Svjetovi intimnih egzilija-Zoran Hercigonja

Zoran Hercigonja

IMPRESUM nakladnik: za nakladnika: autor: naslov: mjesto izdavanja: godina izdavanja: graf. priprema: tisak:

Fronta Impress, vl. Saša Kušter Saša Kušter Zoran Hercigonja SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA Varaždin 2018.

Fronta Impress Fronta Impress

kontakt:

zoran–hercigonja.webnode.hr zoran.hercigonja@gmail.com 091 900 83 67

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ??????.

ISBN 978–953–48051–3–8

Zoran Hercigonja

VaraĹždin, 2018.

Sadržaj I. POGLAVLJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 II. POGLAVLJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 III. POGLAVLJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

V

I. POGLAVLJE Na obali opustošena grada, već vjekovima kidam karike lanaca.

Probijam se kroz bure i mećave, uspinjem se uz jaku struju vodopada, lomim krila vjetrenjačama, otimam se iz naručja krvožednih sirena.

Sunce je već odavno zašlo nad samrtnom posteljom moga daha.

Na obali nekdanjeg grada, zasadio sam suhi cvijetak nade da raste na spaljenome tlu, da živi i umire i posljednjim dahom zuri u zvijezde, gdje nekoć bio je njegov dom.

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

ata mene je strah!- kliknuo je glasić preko telefona dok je požudno promatrao rasporak svilene bluze i dvije porculanske dojke u kupeu ispred sebe. Činilo se kako su te dvije oble i nabrekle dojke samo dodatak krajoliku na izdisaju i izmaku snaga.

-Tata bojim se tog ispita.- rekao je tanahni glasić.

-Pa to je ispit kao i svaki drugi.- izdahnuo je nestrpljivo.

-Vježbali smo jučer cijeli dan. Zašto praviš probleme tamo gdje ih ne treba?-Ali tata, to je matematika.- ponovno se začuo čaroban glasić iz plastične kutijice.

-Joj milo moje. Samo se nemoj ustrtariti na ispitu i sve će biti dobro.Bio je svijestan da je fraza „sve će biti dobro“ postala toliko otrcan i izglodan primjerak koji ponavljamo u trenucima kada nemamo ništa drugo, kada ne znamo što više reći, a opet ta ista fraza pruža naizgled utjehu u uznemirenosti bića. Uvijek ju koriste u ljubavnim filmovima za naglašavanje melodramatičnosti prizora i ustoličenja neke lažne i trenutne sigurnosti, kao oslonac, kao sila teža obrnuto proporcionalna svim silama težama što zemaljskim, što kozmičkim, što ljudskim. Sada ta ista fraza služi za gašenje požara uznemirenog duha.

3

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gle ne mogu sad razgovarati. Znaš da sam na putu. Riješi onako kako smo jučer rješavali i neće biti problema.-Dobro tata. A kada se vidimo?-Pa rekli smo danas poslije škole. Imam iznenađenje za mamu i tebe.Hihot i smijeh djevojčice probudio je majčinski instinkt žene nasuprot njemu i natjerao joj rumenilo u obraze.

Prije svega, trudio se umiriti svoje dijete svejedno svijestan da će to iznenađenje trajati kao i sva iznenađenja: tek trenutak kozmičkog vremena dok ga ne proguta dim jalovosti i banalnosti svijeta ljudi.

-Dobro dušice. Vidimo se onda nakon škole. Znaš gdje trebaš otići nakon škole?-upitao je zabrinuto.

-Znam tata. Moram uhvatiti vlak i doći na brodogradilište.rekao je tanahni glasić.

-Dobro dušo. I kako smo dogovorili. Nemoj razgovarati s nepoznatima na vlaku.Može?-Dobro tata.-Ajde lijepo se provedi u školi i sretno na ispitu. Volim te.-rekao je gotovo mehanički poput robota uhodanog u svakodnevnu rutinu. Jednostavno svakome treba znati uputiti prigodnu frazu koja će mu se učiniti kao dobronamjerna briga za njega samoga. I on je znao da se čovjeka možeš jedino riješiti 4

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

ako mu serviraš osjećaj sigurnosti, odnosno kada kažeš ono što on želi čuti.

Krajolik je umirao u otrovu melankolije i zadahu jeseni.

Priroda nakon klimatskog armagedona uobičajenog za ovo doba godine, iščezavala je u ekranu prozorskog stakla kupea.

Sivi prizori prirode i utihnula naselja pod tamno smeđim krovovima obraslim mahovinom, bljeskali su i nestajali u pokretnoj traci gibanja vlaka. Žena nasuprot njemu smiješila se. Rumeni obrazi prijateljski su sjali.

-To je bila vaša djevojčica?- upitala je razdraganim glasom.

-Da.- potvrdio je zamišljeno kriomice buljeći u njezin rasporak na bluzi.

-Jako je nesigurna. Boji se škole i ispita. Uvijek je uhvati neka tjeskoba.-Tako to zna biti s djecom- rekla je.

-Uvijek se boje, žele biti s roditeljima. Vjerojatno se tako osjećaju sigurno.-Vi isto imate djecu?- upitao je teškom mukom podižuć pogled s grudi na njezine oči.

-Muž i ja pokušavamo imati djecu već nekoliko godina, ali bez uspjeha.-Žao mi je.- rekao je iako nije doista mislio tako.

5

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Obitelj, djeca; to je ono što Sartre naziva paklom. Pomislio je.

Pakao, to su drugi ljudi. Mnogo ljudi nije spremno podnijeti žrtvu radi obiteljskog života. Te žrtve ne obuhvaćaju samo financije i beskonačno doživotno financiranje djeteta nego i potpuni gubitak osobne udobnosti, bezbrižnosti i uživanja sve privlačnijih i raznolikijih mogućnosti. Dijete je zatvorena zamka. Naivno uvjerena da su djeca radost i da je svijet još uvijek primamljivo vrelo udobnog i sretnog života, žena ispred njega nije prestala tupiti o tome koliko želi djecu.

-Vi niste imali takvih problema?-Ne. Nisam. Ja sam... Naše dijete je bilo neplanirano. Ne neželjeno nego neplanirano.- opravdavao se.

-Teško je baš isplanirati trenutak kada ćemo imati djecu. Prije bih rekla da se to dogodi nekako sasvim spontano.Kako je prešao s nabreklih dojki na plave staklene oči te žene, sve više mu se činilo da je ili glupa ili toliko drogirana da ne zna što govori. Htio joj je proturječiti i kontrirati njezinim tvrdnjama, ali u svakom muškarcu pred lijepom ženom proradi onaj iskonski nagon: nagon za reprodukciju. Ukratko želio ju je povaliti. Znao je da za takav korak treba vremena i strpljenja. Zavođenje je poput lova. Žrtvi se trebaš pažljivo i iznimno tiho prišuljati, a onda nahrupiti kao gladan lav ili razjareni bik. Strpljenja. Tješio se.

-Potpuno ste u pravu. Teško je isplanirati trenutak u kojem ćeš kreirati život. Sve to nekako dođe baš kako ste rekli spontano.6

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Poneki bljesak svjetlosti koji se uspješno probio kroz oblake, obasjao je bijelo lice i crnu kosu. Tek u tom trenutku vidio je s kakvom ga je ljepoticom Bog blagoslovio. Kupe je potpuno prazan, a vlak u pokretu briše svaki osjećaj krivnje ili grižnje savjesti. Privlačila ga je gusta crna kosa, gusta kao šumska mahovina i crna poput vraninog krila. No obli obrazi i isto tako oble dojke sramežljivo skrivene ispod rasporka bluze, činili su se i više nego primamljivima. Vjerojatno joj je u genetici sva ta oblost i mekoća. Vjerojatno lice, dojke i guza imaju istu kodnu osnovu. Pomislio je.

-U koji razred ide vaša djevojčica?- upita razdragano.

-Sada će biti četvrti razred, mislim.- otegnuo je.

-Uvijek je tako plaha i nesigurna?-Da. Više-manje. Kod kuće je sasvim u redu, ali u školi ju hvata neka tjeskoba. Bili smo kod psihologa, ali nalaz i dijagnoza, činili su se sasvim u redu. Psiholog je pretpostavio da je to sve zbog mojeg posla.-A čime se bavite?- upita oprezno bojeći se da ne pošalje pogrešnu poruku.

-Ja sam trgovački putnik. Bavim se prodajom jahti za bogataše.-Pa mislila sam da se taj posao može odraditi fiksno na jednom mjestu.-

7

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Da. U pravu ste. To je bilo tako sve do sada dok nije nahrupila recesija. Sada sam postao terenski radnik i tako lobiram gdje god se pruža kakva prilika.Bilo mu je iskreno mučno govoriti o svojem poslu pred nepoznatom ženom. Radije okrene na temu svojeg djeteta. Mlade ženke bez potomstva, uvijek padaju na temu djeteta.

-Vjerojatno zbog mojeg čestog izbivanja moja mala pati. A što se može.- zaključi.

-Ja bih isto voljela imati kćerku. Iako bih bila zadovoljna da uopće mogu zatrudnjeti i imati dijete, ali kada bih mogla birati najradije bih imala kćer. Sigurno je lijepo imati curicu?- upita razdragano.

Preko tanke bluze bradavice dojki, nabubrile su i probijale.

Poželio ih je dodirnuti i okrenuti u nekom smjeru kao kotačiće prastarih radio aparata na elektronske cijevi dok tražiš pravu stanicu. Koliko su samo ti prastari predmeti bili erotični i perverzni. Pomisli. Danas toga nema. Sve je samo tipka ili zaslon osjetljiv na dodir kojeg uopće pod prstima i ne osjetiš.

-Čudno je to znate.-Što to?- upita pomalo uplašeno.

- Pa to kako smo mi ljudi drski i bahati. Koliko smo samo arogantni prema prirodi. Želimo kontrolirati baš sve, svaki kod uzvišene prirode i kozmosa. Kada možemo imati djecu i rađati ih, onda taj prirodni impuls i spremnost tijela gušimo raznim 8

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

kontracepcijama. No kada očajnički želimo ponovno imati djecu, a po nekom prirodnom zakonu nam nije dozvoljeno, onda pokušavamo sve samo da bismo tijelo učinili sposobnim za reprodukciju.Ženi nasuprot njemu orose se oči i proguta prazni gutljaj gorčine i istine.

Put se učini dug, beskonačan, kao da nema kraja, kao da vlak putuje u nedogled. A vrijeme je bilo isto takvo, dugo i beskonačno, čemerno i monotono kao vječnost. Okolina je oko njega postajala sve siromašnija, sve sami krš i gole klisure. Otvorio je kofer na koljenima. Odsjaj crvene najlonske fascikle, obojio je prozor kupea u crveno, a krajolik isto tako obojen u crveno, izgledao je kao dolina pokolja. U prozoru je vidio sasvim jasno svoje lice, lice izmučenog pokajnika koji žudi za prolaznim užicima, ali i za vječnošću trenutka.

Iz kofera mu ispadne bijeli papirić smotan u lik broda nalik minijaturnom Titaniku. Žena ispred njega podigne papirni ukras.

-To je origami. To ste vi napravili?- upita nježnim glasom.

-Ne to je izradila moja kći.- rekao je izvlačeći crvenu fasciklu.

-To su radili u školi pa je cijeli stan zatrpala raznim papirićima i predmetima od papira.-Ovaj brodić je poseban.9

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Zašto poseban?- upitao je.

-Pa s ove strane ima nacrtano srce. Pogledajte.Podigla se sa sjedala i zakoračila prema njemu. Sklapajući kofer, bio je uvjeren da na tom papirnatom brodiću nije bilo ničega. Nekako mu se činilo kao da je ta draga, bujna gospođa sama nacrtala to srce. Osjetio je njezin dah na licu. Brodić od papira uzeo je tek tako.

Poljubio joj je ruku. Samo je šutjela i proždirala pogledom intenzitetom jednakim intenzitetu nagona bogomoljke koja proždire svojeg ljubavnika. Počela je plaziti po njemu. Ispod tanke bluze val topline zapuhnuo ga je. Poželio ju je povaliti, ali nekako nije bio sretan s takvim dobitkom. Iako ju fizički nije odbijao, u mislima je bio negdje drugdje. Žena je bila očajna. Sve ovo je činila samo zbog jednog jeftinog cilja: da se uspješno reproducira u potomka koji joj vlastiti, legalni supružnik i partner nije mogao darovati.

Odgurnuo ju je od sebe i iskočio iz kupea na hodnik. Zapalio je cigaretu i otvorio prozor vlaka. Nije mogao vjerovati kakav je prokleti sretnik. Toliku sreću imaju samo pojedini u ovom terariju. Obitelj, stan, primjerene i dostatne mogućnosti, poslovni uspjesi, bonusi na plaću i onda žene koje padaju na neki čudan šarm. Sve to ga je gušilo. Odbijajući dimove cigarete motrio je spaljen obzor distancirano s osjećajem gnušanja.

Nekom život rodi sunce, nekom život rađa mrak. Čudna je ta magija koja jednima uzme sve, a drugima daje sve. Razmišljao 10

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je tako uživajući svaki daleki zeleni pitomi kutak zemaljske pustolovine. Dao se u šetnju. Na gotovo svakom koraku ubirao je djetelinu sreće (djetelinu s četiri lista). Razočaran, trgao je po lisitić namjerno pretvarajući sreću u serijske sudbine nesretnika. Ali nesreća ga nije htjela. Prezirao je svetost svoje pojave. Želio je biti kao i drugi ljudi, nesretni i slomljeni. No rođen je pod sretnom zvijezdom. Katkada bi volio znati kako je to dotaknuti dno, osjetiti starenje i propadanje. Bijela sreća se lijepila uz njega kao muhe na ljepak.

Nesretan u utrobi te utopijske praznine, odluči baciti se u prvu močvaru. Nadvio se nad kalom i blatom. Tijelo je drhtalo u sladostrasnom orgazmu. Uspaljeno nakostriješen, žudio je da se izvalja po blatu kao svinja. Mislima je potpuno bio priljubljen uz blato. No iz daljine u galopu je trčao bijeli vuk.

Obuzme ga ljudski strah i nemoć. Potrči u ruci stiščući komadićke izgužvane djeteline. Vuk ga je dostizao. Istovremeno je bio okupan u znoju zadovoljstva i straha. Po prvi puta se osjetio ugroženo pred egzistencijalnom prijetnjom.

I sladak zrak je na trenutak postao slan. Približio se obali mora. Zadihan vuk, zaustavi se i sjedne nasuprot njemu. Nije režao; samo je ravnodušno gledao prema njemu. Obrisavši znoj s čela, preklinjao je.

-Molim te! Nemoj me ubiti!Očajnički je prebirao riječima.

11

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ako si gladan, evo mogu odsjeći ruku ili dlan! Samo me ostavi na životu.Vuk je dubokim očima sreće samo gledao. Nije to bio bilo kakav vuk, već njegova na trenutak odbjegla bijela sreća.

Potjerao ga je daleko od kala močvara i blata.

Tada je shvatio.

-Zaostao sam na toj ogavnoj livadi života, lišen tmine i kaljuže kala. Ostavljen u inkubatoru i dalje ću samo pratiti život i nimalo živjeti. Život nikada na dnu, uvijek odbijen od nesreće i sjete. Život kakav zaslužujem imati!?Iscijedio je cigaretu i zapalio novu. Pogled preko stakla kupea na ženu u zgrčenom položaju stida, podsjetio ga je ujedno i na davnu povijest prije nego ga je ugrabila bijela sreća i nakanila ga ne više puštati.

Svakoj njegovoj ubranoj djetelini s četiri lista, otkidao je po jedan list i cerio se kao budala. Pljuvao mu je u lice kada bi kući donosio petice, a za jedinice bi ga nazivao bitangom, marvom predviđajući budućnost u čišćenju štale.

-Jedino za što si podoban jest čišćenje štale.- zlim mu je pogledom tepao dok ga je silio jesti trule šljive prije izlaska s Monikom. Želio je da se usere pred mladom damom kao grlica, jer po njegovom stručnom mišljenju i procjeni on nije bio sposoban pojebati curu.

12

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Natjerao ga je da nalakira nokte u crveno. To je bila boja pičkice kao što je on sam. A onda je trebao poput prave muškarčine velikim šnajderskim škarama strugati lak s noktiju. Smijao se kao kreten i komentirao njegove pokrete sa škarama.

–Pedantni su to pokreti male kuje.- govorio bi. Živio je s njime jako dugo, sâm ulovljen u mrežu životinje koja ga je prezirala jer je dobro znala da nikada njegov sin neće izrasti u monstruma, seljačinu kao što je on, njegov otac iskon i početak. Uglavnom u njemu je gledao neprijatelja. Znao je da će ga se teško otarasiti. Zbog čega je sve to radio? Nikad nije doznao. Je li to zbog zabave ili te otrovne ljudske potrebe da napakosti drugom ljudskom biću ili je to prijezir prema samome sebi; nikada nije dobio odgovor.

Znao je sa sigurnošću da kobre ponekad požderu vlastitu djecu. To je naučio na dokumentarcu o životinjskim vrstama s pet godina dok je on u ludilu ispucavao olovo iz zračnice u mačke i susjedove pse.

Nije mu dao jesti puno puta. Nije mogao podnijeti da ijedan dio njega živi izvan njega samoga. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da je star, propao i oronuo jarac. Došlo je vrijeme progona.

Tog dana rekao je svoje što je imao. Rekao je nešto u stilu.

-Moglo je biti drugačije. Mogao sam te jednostavno utopiti kad si kmečao. Ali nisam. Bio sam dobar otac i ostavio te na životu.13

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Onesvijestio ga je komadom neobrađenog drva. Pomokrio se po njemu u znak protesta i muškog pozdrava, a onda ga svega zalio benzinom. Zapalio je istu ovakvu cigaretu s okusom mentola i rekao: -Hastsa la vista baby. Bilo je dosta sranjaOd tog trenutka, više se nije mogao otarasiti bijele sreće.

Vratio se u kupe.

-Oprostite na onom maloprije.- rekao sjevši do te žene.

-Ne. Vi oprostite meni. Malo sam prenaglila.- briznula je u plač.

-Već dugo pokušavam zatrudnjeti, ali moj muž...-i tu zastane rečenica.

Obgrlio ju je pijetlovski ponosnim pokretom krila. Tješio ju je riječima i šapatom. Buljila je u crvenu fasciklu i bijeli origami brodić od papira. Brodić je plovio krvavim morem fascikla. Bjelina na krvavoj površini vode podsjećala ga je na bijele plahte na kojima je spustio krv svoje tada nevine žene.

Krv žene na bijeloj plahti bijele sreće koja ga prati u stopu.

Prokleto sam sretan. Pomisli.

-Mojem mužu ne bi smetalo ako biste vi...- zastajkivala je u govoru.

14

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Bojala se moralnih prepreki do kojih njemu uopće nije bilo stalo. Nije mario što će i gdje će tko reći. Bijela sreća će učiniti svoje.

-Što ste željeli reći?- prođe joj rukom kroz kosu.

-Željela sam vas pitati prije nego sam onako nahrupila.-Nemojte si zbog toga prebacivati. Ponekad u očaju učinimo nešto zbog čega kasnije žalimo.-Da bila sam očajna. I još uvijek sam očajna.Plave, orošene oči, mijenjale su ton pod svjetlošću i sivilom dana. Kao dva odijeljena mora čiji se valovi sudaraju i pritom mijenjaju boju; tako su izgledale njezine oči. Kada bi okrenula oči prema njemu, imao je osjećaj kao da ga bode ravno u izdajničko srce. Plime i oseke odnosile su i donosile želju u plamenom pogledu te očajne žene.

-Ja volim svojeg muža gospodine.- uspravi se i iščupa iz zagrljaja.

-Nisam u to ni sumnjao.- kaže s namjerom da potvrdi izjavu žene koja će mu možda dati, ako odigra dobru frazu uz malu pomoć bijele sreće.

-Nemojte misliti da sam neka drolja. Ovo radim iz očajničke želje da dobijem dijete. Želim to dijete pod svaku cijenu. Moj muž je impotentan i ne možemo imati dijete. Život bez djeteta nije život.15

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Prisjetio se svoje nesigurne kćerke od maloprije, njezinog glasića koji je zvao upomoć. No to su bile pretjerane formulacije za njega. Nije pretendirao pretjerivati. Sve je shvaćao kao obavezu, programiranu svakodnevicu koja ima svoje zadatke, atribute, objekte i tako dalje.

Nitko ga nije mogao uvjeriti u suprotno. Terarij u kojem je zarobljen, nije ništa drugo nego mjesto gdje se sve podrazumijeva. Kada se sve počinje podrazumijevati, onda čovjeka više nema. Čovjek se gubi u svijetu podrazumijevanja.

Podrazumijeva se da kao suprug moram voljeti ženu iako je s vremenskim odmakom više ne volim, da moram raditi kompromise iako mi je puna kapa njezinih prijateljica, majke i drugih mudrih savjetodavnih fizičkih prežderanih i pretilih ženskih institucija, da moram izgubiti privatnost i sve što sam ikada imao zbog podrazumijevanja.

- Ženo ti si luda. -Poželio je reći.

Kako je moguće da čovjek može biti toliko podjarmljen obmanom da srlja u propast. Žena do njega činila mu se na trenutke kao lutka na baterije koja mora izvršiti svoj zadatak u okvirima otkucavanja biološkog sata. Iako bi je najradije žestoko napunio sjemenom kako to rade bikovi bretonskim kravama, odbijala ga je pomisao da stvori novo biće u lancima podrazumijevanja, novu osobu osuđenu na programiranu sudbinu. Nije se želio osjećati krivim.

16

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Inače moj muž ne bi imao ništa protiv toga da s vama zanesem.- kriomice ga je pogledavala.

-On zna za moje aktivnosti i spreman je podnijeti takvu žrtvu.

Rekao mi je da nađem nekoga pouzdanog i zdravog.-A vi ste odabrali baš mene?- rekao je posprdno.

-Kako znate da sam ja pouzdan? Možda sam neki serijski ubojica.- kaže.

-Ne vjerujem u to.-Zašto? Zar se moja fizionomija ne bi mogla protumačiti kao kriminalna ili perverzna?Sjela je bliže njemu i nježnim pokretom ruke uhvatila ga za dlan.

-Ali vi imate dijete i prema tome znam da ste dobra osoba.-Znate to jer se to jednostavno podrazumijeva je li tako? Ili postoje neki drugi razlozi?Na trenutke ga je hvatala jeza od riječi koje je izgovarao. Iako mu je primarna želja bila povaliti takvu ženu, neki dio njega bunio se protiv toga. U uobičajenim okolnostima takvu ljepoticu oblih obraza, grudi i bokova, bio bi prcao samo tako.

Ali sada je postojala neka prepreka iako ne moralno osnovana prepreka.

17

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Znam to jer ste tako lijepo razgovarali s kćeri, a opet ona vas cijeni jer inače ne bi od svih mogućih oblika origamija napravila baš brod, nešto što je vama važno.Zvučala je vrlo uvjerljivo. Ali opet u njegovim očima, ona je samo bila živina iz postojećeg terarija kojeg je obuzela klimatska dekadencija. Očajna žena počela se umiljavati. Zjenice su se širile u krupnim očima bretonske krave s jednom jedinom željom.

Bojala se priznati očito. Krupne plave oči razmaknutih zjenica uporno su ponavljale: - Molim te, napuni me ti jebeni jebaču sa spolnom rafiniranošću magarca. Od tvojeg bi golemog spolovila koje strši iz hlača i sjedalo kupea doživjelo orgazam samo od toga što sjediš na njemu i trljaš se o njega. Molim te napuni me! Napuni me....-A tko mi garantira da jednog dana nećete pokucati na moja vrata?- upita žestoko.

Uspravila se zbunjena neočekivanim pitanjem.

-Pa ne znam vašu adresu, a ni mjesto boravka. Nisam vas to ni upitala jer mi nije važno.-A što ako bi jednog dana vaše dijete željelo saznati istinu i potražiti biološkog oca? Što biste mu rekli. To je bio neki usputni prolaznik iz kupea vlaka. Drago moje mama ti se jebala sa svakakvim usputnim ološem iz vlaka. I onda dijete krene 18

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

u očajničku potragu za ocem, a vi mu kažete da mu je otac trgovački putnik i evo pakla.Ni sam ne zna što ga je snašlo. Tijelo želi gnječiti tijelo ove sirotice, ali sam taj čovjek budi u sebi neki uspavali intenzitet antisreće. Želi potisnuti bijelu sreću i uvaljati je u močvarno blato. Prelak ulov. Pomisli. O tome se radi. Zato jedan dio mene ne želi obrlatiti tu ženu. Prizna samome sebi.

-Ja vam garantiram da se to neće nikad dogoditi. Ako me blagoslovite djetetom, nikada vas neću gnjaviti. Odmah ću zaboraviti na to tko ste i tko ste bili. Ja sam očajna žena gospodine i želim samo dijete, prokleto dijete! Zar previše tražim!?Legla je u svom očaju na njega. Težina njezina tijela, prikliještila je njegovo spolovilo. Mislio je da će prsnuti. Oblije ga znoj. Žena se skidala i čvrstim stiskom ruku trljala mu lice o svoje vrele dojke. Crveni krugovi oko bradavica na bijelim dojkama svijetlili su kao stražnji farovi štop svjetala na autobusu.

Onemoćao je na trenutak, ali na pravom mjestu, bio je dovoljno tvrd.

Silovito ga je zajašila na sjedalu i ponavljala refren promjenjivim intenzitetima glasa koji je ovisio o jačini podražaja njene maternice.

-Blagoslovljen dobri čovječe! Bog će platiti...Imao je osjećaj kao da joj probija maternicu i ulazi u vitalne organe. Nimalo nije marila za bol; samo je očajnički 19

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

htjela imati dijete i uigrati se u nametnutu ulogu zemaljskog imaginarija.

Približavao se taj trenutak. Bilo je samo pitanje djelića vremena kada će zasaditi sjeme svojeg cvijeta u njoj. Želi li on doista to? Pitao se. Što će mu još jedno živuće gmižuće iskustvo u terariju. Već jedno takvo iskustvo ima koje mora voljeti svim srcem, iako bi je nekada najradije utopio u wc školjki. Još koja godina i počet će me mrziti i proklinjati svoje postojanje, a ja ću biti dežurni krivac. Razmišljao je u trenucima između orgazama. Krajolik je jecao u mrtvilu i sivilu. Vlak je prolazio kroz pašnjake nad kojima su letjele vrane u potrazi za strvinama.

Ne! Ne želim se osjećati krivim. Čvrsto odluči.

-Ne želim se osjećati krivim!! Čuješ me!- vikne glasno i zbaci ženu sa sebe na nasuprotno sjedalo kupea.

Stajao je ukrućena penisa nad tom ženom kao grčka statua enormnih genitalija koja je nijema i u čudu promatrala kako iz goleme anakonde pljušti slap sjemene tekućine. Izlijevao je esenciju svoje biti na crveni najlonski fascikl pored bijelog papirnatog brodića. Brodić je potonuo.

-Oprosti, ali ja to ne mogu.- pomirljivim glasom rekao je ženi dok je gladio penis i spremao ga u natrag u hlače.

Kupio je stvari po kupeu i bez pozdrava iskočio u hodnik.

Zazvonio je mobitel.

-Da.- javio se veoma grubo i nervozno.

20

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Dragi. Zvao je ravnatelj škole i kaže da se danas nešto loše dogodilo i da nema nastave.-Što se dogodilo loše?- upita preznojen od prethodnog pražnjenja.

-Nije htio o detaljima, nije me htio uzrujavati, ali kaže da će djeca danas ranije doći kućama zbog evo neplanirane situacije. Samo sam te htjela zamoliti da nekako dočekaš našu malu ako je moguće.-Rekao sam joj ujutro da se vidimo kod brodogradilišta nakon škole.- kaže oštro.

-Znam da imamo dogovor za danas, ali što će raditi cijeli dan do tada?- upita zabrinuto.

-Jebi ga! Ne znam. Nek otiđe negdje sa svojim prijateljicama.

Ima džeparac.-Ne brini! Sve će biti dobro.I prekine liniju.

-Mama bojim se.- začuo se slab glasić razočaranja djevojčice dok je ona uživala u pahuljastom dodiru usana po vratu.

Masirale su je nježno i požudno ispunjavajući svaku poru kože tragovima sline.

Depresivna soba u polumraku i lomnom zidu, nisu je smeli. Doduše sama je birala depresivna mjesta u koja nitko nije zalazio. Tako se osjećala sigurno i zaštićeno. Tapete su se na 21

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

nekim mjestima gulile, a tamo gdje nisu, posivjele su od prljavštine i vlage. Svjetlo je samo mračilo. Jedini luksuz ove sobice bio je balkon s pogledom na sunce za sunčanih dana ako imaš sreće.

-Dušice nemaš se čega bojati.- rekla je zabrinuta žena svojoj uspješnoj reprodukciji.

Nježni ljubavnik ogrnut u crno mišičavo tijelo, lizao je ostatak tijela žene potpuno prepuštene snazi stiska rasplodnog bika.

-Mama pišem test iz matematike. Bojim se da neću moći...Prekine je grubim gotovo zapovjedničkim glasom.

-Jučer smo radile matematiku i sve je bilo u redu. Samo se trebaš smiriti i koncentrirati na test.

Površno je upijala kćerine riječi dok je zaljubljeno sanjarila o muškarcu s kojim je maloprije doživjela nevjerojatno iskustvo.

Još je uvijek osjećala testosteronsku otopinu na koži koja joj je pobuđivala pohotu. U vrelom naručju, čvrsto ju je stiskalo živo sjećanje na čovjeka koji je svakodnevno oslobađa onog što jest: zarobljenica u ulozi majke, supruge i sakate i hrome nesretnice. Otrla je znoj s lica i dvaput duboko udahnula.

-Slušaj. Najprije dobro pročitaj zadatak i ispiši iz zadatka sve veličine. Zatim pogledaj formulu i usporedi što imaš, a što je nepoznato. Nakon toga postavi jednadžbu i riješi do kraja.Golemi tip od metar i osamdeset četiri, nastavljao je putovanje jezikom po njenom tijelu. Spustio se sve do nogu. Trknula 22

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

ga je rukom i grimasom dala znak: ne noge. Otkad je doživjela prometnu nesreću i ozlijedila kralješnicu, nije osjećala noge.

U desnoj je osjećala samo podražaj na toplo, a lijeva je bila potpuno beskorisna. Pokorni ljubavnik, stavio je glavu na njen trbuh.

-Dobro mama.- nesigurno drhtavim glasićem rekla je djevojčica.

-Znaš gdje trebaš doći nakon škole?- upitala je.

-Znam mama. Moram na vlak i do brodogradilišta.-Tako je dušice. Tamo ćemo te tata i ja čekati. Tata kaže da ima neko iznenađenje za nas. Zasigurno nešto lijepo.-Mama. Volim te.-I ja tebe dušo.Bacila je mobitel na noćni ormarić.

-Prokleta djeca.- srdito dobaci.

Pljusnula je ljubavnika po licu.

-Što si stao? Zašto te plaćam?-Oprostite gospođo.- rekao je podignuvši glavu s njezinog trbuha.

-Gori si nego dijete. Ne trebam kmezave jadnike sklone sažalijevanju.23

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Otkako je završila u kolicima, svijet je postao drugačiji. Svi su postali nježniji i ljubazniji u dnevnom ophođenju s njom. Više nije osjećala noge. Više nije čvrsto stajala na zemlji. Svi su je držali na dlanu kao da je od stakla. Pogotovo njezin zakoniti suprug.

-Isti si ko› onaj moj kreten. Kmezav kreten koji se boji pojebati ženu u strahu da je ne ošteti. Nemaš više što oštetiti kada mi je kralješnica sjebana. A znaš zašto?Kliještima od lijeve ruke, uhvatila je ljubavnika za lice.

-Znaš zašto mi je kralješnica sjebana?-Ne znam gospođo.-Kralješnicu mi je sjebalo ono malo derište dok sam ju po ledu i snijegu vozila na balet. Da nije bilo nje danas bih hodala uspravno, a ne bih bila osuđena njuškati tuđe guzice.Udarila je crnog ljubavnika po guzici. U očima joj je plamtjela strast. Govorila mu je očima: -Ubodi me najjače što možeš; želim se ponovno osjećati kao žena. Otkako nije osjećala noge, željela je brutalnim ubadanjem snažnog crnog pastuha s golemim penisom i trenjem tog spolovila po samoj dijafragmi osjetiti da ponovno ima noge. Bol je bila užitak.

24

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Poznajem tvoj miris, okus tvojih usana: ponosnih i manje ponosnih. Poznajem svaki tvoj pokret i uzdah i pozu i otkucaj srca tog zamamnog crnog tijela, slanoću suza, jetki miris znoja i okus sperme. A nemam pojma ni tko si ni što si. Tisuću puta bolji od mojeg mužaPovukla ga je na sebe. Zajašio ju je kao bivol i nije prestao ubadati i ubadati. Iako je naplaćivao svoje usluge i trudio se zaraditi novce, zaljubljeno je izvršavao svoje dužnosti prema toj ženi. Ona nije bila jedna od onih nad kojima je mehanički bez osjećaja odradio posao. Ova žena je imala nešto u sebi.

Uživala je u svakom trzaju njegovog tijela. Iako hroma i sakata, znala je da je i dalje privlačna muškarcu dokle god posjeduje funkcionalan instrumentarij za postizanje muškarčeva užitka. Zato je birala samo obdarene koji bi joj omogućili krajnji užitak orgazma. Isprobala ih je mnogo, ali ovaj je bio nešto više od tijela.

-Čekaj čekaj.- uzviknula je najedanput.

-Što boli te?- upitao je ljubavnik u strahu da je nije ozlijedio.

-Uspori malo i polako ga i duboko ubaci.-zapovijedila je.

Slušao je njezine naredbe slijepo. Kao i mnogi sažalio se nad tom ženom i želio je ugoditi njezinim željama.

-A sad me digni na sebe i tako završi.Golemi crni ljubavnik, podigao ju je u naručje kao kakvu dvanaestogodišnju djevojčicu. Činio je sve kako je tražila. A bila 25

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je iznimno zahtjevna. Svjesno ga je zatvarala u svoj svijet. U plafon je odbijala dah oduševljenja.

-Svrši... Svrši u mene.- zapovijedila je.

Ljubavnik se malo dvoumio pridržavajući njene beživotne noge.

-Ne boj se sterilna sam.Još otkako je rodila djevojčicu carskim rezom, podvezala je jajnike. Više nije mogla zatrudnjeti; više nije htjela zatrudnjeti. Barem ne u ovome svijetu. Ispunio ju je mlazom sjemena.

Osjetila je pri svakom pokretu penisa i završnih trzaja kako sjeme teče i slijeva se žljebovima u njenu guzicu.

-Spusti me na krevet i obriši.Crni ljubavnik bespogovorno je izvršio njenu zapovijed. Ležala je u ekstazi na krevetu raširenih nogu. Osjećala se kao ispareno jezero naglo ispunjeno bujicom vode. Na trenutak je pomislila kako joj se vraća snaga u noge. Bilo je blesavo pomisliti da će ponovno prohodati. Desna noga je plamtjela zakašnjelim žarom orgazma.

-Odličan si!- dobacila je ljubavniku, a potom uključila radio.

Mračna prostorija ispunjavala se zvukom smooth jazza.

Zapušila je cigaretu.

-Koliko te već dugo angažiram za ovakve procedure?-

26

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ima već jedno vrijeme gospođo. – odgovara ljubavnik hladeći se na otvorenim vratima balkona.

Ukrućeni penis još uvijek nije jenjavao.

-Vidiš za to sam ja zaslužna.- i usmjeri vrh goruće cigarete u smjeru ljubavnikova spolovila.

Cerekala se kao luda. Ljubavnik je samo šutio glumeći pristojnost za iznos koji mu je isplaćivala.

-Od mene ti se ne spušta. Vidiš takva sam ti ja. Takni me samo jedanput i više nikad nećeš imati problema s potencijom.-Nego ima li još jadnica kojima pružaš usluge?- upita ironično.

-Ima gospođo, ali ja ih ne bih zvao jadnicama.-Dobro onda droljetinama koje varaju svoje muževe. Može tako?-Gospođo...-Prestani me više tako nazivati. Viđamo se skoro pa godinu dana. Glupo je! Zovi me recimo draga. Da to bi bilo prihvatljivije. Štima?-Da gos...draga.Osjećala se nadmoćno nad muškarcem kojeg je mogla kontrolirati. Novci su moćna stvar za jadnike koji ih nemaju, a žele ih zaraditi. Pomislila je. Samo mašeš njima kao crvenom krpom biku pred nosom i da vidiš kad krenu. Ljubavnik je 27

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

gledao zrake stropne svjetiljke po njenom tijelu. Izgledala je kao svaka druga žena bez ikakvih falingi. Otpuhivala je dim visoko do stropa utopljena u misli o minulom događaju.

-Što misliš kakvo mi iznenađenje priprema moj muž?-Oprostite, ali to pitanje je malo preosobno i intimno.- ustručavao se reći, ali je izgovorio- draga.-Preosobno i intimno.- kaže paleći iduću cigaretu.

-Ma nemoj mi reći. A dok me natežeš ko životinja i mrcvariš moje tijelo onda to nije preosobno i intimno?-Dobro. Kako želite draga.-Ne znam kakvo je to iznenađenje.- odgovori kratko.

-Joj stvarno si glup. Čak bi i moja desetogodišnja kći mogla prije tebe zaključiti. Unajmit će jahtu da se provozamo.- razočarano i podrugljivo klikne.

-Nisam znao oprostite.-Joj bukvane pa već mjesecima ti govorim da moj muž radi s prodajom jahti i moguće je zaključiti da će birati ono što mu je najbliže .Ljubavnik je pristojno šutio i izašao na trenutak gol na balkon.

-Ista si budala ko i on. Drugo ne zna nego samo te proklete jahte pa jahte. Nikad se ne sjeti kupiti nakit ženi ili je počastiti kakvim izletom, a ne kampiranjem na unajmljenoj jahti.28

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gdje si sada budalo?- podigla se s kreveta.

-Moraš me odnijeti na wc. Ili želiš da se ovdje userem.Crni ljubavnik bez ijednog komentara podiže je i odnosi na wc školjku. Dok ju je držao u naručju, milovala mu je lice i crne nabrekle usne kao dvije zrele slatke šljive.

-Stvarno si lijep. Ima u tebi nešto samo ne znam što. A sad me spusti i zatvori vrata.Crni ljubavnik gol sjedne na krevet i zapali cigaretu. Razmišljao je o ovoj ženi. Na trenutke ga je obuzimao bijes, ali je sve to suzbijao podsjećanjem da je ta žena nesretna zbog hendikepa, zbog hromosti. Nije joj mogao zamjeriti iako bi u normalnim okolnostima zbog takvih prostota i ponižavanja odlijepio šamar, pobrao novce i otišao. No ova žena ga je zalijepila u svoj svijet.

-Završila sam. Dođi po mene kretenu.- vikala je iz kupaone.

Pustio ju je da malo čeka dok ne popuši do kraja. U poluotvorenom novčaniku na noćnom ormariću gledao je sliku njezine kćeri. Slatka djevojčica na sreću nije imala ništa mamino barem na fotografiji.

-Dobro kretenu znaš da ne mogu hodati! Gdje si više?-Idem gospođo.-Stvarno si kreten!-

29

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Držeći je u naručju djelovala je tako krhko i bespomoćno.

Pitao se hoće li idući put biti tako grub i zanosan prema njoj ili će više paziti. Noge te žene beživotno su se tresle. Bile su tople, ali bez pokretljivosti, a pokretljivost znači život. Spustio ju je na krevet.

-Imam još jedan zadatak za tebe. Ne boj se platit ću ti.Crni ljubavnik se ukipio.

-Moram poslije posjetiti oca u bolnicu. Netko me treba dogurati u lift i spustiti na ulicu. Kad ovaj jeftini hotel nema rampe, a ni osoblja.-Da vam pozovem i taksi gospođo.- pokorno upita crni ljubavnik.

-Ne ja ću sama pozvati taksi. Samo me moraš spustiti dolje na ulicu. I rekla sam ti. Nemoj me više zvati gospođo. Osjećam se usrano od toga.-Oprostite.-Daj sjedni malo do mene.- zapovijedila mu je.

Kao pokislo pseto, sjeo je na krevet do nje i prepustio se nježnim slapovima njene tanke i koščate ruke. Mazila ga je baš kao psetance.

-Imate lijepu kćer.- otelo mu se.

30

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Znači kopao si mi po novčaniku?- smirenim glasom je rekla na njegovo iznenađenje.

-Bio je otvoren.-Znam budalice. Ne trebaš se opravdavati. Lijepa je kćer, ali grozna muka. Ne znam zašto sam pristala biti majka? Zato što se to podrazumijevalo da mlada tek udana žena izrodi potomstvo.Prokleto je to podrazumijevanje znaš mileni.-A ti si tako miran i tih, poslušan i dobar.- nasmije se ljubavniku u lice.

-Poljubi me molim te.Ispunio je njenu želju. Dao joj je do znanja poljupcem da je poštuje kao ženu, ali da u ovim svinjarijama on vodi glavnu ulogu.

-Jesi li oženjen žigolo?- iznenadno upita.

-Jesam draga.-Što žena kaže na sve to?-Ništa. Mrtva je.-natmuri se.

Pridigla se s kreveta i zagrli ga nježno masirajući golema leđa crnom ljubavniku.

-Oprosti. Nisam znala.-U redu je gospođo.31

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Imaš li djece?- upita vrlo radoznalo.

-Imam desetogodišnju kćer.-A da. To sve govori.- rekla je mirnim glasom.

-Vjerojatno si me zato pitao za moju kćer. Samohrani si otac. Što ćeš.Od svih tih sirovih strasti i naporne erotike, trebalo mu je malo čistog ljudskog dodira bez bolesnih primisli i namjera.

Zagrljaj osakaćene žene, značio mu je vrlo mnogo. Nije bio ni svjestan kako dugo vapi za takvim trenutkom. Svakodnevno okrene po nekoliko žena, ali ni jedna ga toliko nije ganula kao ova.

-Je li ti dosta ovaj posao za prehraniti kćer?- upita strogo.

-Nije baš ali snalazim se radeći i neke druge poslove.- rekao je izdahnuvši.

Dragajući ga po licu, napipala je širok ožiljak posjekline iznad lijevog oka.

-Gdje si to zaradio?-Ulična tučnjava.- rekao je tiho.

Na trenutak je otišao do balkonskih vratiju.

Shvatila je pogrešku. Previše mu se približila pa je osjetio slabost i nestabilnost.

32

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Nisam te htjela uvrijediti znaš. Što god radio, neću te osuđivati. Čovjek mora od nečeg živjeti.Gledao je u sunčevu zraku otetu među sivo crnim olovnim oblacima. U daljini grada, oglašavala su se zvona.

-Želite li još jednom?- upitao je brižno.

-Da. Molim.- rekla je crnom ljubavniku koji je s golemom kitom i šaržiranom erekcijom zaklanjao pogled na jedinu zraku sunca koja je dopirala u sobu.

I drugi puta je bilo tako strasno kao i prvi. Uživala je svim bićem i dušom. Crni ljubavnik, donosio joj je orgazam za orgazmom.

Osjećala se nevjerojatno dobro i cjelovito. Dok je nabijao svoju muškost u dubinu njezina bića skroz do vitalnih organa ispod rebara, zamišljala je kako šeće po pramcu jahte uz blagi povjetarac i miris mora. Bila je potpuna i cjelovita kao i ovo iskustvo. Kada ju je napaljen ljubavnik okrenuo na trbuh da konačno svrši promjenom položaja, na podu pored kreveta zamijetila je prazno pakiranje Viagre. Napokon je svršio.

Očekivao je zanosan uzdah, ali ništa. Pobojao se da nije ozlijeđena u naletu strasti. Okrenuo ju je na leđa. Razočarano je gledala u njegove oči.

-Lagao si. Ipak sve to radiš samo iz sažaljenja. – -Oprostite ali htio sam vam pružati pravu uslugu. Na žalost nije do mene.33

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Da. Razumijem.- rekla je tiho gutajući suze razočaranja.

Posegnula je u novčanik i isplatila ljubavnika. Šutjeli su za vrijeme oblačenja.

Odvozio ju je do lifta. Zazvoni mobitel.

-Dobar dan. Ovdje ravnatelj škole.-Dobar dan. Je li se nešto dogodilo?- upita zabrinuto.

-Da. Obavještavam vas da ćemo zbog iznimnih okolnosti u školi djecu pustiti ranije od uobičajenog termina.-Kakve okolnosti?- upita.

-Ne mogu preko telefona gospođo. Stvar je malo delikatnija. Najvjerojatnije ovaj tjedan neće ni biti nastave. Evo toliko.

Doviđenja.Spreman taksi, čekao je dok ju je ljubavnik brižno unosio u auto i opraštao se od nje sluzavim poljupcem sažaljenja.

Sjedila je sleđena i depresivna na wc školjci prekriženih nogu.

Sa stropa je kapalo i cijedilo se po pozelenjelim raspuklinama skrhanog zida. Školski wc je bio jedino mjesto gdje je mogla mantrati i kontemplirati daleko od svih. Neprilagođena djeca i učitelji koji liječe narcisoidne pomake svojih životnih priča dječjim divljenjem i dociranjem natjerala su je da zatvorena u wc-u udiše smrad ljudske zlobe. Osjećala se kao u koncentracijskom logoru. Zidovi prepuni procvalih pločica naginjali su se jedan prema drugome. Djetetu od deset godina, takav 34

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

prizor temelj je za izgradnju daljnje perspektive i onog što se zove monstruozne degenerične ličnosti ili poremećaja ličnosti.

Nesigurna i smetena stiščući mobitel u ruci, mantrala je jednu te istu mantru: „Sve će biti dobro.“ Riječi utjehe koje je upila u svoj mladi, mekani i obli mozak pun naivnosti i povjerenja, raspršile su se poput bijesnih osa.

Znala je da je sama na svijetu. Nema nigdje ikoga. Djeca, njezini vršnjaci već su sada imali šiljate zube i oštre kandže. Bili su spremni zaklati. Klackala je tijelo i mantrala kao Židov nad molitvenom mantrom pred zidom plača.

-Zašto svijet mora biti toliko mračan?- pitala se gledajući utrku klizećih kapi po lomnom zidu.

-Mora li uvijek čovjek čovjeku biti tako gadljivo opasan i nakostriješen.- govorila je sebi u bradu.

Ne vjeruje nikome. Svijet ju je odbacio. Već prvi dan djeca šiljatih zubi i nabrušenih kandži htjela su je utopiti u školskom wc-u. Pitala se smrdi li možda? Ili ispušta neki provokativni feromon vlastite destrukcije koji je tako često dovodi do granice sa životom. Želudac je radio svoje i više puta nego je to normalno; uvrtao se u sebe i krčao kao pokvarena radio stanica. Bližilo se vrijeme još jedne frustracije: ispita iz matematike. No sam ispit nije bio toliki problem koliki ona šepava vještica s dva iglasta bijela očnjaka. Vukla je nogu poput ustrijeljenog vukodlaka što je maloprije uhvaćen na djelu kako otima ovce. Prezirala 35

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je njezinu tekicu sa svim „grijesima razreda“ s kojom je često moralizirala. Šepava vještica za sobom je ostavljala uprljan trag nečije utrobe. Ta žena jednostavno nije smjela raditi u prosvjeti. Ta je žena jednostavno vukodlak.

Jedanput ju je natjerala da oštrim škarama ostruže lak s noktiju. Trenje škara po noktima doimalo se kao ubodi titanske igle u kralježnicu. Ali šepava kuja ju je tjerala na to. Pitala se tko je zapravo veća kuja, njena učiteljica ili njena majka.

Jedna od njih trebale su preuzeti krivnju za sve što su napravile. Prostor mržnje je naprosto golem. Mrziš oca, majku, brata, sestru, prijatelje, a zašto? Mrzi majku jer ju je izložila opasnosti i skoroj pogibelji. Na njezinu zapovijed nalakirala je nokte bordo droljastim lakom kojeg je kod druge droljetine morala skidati protiv svoje volje. I jedna i druga hranile su je mržnjom. Jedino ju je ta mržnja održavala na površini ovog svijeta. Jednostavno ovo nije bio njezin svijet. Podsjećao ju je na terarij u kojem su svakodnevno hranili gušterice oblim i punašnim kukcima. Šiljati zubi, sisali su sok iz tvrdog oklopa kao da srču sirove kamenice. Zvuk povremenog mljackanja i lomljenja oklopa, jezivo je podsjećao na zvuk struganja otkazale poslušnosti noge šepave učiteljice. Čula je korake. Prepoznala je perfidan hod glavne razredne nasilnice. Ukočila se od straha. Osjećala je lagan hod žgoljave deve kojoj je jedina životna preokupacija u svijetu kulta snage mrcvarenje slabijih od sebe.

36

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gdje se kriješ paukčiću?- strugala je po vratima wc-a ključem od razrednog ormarića.

-Znam da si tu negdje.Potpuno se ukipila. Ritam kapanja i glas žgoljave mlade nasilnice, bili su jedini zvuk u začuđujućoj tišini školskog wc-a.

Udaranje po vratima se približavalo. Bila je sve bliže. Osjećala se izloženo kao antilopa u rijetkom grmlju. Lavovi se šuljaju sve bliže i bliže, a ona ukočena čeka skori kraj.

-Ako izađeš neću ti ništa.-perfidno je izjavila.

Područje borbe nije nikada izvan čovjeka samog. Ono se odvija na svakoj razini njegove svijesti i podsvijesti. I sada se u sebi borila s primamljivom ponudom manjeg zla. Nije popuštala. Žgoljava nasilnica sve se više približavala. Kapi kiše postajale su sve gušće. Čula je njezin dah na vratima wc-a. Svjesna trenutka najgore boli, zaletjela se o vrata. Krhkim rukama, izbila je plastična vrata kabine iz ležišta. Vrata su prikliještila žgoljavu nasilnicu. Jednom nogom, stajala je na vratima i pojačavala pritisak. Žgoljava nasilnica, sunčala je nepravilne i oštre zube na odbljesku kišnih kapi.

-Nemoj molim te.- zajecala je.

Kroz glavu su joj prolazili svi prizori mučenja koje je doživjela od žgoljave gušterice. Ulovljena u vlastitu zamku.Pomislila je.

-Molim te pusti me.- ponovila je nešto glasnije.

-Da te pustim?- rekla je pojačavajući pritisak na vrata.

37

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ti bi da te ja pustim? Ma nemoj.-Ako me ne pustiš reći ću te učiteljici.-Ako me ne pustiš reći ću te učiteljici.- posprdno je parafrazirala njezinu izjavu.

-Nećeš ti nikome ništa reći. Ako kažeš ubit ću te.- smijeh u histeriji.

Prikliještena između vratiju i hladnih pločica, molila je za milost.

-Cviliš jel›da kujo. Samo cvili. Nitko te neće čuti ako te ja dohvatim.-Pusti me molim te.Više te neću tući-zajecala je ponovno.

-Mislim više me nećeš umakati u wc školjku, više me nećeš naguravati na hodniku i brisati šmrklje u moj sendvič. Na to misliš?-Oprosti, ali nisam htjela...Nije joj dala dovršiti rečenicu. Osjećala se moćno nad poraženim neprijateljem. Lovina je ulovila predatora. Gnječila ju je vratima. Težinu tijela, prebacila je s jedne noge na obje noge.

Popela se na vrata i njihala naprijed-nazad.

-Boli me.- vrisnula je prikliještena.

-Naravno da boli. I treba boljeti. Moraš se iskupiti.- rekla je cereći se.

38

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Evo ispričat ću ti se ako me pustiš.- rekla je priznavši svoj poraz.

Na trenutak je zastala da promisli o njenom prijedlogu. Nije joj se previše sviđao; htjela je da pati, da osjeti njezinu patnju od početka vremena.

-Ako me ne pustiš reći ću te učiteljici.- očajno je ponavljala prikliještena i poražena žgoljava životinjica.

-Reći ćeš učiteljici da je njezinu miljenicu natumbala razredna pičkica. Jel› da?-To ćeš joj priopćiti?Gnjev njezinih očiju, rasplamsao se; željela je samo jedno: ubiti.

-Što radite to?!- upitao je domar.

-Samo se igramo. – rekla je.

-Pa kakva je to igra? Što radite to?!To nije bio bilo koji domar. To je bio domar koji redovito servisira šepavu vješticu. Uhvatila ih je u nastavničkom wc-u dok se skrivala jednom pred batinama razredne žgoljave nasilnice. Domari znaju raditi prljave poslove kao što je čistiti začepljenu kanalizaciju ili tepati pretilim srednjovječnim nakinđurenim učiteljicama jezikom po vratu ili guzici koje je svaki pametan i imalo trijezan muškarac otpisao.

39

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Njegova pojava u sjećanje je dozivala samo jednu riječ: papučar. Tada se prisjetila svojeg oca koji je očajnički pokušavao usrećiti njenu mamu svake večeri. No mama je samo jecala i stenjala kao da je nešto boli. Jadni tata papučar, nije uspio usrećiti mamu. Koliko god se trudio usrećiti je, mama je i dalje bila nesretna do te razine da je svaku večer sve jače jecala i plakala kada bi tata ušao u sobu, a u jutro se budila sve teže i umornije.

Domar je izvukao prikliještenu djevojčicu ispod vratiju.

Pobjegla je u suzama.

-Pa dobro što radiš to?-Samo sam se htjela osvetiti.- rekla je.

-Dušo draga pa kakav je to način? Mogla si je ozlijediti.- nježnim je glasom prilazio djevojčici.

-Ali ona je mene više puta...-Znam, znam. Ali svejedno postoji više načina, a ti si odabrala najgori.Nježno je dodirivao lice djeteta u zabludi punog gnjeva i osvetništva.

-Što bi ti mama rekla da zna za to?- upitao je ozbiljno.

- Moju mamu nije briga.- srdito je ispustila.

Podraga je po licu i osjeti napetost njenih mišića.

40

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Moraš neke stvari jednostavno pustiti. Ne možeš uvijek svakome vratiti milo za drago. Što misliš što će reći i kako će te kazniti kada saznaju da si ti iščupala ova vrata iz ležišta?Spustila je pogled na pod. Rascvale pločice, činile su se kao malene rupe iz kojih proviruju zmije. Poželjela je pobjeći iz terarija i ne ispuniti svoju jednadžbu. Tako joj je sve prisjelo da jednostavno nema više snage preživljavati. Umorna je od svijeta i ljudi. Ljudi su tako komplicirani i nestabilni. Pomislila je. Imala je osjećaj kao da propada kroz zemlju, ali propadanje nije bilo trenutno nego u ponavljajućim ciklusima. Domar je zajedno s njom u krilu sjeo na wc školjku kabine s kojih je svom snagom strgnula vrata i milovao je po licu.

Dobronamjerna milovanja u njoj su budila pomirenje i osjećaj sigurnosti. Tako je umorna od svijeta, svakodnevnih drama i ljudi da joj jedino stranac svojim prljavim i teškim rukama koje su uvijek smrdjele na kanalizaciju ili benzin može pružati trenutak oslobođenja.

-Ti si dobra djevojčica. – tepao joj je.

-Nema razloga da sad pravimo dramu od svega ovoga.- gledao ju je ravno u oči.

Potaknut samo čistim očinskim sklonostima, fiksirao je dobronamjeran pogled na dječje lice prepuno straha i nesigurnosti. Bilo mu je jasno kakav trag ostavlja ovaj užasan svijet prepun mračnih hodnika i opskurnih zakutaka tavana. S ljudima je toplo, ali smrdi.

41

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Morala bih poći na nastavu.- rekla je smirenim glasom.

-Čekaj još malo. Ima još do zvona koja minuta.Nije ju mogao pustiti. Na vratnom bilu osjećao je još uvijek zlu krv bijesa. Znao je da ga zbog ovog mogu optužiti i zatvoriti.

No nije mario. Nije imao bolesne misli. On je bio samo običan domar koji nije trebao liječiti svoje narcisoidne sklonosti nečijom nesrećom i boli. Prljave ruke, pružale su samo utjehu i mir, sklonište nakon oluje, povijanje ega nakon bitke i poraza.

-Jesi sad bolje?- upitao je brižno.

Pogledala je u oči svojeg dobrotvora. Bile su to oči onog bijednog kukca kojeg će jednog dana požderati gušterica.

Nasmiješila se oslobođena tereta gnjeva osmijehom zahvale.

Mračnim hodnikom pod treperavim fluorescentnim svijetlom, uputila se u razred. Na trenutak je zastala. Jednom rukom u džepu napipa papirnati origami brodić. Nasmiješi se razdragano i brzo potrči do wc-a. Tamo je još uvijek stajao domar popravljajući vrata uz fućkanje melodije arije rigoleta.

S nekim neobičnim stidom stajala je i gledala ga.

-Što je bilo?- upitao je držeći vrata jednom rukom.

Nasmiješila se stidljivo.

-Trebala bi biti na nastavi, a ne ovdje. Za sekundu zvoni.- kaže zabrinuto.

-Imam nešto za vas.42

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Stajala je u polumraku wc-a. Tišina i pravilni ritam kapanja kapljica kiše. Ispružila je ruku prema domaru i predala mu papirnati brodić. Nakon toga stidljivo je nestala u zamračenom hodniku.

Upravo je zvonilo kada je ušla u razred. Šepava vještica premetala je ispite po stolu. Tišina je otrovala učionicu. Žgoljava nasilnica pokunjeno je gledala u pod. Bojala se pogledati vlastitom porazu u oči. Prisjećajući se domara, njegovih grubih ruku na njenom licu i riječi topline, nije dozvolila da strah i tjeskoba zauzmu mjesto sigurnosti i radosti.

-Danas nećemo pisati test iz matematike!- graknula je šepava vještica.

Među djecom vukla je za sobom umornu nogu luđački kidajući testove.

-Što ste pisali, napisali ste ogavna mala gamadi!Razred je ispunio neki hladan povjetarac. Pomislila je kako je došao sudnji dan da odnese jadno dirigiranje očerupane kokoši. Mali bahati kotačić terarija, konačno će se otkotrljati u matematički pojam beskonačnosti.

-Nemam vrlina; u meni tutnji samo gnjev i ranjivost.-govorila je promatrajući dječji strah Prolaz između klupa, doimao se kao rijeka. Samo je ta hirovita rijeka bila između nje i njenih intimnih sukoba. Dan je ispustio meku dušu u mrklo ždrijelo mraka. Bila je na granici 43

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

osluškujući tajnu napetu između dva svijeta. Uza svu tu lažnu ljubav i socijalne nepravde, znala je da šalje važnu poruku svijetu. Osjećala se potlačeno pred pogledima koji su poput krijesnica zelenim sjajem zlokobno tinjali u mraku.

-Ravnopravnosti nema. Ona je samo mantra kojom se ojađeni i poniženi tješe da prežive svakodnevicu. Tolerancija!? Samo tanka opna iza koje kola golemi gnjev nezadovoljnih i predominantih. Jednakost? Možda... Samo u kojem svijetu?Postavljala je pitanja ostavljajući razredu nostalgični pojmovnik ispaćenog srca.

-Putovnica, rodni list, porezna kartica, sve su to oponenti diskriminacije, oružje koje ubija iako ne prolijeva krv. Zašto tako žarko ljudi žude za vlastitim nestajanjem? Odgovora nema.Plakala je nad ukočenim razredom zamišljajući ga nekom mirnom rijekom. Jedino tako njezine suze doimale su se malim i neznatnim. Slikajući autoportrete ogoljelosti i krhkosti, željela je postići da se pamti njezin glasan iskorak. Imala je potrebu oblačiti mušku odjeću zbog stremljenja prema muškim privilegijama u patrijarhalnom društvu. Zureći u drhtave duše tih malenih životinjica, prepoznala je zjenu koja je bila sposobna prodrijeti u njezine svjetove.

-Krv moja, blistat će na površini rijeke i udaviti nepodnošljivost diskriminacije.-Ovaj svijet je blato, provincija bez horizonta.44

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Pitam se samo hoće li sklepane kulise izdržati debljanje gladne gušterice?Odlučila je skočiti u rijeku i sjediniti se s njezinim prkosom i nemirom. Odšepala je za svoj nastavnički stol.

U učionici nasuprot ureda ravnatelja osnovne škole, zabljesnulo je nakon čega se u tik milisekunde začuo prasak. Poruka cijelom svijetu, odaslana je metkom u sljepoočnicu pred auditorijem od dvadeset i dvoje „teklića“ koji će traumu diskriminacije nositi kao teret i dužnost da promijeni svijet.

-Dobro protrljaj ruke; učini ih oružjem za danas i otporom za sutra.- titralo je u mekanom mozgu djevojčice koja je upravo postala svjedokom da i kukac u terariju može prevariti gladnu guštericu.

Nastalo je komešanje. Djeca su vrištala i plakala. Osoblje škole je dojurilo u učionicu. Djeca su se nagomilala na stražnji zid učionice rušeći terarij. Tijelo šepave učiteljice trzalo je posljednjim tračkom života.

Ona je samo stajala iznad tijela i potpuno izolirala okolne zvukove. Napokon. Otišla je k vragu. Pomislila je prije nego su je čvrste ruke odnijele na hodnik. Prepoznala je te čvrste ruke.

Mirišu na kanalizaciju.

I dok je sita gušterica gmižući iščezavala pod titravim svijetlom hodnika, ravnatelj škole, panično je zivkao roditelje i ispričavao se. Čula je samo glas prestravljene tajnice...

45

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Djeco spustite se niz hodnik....i ravnateljevo preusiljeno glumatanje i presavijanje u nespretnom ispunjavanju nepoznanice trenutne jednadžbe s jednom nepoznanicom.

-...obavještavam vas da ćemo zbog iznimnih okolnosti u školi djecu danas ranije pustiti kućama.-

46

II. POGLAVLJE usijana erotika plesova oko strvine buka silovane svakodnevice, leš na roštilju #r(b)ogatih, mrvice gorčine na stolu #si(p)romaš(e)nih, raskošne kaskade grimiznih boja, krv u mokraći, žuć u ždrijelu, zakržljali potomci bez #gebisa, #sišite mlijeko, nama ostavite za desni i zube, #gramzljiv apetit, nagon za opstajanjem.

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

pustio se s vlaka u najmračniju rupu koja je svojim interijerom najbolje opisivala njegove namjere i psihu.

Osjećaji su stali samo u dvije riječi: dijabolična pomrčina. Vukao je kofer sa sobom pored pijanih, mutnih štakorskih pogleda u najgoroj krčmi u gradu. Sam grad je smrdio po ispušnim plinovima prerađevina u obližnjoj tvornici i sumporu obližnjeg brodogradilišta. Zašto je odabrao baš tu krčmu, nije mogao razjasniti ni sa samim sobom. Uvijek bi zalazio na takva mjesta nakon dugih poslovnih vožnji vlakom. Jedino su ta depresivna i otrovna mjesta na trenutak skrenule tok ubojitih misli.

Sjeo je za šank. Ogledavao se oko sebe kao da nekoga čeka.

Sišao je među najgore mnoštvo koje je mogao zamisliti: krezube štakorske fizionomije i pseće njuške. U krčmi je smrdjelo po pokislim psima. Dim cigarete i lule ispunjavao je atmosferu razuzdanih blejavih jaraca s crvenim vunenim kapicama.

Trljali su brade u svoje krčage s pivom i prolijevali ga po šanku.

Prišao mu je pipničar.

-Što ćeš?-upitao je s iznimno izbrušenim vještinama odnosa s klijentelom.

-Dajte mi jedno točeno.- rekao je okrenuvši se na okruglom stolcu.

Periskopom podmornice potopljene u jetki miris muškog znoja i pivskog daha, tražio je samo jednu osobu. No ta osoba 49

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

još nije došla. Srkne pivo i pridruži se mnoštvu tobolčara pivskih mješina.

-Tražiš nekog?- upitao ga je tip tik do njega.

-Imam dogovoreno s jednim klijentom.- oklijevao je dati pravo objašnjenje.

Lice tamnoputog tipa djelovalo je posve nevino. Tamnoputi tip nije imao ni jedne dlake na licu i glavi. Gladak kao beba.

Zaključio je prvim dojmom gledajući u sve drugo osim lice užasa. A opet lice tog tipa je iscrtavalo fizionomiju gorostasnog ubojice spremnog svaki čas smrskati lubanju svoje žrtve.

-Imam dogovor u 13: 00 s jednim tipom. – -Znaš li kako izgleda?.-Ne. Rekao je da ne smije otkrivati svoj identitet prije prvog susreta.Neka bahata budala.Tamnoputi tip u kapuljači ispio je gutljaj piva i nasmiješio se.

-Treba odraditi jedan poslić, a očito me zajebao.-Sigurno nije. Možda kasni. Pa vidite i sami kakvi su vremenski uvjeti.Vani je počelo padati u mlazovima poput mlaza mokraće mošusnog goveda pod kompresorskim pritiskom mjehura okolnim mišićnim tkivom.

50

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Da. Možda si u pravu. Očito ga je smela kiša.- otpije gutljaj piva.

-A ti. Koga ti čekaš?- pitao je nenametljivo toliko da nešto pita.

-Pa i ja isto čekam jednog tipa.-Kako izgleda?-Isto kao i vaš tip.-Znači isti kreten koji se boji otkriti identitet?-Da tako nešto.- rekao je skidajući kapuljaču s glave.

Iznad lijevog oka, imao je posjeklinu.

-Ti...- rekao je prolivši pivo po šanku.

-Da. Ja sam tip kojeg tražite.-Dobro gospodine ne uzrujavajte se previše.Tamnoputi tip, pokušao ga je ušutkati.

-Da. To sam ja i predlažem da prijeđemo u stražnju sobu.Odmahnuo je glavom u smjeru stražnje sobe. Pipničar je samo klimnuo diskretno predajući ključ u ruke tamnoputog čovjeka. Sjeli su u skučenu prostoriju slabo osvijetljenu stropnim svijetlom. Posjeklina iznad lijevog oka, bila je sve očitija.

-Gdje si to zadobio?- upitao je s radoznalim smiješkom.

51

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

- U jednoj uličnoj borbi.- rekao je vrlo kratko.

-Pomislio sam da si to zadobio... da te je neka žrtva onako u samoobrani puknula u oko.-Ne. Rekao sam vam da je to od ulične borbe.- uporno je inzistirao.

-Dobro. Nije me briga.-Krenimo na posao.Otvara kofer i iz njega vadi omanju kuvertu nespretno omotanu oko svežnja novčanica. Stavlja je na stol pred tamnoputog tipa.

-Ovako. Tvoj zadatak je...-...da nekog ubijem pretpostavljam.- dovršio je njegovu teškom mukom započetu rečenicu.

-Ja ne znam zašto svi u crncu ugledaju ubojicu?-Pa. Zar to nisi?- arogantno začuđeno upita.

-Ne svojom voljom.-Ako ti ne odgovara onda ja idem.- rekao je spremajući kuvertu u kofer.

Dohvatio je paket širokom crnom šapom dok je njegova ruka još uvijek plazila po kuverti.

52

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Dobro. Učinit ću to. Trebam...trebam taj novac.- izustio je vrlo tjeskobno.

-Slušaj me ovako. Posao mora biti obavljen bez previše nasilja.

Ne želim da bespotrebno pati. Možeš li to učiniti?-To će koštati puno više.-Ne brini za novac. Ovo pred tobom je tek predujam.- nasmijao se.

Bešćutno se igrao emocijama psihe ubojice mekog srca.

Kolebao se da mu kaže kako je premekan za tu profesiju. Pivo se kuhalo i uskoro počelo djelovati na neuronske vibrirajuće signale. Pivo je podmazivalo put neuronskim impulsima koji su otklizali u pogrešnim smjerovima. Stvarnost se nakrivila i oduzela razum.

-Prvo trebaš proći audiciju. Ako se pokažeš dobrim, unajmit ću te za još jedan poslić.Iako se zgražao vlastitih postupaka, moram je pristati na igricu ogorčenog srednjovječnog muškarca pripitog od jakog piva.

-Tko je žrtva?- upita glumeći profesionalnost.

Pripiti srednjovječni tupan prepustio se mračnim podsvjesnim silama svoje neistražene zvijeri.

-Žrtva kažeš? Nije ona žrtva nego teret. Ta žena je cijelog života radila samo jedno: oduzimala mi trenutke sreće. – Nakrivio je usta u grč očaja i gnjeva.

53

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Oduzimala mi je svaki trenutak zadovoljstva tjerajući u me nerealne strahove koji su trebali neutralizirati moju sposobnost da budem sretan. Nikada me nije zagrlila. Ponašala se prema meni kao da nisam njezino dijete. Gadila joj se moja žuta kosa koja je s vremenom potamnila i klempave uši koje su se izravnale nakon puberteta. Željela je da patim, da na svojim leđima prelomim teret njezine gorčine. Mrzim je!Tamnoputi ubojica gladio je ožiljak iznad lijevog oka dok je prebrajao novce i slušao tlapnje jadnog pripitog čovjeka. Nije ga bilo briga za blebetanje. Ne možeš uvijek empatijom ogrnuti sugovornika kao bandažom opekline spaljenog. U svojim ušima, čuo je samo pripito buncanje.

-Ona mi je oduzela sve. Radovala se kada je mogla uništiti i ono malo što je mogla uništiti. Jednog Božića, kupila je plastični brodić veličine muške šake s crvenom crtom koja je odvajala trup od palube. Obožavao sam tu igračku. Činila me sretnim. No ona je morala to uništiti. Gledala me sokolskim vrebajućim pogledom i u trenutku životinjski istrgnula igračku i bacila je u peć. I dok sam cijedio suze za tim brodićem, vatra je lizala moje blago, a ona se zadovoljno cerila i hranila mojom nesrećom i očajem. Tako me kaznila za to što sam joj uništio život. – Zastane na trenutak sav u znoju, suzama i šmrkljima. Obrisao se rukavom i nastavi.

54

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ja sam joj bio kriv za sve; ja sam još uništio život i karijeru.

Sama si uništila sebi život kujo stara. Što si se dala na sred trga guziti sa sumnjivim tipovima. Ja sam ti kriv....- uzdisao je.

-Gospodine. Koja je adresa žrtve?Oglušio se na njegovo pitanje nastavljajući žalopojku.

-Znaš li samo kako je teško jednog dana voditi brigu o monstrumu koji te cijeli život maltretirao? Znaš li kakve ti sve misli prolaze glavom kada moraš prati, presvlačiti i hraniti bespomoćno tijelo koje se nekad hranilo mojom bespomoćnošću?

Nemaš pojma kakav je to osjećaj. Mrziš je, a opet žališ. Ne pripada u tvoj svijet, ali je jednostavno tu. Ne možeš pobjeći jer su stakla terarija orošena i skliska. Udišeš njezin dah i prisjećaš se svega.-Ja idem gospodine.- rekao je tamnoputi ubojica.

-Idem to obaviti. – -Dobro. Čekaj!- kriknuo je. -Čekaj.Zaustavio ga je. Cijelim tijelom se oslonio na tijelo golemog muškarca. Uhvatio ga je za šiju i zurio u posjeklinu. Zapisao je adresu na prljavi ubrus.

-Brzo ćeš to obaviti. To je nedaleko od ove krčme. Samo po ulici ravno i traži broj 26. Ne možeš pogriješiti. To je skroz na kraju ove ulice, a prije brodogradilišta. I dobro me slušaj. Ne

55

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

želim da pati od fizičke boli. Uredi tako da trpi duševnu nelagodu do smrti. Želim da se guši. Želim da joj pluća prsnu.Kesio je porculanske zube u lice svoga naručitelja. Znao je da će takva grdosija od čovjeka izvršiti taj poseban zadatak bez ikakvih moralnih dvojbi. Tamo gdje vlada glad za novcem, tamo nema nikakvih moralnih dvojbi. Pomisli.

-Slušaj. Ona u ovo vrijeme spava u dnevnoj sobi na krevetu.

Uzmi jastuk i uguši je. Ubij je bez krvi i dokaza. A kad se ohladi, uslikaj njeno tijelo i donesi mi fotografiju. Želim uživati u njezinoj patnji. – Iz kofera je izvadio fotoaparat i ritualno ga predao ubojici u ruke.

-Dobro uslikaj njeno lice. Želim na njemu vidjeti grč straha, poniženja, užasa i poraza. Moram je pobijediti. – -Gospodine, a ostatak?- upitao je.

Smijao se kao lud. Znao je da je jednostavno u pravu. Glad za novcem zaobilazi sve moralne dvojbe i prepreke.

-Kada prođeš ovu audiciju...- perfidno se nasmije.

-Kada prođeš audiciju, tek onda ćeš me uvjeriti da si sposoban obaviti i nešto veće za mene, za sebe i za novce. Sada idi i ne vraćaj se bez njezine fotografije.-

56

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Ubojica ode sigurnim korakom. Pivo je bilo iznimno moćno.

Iscrpilo ga je. U glavi metež i brujanje. Bacilo ga je na stol.

Lamatao je rukama kao kukac slomljenim ticalima.

Nakon dugog izbivanja izvan matične domovine, vraćao se vlakom kući u rodnu grudu. Izbivao je gotovo pet godina u inozemstvu radeći i tako preživljavajući iz dana u dan, boreći se s vlastitom egzistencijom i zatočenošču u terarij. Iako je cijenio obiteljske ideale, nije si mogao dopustiti takav luksuz daleko od kuće u stranoj zemlji, a ni luksuz putovanja. Javljao se kući telefonom ili pismima. Njegov jedini luksuz bio je čuti glas najdraže majke na svijetu ili pročitati srcedrapajuće pismo mlade sestre.

Odgodio je tolika zajednička druženja i tradicionalne blagdane. Ali sada, nakon pet godina izbivanja, ipak odluči posjetiti svoju majku, oca i mlađu sestru. Vozeć se vlakom, put mu se učini dug, beskonačan, kao da nema kraja, kao da vlak putuje u nedogled. A vrijeme je bilo isto takvo, dugo i beskonačno, čemerno i monotono kao vječnost. Okolina je oko njega bila ista, sve sam krš i gole klisure. No ubrzo je monotoniju putovanja uspio razbiti putnik u potrazi za kupeom. Vrata kupea otvara srednjovječni gospodin pogrbljena stasa, šiljatog nosa ovješenih i naboranih obraza te grubim i kreštavim glasom upita podosta glasno jer je mislio da postojeći putnik spava.

-Oprostite!! Ima li u ovom kupeu mjesta!?-

57

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Klimnuo je glavom u znaku potvrđivanja i nastavi buljiti kroz prozor u pustopoljinu i sive oblake jeseni. Novi gost se raskomoti, kofer stavi iznad glave i započinje razgovor.

-Sva sreća da sam našao prazan kupe. U onom prethodnom nije bilo za izdržati zbog gužve. Sjedili smo stiješnjeni jedan do drugoga i što je još najgore pozaspali su strahovito hrkali.

Užas! Ne možeš ni oka sklopiti, a da ne počinju hrkati i cviljeti kao štakori. Hvala Vam što ste me primili u kupe!Odlijepio je pogled od prozorskog stakla, nabacio mrzovoljan osmijeh i klimnuo glavom. No suputnik mu ne da mira svojim riječima. Neprestano je govorio o ovim krajevima i ljudima koji ovdje žive i bio poprilično dosadan. Na to ga počne ispitivati o njegovu odredištu. Nikad nije volio razgovarao s ljudima u vlaku ili općenito nepoznatim, ali iz ljubaznosti prema gospodinu izusti nekoliko riječi sasvim nevoljko.

- Vraćam se kući proslaviti Uskrs sa svojima. Naime radim u stranoj zemlji i sada sam si uzeo dopust da posjetim svoje.Među te riječi mu se ubaci nepoznati putnik.

-Prema Vašim riječima, čini mi se da ste dugo izbivali. Jesam li u pravu!?Opet nevoljko odgovori.

-Da. U pravu ste. Nije me bilo pet godina kod kuće.-

58

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Osjeti hladan pogled čuđenja na svojem kaputu pa se počinje opravdavati.

-No nisam ih zaboravio. Nemojte misliti ništa loše o meni.

Javljao sam se telefonom i pismima kući i katkada slao pripomoći.-Jasno mi je. – potvrdi suputnik.

-Teško je čovjeku u stranom svijetu. Potpuno mi je jasno. A vidite i ja sam krenuo takvim putevima i mogu Vam reći isplatilo se.Nekako se zainteresirao za to što je nepoznati suputnik govorio.

-Da i ja sam započeo baš kao i Vi mladi gospodine.Izusti suputnik i sjedne mu nasuprot. Nastavlja.

- I ja sam nekada napustio našu slavnu zemlju i radio sve i svašta i tako prošao od običnog zidara do čistača u jednoj uglednoj stomatološkoj ordinaciji. Tamo mi je bilo dobro. Ne mogu se žaliti. Tamo sam završio tečaj i dobio diplomu o završenoj školi. Zapravo tamo sam stekao puno toga, obrazovanje i novce. Kad sam nakupio dovoljno novaca, vratio sam se kući i odlučio iskušati sreću. Imam tu obitelj. Zapravo došao sam posjetiti svoje unuke. Djeca su me molila neka s njima ostanem i tako evo me sada.-

59

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Vadi tabakeru, otvara poklopac i dok je uzimao cigaretu, bljesne ugravirani crtež na poklopcu tabakere. Bio je to prizor iz jedne bajke o dječaku s čarobnom frulom i miševima koje je privlačila čarobna melodija te frule. Pali cigaretu i odbija dim.

Suputnik se osmjehne i dobaci.

-Sviđa Vam se ova gravura. Da i meni je zanimljiva. Nju sam isto kupio u stranoj zemlji, ali od jednog cigana. Nije srebrna, samo imitacija. Znate prije nego li mi je ciganin prodao tu tabakeru, ispričao mi je zanimljivu priču.-Kakvu priču!?- upita znatiželjno.

Suputnik se osmjehne i dobaci.

-Podsjećate me na mojeg unuka. I on je tako znatiželjan i obožava moje priče.Obojica se prepuste smijehu. Bio je to trenutak u kojem je mrzovolja potpuno iščezla. Dobronamjerni suputnik se osmjehne i započinje pričati priču -Ciganin kaže da je negdje u dalekom svijetu postojao grad u kojem se ljudi nisu mogli nikako riješiti štakora. Bio je to grad štakora. Postavljali su zamke, podvaljivali otrov štakorima, ali njih je neprestano bilo sve više i više. Jedva su se nosili s njima.

No nije bio problem u običnim štakorima kakve Vi i ja poznajemo nego o štakorima koji su bijesni napadali ljude. I kad bi čovjeka ugrizli, pobjegli bi negdje u rupu. Ali najgore je bilo to što su se ti štakori preobražavali u ljude, u žrtve svojih ugriza.

60

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Pri ugrizu bi otkinuli komadić mesa i čovjekova stanica, spojila bi se s njihovom i počeli bi rasti i mutirati do složenog bića, do čovjeka.Jeziva priča na trenutke je prekidala škripanje kotača vlaka.

Suputnik nastavlja pričati.

-Štakori su napadali sve i posvuda. Kada biste sjeli u neki kafić ili krčmu, došuljali bi se do Vas i ugrizli prednjim zubima za nogu ili gležanj, a onda iznenadno nestali. Dok su se preobrazili u čovjeka, posjetili bi žrtvu koja je sada bila isti preobraženi štakor slična kao jaje jajetu i naposljetku je ubili. Znam da je to strahovit prizor, ali takva je priča.-A koji je razlog što su štakori napadali ljude!? Što će im uopće ljudsko obličje? Zar im nije dobro ovako kakvi jesu? Priča mi malo ne drži vodu.- rekao je sumnjičavo prestrašen.

Dok suputnik je pričao, cigareta mu je već napola izgorjela pa sad povuče dugi dim i odbije ga od sebe u golemi oblak.

Osmjehne se i nastavi pričati.

-Vidite štakori su postali pametni i željni dominacije nad svijetom. Očito im je dosta kanalizacije i kojekakvih rupa. Žele živjeti kao prava gospoda u kućama i jesti pravu kuhanu i pečenu hranu, a ne otpatke. Tko bi rekao da će tako malen mozak postati toliko pametan!? Ali eto štakori su počeli dominirati i postajati sve veći i pametniji. Tako priča kaže!-

61

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Zamišljao je u glavi tu situaciju, taj grad i sve te jadne ljude koje su ti pokvareni štakori izgrizli na mrtvo ime. No glavom mu proleti još jedna misao i priupita suputnika koji trenutačno pripali drugu cigaretu.

-A kako se može prepoznati i razlikovati pravog čovjeka od takvog štakora-čovjeka?!Nije mu bilo jasno zašto je to uopće i pitao, ali očito umor i sumorno vrijeme, put; svi su oni zajednički nazivnik toj nastranoj i djetinjoj misli. Suputnik se namršti zbog dima cigarete i odgovori na postavljeno pitanje.

-Onaj ciganin mi reče da se to vidi po očima i nosu. Naime u mraku im se oči zacrvene krvavim sjajem, a kad su nervozni onda meškolje nosom baš kao pravi štakori kad traže plijen ili hranu.Priča je bila pri kraju, kao i put. Približavao se stanici i njegove muke putovanja su bile gotove, ali nervoza je tek počela.

Nakon što se spustio s vlaka i pozdravio s gospodinom s kojim je dijelio kupe, ali i zanimljivu priču, osjeti kako mu u želucu lepršaju leptirići. Glupost! Pomisli. Imam nervozu zato što se vraćam kući. Pa to su ljudi koje godinama poznajem. Zašto sam toliko nervozan? Valjda je samo umor! Na stanici ga nitko nije sačekao, a već se spustila i večer. Razmišljao je puno o krajoliku, o svojim dragim i voljenima, ali i o svojem prvom odlasku u novi i nepoznati svijet. No ukućani ga dočekaše doista ugodno. Njegova majka je na iznenađenje plakala, a izgubljeni 62

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

otac od radosti je samo natakao vino u čaše i nazdravljao dolasku svoga sina. Sestra je bila malo sramežljiva. U pet godina sve se promijenilo pa i ona sama je od djevojke postala mladom ženom. Veselju nije bilo kraja. Za večerom i za stolom, pričao je svoje priče i događaje koje je stekao daleko od kuće, potucajući se od nemila do nedraga. Bilo mu je toplo pri srcu i osjećao se konačno sigurnim i jakim. Večera je bila slatka i najslađa u ovih pet godina izbivanja, ali san je postao užasno gorak.

Legao je u krevet uvjeren da će sanjati meko i snivati slatke snove ovdje daleko od tuđine i svih muka koje mu donosi ta mračna i nemilosrdna tuđina. Usnuo je s mislima na suputnika u vlaku, na njegov kreštav glas te na onu priču koju mu je ispričao, koja mu se motala po glavi čitave večeri. U snu se našao u magli, gustoj i neprobojnoj, sivoj kao dim kada vatra tinja. Rukama je pipao u prazno i nije se mogao orjetnirati u gustom oblaku magle. Nije čuo nikakve zvukove; kao da je sve preminulo. Premro je od straha. Bio je ponovno u tuđini, daleko od svoje kuće, daleko od obiteljskog ognjišta. Probao je vikati i zazivati, ali nitko se nije javljao. Nije bilom čak ni jeke.

Kao da je glas protutnjio i nestao u daljini. Najednom se zabije glavom o zid i podižući pogled ugleda poznata vrata. To su bila vrata njegove kuće, kuće njegovih roditelja. Osjetio se spašenim i zbrinutim. Otvara vrata uz škripanje i uđe u tu kuću. No kuća je bila prava ruševina, kao da tu nije bilo nikog gotovo stotinu godina.

63

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Pošao je niz hodnik i začuo iza vratiju sestrine spavaće sobe mljackanje i cviljenje. Otvori vrata i vidje kako divovski štakor crvenih očiju gloda ljudsku ruku. Zaprepasti se od straha i ustukne. Štakor se podiže i omata debelu repinu debljine ljudske podlaktice oko stegna. U šapu stavlja sjekiru i približava mu se. Najednom štakoru zabljesnu oči i skoči svom snagom na njega. No u taj čas se probudi drhćući prestrašen. Pored sebe zapazi sestru koja mu zaželi dobro jutro. Sestra se nasmija i podrugljivo reče.

-Što je? Zar su te buhe grizle cijelu noć?!I nastavlja se dalje smijati.

-Kakve buhe? Što to pričaš?- odvrati silovito.

Sestra sjedne na njegovu postelju i započinje ugodni razgovor baš kao u njihovom djetinjstvu kojeg se nije baš najbolje sjećao.

-Sjećaš se kako sam dolazila k tebi spavati dok sam se bojala grmljavine? Bila sam mala, a kod tebe sam se osjećala sigurno. Bili su to lijepi dani. Šteta da se to više ne može ponoviti.

Nedostajao si mi sve ovo vrijeme. Mama je stalno plakala dok si bio odsutan. Bojala se za tebe. Nije znala kako živiš i da li ti je dobro. Svi smo se bojali za tebe. Ja pogotovo.-Bilo je teško, ali zato je sad sve dobro. Sad sam tu s vama. I ja žalim što više nismo djeca.-rekao je.

64

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Bilo nam je tako lijepo. Igrali smo se po dvorištu i s mamom kopali po vrtu. Šteta da čovjek ne može zauvijek ostati malen, a s njim i sva ta djetinja nevinost. Pogotovo uškopljena nevinost u okvirima terarija.Sestra prisloni čelo na bratovo i od sreće se osmjehne onim pravim nevinim djetinjim smijehom. Nato se začuje majčin glas iz kuhinje.

-Doručak! Dođite jesti!U kuhinji zamijeti kako otac nešto petlja ispod sudopera i znatiželjno upita -Što, sudoper se pokvario? Mogu li kako pomoći?Otac odmahne glavom i podižući dva štakora u zrak, glasno kaže.

-Gle ove dvije pečenke. Bile bi prava gozba za ručak.Majka se uto upetlja.

-Ne budali i nosi te gamadi van! Vidiš da smo za doručkom.Za stolom znatiželjno upita.

-Kakvi su ovo štakori? Veliki su kao mačka i to još dva komada.Majka iskreno i brižljivim glasom objašnjava.

-Znaš ove godine se ovdje nakotilo puno štakora. Cijelo mjesto se žali zbog štakora. Eto svake večeri postavljamo zamke i ujutro pronađemo ulov, uvijek dva komada. Vrt je već pun 65

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

te zakopane gamadi. Ima toga kao blata. Dok se to namnoži nema tome kraja.U majčine riječi se uplete i sestra.

-Pročitala sam da svaka štakorica donese na svijet po trinaestero mladih. Puno je to. Zato ih i ima toliko, a otporni su na sve: na vlagu, na sušu, na prljavštinu, baš na sve.Začuđeno je gledao i nije mogao vjerovati svojim ušima.

Počeo je opet pomišljati na priču onog starog putnika iz vlaka.

Jezivo. Pomislio je.

Nakon doručka odluči otići u grad da vidi to mjesto, koje je već gotovo i zaboravio. Učinilo mu se zgodnim da sretne kojeg starog prijatelja iz vojske ili pak iz djetinjstva. Hodao je ulicama, razgledavao izloge, gledao svuda i naokolo. Sjećanja su mu se počela buditi na sve te ulice i trgove. Bio je oduševljen svojim povratkom.

Sve mi je ovo nedostajalo u velikom gradu, u drugom svijetu, u drugačijem načinu života. Pomisli.

-Ovdje su ljudi više srdačniji i kao da imaju vremena. Tamo gdje sam ja bio, svi su žurili kao da će nešto pobjeći negdje.

Doista nedostajale su mu sve te ulice, trgovi, izlozi, prolaznici, klupice i parkovi.Komentirao je mrmljajući u bradu. Na jednoj klupici u parku, hraneći golubove, sretne prijatelja iz vojske. Sjećanje ga

66

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je još uvijek dobro služilo i prepoznao ga je na prvi pogled.

Ugledavši ga prvi zazvao.

-Čovječe kako te dugo nisam vidio!No prijatelj nije bio baš tako oduševljen. Iako su razgovarali u parku, učinilo mu se da se nekako promijenio, da je postao nekako tiši i smireniji. Nije mogao vjerovati, jer ga je pamtio kao živog klinca i kasnije kao vragolastog mladića. Pozove ga na jednu malu pijanku.

-Idemo mi proslaviti naše prijateljstvo i naš susret. Gdje je najbolji lokal ili krčma ili štogod?!Tihim glasom prijatelj ga u izgnanstvu oduševljenja uputi u krčmu nasuprot parka. Na prvi pogled izgledala je opskurno.

Bilo mu je neuljudno reći bilo što protiv te krčme, ali je duboko u sebi požalio što je uopće ušao u nju. Izgledala je kao jazbina. Niski strop, slaba rasvjeta, oblak dima cigarete i domaćini; svi su zalijepili oči za njega. Gledali su ga kao štakori, prodornim pogledom. Iskreno, malo se pobojao za svoj život.

Plašile su ga oči domaćina i gostiju koje su cijelo vrijeme buljile u njega. I prijatelj nije bio baš razgovorljiv.

Nešto se čudno zbiva! Pomisli u sebi, a onda ga strahovito iznenadi gesta na licima gostiju ove krčme. Nosevi su im trzali kao da imaju tikove. I to svima. Svako malo nekome je počeo drhtati nos baš kao u štakora. Zaželi što prije izaći iz krčme i grada i vratiti se kući.

67

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Na putu kući, razmišljao je o ovom prizoru kojeg je danas vidio. Mislio je da je lud, da mu se priviđaju stvari, da njegova podsvijest pred oči nesvjesno baca onu glupu priču i onaj gorki san kojeg je sanjao kad je stigao kući. No opet se bojao da možda ima i pravo. Sumnjao je u sve to. Jedna polovica njega je govorila da su to opasni štakori željni ljudske krvi, dok je druga govorila da bulazni. Moj um otkako sam ovdje sa mnom zbija nakaradne šale i štoseve. Što mi je zaboga!? Pomisli. Pa ne vjeruješ valjda u te priče budalo! Što ti je!?!

Tješio je samog sebe.

Kući ga je ispratio mrkli mrak. Majka je spremala večeru pa je našao dobru priliku da malo pročavrlja s majkom. Majka prva započinje razgovor.

-Dijete drago kako si se danas proveo? Jesi li sreo koga poznatog u gradu?Ravnodušno odgovori.

-Bio sam na piću s jednim prijateljem! Ali nekako je sav čudan.

Doimao se drugačije. Prije nije bio tako ravnodušan i miran kao sada. Bio je više živ.Majka ga u čudu ugleda i spade joj tanjur s ruku. Otac koji je načuo razgovor, uđe u kuhinju i rekne.

-Sinko dragi pa taj je već mrtav gotovo godinu dana. Bacio se pod vlak prošle godine na sam Božić!-

68

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Svi zanijemiše od čuda. No otac pokuša razbiti tu mrtvu tišinu u terariju groze.

-A gdje ti je sestra?Majka odgovori.

-Trebala bi doći svaki čas! Bila je vani s dečkom.I krene dalje pripravljati večeru. Bio je sav izbezumljen i glavom su mu se rojile mnoge misli. Možda je i on bio štakor, samo što to nisam tad shvatio. Pomisli. Cijela krčma je bila puna štakora. Ipak sam bio u pravu. Borio se sa svojim mislima koje su strelovito pristizale jedna za drugom. Polagano je počeo gubiti tek, a večera samo što nije bila gotova.

Napokon stigne i sestra i svi posjedaju za stol i večera biva poslužena. Dok su jeli, neprestano je promatrao geste svoje sestre i pomišljao na to da je i ona možda štakor odnosno štakorica. Bila je nekako tiha i ne baš previše razgovorljiva, dok je prethodne večeri blistala sva od veselja. Nije mogao izdržati, a da ne upita.

-Jesi dobro?Sestra samo hladno odmahne glavom. Uporno dalje ispituje.

-Kada ćeš nas upoznati s dečkom?Majka se uplete u te riječi.

69

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Kada bude spremna! Pusti je sada da na miru jede. Nisi se ništa promijenio. Ostao si još uvijek dijete!Sestra se odjedanput digne i otrči u kupaonicu. Vračajući se za par trenutaka kroz neosvijetljen hodnik, zabliješte joj oči crvenim sjajem. Pa to je štakor i sve će nas pobiti u kući.Kriknuo je u sebi. Pokušavao je ostati hladan i ne dizati paniku. Kad je opet bila za stolom, obrati se ocu.

-I koliko se tjedno ulovi štakora u kući na onim tvojim lovkama?Majka ga srdito prekori.

-Za Boga draga! Pa je li to tema za večeru?Dok je majka zazivala sve moguće svece i božanstva, on zamijeti kako je onim svojim pitanjem učinio sestru nervoznom.

Nos joj je počeo trzati kao u štakora: lijevo, desno. Znao je sad sa sigurnošću da se radi o štakoru. O bože! Ubili su je! Moju sestru! Pomisli. Nije mogao vjerovati da se to baš njemu događa i to baš u ovoj kući. U sebi je proklinjao onog starca s kojim je dijelio kupe. Proklet bio taj starac i te njegove prokletničke priče! Ponavljao je potiho u sebi. Znao je da je sada njegova sestra mrtva, da su je štakori oglodali i da mora zaštititi svoje roditelje od najezde tih gadova. Srce se stisnulo od pomisli da ostaci i kostur njegove male sestre sada leži negdje u jarku.

Te noći nije mogao spavati. Čuo je štakore sve i posvuda oko sebe. Čuo je kako njihove nožice koracaju po tavanu. Čuo ih je u zidovima kako glođu i cvile. Jednostavno nepodnošljivi 70

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

zvukovi nisu mu dali spavati. Bio je srdit i bijesan zbog svega ovoga. Prvo je izgubio prijatelja, a onda i sestru. Što je sljedeće?! Pomisli. Bila je njegova najteža misao koja ga je mučila duboko u noć. Iskreno se bojao zaspati, jer nije znao hoće li će se ujutro probuditi živ.Nije imao mira. Oni nepodnošljivi zvukovi, kao da su se približavali sve više i više. Imao je osjećaj kao da sve one crvene oči bijesa štakora sada bulje u njega, baš kao u onoj krčmetini. Bojao se da svaki čas zidovi ne prsnu i štakori skoče na njega. Odlučio je čvrsto ubiti onog prokletničkog štakora što leži u krevetu moje sestre, jer on će pobiti ostale ukućane. Ali kako ću ga ubiti!? Pitao se zbunjen. To je bila najgora misao. Reče samome sebi potiho.

-Zadavit ću je jastukom.I ode u sestrinu sobu. Gledao je to gadljivo biće koje je likom podsjećalo na njegovu sestru kako nevino leži u krevetu.

Ustručavao se podići ruku na to biće koje je bilo zrcalna slika njegove male sestrice. Pamtio je njezin osmijeh, prpošan i uvijek radostan karakter. To mu je davalo snage da sada podigne ruku na tijelo živine To je samo tijelo, a duša moje sestre je negdje izvan terarija. Pomisli.

Uzme u ruke jastuk i pritišće svim snagama na lice životinje. Životinja se počela otimati i ispuštati sablasne krikove, a on je pritiskao sve jače svaki puta čistim gnjevom. Nato uđe u sobu njegov otac i vidjevši da netko mraku davi kćer mezimicu, pomisli da je provalnik i potrči u podrum po pušku.

71

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Potpuno izvan sebe, davio je sve jače živinče, hrabreći se riječima pogrde.

-Umri ti prokleta gamadi! Umri!!!I biće izdahne pod njegovim krvoločnim rukama. Nato čuje u hodniku majku kako zapomaže. Potrči do nje, a majka sva izvan sebe viče.

-Tvojeg oca su napali u podrumu!! Bježi brzo tamo i pomogni mu!! Bježi!!Dotrčavši u podrum, imao je što vidjeti. Figura njegovog oca nije se mogla prepoznati. Na njega su se navješali štakori, zubima trgajući živo meso. Bili su toliko brojni kao pčele što natiskane jedna pored druge vise sa zidova košnice. Uze u ruke stari komad platna i natopi ga u naftalin.

Zapali plamen i zapaljenim platnom udara po štakorima. Štakori cvile i obrušavaju se s tijela njegovog oca. Otac se pokušao osloboditi, ali štakori opet nahrupiše na njega. Udara ih drškom puške, ali bez uspjeha. Dok se zabavljao mlateći štakore s tijela njegova oca, za vrat mu skoči jedan omanji štakor i nanese mu veliku bol. Zgrabi ga na vratu i baci svom snagom na pod. Snage njegovog oca, počele su slabjeti i on im se u potpunosti prepusti te se strovali na pod. Nato začu majčin vrisak u hodniku i brzo potrči tamo. Štakori su nahrupili na nju i oglodali je do kostiju. Sav u panici, pobježe u svoju sobu.

Zatvori vrata. Skine sa sebe kaput, stavi ga pod vrata te zapali da dim otjera štakore. Srce mu je drhtalo i tuklo kao ludo.

72

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Bojao se svih tih štakora koji mu poubijaše svu obitelj. Čuo je samo glasne otkucaje svoga srca i sablazne glasove bijesnih štakora što se goste tijelima njegovih roditelja.

Najednom svi ti glasovi utihnu. Svi sablasni zvuci kao da su nestali. Sobu ispuni tišina i udarci u pod. Netko velik i snažan stupao je vojničkim koracima. Udarci po tlo su tutnjili. Tresao se sav od straha. Osjetio je kako se to nešto ili taj netko približio vratima. Začuje prvi snažan udarac u vrata. Zadrhće.

Uzme u ruke stolicu da se njome obrani. Drugim snažnim udarcem taj netko razvali vrata i ulazi.. Ispred sebe ugleda siluetu svoje visine. Pred njim stoji gol muškarac svjetlećih očiju crvenih poput krvi. Bio je to njegov dvojnik, zrcalna slika njegovog lika. Bio je to štakor u njegovom liku. Najednom ta spodoba digne kažiprst prema njemu i zacvili jezivim štakorskim vriskom. Zidovi prsnu, a iz njih izlete štakori ravno na njega i čvrsto se prikliješte za tijelo. Pokušavao se boriti, bacati na sve strane, ali bezuspješno. Štakori su se po njemu naslagali kao crjepovi srčući krv i kidajući toplo i živo meso.Nije mogao doći do zraka. Štakori su ga davili. Oglodali su ga do kostiju.

Popustila je i posljednja ruka koja se držala za stol nade, za stol života.

-Gospodine probudite se!- riknuo je snažan glas.

Na sebi osjeti ruke koje ga tresu.

-Aghg. Pusti me.- buncao je.

73

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gospodine. Uradio sam kako smo dogovorili prije točno sat vremena.- kaže odlučno.

Probudio se pod slabim svijetlom u zagušljivoj prostoriji. Pred njim je stajao tamnoputi čovjek s posjeklinom iznad lijevog oka.

-Učinio sam kako ste rekli. Evo vam fotografije.Pruži ruku sa svežnjem fotografija omamljenom čovjeku još uvijek nerazbuđenom od alkoholnog sna.

-Što si to učinio!- kliknuo je.

Počeo je tumarati po sobi kao obezglavljena muha.

-O, Bože što si to učinio! Bože... mislim da ću povraćati.

-Učinio sam kako ste rekli. Nije puno patila. Ugušio sam je jastukom. – Prima se za trbuh i sjeda za stol. Fotografije su se u lepezi rasule po stolu i prolijanoj pivi.

-Gledaj je kako izgleda. Gledaj taj grč na licu. Jadnica je patila.

Pogledaj!Zaletio se u tamnoputog ubojicu i čvrsto ga privio uza zid.

U ruci je držao fotografiju posmrtnog grča lica jedne starice koju je toliko mrzio, a opet duboko u sebi volio.

-Pogledaj kako se ceri. Borila se za život, a ti si je davio.

Pogledaj!74

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Histerično se unosio čovjeku s posjeklinom. Odgurnuo ga je od sebe na stol.

-Prestanite se zafrkavati. Mislite da je meni lako to činiti.

Nemam izbora. Moram to činiti kako bih preživio.-Ali mučio si je.-slomljen i očajan ponovo sjeda na stolicu.

Prošlo je nekoliko vremena šutnje. Čula se samo nervoza u njihovim želucima.

-Ne mogu vjerovati da si to učinio. Još uvijek mi je mučno.- rekao je držeći se za glavu.

-Trebao si me spriječiti. Zašto nisi?-To nije u opisu mojeg posla.- odgovori kratko.

Zagledao se u njegovu posjeklinu kao divlji pas žedan krvi i osvete. To crno nesretno pseto, ubilo je kučku od njegove majke. No svejedno je osjećao gubitak. Priroda se pobrinula za to. Iako je terarij sada postao manje sklizak; nije bilo zajedljivog daha koji bi zamaglio i orosio staklo. Konačno oslobođenje. Konačno se mogao uspeti, ali ipak nije.

Ponovno duga neisprekidana šutnja. Stvari su se počele smirivati. Prirodno urođeni refleks, prestao se rastezati.

-Učinio si dobro. Bravo.- izmučenim glasom kaže donedavnom protivniku.

-Oprosti na ovome. Sve je to od piva. Oprosti.75

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Nema problema gospodine. Ako vas to tješi i meni nije lako ovo činiti. Iako ovo ne činim često, svaki puta postaje sve teže.

– U riječima ubojice, prepoznao je poštovanje prema žrtvi i životu. U terariju zvijeri se međusobno kolju. Morao je ostati pribran ako želi plan provesti do kraja. Ipak pripremao je iznenađenje za svoju ženu i kćerku. Sve je moralo biti spremno.

-Dobro si to obavio. Priznajem bilo je teško, ali dobro je.

Nadam se da te nitko nije vidio usred bijela dana?-Ne gospodine. Ja to obavljam vrlo diskretno. – -A vrata? Zaboravio sam ti dati ključ. Jesi li razvalio vrata?upitao je.

-Ne gospodine. Nisam. Vrata su bila otključana. – -Otključana? Pa kako? Jesi li vidio nekog da se tamo muva?-Nisam gospodine. Vrata su bila otključana, a starica je spavala na krevetu baš kako ste rekli.- opravdavao se mirnim glasom i laganim kretnjama.

-Pa dobro...zapravo ne znam. No bitno da te nitko nije vidio i da si obavio posao.Iz kofera je izvukao crveni najlonski fascikl i pružao ga ubojici kao sljedeći zadatak.

-U fascikli su svi podaci i osobe koje moraš ukloniti.- reče zapovjedničkim glasom.

76

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Na crvenoj fascikli, nazirale su se bijele mrlje. Iako je znao što znače ti bijeli otisci, nije se usudio pitati odakle. Otvorio je fasciklu i dobro upio u mrežnicu oka nove tri žrtve.

-Gospodine...ja...- rekao je isprekidano.

-Znam što ćeš reći. Znam. Ali plaćam po svakoj osobi duplo od onog što si maloprije dobio za staricu.Sila i prisila, primamljivost i nužda, natjerale su golemog tamnoputog ubojicu na brušenje prioriteta. Ta šesterostruka zarada, pomogla bi mu riješiti sve probleme. Ponovno bi mogao uspostaviti socijalnu hijerarhiju u društvenom terariju. Ova rijetka prilika zauvijek bi mu mogla promijeniti život. Trenutak istine i iskrenosti pred samim sobom vozio ga je zavojima moralnih dvojbi.

-Gospodine. Tu je i dijete.- rekao je pogleda uprtog u plafon.

-Znam da je tu dijete. Svjestan sam toga. No sve to i radim za njegovo dobro.Pogled u plafon, tjerao ga je da razmišlja o vlastitom djetetu i o kvaliteti života kakav bi mu mogao pružati tolikom financijskom injekcijom. Prilika čini lopova. Tako se to u stiješnjenom terariju barem kaže. Prihvatio je posljednju ulogu egzekucionera. Tako je obećao samome sebi i plafonu kojem je poklanjao toliko pažnje fokusom svojih misli.

-Učinit ću to.- rekao je odrješito.

77

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Dobro. Evo to je tvoj dio.Iz kofera kao iz kakvog magičnog sandučića, izvadio je poveću škarniclu. Po stolu pred svojim egzekucionerom rasuo je svežnjeve novčanica. Posjeklina nad lijevim okom stezala se u tanku crtu. Od zaprepaštenja je zanijemio. Nikad nije vidio toliko novca. Sva sitna ubojstva i zadovoljavanje bahatih žena, sve to nije donosilo toliko papira koliko je sada ležalo na stolu.

Brzo ih stade skupljati i trpati u džepove.

-Ovo ćeš obaviti u brodogradilištu; hangar broj 39. I zapamti.

Ne smiješ se kolebati. Moraš to učiniti. Računam na tebe. – Za dijete njene dobi bilo je to užasno jezivo i strašno iskustvo.

Prizor užasa nakon što je izašla iz vlaka ledio je krv. Mjesto oblijepljeno vječitom prljavštinom i dronjcima propadanja podsjećalo ju je na kanalizacijsku cijev s kotrljajućim štakorima. Stalno je razmišljala o prizoru ustrijeljene učiteljice. Na trenutak šepava vještica, postala je plemenita osoba za kojom treba žaliti. Svjesna svojeg antagonizma prema učiteljici, nije mogla ne pokoriti se empatiji i suosjećanju iako je htjela.

Izdajnički mehanizmi tijela desetogodišnjakinje prisiljavali su je na nešto što doista nije htjela: žaliti za vješticom.

Tijela i uprogramiranih obrazaca ponašanja od strane prirode, nije se mogla riješiti. Pokušaj pružanja otpora tijelu i svim njegovim ograničenim mehanizmima, bio je nemoguć. Bunt protiv vlastitog tijela može završiti samo kobno. Biomehanika tijela, ograničavala je njezin um, tjerala je da razmišlja ljudski, 78

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

da osjeća ljudski, da trpi ljudski i na svijet gleda iz te gnusne majmunske perspektive. Poželjela je na trenutak biti biće nekog drugog svijeta, po mogućnosti astralnog.

Prolazila je pored krčme. Dopirali su zvjerski glasovi vesele raje pijanaca iza žuto osvijetljenih prozora. Ukočila se od straha.

Strah je u njoj pobudio mehanizam samozaštite. Osjetljivost na grabežljive zvukove aktivirala je jednu od dvije moguće procedure: bijeg ili ukočenost i borbu s predatorom. Iz krčme je izašao bradati tip blesavog izraza lica. Ukočeno je pratila njegove zvjerske monumentalne pokrete. Ovjesio se oko stupa nadstrešnice i gledao u nju.

-Što je mala? Što gledaš?- upitao je polupijanim glasom.

Očima je ukočeno upijala engram groznog prizora straha koji će s vremenom promijeniti cijeli njezin život. Pijanac je izvijao tijelo u grču. Na kraju izvijanja i glupavih pokreta je povraćao bijelu želatinastu tekućinu. Bijela melasa poput živog bića tekla je ravno na nju. Zgrožena sluzavim predatorom koji je sve više dopirao do nje, počela je trčati. Pred njom su jenjavale kuće kao u kakvom crno bijelom filmu u simulaciji vožnje.

Trčala je na sigurno mjesto, jedino mjesto gdje je mogla skloniti glavu od cijeloga svijeta barem na trenutak.

Potpuno isključena iz stvarnosti, ignorirala je ulicu užasa.

Gusti oblaci, tvorili su olovnu nepropusnu membranu dok su zrake sunca sramežljivo pokušavale osvijetliti oblačno nebo.

Sudarila se s nečim tvrdim kao betonski stup. Tijelo joj se pri 79

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

brzini otisnulo u to nešto. Pred njom je stajao visoki muškarac s kapuljačom na glavi. Uzdisala je. Visoki muškarac, okrenuo se. Osjećala se poput Crvenkapice iz one priče. Pred njom je stajao veliki vuk koji će je pojesti. Upijala je pojavu njegove biti vrlo temeljito. Lice mu je bilo crno, a zubi bijeli. Na trenutke joj se učini kao da se ti bijeli zubi izravnavaju u očnjake.

-Dijete drago jesi dobro.- upitao je muškarac s kapuljačom.

Nijemo je zurila u njega. Bojala se bilo što izustiti.

-Moraš gledati ispred sebe. Mogla bi tako nekog srušiti. – ponovno se obrati.

-Ne želiš valjda da se netko ozlijedi?- upitao je.

-Ja...- zanijemila je i ponovo se dala u trk.

Iz pretinca torbe, ispao joj je bijeli papirnati brodić.

-Hej. Čekaj ! Nešto si izgubila!- vikao je za njom vuk u kapuljači podižući brodić s tla.

Trčeći, pogledavala je preko ramena misleći da je taj „vuk“ u kapuljači prati. No nije je pratio. Strahom pobunjeno malo tijelo, trčalo je samo naprijed. Nad glavom, izvijale su se munje. Oblaci su na trenutke bljesnuli plavičastim sjajem i onda se opet ugasili. Među svim tim kršom, tražila je kućni broj 26.

Brojala je parne brojeve: četrnaest, šesnaest, osamnaest...

Munje su bijesno zavijale. Bojala se munja u mutnoj šumi bez trunke života. Vuk u kapuljači, sada je potpuno nestao. Mjesto 80

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je na trenutke podsjećalo na deponij. Ulica se činila neprirodno dugom. Parni brojevi sve više su se rastezali poput gume.

Počela je padati mliječna kiša. Nakrivljeno nebo, mračna dolina i mliječna boja kiše, potpuno su smeli djevojčicu. Uporno se trudila naći kuću s brojem 26. Broj 26 stalno je izmicao iz redoslijeda. Kućica s brojem 26 bila je neuočljivo uvučena prema unutra. Ostale kuće u nizu bile su tik do ulice i imale okućnicu iza kuće. Kuća s brojem 26 bila je sva obrnuta; okućnica ispred, a sama kuća uvučena od ulice prema unutra.

Sjela je na prag i motrila kišu. Suze pomiješane s bijelim mliječnim kapljicama kiše, natapale su majicu. Uzrujanost i strah, konačno su jenjavali. Skinula je ključić oko vrata i stavila ga u bravu. Kršna vrata, otvorila su se pod jednim okretom ključa.

Iz unutrašnjosti kuće, čuo se glas starice.

-Tko je?- rekla je prigušenim glasom.

-Ja sam bako.- javila se.

Kao u kakvoj verziji ispričane priče o Crvenkapici, djevojčica je posjetila bolesnu bakicu u krevetu. Ušla je u dnevni boravak.

Baka je ležala na krevetu s bijelom posteljinom. Bijeli poplun imao je izvezene plave brodiće.

-To si ti moja mala dušice.- razveselila se starica.

Djevojčica je omražena lice rastegnula u smiješak.

-Došla sam te malo posjetiti.- rekla je razdragano.

Popela se na krevet i zagrlila baku.

81

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Kako to da si danas tako rano došla. Inače ne dolaziš tako rano?- upitala je. Šutjela je i uživala u zagrljaju nepomične osobe koja joj je jedina ovog trenutka mogla pružati privremeni osjećaj utjehe i olakšanja.

-Što se dogodilo?- pitala je dajući joj topli majčinski poljubac u čelo.

-Ništa samo sam umorna.-rekla je.

-Djevojčice moja, znaju li tvoji tata i mama da si danas ranije došla iz škole?Ozbiljno ju je pogledala u oči i jedno vrijem tako šutke buljila.

-Ravnatelj je zvao tatu i mamu. U razredu su razbili terarij i gušterica je pobjegla.- rekla je.

Baka je znala da to sigurno nije razlog prijevremenog puštanja iz škole. No nije dalje ispitivala. Djevojčica se doimala uplašeno i nije željela izazvati još veću neugodu.

-Znaš tata ima iznenađenje za mamu i mene.-Kakvo iznenađenje?-Ne znam kakvo, ali rekao je da moram doći danas u brodogradilište. Tamo će nam nešto darovati.Baka je pomalo sumnjičavo razmišljala o tom iznenađenju.

Prva pomisao je bila jahta ili nešto u vezi s jahtama. Njezin 82

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

se sin bavio jahtama i cijeli svemir se okretao oko tih jahti i plovidbe. Sve ostalo je bilo manje bitno. Jahte su bile jedini ozbiljan i zahtjevan posao na cijelome svijetu. Iako je samo posredovao u prodaji jahtama, ponašao se kao da ih vozi ili posjeduje.

-Sigurno će biti nešto lijepo. Što misliš što bi to moglo biti?-Pa rekla sam ti da ne znam.- srdito odgovori.

-Naravno da ne znaš, ali možeš li naslutiti što bi to moglo biti?Podigla se s kreveta i veselo osmjehnula.

-Pa željela bih da to bude veliki brod koji će mene, mamu i tatu odnijeti negdje daleko.Pratila je bakine upale oči kako sumnjičavo žale to mlado i naivno biće. Poželjela je biti odrasla, poželjela je skrhati djetinje tijelo i iskobeljati se iz odurne čahure bespomoćnosti. Tijelo djevojčice, ograničavalo joj je um.

-Bako?-Molim dušice?-Kada ću ja više narasti?Baka se nasmiješila tom jadnom i izmučenom djetetu.

83

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Dušice moja. Zašto ti se tako žuri odrasti? Svijet odraslih nije nimalo zabavan i lijep kao svijet djece. Zašto tako žarko želiš odrasti?Šutjela je razmišljajući o bakinim riječima. Svijet odraslih prepun je drama, tuge, boli i patnje. Iako je taj svijet toliko gnusno bolan, željela je žrtvovati svoju bespomoćnost i osjećaj ranjivosti za tugu, bol i patnju.

-Dijete moje ne valja se s time opterećivati. Ostavi to odraslima. Jednom kad odrasteš, poželjet ćeš ponovno biti dijete.

Lijepo je imati roditelje i živjeti bezbrižno.- rekla je umorna od pričanja.

-Imaš kolače u kuhinji. Donijela ih je patronažna sestra. U metalnoj su kutiji. Uzmi si.Poljubila je baku u obraz i veselo potrči u kuhinju. Kutija je bila prepuna suhih kolača s raznim punjenjima i raznih oblika.

Voljela je te kolače, najviše one s džemom od marelice. Kutija ih je bila puna. Žvačući kolače, razmišljala je o svemu što joj se danas dogodilo. Džem od marelice budio je osjećaj razdraganosti. Svijet je na trenutak utihnuo spustivši zavjese na sve kobne ljudske uspomene. Više ništa nije bilo bitno.

Iz dnevne sobe, dopirao je čudan i nejasan zvuk. Baka je govorila s nekim.

-Što hoćeš ti? Kako si ušao?-

84

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Ostavila je kolače i pohitala do prolaza koji je dijelio kuhinju od dnevne sobe. Nad bakom je stajao veliki crni muškarac u kapuljači i jastukom gušio baku. Tijelo djevojčice se sledilo.

Nije mogla pomaknuti ni jedan prst. Očiju širom otvorenih, gledala je prizor gušenja. Željela je nešto učiniti, ali tijelo nije dalo. Tijelo je kočilo svaku njenu inicijativu. Mrzila je sebe i okove svojeg tijela.

Baka je umirala u agoniji. Rukama je odguravala svojeg sudbonosnog počinitelja, ali ništa nije mogla. U njoj su se rojile misli i razni scenariji poduzimanja akcije spašavanja. Tijelo djeteta inhibirano čudnim podsvjesnim procesima, nije joj dalo ni da pisne. Bijesna mrmljala je u sebi.

-Ja te mogu ubiti. Jača sam od tebe. Ja te mogu ubiti.Tijelo se treslo u mjestu.

-Ja ću te spasiti.- ponavljala je u sebi iako je pouzdano znala da je tijelo neće pustiti.

Ukočena i potpuno odsječena od svojeg tijela, gledala je posljednje bakine trzaje. Ponavljala je u sebi istu frazu.

-Ja ću te osvetiti. Ja ću te osvetiti...Fetalno skvrčena pored kuhinjskog elementa buljila je u kutiju s kolačima. Veliki crni muškarac u kapuljači zalupio je vratima od kuće. Kuću je ispunila neobična tišina. Ponovno je ponavljala refren.

-Ja ću te osvetiti. Ja ću te osvetiti...85

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Vuk je ubio baku, ali Crvenkapicu nije uspio dohvatiti.

Crvenkapica će osvetiti vuka. Pomislila je. Uzela je za pravo sebi iskriviti tijek priče, vlastite priče o Crvenkapici. Tijelo joj se opet vratilo. Mogla je ponovno upravljati njime. Potrčala je u dnevnu sobu i bacila se na krevet grleći baku oko vrata.

Suze su natapale jastuk i izvijeno lice u grčevitom odlasku na drugu stranu.

Ridala je miješajući gnjev i tugu. Zbog podvojenih osjećaja vezanih uz bakinu smrt u ustima je osjećala drugačiji okus vlastitih vrelih suza. Čas su bile slane, čas bljutave. Iskrivljena grimasa plačnog harlekina nimalo ju nije plašila. Zapravo na njoj je iščitavala sreću, samo sreću. Dragala ju je po licu prisjećajući se svoje neiskrenosti.

-Trebala sam ti reći što se dogodilo u školi.- šaputala je u uho mrtve starice.

-Naša učiteljica danas je poginula u razredu.Šaputala je bez ikakvih prepreka ili teškoća. Izgovarala je te riječi kao da je to nešto sasvim normalno, uobičajeno i svakidašnje.

-Naša učiteljica koju smo zvali šepava vještica, danas je pred razredom uzela pištolj i ustrijelila se. Zato sam došla danas tako rano kući.Posljednji put zagrlila je mrtvo tijelo i ustala. Stojeći pored kreveta čvrsto i uvjereno, obećala je baki.

86

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ja ću te osvetiti.- i uputila se prema brodogradilištu.

Taksist ju je iznio iz taksija i postavio na kolica. Parkirao je pred bolnicom točno ispred rampe za invalide. Bolničar na prijamnoj recepciji, doimao se ljubaznim iako je njoj cijeli svijet izgledao kao neprijatelj ovog trenutka. Mrzila je posjećivati oca u bolnici. Nije on bio nikakav otac, samo teret i tiranin.

Svakim posjetom, prisjetila bi se odbojnih trenutaka iz mračne prošlosti. Koliko ju je samo puta tukao bez povoda zbog pijanstva. Taj užasan čovjek danas je postao bespomoćan i leži sada ovdje na odjelu gerijatrije u sobi broj 52. Soba je pusta. Samo starac u svojoj starosti od šezdeset i pet godina sniva nemirnim snom na specijalnoj postelji. Soba je pusta i tiha.

Nema nijednog novog pacijenta. Prostoriju ispunja smrdljivi i zagušljivo topli zadah kirurške opreme, posuđa, kirurških alata, morfija, glicerina i mnogo drugih tekućina, ali i miris smrti što se smuca uokolo odmičući od kreveta do kreveta.

Smjestila se do njega. Spavao je kao beživotna lutka. Najradije bi mu bila dala injekciju otrova, ali ipak bio joj je otac; morala ga je voljeti jer su tako diktirali svemir i priroda.

-Divni moj oče.- obratila mu se u praznoj sobi.

-Što bih ja bila bez tebe i bez svega što si mi priuštio? Bih li bila bolja osoba? Bih li bila bolja majka, žena? Zahvaljujući tebi sada sam ovakva.Starac nešto mrmori u snu kao da govori.

87

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gdje si bio kada sam plakala i trebala oca? Bio si kod one kurve i njezine kćeri. Zašto te ona sad ne posjećuje? Sada sam ti i ja dobra: jedini hromi podsjetnik na nasljeđe. Znam da me nikada nisi volio niti mogao smisliti. Ja sam bila onaj dio tebe koji te podsjećao da stariš i propadaš i da si prokockao mnoge prilike u životu. Nikada nisi bio nitko. Zato si mene i majku tukao i tjerao nas da spavamo u psećoj kućici. Da, psećoj kućici. Istjerao si nas uslijed jeseni dok je kišilo. Provela sam dvije noći s majkom pod najlonskom ceradom pored pseće kućice u vrtu.Starac se zakašlje. Iako je spavao i bio potpuno bez svijesti, budna podsvijest, iritirala je um i emocije.

-Oboljela je. Dobila upalu pluća i umrla. Danas u 21. stoljeću da netko umre od upale pluća. Nevjerojatno! Nije ni imala zdravstveno osiguranje. Nije imala ništa samo kukavni život s tobom. Sve si nosio onoj kurvi i njezinom kopiletu. Nas si zanemarivao i iživljavao se nad nama. Htio si nas se riješiti, ali nisi uspio. I sada si ostao meni na teret. Meni!- izdvoji kroz suze.

Proklinjala je prirodu i prirodne zakone i vezu između oca i kćeri. Svemir je bio kriv, svemir i zakoni mogućeg i nemogućeg. Morala je voljeti oca iako nije htjela; tako se podrazumijevalo, tako je trebalo biti. Uspomena na njega uglavnom je bila mučna i bolna, ali dio tog nepoznatog mehanizma, sputavao ju je u mržnji. Priroda ovog svijeta, tako je nepravedna.

88

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Ne možeš birati roditelje. Zakoni prirode nalažu ti da ih moraš voljeti bez obzira na okolnosti. Tako ga je željela povrijediti, ali nije išlo. Svjesna slabosti pred ocem, poželi otići. Starac je i dalje spavao ili se pravio da spava. Spavao je poluotvorenih vjeđa.

-Mrzim te. Ostavljam te. Možda te više neću posjetiti. Ovdje imaš sve što ti treba. Moram ići. Muž mi priprema iznenađenje kakvo ti nikada nisi pripremio svojoj ženi.Stavila je svoju ruku na njegovu i tako je držala neko vrijeme. Iako ga je mrzila do dna duše, tijelo je ignoriralo mržnju.

Kolica su odškripala iz sobe. Zamalo da se nije sudarila sa medicinskom sestrom.

Ulazi medicinska sestra s injekcijom i toplomjerom.

Sestra zove milim glasom i budi starca iz sna u kojem je snivao svoje djetinjstvo pomiješano s podsvjesnim frazama prijetnji .

Budi se i otkriva svoje staro lice onemoćalo staračkom nemoći i jarmom života. Nasmije se te dometne nerazgovijetnim glasom.

-Nevjesto! Opet ste tu? Sanjao sam vas maloprije da se utapate u crnoj mlaki.Sestra se nasmije na te starčeve riječi, jer je znala da ga moć razuma više ne služi i pridoda.

-Nisam ja nevjesta. Sve ste to samo sanjali. Hajde da vam damo vaše ljekove.89

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Starac ustukne pred injekcijom i upita sav u strahu kao malo dijete.

-Opet će boljeti!? Zar ne?Sestra ga umiruje.

-Ne bojte se. Pa to je samo ubod komarca ili zločeste pčele koja je imala loš dan. Nije to ništa.Ubode ga. Starcu su prošli trnci preko cijeloga tijela i zadrhta od boli, a lice uhvaćeno u grču prikaže samo muku i strahovitu bol. Sestra ga opet umiruje.

-No, no. Nije bilo tako strašno. Ma dajte, prošli ste vi gore od ovoga. Jesam li u pravu? A sad da vidimo vašu temperaturu.I turne mu ispod ruke toplomjer. Dok je nemirno i nestrpljivo čekala da se živa digne iz svoje mrtve točke i poskoči s mjesta ka olimpijski skakač u dalj, skrati vrijeme govorancijom.

-Znate da danas dobivate susjeda!-Kakvog susjeda?- starac u strahu upita.

Sestra se namršti.

-Pa ljudskog valjda. Ionako ste sami ovdje u ovoj velikoj sobi.

Vidjet ćete, bit će vam lijepo. Barem ćete imati s kime razgovarati. Taj novi pacijent je vaš vršnjak. Opa. Evo ga prošlo je pet minuta.Vadi toplomjer i očitava temperaturu koja je začudo bila dobra i u granicama. Sestra se pridigne, zamota starca i krene 90

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

prema vratima želeći ugodan ostatak boravka. Starac povika baš kada je sestra bila pri vratima.

-Znate ja nisam sam ovdje.-Pa nema nikog ovdje osim vas!- zbunjena kaže. Starac ponovno i uporno zanovijeta.

-U ovoj sobi stoji neki čovjek. Evo ga! Sad je tik do mene.Sestra ispusti glasan uzdah jer ju je čekalo još nekoliko takvih starkelja bez pameti i razuma te nadoda.

-U sobi nema nikoga doli vas. Možda ste to samo sanjali.Zalupi vratima i ode.

I dok su se koraci udaljavali od vrata, drugi zvučni koraci su se približavali sve više prema krevetu. Nad krevet se nagnula visoka silueta koleričnog, mršavog čovjeka i disala u lice starcu. Starac privuče k sebi pokrivač i sa strahom gleda koščato, mršavo lice, upale oči, ćelavu glavu i dugi, crni mantil.

Kolerična silueta pruži koščatu ruku koja se sastojala samo od kože i kosti i obujmi starčevu ruku što je bespomoćno ležala na pokrivaču.

Oronulo srce starca tuklo je kao nikada u životu i gotovo izletjelo iz grudi. Hladna ruka ćelavog čovjeka u dugom crnom mantilu, upijala je svu toplinu sa starčeve ruke. Visoki čovjek sumnjivog porijekla digne drugu ruku i položi je na starčevo čelo. Iz grudi tog strašila se konačno istrgne glas.

91

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ne boj se starče. Neću ti ništa. Ja nisam taj koji će ti uzeti ono najmilije...život. Ja sam tu kako bih te izliječio. Ne boj se.I dok je starca gladio rukom po znojnom čelu od muke, na njegovu licu se otkriju golemi ožiljci. Jedan veliki pružao se preko čela, od desne sljepoočice do lijeve. Druga dva ožiljka nepravilna oblika, prelazila su preko sušičavog i dugog nosa.

Najvidljiviji su bili na mršavim i upalim obrazima. Sezali su od uha do usana u obliku banane. Starac sada već sigurniji, progovori.

-Tko si i zašto stojiš tu pored mene? Što hoćeš?Ona visoka spodoba od čovjeka spusti se licem prema starčevu uhu i šapće.

-Moje ime je Život i došao sam te spasiti. Ja sam mlađi brat one koja se smuca uokolo i otimlje živote. Ona svakog dana elegantnim pokretima nogu i ruku hoda hodnicima i uzimlje što joj pripada. Zapravo kad bolje promislim, ona otimlje moje najmilije igračke. Tako je to uvijek bilo. Ta koščata ljepotica u crnoj vjenčanici glumi ljepoticu i misli da hoda po plesnom podiju. Utuvila je u glavu da je zvijezda. Oduvijek je željela postati slavna i hodati po modnoj pisti. Misli da je manekenka.Suspreže smijeh.

Nastavlja.

92

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Znaš da mi je uvijek u inat, kad smo bili djeca otimala igračke i smijala se u lice dok sam jadnik plakao. Ja sam još uvijek njen mali brat. Od tog dana, ništa se nije promijenilo. Sve je ostalo isto. Izrađujem igračke da bih se njima igrao i bio sretan, a ona ih krade i namjerno lomi preda mnom. Ona je bezobrazna i drska cura. No ipak je resi slavna obiteljska dijadema. Da znaš samo kako joj lijepo stoji. Ma kao vili.Starac je zbunjen slušao riječi tog njemu nepojmljivog bića i pitao se da li to sanja ili pak mu se um pomutio. Otrgne se iz starčeva glasa glasno pitanje.

-Je li ti to ona napravila!? Je li ona napravila te ožiljke na tvojem licu!?Visoka silueta se odmakne od kreveta i istim onim glasom, ali samo nešto nižim i utučenim tonom odgovori.

-Ne. Nije to ona učinila. Ne zaboravi da mi je ona starija sestra. S tim ožiljcima sam rođen, kao i moja sestra s ljudskom lubanjom. Ovi ožiljci pokazuju koliko je uistinu život težak te u koji rizik se čovjek upušta kada se usudi živjeti. Život ima dobru i lošu stranu. Dobra strana su trenuci sreće, radosti i zadovoljstva. Iako imam mnogo zakrpa po sebi, u svojem srcu imam radost i jaku volju. Loša strana života je patnja. I ti si starče patio. Dovoljno si patio, ali tvoj čas još nije došao. Zato sam ovdje da te obranim i opravdam pred svojoj sestrom.

Vidiš ona, Smrt, moja sestra ima umjesto ljepuškastog lica mrtvačku lubanju. Taj ožiljak joj je od rođenja, od same majčine 93

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

utrobe. On slovi o ogoljeloj hladnoći kada nastupi smrt. Taj lik svakoga od nas podsjeća da je samo biće, kreacija božja.

Svatko tko se zagleda u njeno lice, podsjeti se da je samo prah i sjena ovog svijeta. Da nema nje, mnogi bi se uzoholili i nastao bi kaos. Ja sam Život, a život nije ništa drugo doli proces umiranja. Ona i ja djelujemo kao jedno. Ja dajem, ona uništava. To je kao jin i jang, život i smrt. Ti si čovjek i kao stranac došao si na ovaj svijet i kao stranac ćeš otići s ovoga svijeta, ali kad dođe tvoj čas.Starac se pridigne i radoznalo upita.

-A kad će to biti!?Život se nasmije i predbaci.

-Ne znam. Nitko ne zna doli Bog jedini.Ne zna čak ni moja sestra. Čujem da ti danas dolazi prijatelj.Starac samo klimne glavom i omota se dekom. Život nastavlja -Moram te razočarati ovim. Taj koji će danas doći, taj će i otići kako je došao.Starac živnu.

-Što!? Umrijet će?!?!Život nadodaje.

-Da umrijet će. Njegovo je doba došlo i ja ne mogu ništa pred odlukom vrhovnog nebeskog suda.Starac se ražesti i viče.

94

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Ne! Ne! Ne možeš ga samo tako uzeti. Ne!Život ravnodušno odgovori.

-Žao mi je. Ja tu ne mogu ništa. Samo znaj da ću stajati tu pokraj tebe i štititi tvoj život. Idem sad obići i druge i uskoro ću se vratiti. Želim ti ugodan razgovor s tim čovjekom. Zbogom.Starac i dalje dreči. Ponavlja one iste riječi po nekoliko puta.

Njegov glas je tutnjio kroz zatvorena vrata hodnikom odjela. Ulaze sestra i još dva medicinska tehničara, a starac i dalje viče, lamaće rukama i baca sa sebe deku i druga pokrivala.

Hvataju ga čvrsto za ruke, a sestra žurno prazni bočicu sredstava za smirenje. Zadnje što je osjetio jak je ubod igle i plamena što se kotrljao njegovim tijelom, a onda nastupi tmina.

Kada se probudio prvo zapazi čovjeka što leži krevetom do njega. Izravna se na krevetu, pridigne i zuri u tog čovjeka. Taj čovjek je bio jako nalik na njega. Sijeda glava, krupno tijelo, niskog rasta, a jedina razlika između njega i tog gosta u neposrednoj blizini njegovog svijeta bijaše što on znade što slijedi, a sretni i radosni gost to ne zna. Taj novi starkelja se okrene prema svojem susjedu i zaželi mu dobar dan. Starac odzdravi. Kad sjedne u krevetu, spazi ispred sebe pladanj s hranom.

Zapazi nož. Brže-bolje ga sakrije pod svoj pokrivač. U njegovoj glavi se počela rađati osveta i požudna želja da ubije onu što beskrupulozno i bezdušno odnosi tuđe živote. On će biti taj sijedi starac, taj moćni Zeus koji će joj munjinom odrubiti glavu. Ona više nikad neće moći krasti tuđe živote. Vrebao je 95

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

kao puma na svoj plijen i to ga jako izmori. Legne ponovno u postelju i bulji u vrata čekajući trenutak kada će se ona pojaviti. Najednom uđe medicinska sestra s lijekovima. Starac se strese na postelji od uzbuđenja i iščekivanja. Sestra se zaputi k onome drugome starcu i daje mu injekciju te na odlasku uputi i pokoju riječ starcu koji će ubiti smrt. Sestra ljutito govori.

- Koštali ste nas živaca. Zašto si to radite? Pa i sami vidite kako vas iscrpe ti lijekovi. Niste još ništa pojeli. Hajde! Prionite barem malo.I ode. Od jake koncentracije lijekova, starac je bio toliko izmoren da nije mogao progovoriti ni riječi sa svojim novim gostom s kojim će dijeliti sobu još nekoliko trenutaka. Smjelo je upijao pokrete i svu radost onoga pokraj sebe. Čekao je i vrebao. Sati su odmicali, vrijeme je prolazilo, a ništa se nije događalo. Smrt nije dolazila. Drugi starac je u međuvremenu zaspao. Dolazi neka druga za starca nepoznata medicinska sestra čije je lice starac prispodobio lubanji same smrti i daje nekakvu injekciju onome uspavanom i radosnome susjedu.

Najednom sestra zavapi.

-Liječnika! Zovite liječnika! Čovjek umire!Starac se pridigne s kreveta, spreman ubiti onu koja je besramno ukrala život onoga radosnog čovjeka punog duha. Starac se uspravi, a iza njegovih leđa se pojavi Život i šapuće na uho.

-Još malo i uzet će ga. Šteta da niste malo više pročavrljali, malo više od običnog pozdrava.96

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Starac ljutit stiska u ruci nož, a ljutnja mu daje neopisivu snagu. Osjećao se kao bog sudac što sudi za zločine toj besramnoj aždaji. On će je kazniti, on će joj presuditi za njezinu bahatost i oholost. On će joj zabiti nož i odsjeći glavu kao guji.

Otvara vrata sobe i penje se hodnikom prateći sestru. Dostiže je, hvata je za ramena i ubada nožem u vrat. Sestra cvili iz svega glasa, a starac, sav poškropljen krvlju te mile i nevine osobe, nastavlja ponavljati istu kretnju nekoliko puta. Sestra se strovaljuje na pod. Starac ponosan što je presudio bezdušnoj smrti za njezine zločine viče.

-O sveživotna zvijeri, ja sam ti satro rog, ja plešem ko bog! Ja sam ubio Smrt!Starac sav razuzdan pleše po hodniku, a krv pršti na sve strane. Okuplja se sve osoblje i lovi starca i teškom mukom ga spušta na pod. Vežu ga remenjem i lancima te odvode u samicu. Starac je poludio. Vreva i vika zatutnjila je svim odjelima i hodnicima.

97

III. POGLAVLJE Ima jedan biser u dnu ždrijela.

Pod srcem su prljava crijeva, Pod suncem sjene i hladovine piju iz bunara tmice. Želim razgolititi tijelo, Izrezati jetru, Propuhati vene.

Ima jedan biser u dnu ždrijela. .

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

z polumraka hangara broj 39 slušao je zvuk škripavih kolica u dolasku. Zvuk je postajao sve jači.

-Nisi mogao naći neko manje romantično mjesto.- rugajuće je rekla.

Nasmiješio se njenom otrovnom humoru. Znao je da ne misli doista tako. Samo je srdita po uobičajenom rasporedu.

Hangar je bio krcat raznim otpadom i smećem. Ovdje su rastavljali brodove i jahte. Glas je tutnjio kao eho daleko šireći se okolnim mrakom i odbijajući od zidova.

-I tebi dobar dan draga. Lijepo izgledaš.-Ma daj. Šuti. Mala još nije stigla?- upita.

-Pa kako vidiš nije još stigla.Zmijskim pogledom gledala ga je u oči. Na trenutak je poželjela biti s njime u toplom krevetu i gugutati. Ukočenim pogledom sve mu je priznavala. Željela je reći -Rogonjo. Varala sam te.- ali nije ništa rekla. Bolje ne dizati prašinu oko nečeg tako nebitnog.

-I gdje je ta jahta?-Kakva jahta draga?-Pa to iznenađenje; gdje je?Previše pljuski odjednom odašiljala je žena u kolicima.

Djelovala je uplašeno i nesigurno. Vidio je to u njoj. Nije baš 101

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

sretan što je odabrao ovo mjesto, ali baš je prigodno namijenjeno za iznenađenja.

-Zašto si takva?-Misliš zašto sam toliko glupa što udovoljavam tvojim zahtjevima i suludim željama?-Ne moraš biti toliko otrovna prema meni. Nisam ti neprijatelj. Samo želim da ne patiš.-Da ne patim?- upitala je retorički i pomaknula kolica.

-Za sve si to ti kriv. Da nije bilo tebe, ne bi bilo djeteta, a ni one prometne nesreće.Činilo se kako vješto uspijeva ispredati svoje samoobmane.

U toj ženi vidio je samo olupinu broda koji trune na mutnoj vodi deponija. U njoj više nije bio života, samo olupina tijela koja vapi za spasenjem.

-Ja sam kriv za to što si završila u kolicima.Stara priča. Ja sam te silovao napumpao i napravio ti to dijete koje te uništilo.

Vrlo si darovita za smišljanje scenarija osobne nesreće gdje uspješno glumiš žrtvu.-Nemam ništa protiv male, ali....Poznavao je svoju ženu. Mogao je iz aviona prepoznati grimasu koja prethodi plaču. Uvijek bi prvo nakrivila lijevi trokut usana u bolni grč, a onda plakala. Pohitao je preduhitriti njene suze. Kleknuo je do njenih kolica i zagrlio je snažno. U zagrljaj 102

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je unio sve svoje emocije. Ridala je tiho u njegovo rame. Bilo je teško.

-Nisi ti ništa kriva. Sve će biti dobro.- ponavljao je.

Prugasto lice od bijelih i crvenih crta, širokih zjenica gledalo ga je kao spasitelja.

-Volim te.- rekla je šapćući na uho obujmljujući ga oko vrata.

Ostali su tako zagrljeni jedno vrijeme.

-Zabrinuta sam za malu.- rekla je brišući suze.

-Ne brini nije ona više tako mala djevojčica.- utješno je gugutao.

-Znam, ali nešto se danas dogodilo u školi čim je ravnatelj zvao.Bojim se da je nije to previše uplašilo.-Ma ne brini. Nije ona više tako mala djevojčica. Zna se ona pobrinuti za sebe.-Ja sam loša majka.- zaključila je.

-Ma nisi draga. Ti si izvrsna majka i žena. Pa tko se toliko brine za svoje dijete od tebe same? Razmisli malo koliko se trudiš s obzirom na svoje stanje.Svijest te žene kolebala je između dva kopna. Osjećaji su bili podvojeni. Voljela je to malo biće iako ga je krivila za svoju nesreću. Ovaj svijet je najgori od svih svjetova. Pomisli. Željela

103

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

je voljeti tu malu djevojčicu, ali stalno je bila opterećena tom mržnjom prema njoj.

Ona, to malo biće, bila je kriva što više ne osjeća noge.

-Čudno je to.- rekla je zamišljeno.

Kapljice kiše udarale su po limenom krovu hangara.

-Počela je padati kiša.-Znam draga pada kiša.-Naša će mala djevojčica pokisnuti.Nasmijao se njezinoj iskrenosti i brizi za to malo biće. Znao je da ga voli iako je ponekad obuzme njezina latentna agresija i mržnja.

-Neće. Ne brini. Ima kišobran.Iz mraka hangara tupi koraci gnječili su metalne ostatke brodova.

-Što je to?- upitala je u strahu.

-Djevojčice moja, jesi li to ti?-Ne budi blesava.- rekao je smijući se.

-To sigurno nisu koraci naše male.Iz mraka su provirili prsti zavinutih cipela prema gore. Zatim je izronilo i lice.

-Ti...- rekla je uzbuđena.

104

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Što ti radiš ovdje?-Poznaješ tog čovjeka draga?Refleksno ga pogleda u lice i uhvati trenutak u kojem je uživao njezin strah i neugodnost. Znala je da zna tog čovjeka, ali kako, bilo je pitanje. Uvijek je dobro skrivala svoje ljubavnike, ali ovog nije uspjela skriti. Što će sada biti? Pitala se. Što će sada njezin najdraži reći?

-Nisi mi odgovorila draga. Poznaješ li tog čovjeka?Oklijevala je.

-Da. Poznajem tog čovjeka.- pokunjeno spusti pogled u pod.

Priznala je iako to nije htjela. Pogled njezinog supruga, iznudio je njezino priznaje. Uvijek je bila slaba pred njim.

-Predstavi me onda. Želim upoznati tog čovjeka.Tamnoputi visoki gospodin s posjeklinom iznad lijevog oka zbunjeno je gledao.

-Ovo je moj muž, a ovo je moj...ljubavnik.Riječ „ljubavnik“ izrekla je relativno brzo. Ta riječ, to priznanje vlastitom suprugu boljelo je. Smetena počela se ispričavati.

-Oprosti tako sam usamljena. Ti jednostavno me se sramiš i...-Dobro je.- odgovori pokušavajući je umiriti.

-Ali ja...105

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Rekao sam dobro je. Ništa ti ne zamjeram. Zapravo znam.-Ti znaš?- upitala je okrećući kolica prema njemu.

-Da. Ja znam. I odobravam to. Dovoljno si propatila i dobro je za tvoje zdravlje da malo uživaš. -Ti mi opraštaš?- upitala je drhtavim glasom.

Poljubi je u čelo. Sklopila je oči pred vlažnim poljupcem oprosta. Visoki tamnoputi čovjek u čudu je promatrao scenu dvoje supružnika.

-Draga moja želim ti darovati najljepši dar svog života. Želim da se kao obitelj otisnemo na jedno dugo putovanje. A on.pokaže prema visokom tamnoputom čovjeku.- A on će nas tamo odvesti.Nije joj bilo jasno kakve veze sa svime time ima njezin ljubavnik.

-Znači kupio si jahtu, a njega unajmio kao vozača?- upita zbunjeno.

-Da. Tako nekako.-Nije mi jasno. Što on tu radi?Uporno je ispitivala.

-Takvu jahtu ne možeš kupiti, samo unajmiti. Idemo na daleki put.-

106

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Topot malih nožica dopirao je iz unutrašnjosti hangara.

Doletjela je silovito i mokrim je rukama uhvatila oko vrata.

-Mama jedan čovjek je ...- vrisnula je.

-To je on. On je ubio baku!- pokazivala je na čovjeka iz tame.

-Čekaj ti si to vidjela djevojčice moja?- upitao je.

Vrištala je bez zastoja. Uplašena i nesigurna prijetila je.

-Ubit ću te! Ubit ću te!Čovjek iz polumraka, povukao se dublje u tamu.

Uzimala je krhotine olupina i bacala na njega vičući- Ubio si je!.

-Malena moja smiri se, čekaj.-govorio je pokušavajući spriječiti dijete da samome sebi ne naudi.

Malena djevojčica je vrištala i dalje bacala komadiće olupina.

Jetki zvuk vrištanja metala po betonskom podu odzvanjao je hangarom. Uhvatio ju je za vrat i onesvijestio jednim trzajem ruke.

-Zašto si to učinio našoj djevojčici?- potaknuta majčinskim nagonom zavrištala je.

-Tako je bolje za nju. Mogla bi se ozlijediti.- rekao je noseći djevojčicu u suprugino krilo.

-A ti.- mahne rukom prema čovjeku iz tame.

-Dođi bliže. Nisi mi rekao da je mala bila tamo.107

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Gospodine ja sam došao i obavio posao, ali male nisam nigdje vidio. Očito se skrivala.-Trebao si ipak bolje gledati.- kaže srdito.

-Nisam te platio za blamažu.-Što se tu događa?- upitala je zbunjeno dragajući djevojčicu po glavi.

-On je ubio tvoju majku!?-Gospodin je tako naručio gospođo.- rekao je čovjek iz tame.

-Da. Ne ponosim se time. Ali sada je sigurno na boljem mjestu.-Da. Samo se tješi. Bit će ti sigurno bolje.Držala je djevojčicu u naručju kao slomljenu grančicu bazgina cvijeta. Gledala je supruga očima punim povjerenja. Znala je da se sprema nešto veliko. Nije se bojala. Nije se imala čega bojati. Sve je postalo tako kristalno jasno. Terarij je razbijen, bježimo dokle možemo. Bila je spremna pratiti svojeg supruga bilo gdje. Vjerovala je da će tamo negdje izvan terarija grozne stvarnosti pronaći mir i ponovno prohodati. Totalna totalizacija terarija skrhala se. Konačno slobodni i sretni.

-Draga.- pozvao ju je samilosnim glasom.

108

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Draga. Moram ti nešto reći. Vidiš razmišljao sam. Naši životi nisu bajni. Bol, patnja, tragedija, drugi ljudi, sve su to grozote pred kojima strepimo. Želim....želim nas spasiti.-Gospodine kada ću...-Šuti!- prekorio ga je.

Spustio se na koljena, poljubio djevojčicu u čelo i objema rukama obujmio ženu za lice.

-Jesi li spremna na jedan divan i slobodan život bez svih ograničenja? Jesi li spremna na vječito putovanje bez osude i užasa jer ja jesam?- očajno je uvjeravao ženu.

Osjećala je kako toplina njegovih dlanova prodire kožu i uvlači se u kosti. Nikada još nije vidjela takvog očajnog čovjeka koji želi pomiriti svijet. Kolikogod je željela pobjeći iz mračnog hangara iz osjećaja straha, nešto ju je držalo uz njega. Morala je biti tu uz njega kao pratiteljica. Morala je željeti ono što je i on želio. Bila je spremna na sve što će joj reći.

Osjećala je da su konačno jedno, sjedinjeni u potpunu oslobođenje.

-Nama više nije mjesto ovdje. Ovaj svijet nikad nije bio prijateljski nastrojen za nas. Nikad se nisam osjećao dobrodošlim ni prihvaćenim. Ovaj svijet je prezagušljiv.-Jesam.- odgovorila je odlučno dragajući djevojčicu po licu.

109

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

-Jesam. Spremna sam na sve samo ako ti to učiniš, a ne on.- rekla je zureći u njegove oči.

Histerično se nasmijao u njezino lice i spojio njihova čela vrelim dlanovima.

-Bit će kako ti želiš draga.- rekao je ljubeći je u usta.

-Daj mi pištolj i bježi.- obratio se čovjeku iz tame.

-Ali gospodine... platili ste...-Čuješ što ti kažem daj pištolj i goni se odavde!Pružao mu pištolj pokajnički i ukočeno. Zbunjen udaljio se topotom teških koraka iz hangara.

-Evo samo nas troje draga, samo nas troje.Držao je pištolj u rukama. Oči su govorile više nego što je trebalo. Samilosno je gledala spasitelja s pištoljem u ruci. Bojala se, ali žrtva za ljepši svijet, nije bila ništa strašno.

-Nećemo je buditi.- rekla je posjedavši djevojčicu u krilo.

Klimnuo je glavom.

-Tako je. Nećemo je buditi.Prislonio je pištolj na djetetovu sljepoočnicu.

-Hoće li je boljeti?- upitala je zabrinuto i u suzama.

-Ne. Neće.-

110

SVJETOVI INTIMNIH EGZILIJA

Povukao je okidač i hangar je ispunio zvuk potresa. U šoku je ridala ljubeći krvavu sljepoočnicu vlastitog djeteta. Beživotno tijelo nije trzalo. Samo je zaspala bez tereta i ždrijeba.

-Nemoj otežavati molim te.- rekao je i sâm u suzama.

-A sada ti. Na tebe je red.-Čekaj.- Zgrabila ga je za ruku. Čvrsto je obujmila mrtvo tijelo djevojčice i zažmirila. Uslijedio je pucanj. Hangar je zadrhtao. Tijelo žene trzalo je. Kolica su se srušila na pod. Sjeo je nasuprot njih i suznih očiju gledao tijelo u posljednjem trzaju. Stavio je pištolj u usta. Trenutak oklijevanja, a onda je povukao okidač.

Na pramcu ogromne jahte, stajala je žena držeći za ruku djevojčicu. Čim ga je ugledala, djevojčica dotrči do njega i zagrli ga.

-Tata. Tako si mi nedostajao.Podigao ju je u naručje i nosio prema ženi.

-Ti hodaš!?- začudio se.

-Da. Mogu ponovno plesati balet.- rekla je ljubeći ga u usta.

Brod je plovio mirnim morem u nepoznatom smjeru. Stajali su na pramcu oslobođeni svega. Na kraju vlastite ljudske nemoći, napokon sunce je obasjalo i njihova lica.

111

Zbirke pjesama:

Krhotine stakla

Okamine

Bezimene pukotine

Anatomija melankolije

Fractus

Sinis

Strojni larinks

Izabrane pjesme

Zbirke kratkih priÄ?a i knjige pripovjedaka:

Svi gjavli i gromovi

Kratki roman:

Rekvijem nasukanih

Ogrebotine

Der Teufel

Potestas Clavium