toliko u nametanju stavova kao u kvaliteti emitiranog sadržaja. „Zbog neisplativnosti i zbog zahtjevnih formi, struktura i standard, potisnuti su, skoro u cjelosti iz medijskog programa“. (Karović, 2018 : 219.) Mediji u službi ekonomije najvećim dijelom rade na produkciji zabavnih sadržaja. Točnije hiperprodukcija sitcoma i nasilnih filmova, promocija rudimentarnosti i trivijalnosti kroz serije i filmove gdje se nameće sirovi kult snage i isforsirana erotizacija, pogubno djeluju na psiho-fizičku i duhovnu formaciju mlade osobe, a pritom dokidaju razvoj osobnog filtera za kritičko probavljanje sadržaja. Problem zabavnih sadržaja je u samoj kvaliteti. Posljednjih godina, kvaliteta zabavnih sadržaja, spuštena je na razinu skromih potreba publike. Medij u službi ekonomije traži najmasovnije potrebe radi osnovnog cilja: zarade. Izostankom kritičkog mišljenja mijenjaju se dosadašnji vrijednosni sustavi djece i mladih. Sustav vrijednosti proizlazi iz okoline odnosno sredine u kojoj djeca i mladi borave. Naime medijsko posredovanje i serviranje nekvalitetnih sadržaja, postalo je okolina iz koje proizlaze vrijednosti razine skromnih potreba publike odnosno vrlo često vrijednosti se svode na hedonizam (zabavu), pragmatizam, utilitarnost (osobna korist) te oslabljenost za društveni angažman uslijed nepovjerenja u politički i ekonomski sustav. Time se mladima postupno otupljuje bilo kakva „kritičnost prema društvu predajući ih postojećem redu stvari gdje se po pravilu ostvaruju interesi moćnih društvenih snaga.“ (Božović, 2009 : 190-191). Pretjerana ovisnost o medijskom odobravanju i potvrđivanju, otupljuje čovjekovu kritičnost prema istinama pa često 38
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
pojedinac i ne primjećujemo kako su mediji u suštini subjektivni, sugestivni, selektivni i manipulativno agresivni. Vrijednosti suvremenog društva znatno su se izvrnule uslijed suvremenih odrednica medijskog dirigiranja vezane uz fenomene pretjeranog biocentrizma, pluralizma i naglašenog potrošačkog mentaliteta. Zašto odgojno-obrazovni sustav nije u stanju odgajati emancipirane pojedince sklone kritičkoj analizi i promišljanju? Odgovor je u sve većoj utilitarnosti odgojnosocijalnih struktura. Masovni mediji određuje uvjete i trendove na temelju zakona ponude i potražnje te vlastite koristi i mogućnosti zarade. Time strukture poput društvenih mreža, kulturna scena mladih i nezavisne udruge istomišljenika ulovljene u nametnute trendove utječu na mlade razvijajući konformizam i svijest u okvirima potrošačkih potreba. Odgojno-obrazovna institucija samim time ne priprema građane odnosno mlade u skladu s potrebama društvene stvarnosti nego potrebama tržišta i zakona ponude i potražnje. Na temelju toga odgojno-obrazovne institucije gube pravu svrhu i odgajaju mlade da postanu konzumenti i pasivni promatrači. Sami mediji pod utjecajem globalnih ekonomskih gibanja i korporativnog inženjeringa oblikuju stavove vezane uz potrošačku kulturu u brzu zaradu. Ukoliko takav trend postane stvarnost i pravilo razviti će se kultura podaništva. Stjecajem okolnosti škole kao odgojno-obrazvone institucije usvajaju taj model podaništva kao glavni model po kojem se vrši odgoj i obrazovanje i priprema mladih za život u zajednici.
39
~ ZORAN HERCIGONJA ~
3. Kritičko mišljenje kao glavni zadatak medijskog odgoja i obrazovanja Mišljenje jest psihički proces kojim određujemo svojstva pojava i otkrivamo odnose među njima, stoga možemo zaključiti da je kritičko mišljenje svakako misaoni proces kojim se nešto analizira, prosuđuje i vrednuje (Kolić-Vehovec, 1999.). Kritičko mišljenje podrazumijeva aktivniji pristup vlastitom razvoju. Kritičko mišljenje je sposobnost razmišljanja o problemu na način da se odvojimo od vlastitog mišljenja i predrasuda o njemu kako bismo uz pomoć logike došli do rješenja i saznanja u što trebamo vjerovati. Kritičko propitivanje nije samo utvrđivanje pozitivnih i negativnih konotacija te ishoda pojedinog sadržaja, već i mogućnost zauzimanja određenog stava prema serviranom sadržaju. Kritičnost omogućava emancipaciju pojedinca od sintagme „poslušnog i pasivnog promatrača“ „izgrađenog na proizvodnoj traci sjevernoameričkog modela komercijalne televizije“. (Herman, Mekčesni, 2004.). Kritičko mišljenje je resurs koji omogućuje prisvajanje analitičkog i evalutivnog stava spram serviranih činjenica. Kritički promišljati znači i analizirati svoj odnos prema društvu i društveno-političkoj situaciji iznoseći vlastite stavove u odnosu na servirane obrasce razmišljanja kojima dirigiraju mediji. Mediji vrlo često svojim sadržajima određuju što će pojedinac raditi, kako će govoriti, što će misliti. Unaprijed zadane teme 40
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
i obrasci ponašanja otupljuju potrebu za razmišljanjem i propitivanjem. „Cjelokupna industrija medija značajno participira u ukupnoj globalnoj industriji medijskih oligopola“ (Tapavički Duronjić, 2011:226). Drugim riječima mediji su vrlo često ukalupljeni u službu individualnih interesa oligarha industrijske proizvodnje i potrošačkih navika. „Ako ne znamo promišljati, preispitivati, pozorno čitati i slušati... nemoguće nam je procijeniti koje su od tih informacija istinite i dobronamjerne, a koje zlonamjerne izmišljotine. Nasjedamo manipulatorima i postajemo igračke u njihovim igrama. Ako ne znamo kritički misliti nismo slobodni nego smo nesvjesni zarobljenici medijskih, političkih, ekonomskih i svih drugih manipulacija kojima nas društvo pretvara u stado poslušnih ovaca“ (Juričić, n.d. str.3). Najbolji alat za razvijanje kritičkog promišljanja je zapravo vlastito mišljenje koje nema previše doticaja s tuđim mišljenjima, odnosno njihovim utjecajem na nas. Kritičko razmišljanje ne ugrožava individualnost ili karakter osobe; ono omogućava svojevrsnu emancipiranost u kritičkoj analizi i promišljanju medijski uvjetovanih i serviranih sadržaja kako bi se pritom ostvarila samo-aktualizacija i samo-određenje nasuprot obrascima medijske diktature. Obrazovne institucije uče nekom obliku kritičkog mišljenja, samo što vrlo često kritičko mišljenje svode na strogu polarizirajuću raščlambu; na određivanje dobrih i loših značajki ponuđenog u vidu traženja boljeg ishoda za osobu unutar ponuđenog i serviranog. Prema tome kritičko mišljenje je i dalje svedeno na diktaturu medija. Mediji serviraju potrebe pojedinca unutar kojih pojedinac ne promišlja uistinu potrebitost i svrhovitost u odnosu na vlastito samo-određenje već suštu korist ponuđenog što nije dovoljno za izlazak iz postojeće paradigme pasivnog potrošača. Kritičko 41
~ ZORAN HERCIGONJA ~
mišljenje ne podrazumijeva isključivo raščlambu u zadanim okvirima kakvim ga najčešće predstavljaju obrazvone institucije već razmišljanje izvan nametnutih okvira predrasuda i dirigiranih normi, globalističkim pogledom odvojenim i od vlastitog mišljenja i predrasuda.
4. Zaključak Pretjerana konzumacija nekvalitetnog medijskog sadržaja naglašenog potrošačkog mentaliteta dovodi do para-socijalne komunikacije. Sami mediji tada nameću teme i trendove bez mogućnosti korištenja kritičkog filtera koji pojedinca brani od obmanjujućih marketinških trikova i iskorištavanja. U medijskom odgoju i obrazovanju djece i mladih potrebno je razvijati vještine njihove samo-aktualizacije i samo-određenja potreba kroz medijsku pismenost s naglaskom na kritičkom promišljanju analiziranju vlastitog odnosa prema društvu i društvenopolitičkoj situaciji iznoseći vlastite stavove u odnosu na uvjetovane obrasce date medijskom diktaturom.
42
~ Prostor kritičkog mišljenja u digitalnim medijima kao dionicima procesa formiranja osobnosti djeteta ~
5.Literatura 1. Karović M. (2018) Medijska inkulturacija mladih u slobodnom vremenu-doktorski rad 2. Herman, S. E., Mekčesni, V. R. (2004): Globalni mediji, Beograd, CLIO. 3.
Golubović, Z. (2007): Ličnost, društvo i kultura, Beograd, Službeni glasnik.
4. Božović, R. (2009): Život kulture, Beograd, Izdavačko preduzeće „Filip Višnjić“ 5. Tapavički-Duronjić T. (2911) Komuniciranje medijasferi, BARD FIN – BEOGRAD
u
6. Juričić, D. Kritičko mišljenje (Ne daj da te prave ovcom), pristupano 20.6.2018., dostupno na https://kateheza. files.wordpress.com/2015/01/kriticko-misljenje-ne-dajda-te-prave-ovcom.pdf 7. Kolić-Vehovec, S. (1999.) Edukacijska psihologija Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci
43
OSTALE STRUÄŒNE PUBLIKACIJE
Uvod u programski jezik Python
44
Utjecaj modernih medija na odgoj djeteta
Poslovni pregovori u interkulturalnom okruĹženju
Emocionalna inteligencija u odgoju i obrazovanju
45