GODINA 1/ BROJ 1/ 2017.|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Web: https://sapphoart.wordpress.com
1
Impressum: ISSN 2584-3974 Naslov: Sapphoart-časopis za poeziju Autor: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Glavni i izvršni urednik: Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Nakladnik: Vlastita naklada autora, Imbriovec Jalžabetski 45c Mjesto i godina objavljivanja: Varaždin, 2017. Web: https://sapphoart.wordpress.com
kontakt e-mail adresa: zoran.hercigonja@gmail.com Godina objavljivanja: Godina 1./ 2017. *** Časopis Sapphoart izlazi jedanput godišnje u digitalnoj verziji. Izlazi krajem 12 mjeseca svake tekuće godine. *Časopis je besplatan i neprofitan.* *Radovi se ne honoriraju.* Radove objavljene u časopisu “Sapphoart” dozvoljeno je pohranjivati u institucij-
ske i tematske repozitorije uz osiguravanje poveznica na web stranice časopisa. Građa časopisa, arhivirana je u Hrvatskom arhivu web-a (HAW). Svi sadržaji dostupni su za daljnje korištenje pod Creative Commons licencom: Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska
(CC BY-NC-ND
3.0) Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons ImenovanjeNekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.
2
GODINA 1/ BROJ 1/ 2017.|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||| PREDGOVOR Cijenjeni čitatelji, pokrenut je prvi broj časopisa Sapphoart časopis za poeziju. Sam naziv Sappho dolazi od imena grčke pjesnikinje Sappho koja je nadahnula mnoge pjesnike od antičkog vremena do danas da stvaraju i obogaćuju jezik i kulturu. Mnogi “Zlatari jezika” proizašli su iz poezije mlade umjetničke duše Grkinje. U prvom broju imamo šest autorskih radova; što moderne poezije što haiku i tradicionalne poezije slobodnog stiha. Također tu je i
jedno sjećanje na gotovo zaboravljenog pjesnika Vladislava Kušana. Ugodno čitanje prvog broja kao i još mnogo radova, želi glavni i izvršni urednik Zoran Hercigonja
3
Barbara Lavrič-Stihovi zaboravljenog pjesnika Vladislava Kušana ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||| RIJEČI U JESEN
PJESNICI
Plah šumor voda u daljinama,
Nekoć u ponosnoj Thebi
U travi miris truleži i smrti
Bili smo divni efebi,Išli smo bosi po rosi
I kostur ljeta, žutog suncokreta.
Sa vijencem ruža u kosi.
U nama raste osama i tama.
Mnogo je purpurnih ljeta
Bez bistrog sjaja zvijezde Sjevernjače
Sjalo na sunčanoj uri.
Plače duša sama.
Dok smo u mijenama svijeta
Krv lišća pada na plašt listopada,
Postali trubaduri.
Protkan starim zlatom mrtvog sunca.
O kobi i o tjeskobi
Jedno ptiče na gloginju jada,
Brenčaju napukle lutnje.
Jedna duša u pečali bunca:
Ako smo bijedni i mali,Naša je duga na svodu,
O, još jednom biti bosonogo dijete
A sva bi bogatstva dali
Na rosnoj travi proljetnih livada,
Za vodu i za slobodu.
I prezret sanje bolećive sjete, Prokleti misli sumračne i plačne, Želje ubitačne I ko ponor crne… Na nebosklonu zlato plašta trne. Po obroncima smijeh purpurnih šuma, Grozničavo sulud, Zamire.
Vladislav Kušan (hrvatski pjesnik) 4
Mario Kovačević-Kad me ne bude-autorski rad ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
KAD ME NE BUDE I kad me više ne bude Ja ću opet biti tu Naći ćeš me u svakom Malom toplom osmijehu I kad me više ne bude U san ću ti nepozvan doći Naći ćeš me uvijek kad se
Zagledaš u dječje oči I kad me više ne bude Kad uspomena postanem Potraži me u pjesmi Gitara će ti reći sve A kad me više ne bude U vjetru s mirisom kiše Znaj da sam morao otić’ Jer me se nitko ne sjeća više Oprosti mi što vjerujem U Ljubav, i svom malom Bogu Oprosti mi prošlost i sve ono Što sam sebi oprostiti ne mogu.
5
Ines Kosturin-La Propos de la Mort-autorski rad ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||| LA PROPOS DE LA MORT Kroz stisnute zube divljaju vjetrovi, vukovi što grizu jednako drveće i ljude. Bolje je ponekad ostaviti glasnice negdje na sigurnom i biti nijem. Slagati će jezik bez oklijevanja bez razmišljanja. Jedrilje sklopljeno u očima rastrt treba i otploviti duboko, daleko prije no što se prometnu udasi u bodeže i noge ovozemaljske budu preteške za kretanje, kao satovi, ljudi umru kada stanu čak i ako ih obitelji žale pa im ne kažu. [Probaju ljudi onda unatrag ići, kao i ti satovi pa se zbune kad im ne dozvoli mehanizam.] Kroz stisnute šake tutnje stršljeni, trnci željni dodira u prolazu barem. bolje je ponekad ostaviti
želje svoje negdje na sigurnom i biti hrid. Naići će već mornar čiji će sat zastati na toj stijeni. le petit morte.
6
Said Šteta-Slomljeni cvijet-autorski rad |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
SLOMLJENI CVIJET Odavno misli rove dok hodim nogama bosim šta bih ti mogao dati? Kako da poklonim snove koje svoj život nosim i ne daju se poklanjati
Na prste nožne sam stao ja pjesnik i neznalica zvijezda mi bježi nebesima A tebi bih je dao jer ovim rukama ne znam iščupati srce u grudima Kako ti pokloniti svijet hiljadu cvjetova malo
i mnoge bašče mirisne Evo sam slomljeni cvijet sunce mu boju izbrisalo a pod suzama kisne
7
Sanja Golić-Jezik duše-autorski rad ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||| JEZIK DUŠE
Ne, nemoj proklinjati svaki novi dan Nije ti krivo to sanjivo jutro Niti prvi zračak tebi dobro znan. Ne, nemoj drhtavom rukom izbrisati san Niti srdžbom svojom pokidati niti Svako je loše za nečega dobro Sve će proći i svega će biti.
Svaka misao odijelo svoje nađe Svaki krivi put ka pravome vodi Ne proklinji šta god da te snađe Uspon i pad na jedno se svodi. Sve boli su lekcije od života date Prati Rijeku Daha kojom teku riječi Znaj da nas sve vječno kušnje prate Čovjek je od duše te se dušom liječi. Ne, nemoj proklinjati svaki novi dan Nije ti krivo to sanjivo jutro Niti prvi zračak tebi dobro znan.
8
Ivica Jembrih-Haiku poezija-autorski rad |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||| Proljeće-godi: okrenuo se pesek na drugu plećku. ***
Iz podruma čuju se šumšumovi: dišu lagvovi. ***
Nemirni vjetar. Svjetiljke se klanjaju iznad borova
***
9
10