REFLEKSIJE broj 3 / 2020 by Zoran Hercigonja

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

BROJ 3 / 2020.

Portret umjetnika

Matej Cepin

1 ISSN 2623-7792

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

IMPRESSUM

Naslov: REFLEKSIJE- revija za likovne umjetnosti ISSN 2623-7792

Web adresa: refleksijerevijazalikovneumjetnosti.wordpress.com Osnivač, pokretač i autor revije: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Glavni i izvršni urednik: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Slika s naslovnice i poleđine: Matej Čepin Umjetnička urednica: Mr. Maja Raleva Miladinovski, magistra vajanja

Pomoćnica glavnog i izvršnog urednika: Marija Juračić, prof. književnosti, književnica Lektorica: Marija Juračić, prof. književnosti, književnica

Nakladnik: Vlastita naklada revije

Građa revije arhivira se u Hrvatskom arhivu web-a (HAW).

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Portret umjetnika

Treći broj Refleksija, posvećen je poznatom likovnom umjetniku iz Republike Slovenije Mateju Čepinu. Matej Čepin (1977, Celje) se je doslej predstavil na številnih samostojnih ( MMC Kibla, Maribor, Prečudoviti vrtovi gospe R., 2015, Galerija Murska Sobota, Kje smo zdaj, 2016, Likovni salon Celje, Para-Noir, 2016, Miheličeva galerija Ptuj, Sove niso kar se zde, 2015, Galerija Alkatraz Ljubljana, Lep dan mar ne, 2013, Galerija Plevnik-Kronkowska, La Notte, 2015, Kvartirna hiša Celje, Winter, 2015, in Vrnitev / The Return, 2019, St Anna am Aigen ( Avstrija), Kralj v rumenem, 2015...) in skupinskih razstavah ( Mestna galerija Piran, Galerija Murska Sobota, Center sodobnih umetnosti Celje, Slovenj Gradec, Koroška galerija likovnih umetnosti, MIG 21 v Kibla Portal, Maribor, Pogledu 8 v Lamutovem Likovnem salona v Kostanjevici na Krki...), ter za svoje delo prejel več nagrad in priznanj, med drugim II. nagrado na 4. bienalu slik malega formata v Ljutomeru 2006 ter Veliko odkupno nagrado mednarodnega slikarskega ex – tempora v Piranu 2008, 2013 in Grand prix mednarodnega slikarskega ex-tempora Piran 2009 ( bil štirikrat nominiran za Grand prix "2008, 2009, 2013 in 2016). Živi in dela v Celju.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Portret umjetnika

Matej Cepin

◆ BROJ 3 /2020.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Njegov prepoznatljiv opus stvaralaštva u zemlji i svijetu zabilježen je na mnogim važnim izložbama i postavima od koji se ističu sljedeći.

Samostojne razstave : 2003 Celje, Galerija MIK 2004 Strunjan, Galerija zdravilišča Krka Celje, Galerija Mozaik 2008 Celje, Galerija Mozaik Šentjur, Ipavčeva hiša Celje, Špitalska kapela 2009 Ljutomer, Galerija Ante Trstenjak Celje, Galerija Plevnik-Kronkowska "DO YOU WANT TO KNOW WHAT I REALLY THINK?" (v sodelovanju s Tatjano Kotnik) Celje, AXx. oN. M .(atelje) "POKRAJINA IN SPOMIN – LANDSCAPE AND MEMORY" 2010 Koper, Pokrajinski muzej Celje, AXx. oN. M. (Galerija Niko Ignjatič) "KRALJESTVO 1 14.05. 2010 do 12. 06. 2010 Celje, AXx. oN. M. (atelje) "KRALJESTVO 2" (v sodelovanju s Tatjano Kotnik) 10.12.2010 2011 Celje, Galerija Račka >> Veličastni temačni vrtovi<< (skupaj s Tomažem Milačem) 2012 Celje, AXx. oN. M. (kletni prostori Na okopih 2b) "Come into my sleep" Sečovlje, >>Caserma<< krajinski park Sečovljske soline na Leri 2013 Vransko, Schwentnerjeva hiša (april) Videl sem čarovnico / I Saw the Witch Ljubljana, Galerija Alkartaz (maj) Lep dan, mar ne! / Good Day Today!

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Dunaj, Gallery Rearte (avgust) Izola, Galerija Insula( avgust) Celje, Kvartirna Hiša (december) Sove niso kar se zde in Europa ( postavitev v kletnih prostorih Na okopih 2b) 2014 Galicija pri Žalcu, Galerija Doreta klemenčiča-Maja Celje, The black Duck and The House Of Opportunity: Voodoo (vizualno umetniški projekt v naslednjih prostorih: AXx. oN. M., Galerija Niko Ignjatič Celje, kletni prostori Na okopih 2b, izbrane izložbe lokalov v Gosposki in stanetovi ulici v Celju. Celje, Dom sv. Jožefa, 19. 12. 2014 – Rojstvo za Getsemani 2015 MMC KIBLA, Maribor, Prečudoviti vrtovi gospel R. 30. 1 – 21. 2. 2014 Ptuj, Miheličeva galerija, Sove niso kar se zde. 23. april do 31. Maj 2015 (podaljšano do konca junuja2015) St Anna am Aigen ( Avstrija) Kralj v rumenem / The King in Yellow Celje, AXx. On. M, Pokrajina in spomin ( november) Celje, Galerija Plevnik-Kronkowska/ La Notte ( november) Celje, Kvartirna hiša / Winter (december) 2016 Celje, Likovni salon Celje, Para Noir ( 6. maj) Murska Sobota, Galerija Murska Sobota, Kje smo zdaj ? / Where are we now ? 26.5. - 29.6.2016 ) Celje, AQ Galerija, "Slutgarden" Laško, Kulturni center, Volčja ura Celje, AXx. On. M in Galerija Niko Ignjatič, Družinsko drevo – Dediščina, 2. december, 2016 Avtor razstave Matej Čepin, pri projektu so kot soavtorice sodelovale; Urška Jazbec, Tanja Kerić, Sandra Jazbec, Dona Pratnekar in Ines Jošić. od 2.12. 2016 do 28. 2. 2017 2017 Celje, 2017, Pokrajinski muzej Celje, Družinsko drevo II – Pravilo igre – Voodoo , 6. junij, 2017 Avtor razstave Matej Čepin, pri projektu so kot soavtorice sodelovale; Urška Jazbec, Tanja Kerić, Sandra Jazbec, Dona Pratnekar, Ines Jošić, Barbara Drev in Aleksandra Farazin.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Celje, AXx. On. M, Družinsko drevo III – Skupinski portret – Herpes. 20. oktober 2017 Maribor, Galerija Media Nox ( Matej Čepin in Tomaž Milač – Come into may sleep / Pepita), 22. november 2017 do 5. januar 2018. Celje, AXx. On. M, Bruegel / Babylon,/ Ripley - Lady with..., ( 22. december 2017 / 31. januar 2018) 2018 Majšperk, 2018, Tovarna umetnosti Majšperk, What Where/ Kaj Kje? ( 30. marec do 5. maj, 2018) Zagorje, 2018, Kulturni center DELAVSKI DOM Zagorje, Galerija MEDIJA, What Where/ Kaj Kje? (13. september do 13. oktober, 2018) Trbovlje, Nova Galerija, Delavski dom Trbovlje, Klovnonanija ( 6. december – 15. december 2018) 2019 Celje, Galerija Niko Ignjatič, Klovnonanija ( prenos razstave iz Trbovelj. 4. januar d0 31, januar 2019) Celje, AXx. On. M, Družinsko drevo IV – Skupinski portret – Virus. 31.maj 2019 Celje, Kvartirna hiša Celje, Vrnitev / The Return. ( 4.oktober, 2019 – 31. 0ktober 2019)

Skupinske razstave: 2003 Velenje, Rudnik Velenje Trbovlje, Delavski dom Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija 2004 Piran, Obalne galerije Piran,Mestna galerija Ljutomer, Galerija Ante Trstenjak 2005 Velenje, Rudnik Velenje Trbovlje, Delavski dom Piran, križni hodnik

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

2006 Piran, Križni hodnik Ljutomer, Galerija Ante Trstenjak 2007 Portorož, Skladišče soli Monfort Celje, Galerija Mozaik (15 Mozaikova kolonija) 2008 Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija Ljutomer, Galerija Ante Trstenjak 2009 Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija 2010 Ljutomer, Galerija Ante Trstenjak 2011 Celje, AXx. On. M. Celje ( Notranji vrtovi – skupna razstava Mateja Čepina in uporabnikov zavetišča za brezdomce Celje) Celje, 12 VSTOP PROST v sodelovanju z DLUC Trbovlje, Delavski dom (MAJSKI SALON) 2012 Ljubljana, Gospodarsko razstavišče (MAJSKI SALON) Celje, 13 VSTOP PROST v sodelovanju z DLUC Murska Sobota, Galerija Murska Sobota (Naključja II 19.7. - 19.9.2012) Celje, Galerija sodobne umetnosti Celje (Podobe resničnosti:Med zgodbo in dejstvom) iz stalne zbirke Portorož, Skladišče soli Monfort Celje, Likovni salon Celje 2013 Velenje, Muzej premogovništva Slovenije (Razstava Društva likovnih umetnikov Celje (AVTOPORTRETI 2) Celje, AXx. On. M. Celje ( Sanje/Dreams – skupna razstava Mateja Čepina in uporabnikov zavetišča za brezdomce Celje) Celje, Likovni salon Celje (27. 6.-1. 9. 2013, Galerija sodobne umetnosti in Likovni salon) Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija Dunaj (Aut), Gallery Rearte (8. november)

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

2014 Zaprešič (Cro) Mednarodna razstava >>minijature<< v vršilnici – zaščiteni stavbi v starem kompleksu Novi dvori. prenos razstave v Beograd (Srb) ''Kuća Đure Jakšića'' v Skadarliji in Novi Sad (Srb) v Kulturni center (Likovni salon). Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija 2015 Murska Sobota, Galerija Murska Sobota. Izbor iz stalne zbirke Galerije Murska Sobota. Stalna zbirka kot tradicija. 26.2 – 29.4. 2015 Zaprešič (Cro) Mednarodna razstava >>minijature<< v vršilnici – zaščiteni stavbi v starem kompleksu Novi dvori. Graz (Aut), Galerie Centrum, NABELSCHAU, Ulrich Werner ( Berlin) in Matej Čepin (Celje) Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija Celje, Center sodobnih umetnosti / Sram te bodi! / Shame on You! ( november) 2016 Slovenj Gradec, Koroška galerija likovnih umetnosti ( na ogled izbor del iz stalne zbirke Galerija Murska Sobota )18. marec - 29. maj 2016 Wienn (Dunaj), Galerie KOKO ( Andrea Pierus, Majda Skrinar, Matej Čepin), 18. april 2016 Celje, Galerija sodobne umetnosti Celje, (Razstava iz stalne zbirke s poudarkom na novih pridobitvah) 24. 3. 2016 Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija Maribor, MIG 21, Kibla Portal (7. oktober – 30. november 2016) Kostanjevica na Krki, Lamutov likovni salon, Bienalna razstava Pogled 8 ( 21. oktober – 20, november 2016) Maribor, MUS, Kibla Portal ( 15 – 21. 12. 2016) 2017 Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija ( Mednarodni slikarski ex tempore Piran 2017) Zaprešič (Cro) Mednarodna razstava >>minijature<< , Novi dvori / Zaprešič, 12. 10. 2017 – 5.11. 2017 (Prenos razstave v Beograd (Srbia)/ Galerija PRO3OR ) Novi Sad, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, 17. oktober do 19. november, 2017 ( Izbor del z razstave MIG 21, Kibla Portal, 2016) Trieste / Trst (Ita), Lux Art Gallery, INSIDE/ OUTSIDE: THE HUMAN CONDITION, 15. december 2017 (Matej Čepin, Nataša Kos, Dobrivoje & Ivan Krgović, Mariano Mazzelli) Murska Sobota, Pokrajinska in študijska knjižnica Murska Sobota. Razstava del slikarske kolonije Primož Trubar Moravske Toplice, 19. december 2017

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

(Nikolaj Beer, Ana Cajnko, Jože Vrščaj, Dušan Fišer, Tone Sajfert, Elisabetta Bacci, Matej Čepin in Keiko Miyazaki). 2018 Celje, Galerija Niko Ignjatič, Znotraj naših vrtov, 6. april do 30. april, 2018 8(Matej Čepin, Dušan Fišer, Marko Jakše, Zoran jošić, Tomaž Milač, Vinko Pajek, Dona Pratnekar, Bojan Šumonja) Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija ( Mednarodni slikarski ex tempore Piran 2018) Murska Sobota, Pokrajinska in študijska knjižnica Murska Sobota. Razstava del slikarske kolonije Primož Trubar Moravske Toplice, 21. december 2018. Razstavljajo; Nikolaj Beer, Igor Banfi, Ana Cajnko, Matej Čepin, Herman Gvardjančič, Rado Jerič, Keiko Miyazaki in Tone Seifert. 2019 Slovenj Gradec, Koroška galerija likovnih umetnosti NEZASLIŠANI SVET, KI GA IMAM V GLAVI. Metamodernizem in metaromantika v slovenskem slikarstvu. 14. 6. - 22.9. 2019 Piran, Obalne galerije Piran, Mestna galerija ( Mednarodni slikarski ex tempore Piran 2019) Ljubljana, AS Galerija, Divji v srci – Poglej lisjaku v oči ( Silvester Plotajs Sicoe, Jurij Kalan, Aleksij Kobal, Matej Čepin) 2. 10. 2019 – 6. 12. 2019 Ptuj, Galerija mesta Ptuj. Prenos razstave NEZASLIŠANI SVET, KI GA IMAM V GLAVI. Metamodernizem in metaromantika v slovenskem slikarstvu 19. 10. 2019 – 10. 11. 2019. 2020 Maribor, MMC KIBLA, Maribor, Divji v srci – Poglej lisjaku v oči ( Silvester Plotajs Sicoe, Jurij Kalan, Aleksij Kobal, Matej Čepin) 21.2 – 14.3. 2020 Nagrade: 2003 Častna diploma ex-tempore Premogovnik Velenje Odkupna nagrada ex-tempore Trbovlje Odkupna nagrada in častna diploma mednarodne žirije ex-tempore Piran 2004 Odkupna nagrada in častna diploma mednarodne žirije ex-tempore Piran 2005 Odkupna nagrada ex-tempore Trbovlje 2006 II. nagrada na 4. bienalu slik malega formata Ljutomer 2008 Velika odkupna nagrada mednarodne žirije na ex-tempuru Piran (na temo soline)

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

2009 GRAND PRIX na 44. mednarodnem ex-tempore Piran 2013 Posebna nagrada v obliki samostojne razstave galerija 3D Mestre/Venezia (Ita) na mednarodnem ex-temporu Ptuj 2013 Odkupna nagrada in častna diploma mednarodne žirije ex-tempore Piran Dela v javnih zbirkah: Mestna galerija Piran, Galerija Murska sobota, Galerija mesta Ptuj, Center sodobnih umetnosti Celje (Galerija sodobne umetnosti Celje), Koroška galerija Likovnih Umetnosti, Galerija Ante trstenjak Ljutomer.

Bogatim opusom stvaralaštva Matej Čepin se predstavlja s nekoliko svojih zapaženih likovnih uradaka.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

SADRŽAJ

1.Mirela Duvnjak-Petar Jakelić -Radovi malog formata (1961-2018.) [kritički prikaz] …………………………………………………………………………………… 2.Iva Šarić-samostalna izložba radova “KRUGOREZI” [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

3.Izložba Mije Maraković “Projekt teški otpad”[kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

4.Izložba umjetničkih djela:”Novo otkrivena arkadija” [priopćenje] …………………………………………………………………………………… 5.Izložba HDLU Varaždin [priopćenje] …………………………………………………………………………………… 6.Izložba u Pilonovi galeriji Ajdovščina [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

7. Dubravko Đurđek – Skupna izložba slika i skulptura “Akt, portret, silueta” [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

8. Maja Raleva Miladinovski – Minijature [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

9. Nina Jeza-performans pod naslovom “100 kg” slovenske umjetnice Betine Habjanič [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

10.Prva ovogodišnja izložba „Korak dalje“ Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

11.Izložba Ruse Trajkove u Galeriji HDLU u Kuli Stražarnici Staroga grada Varaždin[priopćenje] ……………………………………………………………………………………

12.Dubravko Đurđek, prof. Skupna izložba slika “Boje i emocije” [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

13.Nina Jeza-Živko Marušič: CARNETS [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

14.Karmela Bojić – Nešto drugačije [priopćenje] ………………………………………………………………..…………………

15.Izložba-Nemanja Cvijanović [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

16.Sandi Červek: 1+1=11 [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

17. Velimir Ivezić – ARROWS of DESIRE (strelice žudnje)[kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

18. Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

19.Međunarodna umjetnička izložba Beogradski umjetnički salon 2020. [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

20.Srastanje i prožimanje HDLU. [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

21.Umro je akademski slikar Josip Grgevčić (1938.-2020.) [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

22.Maja Vrban Sačić – Honeymoon [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

23.Izložba NIVES Kavurić – Kurtović, IZ MRAKA OZARENOSTI, udahni, nadahni [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

24.KUNST ZONE [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

25.Female correspodence [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

26. Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.-Čekanje [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

27.Nina Jeza-The Nymph [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

28.Ketrin Milićević Mijošek-Veruda Boogie – Woogie [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

29.Izložba | List do lista | Dina Zebec [priopćenje] ……………………………………………………………………………………

30.Skupna izložba “Maksimirski Intermezzo” [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

31.Jelena Petković, mag. hist. art. etmag. paed.-“Negdje između”-izložba Monike Rusak [kritički prikaz] ……………………………………………………………………………………

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Petar Jakelić “Radovi malog formata 1961. – 2018.” vrijeme: 15.11.2019. – 10.01.2020 mjesto: Kaštel Lukšić, Muzej grada Kaštela, kaštel Vitturi

[KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Slikarstvo Petra Jakelića od samog je početka suglasje neonadrealističkih strujanja, s kojima se susreo za vrijeme studija krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, i klasičnog, lirskog realizma i simbolizma. To pokazuju i dosad neizlagani mali formati, nastali od 1961. do 2018. Ove male slike nastale u pedesetsedmogodišnjem rasponu privilegij su i zanimljivost. Za izložbu je odabrano sedamdeset šest radova rađenih su u različitim tehnikama, u kojima ćemo prepoznati vrsnog crtača, grafičara i slikara s jasnom pozornošću prema métijeru. Tematske podloge i motiviku desetljećima crpi iz imaginarnog i simboličnog svijeta odrastanja u Prugovu u Dalmatinskoj zagori, mediteranske kulture i klasične mitologije. U Jakelićevim fantazmagoričnim prikazima često možemo prepoznati geografske i simbolične “sudare” surove i tajanstvene Zagore i razigranog i obećavajućeg Mediterana. Osim u motivici, u kojoj često spaja folklornu ikonografiju i mitologiju, simboliku izražava i bogatom kromatikom. Na Jakelićevim slikama malog formata isčitavamo slikarske mijene koje zahvaćaju prije svega crtež i slikarsku izvedbu, jer sadržajno on uvijek ostaje u istom interesnom području. Šezdesetih godina u ovim malim slikama čas preferira crtež i volumen, zgusnuta i suzdržana kolorita čas je u fokusu više slobodniji slikarski postupak gdje volumen gotovo nestaje. Osamljeni ženski likovi kao sjenke izranjaju iz čađavih, gotovo ivančićevskih atmosfera . Poigrava se i jasno omeđenim geometrijskim plohama, a pejzažu pristupa gotovo ekspresionistički, gradeći prostorne planove i strukture umjerenim tonskim koloritom. Sedamdesetih godina Jakelić sve elemente sintetizira u zaokružen, prepoznatljiv i autonoman izraz, a paleta se sve više otvara i oživljava . Iako naklonjen tradicijskom slikarstvu, Jakelić ponekad djeluje neočekivano… Ova je izložba prigoda upoznati nešto drugačijeg, u izričaju ležernijeg Jakelića, koja pruža još jedan rakurs na njegov rad, kao što je to bila njegova sjajna izložba Dvanaest crno- bijelo-sivih u Galeriji umjetnina u Splitu 2016. U njegovim malim formatima osim stilskih mijena pratimo raspone raznih raspoloženja: romansirana i suzdržana, tužna i mistična, turobna egzistencijalistička, dramatična, mitološko-erotska… Izložbu će pratiti katalog s reprodukcijama izloženih djela te tekstom autorice izložbe, muzejske savjetnice Mirele Vujević Duvnjak.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

ŽIVOTOPIS Petar Jakelić rođen je 15. travnja 1938. godine u Prugovu pokraj Splita. Kao dijete prve poratne godine u mnogobrojnoj obitelji provodi u Čitluku pored Sinja i Kaštel Lukšiću. Prva četiri razreda osnovne škole završava u rodnom selu, a ostale u Trogiru. Njegov dobrotvor i učitelj Ante Luša usmjerava ga u Školu primijenjene umjetnosti u Splitu. U srednjoj školi objavljuje crteže i vinjete u srednjoškolskom listu Polet i ilustracije u splitskom listu Vidik i Slobodnoj Dalmaciji. Akademiju za primijenjene umjetnosti u Beogradu upisuje 1959. godine. Tijekom studija uzdržava se radeći ilustracije za brojne novine i časopise. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1964. godine u Prištini. Iste godine zapošljava se kao nastavnik u Školi za primijenjene umjetnosti u Splitu gdje predaje predmet crtanje i slikanje, grafičke tehnike visokog i dubokog tiska, litografiju, vanjsku i unutarnju opremu knjige, plakat te grafički dizajn općenito. Poslije, 1977. godine, prelazi na tadašnju Pedagošku akademiju u Splitu i predaje kolegij crtanje i slikanje te grafiku i primijenjenu grafiku. Od osnivanja Umjetničke akademije u Splitu 1997. godine predaje kolegij grafiku. Umirovljen je 2008. godine kao redoviti profesor u trajnom zvanju, a 2009. godine zbog nastavničke i znanstvene izvrsnosti i zasluga za napredak Sveučilišta u Splitu stiče počasno zvanje profesora emeritusa. Mirela Duvnjak, muzejska savjetnica Odjel moderne i suvremene umjetnosti / Knjižnica Muzej grada Kaštela Lušiško Brce 5 21215 Kaštel Lukšić Preuzeto: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

[KRITIČKI PRIKAZ]

Nastavljam s propitkivanjem geometrijskih struktura kroz manipuliranja unutar tehničkih aspekata linoreza. S obzirom da kroz svaki proces prolazim isključivo manualnim radom, česte su intervencije i grafičkom tehnikom pečata. Privid vizualne čistoće i preciznosti u izvedbi, naglasci koji nastaju promjenom nekog od likovnih načela, sastavnice su koje ciklusu daju svojevrsnu vizualnu homogenost, a time i prepoznatljiv stilski identitet.

Ciklus radnog naziva “Krugorezi” nastavak je istraživanja u grafičkoj tehnici linoreza, s krugom kao dominantnim motivom. Otkad sam upoznala tehniku linoreza, motiv kruga mi se spontano nametnuo kao izvor beskrajne kombinatorike u likovnom i metaforičkom smislu.

Procesualnost, ustrajnost, strpljenje, očekivanja, razočaranja, nesavršenstvo, jednostavnost i dosljednost sadržani su u mnogim spektrima bivanja, te su na neki način sadržani i u dubljim slojevima simbolike ovih radova. Samim time upućuju i na svojevrsnu meditativno-kontemplativnu komponentu koja bi promatrača trebala potaknuti na vlastito promišljanje i interpretaciju. Ciklusom predstavljam izbor radova nastalih kroz dvanaest godina stvaranja u ovom mediju.

Krug kao osnovni gradbeni element, kao atom, koristim kako bih komponirala složenije, često vibrantne strukture. Repeticija kruga postaje dominantan ritmički element koji kompozicijskim varijacijama (p)ostaje relevantan motiv ciklusa. Sam proces rada i konačan ishod uvijek su nepredvidljivi te se time uvijek iznova otvara i slobodan prostor za izmjene koje mijenjaju početnu ideju. Svaki rad zaseban je vizualni doživljaj čiju dinamiku određuje rekomponiranje osnovne zamisli.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Iva Šarić je rođena je 12. travnja 1985. u Varaždinu gdje je završila opću gimnaziju, a nakon nje upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2004. godine. Već 2005. primila je pohvalu za uspješan rad tijekom akademske godine 2004./ 2005.. Diplomirala je 2010. na Nastavničkom odsjeku u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić. Dobitnica je posebne Rektorove nagrade za skupni projekt: „Zima na otoku“, Vis 2008., Nagrade Kabineta grafike HAZU na 5. hrvatskom trijenalu grafike, 2009.godine, 1. nagrade na Međunarodnoj izložbi „19. Minijature“, 2016. godine, Nagrada 4. međunarodnog trijenala autoportreta „Pojam o sebi“, Nagrade Robert Adam (za rad ne temu Dioklecijanove palače u Splitu) na 8. međunarodnom grafičkom bijenalu ”Splitgraphic” 2017. i 1. nagrade u području fotografije na Rijeka mini art – u 2017. godine. Kontinuirano se bavi grafikom i fotografijom.

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba se otvara u Galeriji HDLU u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin u petak, 15. studenoga 2019. godine u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 3.12.2019.

Izlagala sam na 40-tak skupnih i samostalnih izložbi.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba Mije Maraković “Projekt teški otpad” vrijeme: 28. studenog 2019. s početkom u 19 sati mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

[KRITIČKI PRIKAZ]

Riječ je o posljednjoj ovogodišnjoj izložbi u galeriji Laval Nugent koja je ujedno i pobjednička izložba godišnjeg natječaja za izlaganje u galeriji. Naime, među više od trideset prijava pristiglih na natječaj za izlaganje u 2020. godini u Galeriji Laval Nugent Stručni savjet galerije odabrao je mladu akademsku umjetnicu Miju Maraković koja će se na samostalnoj izložbi predstaviti radovima različitih formata nastalim u posljednje tri godine. Mia Maraković dobitnica je Rektorove nagrade 2016.godine za projekt „Život ispod Sunca“ , 2017. godine osvojila je posebnu nagradu u sklopu izložbe „Student International Art Biennal“ (Makedonija), a 2018. godine treću nagradu Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Iste godine nagrađena je i pohvalnicom akademskog vijeća.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Predgovor izložbe

Rad Mije Maraković u sebi već zadnjih pet godina nosi zadivljujuću dozu dosljednosti. Njene izrazito suptilne promjene iz jednog medija u drugi, gotovo iz minimalizma u svojevrstan neoekspresionizam, iz geometrije u ekspresiju, govore nam kako je geneza njenog opusa sasvim u sinergiji s njenim ljudskim duhom, s vremenom, da ne upotrijebim fraze poput životnog iskustva ili čak odrastanja. Pratim Miju već godinama, usudila bih se reći kako se nije promijenila uopće. Njeni radovi odišu jednakom neposrednošću i autentičnošću kao i prije par godina. Mia kao da je cijepljena od krize umjetničkog identiteta s kojom se umjetnici često hrvaju. Odnosno, kod ove autorice uputnije je govoriti upravo o kontinuitetu rada negoli o idejama ili transcendenciji. Upravo Mijina vlastita rečenica, napisana prije nekoliko godina u jednoj od bilježnica najbolje sažima njen stav prema umjetnosti: «Ako ništa drugo zgnječila sam vrijeme», jer govori o duhu njenog stvaralaštva, o duhu nje same, duhu koji ne posustaje u žudnji za stvaranjem.Kronologija radova izloženih u Laval Nugentu nije od presudne važnosti. Oni su nastali između 2017. i 2019., no možda je od veće važnosti spomenuti presjek događaja u Mijinom životu: kraj akademije, ostavljanje jednog životnog puta i kretanje u drugom smjeru, smjeru nepoznatog. Pojam gniježđenja i nije tako stran za provući kroz trenutačno Mijino slikarstvo…. Ona kao da je uzgajala i čuvala sve ove predmete koje vidimo danas na zidu galerije, te kroz taj proces istovremeno konstruirala vremenski neponovljivu stvar – rađanje radova koji se u srži sastoje od odbačenih predmeta –

teškog otpada. Sakupljajući i pronalazeći jedan po jedan objekt, dan po dan, već je onda stvarala stanice svog rada, a njihovom adaptacijom dekonstruirala i rekonstruirala njihove molekule u jednu «profaniju» svrhu – svrhu umjetničkog djela. Autorica ove radove naziva «radovima od smeća» pa ću stoga i ja prisvojiti taj termin, iako uzmimo u obzir kako ovi nasumično izabrani predmeti, nisu ovdje pukom slučajnošću već(ne)svjesnim odabirom umjetnice. Mia od samih početaka koristi najviše trash materijale. Kod ove izložbe pojam trash materijala može biti shvaćen doslovno i metaforički te je uistinu nepoveziv s nekim drugim umjetnicima koji su se u svom radu koristili staklom, svakodnevnim predmetima, poput razbijenih tanjura u slučaju Juliana Schnabelaili aseptičnih tlocrta «stolova» Daniela Spoerrija. Spominjem ovu dvojicu autora jer jedino što imaju zajedničko s Mijinom radom jest upravo dobivena reljefnost samog rada i objekti koji su nimalo (Spoerri) ili potpuno dekonstruirani (Schnabel). Sama aura radova te nagon umjetnika u ovim slučajevima u protpunosti su različiti. Umjetnica uz spomenute nađene objekte za fiksiranje koristi betosan, drvofiks, lak za čamce te tako na radu dobiva gotovo kiparsku strukturu. Bijeli diptih, rad najrecentnije datacije, ujedno podsjeća strukturom na skulpture predimenzioniranih gipsanih glava Franza Westa. U jednom francuskom časopisu njegove skulpture čak su nazivali razigranima, neupotrebljiv pojam kada pričamo o umjetnosti jer često njime dobivamo krive konotacije. Zašto se fokusiram na Westa i zaigranost? Jer koliko

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

god Mijini radovi promatraču mogu djelovati «zaigrano» ili nasumično oni to nisu. Kao promatrači Mijinog opusa shvatiti ćemo kako ovi radovi od smeća imaju jednaku genezu, ikonografiju i materičnost kao i njene bilježnice, krugovi ili linije. Uvijek je materijal taj koji je za autoricu od presudne važnosti, on će rijetko kada biti «klasičan», no uvijek dovoljno ikonografičan da se prepozna upravo njen trag. Mia se u svom radu ne fokusira na samo jedan objekt koristeći ga pritom kao sredstvo za utjelovljenje forme, kao što je to radio primjerice Julian Schnabel, niti ona kroz njih kroji figurativnu komopoziciju… Česti je slučaj da umjetnici prolaze razno razne «šetnje» kroz područja koja se ponekad i ne čine sasvim njihovima. Kod Mije su ti prijelazi, lutanja, gotovo nevidljivi u cjelini opusa jer ona ne ide uz dlaku angažmanu ili novootkrivenoj osviještenosti koja se danas nerijetko proteže u umjetničkom diskursu, već se čuva u svom malom utočištu, svom ateljeu. Kada sam došla u njen atelje objasnila mi je sve jednom rečenicom i pokazivanjem ruke u smjeru radova:

◆ BROJ 3 /2020.

«To ti je to , to je to sa smećem». Ne može biti iskrenije. U vremenu kada bismo ove radove mogli htjeti razumijeti na bezbroj načina, te naglasiti kako je između ostalog problem smeća i problem novovjekovnog čovjeka, koji se prema prirodi odnosi gotovo isključivo kao prema predmetu grubog iskorištavanja, autorica nas upozorava na još jedan segment – segment čovjeka. Pojam čovjeka stvaraoca jednako tako je marginaliziran kroz kapitalizam koji svojim aktualnim nastojanjima guši duh umjetnika. Društvo koje ne razumije kako u suštini mi čovjeka pomišljamo u drugom smislu, kada ga nazivamo slobodnim, nego kada ga kao dio prirode prihvaćamo kao podvrgnuta njezinim zakonima. Mia svoju slobodu vidi upravo u prirodi vlastitog duha; konstanti stvaranja, sakupljanju «smeća», i šetnjama šumom. Ima li išta lošeg u tome ? Ja mislim da ne, dapače, zavidnog. Tanja Škrgatić

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba umjetničkih djela: “Novo otkrivena Arkadija” vrijeme: 13. prosinca 2019. u 19:00 mjesto: Art galerija Makek, Trg kralja Tomislava 15, Zagreb

[PRIOPĆENJE]

Likovna kolonija Paradiso obilježila je ove godine dvadeset ljeta uspješne organizatorske i izložbene djelatnosti apostrofirajući važnost umjetničkog djelovanja u predstavljanju i promociji vlastite zemlje. A već devet godina u galeriji Makek, u srcu Zagreba, upriličuje skupnu izložbu u kojoj uz promociju kataloga predstavlja dio bogate produkcije nastale na likovnim sazivima na Rabu. Art kolonija Paradiso svojim djelovanjem i mjestom u kojem se održava, uvijek iznova budi u nama i umjetnicima osjećaje „rajskog“, pomogne nam da barem nakratko zaustavimo vrijeme i uživamo u novo otkrivenoj Arkadiji. Što nam je to ove godine donijela otkrit će te posjetom galeriji Makek. Izložbom se predstavlja petnaest hrvatskih i inozemnih umjetnika dokazujući cilj i namjeru zadnjih okupljanja u primarnosti kvalitete nauštrb kvantiteti. To su: Saša Bezjak i Anka Krašna iz Slovenije, Krishna Luchoomun iz Mauriciusa, Krunoslav Jakobović iz Francuske, Petra Jovanovska iz Sj. Makedonije, Elisabeth Wedenig iz Austrije te Marija Vuletić, Petar Šalić, Mario Romoda, Dorijan Šikić, Fran Makek, Zlatko Modrić, Robert Budor, Mercedes Bratoš i Zlatko Kauzlarić Atač iz Hrvatske. Izvor: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba HDLU Varaždin Otvorenje godišnje izložbe članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin biti će u utorak, 10. prosinca 2019. U 19 sati, u Galeriji HDLU (Kula stražarnica Staroga grada Varaždin).

IZLAŽU:

Sunčanica Tuk, Branko Bobić, Vladimir Gašparić Gapa, Živko Toplak, Ana – Marija Smoljanec, Sandra Horvat, Monika Rusak, Velimir Ivezić, Željko Prstec , Ivan Mladenović , Krunoslav Martinović, Dražen Pavlović, Jurica Mihinjač, Nedjeljko Krčar.

[PRIOPĆENJE]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba u Pilonovi galeriji Ajdovščina [PRIOPĆENJE] Sodobno slovensko slikarstvo je po veliki zgodbi Emerika Bernarda, ki je dosegla vrhunec v osemdesetih in devetdesetih letih ter še traja, zašlo v krizo, osebnostno (saj so le redki avtorji ostali zvesti sebi in umetniškemu poslu) in splošno, generalno, zaradi »vdora« novih medijev v galerije. Te danes – navkljub ponovnemu odkritju slike in »klasične« umetniške podobe, v Ameriki, v Evropi – še vedno vztrajajo pri lokalnem kvazilikovnem pristopu in razstavah.

SODOBNO SLOVENSKO SLIKARSTVO TRETJA GENERACIJA SUZANA BRBOROVIĆ, IRA NIERO MARUŠIČ, MARUŠA ŠUŠTAR, NIKA ZUPANČIČ

Po svoje odločilna je bila pregledna postavitev del Živka Marušiča v Moderni galeriji pod naslovom Slika je mrtva, naj živi slika!, ki je nakazala njeno ponovno oživitev. In prav Marušič preseneča z vedno novo, prenovljeno umetniško močjo in kakovostjo ter je danes med vodilnimi slovenskimi in ne samo slovenskimi slikarji. Ob boku mu zdaj stojijo Dušan Kirbiš, Ivo Prančič, Marjan Gumilar ter neprekosljivi Marko Jakše s svojimi fantazmagoričnimi liki. V novem tisočletju pride do odkritja novega slikarstva, do ponovnega in prelomnega vračanja k sliki. Najprej z »zasanjanimi« platni in z odličnim, klasičnim poznavanjem metjeja Mitja Ficka, ki že odmeva tudi v tujini, in hipoma zatem slikarski čudež, čisto »tkanje« na podobah Joni Zakonjšek, ter slike Uroša Weinbergerja, ki združijo – kongenialno – računalniško in družbeno-eksistencialno ikonografijo v časovni točki nič, da končno, danes, vznikne val slikark, ki vračajo zaupanje v slikarsko sporočilo in umetniško spoznanje. Dandanes najbolj izstopajo Suzana Brborović, Ira Niero Marušič, Maruša Šuštar, Nika Zupančič ter številne druge, ki šele oblikujejo svoj slog v odkritja in iznajdbo nove slike.

12. december 2019–19. januar 2020 Odprtje razstave bo v četrtek, 12. decembra 2019, ob 19. uri v Pilonovi galeriji Ajdovščina.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020. Razstava v Pilonovi galeriji torej predstavlja najmlajšo generacijo slovenskega slikarstva, ki že doživlja uspehe tudi v tujini, predvsem v Parizu (Nika Zupančič), v Nemčiji (Leipzig, Düsseldorf: Suzana Brborović), deloma tudi v bližnji Italiji (Ira Niero Marušič), za Marušo Šuštar pa lahko rečemo, da dela v “prepišnem” zatišju ateljeja, vedno nove in nove podobe, ki gledalca presenečajo z notranjim pogledom kompozicijo in vrhunskim likovnim pristopom. Kustos razstave je Andrej Medved.

Razstava bo v Pilonovi galeriji Ajdovščina na ogled do nedelje, 19. januarja 2020. Prvo vodstvo po razstavi bo v nedeljo, 22. decembra, ob 17. uri. Vodil bo Andrej Medved. Razstavo spremlja katalog z razpravami Andreja Medveda. Pilonova galerija Ajdovščina Prešernova ulica 3, 5270 Ajdovščina T +386 5 368 91 77

pilonova.galerija@siol.net www.venopilon.com Odpiralni čas: torek – petek, od 9. do 18. ure; sobota, nedelja, od 15. do 18. ure; ponedeljki, prazniki: zaprto

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Skupna izložba slika i skulptura “Akt, portret, silueta“ [KRITIČKI PRIKAZ] U srijedu, 08. siječnja 2020. s početkom u 19 sati u galeriji MORH-a “Zvonimir”, Bauerova 33 u Zagrebu, otvara se skupna izložba – “Akt, portret, silueta“ povodom sedam godina postojanja portala Ludvig dizajn. Na izložbi sudjeluju autori: Duško Šibl, Nedeljko Tintor, Liba Peršinović Levi, Petar Hranuelli, Mercedes Bratoš, Dubravko Đurđek, Vlatka Bauer, Zvjezdana Žužić, Zoran Hercigonja, Anita Kunić, Kamelija Salopek, Kristina Tot Kaša, Merima Popara, Marija Tokić, Snježana Bilandžić, Tončica Mazić, Ingrid Novak, Verica Kovač, Danica Kuštrak, Ivica Zorica, Andrea Stanić, Irena Sara Mraz, Vesna Zvonarević, Snježana Mayer, Veseljka Kos, Đurđica Pirkić, Vera Antolić, Nives Vrsaljko, Emina Alagić, Janica Šterc

stručni osvrt: Nedeljko Tintor, prof. Ova izložba pregled je individualnosti i osobnog pristupa slikarskom stvaranju različitih utjecaja, škola, ambicija, dobnih razlika i vlastitog umijeća u kojoj se predstavljaju umjetnici na temu portreta, akta i silueta. Svaki autor svojim emotivnim pristupom zadanoj temi reflektira svoje emocije na platno s velikim žarom koji se prikazuje kroz kolorit, brze poteze, jake boje ili podsvjesnu sliku koju drži u sebi i prenosi na platno kao ogledalo svoje duše. Na izložbi sudjeluje tridesetak autora različitih tehnika, smjerova u slikarstvu i to ovoj izložbi daje pečat orginalnosti i posebnosti. Portret zadovoljava slikarsku formu, uvijek je intrigantan, a gledatelj traži prepoznatljivost, pogled očiju, izraz karaktera lica, autentičnost osobe, trenutak istine. Osobno kao slikar uvijek imam tremu prilikom pristupa izradi portreta, znajući da se mora očitovati barem dio karaktera osobe, malo zatajni smiješak (portret Mona Lise), samozatajno podignuti lijevi kapak očiju ili rupica na bradi.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Portret je po meni zapravo trenutak istine precrtanog karaktera osobe u tom danu, neponovljiv, zato treba biti pažljiv, odmjeren, kao slikarski estetski kirurg. Portret je ovjekovječena uspomena osobnosti čovjeka, nikada ponovljiva, a dopadljiva ostaje zauvijek. Akt – obrisi konstitucije ljudskog bića nabrijan erotskim nabojem govori sve, ponešto skriva i samozatajno dodvorava našu maštu. Od neukih skica pećinskog pračovjeka, vješto skrivajući dijelove tijela kroz mezopotanska vremena, stoljećima prisutan samo kasti, vladarima, no eto, slikarstvo „paradira“ uvježbavajući oči svakog od nas ponaosob – ostvaruje žudnju, strast, divljenje. Lijepo je zagledati obrise željenog stvarajući svoj svijet mašte zauvijek nedodirljive taštine. Akt je promicanje ljepote ekskluzivnosti naših htijenja. Slikanje ljudi asocijacija je na građanstvo, mnoštvo, svijet od nekoliko milijardi nas „malih“ ljudi u vremenu i točkica u svemiru. Ljudi, stvaratelji novih pogleda neizmjerno još neshvaćene tehnologije, novih bizarnih misija, od davnina održani su evolucijom i reprodukcijom prirodnim nagonima. U slikarskim formama pojavljuju se u neiscrpnim varijantama, portretima i skupinama još od vremena pračovjeka, nama poznatih ovjekovječenih povijesnih događanja (pronalasci borbe, krunidba i korak ljudi na mjesečevo tlo). Dah slikarske prošlosti ovjekovječilo je ljude na i u svim oblicima stvaralaštva, a tko je to stvorio? – Mi ljudi. Lijepo je danas vidjeti sretne ljude oko nas, pa i na slikama, pa to smo ipak mi… Iznimno je teško napisati sukus svih gornjih tematika u nekoliko esejskih crtica, pa oprostite na sažetosti i bizarnosti mojih razmišljanja. Slikajte, pročistite duše, a želim da i duhovno i materijalno budete sretni! Slikar Dubravko Đurđek izvor: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Nina Jeza-performans pod naslovom “100 kg” slovenske umjetnice Betine Habjanič [KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Betina Habjanič, Crime scene: Christmas Ob (ob)letnici razvpite akcije oziroma performansa 100kg, ki ga je umetnica izvedla 30. decembra 2017 v centru Ljubljane, ko je v svoj praznični dom skušala privleči novoletni mesni kadaver, ki se je od siceršnjih svinjskih zrezkov ločil le po količini in surovi obliki, se umetnica Betina Habjanič tokrat reminescentno obrača od dejanj k (začasnim) besedam. Pot domov so ji takrat prekrižali državni organi v obliki policije, ki tudi v času novoletnega veselja skrbi za dobrobit meščanov, ki bi utegnila – kakor so zapisali v kasnejši prijavi – prebivalce glavnega mesta pretresti do obisti oziroma vsaj tako globoko, da bi jih – bognedaj – odvrnila celo od uživanja mesa. Umetnica cikel zaključuje z razstavo, naslovljeno Crime scene: Christmas, ki bo na ogled postavljena v prostorih mariborskega izobraževalnega laboratorija GT22. Prav tam je namreč z družbeno-koristnim delom tudi formalno odslužila s strani sodišča izrečeno ji kazen. Praznovanje božiča simbolično predstavlja slavljenje nekega rojstva, ki pa na ravni drugih – denimo svinjskih ali govejih bitij – pomeni istočasno tudi množični masaker ene vrse bitij za potrebe prehranjevanja druge vrste bitij. Božič sicer v tem smislu ni nič specifičnega, temveč prej simptomatsko “prisilno dejanje”: uživanje mesa ob slavljenju rojstva božjega sina, tistega torej, ki je propagiral kruh, ne pa proteinov, je precej bolj povezano z izkazovanjem bogastva in napuhom, ki eskalira v božičnih večerjah in darilih kakor pa s pristno praznično izkušnjo. Crime scene se nanaša tudi na “ilegalno” plat projekta 100kg. Navidezna ilegalnost in z njo bizarnost celotnega performativa je prav v tem, da kupovanje mesa ni prepovedano, medtem ko prenos večje količine mesa – kupljenega na popolnoma legalen in davkoplačevalcem prijazen način, dokazljiv z računom – bode v oči zaradi povezave s truplom, od katerega pač (še ni) ni ločeno. Vprašanje ileganosti je torej vprašanje ustreznosti konteksta, v imenu katerega se “klanje” dogaja. V smislu svetosti življenja je vsakršno klanje že na sebi crime scene: v določenih primerih smo pripravljeni zamižati na oko svetosti, da se bistvo življenja svinjskega ali govejega zrezka spremeni v kulinarični objekt. Subjekt je objektiviran in s tem prebavljiv. Požrt. Zato je vsako truplo hegeljanski Ding–an-sich; objekt, ki je “odložil” svojo organskost v imenu prehranjevalnega in zato višjega cilja, ob čemer je šla v nemar moralno-etična komponenta in celotna svetost življenja, za katero si danes civilizirani narodi tako prizadevajo, da jo želijo celo zapisati v ustavo. Organi ne opravljajo nikakršne bivanjske funkcije več: organi so moteč element končnemu cilju, zaželenemu truplu, svetemu Šniclu. Posvečeno projektu 100kg: vsem truplom, sistemskim organom in svetovnim bitjem

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Prva ovogodišnja izložba „Korak dalje“ Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin [PRIOPĆENJE]

Prvu ovogodišnju izložbu HDLU Varaždin je organizirao za petero novih članova: Ivanu Gabričević Jasminu Jakopanec Maju Mezga Rajka Novaka i Damira Širolu. Dobru atmosferu na jučerašnjem otvorenju pokazuju fotografije Damira Širole.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba Ruse Trajkove u Galeriji HDLU u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin [PRIOPĆENJE]

Izložba se otvara u utorak, 25. veljače 2020. u 19 sati. Rusa Trajkova rođena je 12. svibnja 1983. godine. Nakon Gimnazije upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je diplomirala na Odsjeku grafičkog dizajna. Godine 2008. počinje raditi kao grafički dizajner u marketinškoj agenciji Bruketa &Žinić u Zagrebu, a nakon toga kao profesor strukovnih predmeta u Gospodarskoj školi i Tehničkoj školi u Čakovcu, te kao vanjska suradnica pri Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.Radovi joj, osim slika i računalne grafike, obuhvaćaju instalacije, skulpture, konceptualne video radove, performans, kostimografije, scenografije i kazališne lutke. Sudjelovala je na brojnim tuzemnim i inozemnim izložbama. Dobitnica je nekoliko međunarodnih nagrada u području grafičkog dizajna, video radova i likovne umjetnosti. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Skupna izložba slika “Boje i emocije”

[PRIOPĆENJE]

vrijeme: 01.04.2020. u 19 sati mjesto: galerija Slovenskog doma, Masarykova 13/I, Zagreb Autori: Dubravka Mijatović, Andrea Stanić, Danica Kuštrak, Vera Antolić, Zvjezdana Žužić, Davorka Radocaj, Irena Sara Mraz, Merima Popara, Kamelija Salopek, Doroteja Meštrović, Snježana Mayer, Emina Alagić, Snježana Bilandžić, Ingrid Novak, Jadranka Šarić, Verica Kovač, Vesna Zvonarević, Snježana Šebalj,Emina Jaić, Sonja Papuga, Ana Sušec, Tončica Mazić, Liba Peršinović, Marija Hećimović, Đurđica Pirkić, Bosiljka Dajić, Veseljka Kos, Dubravko Đurđek

Rješenje je na trenutak pogledati novu sliku, unos energije i trud slikara koji sve donosi porukom, koloritima, opservacijom te uljepšati nam tu sekundu istine. Nevjerojatno je koliko možemo naučiti od tih izloženih slikarskih djela, ali i razviti osobnu emociju što nam se sviđa, što nam je “leglo“ oku i duši s čim postajemo već emocionalno bliski. Tada nam se javlja osjećaj osobne kritičnosti, podsvjesno procjenjujemo što je “dobro“, a što “loše“. Promišljeno smo tada upili emocije, zadovoljni smo osobnom kritikom, osjećamo se samosvjesnim kustosima.Postigli smo vrhunac, čak nam i tamne boje nekako počinju grijati dušu. Dubravko Đurđek, slikar izvor: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Živko Marušič: CARNETS

[KRITIČKI PRIKAZ]

Razstava z naslovom CARNETS odstira vpogled v Marušičeve dnevniške zapise v obliki skic in del na papirju ter zajema dela, ki so nastala med letoma 1977 in 2020. Umetnik se je odločil, da na ogled postavi dela na papirju, ki jih je zaznamoval z izrazito svojskim, osebnim pristopom. Gre za intimne risbe, ki jih hrani v svojem osebnem arhivu. Papirji, risbe, pasteli, akvareli, kolaži, skice, narejene v različnih slikarskih tehnikah, od uporabe preprostega svinčnika ali grafita/oglja, krede ali pastelov, tuša, kemičnega svinčnika, do vodnih akvarelov, kolažev in tudi risb, ki so ustvarjene v oljnih barvah. Na razstavi so tudi risarski dnevniki, ki predstavljajo nekakšen “fotoarhiv” njegovih del, kjer so zelo natančno zabeleženi podatki o nastanku slik, krokijevski nastavki del s postavitvijo figure, formata in uporabo barv, naslov, letnice in podobno. Umetnik pogosto poroča tudi o provenienci slik ter z njimi dokazuje avtentičnost del.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Posebnost razstave so tudi predstavljeni dokumetarni filmi o umetniku: Besede in slike, Živko Marušič – BREJČEVA PLJUČA, (1982) avtorja Tomaža in Arneta Brejca, dokumentarna serija ZAPELJEVANJE POGLEDA Amirja Muratovića in dokumetarni film koprske TV 40 LET ODPRTE MEJE: ŽIVKO MARUŠIČ – SENCA, avtorice Barbare B. Centa in urednice Nataše Segulin ter snemalca Franka Marušiča. Eden zanimivejših posnetkov je tudi video iz zasebnega arhiva umetnika, ki je nastal ob otvoritvi skupinske razstave Jugoslovanska Nova Podoba, ki se je zgodila leta 1983 v Mestni galeriji Ljubljana. Kustos takrat je bil Andrej Medved, sama razstava pa je bila zagotovo prelomna točka v slovenski zgodovini likovne umetnosti. Avtor posnetka sta Miro Dellore in tudi Marušič sam.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Skozi opazovanje različnih vrst papirja, ki jih uporablja umetnik, kakor v preciznem baletu med najcenejšimi kartonastimi raztrganinami in najkvalitetnejšimi japonskimi umetniškimi papirusi, prepoznamo pomembnost nikoli naključno izbrane podlage. Slikar je prepoznaven po značilni močni barvi in gibljivi figuri. Vse te lastnosti, nadgrajene z ekstravagantnim karakterjem, enkratno domišljijo in izjemnim znanjem, osmišljajo Marušičev svojstveni slikarski svet, ki je predvsem ironičen.

Nina Jeza, Artists&Poor’s Živko Marušič je bil rojen 20. septembra 1945 v Colornu, mestecu v bližini Parme, ki leži v pokrajini Emilija Romanja. Leta 1967 se je vpisal na beneško Accademio di Belle arti, kjer je študiral v letih 1967–1971. Študij jeij nadaljeval na Akademiji za likovno umetnost v Ljubljani pod mentorstvom Zorana Dideka, Gabrijela Stupice in Janeza Bernika. Tam je leta 1975 zaključil specialistični študij na temo Fotografija kot osnova za nastanek slike. Za umetniško delovanje je leta 1977 v Beogradu prejel nagrado Fonda Moše Pijade, leta 1998 v Ljubljani Jakopičevo nagrado in leta 1999 v Ljubljani nagrado Prešernovega sklada za slikarstvo.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Karmela Bojić – Nešto drugačije

[PRIOPĆENJE]

vrijeme: 5.rujna u 19:00 mjesto: Kafe bar Razzmatazz Ilica 65/1, 10000 Zagreb

O autoru: Rođena je u Bosanskom Brodu (1961.), gdje je osnovna i srednja ekonomska škola. Slikanjem, pretvaranim olovkom i ugljenom, baveći se višim razredima osnovne škole, gdje joj je talent uočio i svesrdno poticao profesor likovnog odgovora Hamo Fejzić. Od samih početaka, u središtu Karmenkinog zanimanja su ženski i muški aktovi, koji istančano izrađuju svoje unutarnje proživljavanje i previranja. Svaka njezina slika nosi u sebi svoju specifičnu, autentičnu životnu priču, koja se u promatranju pobuđuje zatvorenom osjećaju i možda davno potisnuta sjećanja. Uz dvije samostalne izložbe u Slavonskom Brodu (2006. i 2007.), Karmenka Bojić izlagala je i na desetak skupnih izložbi diljem Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu. 25.12.2016 god nekoliko radova objavila je Onasy galeriju iz Argentine i uvrstila medju svoje umjetnike. Izvor: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba – Nemanja Cvijanović Samostalna izložba GMV Palača Sermage, Trg M. Stančića 3 / Galerija Zlati ajngel, Gajeva 15, 29. 4. – 10. 5. 2020.

[PRIOPĆENJE]

I ove godine Gradski muzej Varaždin u suorganizaciji s Galerijom Zlati ajngel ostvario će se tri zajednička izložbena programa, koja povezuje predstavlja trenutnu likovnu scenu grada Rijeke, Europske prijestolnice kulture 2020. Odabir autora i koncerta izložba potpisuje Marijan Špoljar, prvi iz trojice riječkih umjetnika U ovoj izložbenoj suradnji je Nemanja Cvijanović, koja je izložba postavljena za razgledanje od 29. travnja do 10. svibnja ove godine. Nemanja Cvijanović (r. 1972., Rijeka) diplomirao je slikarstvo 1998. na Accademia di Belle Arti (Akademija lijepih umjetnosti) u Veneciji. Poslijediplomski studij Projektiranje i produkcije vizualnih umjetnosti završio je 2010. pri Facolta di Arte e Design (Fakultet za dizajn i umjetnost) u Veneciji. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, HDLU-a Rijeke i HDLUa. Profesionalno surađuje s talijanskim galerijom T293 iz Napulje. Iza njega je i predavačko iskustvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci i Akademija lijepih umjetnosti u Veneciji. Koordinator programa Kuhinja različitosti, jedan od sadržaja u svojim manifestacijama RIJEKA 2020. – Europska prijestolnica kulture. Organizatori cjelogodišnjih događanja predstavljaju ga riječima: „… međunarodni vizualni umjetnik i dugogodišnji samostalac, ali i predsjednik Samoupravne interesne zajednice i voditelj Galerije SIZ. U svojim se radovima bavi propitivanjem društveno-političkih tema, uspostavljajući veze s događajima iz nedavne prošlosti, fasciniran fenomenom kolektivne memorije. Progovara naglašavajući poziciju odgovornosti i osviještenosti prema anomalijama suvremenog društva, pri čemu promatrače uvodi u intrigantan odnos prema memoriji, promjenama vrijednosnih sistema, propagandi, konzumerizmu i masovnim medijima.“

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Sandi Červek: 1+1=11

[KRITIČKI PRIKAZ]

V Galeriji mesta Ptuj postavljajo na ogled razstavo del Sandija Červeka, naslovljeno: 1 + 1 = 11 Kdaj: 10. 3. 2020 – 21. 6. 2020 Delovni čas galerije: torek-petek, 11.00 – 17.00. Kje: Galerija mesta Ptuj, Prešernova 29, Ptuj

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Razstava v Galeriji mesta Ptuj predstavlja bogat pregled prepoznavne in izrazito avtorske likovne poetike Sandija Červeka, ki ima zveste privržence tako med laično kot strokovno publiko. Umetnika spoznamo tako v črnini kot v barvah, spoznamo ga na eni strani skozi skrajno racionalen, na drugi strani pa impulziven in sproščen ustvarjalni pristop. Razstava vzpostavlja še nikoli viden dialog med umetnikovimi ustvarjalnimi fazami v preseku zadnjih tridesetih let. Červek se nam predstavi kot umetnik, ki nenehno hodi po robu, a v svoji brezkompromisni drži ne zdrsne v dekorativnost, pretirano pripovednost ali družbeno angažiranost. Červek ne podlega trendom, čeprav jim budno sledi. Varne, preverjene in všečne likovne rešitve ga niso nikoli zanimale. Pri črnih slikah Červek vztraja že tri desetletja in se pri tem ne izčrpa, suvereno in vzneseno pa eksperimentira tudi v svojih vmesnih ciklih. Tako nas njegovi igrivi intermezzi na eni strani približajo glasnemu ritmu vsakdana, na drugi strani pa nam njegova monokromna črna in modra platna odkrivajo globine metafizičnih svetov, v katerih se v tišini srečujemo s sublimnim.

◆ BROJ 3 /2020.

Sandi Červek ne predstavlja zgolj s tekočo likovno produkcijo, temveč pričujoči razstavni izbor vključuje pregled njegovega ustvarjanja zadnjih 30 let. V formalnem smislu tako razstava predstavlja številne ustvarjalne faze, med katerimi so si nekatere izmed njih kronološko sledile, spet druge pa so se odvijale sočasno. Červek, ki so ga likovni kritiki poimenovali umetnik črnine, je svoje prve črne slike ustvaril konec osemdesetih let prejšnjega stoletja. Po barvni figuraliki (1985– 1987) in kratkem obdobju t. i. kontrolirane geste (1987–1989), v katerem se v maniri informela pripovednost njegovih del postopoma izgubi, je skrajno zreduciral likovna sredstva in pričel ustvarjati minimalistična črna platna v oljni tehniki. Izraz črne slike je nekoliko zavajajoč, ko se osredotočimo na svetlobo, ki se ob ustrezni osvetlitvi ujame v brazde črnih platen in se odbija nazaj v prostor gledalca. Je pa dinamika svetlobe v Červekovih črnih slikah glavna domena gledalca, saj jo ta usmerja po platnu z lastnim gibanjem ob sliki. K črnim slikam se umetnik zmeraj znova vrača po bolj sproščenih ustvarjalnih fazah, likovnih intermezzih, ki jih še predstavljamo na razstavi.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Slednje umetniku predstavljajo nujen oddih in odmik od črnih slik, ki od njega zahtevajo ogromno koncentracije ter fizične moči. Za dokončanje črne slike umetnik namreč potrebuje nekaj dni neprestanega, skorajda obsesivnega dela, medtem pa majhna dela v tehniki oljnega pastela nastajajo hitro, po trenutnem vzgibu, na osnovi sproščene risbe, ki jo slikar nadgradi z barvo. Od leta 2018 je umetnik namesto črne izbral bogat temno moder odtenek. Modri in temno vijolični odtenki so se v njegovem opusu pojavili že v njegovem

◆ BROJ 3 /2020.

informelskem obdobju, tik pred obdobjem črnih slik. K modrini se je tokrat vrnil zaradi eksperimentalne narave samega slikarskega postopka, ki se je tokrat spremenil le po učinku, po izvedbi pa ostaja nespremenjen. Ko se barva posuši, svetilnost slike tako kot pri črnih slikah poveča s sijočim lakom kot zadnjim, vrhnjim slojem slike. Cikel modrih slik še zdaleč ni zaključen, preizkušanje kromatičnih vrednosti različnih žametnih odtenkov modre in globine izbranih odtenkov je šele v teku. Le vprašanje časa pa je, kdaj se bo v umetniku ponovno vzbudila želja.

po črnini ali pa morda po katerem drugem žlahtnem odtenku. Irma Brodnjak, kustosinja razstave Nina Jeza (Povzeto iz teksta k razstavi Sandi Červek, 1 + 1 = 11, Ptuj)

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

ARROWS of DESIRE (strelice žudnje) - Velimir Ivezić

[KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Protestne strelice eskapizma alegorija su i metafora streličastih znakova upućenih na sveopći bijeg od prolaznosti, bijeg route(om) 666, bijeg u obećanu zemlju, bijeg u drugi, zanimljiviji, ako ne bolji život makar nestvaran, iluzionistički... One su markacijsko sredstvo koje bi Vaš svijet trebale uklopiti u „naš“ svijet. Markiraju bijeg od društva pomiješanih vrijednosti, traganje su za poželjnom ulogom i egzistencijom, a bijeg od eksploatacije. Možda su samo bijeg od realiteta ili doista davanje smisla životu bijegom i željom za promjenom prije nego kolabiramo u općoj, a eskapističkoj imploziji svijeta... One sprječavaju zatvorenost u mali klaustar klaustrofobičnoga društva te vode u druge, neistražene svjetove ...Znak su i stigma sa izvjesnim integritetom za podizanje svijesti i protest, a ne skretanje ili autizam slikarskoga. Dijametralno su suprotne od bezizlaznosti. Njihova su usmjerenja slobodna iako se mnogi usuđuju ukazivati na „poželjne“ pravce. One propituju (Quo vadis?) i ujedno odgovaraju jer vode prema izlazu iz Potemkinovih država i „uređenja“ kakova rijetko gdje vidjesmo. Mnogi su naši (mladi) bili rođeni ovdje, a smatrali su da pripadaju drugamo. Nisu dopustili da im se režu krila i

◆ BROJ 3 /2020.

otišli su za nekim strelicama zbog urođenih arhetipsko-provincijalnih žudnji svih nas iz tihih periferija. Žudili su za snoviđenjem velegradskih utopija (nekad nazivanih bjelosvjetskima), a za slobodnim izražavanjem -individualizma bez sustezanja i paranoje. Željeli su samo (od)letjeti slobodno, a ne levitirati... I sada ih/nas već nema isključeni su/smo i minorizirani ali nisu/nismo autsajderi, a kamoli party breakeri... Napokon, svi su/smo u bijegu samo neki teško priznaju ili uopće ne primjećuju, a svjetlo uvijek strelovito baca sjenu odsutnosti(vrijednosti i pražnjenja sadržaja!?)... Eskapizam je ovdje neumitan oksimoron, a sve ostalo je negdje drugdje... Sve se ovdje doima autističnim osim politike... Mundus vult decipi (svijet želi biti prevaren). Slika je socijalne prirode dok je distanca asocijalna. No, da me se ne bi krivo

shvatilo, ne radi se o nihilističkom pogledu već intenciji stvaranja drukčijega, boljega okruženja neovisnoga od moćnika i(ili) parazita... (ne)nametnutoga režima okoline, samoizolacijskog režima covida, i uskraćenih ljudskih, a napose umjetničkih sloboda...Riječ je o težnji za slobodnim izražavanjem

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

individualizma bez iskaznica i propusnica. Inkrustracije, usadci, gotovi predmeti usađeni, utisnuti u materijal crnog quercusa, bačvastih dužica....recikliranje, stempunk, -grunch, ready meade etc. te eklektična sloboda gotovo -Munchovskog krika jednoga (Au)tiste. Odbacujući civilizaciju čovjek stvara deponije „otpada“ koji postaju izvorišta umjetnosti pa tako kamen koji odbaciše graditelji postade zaglavnim kamenom. Civilizacijski otpad pomaže ovom izrazu kao kolateralni umjetnički čin i arhetipski obrazac. Gotova, primjenjena forma koja bi trebala ostaviti autoreferencijalnoga i autoironičnoga traga. No, nije sve sasvim crno. Zavodljiva je ljepota jednostavnog znaka trokuta/strelice i uvijek možete/možemo pronaći neku strelicu koju ćete/ćemo slijediti, a koja pokazuje izlaz iz klaustrofobičnosti u se(be) implodiranoga i otuđenoga društva usred promašenih političkih „dosega“ koji se usuđuju ukazivati/pokazivati na pravce ne shvaćajući da je stalno usmjeravanje, zapravo stalno uskraćivanje sloboda. Ne bih htio ovdje lobiratu ni za kakovu liniju direktrisu već, naprotiv,

◆ BROJ 3 /2020.

strelicama prokazivati zadane pravce, kako kažu „održive“ što god to značilo... Intencija je slijediti znak jer izlaz uvijek postoji (exi(s)t), a bezizlaznosti nema. Izlaz treba neumorno(a little bit of force) tražiti slijedeći svoju volju ili možda Rieglovu!?. Po Rieglovoj koncepciji umjetničkog htijenja, volje (Kunstwollen), a ja bih rekao žudnje, kao sile koja potiče (r)evoluciju stila zasnovali smo (mnogi od nas) stil nužnosti jer institucije kao i država destimuliraju slobodu, a ako umjetnik ne može biti slobodan tko nam onda može osigurati autonomnost i integritet umjetnosti i doista pravi istinski habitus umjetničkoga diskursa kao sve rjeđe pojave usprkos velikoj produkciji koječega. Umjetnost često nije tu već je gotovo uvijek negdje drugdje, poput trave koja se čini zelenijom u susjeda...Umjetničko, dakle, a ne htijenje političke prirode, upravlja kreativnošću, estetikom i etikom eskapističkih izričaja koji dolaze do izražaja u vremenu kada svijet sve manje gleda ili uopće više ne želi gledati „svoju“ sliku pa slikar više i ne slika već se nastoji izraziti počesto Munchovskim vapajem (u prazno!?) i/ili kontaminacijom estetike etičkim introspektivnim

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

promišljanjima... Ove polikromirane skulpture upućuju na stratigrafiju likovnosti usmjerene prema vlastitom srcu bježeći od entropije i dezorijentacije popravljajući život i bježeći od okončanja, a držeći se iskustvenog limesa. Sublimirana agresivnost usmjerena je da (u)kaže, a ne povrijedi nikoga. Čini se, praktično je skloniti se od javnosti i ne pojavljivati se jer tek kad ljudi nestanu onda njihove priče, njihove slike postanu važne. Do tada su sve to samo trijumfalistička posrnuća i stalna potreba da se čovjek obrani od samoga sebe i politike u sebi i oko sebe.Na kraju, ipak, kao i na početku, ljepota, istina i poruka pa i mistična energija su u oku promatrača više nego na platnu izlagača... I upravo ova potonja ima snagu da povrati odbjeglo, a naprosto ukazujući na izlaz. Strijele markacijski izviru kao arhetipski obrazac iz suvremene Altamire poput potpisa (bez)izlaznosti i upućuju na pokret (gotovo futurističke prirode), a utisnuti ili aplicirani artefakti zaustavljaju promatrača u nadi da će se zaustaviti i razumjeti neumitni poriv i htijenje odnosno žudnju umjetnika, Rieglova sljedbenika(ako ga se smije takvim uopće prispodobiti).

◆ BROJ 3 /2020.

Eskapistička je slika svijeta nevidljiva pa je nitko ne može niti oštetiti niti popraviti, a niti kritizirati ili hvaliti, a ujedno je snažna markaciona poruka koja ujedno upućuje i na efemernost svega postojećega i svih postojećih... Panta rhei (Simpliciije o Heraklitu), samo mijena vječita jest stoga ne može biti smrti umjetnosti kao ni umjetnika...tempus fugit... a žudnja za slobodom umjetnosti ostaje. Velimir Ivezić *** Velimir Ivezić (Varaždin, 1963.) profesor likovnih umjetnosti, konzervator-restaurator savjetnik s dozvolom Ministarstva kulture RH, prezenter baštine i slobodni umjetnik. Studirao likovne umjetnosti na ALU u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kauzlarić. Atača i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagebu. Diplomirao na ALU 1989. god. Sudjeluje pri konstituiranju (1994-2004-) tzv. bolnice za umjetnine u Ludbregu, surađujući sa Bayerische Landesamt fur Denkmalpflege iz Munchena i Restaurtorskim zavodom Hrvatske. Od 1994. radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu u svojstvu voditelja Restauratorskog centra Ludbreg, a od 2004. god radi kao

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

slobodni umjetnik i konzervatorrestaurator free lancer. Radio više samostalnih izložbi te izlagao u Strasbourgu, Munchenu, Mariboru, Zagrebu, Varaždinu...etc.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

[KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Galerija Kraluš i POU Sv. Ivan Zelina (Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), pozivaju na otvorenje samostalne izložbe crteža i slika akademskog slikara Alfreda Freddya Krupe, kao i predstavljanje slikareve nove stručne knjige udžbeničkog tipa “Mislite! Think!”, u četvrtak, 28. svibnja 2020. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 28. 6. 2020. Na ovoj samostalnoj izložbi, nakon nepredviđene odgode otvorenja radi izbijanja pandemije COVID-19 u ožujku ove godine, posjetitelji će moći razgledati 23 nova slikareva rada nastala u razdoblju 2019. – 2020., većinom kombinirane tehnike – eksperimenti miješanja drugih slikarskih, crtačkih i grafičkih tehnika s temeljnom tehnikom tuša. Radi se o još jednoj realizaciji vlastitog programa napisanog 1996. godine, a koji se danas smatra manifestom međunarodnog slikarskog pokreta New Ink Art, tj. jednim od njegovih temeljnih dokumenata. U predgovoru izložbe, povjesničar umjetnosti, arheolog i likovni kritičar Ante Vranković piše: Nakon dvije godine, u Galeriji ”Kraluš” opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade. O velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10

◆ BROJ 3 /2020.

najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon. Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama, koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art (New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina. Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u Galeriji Karas, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom te izložbe: ”Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i društvenom situacijom…” Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek ”izlike”, kroz koje umjetnik progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice. U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika ”Gajeva 20 na kraju svojega puta”, naslikana na listu dnevnih novina(!). Srodan motiv ”pretapanja” životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

veduta ”Karlovačka siva”, koja ipak radije predstavlja portret našeg ”olovnoga” vremena, nego li vjeran prikaz kutka slikareva grada. U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika ”Maskirana djevojka u providnom sivom kostimu” na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta – poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku – magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti. Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku (obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz ”prozor vremena”, naslikao promatrajući zapuštena polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.

◆ BROJ 3 /2020.

Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje predstavljaju ”intimnu ispovijed autora”, a više ”ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet” (Kundera). POST SCRIPTUM: ”Pjesnici su čuđenje u svijetu” – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare. Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3. 2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje! Ante Vranković Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Međunarodna umjetnička izložba Beogradski umjetnički salon 2020.

[PRIOPĆENJE]

Dragi prijatelji, velika mi je čast da vas pozovem na svečano otvaranje međunarodne umetničke izložbe BEOGRADSKI ART SALON 2020, u Galeriji Kuća Legata, Knez Mihajlova 46, Beograd, u subotu 13.06.2020. u 18 časova. Izložba će biti otvorena do 23.juna 2020. Preuzeto: https://www.fac ebook.com/pg/EnergijaU metnostiArt999/events/

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

„Srastanje i prožimanje“ – HDLU Varaždin

[PRIOPĆENJE]

Izložba Lucije Berdin i Andrije Večenaja pod nazivom „Srastanje i prožimanje“. Izložba se otvara 23. lipnja 2020.u 19 sati u Galeriji HDLU, u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Umro je akademski kipar Josip Grgevčić (1938. – 2020.) [PRIOPĆENJE]

rezbario svoj svijet. Drvo, kamen i more prati ga u Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost u Splitu, a tehnike i svoj umjetnički izraz unapređuje na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1964. godine u klasi prof. Frane Kršinića.

U subotu 27.6.2020. godine, nakon dulje bolesti, umro je varaždinski umjetnik i restaurator, akademski kipar Josip Grgevčić. Za svoj umjetnički rad primio je brojna priznanja i nagrade, a 2015. godine dodijeljene su mu i nagrade za životno djelo Grada Varaždina i Grada Jelse. Josip Grgevčić rođen je 26. kolovoza 1938. godine u Jelsi na Hvaru: Za Varaždin je vezan od 1965. godine služeći u njemu vojni rok, a neprekidno od 1968. godine kada ovdje zasniva obitelj. Bio je srednje dijete Marije i Luke Grgevčića, zemljoradnika i ribara, koji ga je upućivao u sve poslove u vinogradu, masliniku i polju lavande, kao i u tajne ribarenja. Drvo masline prvi je njegov kiparski materijal u koji je

U Njemačkoj je dvije i pol godine ( 1965.–68. ) boravio na specijalizaciji monumentalne plastike kod poznate kiparice Marije Elisabet Stapp i restauriranje monokromnih i polikromnih kipova i tehnike pozlaćivanja kod restauratora Josefa Lutza. Bio je na studijskim putovanjima u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Mađarskoj i Švicarskoj. U Konzervatorskom odjel u Varaždinu imenovan je za restauratora kamene plastike, štukature i pozlate. U studijskoj godini 1968./69. postaje predavač na Katedri za likovnu umjetnost Pedagoške akademije Čakovec, danas Učiteljskog fakulteta. Kolegiji su se s vremenom mijenjali, a Josip Grgevčić prati promjene, najprije završava poslijediplomski studij, te postaje redoviti sveučilišni profesor. Radi na unapređenju obrazovnog sustava, zbog čega sudjeluje na mnogim međunarodnim kongresima i simpozijima, sve do umirovljenja u jesen 2008. godine.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Svoj likovni umjetnički rad Josip Grgevčić je pokazao na preko 120 skupnih i 12 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a 17 njegovih djela postavljeno je u javne prostore. U svojem poticanju i unapređivanju likovne umjetnosti istovremeno je radio na strukovnoj organizaciji likovnih umjetnika. Kao član jedinstvenog HDLU-a od 1967. godine, osnovao je i bio prvi predsjednik, tada ogranka, HDLU-a Varaždin 1970. godine, danas samostalne strukovne udruge, najznačajnijeg čimbenika na području likovne i multimedijalne umjetnosti cijele županije. U posljednjem sazivu bio je predsjednik Umjetničkog savjeta i predsjednik Časnog suda HDLU Varaždin. Paralelno s njegovom sveučilišnom karijerom i bogatim stvaralački opusom , nezamjenjiv je njegov doprinos projektima obnove kamene plastike i štukature na nekima od najznačajnijih kulturnih dobara naše baštine. U gradu Varaždinu između ostalih izdvajaju Sv. Mariju s Isusom u crkvi sv. Nikole, Pieta u Filićevoj ulici, pil. sv. Ivana Krstitelja na Vidovskom trgu, kip sv. Ivana Nepomuka pred Starim gradom, Madonu na pročelju kuće u Draškovićevoj ulici, kipove pročelja i grb opata Sigismunda Szinersperga Uršulinske crkve, štukature Franjevačke crkve, katedrale, palače Zakmardy i Patačić. U suradnji s Konzervatorskim odjelom u Varaždinu bio je angažiran u restauraciji na širem području sjeverozapadne Hrvatske, U Goričanu, Vratišincu, Murskom Središću, Gornjem Mihaljevcu, Vinici i Čakovcu.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

•

Maja Vrban Sačić Honeymoon •

[PRIOPĆENJE]

MAJA VRBAN rođena je 1987. godine u Varaždinu. Magistrirala je 2012. godine na odjelu grafike na Akademiji likovih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Nevenke Arbanas. 2006. godine dobila je nagradu Akademije za najboljeg studenta grafičkog odjela na godini, 2011. godine otkupnu nagradu specijalne komisije Sveučilišta u Zagrebu za završni rad godine, „Androgenus“.

Serija radova kombinirane tehnike inspiriranih bračnim putovanjem kroz Jugoistočnu Aziju, uz kontrast nepoznatih kultura i poznate intime, te istraživanje novih uloga i međuodnosa. Radovi su nastali u periodu od siječnja do srpnja 2020.te, velikim dijelom u još jednom poznato / nepoznatom svijetu, intimnom i stranom – izolaciji usred nove globalne epidemije.

Ostvarila je dvije samostalne izložbe i sudjelovala na mnogim skupnim projektima i izložbama, od kojih izdvajamo multimedijski projekt na “MOLT! Speculative identities” u Atelierhof Kreuzbergu u Berlinu. 2011-2013. godine radi kao profesorica grafičkog dizajna, foto-grafike i računalstva na Srednjoj Strukovnoj Školi u Varaždinu. 2012-2014. godine radi kao voditeljica u Školi za slikanje, crtanje i modeliranje MiljenčićŠtokić. Od 2016. nadalje djeluje kao suosnivač Browncatz digitalnog studija gdje ostvaruje projekte na području grafičkog i web dizajna. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin.

•

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

godine koju je priredila Galerija Brešan u suradnji s Muzejom

Izložba NIVES Kavurić – Kurtović, IZ MRAKA OZARENOSTI, udahni, nadahni [PRIOPĆENJE]

U kaštelu Vitturi Muzej grada Kaštela predstavit će jednu od najvećih hrvatskih slikarica, NIVES KAVURIĆ –KURTOVIĆ (1938. – 2016.). Slikarica je to snažne umjetničke poetike, crtačke virtuoznosti, duboke misaonosti i osjećajnosti. Svojom originalnošću, crtačkom strasti i golemom produkcijom Nives Kavurić – Kurtović uvijek je izazivala interes kulturne javnosti. Kaštelanska publika će po drugi puta moći vidjeti samostalnu izložbu ove velike slikarice. Prvi put bilo je to kada su izloženi njezini portreti malih formata u tehnici ulja na dasci na izložbi „Šarm nesavršenosti“ 1999.

grada Kaštela u Kuli Ćipiko u Kaštel Novome. Izložba IZ MRAKA OZARENOSTI – udahni, nadahni, djelomično sažima moduse i etape Nivesinog stvralaštva od 1966. do 2009./ 2010. Izloženo će biti 27 djela velikih formata. Najstarije izložene slike nastale su nakon “mračne faze”, u drugoj polovini 60 –ih i u 70 –im godinama 20. stoljeća kada kolorit postupno oživljuje, svjetlo rasvjetljava sliku a crtež se afirmira. Druga cjelina, možda i najpoznatija među širom publikom platnene su prostirke koje su nastajale tijekom gotovo dvaju desetljeća. One u svojoj formi sadrže obredne i arhaične asocijacije, a sadržajno to su uvijek univerzalna i osobna značenja, slojevita, rafinirana i zagonetna. Treću cjelinu izložbe čini nekoliko slika intenzivne kromatike i gestualnosti nastalih između 2005. – 2009./10. To su njezine posljednje slike. Zadnjih se godina života posvetila crtežu. Nacrtala je stotine crno-bijelih crteža koji pogađaju intenzitetom koji je jedva moguće podnijeti ( Željka Čorak)….

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba naglašava i literarnopoetsku sastavnicu Nivesina slikarstva, a njezine misli o vlastitoj likovnosti provlače se pratećim katalogom kao dodana vrijednost poznavanju i razumijevanju njezinih djela. Katalog je trojezičan i sadrži 64 stranice, a grafički vizual povjeren je dvojcu Kazinoti & Komenda. Autori fotografija su Karim Kurtović i Goran Vranić. Kustosica izložbe je Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica. Dijeljeno sa: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

KUNST ZONE [PRIOPĆENJE]

Od danas (19.08.2020.) se u Galeriji HDLU u Varaždinu može razgledati izložba slika i skulptura članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Varaždin pod nazivom „Kunstzone“. Ove godine izlaže osam autora: Ivan Duić, Ivana Gabričević, Vladimir Gašparić Gapa , Velimir Ivezić, Nedjeljko Krčar, Krunoslav Martinović, Rajko Novak i Sunčanica Tuk. Sad već tradicionalna izložba održava se u vrijeme Špancirfesta, kao kulturni doprinos HDLU-a Varaždin turističkoj manifestaciji, a koja je, nažalost, ove godine zbog COVID-a 19 morala biti otkazana. No, izložba se održava i u Kuli stražarnici Staroga grada Varaždin traje do 4.rujna 2020. Organizacije otvorenja izložbe neće biti, ali nam je čast pozvati Vas da ju svakodnevno pogledate.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Female correspodence [PRIOPĆENJE]

Otvorenje izložbe autorica Mateje Rusak i Tihane Karlović u petak, 18. rujna 2020. u 19 sati, u Galeriji HDLU – Kula stražarnica Staroga grada Varaždin. Autorice projekta: Tihana Karlović i Mateja Rusak Kako biti umjetnica, žena, prijateljica i majka u današnjem svijetu kapitalizma i brzine, kada je umjetnost neprepoznata i marginalizirana? Bavljenje umjetnošću iziskuje vrijeme, prostor, razumijevanje… Umjetnički projekt Žensko dopisivanje/ Female correspondence pokrenut je radi potrebe za stvaranjem, potrebe za izmjenom misli i ideja, poticanja na stvaralački rad te međusobne podrške i stvaranja mreže umjetnica. Projekt se bavi likovnom komunikacijom, isključivo umjetnica, u formi likovnog dopisivanja. Umjetnice iz različitih dijelova svijeta, životnih priča i perioda života međusobno izmjenjuju informacije komunicirajući sebi svojstvenim senzibilitetom i likovnim jezikom u grafičkim tehnikama. One progovaraju o likovnim problemima i motivima koji ih okupiraju. Šalju poruke, ali i odgovaraju na one dobivene od umjetnice s kojom komuniciraju.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Projekt je započeo u siječnju 2019. godine i u njemu sudjeluje šesnaest umjetnica iz Hrvatske, Poljske, Slovenije, SAD-a i Španjolske. Od 2019. u projektu sudjeluju Mateja Rusak, Tihana Karlović, Anna Trojanowska, Raquel Amat, Ana Salopek, Kristina Pongrac, Dora Bakek, RalucaIancu, a od 2020. Iva Gobić, Gloria Sellan, Maja Franković, Svetlana Jakimovska Rodić, Irena Kečkeš, Maja Zemunik Khovaladi, Carmen Bačura Potočić i Monika Jurić. Umjetnice se dopisuju grafikama malog formata, 10,5X15 cm, formata razglednice otisnutih u ediciji od 10 grafika, različitim ritmom slanja grafika/pisama. Neke se dopisuju svaki mjesec, neke svaka dva mjeseca, a neke svaka četiri mjeseca. Medij grafike izabran je kao stari medij koji može biti vrlo aktualan i baviti se suvremenim problemima kroz likovnost, ali i postavljati pitanja o suvremenom društvu kao što je nedostatak istinske komunikacije koja se izgubila korištenjem društvenih mreža. Ova likovna djela nastala kroz mjesece dopisivanja čine izložbu koju otvaramo u Galeriji HDLU.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje" [KRITIČKI PRIKAZ]

vrijeme: 17. rujna 2020. s početkom u 19 sati mjesto: Galerija ZILK, Radićeva 13, Karlovac Magistra grafike Karla Čurčinski ove godine je sudjelovala na Malom ZILIK-u te osmislila čak dvije različite radionice za djecu. Na jutarnjoj radionici pod nazivom "Moj svemir" koja je započela čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira djeca su saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, mališani su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom "Novi dinosaurusi" djeca su trebala zamisliti kako bi dinosaurusi izgledali da danas hodaju Zemljom te su svoje interpretacije dinosaurusa izveli u tehnici kolaža na kartonu. Preuzeto sa: Ludvig dizajn

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

Čekanje Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja. U vremenu kada svi jurimo i žurimo i u stalnoj smo utrci s vremenom, čekanje pruža jedan kontemplativni trenutak jer nas primora da stanemo i ... čekamo. U periodu čekanja ponekad se jave oni jedinstveni trenuci potpune bistrine i osviještenja pri čemu se suočavamo sami sa sobom, katkad iznova upoznamo sami sebe, a nerijetko se i zbližimo s drugim pojedincima koji čekaju. Upravo taj, naizgled nebitan, period čekanja koji prethodi svemu važnome čini tematsku osnovicu u radu Karle Čurčinski. Ciklus radova predstavlja vizualne bilješke naglašenih stanja, misli i emocija, a tek u manjoj mjeri aktivnosti i događaja. Iza svakog rada stoji osobna priča autorice, crtica iz života nastala u periodu čekanja, ali cilj nije razotkriti osobni doživljaj već u vlastitom procesu čekanja dopustiti priči da se sama izgradi na temelju viđenog, percipiranog i usvojenog. Radovi su najčešće izvedeni u kombiniranoj tehnici pri čemu autorica koristi kolaž, akvarel, ručni vez na platnu, olovku, maker, kredu, drvenu bojicu, ugljen i digitalni crtež. Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih

◆ BROJ 3 /2020.

iskustava. Punašne ljudske figure krajnje disproporcionalnih tijela nisu individue već simboli ljudske prisutnosti. Okvir unutar okvira rada realiziran linijom, plohom boje ili kolaža predstavlja omeđenost koju pojedini likovni motivi povremeno probijaju. Ta igra s likovnim elementima linije i plohe, te kombiniranje različitih tehnika koje se međusobno nadopunjuju unosi dinamiku i životnost u skladno oblikovane kompozicije. Iako bi linije spoja papira i kolaža ili plohe boje i praznine sugerirale granice i omeđenost, motiv se nesmetano nastavlja u svojoj realizaciji probijajući iluzorne granice što daje dubinu cjelokupnom prikazu, ali i dočarava protok vremena koji označava proces čekanja. Radovi variraju od bogato razrađenih s mnoštvom detalja, boja i primijenjenih tehnika (Džepno sunce, Jablan, Sanjala sam proljeće, Sparina) do krajnje minimalističkih koji djeluju poput haiku poezije u slici (Kada je moru hladno, Nisam mogla odoljeti, Tu sam na kratko). Likovnost radova koja je građena čistim intuitivnim osjećanjem situacije, emocije ili stanja koje se želi utjeloviti vodi promatrača na jednu višu razinu doživljaja. Iako su prikazi u pravilu figurativni, te pojedini elementi prepoznatljivi i samorazumljivi, njihova usklađenost i ukomponiranost stvara jedan svijet koji nije narativan u kontekstu uzročno-posljedičnih odnosa na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Diskurs je uzdignut na razinu ne u potpunosti objašnjenog, ali razumljivog svijeta u kojem je ključno prenošenje emocija i atmosfere pukog bivanja u stanju čekanja i svih osjetilnih faza koje ono nosi sa sobom. Važnu ulogu imaju i nazivi radova koji čine

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

svojevrsne misaone minijature. One su asocijativne, poetične i simbolične te nadopunjuju rad u smislu da ga ne objašnjavaju već potenciraju kretanje misli dalje i šire od prvobitnih asocijacija. Čekanje omogućuje spoznaju i osvješćivanje onih dijelova sebe kojima se vjerojatno nikada ne bismo posvetili da nismo morali čekati. Jer uvijek postoji nešto veće, važnije, hitnije od odraza sunca na površini vode, mirisa proljeća u dašku vjetra ili pak bivanja sa samim sobom. Karla Čurčinski utjelovila je svijet čekanja ukazujući kako uz osjećaj nestrpljivosti i nelagode koji najčešće poistovjećujemo s pojmom čekanja, u samom periodu čekanja možemo otkriti i onaj divan osjećaj prepoznavanja nečeg pravog, lijepog i iskrenog. To je onaj trenutak kada "čekanje stavimo na čekanje", kada svijet stane, vrijeme nestane, a mi osjetimo nešto što je beskrajno stvarno samo i isključivo zahvaljujući tom jedinstvenom trenutku čekanja. Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

THE NYMPH (Nimfa) Bojan Hajdu – Hurin & Betina Habjanič – Ax Ax Galerija Hladilnica, Pekarna, Maribor 11. – 30. september 2020

[KRITIČKI PRIKAZ]

Festival fotografije Maribor 2020 Betina Habjanič a.k.a Ax Ax je performerka in – vsaj v pričujočem smislu –– umetnikova nimfa, metafizična personifikacija nature naturalis, ki v svoji surovi prisotnosti ohranja vzvišenost notranjega sanktuarija, za katerega je, kot se čisti naravi tudi spodobi, pripravljena načrtno žrtvovati estetiko na račun etičnega imperativa. Govorimo torej o umetniškem timu: sodelujeta na način združevanja ter prepletanja diskurza »estetike grdega« in aktivizma za pravice živali. Fotograf in performerka uporabljata umetniški medij kot orodje raziskovanja: družno vstopata v zapuščene klavniške prostore in nam, neposvečenim, razkrivata notranjost le-teh in nas istočasno šokirata in opozarjata na hipokrizijo sodobnega časa, ki umetelno pakira sveže meso v »praznična darila« in prikriva resnico industrijskega klanja za pridobitev teh bon-bon-ov. Ustvarjata epilog klavnic brez cenzure in namesto klanja živali uprizarjata performativni zakol človeka. Habjaničeva radikalno opozarja na brezkompromisno instrumentaliziranje živali za izpolnjevanje prehranjevalnih potreb in nas ob asistenci fotografa vizualno šokira. V delih z umetniško metodo supra-identifikacije prisotnim opazovalcem odstirata različne potlačitvene mehanizme, ki nam olajšajo vzdržnost sicer nevzdržnega dejstva, ki nam ga zapoveduje kategorični imperativ: deluj tako, da bo maksima tvojega delovanja zakon za vse, s čimer se človek, racionalno bitje, vzpne nad žival, ne-racionalno bitje. Kantovski implicitni ukaz »narave«, celo Boga, če smo slučajno religiozni, nas opravičuje v togem, a učinkovitem klavniškem procesu, ki se distancira od klanja, češ to je le nujna posledica potrebe, ne pa tudi od mrtvega mesa. Meso je – še vedno – meso, tudi če ga uživa racionalna žival. Kanibalizem ad mortem. Umetnika vzpostavljata bližino smrti, ki vznika skozi fotografijo z visoko estetizirano in hkrati groteskno mizansceno. Izzivata normative situacije v maniri stopnjevanja nasilja do absurda, in skozi umetniški medij obravnavata težke, v resnici ostudne prizore problematiziranja klavniške industrije do klimaksa moralne nevzdržnosti.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Beseda o umetnikih: Bojan Hajdu (1975, Novi Sad) je član Fotokluba Maribor od leta 2017 član Fotokluba Maribor. S fotografijo se intenzivno ukvarja zadnja štiri leta, največ ustvarja v črno-beli tehniki. Do danes je razstavljal osemkrat –- na dveh samostojnih in šestih skupinskih razstavah. V letu 2018 je prejel srebrno nagrado za fotografski diptih. S svojim ustvarjanjem želi, kot pravi, fotografiji kot mediju doprinesti nekaj novega, še ne-videnega. Betina Habjanič (1992, Maribor) je zaključila Pedagoško fakulteto Univerze v Mariboru, smer Likovna pedagogika, ter se vpisala na magistrski študij kiparstva na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje v Ljubljani. Magistrski študij je zaključila v vzporednem programu TransArts na dunajskem Angewandte. Neodvisno od umetniškega medija deluje kot aktivistka za pravice živali in koristi medij umetnosti kot orodje za aktivizem. Njen glavni medij delovanja je navadno performans, s katerim radikalno opozarja na brezkompromisno instrumentaliziranje živali za izpolnjevanje človekovih primarnih potreb. Nina Jeza, Artists&Poor’s

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

[KRITIČKI PRIKAZ]

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

O IZLOŽBI... IKONOGRAFIJA SVAKODNEVICE... Ketrin Milićević Mijošek iz teksta Posljednja samostalna izložba Roberta Paulette u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, održana je potkraj 2011. godine (Nebo/Il Cielo, 2. 12. – 23. 12. 2011.) te je s vremenskim odmakom iznova nastala potreba i u slijedu stvorena mogućnost ponovnog predstavljanja autorove recentne produkcije upravo ovdje, u Puli, na istom mjestu... Radovi zastupljeni na izložbi nastali su s namjerom i u korelaciji sa potencijalom i gabaritima muzejskog prostora. Rezultat su umjetnikova istraživanja, propitivanja i introspekcije; procesa mapiranja mjesta i vremena, kretanja i „stajanja“, bilježenja kako će sam umjetnik reći „što gorkog – što slatkog života “ kojeg je „proveo unutar gotovo neprekinutog pravca ne duljeg od 2 km“ upravo na Verudi, pulskoj gradskoj četvrti kojoj posvećuje ovu izložbu. Paralelno posežući za različitim medijima i formatima, različitim vokacijama i naoko oprečnim poetikama i njihovim dobro odmjerenim prisutnostima unutar cjeline izložbenog postava, u istom prostoru susreću se i sretno koegzistiraju suvremeno i tradicionalno, apstraktno i figurativno, fizičko i misaono, eterično i taktilno koje umjetnik dovodi do savršene ravnoteže izmjenjujući i mireći područja napetosti i fluidnosti postižući time dinamičnu cjelinu, vizualni organizam koji progovara istovremeno o intimnosti i ritualnosti vlastitoga života koliko i o univerzalnosti ljudskog bivanja u prostoru i vremenu. Među radovima slikarske provenijencije naići ćemo i na geometrijsku apstrakciju (akrili na plastičnim stolnjacima sa prepoznatljivim pattern motivima) i na ulja na platnu većih formata koja odišu čistom slikarskom slobodom u kojoj oblici, geste i kolorit vode glavnu riječ, a svojevrsno su oživljavanje autorovog rukopisa iz 80 – ih. Naići ćemo i na probrane kolaže (tek otrgnute listove iz brojnih blokova i bilježnica) koji nastaju gotovo na dnevnoj bazi, a možemo ih tumačiti kao vizualne ekvivalente dnevničkih zapisa u kojima se autor osvrće na pojavnosti iz svoje bliže i dalje okoline, na osobe, zbivanja, događaje... kao umjetnički čin izražene meditativnosti i ritualnosti. U instalacijama i assamblage-ima koje zauzimaju posebno mjesto unutar postava, prepoznat ćemo autorovu inventivnost u opredmećivanju složenih metafora koje postiže koristeći predmete iz svakodnevne uporabe. Riječ je o svojevrsnoj ikonografiji svakodnevice, o preobražaju naoko običnih pa i odbačenih stvari koje, dovedene u nov kontekst, sa sobom donose i jake elemente naracije. Nazivi radova pomoću kojih gledatelj dobiva dodatnu mogućnost iščitavanja svih slojeva značenja tu su i da potvrde autorovu privrženost Verudi na kojoj se gotovo četiri desetljeća odvija njegovo „hodočašće“, život čovjeka - umjetnika koji je dodatno podcrtan za ovu prigodu nastalim video radovima, svjetlosnim instalacijama, tekstovima i nacrtima.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Veruda Boogie - Woogie (uz to što otvoreno priziva aluzije i odaje počast nizozemskom slikaru i teoretičaru Pietu Mondrianu i njegovim najpoznatijim, a ujedno i posljednjim djelima Broadway Boogie - Woogie, 1942./43. i Victory Boogie - Woogie, 1944.), u prvi plan postavlja sam proces nastajanja umjetničkog djela, pa i izložbe kao cjelovite forme prezentacije u kojoj je umjetnik ne samo generator i pokretač, već onaj koji nam upravo uživajući u tom procesu, prenosi priču... koliko njegovu... toliko našu... KUSTOSICA IZLOŽBE: Ketrin Milićević Mijošek

BIOGRAFIJA Robert Pauletta rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi. Srednju umjetničku školu pod voditeljstvom Ivana Obrovca pohađa u Puli. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Od 1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića. 1987. godine jedan je od osnivača HDLU Pule, kasnije HDLU Istre. Od 1991. - 2003. radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli; jedan je od osnivača te škole. 2003. - 2009. godine, radi kao voditelj u novoosnovanom MMC LUKA gdje priređuje niz izložbi, predavanja i drugih kulturnih zbivanja. 2007. u izdanju HDLU-Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu. 2009. postaje član HZSU–a. 2013. - 2017. osniva Umjetničku organizaciju Robot, te u Puli s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće rad galerije POOLA. Od 2017. posvećuje se isključivo profesionalnom umjetničkom radu.

Izvor: http://www.msu-istre.hr/

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba | List do lista | Dina Zebec [PRIOPĆENJE]

Dina Zebec rođena je 1990. godine u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja industrijski dizajn. Diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci 2014. godine u klasi docenta Muhameda Čavrka te stekla titulu magistra likovne pedagogije. U svom diplomskom radu istraživala je tehniku ručne izrade papira, što ju je potaknulo i navelo da u daljnjem umjetničkom stvaralaštvu proizvodi vlastiti reciklirani papir koji kombinira s grafikom i suhim biljem. Umjetnica tako u svom radu istražuje prirodne forme i stvara radove ekološke tematike. Od diplomskog serijala Šuma pa do nedavno održane skupne izložbe Hommage Rijeci, umjetnica kao motiv prvenstveno koristi biljne motive te u svoje radove kolažiranjem ili utiskivanjem uklapa biljke koje pronalazi u svom okruženju.

Za izložbu List do lista umjetnica koristi isključivo motiv lista koji simbolički predstavlja prirodni, ali i životni ciklus. U proljeće, list označava život i rađanje, no u jesen, kad padne, on simbolizira kraj i smrt. U tim prirodnim promjenama, autorica uočava transformaciju, ali i stvaranje novog procesa, što povezuje i s ljudskim životima. Tako je list do lista ujedno i igra riječima koja odražava doslovan prikaz motiva, ali i skrivenu poruku o krhkosti, sjećanju, nepredvidivosti, odnosno prolaznosti. Proces otiskivanja grafika iz serijala List do lista u potpunosti je ekološki. Umjetnica kombinira alternativne i netoksične grafičke tehnike, a kao matricu koristi raznovrsno lišće koje otiskuje na papir. Kako bi sam proces bio održiv, lišće koje koristi u otiskivanju prikuplja pažljivo, skromno i savjesno - neko je već godinama suho te je pohranjeno na taj način, neko je tek otpalo s grana, dok je neko ubrano svježe. Tehnika u kojoj umjetnica izrađuje ove radove u našoj se tradiciji koristi od davnina, a najčešće prilikom ukrašavanja pisanica. Čajevi, olupine od luka, aronija i slično, daju nam prirodne boje, nježnih i suptilnih tonova, a nisu štetne za okoliš. Tako umjetnica preša lišće u kombinaciji s prirodnim bojilima te ih zagrijava kako bi listovi pustili svoju prirodnu boju i ostavili trag na papiru. Ponekad su ti tragovi jasni i oštri, a ponekad transparentni, magličasti, razliveni i jedva vidljivi. Nastale kompozicije umjetnica nadograđuje otiskujući lišće izravno na papir, netoksičnim bojama na vodenoj bazi. Lišće koje koristi u procesu otiskivanja na kraju reciklira. U tom procesu možemo vidjeti ponovno rođenje, odnosno životni krug. Recikliranjem, korištenjem lišća i netoksičnih grafičkih tehnika, umjetnica želi potaknuti ekološku svijest kod ljudi i skrenuti im pažnju na važnost očuvanja našeg najvećeg bogatstva – prirode. Jedino što priroda i biljke trebaju od nas jest da obratimo pažnju i naučimo kako živjeti u skladu s njima, a brigom i pažnjom im vratimo za sve ono što su nam pružile.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Skupna izložba slika "Maksimirski intermezzo" [KRITIČKI PRIKAZ]

Autori: Andrea Stanić, Katarina Sinčić Rast, Vera Antolić,Kristina Šimon Starčević, Vesna Zubović, Zoran Hercigonja, Branka Toplek, Nives Vrsaljko, Zvjezdana Žužić, Ingrid Novak, Snježana Šebalj, Dubravko Đurđek, Nikica Jelić, Danica Kuštrak, Vesna Zvonarević, Angelina Đoković Janjušević, Barbara Špiljak Presečki, Veseljka Kos, Verica Kovač, Davorka Radočaj, Merima Popara, Ana Sušec, Branka Hržić

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

„Odmah na početku ovoga predgovora ispričavam se svim umjetnicima koji nisu mogli sudjelovati sa svojim radovima na ovoj izložbi radi ograničenog broja mjesta“ U ovo vrijeme pandemije Covid-a 19 i trauma izazvanih potresom u Zagrebu pokušao sam naći mali predah da našu svakodnevicu prekinem s jednom divnom stankom odlaskom u svijet boja, ljepote slika i osobnih osjećaja umjetnika. Dvadesetak slikara dijametralno suprotnih sa svojim radovima sudjeluje sa svojim tehnikama, stilovima i osjećajima u ovoj divnoj eksploziji boja, emocija i postavlja nas u jednu pauzu od problema i bijega od svakodnevnih zbivanja i tempa. Esencija izložbe je da se taj bijeg nađe u ovom malom intermezzu pred zimsko razdoblje u jednom okupljanju s prijateljima, slikarima i posjetiteljima, štovateljima umjetnosti. Svaki umjetnik, sa svojim umijećem, pokušava doprijeti do srca svakog posjetitelja, sa svojim odabirom boja, temom koju je izabrao ili sa svojim emotivnim pristupom kojega je premjestio na platno. Sve slike na ovoj izložbi prenose osjećaj duše umjetnika kada je stvarana i rođena s ljubavlju, kako bi svaki dobronamjernik pronašao jednu malu nit koja bi ga povezala s tim bojama i ljepotom stvaranja tog umjetničkog djela te stavio na svoj zid. Pogled na sliku koja Vam u današnjici može razgolititi misli i punoću duše, svakoga sudionika ove kulturne manifestacije učinit će sretnim i dati mu veliki poticaj za daljnji stvaralački rad. U svim radovima osjeća se koloritno impulzivno građansko slikarstvo, svaki potez boje povlači se beskompromisno, oštro i hrabro, odaje prostranost kolorita i trećom dimenzijom postiže se konačna poruka svakog umjetničkog djela na ovoj izložbi. U segmentima boja slike dišu kroz sve nijanse od pojedinih gdje se ističe bjelina na platnu do radova ispunjenih tonalitetom po cijeloj površini, a kod svih djela ostaje dobar prizor za životnu radost znatiželjnika - ljubitelja slikarstva. Prepoznaje se ne brzopleto nego iskreno slikarstvo čak i kod nemuštih poteza na platnu koji su nepovratno iskreni. Željko Bedić

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

Izložba 'Negdje između' mlade varaždinske umjetnice Monike Rusak [KRITIČKI PRIKAZ]

Fascinacija ženama, a pogotovo ženskim tijelom, nije nimalo strana u povijesti umjetnosti, a sveprisutna je i u današnjem vremenu te kontinuirano traje kao i borba za ženska prava te neprekidan vrtlog dokazivanja i samodokazivanja žena u današnjem svijetu kojem se ne nazire kraj. Propitivanje samog pojma žene, njezinih uloga uvjetovanim društvenim položajem i preispitivanje ustaljenih stereotipa o ženama aktualne su teme u umjetničkom

svijetu i čvrsto su vezane uz ženski aktivizam te premošćivanje jaza između stvarnih, realnih žena i nedostižnih, mentalnih predodžbi o idealnim ženama. Takve nedostižne predodžbe o ženskom izgledu, proporcijama tijela i načinu odijevanja poprimaju gotovo mitske razmjere, a rezultat su medijskih nametnutih standarda ljepote i velikih očekivanja i zahtjeva društva od žena u svakom aspektu njezina života. Stoga je inspiracija snažnim antičkim ženama i nedostižnim svemirskim tijelima koji upućuju na nešto dalekosežno i nedodirljivo prigodna podloga za izradu umjetničkih radova autorice Monike Rusak, povezanih u izložbi „Negdje između“ koja se sastoji od mobilne instalacije sa ženskim portretima koji izranjaju iz „morske“ pjene i svojevrsnog zvjezdanog mozaika sastavljenog od fotografija madeža istih žena povezanih u konstelaciju. Mitske mentalne slike savršenih žena idealnih proporcija i kanona ljepote autorica izložbe pokušava srušiti spajanjem portreta stvarnih mladih žena koje se nalaze u prijelaznom životnom razdoblju s „morskom“ pjenom iz koje se, prema grčkoj mitologiji, rodila sama Afrodita, božica ljepote i ljubavi. Prikazanim mladim, ambicioznim i kreativnim ženama u kasnim dvadesetim godinama autorica se referira na prijelazno životno razdoblja u kojem dolazi do odrastanja djevojke u mladu odraslu ženu i na prijelaz iz fakultetskog razdoblja u potragu za stalnim zaposlenjem i početkom građenja buduće karijere što označava

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

veliku životnu promjenu. Promjena, prijelaz, nestalnost i nesigurnost glavna su obilježja tog životnog razdoblja kao i mobilne instalacije koja funkcionira kao kinetička skulptura i sama je, prema formalnim karakteristikama, nestalna i promjenjiva upućujući tako i na promjenjivost ženskih uloga i prava u svijetu. U prvom radu do izražaja dolazi ženska glava kao najvažniji dio ljudskog tijela i simbol unutarnje životne snage, sjedište razuma, mudrosti i pameti. Kako bih svojim Afroditama pomogla da u njima nepoznatom svijetu steknu spomenute karakteristike, autorica ih je smjestila u krugove koji označavaju duhovni svijet i stvaralački duh, i izdižu ih iznad tjelesnog svijeta. Suprotno tome, drugi rad temelji se na naglašenoj senzualnosti ženskog tijela prikazanoj kroz jedinstvene uzorke madeža na različitim dijelovima tijela svake žene koji su spojeni nalik zviježđu na nebu. Svaka žena ima svoju jedinstvenu, neponovljivu konstelaciju madeža na tijelu te zrači posebnom energijom kao i zvijezde,

◆ BROJ 3 /2020.

a kroz složeni zvjezdani mozaik autorica ukazuje na iznimne i raznolike ženske osobnosti te kompleksnost pojma ženstvenosti. Uz to, svemir kao simbol beskrajnosti u ovom radu može se povezati i sa beskrajnom borbom žena za dokazivanjem svog statusa u društvu koja je još uvijek na pola puta do ostvarenja cilja, negdje između. Kao magistra medijske umjetnosti i prakse, Monika Rusak svojim raznolikim umjetničkim djelovanjem, od fotografije preko produkcije video umjetnosti do umjetničkih instalacija, održava kontinuum suvremenosti eksperimentiranjem različitim medijima i tehnikama te propitivanjem aktualnih tema koje prenosi u umjetničke radove želi premostiti nedostižne predodžbe o ženama i poručuje istima da su jedinstvene i lijepe, svaka na svoj način, kao i konstelacije zvijezda u beskrajnom svemiru. Jelena Petković, mag. hist. art. etmag. paed., kustosica izložbe

BIOGRAFIJA: Monika Rusak rođena je 1991. godine u Varaždinu. Završila je osnovnu i srednju školu u rodnom gradu te nastavlja obrazovanje kroz preddiplomski studij Multimedije, oblikovanja i primjene na Sveučilištu Sjever. Želeći proširiti svoje znanje iz fotografije, video obrade i grafičkog dizajna i izbrusiti novostečene vještine, nastavlja s diplomskim studijem Medijske umjetnosti i prakse na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci pod mentorstvom izv. prof. art. Nadije Mustapić i izv. prof. art. Ingeborg Fülepp te 2015. godine stječe akademski naziv magistre medijske umjetnosti i prakse. Njezin diplomski rad, a ujedno i debitantski, dokumentarno- eksperimentalni film „Zauvijek“ sudjeluje na brojnim filmskim festivalima. Nakon završetka fakulteta, u potrazi za stalnim zaposlenjem, radi kao fotografski dizajner i dizajnerica tekstila u tvrtci Grafko-Caspar d.o.o., nakon toga kao digital operator (retušer) u tvrtci Calzedonia. Područje rada kojim se bavi jesu fotografija i filmska umjetnost. Članica je HDLU Varaždin i Filmsko-kreativnog studia VANIMA. Živi i djeluje u Varaždinu u kojem uskoro otvara i svoj obrt.

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.

~In memoriam~

~Josip Grgevčić~

REFLEKSIJE – revija za likovne umjetnosti

◆ BROJ 3 /2020.