Zemljani čovjek - Zoran Hercigonja by Zoran Hercigonja

ZEMLJANI

Zoran Hercigonja

ČOVJEK

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

Naslov: Zemljani čovjek

Autor: Zoran Hercigonja, prof.

Nakladnik: Vlastita naklada autora

Graf. priprema: Zoran Hercigonja

Godina izdavanja: 2021.

ISBN 978-953-8200-25-0

Copyright © 2021. Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove zbirke ne smije se reproducirati, prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ZEMLJANI ČOVJEK

Zoran Hercigonja

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

VIŠAK STVARNOSTI

Šutnja znači prosvjed ili pristanak, a ponajviše #strah. Živim u recikliranom stanu od političkih pamfleta i jeftinih reklama o boljem sutra. #Jezgra moje srdžbe rastopila se tu u kadi uz žilet iz koje se preko ruba prelijevaju subjektivne referencije. Uspio sam stvoriti oklop između sebe i stvarnosti. #Jedino žena na ovome svijetu doista krvari i osjeća. Nitko još nije umro od nepotrebnog vođenja #viška stvarnosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

TRUDOVI

Bijes, bijes, zbog dojma provincijalne #marginalnosti. Pad pod oranicom mjesečevog kolabiranja. Ljudska zbilja je mračna glazba metalnog okusa, Država?, izložen, maničan #brak u trajanju od nekoliko mjeseci koliko traje trudnoća. Izbrisan si iz kolektivne svijesti zbog manjka ljudskog interesa. Gdje su ljudi, a gdje plijen #lepršavog tkiva?

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

PUSTOŠ

Ja sam #svijetlo s ove strane i mračna duša u dubini mi smo podijeljeni među sobom do same srži. Mi smo svoji, mi smo silni, slika i prilika još jedne probušene sudbine među #reptilima u lunaparku, kartonske kutije razmočene prvim proljetnim pljuskom; sve je razmočeno prvim proljetnim pljuskom. Na kraju ostaje samo kaljuža i hir. I da! Ja sam #svijetlo s ove strane i mračna pustoš u dubini.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

U DUBINI

Probudio sam se jutros očiju punih pljeva. Bili su to pupoljci paljevine i pepela. Gorjele su #lomače, izgarao je dah usnulih od užasa. Nanjušio sam taj pepeo promatrajući svoj iscrpljen odraz u ugaslom ekranu računala. Njušio sam dah #potonuća u uredu, slamajući osobnost i volju za jednog impotentnog slona duge surle, #kratke pameti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

PEPEO TRAŽI UJEDINJENJE

Naučili su me užarenim skalpelom strizati stidne #dlačice s tek oljuštenog jezika. Naučili su me da se ne brijem tamo dolje gdje raste mud(hrab)rost. Naučili su me da ne vodim brigu o privatnim angažmanima iznenadnih smrti. #Naučili su me mnoštvu „sigurnih“ vještina kojima se nikada neću moći koristiti. Naučili su me da se ljudi trebaju voljeti kao vatra. #Lomače mi nisu nepoznate. Poznat mi je smrad nedavnih leševa Iz lova na vještice. Pepeo traži ujedinjenje.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

BUĐENJA

#Zebrasta patka Zalijeće se u prozor i oduzima mi dah. Podsjeća na rešetke crno-bijele stvarnosti. Okoštala pluća jedva da dišu, mozak pretvoren u kašu zamjenjuje katran na prometnicama. Oni gore stalno se šire i debljaju; ovi dolje sve više stežu remenje oko struka i ždrijela. Zatvori su puni #bljuvotine; vatra gori i suptilno izgara, vrijeme i dalje indiferentno leti. Nema buđenja, nema #ljudi.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

U jedinoj sobi s bijelim stropom probila je vlaga; širi se plijesan. Sivi i crni #jezici svaki dan sve više gutaju strop i limun žute zidove. Svježine nestaje, gorčina se povećava s istrunulim limunima, a s njome nestaje i svijesti. Steže me u grudima; gubim #dah. Tama se približila i guta me. Udovi mi tonu u katran, a svijest u televizijski ekran. Tmina se širi; lovi me dugim prstima po #plafonu. Pozvonio je poštar s crnom masom na telegramu (mozgu). Uvrstio me u registar #pomuzenih.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

SPAŠAVANJE

Svakih nekoliko sekundi provjeravamo lokaciju. Orijentacija je nužna svakih nekoliko sekundi. Jesmo li još uvijek tu? Geografska širina i dužina, broj #otkucaja srca, broj koraka, dnevni unos kalorija, broj jajnih stanica, broj #spermatozoida, broj #eritrocita. Izvještavanje je nužno svakih nekoliko sekundi. Jesmo li još uvijek ovdje? Ponestaje li nam vjere, ranjivosti, snage? Međusobno uhođenje, nužno je svakih nekoliko sekundi. Slika neprestano titra na ekranu #svakih #nekoliko #sekundi, pojavljuju se neki „novi“, neki „drugi“. Dvadeset i četiri sličice u sekundi; jedna umire za drugom. Svakih nekoliko sekundi ozon blijedi. Može li nas spasiti Bog? Ne, ovaj puta mi spašavamo #Njega.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

NAPOR REKONSTRUIRANJA

Kada sam prvi puta ugledao svoje ruke znao sam da su ti dlanovi držali nečije lice ili stezali nečiji #vrat. Kada sam prvi puta sjeo u kožnu fotelju na terasi, znao sam da dodirujem nečija leđa, kožu s nečijih leđa, davno ubranu kožu koja se sušila na stablu bodljikave žice. Kora se osušila, ali crv svejedno ruje i traži… Padala je kiša; sa sebe ispirala je vilinske #dodire. Isprala je sva sjećanja. Izvrsno portretira… Ta vaša #oružnička perspektiva plaćenika čini vas pobožnim Kršćaninom da možete što kritičnije izraziti bespomoćnost #besmislenog bigotnog stroja. Neka ide stari grijeh na uvez; njemu si već opipao #puls.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

XXX

Rođen sam u proljeće, A stalno rađam #jesen samu po sebi, Jutra bez budućnosti, San bez zametka. Negdje gine čežnja, A otpušta se dah Izvan zidova, prolistao je #Jaglac žuti. Ne gori više svijetlo tame, Prolaznici nose smrknutu sjenu u kapuljačama Kartonske kutije bez cilja lutaju parkovima, ulicama i trgovima prije reciklaže. Nasljedstvo #krvi, uobličilo se u dobrohotnosti i smiješku. Progovori! konačno svojim jezikom, riječima poznatim meni i tebi. Obuvam stare #cipele jer jedino one poznaju moj put. Zemlja se nakostriješila u katastru i gruntovnicama. Dosta je #konzerviranih suza, umirovljenja mladosti, uhođenja…

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

DVORIŠTE

Nekoć, volio sam sunce, Ali samo sunce iznad toga dvorišta. Nekoć, grlio sam nebo i oblake, one, iznad toga #dvorišta. Osjećao sam svaku ciglu, svaki kamen, svaki tren; Vraćao sam se stalno, toj emociji gdjegod bio. Trudio sam se napisati #bajku, uspavanku, stvoriti vrijeme, samo moje vrijeme koje započinje trunkom prašine iz tog dvorišta. Živio sam ovdje na tom svetom tlu, samo tu, i nigdje više. Jedina stvarnost bila je tu, u #rađanju i #umiranju mojih emanacija, na putu sinkronim metamorfozama. Bio sam tu i kada nisam bio tu i prije sebe i stvari i prije na čestičnoj razini, strujao sam zrakom, baš tu tim istim suncem i nebom tog #vječnog pristaništa.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ŠEOL

#Bijesom istrgnut iz košnice ništine njušim mladu pčelu koja grije krila na suncu kojeg će uskoro isključiti zbog neplaćenih računa. Paraliziran klizim u raj. Kada stignem u raj, tek onda ću shvatiti što sam sve #napustio i ostavio za sobom. Požalit ću dane i sne kada stignem u mjesto #nezbivanja.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

TREBA MI SKLONIŠTE OD VUKA

Često #spavam da ne prezirem svijet, mjesto i vrijeme. Spavam s voskom u ušima i gumenim čepićima kao pojačanjem od buke. Smeta me uzastopno škripanje zubi i ugašeni, utihnuli jauci, a i bojim se gmizavih stvorenja što nagrizaju um. Često promatram stvari i predmete, tisuću štaka i proteza kao dokaz ljudske #bespomoćnosti. Često se smijem iz ispraznosti veselja i gluposti. Često pomislim na zvijezde, na projekcije naših beznadnosti. #Postoji li raj? Ako postoji, ne želim biti dio tog gnusnog preuveličavanja vječnosti, vječnog dosađivanja, lamentiranja; vječnost je dosada, frustriranje i dosada. Dovoljno je patnje i bez toga. Što li je to stvorio pomuzeni #Artifeks? Naša srca dijete, tuđinske simbole beznađa i sjete. Postoji nevidljivost, slavna rana nevidljivosti koju zovem „raj“. Nalazi se u mojoj #kupaonici iza zavjese u kadi u kapljicama rumene rose. Dan miriše na sviježe pomuzeno mlijeko. Tražim sklonište od #vuka.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

I TAKO ŽIVIŠ

Tko si ti uopće, #psu? Kako živiš sretni? Muče li te buhe, on#psu e iste buhe što ispijaju volju? Gdje živiš #polakomljeno pseto, bez grijeha i krivnje, savjesti i slutnje? Tko to tapka vlažnim uzdahom neizvjesnosti pored tebe i valja se u krvavoj #mokraći koju ostavljaš za sobom podno hidranta boje neba? Pogledaj psu! To je tvoj ljudski privjesak, primjerak bespomoćnosti, ogorčenosti i krivnje. Ni ne znaš koliko sreće #nosiš i #rasipaš podizanjem noge na svaku pa i najmanje bitnu stvar. #Produži! Ne osvrći se za sjenom.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

KIŠA

Voda pada s neba, Čista, bistra voda. Šušti cijeli slap. Umivam lice očaja prije nego li se kapi izliju u lokve drhtavih zrcala da se u njima ogledaju mračni #oblaci i #grmljavine. U odsjajima, u bljesku, refleksiji, nebo je tako okrutno i bezlično. Skupljam #kapi dok ne postanu okrutne i zle. Neki ih zovu kišom; ja ih zovem vodom s Neba, čistom vodom s Neba.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ZRCALO

Ne čekaj predugo dok #porađaš sunce. Silni je sat. Odavno je svanulo. Kad se samo sjetiš da cijeli život braniš svoje svjetove od njihovih svjetova, od guste magle silovanja, razdora i podčinjavanja. Pomisliš samo na jedno: Sagradi svjetove svoje, sve ih u #bezdane sruši. Ima ljudi, a ima i Ljudi. Razlika je golema. Večeras samo šutim i pretvaram se da sam netko drugi uvjeravam sebe da sam netko drugi, plod različitih tuđih fiksiranja. Okružuje me hajka pasa i raja zlikovaca. I kada sam postao vrijedan i rijedak, oduzeli su me, mene meni u ime #mediokriteta, istrgnuli i bacili u škart, #jedinog od moje vrste. Kao da nosim klicu propasti u sebi. Ionako, kome trebaju #iluzije potpunosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

SVECI

Još uvijek ste tu drveni i kameni, po kiši i po suncu, #blijedi i krhki, još uvijek ste tu, a vrijeme teče i razara. Još uvijek ste tu iz vremena kada je vjera u Boga održavala ljudsku egzistenciju, smislenost te #egzistencije, a kameni i drveni oltari odražavali ljudsku glupost, u vrijeme kada vjera u Boga kao milostinja održava egzistenciju tog istog Boga. A ja odbijam vjerovati da #kip_može_ biti_ dobar.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

SVIJET RANJENIH

Iz mračnih šuma, vrebao je podmuklo i lijeno, a kako i ne bi kada sam u mladome jutru ganjao palo sunce na rubu zapada i još ga žalio bez ikakve vjere da će se ponovno roditi. Nikada nisam pristao biti #spasitelj ili #otkupitelj. Nikada nisam klicu propasti pristao nositi u sebi. No čini mi se da nisam imao previše izbora. Jezgra moje #luminiscencije je iskorijenjena u srži. Trebao sam izgraditi zidine, zidove koji štite ili ograničavaju slobodu. Klipšem postiđen i poražen kao posljednji usamljeni jahač zavojite #banalnosti. Mučim sebe, razlijevam sebe od sebe za mračnu glazbu limenog okusa. Nisam odabrao biti prvi i jedini osuđenik za djela i želje drugih. Nisam odabrao biti gutač grijeha. Bio je izložen, maničan, #posesivan u kainskom sjemenu autentičnog mračnog proročanstva. Zato je vrebao mene, putnika bez budućnosti, sa sadašnjim trenutkom na izdisaju s jednom jedinom zvijezdom na svodu, posljednjom… #Svijetlost je nastala tek nakon jecaja.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

SVE TE BUDUĆE KONAČNOSTI

Nebo je carstvo zarobljenika iza rešetaka. Ako se ikada poželiš osloboditi od ljudi, obilježit će te pa i u najmanjoj stvari, ožiljkom podčinjavanja i klasifikacije. #Vođen upravo intuitivnim osjećajem koji izmiče klasifikaciji, pitaš se: Što da ljudi rade ljudima? Nisu svi dvonožni stvorovi ljudi. Nije li ovo besmislen svijet koji je ostao zarobljen u majmunu? Majka me rodila kao ideju #metafizičke_bespomoćnosti, kao ikonografski element života kojem sam već odavno opipao puls. Jesam li zbog toga podčinjen majmunskoj derivaciji uma ili samo čovjek koji ide svoji putem buduće konačnosti?

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

TAŠIZAM

Čekaš #ostakljenu zoru negdje daleko gdje žmiri mjesec, a sunce tek uzdiše umivajući se u tvojoj mladoj duši tek rođenoj u napetoj struni #svemira. Pružaš ruke i širiš opseg spontano iz ništavila uspostavljaš vlastiti omjer u #nadi da ćeš okruniti smisao tamo jednom u stresu bezobličnih #nakupina.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

RELIGIJA PRADJEDOVA

Svi rajevi nastali su u pustinji. Zato su tako svemoćno zeleni i prozračni oteti #Faunu, oteti svježini zore. Nekoć, zamišljao sam Boga kao kamenu gromadu ispod koje bruji skrušeno strahopoštovanje. Danas ga rasplinjem u dimu cigarete i pomišljam na pobjedu konfuzne monoteističke moralne #hijerarhije. Kula od gromade u kojoj živi čovjek, Kula babilonska u kojoj žive ljudi. Ne živi li Bog od vjerovanja krhkog mu čovjeka? Nije li gromada babilonska tek gomila sitnih #krhotina?

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

IZGUBITI PRIBJEŽIŠTE

Možda dolazimo iz iste neistražene maternice ničega i pokrivamo se istim nebom kojem nedostaje energije #graditeljske i #rušiteljske. Možda tražimo dislocirano majmunsko lice u bespućima oblika i formi s krajnjom napetosti. Ali nemamo isti put. Želimo biti veliki svećenici demokracije, ravnopravnosti i bolje budućnosti, jednako prokleti i jednako pokoreni. Ali svako je tijelo osobni #seizmograf_težnje oslobođenja od podčinjavanja. Miluje nas isti bijes razaranja zbog nezadovoljstva dosegnutim. Volim noć, mirise, ulice u suton, prisutnost drugog svijeta. #Bezbrižno sjedim otuđen u kanibalističkim mislima. …i kad spoznaš da si tek ništa, puka izmišljotina… Zubata sjena uporno stoji nada mnom čitajući osmijeh nekog drugog jer ja nemam lica. Ali poznajem put, daleko od očiju, postepenu ambivalenciju, #prokušavanu_krajnost svojeg pribježišta.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

SPASITELJ

Nekoć me bogobojazna baka nepripremljenog posjela pred egzodus (napipaj mu lice) pred sliku, pred portret #arijevskog Krista škotskog blijedila, zlatnih uvojaka, silom izmesarenog, iščupanog miokarda posred dva plućna krila u kolabiranju i rekla: „Ovo je tvoj Spasitelj!“. Ne! Ovo je #onkološki_bolesnik s rakom na plućima, odgovorio sam gledajući u grm trnovitih crvenih ruža u fundusu portreta. Ovo je moj Spasitelj! Procvala je #metafizika u meni. Lijepog je mirisa; i on ima trnje oko glave, oko gležnjeva, oko vrata, posvuda.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

DOLAZEĆI PROKRUST

Plastične čaše, naprosto su #urinirale promile u njihova grla dok su blagoglagoljivo pjevali koračnice u pijanoj groznici, slaveći pretpotopne doktrine. Mislili su da mogu svojim ravninama satrti naše #zidove, zidove spomen simbola koje dostojno podižemo u znoju i sili. Držim se pametnih, ali uplašenih. Tako sam siguran da neću popustiti i oslijepiti prije vremena. Ah, ta mladež! Impregnirana traumom propagande, predstavnici malograđanstva i restauracije. Nije ni čudo da je svijet stao u iluziji kretanja. Nije ni čudo da se amebe više ne dijele. Obnoviše se klanja, ratovi u diplomaciju, #Munja i #grom.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ALGORITAM JE NOVA ZVIJEZDA

Kao Kršćanin naučio sam razapinjati ljude, opraštati im grijehe, ali ne i dug. Moj brat, moj krvno uvjetovani prijatelj, plod različitih #sondiranih fiksiranja, zamijenio je organski gebis željeznim vrijednim i rijetkim iscjetkom koji štiti i ograničava. Uspio se stvoriti oklop između mene i stvarnosti. Kao čovjek, naučio sam iskorijeniti vlastitu #individualnost pod čudovišnim jezikom algoritama i grimasa izvijene inteligencije. Jecaj poraženog samo je zakašnjelo protusredstvo ranjene organske svijesti. #Metalni_okus_u_ustima, metalne žlijezde u njedrima i preponama, metalni cvijet koji ne vene.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

VJEVERICA

Kada bi mi dao barem jedan mili trenutak u kojem ne pomislim ni na što znao bih da živim, da jesam, da postojim. Bog nema jedini privilegij #stvaranja. Jesi li vjernik prijatelju? Ja jesam vjeverica što gricka orahe i krvavi rađa plod. Više ne razlikujem istinu od laži boje i boje ničega. Svi se #rađaju sa šiljkom zla i nasilja u sebi. Sve se svodi samo na kontekst, na iščačkanu vještinu otpora prema sebi. Kada bi mi dao barem jedan mili trenutak u kojem ne pomislim ni na što, sterilno i dislocirano na suhom #rezalištu, tragao bih za starom zmijom koja ne može svući kožu sa skele svoga šiljka.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

DOBRI LJUDI

Bojim se dobrih ljudi i njihovih dobrih namjera. Pogođen krvarim. #Sklupčan u leći vlastite bespomoćnosti kose natopljene u apsint ležim usred ničega. Dijabolična pomrčina i dobri ljudi pomisao lebdi između silnih plima i oseka. Bolesno #sebstvo i dobri ljudi. Trijezna jasnoća i bijes dobih ljudi Istina iz naviruće pseće krvi.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ODLASCI

Opraštamo se s onima koje smo tek jedva upoznali kolikogod grozni i teški bili. Opraštamo se s našim #svjetovima u njima kolikogod prozirni i prašnjavi bili. Zato nema radosti, već tuga odvajanja i rascjep među svjetovima. Odvajamo #sebe_od_sebe u ugašenim zjenama Onih koji su odavna otišli.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

IRELEVANTNO

Laju psi na mjestima koja sam nekada zvao #domom, a ne znaju mi ni ime. Ime više nije važno ime više nije oslonac, tek suvišni dodatak #uniformiranoj sudbini zakazanoj za trenutak nebitnosti. Cijeli svijet stane tek u pola sata svijesti. Sva bitnost u kojoj lebdiš sada, zaboravljen i sam u potpunoj #indiferentnosti pred samim sobom. Izvršen je atentat na ličnost, osobnost i biće. Nema potrebe, nema svijesti, nema čovjeka od čovjeka ni bića od #svijesti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

MIRNA POVRŠINA VODE

Uskočio sam u vodu jer mi se činilo kako se moj odraz utapa u dubinama #slane vode. Utopio sam se spašavajući život svojeg odraza na površini mirne vode. Izgubio sam nit svojeg dvojnika u ogledalu svjetova uskočivši u bezdan vlastite #plitkosti. Sjena je postala veća od mene u plićaku mojih mogućnosti. Uskočio sam u vodu u vlastiti odraz jer želio sam se spasiti #suh i #žedan.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

DŽEPNO SUNCE

#Odškrinite vrata samo malo da začaran odem onamo gdje me instinktivno vodi duh. Ne. Ne želim pobjeći, već kroz odškrinuta vrata želim gledati, promatrati i identificirati, inficirati pomutnju, razdor i slijed. Odškrinite #pukotinu da promatram mjesta koja ste potkivali kao što je raj potkivao mjesta živih ljudi. Ne bojim se gledati u prazninu tih mjesta jer ona su ionako prazna kao i vi, posljednji križanci buha i #timaritelja.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

NEKROLOG

Stavljate preda me cvijeće, ali ja ne volim cvijeće, cvijeće u vazi, mrtvo cvijeće, smrt. #Iznosite preda me tanjure krcate hranom i tjerate me da konzumiram nečije smrti, Čovjek je tako destruktivan i ponižavajući faktor svemira serviran na #pladnju proždrljivog vječnog bića što piše diletantske nekrologe.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

STABLJIKA SVIJETA

Listam očaj pod tim #plamtećim_grmom opskurnih molitava vjekova predviđajući rasap, propast, skrhana krila Ikara. #Tražim sigurnost, zaštitu pod tom krhkom stabljikom laži i obmana koja sam da ne pukne. Budim se s pijetlovima, odlazim spavati sa psima pod tim plamtećim grmom. Zaboravljam na vrijeme iako lišće žuti i #otpada. Volim biti odsutan, barem na trenutak da zaboravim i čujem zvuk plamena.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ZEMLJANI ČOVJEK

Nanovo sebe odrediti, nanovo sebe osmisliti, dati sebi lice, smisao i svrhu, nanovo sebe #izgraditi pored isforsiranih indoktrinacija. Može li zemljani čovjek biti zadovoljan time? Tri Gorgonina lica kamenih pogleda vječno gledaju u zapad, u propadajuće zalaske sunca bez vjere i #fantazije, bez isforsiranih verzija krvave biti. Može li čovjek od šipražja i blata posijati cvijet #florealne živosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ISPUCALI DAH

#Ispucali_dah iz tvojih njedara, podsjeća me na jeseni, one iste jeseni kada se izgubim u mnoštvu melankoličnih snatrenja koja samo ja zovem #slobodom. Ostavljam tragove za život koji briše svaki pokušaj #vječnosti, svaki otpor i uzaludan bunt. Dođe vrijeme kada sâm biraš knjige i presude u tim knjigama glumeći vlastitog krvnika, #gurua samopomoći. Dođe vrijeme kada sam pišeš svoje jeseni i brišeš tragove za sobom. Dođe doba kada život više ne daje nego okrutno oduzima. Ispucali dah iz tvojih njedara podsjeća me na one #jeseni kada se izgubim.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

BRLOG

I ovog jutra zemlja je vlažna nakon kiše. To je dokaz da #posiljen i postiđen raj nebeski rida i plače slomljenih nogu i spaljenih krila. Smrtnik sam koketan i graciozan. I #žohari umiru kao jadni mravi. I ovog jutra zemlja je vlažna nakon kiše. To je dokaz da posiljen i postiđen raj nebeski raširenih nogu rađa sveživotnu #zvijer.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

PELAGIČAN

Oni koju su zahvaćeni #beskonačnošću jučer usred bijesa tame ne traže utjehu u zanosima ili spokoju nego u pobuni. Nije nam #darovano vrijeme ni dostojanstvo nego prokletstvo nas samih, užasnih i zlih simbola boli u linearnom kretanju. Ne činite pokolj nad uvelim cvijećem; ne možete mu ništa. Te uspavali tren beskonačnosti rađa se #usred_bijesa tame. Oni koji su rođeni u beskonačnosti baštine ovaj svijet u pobuni i buđenju. Ne postoji #ekvivalencija ičega samo diferencijacija beskonačnosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

INSTINKT

To je taj #tren. Kada si probudio (osvijestio) prenatalno iskustvo sebstva u kosturnici svijeta. Što smo ostavili #budućnosti? Petlju beskonačnosti anemičnog iskrvarenja onog čega nemamo? Nemamo hrabrosti sebi priznati tko smo mi s instinktom uništenja. #Izgradite ono što želite da vas vodi, a ne imaginarnog dripca kojeg zovete bogom. Pokorite se, divite se produktu svih vaših najboljih i #najkrvavijih_rana naprezanja i napora, a ne vašim nedostacima utemeljenim na strahu #nasilju i #paležu.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

OKLOP

Ne postoji utočište. Imaš samo #sebe u ovom svemiru i malom komadiću sreće u kraju bez #duše i #oslonca. Neću te nositi na svojim ramenima, jer već te nosim u svemu što biva sa mnom i što jest. U cijelom #čovječanstvu i galeriji svemira zanima me samo jedan čovjek u njegovoj #esencijalnoj biti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

KLOROFILNA DUŠA

Mladi pupoljci rastvorili su #klorofilnu dušu; izvori, rodili su svježe vode. Izljevi tolike snage i pobjede, a mi krhki i vječno propadljivi mrvimo #dehidrirane atome dvije tisuće godina stare sjene pod nogama nekrofilnog božanstva. Naše sunce rođeno je s #tamne_strane_mjeseca i ima hir mlitavosti i mlakosti. Mladi pupoljci, rastvorili su početak besciljne borbe, početak #efemernosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

KAKO JE ARTIFEKS ODUZEO VLASTITU NEVINOST

Na tom osunčanom polju svježe ubranog #jutra punog mogućnosti i prilika. Sjedio je sam i proklet tek rođen efemeran mladi pupoljak. A onda je stigla #sjena, ne rođena nego zgrušana u nekom jarku i postala aurom, ogledalom sebstva, protezom #okrhnute volje. Samo osviještena krhotina #ništavila.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

OTISCI

Samo jedna stopa samo jednom titra u #pelagičnom prostranstvu zbunjujućeg kontrasta. Svaka mladost u pepeo ode. Gasne titravi komadić obećanja zrakaste predaje. Samo jedan otisak živuće #imaginacije samo jednom bilježi pad. Gdje su sada svi ti varavi ostaci uvjerenja i vjere? A ti putniče? Gdje ćeš ti, u kojoj sjeni ostaviti otisak svoje slabosti i skrhane #minicioznosti, ti krhka sjenko što voliš slabi cvijet što vene.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

POVRATAK

Stvaramo potomstvo #razdijeljeni između neznanog početka i bjesomučnog kraja u svijetu bez oslonca. Silovito rađamo kopije ustoličene u lažnu nadu i početak stvaranja #pomirljive stagnacije. Svijet smo podijelili na pomračenje i tupost, a lucidnosti ni traga. Vraćamo se iskonskom #porijeklu, u krošnje, u majmunsko stablo iz kojeg je plamteća baklja istjerala majmuna. Čovjek? #Metafizička_životinja, majmun s dušom.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

MAUZOLEJ

Bog ne osjeća sram, Bog ne osjeća krivnju; zato ima čovjeka i #njegovu_krivnju, mučenje i sadizam. Bacam se u vatru po bačene stvari i odbačeni kukavičluk da stresem sa sebe nametnike i gamad što živi od moje krvi. #Pitanje_je_samo_tko_je_koga_stvorio.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

PO ADAMOVU STEGNU

dojilje, izdajale su #čađu i čavle vjekovima, na ustima #bijele, #ljepljive mrlje postale su kuga, vrapci odgmizali iz gnijezda, #vaši sinovi i kćeri nisu vaši, korito rijeke zamutilo se račvastim jezicima, promukli glasovi bubnjaju o zid, trza se kist umočen u paletu krvi, pliva Mojsije u #svežnju bodljikave žice, previše vodoravne gimnastike, #višak željeza u krvi, pupkovina u omču ispletena, tragovi sline, tragovi sperme, žudnja za bijelim (svetim), vrisak u noć poniženih navika, brišem lice, #ne mogu obrisati krv, brišem bradu, #ne mogu obrisati podrijetlo, noge su srasle u duboko korijenje, crna ljutnja zamračila je prosuđivanje, dojilje, izdajale su istopljena lica, teror što prelazi granicu normalnoga. 48

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

KULISE POMPEJA

čađavi inkubatori povijesti, leže zamrznuti u pozama #dotjerane erotike ulice ispisane grafitima, #napete statue bez glasova, odzvanja posthumna jeka #vlaga i artritis, muzej carstva zagrljenog u ljubavnoj kupki, uspaljuje me propala kreatura #iskrivljena od išijasa, #stih urezan u zid: apsolutna perspektiva, poetična čađa veličanja #ega, perverzija i ozljeđeni #palac, sladunjav i prevladan ostatak ljudske gluposti, #zaderao sam se iz svega glasa, prepoznao sam njihova mračna lica, prepoznao sam sebe, #upoznao sam sebe, sve svoje #aktove i poze, prljavo rublje i #čo(z)vje(r)ka.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

LUDA SUDBINA

dok sam spavao na livadi, uvukao mi se kateter u hipofizu, #ne ispražnjavam misli, tok katetera je pokvaren, ubrizgava u mene #sok od #naranče, miriše na urin i kokain, #oči mi se crvene, percepcija se mijenja u #ciljnik, smrdim na dimljeni leš pod vječitim tamnim oblakom, #želim pucati, #želim ozlijediti, #povrijediti, ne iznevjeriti misiju #Imperativa #tko je kriv?

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

USPOSTAVA HIJERARHIJSKE STRUKTURE

NE#, ti nisi ovo tijelo, tvoje tijelo je oruđe, instrument ispraznosti i žudnje, #vandalizam, #spiritulizam, ono lovi komarce vlastite obmane, ono hrani strvine, ti nisi tijelo, #pogledaj se u zrcalo, sugerira ponižena vizija pretilosti i anoreksije, oslobodi se #mehaničkog diktata beživotne apstrakcije, tijelo množi beživotne apstrakcije i kulturne dekadencije, tijelo stvara mrtvace, NE#, ti nisi ovo tijelo, ova gesta, parafraza tvoje misli, potrebno je #odvajanje, #preobrazba, ti si projekcija jezgre biocentričnosti, NE#, ti nisi jeftino opsesivna imitacija tvojeg #ja, #tehnika, #metoda, ti si čuvar i tvorac vrijednosti svoga #ja, #tijelo nije ograničenje.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

HAMLETOVA INTIMNA NATEZANJA

u političkom imaginariju komarac nastoji ispuniti #leteću jednadžbu, #komarac je sociolog, intuitivno ustrajava nadoknaditi #željezo u krvi, pijući tuđu krv, razrijeđenu krv, hijerarhijski niže ustrojenu krv, crvene se tuđi obrazi, anemična djeca bjelija su od odjela bijele tehnike, #malarija, u isti mah rezultat tjelesne i duhovne prijevare, svaka vlast koja se ovlasti siše krv hijerarhijski niže ustrojenima, #biti ili ne biti, referenca svojevrsne podvojenosti (neodlučnosti), ubiti ili poštedjeti komarca, #ali ipak u njemu je moja krv, dolazi li u obzir: determinacija #vlastite osobnosti.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

UNATRAG

hodam bez sjene, udaljavam se od krajolika, hodam unatrag, odlazim; ne dolazim, volim prizore udaljavanja, #tako ostajem siguran da vrijeme ne prolazi nego se vraća, kao premotani film na #početak, umiranje se pretvara u rađanje, #žulja me kamenčić u cipeli, ignoriram bol (podsjetnik na nemoć), #čini me živim i postojanim, ne odustajem marširati unatrag, svijet se čini toplijim i #mekim, slavim postojanost bića na daljinu, sve što sam sanjao noćas vraća se, ne usuđujem se pogledati u ogledalo, svjetlost gori u daljini, #priziva me, prožet ubojitom tjeskobom rastežem noć, #spuštene zastave, u bezimenom potoku pluta utopljenik uzvodno, obuo je lijevu na desnu i desnu na lijevu cipelu, #krik i #šapat.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

PREPREKA MORALU

gulio je naranču kirurškim skalpelom, #spremao se za slobodu, duša mu je čista, oprao ju je nekoliko puta u kemoterapiji, #vračevi nisu pomogli, grobari lašte lopate, oblak je #zasjenio sunce, želio je napustiti kosturnicu, pseću kožu i prljava crijeva, nisu mu dali slobodu, oslobođenje, ljubomorni #lešinari što se hrane patnjom drugih i pozivaju na paragrafe, pustili su hordu bijesnih pasa, #gulio je naranču kirurškim skalpelom.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ŽIVOT NASTAJE IZ ŽIVOTA

ruke se smrzavaju, #navlačim crne kožne rukavice, meko tkivo ugrijalo je ruke, opet su tople, opet su žive, #čija je to koža, #čija esencija, #čiji život, sigurno koža neke životinje, ljudska opna iz logora, bila je mrtva, ja joj sada dajem život, ona mi grije ruke, simbiotično se mazimo/grijemo, oživljavam petokraku hobotnicu trzajem prstiju, prenamjena esencije, život nastaje iz života, govorio je #Swammi , Sri Srila Prabuphada.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

OPETOVANO, MLITAVO, TROMO

#sunčam lice na mjesečini, ljuljaju me valovi svjetova kojima ne pripadam, moje mjesto je uz čamac za spašavanje, spavam na palubi broda, #dolje mi je zagušljivo, otoci preživača vlažni su i otrovni, umirem u opetovanim ciklusima tradicije, stagniram pred imperativom tromog i mlitavog, prozreo sam mračnu #jednadžbu, konačno: jasne su mi plime i oseke ljudskog uma, želim van iz terarija, želim #slobodu.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

KOMARAC

Postaje li komarac ikada pijan od pijane ljudske krvi u kolesterolu, nikotinu, zlovolji i alkoholu? To sićušno opredmećenje zvuka bez lika i jasnoće, sluha i određenja. Na trenutak ojačan nabojem karakternih eritrocita kopni kada krv ishlapi iz mrenastog tijela. I dalje udaljen od svojeg lika i svrhe i smisla živi kao prozirna paučina nošena vjetrom bez smjera i mete. Poznajem takve ljude…

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

Podaci o autoru

Zoran Hercigonja rođen je 13.04.1990. u Varaždinu. Uz profesionalne dužnosti nastavnika, bavi se pisanjem poezije i kratkih priča. Objavljuje na portalima i časopisima: Književnost uživo, Kvaka, Avlija, Zvezdani kolodvor, Etna, Eckermann, Očaravanje, Poezija Online, Strane, Metafora, Opušteno. Pjesma "Na obali grada" uvrštena je u Zbornik poezije međunarodnog 2017."

festivala

poezije "Mesopotamija

Pjesmama, Balkanski ideali, Bog ponižene vizije te Bezličja-naličja-

lica, Režim i Amputacija udova konkurirao je za nagradu ZVONA i NARI 2017. godine. Sudjelovao je na 8. KNS Međunarodnom književnom susretu 2017. godine s dvije pjesme: "Zarobljen" i "Zaboravljeni glasovi". Sudjelovao je u kreiranju Antologije savremenih pesnika 21. veka Džems Džojs na mediteranuljubav i muzika 2018. godine s dvije pjesme Reprodukcija idealnog svijeta i Izgurani iz gnijezda. Ušao je u širi izbor za nagradu NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR s pripovijetkom Kolotečina: Testiranje stvarnosti. Osnivač je te glavni urednik nekoliko časopisa časopisa Sapphoart-časopis za poeziju i Diskurs-

časopis za umjetnost, kulturu i društvene teme i Refleksije-revija za likovne umjetnosti koji izlaze u digitalnom obliku. Autor je nekoliko zbirki poezije, kratkih priča, pripovijedaka i kratkih romana dostupnih u gradskoj knjižnici Metel Ožegović Varaždin.

ZEMLJANI ČOVJEK

ZORAN HERCIGONJA

ISBN 978-953-8200-25-0 59