Refleksije-revija za likovne umjetnosti Broj 2/ 2019. by Zoran Hercigonja

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

BROJ 2 / 2019.

Portret umjetnice

Maja Raleva Miladinovski

1 ISSN 2623-7792

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

IMPRESSUM

Naslov: REFLEKSIJE- revija za likovne umjetnosti ISSN 2623-7792

Web adresa: refleksijerevijazalikovneumjetnosti.wordpress.com Osnivač, pokretač i autor revije: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Glavni i izvršni urednik: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Slika s naslovnice i poleđine: Mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja Umjetnička urednica: Mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja

Pomoćnica glavnog i izvršnog urednika: Marija Juračić, prof. književnosti, književnica Lektorica: Marija Juračić, prof. književnosti, književnica

Nakladnik: Vlastita naklada revije

Građa revije arhivira se u Hrvatskom arhivu web-a (HAW).

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Portret umjetnice

Drugi broj Refleksija, posvećen je umjetničkoj urednici Refleksija i poznatoj slikarici iz Republike Sjeverne Makedonije Maji Ralevoj Miladinovski, magistri vajanja. MAJA RALEVA-MILADINOVSKI je magistra vajanja iz Sjeverne Makedonije rođena 2. Svibnja

1982. u

Kavadarci Republika Sjeverna Makedonija. Sklonost prema umjetnosti gaji od malena. Još u ranim danima djetinjeg stvaralaštva pokazala je talent osvojivši nekoliko nagrada iz natjecanju za djecu. Vrlo rano Maja počinje razvijati svoj talent prema likovnoj umjetnosti. Tako je 2006. godine diplomira na Akademiji likovnih umjetnosti u

Skopju na sveučilištu Sv. Kiril i Metodij u klasi

profesora Stanka Pavleskog – pedagoški odjel usmjerenje vajanje. Godine 2014. magistrira je na Akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu Republika Srbija u klasi profesora Tomislava Todoroviki.Tako je postala magistra vajanja. Kratko je radila u Ministarstvu kulture-Uprava za zaštitu kulturnog nasljeđa Republike Sjeverne Makedonije. Od 2003 godine do danas aktivno

sudjeluje na više međunarodnih grupnih izlozba i nekoliko

samostalnih izložbi u zemji i svijetu.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Portret umjetnice

Maja Raleva Miladinovski

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Njezin prepoznatljiv opus stvaralaštva u zemlji i svijetu zabilježen je na mnogim važnim izložbama i postavima od koji se ističu sljedeći. 2000 Samostojna Modna revija, Kavadarci (R. MAKEDONIJA) 2003 Član Društva likovnih umetnika – Kavadarci, KAVADARCI (R. MAKEDONIJA) 2008 Član Društva likovnih umetnika Makedonije, SKOPJE (R.MAKEDONIJA) GRUPNE IZLOZBE 2003 god. Likovni tvorci od s. Vatasa– Muzej na grad Kavadarci. 2004 god. Makedonski Naroden Teatar – Skopje 2005 god. Studenti na F.L.U. – Galerija Biblioteka DRUGARCE – Skopje. 2005 god. F.L.U. 2005 god. S.I.A.M. - Bienale na studenti od cel svet - Muzej na grad Skopje. 2008 god. Izlozba - Novi Clanovi Udruzrenje likovnih umetnika Makedonije – Likoven salon – Dom na A.R.M. - Skoplje 2009 god. D.L.U. na Makedonija vo R. Bugarija – Sofija 2009 god. D.L.U.K. - Cifteaman Skoplje 2009 god. D.L.U.K. – Dom na kultura - Kavadarci 2009 god. Likovna kolonija„Sv. Joakim Osogovski"Kriva Palanka- Galerija Kumanovo 2009 god. Kolonija Pelince - Galerija Kumanovo 2010 Internacional Art Caravan Ohrid 2010 Internacional Art Caravan Veles 2010 god.Izložba udruženja likovnih umetnika Kavadarci – galerija Sokol Art 2011 Izložba udruženja likovnih umetnika Kavadarci-povodom Sv.Trifuna- Galerija Sokol art 2011 Galerija Kumanovo 2011 Internacional Art Caravan Beograd 2011 Internacional Art Caravan Novi Sad 2011 Internacional Art Caravan Rio de Zeneiro 2011 Internacional Art Caravan Gallery Macedonia Chrch Detroit 2011 Internacional Art Caravan Gallery Tazo art center New York 2011 Bienale of watercolor Belgrad R. Srbia 2011 Bienale of drawing Belgrad R. Srbia 2011 Museum of R Srpska 2011 Museum of Kozara R.Srbia 2012 Internacional Art Caravan- Kavadarci 2012 Zrenjanin R.Srbia 2012 Macedonian Ambasad of Pariz Franch 2012 Macedonian Ambasad of Slovenia

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

2012 Биенале на цртеж Остен Скопје 2012 Kuka-Kral Petar 1-vi -Perfomans Umjetnički projekt Arijadina Nit -Beograd 2013 ZENE UMETNIKE IZ KAVADARCI –gradska galerija Kavadarci 2013 Izložba udruženja likovnih umjetnika Kavadarci- Galerija Sokol art 2016 International Mail Art Exhibition ERGO LAB Lugano Switzerland SAMOSTALNE IZLOZBE 2006 "Moj grad bez suštine sa povodom„ – Muzej sovremene umetnosti – Skoplje 2007 Strumica "Razgovor sa Vinsent„ 2007 Prilep 2009 Kumanovo 2010 Belgrad 2010 Podvig (qubov, seks i pari) – Skoplje 2014 Kodirani senki - Novi Sad Srbija 2017 ART CODE Smederevska Palanka Srbija 2018 ART CODE Beograd Srbija 2019 ART CODE Majdanpek Srbija

NAGRADE 2003 Dobitnik II nagrade za kreativnost u okviru projekta - AN-BLOK – Kruševo. 2004 Nagrada za saradnju sa Humanitarnom organizacijom: " Veliki i mali " za decu ometenu u razvoju (psihološka radionica - art terapija). 2009 god .Realizacija skulpture u prostoru Vojnik – JBR- Skoplje

Od samostalnih realizacija i izložbi ističe se ona u 2019. godini ART CODE Majdanpek Srbija. Iz te izložbe Maja Raleva Miladinovski donosi jedinstvenu teoriju.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

ART CODE MAJDANPEK; SRBIJA .

Prva asocijacija za projekt ART COD povezana je sa svakodnevnim životom. Kako bi zbjegla monotoniju od lista papira otisnutog u crno-bijelo, uradila sam svoj umjetnički kod Projekt, nadahnut i blisko povezan s ovim kodiranjem, ali i s primjesama jednog odabranog spektra boja koje će pojedinca izdvojiti kao takvog, razbijajući klišeje. Na tu temu, postavlja se sljedeće pitanje:

"Odakle je sada ovaj kod?"

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Ako bolje ispercipiramo s ljude, stvari, namirnice i još mnogo toga, možemo uvidjeti da smo svi rođeni i da je sve stvoreno s nekim obilježjem. Svakako, iznenađujuće je saznanje koliko smo međusobno povezani jedni s drugima i istovremeno neovisni, dok je ta povezanost putem apliciranja određenog koda na podlogu koja inicira rađanje iz svakog komada povezuje novo sa starim. Povezanost tih dviju osoba ukazuje na to da oni još uvijek žive u jednom stoljeću gdje smo mi sve samo broj t.j. pojedinci / stvari, jednom riječju, svedeni na 1 i 0. Svaka se osoba začinje i rađa pod određenim kodom - neizbježnim DNK, kodom za koji nismo svjesni kao i oni koji su ga otkrili. Kada ste rođeni dobivate prepoznatljivu značajku svoj kod.

Izložbeni plakat

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Kada se prvi put vidi, ARTKOD je zanimljiv kao umjetničko djelo, a kada se malo detaljnije pogleda, pomišlja se na vizualno samopoštovanje i pamćenje koje potiče cijela priča i uzima zamah koji se nevoljko nameće našim životima. Iz toga dolazi razmišljanje o stvaranju ARTKOD-a, koji se obrađuje u novoj eri modernizacije, gdje je sve kodirano i neizbježno povezano s ljudskim rodom, a sastoji se od 1 i 0. Na svakom prikvačenom komadu dio je predstavljena neka stvar ili živo biće koje je u samom začetku razvoja, dobivajući tako i svoj broj, u slučaju - kod, kao umjetnički, grafički element, dijelom povezan s ostatkom u jednoj niti, dijeleći sličan dizajn kao značajku. Ova povezanost potiče da svaki dio odigra svoju ulogu u barkodiranju.

iz izložbenog kataloga

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Pretežno kadriranje s binarnim poimanjem umjetnosti sveo je Majinu izložbu isključivo na sive tonove i tamne nijanse. Nakon takve iscrpne izložbe postavlja se pitanje je li to vrhunac ili se sprema nešto veće i složenije; na čemu sada radi Maja Raleva Miladinovski? Naravno odgovor je iznenađujuć. predstavljamo najnovije radove iz Majinog opusa. Snažnim koloritetom kao da najavljuje neko novo tumačenje likovne umjetnosti.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

SADRŽAJ

1.Zoran Hercigonja-Skupna izložba radova likovne udruge “Kula Kneginec” [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

2. Izložba slika Libe Peršinoviće Levi “Korijeni” [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

3. Marija Juračić-Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu Ljerke Varga [osvrt] ………………………………………………………………………………………

4. Dubravko Đurđek-Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru” [priopćenje] ………………………………………………………………………………………

5. Zoran Hercigonja-Jedanaesta samostalna izložba slika Đurđice Pirkić “Boje akrila” u Kulturnom centru Mesnička Zagreb [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

6.Marija Juračić-Vojo Radočić-Izložba na otvorenom [priopćenje] ………………………………………………………………………………………

7.Zoran Hercigonja –Samostalna izložba Zdenke Vrabec [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

8.Marija Jurači-Motiv Krista u Slikovno pjesničkom dijalogu Marina Bobana i Marije Juračić [esej] ………………………………………………………………………………………

9.Ludvig dizajn - Izložba slika Marije Matić [priopćenje] ………………………………………………………………………

10.Zoran Hercigonja-"Sloboda boja" - prodajna izložba skulptura i skila [esej] …………………………………………………………………………

11.Danko Merin, prof.-“Metastabilna Sfera~Lux Aeterna [priopćenje] ………………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

12.N. Krčar.-Portreti Krunoslava Martinovića [priopćenje] ………………………………………………………………………………………

13.Sveučilišna knjižnica u Splitu-Otvorena izložba i predstavljena monografija umjetnika Velebita Restovića[priopćenje] ………………………………………………………………………………………

14.Prof. Nedjeljko Tintor-Skupna izložba slika “Igra Boja” [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

15.Ludvig dizajn – izložba Andrea Stanić “Bezvremenski put boja”[priopćenje] ………………………………………………………………………………………

16.Ludvig dizajn-Samostalna izložba Eugena Varzića [kritički prikaz] ………………………………………………………………………………………

18.Marija Juračić Madona, Doručak na travi, Remarque i visoke štikle [esej] …………………………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

19.prof. S. Špoljarić- Izložba slika Maria Tomasa-Relacije [kritički prikaz] …………………………………………………………………………………………………

20.Maja Rusak, mag. likovne pedagogije-izložba slika Dominika Višnjića [kritički prikaz] …………………………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Skupna izložba radova likovne udruge “Kula Kneginec” vrijeme: 23.11. – 25.11. 2018 u 17. sati  [KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Lokalna likovna udruga „Kula Kneginec“ sa zadovoljstvom otvara skupnu izložbu likovnih radova nastalih u sklopu ljetne likovne kolonije “Kneginščijada” održane u Knegincu, mjestu pored Varaždina pod organizacijom i stručnim vodstvom likovne udruge „Kula Kneginec“. Likovna udruga jedna je od malobrojnih lokalnih likovna udruga koja na prostorima Varaždinske županije i mjesta Kneginec Gornji njeguje kulturno-umjetničke vrijednosti. Radovi predstavljeni na skupnoj izložbi koja traje ukupno tri dana 23.11.2018.25.11.2018. u prostorima društvenog doma u Turčinu, trg Franje Tuđmana, obuhvaćaju autorske radove amaterskih umjetnika iz samog Kneginca i okolnih mjesta. Izloženi radovi, rezultat su nesebičnog i predanog rada likovnog opusa različitih amaterskih umjetnika.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Radovi izviru iz različitosti motiva i temata bez ograničenja forme i perspektive. Strateški osmišljen postav koji zavojitim putovima vodi gledatelja i ljubitelja umjetnosti preko naive i čistog realizma sve do apstraktne umjetnosti stvara osjećaj obilja i intimnog zadovoljstva u pejzažima na platnu i staklu, u cvijeću i vazama, te izrazitim i kolorističkim motivima apstrakcije. Prijeđeni put kroz „kratku“ likovnu scenu stilova, motiva i tehnika registar je svijetla, odraz luminoznosti samog umjetnika. Naprosto, likovna scena prerušena je u sadašnjost zaustavljenih trenutaka u pejzažima koji odišu ljetom, neprekidnim rađanjem i mladosti vješto utkanoj potezima kista u dominantnim tonovima zelene i plave boje. Naiva u toj toploj sadašnjosti račva svoje prijateljske tonove i valove davnih sjećanja i nekih ne tako davno preminulih sadašnjosti. Iskrenost i toplina u naprosto nevinim i srdačnim prizorima sela, seoske okolice, nalikuje snovima, udaljenim snovima u kojima se želi nježno odložiti sva ozbiljnost svakodnevice i briga ironijom načete bezbrižnosti. Bliskost onog što odmiče pronalazi se na mjestima poput onog kao što je strpljiv ribič nad jezerom ili let ptica nad mirnom vodom. Krhkost, izloženost i utjeha, tri su poruke koje iskaču iz slika.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Dojmovi prostranosti i nesputanosti, dati su u otvorenim pejzažima, praznim i usamljenim puteljcima kroz šumu, u poljima makova. Put realističnog ugođaja i naivnog snatrenja ne završava već prolazi kroz jek budućnosti izazvan apoteozom apstrakcije i ekspresionističke varijacije. Snažan i čist kolorit te gotovo neuhvatljiva kompozicija otvaraju put prema nejasnoj budućnosti u predviđanjima i kontemplativnom snatrenju. Apstrakcija ne dominira nad relalizmom ili naivom. Ona je upotpunjuje kao što iduća stepenica upotpunjuje i nadograđuje prethodnu da bi obje stigle do vrha. Apstrakcija najbolje opisuje budućnost kao početak jednog novog puta. U svojevrsnom amalgamu, likovni radovi pokušavaju barem na trenutak pružati utjehu i odmor od svih briga i tegoba. Put budućnosti, neravan je i nejasan kao i apstraktne varijacije i pobude. Put budućnosti apstraktnog je kova bez jasnih upozorenja. Svaki od autora ove bogate izložbe, izložio je svoje srce na dlanu i darovao najintimniji trenutak sebe od sebe drugima na zadovoljstvo, uživanje i odmor od tegobnog puta.

Piše: Zoran Hercigonja, član nadzornog odbora likovne udruge „Kula Kneginec“

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Izložba slika Libe Peršinović Levi “Korijeni” Izvor: https://libapersinovic.com/hr/  [KRITIČKI PRIKAZ] „Slike su lišene suvišne naracije, ali i pretjeranog hedonizma boje. Doimaju se kao zgusnute poetske vizije razbuđenih praskozorja u kojima se projicira zaigrana mašta uznemirene pjesničke prirode. Čitav jedan omamljujući fantazmagoričan svijet koji balansira na granici između sna i jave, ljubavi i patnje, dodirujući osjetljiva mjesta stvarnosti i fikcije, u kojima se fizika i metafizika stapaju u prozračnim fluidima spektralnih sazvučja boja. Osobni životni preokreti odvode me van granica Hrvatske u jesen1986. godine, ali i dalje nastavljam sa slikarstvom,.„Naivi“, međutim, dodajem i tehnike ulja na platnu, lavirani tuš te realiziram tri muralisa u talijanskom gradu Varese. Zov moje zemlje, mojih korjena je odveć jak i nakon svih „izleta“ u razne tehnike vraćam se ulju na staklu, vraćam se mojem selu, seljacima, običajima, radovima, tajanstvenoj rijeci Dravi, njenim rukavcima, alasima u njihovim „škunama“ (drvenim čamcima loklnog dizajna) u žarka predvečerja …. vraćam se mojoj voljenoj podravskoj ravnici. Juraj Baldani, (pokojni) profesor povijesti umjetnosti pratio me u mojem radu od samih početaka. Poznat kao ne baš gorljivi ljubitelj naivnog slikarstva korio me, pohvaljivao, usmjeravao i opet kritizirao u mnogim napisima i osvrtima očekujući svaki dan sve više i više od mene, ali i odmak od naive. Njegove riječi, iako ga danas više nema, i dalje su mi „zvučni putokaz“ koji nikada neće utihnuti. „Unutar razvedene kompozicije, sa snažnim osjećajem za artikulaciju prostora, pojavljuju se figure čvrstih karakternih značajki. Korak naprijed je i težnja slikarice da prodre u psihu svojih protagonista, pa nerijetko između izraza lica i ugođaja što vlada u pejsažu, uspostavlja suptilnu ravnotežu. Njena kompozicija još uvijek je građena na brojnim planovima s punim poštovanjem perspektive, nije izgubila ni sklonost prema poklanjanju pažnje detaljima. Crtež je egzaktan i profinjen, a kolorit osebujan, čist i vitalan“ (citat iz osvrta zbornik „100 slikara i kipara“ Zagreb, 1985.).

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Dječji svijet u likovnom i poetskom stvaralaštvu Ljerke Varga  [OSVRT] Ljerka Varga, pjesnikinja i ilustratorica, veliki dio svog stvaralaštva posvetila je djeci. Oslikala je i osmislila tri slikovnice: “Šuma od bora”, “Priče iz vrta” i “Pustolovine mede od zelenog pliša“, a tehnikom akvarela ilustrirala je i knjigu priča književnice Matilde Mance „Grgurove priče“. Mladi bi roditelji trebali znati koliko je slikovnica važna za umni, emocionalni i estetski razvoj njihovog djeteta, za njegovu maštovitost, sposobnost izražavanja, socijalnu prilagodbu i spoznajnu širinu. U pedagoškom smislu, ona je važnija od animiranog filma. Ta prva djetetova knjiga razvija njegov interes za čitanje knjiga, a kako znamo, knjiga zabavlja, poučava, stvara iskustva koja inače nikada ne bismo mogli dotaknuti. Međutim, da bi dijete slikovnicu prihvatilo, ono postavlja neke zahtjeve od kojih ga ništa ne može odvratiti. Njegov uzrast još ne može uživati u pjesmama jednog Jesenjina ili slikama jednog Rembrandta, ali klica njegove potrebe za umjetnošću krije se upravo u slikovnicama. Sve to osjetila je Ljerka Varga kada je 1989. godine na otoku Viru stvarala slikovnicu „Šuma od bora“ za svog unuka Denisa. Sve to zna dječja pjesnikinja i slikarica kada stvara nova djela za neke nove klince. A klinci su u toj ranoj dobi puni emocija, očarani magijom igre pa lako zavole dobre, zanimljive likove i simpatijom prema njima razvijaju svoje socijalne vještine. Kako ne zavoljeti medvjedića ugodne zelene boje koji svečano, s crvenom leptir mašnom šeće raspjevanom šumom? I šuma pjeva stablima, žutim i smeđim jesenjim lišćem, preostalim cvijećem i visokom travom Crtež je čist, medo stiliziran, mehanički pokret igračke prenesen je na ilustraciju. Prikaz šume približen je realnom svijetu, a medonja je slikan načinom djeteta.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

/Ilustracija “Medine pustolovine idu dalje“/

Šuma me zove

Šuma me zove dan je vedar svanuo zove me lišće što na jesenjem vjetru treperi i ptice što slušaju jesen. Šuma me zove i staze njezine jesen što kriju u suhim travama u grmovima napuštena gnijezda i plodovi preostali.

Danas je dan za mene.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Svijet djeteta je omeđen rutinom roditeljskog doma, a slikovnica proširuje taj svijet i vodi ga u neke druge čarobne svjetove, budi njegovu radoznalost. Simpatičan, lagano preplanuo medo povest će ga na plažu i u njegov jezični fond neprimjetno uvesti neke nove pojmove i jezične strukture. Ribice, morske zvijezde, ježinci, brodice i galebovi u pozadini otvaraju mogućnost zanimljivog razgovora roditelja i djeteta.

Kako je vesela i bogata sljedeća ilustracija malog mede! Iako boje ne vrište, čak bih mogla reći da su zagasito ugodne, akvarel djeluje živo, vedro, opušteno. Ima tu vode, šaša, rascvjetalih, visokih stabala i nekoliko detalja koje je medo preuzeo iz ljudskog svijeta komfora. Stolica je visoka, stvorena za odmor i dokolicu. Slika upravo vuče na razgovor odraslog i djeteta i time zadovoljava princip usklađenosti umjetničkog i pedagoškog, te blagotvorno djeluje na sva djetetova osjetila, na njegovu imaginaciju i vokabular.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

/Pustolovine mede od zelenog pliša/ Svrha slikovnice nije samo zabava djeteta. Ona treba, na djetetu primjeren način, zadovoljiti razne pedagoške zahtjeve, poticati djetetovu znatiželju, usmjeravati ga da slobodno zapitkuje, bez straha da će ispasti smiješno. Je li kiša plava ili srebrna? Zašto pada i čemu služi? Na sva pitanja zna odgovore ovaj veseljko od zelenog pliša. Ilustracija, naoko jednostavnim crtežom, može na zabavan način, zadovoljiti svoju edukativnu funkciju.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

/Moj zeleni kišobran/ Slikovnica treba biti skladan spoj ilustracije i teksta pa je ona obično rezultat rada dvije osobe. Ljerka Varga stvara i tekst i ilustraciju. U slikovnici “Pustolovine mede od zelenog pliša“ priča o medi tako, da svako dijete u njemu može prepoznati svoju plišanu igračku i još više povezati svoj dječji svijet s beskrajnom igrom maštanja. Koliko veselja i neobuzdane radosti isijava sljedeća slika! Medo se veseli cvijeću i sunčanom danu, Sunce se smije, cvijeće je latima zaplesalo. Ptice se u visini raduju. Kada bismo nekom djetetu rekli da nacrta radost, dobili bismo približno isti rezultat. Ljerka Varga naslikala je radost dječjim srcem i dječjom rukom. Medo od zelenog pliša nije ona strašna zvijer u šumi, on je igračka kojoj dijete pridaje ljudske osobine pa mu ilustratorica dodaje dijelove odjeće, čime igračku još više približuje dječjoj imaginaciji. Karirani šeširić i crvena leptir mašna uveseljavaju sliku.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Ilustracije Ljerke Varga s lakoćom komuniciraju s djetetom, jer su jasne, jednostavne, čistih linija, približene realnom, ali bajkovite i njihovi motivi govore, šalju oslikanu poruku. Mišić je na ovom akvarelu likovno približen djetetovom svijetu, iako ga dijete vjerojatno nije još vidjelo uživo. Skrio se pred kišom ispod lista i zrelih plodova crvenih jagoda pa taj detalj dijete odmah uvlači u bajku, a svojom likovnošću razvija njegov osjećaj za lijepo.

/Iz slikovnice “Priče iz vrta”/

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

/Šešir pun snova/ Ovaj šešir krcat snovima prepun je priča koje se mogu naći samo u dječjoj glavi, a ilustracija je tu da snove potakne, da usmjeri dijete prema bajci u kojoj je svijet lijep, u kojoj uvijek dobro pobjeđuje, a zlo biva kažnjeno, što pomaže djetetu da razvije vlastiti životni vrijednosni sustav.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

/Akvarel iz slikovnice „ Priče iz vrta“/

Snijeg je padao

bijel je plot i čempres cijeli onda su prijatelji zrnja dobili i kljucali, kljucali, obilno se najeli.

Danas se tome nisam nadao cijeli je dan snijeg padao a sjeverac ga je okolo nosio oštar sve pred sobom kosio. Meni je toplo u krevetu bilo danas sam čuvao lijevo krilo pričao mi vrabac pokućarac pod strehom je slušao bećarac. Da, snijeg se sada svuda bijeli

Dok sam sretan kroz prozor gledao vjetar je nekud brzo odlutao samo je mali zapuh za njime ostao.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Dijete uglavnom ima osobno iskustvo snijega, uz snijeg vezuje ugodne igre, opušteno druženje s roditeljima, hranjenje vrapčića… Ilustracija budi vedra sjećanja, sistematizira pojmove koje dijete vezuje uz zimu, pa takve ilustracije zadovoljavaju i onaj pedagoški princip – od poznatog ka nepoznatom. Ljerka Varga ostvarila je i slikovnicu za djecu i odrasle „Šuma od bora“. Iako je slikovnica stvarana za unuka Denisa, autorica ju je namijenila svoj djeci, ali i roditeljima koji još imaju običaj čitati svojim malenima. Šume više nema. Odnio ju je „napredak“, ali ostala je slika i ostala je riječ.

Odluka

Mjesec je visoko, trepere zvijezde, Noć se sama u moru kupa. Razmišlja svraka, O kako sam glupa….. To reče tiho kao za sebe, Jednog ćemo dana, Tako mi neba, Krenuti natrag, da, tako treba,

U dolinu pravu, na rijeku Savu Gdje stara vrba gnijezdo čuva. Odjednom shvati Da noć je već gluha Da dubokim snom diše kraj mora Zelena šuma, šuma od bora.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Ilustratorica ponekad poseže i za likovnim sredstvima koja omogućuje današnja tehnologija, pa spaja fotografiju sa svojim akvarelom. Dodaje prigodnu riječ i stvara čaroliju za malene.

Zimska čarolija

Pahulje se bijele spuštaju polako, U tihu večer na cijeli kraj, Tisuće svjetlosti u borovima blista U očima dječjim zadivljeni sjaj.

Otac je u tu večer, tihu i snježnu, U sobu donio veliki bor, Kuglice šarene vješali su nježno, Upalili svijeće na svečanom stolu, Molili se tiho, pjevali u zbor.

A ispod bora šareni paketi, Drveni konjić, lutka što oči zatvara, Papuče tople i pletena kapa,

Na drvenim kolicima zelena igračka.

Sretan sjedi medo, crvena kapa mu na glavi, A oko stola obitelj i gosti. I baka je pozvana da ne bude sama. Na proteklo vrijeme misliti mu prija, Al’ ovo je prava šarena soba i zimska čarolija.

Osvrt napisala Marija Juračić, prof.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Izložba Vlatke Bauer “Priča o Vukovaru”  [PRIOPĆENJE]

izvor: https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1232-izlozba-vlatke-bauerprica-o-vukovaru

Uz duboke emotivne poruke strahota rata, upućene nam ponaosob, sa svakog djela vrišti emocija lijepo i dobro potkrijepljena žarkim tonovima. Svaki je kadar slike „zaražen“ istinom prošlosti te naviru sjećanja, boli i patnje koje su preslikane nepovratno… Ganuće nadire… Slike nas tjeraju na unutarnju emotivnu snagu od koje će hrabro zasuziti oko, ne potiskujući dušu. Kroz relativno čiste plohe prodire likovni prikaz građanskog slikarstva – nepatvoreno jako fokusno, iskonsko… Ostajemo sami sa sobom, dominacijom osobnih promišljanja, dubokih osjećaja.Kako nas svaka slika naprosto hrani trenucima prošlosti, ostajemo nijemi gledajući nedavnu stvarnost, beskrajno istinski učinjeno, dokumentirano. Rađeno u maniri kombiniranih tehnika poticaj je na žaru boja, stagnirajući crnom koja podvlači poruku. Tekst za katalog napisao slikar Dubravko Đurđek.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

11.Samostalna izložba slika Đurđice Pirkić “Boje akrila” u Kulturnom centru Mesnička Zagreb  [KRITIČKI PRIKAZ]

Jedanaesta po redu izložba amaterske slikarice gđe. Đurđice Pirkić naslovljena „Boje akrila“ odiše jednostavnošću oblika i čistim bojama. Ne pretjerano jak koloritet uvaljan u razmaz otvorenog prostora kroz pejzaže, zaustavljene prizore gradskih ulica, ulijeva ohrabrenje u vidu zaustavljanja vremena nasuprot užurbanosti današnjice. Prizori prirode na platnu jakim spontanitetom sugeriraju potrebu za isticanjem savršenstva prirode nasuprot minijaturnom i nedorečenom savršenstvu ljudskog bića sklonog žudnji za nesavršenim, jenjavajućim, tromim i mlakim. S druge strane urbana sredina koju autorica prikazuje jednakom nevinošću kojom oslikava i prirodu, raspliće atmosferu živog grada u ubrzanom jenjavanju života u njemu samome. Zaustavljajući urbane prizore emocijom žaljenja i nostalgije, veliča život, veličanstvo života kojeg čovjek kao jedinka u zatvorenoj kutiji svakodnevice ne uviđa i ne spoznaje. Radovi indiciraju da postoji neupitna struja emocija odaslana gledatelju kroz apel dojmovne doživljajnosti. Žive i čiste boje u tehnici akrila, izazivaju senzibilitet prema naslikanim prizorima izvan tematskog ograničavanja. U slikama gmiže neki intertan strah od protjecanja i žudnja za veličastvenim i monumentalnim u smislu utočišta za vječnost.

Piše: Zoran Hercigonja

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Vojo Radoičić- Izložba na otvorenom

 [PRIOPĆENJE] U sklopu manifestacije „Dani Voje Radoičića“ na riječkom Korzu postavljena je izložba radova tog značajnog riječkog umjetnika na panoima koji približavaju ovog osebujnog slikara prolaznicima i namjernicima. Izložba traje od 5. do 20. XI. 2018. godine, a predstavlja izvatke iz monografije „Radoičić:San“. Panoi odmah zadive oko i razgale srce. Govore slikom i riječima zabilježenima rukom autora. Iako sunce blješti, lovim slike fotoaparatom, jer me vesele, razgaljuju svojim bojama, svojom pričom, pa u okular ulaze i sjene prolaznika i čini mi se na trenutak da je slikar ovdje, da nije umro, da promatra svoje Korzo i da ga cijeli taj šušur ispunjava veseljem, energijom razigranog djeteta i životom. Vjekoslav Vojo Radoičić, dobitnik mnogih nagrada i priznanja, nominiran za najveću nagradu za ilustraciju „Hans Christian Andersen“ nije rođeni Riječanin, ali je tom gradu dao veliki dio sebe. I ostao u njemu za vječnost. I sve je na slikama zabilježio: zgrade, ulice, malene brodice, koje je vidio sa svog prozora, ljude, njihov smijeh, njihovu pjesmu… Njegove slike imaju posebnu mangupsku draž, a rukopis djeteta, šarm koji osvaja.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Njegovi roza optimistički oblaci zagrlili su grad. Sjena koja prekriva dio slike pripada čovjeku koji je na trenutak zastao napojiti se vedrinom kojom slika zrači.

Mljekarski trg u Rijeci ili kako autor kaže:“Tako to nekako otprilike izgleda.“

Slika koja šalje duhovitu poruku o ljubavi.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Na duhovit, a jednostavan, iskren način obaviještava nas slikar da „hartera ne dela već fanj let“ – ugašena je riječka tvornica papira, a spominje i svoje kretanje po Trsatskim stubama. Brojao ih je. Mnogi ljudi imaju taj običaj. Razigrala se ulica. Prolaznici sa smiješkom nakrivljuju glavu izbačeni iz svoje perspektive. Povodim se za njima.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

A nisu ga primili u slikarsku školu, jer su sva mjesta bila popunjena. Sada pozira mom okularu, dok sunce blješti i mislim da negdje iz neke druge dimenzije uživa u radosti prolaznika koju izaziva pogled na njegove slike.

Zabilježila: Marija Juračić, prof.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Samostalna izložba Zdenke Vrabec  [KRITIČKI PRIKAZ] vrijeme: 15.12.2018 u 18 sati mjesto: prostorije Križevačkog likovnog kruga, Zakmardijeva 5, Križevci

U naizgled naivnim motivima radovi kombiniranih tehnika: akrila, ulja i suhog pastela, zajedno otkrivaju tankoćutne koloritetne zanose. Odmjerenost i ravnoteža u slikarskom opusu Zdenke Vrabec odiše prije svega dobrohotnošću tonova i poteza kista. Česti motivi cvijeća u vazama od raznovrsnog materijala dočaranog pretežito uljem na platnu, teže perfekcionizmu realističkog pravca likovne umjetnosti. Čistoća tonova i poteza, glavni su znamen umijeća slikarice

Zdenke Vrabec.

Projekcija vlastitih emocija, misli i odraz

nejasnih internih pobuda podjednako originalno otiskuju svoj znamen ucrtan na platnu ili na papiru. Jasno je kako je autorica prenijela sav svoj umjetnički senzibilitet u stilistički oblikovan karakter radova u bilo kojoj tehnici. U motivima cvijeća i udaljenim pejzažima, dominira izričito jasan poklič za čistoćom i bistrinom. Jasne i artikulirane linije te obrisi panorama iskazuju ne samo potrebu za perfekcijom nego i simetrijom univerzuma. Umijeće i višegodišnji rad slikarice

Zdenke Vrabec kristalizira se kroz

savršenstvo ovladavanja

tehnikama i oblicima. Podjednako dobro ovladavanje tehnikama ulja na platnu, akrila i suhog pastela rezultat je predanosti slikarskom pozivu i talentu. U ponavljajućim motivima pejzaža i cvijeća, radovi Zdenke Vrabec uvijek privlače pozitivne misli u općenitom smislu i u estetici lijepog i ugodnog.

Piše: Zoran Hercigonja

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

MOTIV KRISTA U SLIKOVNO PJESNIČKOM DIJALOGU MARINA BOBANA I MARIJE JURAČIĆB OBANA I MAR  [ESEJ]

IJE JURAČIĆ Slikar je pročitao pjesmu i dvije su se vizualne predodžbe sukobile u njegovom umu. Jedna svečana, bogata, ispunjena glasnim klicanjem, raskošnim dvorenjem, divljenjem razdragane mase, a druga skromna, tiha, tužna slika osamljenog čovjeka. Refleksija je to istog motiva u različitim percepcijama. AKO BUDEŠ MEĐU NAS DOLAZIO Ako budeš među nas dolazio ne čini to ovjenčan sjajem uzvišen i moćan jer sva će vrata za tebe biti otvorena. Ulice će mirisati na smirnu i tamjan zlato neće biti dovoljno dobro da te podvore. Rub tvojeg skuta će cjelivati a pogledi će biti smjerni. Ako budeš među nas dolazio dođi neznan, bos, bijedan i gladan zemljom zaprljan. I pruži ruku svoju ne da blagosloviš, nego da išćeš. Okrenut će se glave od tebe. Ni drvene zdjele, ni svetoga grala ni mjesta počinka, ni osmijeha čovjeka. Čovjek će dizati oči nebesima ali tebe u čovjeku neće vidjeti.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Nastala je slika. Odnekud, iz neke daleke dimenzije stigao je On. Njegova je veličina naznačena dimenzijom lika u obrnutoj perspektivi. Udaljen od oka gledatelja, ne gubi na veličini. Iz tame vjekova izranja sa Suncem na ramenu. Takvog ga vide, takvog očekuju, takvome se raduju. A on zna što znači biti nemoćan, jadan i bijedan, sam, proganjan i odbačen. Zato ne živi u tami vjekova, u zlatu građevina i oholosti bogatstva. Skutrio se u srcima ljudi, tamo gdje je toplo, gdje se svoje dijeli, gdje se ne žudi za imanjem. Trnovita kruna razvukla se cijelim područjem i oštro razdvaja svjetlo od tame. Fascinira me malena figura čovjeka koja prolazi svoj Križni put. Korača polako prema svjetlosti. Ništa sa sobom ne nosi. Sve što ima u njemu je. Urezano u srce, koje se tijekom života punilo dajući se. I opet je slika pobudila misao i pitanje direktno upućeno Bogu: „Zašto? Zašto si mu dozvolio da krene tamo gdje ga čeka pogibelj? Što je to podržalo misao da bi među ljudima mogao uspjeti? Je li pogled na nevinost ljudske djece potaknuo nadu?

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

PRIRODAN ODGOJ Kada si svog sina poslao na Zemlju znao si da misija ne može uspjeti. Znao si što ga čeka u obličju čovjeka. Vidio si svu patnju i bol, sumnju i jad, porugu rulje, izdaje smrad. Pustio si ga među ljude, da mu sude bezdušno, strašno. Zazvao te svojim zadnjim dahom. Mogao si krvnike ubiti samo jednim mahom. Ali nisi se umiješao. Čašu žući sam treba piti zablude svoje u prah razbiti. Znati naći staze u vječitoj borbi šarene varke u đavoljoj torbi.

Druga slika Marina Bobana postala je tamna, retrogradna. Nestaje lice, tamni se prostor proširio. Sve se razlijeva i rastače. Pramenovi svjetla probijaju krunu od trnja i čini se da svjetlost uzmiče. Podsjeća na pomrčinu Sunca i uzvik: ”Eli, Eli, lama sabahtani”. “Bože, Bože, zašto si me ostavio?“ Nije li pomrčina Sunca, neobična za datum u kojem se zbila, bila znak čovjeku koji pati za druge? Teku neke mutne vode postojanja, pročišćuju se i vraćaju izvoru. Sve je krug, uzrok i posljedica, sve što negdje nastane, drugdje se reflektira. Tu leži odgovor na pitanje, to priča ova slika.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

S ISUSOM PO DOLINI Isuse moj, ne možeš s tim plaštem među ljude dat ću ti moga brata traperice i njegove martensice majica će ti ova dobra biti tetovažom lažnom, rane ćemo skriti. . Nećemo uzeti taxi. Nećemo projuriti. Poći ćemo u dom u kojem djeca su sama već odavno u njemu ne stanuje mama. Ti ćeš im na kapke utisnuti san da im traje taj jedan cijeli dan. . I priču ćeš jednu čuti od starice na mostu što tiho sjedi i svoju ruku pruža zaplijenjena kuća, a sama, bez muža bez sina što odabra put samoubojice da ne gleda jad domovini u lice. . I pokazat ću ti vile velebne i jahte bahatost silnih i malenih jade sve se ima kad se bijedi krade.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Raskošna je kod nas njiva crnog stvora a ljudi već misle- tako biti mora. . Na kraju ćeš sa mnom, k’o s pjesnikom Šopom u krčmu sići, dobro će nam doći uz crno vino i pjesmu pijanca otjerati nakaze te svakodnevne noći

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Još je jednom prolivena krv čovjekova. Ovaj put prolio ju je kopljem vojnik Cassius Longin. Kapljice vina iz kaleža, pretvorene u krv, lete u krug i šire se u vječnost. Misija je završena. Otkupljeni su grijesi čovječanstva. Je li vrijedilo? Pokušavam naći odgovor u Kristovom pogledu. Hipnotičan je taj pogled. Fascinira. On vidi nešto što običan smrtnik ne može vidjeti. U njemu čitam: Ja sam put, istina i život" i "Ja sam početak i kraj". I nisu početak i kraj suprotne točke jednog pravca. One su jedna točka istoga kruga. Jer sve ima uzrok i posljedicu i sve se vraća svom ishodištu. Slike Marina Bobana naslikane su akrilom na lesonitu. Napisala:Marija Juračić

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

IZLOŽBA SLIKA MARIJE MATIĆ "SAMA" [PRIOPĆENJE] U zagrebačkoj galeriji Kranjčar do 05.veljače može se pogledati izložba slika akademske slikarice Marije Matić „Sama“.

"Dosadašnji slikarski i crtački opus zagrebačke umjetnice Marije Matić karakterizira dosljednost s jedne te raznolikost ili raznovrsnost s druge strane. Dosljednost se, dakako, iskazuje u odabiru motiva (portreti ili autoportreti) i podloge (papir), a raznolikost i raznovrsnost u formatima (variraju u rasponu od velikih pa do minijaturnih) kao i u autoričinoj sposobnosti uvjerljiva dočaravanja široka spektra emocija, raspoloženja ili psihičkih stanja posredstvom naslikanih ljudskih lica. U osnovi Marijine slikarske poetike Marije Matić nalazi se ekspresionizam." kaže među ostalim kustos Vanja Babić. Izložba je znakovito nazvana Sama, što asocira autoričinu okrenutost samoj sebi, svojevrsnu introspekciju. Donosi: Ludvig dizajn izvor: https://www.ludvigdesigne.com/novosti-iz-kulture/1264izlozba-slika-marije-matic-sama

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

„SLOBODA BOJA“- prodajna izložba slika i skulptura vrijeme održavanja: 08.03.2019. mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

[ESEJ] lzložba skulptura i slika pod radnim imenom „Sloboda boja“ ne može biti doslovno (u potpunosti) semantički shvaćena racionalnim diskursom. Naime sloboda se „oslobodila“ semantičke forme naziva i prerasla u temperamentne varijacije oblika i forme neograničene tematom i motivom. Umjetnici su izložili karakterno tkvio svrhe svojih skulptura i likovnih uradaka. Očekivalo bi se pod pojmom „Sloboda boja“ kontinuirani brodolom i otimanje kontroli u jarkim i izrazitim

tonovima te razbarušenim i pobunjenim teksturalnim

odbljescima. Rafinirane i skladno dotjerane slike su osvjetlile istinjski pojam slobode boja u svijetlu isticanja harmoničnog strujanja, a ne sebičnog ili dominantnog destruiranje estetike u pojmu slobode. U slobodi boja slikari i skulpturisti skladno su i nenametljivo prezentirali manje očekivanu verziju tog semantički očekivanog pojma. Od realističkih prikaza i replika do ekspresivnih krajolika i morskih pejzaža, slikari su oteti vlastitim motivima zaobišli

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

ludičnost lepršavog tkiva „opasne“ i „ranjive“ slobode. Skulpture iako minimalističkog prikaza, okupirale su dojmove u istoj mjeri kao i slike svojom živošću i pokretljivošću. Pojam „Slobode boje“ u manjoj se mjeri odnosi na njih u odnosu na naočigled dominantiji dio izložbe ( dvodimenzionalni likovni radovi: slike). Unatoč tome, skulpture su uspjele izjednačiti dojmove u recitalu slojevitosti prikaza. No slobode u skulpturalnom dijelu izložbe nije nedostajalo. Sloboda motiva, poruke, prostornosti oblika treće dimenzije, dovoljno su dočarali izvrsnost i slojevitost pojedinog autora. Kombiniranjem više likovnih umjetnosti unutar jedne izložbe (slikarstva i kiparstva), postignut je slojevit i harmoničan prijelaz dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog kadriranja. Piše: Zoran Hercigonja

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Izložba Dražena Pavlovića pod nazivom "Metastabilna Sfera ~ Lux Aeterna" [PRIOPĆENJE] Tko smo, odakle smo i kuda idemo, možemo se zapitati dok gledamo u opus slika Dražena Pavlovića. Svjetlost

svojem

elektromagnetskom

zračenju ostavlja trag na ovim slikama te je možemo analizirati u čistom vizualnom i likovnom smislu. Kroz kompoziciju, spektar boja, izražajnost boja, prostorno djelovanje boje, ravnotežu i kontrast, simboličku i asocijativnu ulogu boje, složene ritmove i harmoniju…

Danko

Merin,

prof.

Dražen Pavlović rođen je 17.05.1962. u Varaždinu. Profesionalni likovni umjetnik slikar snažnog i otvorenog kolorizma te originalnog - autentičnog stila i tematskog pristupa. Predstavnik je „metastabilizma“, novijeg

internacionalnog

znanstveno-

umjetničkog pokreta ( TMM – The Metastabilian Movement ), čija filozofija se temelji na teoriji komplementarne prirode ( The Complementary Nature ; J.A.Scott Kelso & David A. Engstrom – Cambridge, Massachusetts / London England )… (Iz predgovora kataloga) Danko Merin, prof.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Krunoslav Martinović - portreti

[PRIOPĆENJE] Otvorenje izložbe Krunoslava Martinovića, u utorak, 2. travnja 2019. u Galeriji HDLU – Kula stražarnica Staroga grada Varaždin. Izložba ostaje otvorena do 20. travnja 2019. O izložbi Povod ovoj izložbi portreta Krunoslava Martinovića, nažalost, bio je gubitak supruge Melanije prije nešto više od četrnaest mjeseci. U svojoj iznenadnoj usamljenosti slikao je portrete supruge. Iz dan u dan. Kao da želi vratiti vrijeme. Svaki puta kad bi se sreli pokazao mi je na zaslonu mobitela novi njezin portret. Kasnije je slikao portrete svojih kćeri i unuka. Želio je zadržati obitelj na okupu. Samo u tom razdoblju nastalo je 18 portreta na platnu. Krunoslav Martinović rođen je u Križevcima, bio je liječnik i dugogodišnji internist – kardiolog Varaždina i okružja. Svoj slikarski put od pejzaža, u maniri obogaćenog impresionizma, kako u svojoj knjizi piše Marijan Horvat, pa do portreta najbolje opisuje sam Krunoslav Martinović. (N. Krčar)

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Otvorena izložba i predstavljena monografija umjetnika Velebita Restovića

[PRIOPĆENJE] Izložba

splitskog

slikara

Velebita Restovića svečano je otvorena u utorak, 5. ožujka,

Sveučilišnoj

galeriji „Vasko Lipovac“. Uz izložbu je predstavljena Restovićeva koja

monografija u

financirana

cijelosti sredstvima

Grada Splita te dolazi kao potvrda

ovom

sjajnom,

samozatajnom slikaru nakon pola stoljeća umjetničkog rada.Na otvorenju izložbe nazočnima se u ime Grada Splita obratila Ivana Viđak Bjedov, voditeljica Odsjeka za kulturu. Potom je pozdravnu riječ održao prof. dr. sc. Dragana Ljutić, rektor Sveučilišta u Splitu, istaknuvši važnost i ljepotu ovakvih likovnih prigoda koje će se nastaviti i u budućnosti pod okriljem splitskog sveučilišta. Nakon iskazane dobrodošlice i čestitke slikaru rektor je izložbu i otvorio. Za monografiju je zaslužan autor Igor Brešan, koji priziva splitske slikare koji su svojedobno zadužili kulturni život, a u posljednje su vrijeme pomalo zaboravljeni. Nevjerojatan je podatak kako Restović u Splitu gotovo da i nije imao samostalnu izložbu. Poštovanje i ugled koji Restović ima u našem gradu potvrdili su svojim dolaskom brojni uvaženi kolege sa splitske likovne scene (J. Botteri Dini, P. Jakelić, K. Hraste, S. Ivanišević i drugi). Izložba postavljena u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ manja je retrospektiva koja donosi izbor od 28 Restovićevih djela nastalih u razdoblju od sredine sedamdesetih do danas. Izvor: Sveučilišna knjižnica u Splitu

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Skupna izložba slika “Igra boja”

[kritički prikaz]

Autori: Anita Kunić, Mia Behtan, Danica Kuštrak, Zvjezdana Žužić, Merima Popara, Andrea Stanic, Maja Raleva-Miladinovski, Veseljka Kos, Emina Jaić, Vera Antolić, Doroteja Meštrović, Verica Kovač, Branka Zobenica, Liba Peršinović Levi, Zoran Hercigonja, Darko Kovačević, Vlatka Bauer, Ana Prenc Gabriš, Kamelija Salopek, Jasmina Dujmić, Nives Pavišić, Snježana Mayer, Barbara Špiljak Presečki, Đurđica Pirkić, Snježana Bilandžić, Snježana Šebalj, Katarina Knezović, Janica Šterc, Irena Sara Mraz, Tončica Mazić, Ljubica Prica-Tomaš

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Osjećajno i razumno (emocionalno i intelektualno) Jedan od brojnih pristupa doživljavanja i tumačenja umjetnosti jest i taj dualitet koji je prisutan kako u likovnim, tako i u glazbenim i ostalim vrstama izražavanja ljudskog duha… Zadamo li djetetu intelektualni zahtjev: vuci (crtaj) polagano što ravniju i dužu crtu; dijete u dobi od 3-5 godina se trudi… Neka ga netko drugi zovne, otvori i zalupi vratima ili se što drugo bučno dogodi, ta dječja linija automatski gubi svoj pravocrtni kontinuitet. – Poput seizmografa… – Brije li se odrastao muškarac britvom, u takvoj situaciji obavezno se poreže – Nemir, uzbuđenost, uznemirenost, slična stanja i osjećanja, usporavaju, koče i ne dozvoljavaju dovoljnu prisebnost i razumni (intelektualni) pristup Umjetnosti, kako glazba tako i slikarstvo, pluta i varira u tim krajnostima, između jednog i drugog… Najtipičniji primjeri u slikarstvu su Van Gogh za osjećajno i Paul Cézanne za razumno (emocionalno – intelektualno). Adekvat su u glazbi Beethoven i Mozart. Van Gogh slika u erupciji svojih uznemirenja što se odražava kroz sredstva kojima se izražava: olovka, ugljen, pero, trstika, kist… Svi su potezi nemirni, vijugavi, osim onih koji su jako kratki (npr. u slučaju korištenja trske koja onemogućuje dugačak potez – liniju…). Slike su mu ishodište (post mortem) za stil ekspresionista. Paul Cézanne pristupa slikanju racionalno, razumno, intelektualno, sistematski, analizirajući, raščlanjujući, tumačeći da se oblici u prirodi mogu svesti na kuglu, stožac i valjak… Polagano, duboko analizirajući, slika mrtve prirode, pejzaže, žanr slike primjenjujući stavove svojih pravila u kompozicijama analitički razvaganim s jakim naglaskom na raspored i intezitet boja… Ishodište kubizma… Osvrt je napisao prof. Nedeljko Tintor

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Izložba-Andrea Stanić „Bezvremenski put boja“ [PRIOPĆENJE]

vrijeme: 10.05.2019. u 18 sati

mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. Sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

Izložba se može pogledati od 13.05. – 16.05.2019 od 10:00 – 22:00 uz prisutnost umjetnice od 15:00 – 20:00

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

ndrea Stanić rođena je u Rijeci 1974.godine gdje živi i radi. Slika od kad zna za sebe. Samouka je,učila je iz knjiga o umjetnosti i slikanju,a puno su joj pomogle kritike i savjeti slikara iz njenog zavičaja.Slika tehnikom ulja na platnu,a motivi su

joj raznoliki;primorski pejzaži,figurativa i apstrakcije koju obožava jer voli “kistovnu” slobodu izražavanja te smatra da svaka slika ima svoj individualni karakter te da na taj način slika privlači gledatelja i uvlači ga u svoju slikarsku čaroliju. Čak i rijetko daje naziv slikama jer smatra da to samo po sebi predstavlja neki vid ograničenja.Za nju umjetnost je zanimljiva tek kad stojimo ispred nečega što ne možemo objasniti u potpunosti.Održala je više samostalnih izložbi,te je kao likovna urednica ilustrirala dvije naslovnice romana. U budućnosti teži internacionalnom predstavljanu svojih slika,konstantnom stvarnju novog te je ponosna što njene slike krasne mnoge prostore.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Samostalna izložba Eugena Varzića [KRITIČKI PRIKAZ] zložba se otvara u utorak 21. svibnja 2019. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent (Vodnikova 4, Zagreb). Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavlja se izložbom u Zagrebu nakon kojeg putuje u Šibenik, Slavonski Brod, Motovun i završava gostovanjem u Pakracu krajem godine.

Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Zagrebu na kojoj će posjetitelji premijerno moći vidjeti tri posve nova rada u ciklusu “Ludus”. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

O izložbi: Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je “Andragathia”. Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom “Asshole”. Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke. Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu,

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

O autoru: Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva – Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje. Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska. web stranica: http://www.eugenvarzic.com

Izvor: Ludvig dizajna

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Madona, Doručak na travi, Remarque i visoke štikle

[ESEJ]

ekih davnih mladih godina moj se ukus zaustavio na impresionistima, a kako mladost zna biti isključiva, sve drugo gleda površnim okom, jer u oduševljenju jednim, ima malo mjesta za drugo. I kad sam se konačno te daleke godine našla u Louvreu, kratko su moje oči upijale slike onih koje sam samo cijenila i hitale onima koje sam ljubila. Čak sam i kraj velikog Leonarda, tog pionira visoke renesanse, ostala tek nekoliko trenutaka, više začuđena dimenzijama Mona Lize, nego zadivljena onim što gledam. Moje nestručno oko površno gleda tek vanjsku ljepotu i više se oduševljava drugim ženskim portretom velikog majstora - Madonom u špilji.

Leonardo da Vinci, Madona u špilji, ulje na drvetu, detalj, Louvre, Pariz

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Možda mi se slika svidjela, jer prikazuje tri generacije jedne obitelji, a ja takve obitelji volim, jer bogat je osjećaj kada se u kući motaju i djeca i starci, a možda me je privukla atmosfera spokoja, blage linije, magličasti tonovi, ili Madonino lice, djevojački prisno. Baka Ana, (i moja se tako zvala) kći Marija i mali Isus. U pozadini anđelak izvučen iz imaginacije, ali vidljiv pa majka i dijete pokazuju kažiprstom na njega. Počele su me žuljati sandale s visokim, tankim potpeticama jer hodnici su dugi, dvorane beskrajne, a nerazumno visoke štikle kupljene tak jučer. Konačno - sala s impresionistima. Slike vise na zidovima, a po sredini sale nekoliko divana, u mom sjećanju, mekanih, kožnih. I tako sjedoh pred Maneta, opet zapanjena dimenzijama slike „Doručak na travi“. Diskretno iz torbice izvadim jabuku, osvrćem se da netko ne vidi da je moja strasna želja pojesti doručak uz tog tipa Maneta pa se pridružim Manetovom doručku.

Edouard Manet, Doručak na travi, Muzej d'Orsay, Pariz, prethodno u Louvreu Prikaz je gotovo u prirodnoj veličini. Dva bradata tipa u tamnim odijelima komotno su se izvalila na travu, u pozadini slike jedna je žena zadigla laganu haljinu i rashlađuje se u potoku, a u prvom planu sjedi bijela, naga žena raskošnih oblina. Čini mi se da sjedi na vlastitoj haljini koja joj se jednim krajem omotala oko noge. Imaju pravo likovni kritičari koji kažu da je prikazana prilično plošno, ali je upravo taj način slikanja direktno šalje u naše oko. U očima današnjeg europskog gledatelja nema u toj slici ničeg vulgarnog, ničeg opscenog, ali u vremenu kada je nastala, izložiti je, bilo je hrabro. I od umjetnika i od modela. Smatra se da je slika Manetov slikarski manifest, pobuna protiv akademizma, salonske umjetnosti i njezinih strogih, akademskih pravila, jer slika mora biti slika samo po svojoj umjetničkoj biti. Da je to učinio namjerno, svjesno i buntovno govori činjenica da je cijeli motiv, kompoziciju

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

slike, preuzeo s bakropisa Marcantonija Raimondija „Parisov sud“, uz sitne varijacije. Ako pogledamo donji, desni ugao bakropisa, lako ćemo uočiti da položaj figura odgovara položaju Manetovih figura, samo što su ovdje sve figure nage, ali to ne smeta građanskom moralu, jer figure predstavljaju božanske likove, a odavno je poznato da guod licet Iovi, non licet bovi.

Marcantonio Raimondi, bakropis, Parisov sud – prema Rafaelovoj slici Ljudi su uvijek suprotstavljali svoja mišljenja, institucije su nastojale svoje mišljenje okameniti, prikazati kao jedinu vrijednost koja mimo njih ne može egzistirati, pa su krenuli i napadi na Manetov stil. Esej kritičara Ernesta Chesneaua „École des Beaux-Arts“ preporučivao se studentima kao tekst kojem valja vjerovati. Snaga institucionalnog autoriteta suprotstavila se autoritetu slobodnog stvaranja. Ako vam se slika ne čini posebnom pa se pitate po čemu se ona izdvaja od slika ostalih impresionista, dovoljno je reći:“Po tome što je otvorila vrata. Po tome što je bila prva.“ Onda se u trenutku sjetim Remarqea, izgnanika iz Trećeg Reicha kojeg su proganjali jer mu je prezime, naopako čitano (Kramer) navodno židovsko, pa je ona nacistička kreatura, koja je na tajanstven način šarmirala cijeli jedan, navodno, racionalan narod, dala paliti njegove romane, jer se autor na vrijeme sklonio. A bio je Remarque ovdje, sjedio baš na ovom divanu stvarajući Kerna i Rut pa ih smjestio u roman „Ljubi bližnjega svoga“. U tom romanu oni se također nalaze u ovoj prostoriji, upijaju ove slike, koje u jednom trenutku nisu bile dobrodošle, a sada im se vrijednost priznaje. Bez domovine, dokumenata, prognani i jadni, imaju samo svoju ljubav i umjetnost koja im na trenutak pruža zaklonište i spokoj, daleko od straha, samovolje i obespravljenosti. Sjećam se Remarquove riječi da su svi ti velikani umjetnosti bili europski emigranti, gonjeni, ismijavani, izgladnjeli, ignorirani, bijedno živjeli i bijedno umrli - ali pogledajmo što su stvorili! Kulturu svijeta.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Prvi korak izlaska iz muzeja podsjeća da sandala žulja. Nitko me ne goni pa skidam sandale i hodam bosa. Pariz mog vremena se ne osvrće, ne smeta mu sloboda, nema začuđenih pogleda. Samo poneki osmijeh. A Remarque, čije su romane nacisti spaljivali, hoda sa mnom i čini mi se da se da se i on smiješi.

Piše: Marija Juračić

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“ [KRITIČKI PRIKAZ]

zložba slika „Relacije“ u Muzeju Mimara od 10. do 22. rujna predstavlja zagrebačkoj publici slikarstvo Marija Tomasa koji već četrdeset godina djeluje na hrvatskoj i europskoj likovnoj sceni. Tomas je predan slikarstvu i kao stvaraoc i kao učitelj koji darežljivo prenosi svoje znanje mladima na Academie Royale des Beaux Arts u Liegeu u Belgiji.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Jedini je Hrvat koji je predstavio svoje umjetničko djelo u jednoj od vodećih svjetskih aukcijskih kuća Dorotheum u Beču gdje je 2017. godine sudjelovao na skupnoj izložbi. Više od stotinu samostalnih i oko tristo skupnih izložbi u desetak europskih zemalja i SAD-u dalo je prigodu brojnim likovnim kritičarima da upoznaju Tomasov rad. Tako je renomirani talijanski likovni kritičar Achile Bonito Oliva, umjetnički direktor Venecijanskog bijenala 1993. godine, naglasio ljepotu lirike Tomasovog likovnog izričaja. Za ovu prigodu izbor od tridesetak radova umjetnikovog djelovanja posljednjih nekoliko godina, napravio je prof. Stanko Špoljarić koji je i autor teksta kataloga izložbe. Godinama smo svjedoci likovne stvaralačke plodnosti Marija Tomasa, koja je odraz njegova opredjeljenja za slikanje kao vlastiti usud. Nesebično dijeleći ljepotu stvaralačkog s nama, dopušta nam uvid u svoj svijet. Često se u njemu pronađemo, s njim poistovjetimo, zahvalni što nas u svijet stvaratelja domaćinski prima. Tomas ne podilazi trendovima, on traje i stvara u ozračju svoga nerva. Za njega umjetnost nema granice niti ograničenja, ali niti alternative. Ne svodeći umjetnost na spektralnu jedinicu, on u svakom novom ciklusu interpretira nove vrijednosti svojim prepoznatljivim rukopisom. Za njega je umjetnost beskompromisno ustrajanje na postojanju, dakle slikanju. Ne može, niti želi, odvojiti sebe od sebe da bi se svidio krugovima koji ga žele uokviriti (ograničiti), pa bili to i kritičari, koji se lakše izražavaju pišući recenzije umjetnicima koji cijeli vijek slikaju ravne crte. Srećom, ljudi ne znaju snijeti jaje, ali znaju što je mućak. Tomas se ne zadovoljava plošnim ziheraškim životarenjem, već vertikalno stremi visini. Ukratko, za Tomasa je slikarstvo (kako reče velika Vesna Parun) đinđa (turc.), dakle igra, ali ozbiljna igra. Na slikama Maria Tomasa svjedoci smo toga. Boje plešu, ljube se i mire, zvone. Svaka povučena crta veseli se novoj, a svaka naredna grli prethodnu, i tako u beskraj. Sposobnost da na promatrača prenese silinu svojih emocija, posebno dolazi do izražaja u onim rješenjima gdje, odstupajući od realiteta vizije, ponire u subjektivnost duhovnih vrijednosti.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Tomas je lirik boje, pjesnik svjetla, znalac linije, majstor oblika, skladatelj harmonija. On je neizgovorenom dao oblik, naslućenom stvarnost, rastrganim emocijama pružio azil u prostorima mira, a povrijeđenim osjećajima otkrio sklad optimizma. Po riječima uvaženog Stephena Cranea (američkog pisca 1871. – 1900.), umjetničko djelo od stvaratelja čini stvoritelja, pridonoseći time konačnom stvaranju svijeta, vjerujući da svijet bez umjetnosti nije potpun. Kao što smo svi pozvani na svetost, pozvani smo i na stvaranje. No, samo se rijetki u tome okušaju, i pritom uspiju. Kao Tomas. Zato, hvala Mariju Tomasu što se ne zatvara incestuozno u često viđene cehovske umjetničke svjetove, već nam dopušta s njegova izvora piti do utaženja, vjerujući u njegovu nepresušivost. Piše: prof. Stanko Špoljarić Izvor:https://www.ludvig-designe.com/novosti-iz-kulture/1367-izlozba-slika-maria-tomasarelacije

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.

Krej Plitvice tri su bile, jel’ su to ponevke vile?-izložba Dominika Višnjića [KRITIČKI PRIKAZ]

„P

reokupacija i inspiracija Dominikovog rada jest tradicija. Kulturna baština važan je segment Dominikovog života. Od djetinjstva je okružen narodnim nošnjama i običajima koje je zavolio plešući folklor.Iako je tek završio srednjoškolsko obrazovanje te upisao studij u svom je radu vrlo organiziran, uporan, ali i odlučan. Marljivim i predanim radom isticao se u svim nastavnim predmetima likovne umjetnosti i dizajna. Dominik je svojom ustrajnošću napredovao u svom stvaranju. Uvijek se vraća tradiciji i oblikuje nove sadržaje. Kroz svoj rad pokušava i nas ostale (gledatelje) zaintrigirati za prošlost, odnosno nematerijalnu kulturnu baštinu. Inspiriran raznolikoću i slojevitošću narodnih nošnji, stvara svoje crteže, slike i grafike. Radovi su mu bogati detaljima te je potrebno mnogo volje, truda i vremena za njihov nastanak što je opet povezano s radom na narodnim nošnjama. Ono što povezuje crteže portreta i slavenske mitologije jest kulturno nasljeđe. U radovima se iščitava emotivan i osoban pristup koji otkrivaju Dominikov karakter.“ Piše: Mateja Rusak, mag. likovne pedagogije

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

 BROJ 2 /2019.