34
Glas Istre
kultura
Ponedjeljak, 7. siječnja 2013.
LITERARNO SUSJEDSTVO: PREDSTAVLJAMO OSMOČLANU KNJIŽEVNU
Suu esništvo u kre konstrukciji i dekonst Književnu skupinu “Pokojni” iz Rijeke čine: Alen Kapidžić, Zoran Žmirić, Enver Krivac, Tea Tulić, Petra Čargonja, Zoran Krušvar, Moris Mateljan i Kristina Posilović. Tko su oni i što poručuju svojim udruživanjem? RAZGOVARAO Davor ŠIŠOVIĆ ževnog svratišta u Ližnjanu i nastupili na književnoj večeisci su se kroz povijest, ri u Puli. Blog “Pokojni” je u lii drugdje i u nas, često stopadu zabilježio oko 6.000 znali grupirati oko zajed- posjeta, a sveukupno je od ničkih ideja, interesa, ciljeva, otvaranja krajem svibnja do književnih časopisa ili srodno- danas “natukao” preko 25.000 sti umjetničkog izričaja. Najno- posjeta. I to je zasad sve, ne viji slučaj književničkog udru- računajući naravno ono što živanja radi nekakvih, makar i svaki od njih upravo piše, a minimalnih, zajedničkih cilje- što će biti objavljeno ili preva bilježimo u Rijeci, gdje već mijerno javno čitano naredpola godine djeluje književna nih tjedana ili mjeseci. skupina koja se prozvala “Po- Osmero “Pokojnih” kojni”. Osim vrlo neobičnog imena, “Pokojne” karakteriziKad bismo “Pokojne” ra svojevrsna “kadrovska zao- predstavili jednog po jednog, kruženost”: ima ih osam (Alen to bi izgledalo ovako. Kapidžić, Zoran Žmirić, EnAlen Kapidžić (1974.) je zaver Krivac, Tea Tulić, Petra Čar- vršio kroatistiku u Rijeci, objagonja, Zoran Krušvar, Moris vio je romane “Piknik” (suMateljan i Kristina Posilović), i radnja s Enverom Krivcem), nisu, bar zasad, otvoreni “oma- “Smeće” (koautorstvo s Ensovljavanju članstva”. Među- verom Krivcem i Mišom Novtim, tih osmero autora, bar kovićem) i samostalni roman gledano izvana, više karakte- “Noć uz Rijeku”. Osvojio je riziraju različitosti nego slično- jednu drugu i jednu prvu nasti: različitih su dobi, različitog gradu na natječaju za kratiskustva u pisanju i objavljiva- ku priču Književnog kruga iz nju, neki su među njima pje- Karlovca, objavljivao je kratku snici, neki prozaici, neki oboje. prozu u raznoj periodici te SF Nemaju manifest ni program priče u zbirkama Istrakona i rada, nemaju striktne publici- Sferakona. Jedan je od pokrestičke i financijske ciljeve, u de- tača i osnivača udruge Katataljima se čak i ne slažu kako i pult u kojoj je bio predsjednik; zašto zajedno djelovati. I upra- sudjelovao je na 5. festivalu vo su zato zanimljivi. kratke priče Kikinda short u Kikindi i Beogradu, a zajedno Kako su nastali s partnerima iz Engleske, NiOtprilike kako su (i bez su- zozemske i Srbije pokrenuo višnih “zašto”) nastali “Pokoj- je web- stranicu European ni” saznajem od Alena Ka- Short Story Network (http:// pidžića, kojeg ostali smatraju www.theshortstory.eu/). Zoran Žmirić je glazbeutemeljiteljem i idejnim začetnikom, ili im se ne da pre- nik i književnik, objavio je uzimati obveze koje bi iz tog zbirku priča “Kazalište sjestatusa proistjecale. Naime, na”, knjigu eseja “Vrijeme na riječkom književnom fe- koje nam je pojeo Pac-Man”, stivalu KIČMA u travnju proš- roman “Blockbuster” i mole godine zajedno su nastupili nografiju “Riječke rock hiŽmirić, Krušvar, Krivac i Tulić, mne”. Za “Blockbuster” je pa su ćaskajući nakon nastu- dobio nagradu “Književno pa zaključili da im se ovakvo pero” za najbolju knjigu gozajedničko nastupanje sviđa dine 2009./2010., a dobitnik te da bi bilo lijepo kada bi mo- je i Godišnje nagrade Grada gli opet. Za otprilike mjesec Rijeke u 2011. za stvaralački dana Kapidžić ih je okupio na rad i posebna dostignuća u sastanku (nek’ se zna i taj po- području kulture. Enver Krivac (1976.) je vijesni datum - 17. svibnja) na kojem je dogovoreno da će dosad objavio romane “Piubuduće zajedno djelovati, a knik” (s Alenom Kapidžisvega tri dana kasnije otvara ćem), “Smeće” (s Kapidžise blog “Pokojnih” (na adre- ćem i Mišom Novkovićem), si http://pokojni.blogspot. strip-album “Priče iz Ž+K!” com/) kao njihov zajednički te samostalni roman “Ulica virtualni prozor u svijet. Ali i Helen Keller” za koji je dobio obrnuto: kao virtualni prozor nagradu Artefakt. Dobitnik okruženja u njihov literarni je i nagrade Prozak za 2012. svijet. Krajem lipnja “Pokoj- godinu, što bi trebalo rezulni” su prvi put javno nastupili tirati i skorim objavljivanjem kao skupina u sklopu Među- zbirke priča kod Algoritma. narodnog dana kratke priče u Osim književnošću bavi se antikvarijatu Ex libris u Rijeci, crtanjem i glazbom. Tea Tulić (1978.) je kratke a potom su bili su gosti Knji-
P
prozne tekstove objavljivala u književnim časopisima Ulaznica, Zarez, Knjigomat i Slijepi putnik, nastupala je na književnim festivalima i večerima diljem Hrvatske i Srbije, a na ljeto 2011. objavila je svoju prvu knjigu, roman “Kosa posvuda”. Ovim romanom osvo-
jila je nagradu Prozak koju dodjeljuju časopis Zarez i Algoritam za najbolji neobjavljeni rukopis u kategoriji autora/ice do 35 godina. Vjesnik je roman svrstao u pet najboljih proznih ostvarenja u 2011., žiri Jutarnjeg lista u polufinale istoimene nagrade, a Ministarstvo
kulture RH nagradilo ga je kao jednog od deset najboljih romanesknih ostvarenja u 2011. godini. Ove je godine bila prva stipendistkinja književnog rezidencijalnog programa u Beogradu u organizaciji udruženja KROKODIL. Petra Čargonja (1987.)
je prije šest-sedam godina osvojila prvu nagradu na Goranovom proljeću u kategoriji srednjih škola i približno u isto vrijeme pridružila se udruzi Katapult. Bila je idejni začetnik i koautor zbirke poezije “Ima boljih stvari od suhe odjeće - mali
Glas Istre
kultura
Ponedjeljak, 7. siječnja 2013.
35
SKUPINU “POKOJNI” IZ RIJEKE KOJA JE NEDAVNO GOSTOVALA U PULI
eaciji, trukciji
ri plišane” koji, unatoč napadima Andrije Hebranga, nije zabranjen u Hrvatskoj. Zoranovi tekstovi prevođeni su na slovenski, rumunjski, poljski, francuski i engleski jezik, a njegova šesta po redu knjiga, zbirka priča “Zaljubljeni duhovi”, uvrštena je u fond izložbe “Hrvatska lijepa knjiga”. Dosad je objavio zbirku priča “Najbolji na svijetu”, roman “Izvršitelji nauma Gospodnjeg”, roman za djecu “Zvijeri plišane”, eksperimentalni roman “Kamov se vraća kući”, edukativni roman za mlade “Poduzmi nešto”, zbirku priča “Zaljubljeni duhovi” te brojne priče po zajedničkim zbirkama. Moris Mateljan (1976.) je rođen, školovao se i odrastao u Rijeci, živio je u Dublinu i Višnjanu, a sada ponovno živi u Rijeci. Već godinama piše poeziju, a uskoro mu izlazi knjiga prvijenac, zbirka pjesama “Bizargonauti”. Kristina Posilović (1982.) profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, apsolventica na doktorskom studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavila je četiri knjige poezije: “Agara”, “pHI Odessa”, “Barcelona” i “Canto azzurro”. Na 16. Međunarodnom susretu izdavača”Put u središte Evrope u Pazinu dodijeljen joj je jednomjesečni stipendijski boravak u Grazu. U slobodno vrijeme radi kao suradnica na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Piše poeziju i drame. Bio sam na jednoj književnoj večeri “Pokojnih” u Puli, i imao sam dojam da, iako je doista riječ o različitim autorima, funkcioniraju kao dobra, uigrana i u književnom smislu logično posložena ekipa. Naravno da me zanimalo hoću li na ista pitanja od svih njih dobiti iste ili različite odgovore, pa evo stoga rezultata svojevrsne ankete ili “multivjua” sa svih osmero. - Zašto ste se pridružili “Pokojnima”, koji je vaš motiv? Alen Kapidžić: Motivi su formirati književnu scenu čiji će doseg premašiti geografske granice grada Rijeke. Pomagati kolegicama i kolegama u njihovoj književnoj afirmaciji. Promovirati moju književnu produkciju kroz socijalne mreže (u širem smislu) kolegica i kolega. Za početak.
Dobro je društvo
inventar suvremenog žen- da Artefakt. Njegov roman “Izskog stiha” objavljene 2007. vršitelji nauma Gospodnjeg” zauzeo je, u konkurenciji dogodine u ediciji Katapult. Multivju s “Pokojnima” maćih i stranih naslova, prvo mjesto na listi top 10 fantasy/ Zoran Krušvar je jedan od SF knjiga u Hrvatskoj 2007., najuspješnijih hrvatskih pisa- po izboru Fantasy Hrvatska ca fantastike, što potvrđuju i portala. Autor je kontroverčetiri nagrade Sfera te nagra- znog romana za djecu “Zvije-
Zoran Žmirić: Dogodilo se da se u Rijeci u vrlo kratko vrijeme pojavio određeni broj ljudi koji su svojim pisanjem doživjeli percepciju šire zajednice i koji su za svoj rad dobili nekakva priznanja, što se činilo kao dobar povod za udruživanjem koje nas može odvesti bilo gdje; od poticanja scene do pomaganja mlađim kolegama u pokušaju afirmacije. Enver Krivac: Dobro je društvo. Tea Tulić: Zbog suučesništva u kreaciji, konstrukciji ili dekonstrukciji. Petra Čargonja: Priključila sam se “Pokojnima” prije svega da dobijem mogućnost na dnevnoj bazi pratiti rad svojih kolega. Učinilo mi se vrlo poticajnim na taj način razmjenjivati iskustva i dobiti poneki koristan savjet.
Zoran Krušvar: Skupini “Pokojni” pristupio sam s jedne strane iz želje za boljom afirmacijom i promidžbom, a s druge iz potrebe za grupnom terapijom. To je ono kad se nas pet, šest, sedam skupi pa zajedno lamentiramo da nas ni približno dovoljno ne cijene, uvažavaju, a pogotovo plaćaju. Poslije nam bude malo lakše. Moris Mateljan: Motiv je ispočetka bio samopromocija i druženje, ali kako grupa napreduje, sve je izraženije učenje iz međusobnih iskustava - i kreativnih i tehničkih. Gradimo jedni druge. Kristina Posilović: Prvenstveno zbog druženja i virtualne komunikacije koja ponekad rezultira zajedničkim akcijama i nastupima. - Što za vas znači naziv “Pokojni”? Alen Kapidžić: Smrt je izvjesna, a njen trenutak nepredvidljiv. Naziv je podsjetnik da prolazim, da ne znam koliko mi je još vremena ostalo, da je danas možda zadnji dan što sam živ. Zoran Žmirić: Prijedlog sam prihvatio bez cendranja jer mi je i inače zanimljiva ta odbojnost prema motivu smrti koja je uvriježena u zapadnjačkoj kulturi. Zgodno mi je kad “Pokojni” negdje nastupaju pa me netko od kolega predstavi riječima: “Sad pokojni Zoran Žmirić”, a u publici se lica smrznu. Smrću sam se bavio u svim svojim knjigama, konačno literarno sam ubio sve svoje glavne likove, jer propast tjelesnoga ne doživljavam kao kraj, pa time i čitatelju pokušavam približiti da nije tjelesno to koje stvara, tjelesno je samo olovka beskonačne visoke svijesti. Ovo naravno nema veze s religijskim konceptima, da netko ne pomisli da evangeliziram svoja razmišljanja.
Dobar pisac je mrtav pisac Enver Krivac: Dobar pisac je mrtav pisac. Tea Tulić: Osjećaj prolaznosti oslobađa. Petra Čargonja: Naziv za mene ne znači ništa. Pošto nismo okupljeni oko nekog manifesta niti jedinstvene ideje, osim one o stvaranju, mogli smo se nazvati i “Brokula” ili “Mrkva”. Zoran Krušvar: Naziv “Pokojni” je bio Kapidžićeva ideja, koju je on uspio izgurati zato što se nitko od nas ostalih nije potrudio smisliti nešto bolje. Nekad kasnije je Petra spomenula da smo se baš mogli zvati i “Mrkva”, što se meni osobno više sviđa, ali ovo “Pokojni” je do tad već bilo pustilo korijene. Moris Mateljan: Većina natječaja je otvorena za ljude do 35 godina starosti. Makar negdje postojao i starac s neobjavljenim remek-djelom od romana. Taj limit je glupost. Tridesetšestogodišnjak sam, dakle pokojni. Kristina Posilović: Samo korak prema osnivanju prvoga zbora književnica i književnica u Hrvatskoj zvanoga “Samo malo Pokojni”. - Što je zajedničko svim članovima “Pokojnih”? Alen Kapidžić: Pišu. Osim toga ništa. Mislim da čak ne koriste niti svi ista slova.
Zoran Žmirić: Osim Petre, Kristine, Tee, Envera, Alena i Morisa, svi se zovu Zoran. Enver Krivac: Probavni sustav. Tea Tulić: Potreba da dižu sebi spomenike tekstovima koje pišu i knjigama koje objavljuju. Petra Čargonja: Vjerujem da nam je zajednička želja za stvaranjem. Zoran Krušvar: Svim članovima “Pokojnih” zajedničko je to da djeluju iz Rijeke i da pišu jebeno dobro. Moris Mateljan: Koliko god to ofucano zvučalo, Rijeka i rock-kultura. “Pokojni” i jesu nekakav književni bend. Kristina Posilović: Strast i energija ma koliko se god se ponekad činilo da nije tako.
Različita iskustva - Što vas osobno (i vašu literaturu) izdvaja od stvaralaštva ostalih članova “Pokojnih”? Alen Kapidžić: Osobno možda to što imam odnos spram misli da sam bolji od svih njih, ali ne bih to mogao potvrditi jer nisu htjeli o sličnim temama raspravljati na blogu, a u živo nam je tako jako dobro zajedno da nikome ne pada napamet minirati dobru zabavu svojim osobnim sranjima. Što se tiče literature, ne bih znao jer se ne bavim time. Da bih to ustvrdio, trebao bih uzeti djela kolegica i kolega, pročitati ih sva, onda usporediti svako djelo posebno s mojim, pa raditi analize... Nemam vremena za to. Zoran Žmirić: Možda imam više iskustva od kolega kad je riječ o izdavačima i njihovom odnosu prema autoru, ništa više. Enver Krivac: Osobno ljepota očiju, a glede literature - jednostavno je bolja. Tea Tulić: Moguće poetika i ne priznavanje totalitarne fikcije. Nisam sigurna. Petra Čargonja: Imam manje iskustva od ostalih članova i još uvijek mnoga pitanja vezana uz vlastiti izričaj, što su, čini mi se, drugi već prevladali. Osim toga čini mi se da sam najstrastveniji ljubitelj psovki i vulgarnosti. Zoran Krušvar: Moju literaturu i mene od ostalih “Pokojnih” odvaja to što sam u dosadašnjem radu bio više od ostalih okrenut raznim fantastičnim žanrovima. Međutim, moje zadnje knjige ne spadaju u te žanrove, a većina “Pokojnih” zapravo su fanovi nekih SF, fantasy ili horror autora pa se to može promijeniti bilo kad. Moris Mateljan: Pretenciozan sam, pomalo staromodan i imam skrivene poruke utkane u tekst. Kristina Posilović: Jedina sam koja priznaje da je prvenstveno pjesnikinja i jedna od rijetkih koji često prosvjeduju. - Kako se može postati član “Pokojnih”? Alen Kapidžić: Ne može. Pokojni nemaju članove. Zoran Žmirić: Isto kako se može postati član benda EKV. Enver Krivac: Novčanom kontribucijom. Tea Tulić: Tako da vam Po-
kojni pokucaju na vrata, polupaju lončiće, prevrnu krevet i kažu - Nismo mi, sam si to učinio, sam si nas prizvao svojim magičnim rečenicama. Petra Čargonja: Po tom pitanju također nemamo jedinstveni stav. Što se tiče mene osobno, svatko tko dobro piše na riječkom području može biti član Pokojnih. Samo tu se javlja pitanje tko određuje što je dobro pisanje. Zoran Krušvar: Osobno, ja ne bih više nikog primio jer će nam zajednička čitanja trajati predugo. Moris Mateljan: To se i mi sami pitamo... Kristina Posilović: Vjerojatno ćemo uvesti neki postupak izbora u zvanje Pokojni ili Pokojna, a sve u okviru inicijative Pravo na profesiju. Obavijestit ćemo vas na vrijeme. - Što, po vašem mišljenju, “Pokojni” znače i predstavljaju na književnoj sceni Hrvatske i šire regije? Alen Kapidžić: Nisam pričao s ljudima na književnoj sceni Hrvatske i šire regije o značenju Pokojnih za njih pa nemam na osnovu čega formirati mišljenje o tom pitanju.
Riječka književna scena Zoran Žmirić: (na ovo pitanje nije odgovorio) Enver Krivac: Apsolutno ništa. Tea Tulić: Grupu koja poručuje “Ima nas još”. Petra Čargonja: Ideja je bila između ostalog pokazati da postoji riječka književna scena. Pomaknuti Rijeku sa margine prema žarištu kulturnih zbivanja. Ako smo napravili pokoji korak u tom smjeru, super! Zoran Krušvar: “Pokojni” na književnoj sceni znače val svježih pisaca iz egzotičnog kraja kojeg Hrvatska (a ni regija) još nije otkrila - Rijeke. Moris Mateljan: Rekoh već da smo književni bend. S tendencijom da postanemo književni brend. Kristina Posilović: Volim misliti da predstavljaju samoorganiziranu književnu scenu; kreativnu, inovativnu i smjelu. Je li zaista tako, pokazat će nam publika. Ako nije, prosvjedovat ćemo i za to. - Dokle će “Pokojni” trajati? Alen Kapidžić: Dokle ćeš ti trajati? Zoran Žmirić: Dok se iznova ne rode. Bolji, iskusniji, kvalitetniji... Enver Krivac: Do kraja ovog intervjua. Tea Tulić: Dokle god budu sebi dizali spomenike i živjeli/umirali sretno i skladno u svojoj nesreći. Petra Čargonja: Kakvo pitanje! Dokle ćete vi trajati? Zoran Krušvar: Čudo je da smo i ovoliko potrajali. Da smo društveni tipovi, bavili bi se skupnim aktivnostima, a ne samotnjačkim kljucanjem po tipkovnici. Moris Mateljan: Dovoljno dugo da ih se upamti kao skupinu jedne epohe. Isuse Bože, ne mogu vjerovati da sam to rekao. Kristina Posilović: Dokle god muzika bude svirala.