Blagaj

UNIVERZITET U SARAJEVU ARHITEKTONSKI FAKULTET DOKTORSKI STUDIJ, III SEMESTAR 2010/2011.godine PREDMET: Bioklimatska arhitektura PREDMETNI NASTAVNIK: Prof.dr. Ahmet Hadrović d.i.a.

Seminarski rad TEKIJA na vrelu BUNE u BLAGAJU

Sarajevo, februar 2011. godine

Student: Kulinović E. Amina d.i.a.

APSTRAKT: Prirodno-graditeljska cjelina tekije u Blagaju kod Mostara proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Blagaj na vrelu Bune, gradić u Hercegovini, je oaza mira i prirodne harmonije, smješten svega 3 kilometra od mostarskog aerodroma.

Nad samim liticama iznad izvora rijeke Bune nalaze se zidine drevne Blagajske tvrđave ili u predanjima sačuvano ime Šćepan-grad.. Narod ove zidine veže za vrijeme najpoznatijeg vladara Huma, (Hercegovine) hercega Šćepana Vukčića. Sa lokaliteta Šćepan-grada pogled obuhvata vidokrug u dužini 10-15 km. Nekadašnji centar odbrane, vojne, političke, kulturne, ekonomske i vjerske baštine ovih prostora…

Tekija i musafirhana sa turbetom na vrelu Bune, predstavlja vrijedan sakralno-stambeni Oobjekat islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, sa vrlo izraženim odlikama koje su proistekle iz utjecaja baroka na osmansku arhitekturu.

U Bosni i Hercegovini je bilo više derviških redova i u to vrijeme nije bilo nijednog većeg mjesta da nije imalo makar jednu tekiju. Prvobitno je vođena od strane bektašijskog reda, a u 18. stoljeću, postat će centar okupljanja, halvetija. Sredinom 19. stoljeća obnavlja je Omerpaša Latas i od tada pripada kaderijskom redu. Danas je u posjedu najbrojnijeg reda u Bosni i Hercegovini, nakšibendija.

Prvi put se tekija na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara spominje u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine. Čelebija navodi da je mostarski muftija u kojoj derviši vode prijateljske i podigao uz litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog Eeda, r naučne diskusije. Ovaj podatak se po svoj prilici odnosi na mostarskog muftiju Zijudina Ahmed ibn Mustafu.

U zadnjem periodu pažnju su privukla arheološka iskopavanja u dvogodišnjem razdoblju od 31.10-25.11.2007. i 11.10-19.11.2008.ggodine, na lokalitetu tekije u Blagaju na Buni kod , Mostara, koja je obavio dr. Enver Imamović, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Obavljena iskopavanja na ovom lokalitetu pokazala su da je izvor Bune, onakav kako izgleda, skrenuo ljudima pažnju još u doba daleke predhistorije... ovdje je bilo svetište i u doba antike, odnosno ranokršćansko kultno mjesto, potom u srednjem vijeku i u osmansko doba, kada je podignuta tekija koja se tu i danas nalazi.

SADRŽAJ: UVOD ------------------------------------------------------------------------------------- 4 1.0. Sufizam - Irfan ---------------------------------------------------------------------- 6 2.0. Kratak istorijat derviških redova u Bosni i Hercegovini ---------------------- 8 2.1. Tipovi i vrsta derviških institucija u Bosni i Hercegovini --------------------- 8 3.0. Hercegovina ------------------------------------------------------------------------ 9 3.1. Blagaj ------------------------------------------------------------------------------- 11 3.2. Blagajska tvrđava ili Šćepan-grad ---------------------------------------------- 12 4.0. Tekija i musafirhana sa turbetom ----------------------------------------------- 15 4.1. Istorijski podaci o tekiji ---------------------------------------------------------- 18 5.0. Nacionalni spomenik ------------------------------------------------------------- 19 6.0. Izvještaj arheoloških istraživanja uz tekiju na vrelu Bune ------------------ 20 Zaključak -------------------------------------------------------------------------------- 21 Popis slika ------------------------------------------------------------------------------- 22 Literatura -------------------------------------------------------------------------------- 23

UVOD 1

Poučen definicijom o Bioklimatskoj arhitekturi, znatiželjni tragalac dolazi do prapočetka i poruka iz Objava kroz sve nebeske religije.

Islam kroz ajete i rivajete potvrđuje, da misija Muhameda a.s.ppr Eedstavlja preteču o ekološkoj svijesti. ... i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete. (7.Al-A'raf, 85.).

Ova ideja će u početku mnoge iznenaditi. I stvarno, termin okolina - okoliš i za njega vezani koncepti poput: ekologije, ekološke svijesti i održivosti su izum modernoga doba, termini formulisani pred narastajućom brigom za savremeno stanje prirode koja nas okružuje.

Ipak, pažljivo iščitavanje Hadisa, svojevrsnog dnevnika događaja iz Poslanikovog života, pomaže nam da shvatimo, da je Muhamed a.s. bio gorljivi zagovornik zaštite čovjekove sredine. Moglo bi se reći da je bio preteča u oblasti zaštite, održivog razvoja i iskorištavanja resursa, nastojeći uvijek postići harmoničan sklad čovjeka i prirode. U svim prikazima njegovog života i djela čitamo da je Poslanik a.s. imao duboko poštovanje prema flori i fauni, kao i poseban odnos prema četiri elementa: zemlji, vodi, vatri i zraku.

Bio je dosljedan zagovornik razumne upotrebe i kultiviranja: zemlje i vode, ispravnog odnosa prema biljkama, životinjama i pticama kao i zagovornik jednakih prava korištenja.

U ovome kontekstu, pažnju posebno privlači moderan Poslanikov pogled na okolinu i koncept koje je uveo za svoje sljedbenike.

Poslanikova filozofija okoliša je prije svega holistička, podrazumijeva temeljnu povezanost i mmeđuzavisnost, svih prirodnih elemenata i svoja učenja zasniva na premisi: Ako čovjek zloupotrebljava ili pretjerano crpi jedan elemenat, svijet prirode kao cjelina trpi direktne posljedice.

Zbog onog što ljudi rade, pojavi se metež na kopnu i moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onog što rade, ne bi li se pokajali. (30.Ar-Rum, 41.)

Ovo vjerovanje nije nigdje formulirano u jednom sažetom izrazu; više se može reći da je ono princip koji počiva iza svih Poslanikovih riječi i postupaka, životna filozofija koja ga i 2

Ddefiniše kao osobu.

1

[5.] Hadrović A., 2008., str. 6.

2

W[34.]wwww.znaci.com

4

Tema: Tekija na vrelu Bune u Blagaju predstavlja značajan spomenik kulture iz ranog turskog doba u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje su, posebnim ritualom, derviši obavljali i danas obavljaju zikr (slavljenje Boga).

Tekija je pripadala raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda.

Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine. U tom najranijem, turskom periodu bektašizam je važio kao vladajuća ideološka doktrina u turskim osvajačkim pohodima, posebno kod akindžijske vojske (lake udarne konjice) i janjičara. Bektašije su se u to doba mogle porediti sa vitezovima templarima, koji nisu bili samo redovinci već i vojnici.

Tekija je prvobitno koncipirana, ne samo sa svrhom da se u njoj obavljaju bektašijski obr Eedi, već kao i misionarski, pa i vojni punkt . U doba turskih osvajanja Balkana smatrali se da su bektašije, koje su sve do danas poznate po svojoj toleranciji, baš zbog svoje vjerske širokogrudnosti najpodesnije da se približe i idejno zadobiju domaće stanovništve, pravoslavne i katolike, a u Bosni i Hercegovini i bogumile.

Na tekiji u Blagaju i sada se sa vanjske strane turbeta vide u reljefu isklesani sablja i topuz, što upravo simbolizira povezanost duhovnog (tekija) sa vojnim (sablja i topuz). Time se ističe da je ovaj vjerski objekat imao i vojni značaj.3 Danas u miru tekijske avlije, rashlađeni svježinom bajkovite Bune, shvatamo zašto je Blagaj bio centar zanimanja predistorijskih ljudi, rimskih plemenitaša, osmanskih vezira i kadija, austrougarskih oficira i mnogih putnika namjernika željnih izvorske svježine, topline sunca i plavetnila neba.

3

M[25.] makdizdar.ba

5

1.0. Sufizam - Irfan bismillahirrahmanirrahim O brate moj, ti si samo misao, 4 Ostatak bića tvog, kosti su i meso.

Neizbježna pitanja misaonog bića su: Ko sam? OdakleDdolazim?i Gdje idem?

Mnogi odgovor ostave postrani ili se zadovolje ponuđenim odgovorima od starne porodice ili okoline. Za većinu ljudi u tradicionalnim društvima, u mnogim dijelovima svijeta takvi odgovori proizilaze iz učenja religije. Ali uvijek je bilo, a ima i danas onih koji ta pitanja smatraju egzistencijalnim i nisu zadovoljni ponuđenim odgovorima. Oni su ustrajni tragaoci na Putu Istine, zalažući se svim svojim bićem, da prodru u unutarnje značenje religije i mudrosti. Dobijeni odgovori im daju smiraj i otklanjaju oblake sumnje.

Sufizam5 se obraća maloj skupini koja čezne za odgovorima koji će transformisati cijelo njihovo biće. Religije nas vijekovima poučavaju, a Islam svakako nije izuzetak. Nudi nam učenja provedena u praksi koja nas vraćaju Jednome, kroz duhovna putovanja kombinovana trudom i blagostanjem.

Sveti zakon Islama je Šerijat, što znači put. 6 To je neizbježan put za one, koji žele umrijeti kao spašeni. Za većinu putovanje se svodi na razinu djelovanja, činjenja dobrih djela i vjerovanje u postojanje Boga. Nekolicina želi ići korak dalje i kroz samospoznaju stići do cilja.

Sufizam - unutarnja ili ezoterijskaDdimenzija Islama, koji se još naziva i tarikat, je duhovni put i sredstvo stizanja do Istine - Hakikata Sspoznao je svoga Gospodara..” Sufizam ovaj Hadis Poslanik a.s. je rekao: „ Ko spozna Sebe, uzima krajnje ozbiljno i primjenjuje ga u praksi. Sufijska doktrina koja se naziva i teoretska gnoza (ar. El-tesavvuf-ul-ilmi ili perz. Irfan-i nazari) je plod duhovnog ozbiljena, a ne samo filozofska spekulacija. Ona je na neki način početak i kraj sufijskog puta. Početak jer tragaocu predstavlja osnovne istine koje se tiču prirode realnosti i na kraju vrhovne Istine koja se tiče 7 Kkonačnerrealnosti. Kraj je, jer je cilj sufizma postizanje te gnoze ili ma'rifeta, teoretski opisane, ali i shvaćene cijelim bićem. 8 Inicijacijski lanac (silsila) svakog sufijskog tarikata seže do Poslanik a.s., a preko njega i meleka Džibrila a.s., do Boga. Realnost sufizma na historijskoj ravni, preme tome, počinje sa Poslanikom, Aa.s. Ime ove unutarnje zbilje kao tesavvuf ili sufizam dolazi tek jedno stoljeće kasnije.9 Svaka halka (bratstvo) tarikata ima posebne metode i kroz istoriju imaju različite odnose i dostignuća. U zavisnosti koliko su svoj put duhovnosti trasirali na temelju Šerijata imaju pozitivne i negativne učinke.

Irfan10 je jedna od disciplina rođenih, razvijenih i usavršenih u okrilju islamske kulture.

O irfanu se može raspravljati sa dva aspekta: jedan bi bio socijalni, a drugi kulturni...Stoga, kad se o islamskim ggnosticima govori u kulturalnom smislu, nazivaju se arifima, a kad se spominju kao socijalna grupacija, onda ih uglavnom nazivaju sufijama...

Kao zaseban znanstveni i kulturni pravac, irfan ima dva ogranka: praktični i teorijski.

Praktični dio irfana podrazumijeva opis i objašnjenje odnosa i dužnostiČčovjeka prema samome sebi, svijetu i Bogu. U ovom aspektu irfan je sličan etici, jer se i ovdje, dakle, radi o praktičnoj 4

Rumi, Dž., Mesnevija, 2:278.

Sufizam ar. (suf-vuna) etimološko tumačenje koje su prihvatili filozofi i teolozi Isoka i Zapada, ukazuje na skromnu odjeću muslimana-sufija; misticizam. Neki etimolozi ukazuju na ashab-i suffa, na nekolicinu sljedbenika Poslanika a.s. koji su boravili u džamiji u Medini radi ibadeta.

6 Put je jedno od značenja ove riječi, koja se najčešće prevodi kao vjerozakon.

7 Gnoza grč. (gnosis, 2. Gnoseos - spoznaja, znanje, mišljenje).

8 [16.] Seyyed Nasr, H., 2010., str. 30.

9 [16.] Seyyed Nasr, H., 2010., str. 230.

10 Islamski ezoterizam naziva se sufizmom (tesavvuf) odnosno gnosis (irfan): prva riječ više se tiče praktičnog, a druga teoretskog aspekta iste realnosti.

5

6

znanosti, s razlikom koju ćemo kasnije objasniti. Ovaj dio irfana naziva se i sejr we suluk 11 ('put duhovnog razvoja'). Irfan u ovom dijelu objašnjava saliku ('duhovnom putniku') koji nastoji dosegnuti vrhunac ljudskosti, odnosno tevhid, odakle treba krenuti, koje postaje i stupnjeve treba redom preći, kakva stanja će mu se dešavati između postaja na putu i kroz šta sve mora proći.

Naravno, sve postaje na putu mora preći pod skrbi i nadzorom upotpunjenog i zrelog čovjeka koje je već prošao ovim putem, poznaje 'načine i puteve do postaja', jer ne bude li pri slijeđenju puta potpore savršenog čovjeka, postoji opasnost da se zaluta. Arifi tog savršenog čovjeka, koji 12 obavezno mora pratiti 'novog putnika', katkad zovu tairul-kuds ('sveta ptica'), a katkad Hidr.

U svakom slučaju, ovaj dio irfana jeste praktični dio. U tom pogledu irfan je sličan etici, koja govori o tome 'šta treba činiti', ali je razlika u tome što, prvo, irfan raspravlja o odnosuČčovjeka prema samome Sebi, svijetu i Bogu, dok za sve etičke sisteme rasprava o odnosu čovjeka prema Bogu uopće nije nužnost; samo religijski etički sistemi pridaju značaj i pažnju tom pitanju.

Drugi dio irfana tiče se tumačenja bitka, odnosno tumačenja Boga, svijeta i čovjeka. U ovom svom dijelu irfan je nalik filozofiji i želi objasniti bitak, za razliku od prvog dijela koji je sličan etici i želi mijenjati čovjeka. Kao što u pogledu prvog dijela irfana postoje razlike u odnosu na etiku, tako je i ovaj drugi dio, ipak, drugačiji od filozofije.13 Ono što je izvjesno jeste da u ranom dobu Islama (makar u prvome hidžretskom stoljeću) među muslimanima nije postojala grupa koja bi sebe nazivala arifima ili sufijama.

Ime sufi javlja se u drugome hidžretskom stoljeću. Kažu da je prvi čovjek koji je nazvan tim imenom bio Ebu Hašim Sufi Kufi, koji je živio u drugome stoljeću, on je prvi koji je u Ramli u Palestini napravio tekiju (hanikah) za grupu muslimana sklonih askezi.

Ebul-Kasim Kušejri i sam jedan od poznatih arifa i sufija, kaže da se naziv sufije javlja prije 200. hidžretske godine. Nicholson, također, kaže da se taj naziv javlja krajem drugoga hidžretskog stoljeća... Međutim, o tome kada se ova skupina počela nazivati arifima opet nema preciznih podataka. Sigurno je tek, što je preneseno i potvrđeno riječima Sarija Sakatija (umro 243. h.g.), da je u trećem hidžretskom stoljeću taj termin bio uobičajen i u širokoj upotrebi.

U prvome hidžretskom stoljeću, iako nije postojala posebna skupina pod imenom arifi ili sufije, ipak ne znači da su svi ashabi bili tek pobožnjaci i askete, da su svi bili na istom stupnju prostog vjerovanja i lišeni svakog oblika duhovnog života (kako to obično tvrde zapadnjaci i njihovi oponašatelji). Možda neki od dobrih ashaba doista nisu prakticirali ništa osim ibadeta i zuhda, no postojala je i skupina onih koji su imali intenzivan duhovni život. Ni svi oni nisu bili na istom 14 stupnju.

Kada je u 12. stoljeću sufizam poprimio institucionalne oblike izražavanja i kada su nastali prvi tarikati (sufijska bratstva), ta pojava je svoj odraz imala i u nastanku novog arhitektonskog oblika. Sufijstvo se pojavljuje u dva oblika: eremitičnom i cenobitičnom .Taj drugi oblik uvjetovao je nastanak arhitektonskih formi u kojima je bratsvo prakticiralo obred i često živjelo.

James Dickie (Yaqub Zaki) te objekte naziva posebnim oblikom džamije, s obzirom na njihovu temeljnu funkciju obavljanje molitvi i u svom tekstu Allah and Eternity: Mosques, Medresas and Tombs navodi različite nazive za te objekte i daje objašnjenja tih naziva (hanikah, tekija, zawija, dargha, ribat, itd.). Sufizam se javlja u svim krajevima Osmanskog carstva. Ono je ostavilo tragove u književnosti, filozofiji kao i u samom životu muslimanskog stanovništva.

Pripadnici tog pravca su derviši koji se dijele u više redova.15 11

'Putovanje' koje simbolira kretanje od čovjeka do Boga.

[11.] Motahhari, M., 2008., str. 2.

13 [11.] Motahhari, M., 2008., str. 3.

14 [11.] Motahhari, M., 2008., str. 10.

15 W[29.]wwww.knvtourist.info 12

7

2.0. Kratak istorijat derviških redova u Bosni i Hercegovini Uporedo sa turskim osvajanjima u kojima su uzeli učešće i derviši ili neposredno poslije osvajanja, pojavile su se sufijske institucije (zawija, haneqah, tekke) u Makedoniji, Kosovu, Srbiji, Bosni i Hercegovini i drugdje. Iz istorijskih dokumenata, kronika ili memorijalnih spomenika, znamo da su mnogi od derviša poginuli prilikom osvajanja pojedinih oblasti, kao na primjer: Ajni i Šemsi-dede u vrijeme osvajanja Bosne (1463.), derviš Horasani, čiji se grob nalazi na Oglavku itd. Interesantan je primjer i šejha Meddah-babe, za koga se kaže da je bio jedan od osvajača Skoplja, kako glasi natpis na nadgrobnom spomeniku.

Nemoguće je utvrditi koliko je sufijskih institucija postojalo i nestalo u Bosni i Hercegovini, jer su rijetki putopisci bilježili samo najvažnije i to po čuvenju, a ne po ličnom osvjedočenju. Evlija Čelebija samo u Sarajevu u XVII vijeku spominje 47 tekija, što nam služi samo kao orjentacija.

U osmanskom periodu osnivanje kasaba započinje izgradnjom derviških institucija, a potvrđeno izgradnjom sultanskih i carskih džamija, nam govori o važnoj ulozi derviša u svim socijalnim, kulturnim, vojnim i drugim događajima. Šejhovi najbrojnijih i najzastupljenijih tarikata halvetija, nakšibendija i kaderija su bili 'ulema' koja se školovali na medresama u Istanbulu, Bagdadu, Kairu, Damasku i Medini, što je doprinijelo širokom spektru utjecaja od umjetnosti, preko esnafa, do tradicionalnih znanosti.

Mnoge bosanske sufije su bile među najobrazovanijim ne samo u Bosni, Balkanu, Osmanskom carstvu već i u nemalom islamskom svijetu tog perioda.

Kraj osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini, 1878. godine nije rezultirao i krajem tarikata. Iako uzdrmani masovnom migracijom muslimanskog stanovništva, šejhovi i derviši su zadržali stara i uspotavili nova središta u okupiranoj zemlji, ali i održali kontakt sa islamskim svijetom.

Krajem II svjetskog rata i uspostavom komunističke vlasti u Jugoslaviji, počinje period pritiska na Islamsku zajednicu i tarikate. Godine 1952. se potpuno zabranjuje rad derviša i tekija.

Sve tekije u Bosni i Hercegovini su zvanično zatvorene, mnoge porušeni ili im je namjena zakonski promijenjena.

U ruralnim područjima su šejhovi i derviši uspjeli održat izvornu aktivnost tekija u vidu polu-ilegalnog i pasivnog rada do pojave boljih vremena.

Zabrana rada održala se do sedamdesetih godina XX vijeka, kada dolazi do aktiviranja sufija u bivšoj Jugoslaviji, zahvaljujući trudu bosanskih šejhova Fejzulaha Hadžibajrića (p. 1990.), šejhova iz porodice Hadžimejlića, šejha Džemali Šehua iz Prizrena, ali i drugih šejhova koji su bili povezani sa šejh Muhjuddinom Ensarijem, pročelnikom Ajni Ali-babe tekije u Istanbulu.

SFRJ (ZIDRA) po ugledu na Godine 1974.oosnovana je Zajednica islamskih derviških Eedova r tarikatsku instituciju u osmanskoj državi, radi unaprijeđivanja i prakticiranja tesavvufa, kao i biltena Hu. Osnivanjem ove zajednice ukida se zabrana koja je ograničavala rad derviških redova u Bosni i Hercegovini i drugim djelovima Jugoslavije. 16

2.1. Tipovi i vrste derviških institucija u Bosni i Hercegovini Prve derviške institucije u Bosni i Hercegovini javljaju se u XV vijeku prije konačnog pada bosanskih pokrajina, što govori o zvaničnom prisustvu derviša na Balkanu.

U nastavku slijedi pregled derviških (sufijskih i tarikatskih ) institucija u Bosni i Hercegovini koje postoje i danas: Hanikah (khanqah, khaniqah, khanqa, khaneqa, khaneghah) u doslovnom prijevodu sa perzijskog, mjesto na kom se prostire sofra, je u osnovi, medresa za derviše i šejhove, odnosno 16

[18.] Kukavica, E., 2010., str. 44-49.

8

mjesto izučavanja tesavvufa. Sastoji se od nekoliko soba za boravak učenika, semahaneKkoja je ujedno i dershana, te nusprostorija. Hanikah je građevina posvećena isključivo za ibadet Bogu Uzvišenom.

Jedini sačuvani hanikah, koji ne služi svojoj namjeni je, Gazi Husrev-begov u Sarajevu.

Tekija (tekkiyya, tekye, tekke) turski je pojam za boravište,Ggostinjac ili ložu; to je izvedenica od arapske riječi tekkiyya u značenju osloniti se na, biti poduprt, te tako dolazimo do značenja mjesto ili stvar na koju se oslanja, gdje se odmara.

Tekija je kuća muttekija (bogobojaznih), tj. naziv za dervišku instituciju na teritoriji pod Oosmanskom vlašću, dok se u arapskom svijetu više koriste pojmovi hanikah,Ddergjah i zavija.

Načešće su to mjesta za obavljanje derviških aktivnosti džemata, a nerijtko su u tekijama živjeli šejhovi ili derviši sami ili sa svojim porodicama. Tekija ima: semahanu, mejdan-odaju, kahveOodžak,Hhalvetgah,SsobeZza konak...Jedina potpuno ovako koncipirana je Silahdar Mustafa-pašina ili Hadži-Sinanova tekija u Sarajevu.

Zavija (zawiya, zawiyah, zaouiya, zaouia, zwaya) u doslovnom prijevodu sa arapskog jezika znači ćošak, je mali, privatni oratorij, manja sobica ili dio kuće, mala tekija koja se izdržava iz privatnih sredstava, a ne iz muslimanske zajednice ili vakufa. Svaki derviš pod bejatom trebao bi u svojo kući imati jedan ovakav ćošak.

Dergah je etimološki, prostor pred vratima duhovnih velikana, te pojam koji se koristi za veće tekije.

Svi navedeni pojmovi se ubrzo po osnivanju sinomiziraju i svode na samo jedan pojam tekija, iako su mnogi zadržali svoju prvobitnu funkciju. Razlog za to nije samo nepoznavanje materije, nego i oličenje tekije kao središnje derviške institucije, koja pojmovno i funkcionalno predstavlja jedinstven naziv za sve institucije koje su imale ili imaju veze sa tesavvufom (ssufizmom ), tarikatom i dervišima.

Vremenom se funkcija tekije svodi na razinu isključivo vjerske institucije, nakon što su stoljećima naporedo služile kao musafirhane i imareti, objekti od opšteg društvenog značaja, Kkulturno-umjetnička sjedišta... u njima se obavlja zikr, drže se dersovi, tumače se dijela velikih islamskih prvaka i znanstvenika... Tekija postaje tekijja.

U Bosni i Hercegovini uobičajno se koristi naziv tekija, mada se pojavljuju i nazivi zavija i hanikah, u nešto izmijenjenom značenju. Jedna od najstarijih poznatih tekija u Bosni i Hercegovini je mevlevijska tekija koju je u objektu ranije sagrađenom utemeljio 1462. godine Gazi Isa-beg u Sarajevu na današnjoj Bentbaši, a koja je srušena 1957. godine.

17

3.0. Hercegovina Hercegovina je regija na jugu Bosne i Hercegovine, čije sjeverozapadne granice nisu do kraja određene. Hercegovina je istovremeno i planinska i nizinska i primorska i kontinentalna. .

Slikovite planine, Neretva kao žila kucavica, primorski pojas i plavo more daju joj posebnu i neponovljivu ljepotu. Na relativno malom prostoru susrećemo bogatstvo reljefnih i geoloških oblika, krajolika i vegetacije, te raznovrsnu floru i faunu.

U vidu visokog bedema na granici prema Bosni i Crnoj Gori izdižu se najviše planine Dinarskog gorja u Bosni i Hercegovini, a u slivnom području srednje Neretve nalaze se najviše hercegovačke planine.

17

[18.] Kukavica, E., 2010, str. 50-51.

9

Sl.1. Pogled na Bosnu i Hercegovinu [38.] Izvor: Google Earth

Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina.

Na temelju klimatskih elemenata, obrađenih u meteorološkim godišnjacima, može se zaključiti da na području Hercegovine vlada: mediteranska, kontinentalna iPplaninska klima.

Područje južne Hercegovine ima mediteranskuKklimu.

Hercegovina je krševita zemlja u kojoj se vapnenački slojevi pružaju na desetine metara, mjestimično ispucali, zdrobljeni ili u obliku gromada, nastali u trijasu, juri i kredi. Voda se, uslijed pukotina, izgubi za trenutak s površine i stvara spremnike u unutrašnjosti zemlje ili teče podzemno i izbija na površinu kao cijela rijeka. Iz njih izviru vrela hercegovačkih rijeka: Bune, Tihaljine, Radobolje, Trebišnice, Vrioštice, Bregave, Rame, Buka, Krupića, itd. Neke se od ovih rijeka, poslije kratkog toka po površini, ponovno gube pod zemljom tekući nekoliko kilometara i izbijajući na površinu gdje dobivaju druga imena.18

18

H[32.]hhr.wikipedia.org

10

Sl. 2. Pogled na Blagaj [20.] Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999.,sstr.1.

3.1. Blagaj Ako iz pravca Dubrovnika i Metkovića krenete prema Mostaru, u naselju Buna skrenite prema istoku i uskoro ćete se naći u Blagaju.

Blagaj oaza mira i prirodne harmonije smješten je svega 3 kilometra od mostarskog aerodroma.

Gradić se nalazi na 43020' sjeverne geografske širine i 17 049' istočne geografske dužine. Zbog blizine Jadranskog mora (oko 45km) i male nadmorske visine, klima je mediteranska s vrlo 0 0 0 19 dugim i vrelim ljetima. Prosječna godišnja temperatura iznosi 17 C, ljetna 26 C, zimska 8 C. Blagaj ima veliki broj sunčanih dana, gotovo 200. Stoga i ne čudi činjenica da oko 170 vrsta ptica nalazi stanište na ovim prostorima. Između njih najpoznatiji je bjeloglavi sup (Gyps fulvus) vrsta kojoj prijeti istrebljenje, koju možemo još sresti jedino na otoku Cresu. Ekološki čista i hladna Buna (80C), čiji izvor spada među najjače u Evropi (36m 3/s) idealna je za uzgoj svjetski Ppoznate pastrmke. Od voća uspijevaju mediteranske kulture: grožđe, smokve, breskve, kajsije, šipci, kivi…Vrelo Bune je tipično kraško-vaklijsko vrelo na nadmorskoj visini od 64 m, dok je litica iznad njega, na čijem vrhu se nalazi herceg-Šćepanova kula, visoka oko 250 m. Pećina iz koje izvire Buna je visoka 2-3 m, a široka oko 4-5 m.

19

W[24.] www.hercegovina.ba

11

Sl.3. Lociran pogled na Blagaj [38.] Izvor: Google Earth

3.2. Blagajska tvrđava ili Šćepan-grad Nad samim liticama iznad izvora rijeke Bune nalaze se zidine drevne Blagajske tvrđave ili u predanjima sačuvano ime Šćepan-grad. Narod ove zidine veže za vrijeme najpoznatijeg vladara Huma,(Hercegovine), hercega Šćepana Vukčića. Sa lokaliteta Šćepan-grada pogled obuhvata vidokrug u dužini 10-15 km. Nekadašnji centar odbrane vojne, političke, kulturne, ekonomske i vjerske baštine ovih prostora…

Blagajska tvrđava izgrađena je visoko na brdu, dijelom oslonjena na strum liticu. Čudno djeluje njen nepravilni tlocrt, čini se kao veza sa Aurelijanovim sistemom utvrđivanja Rima u III vijeku.

Slaganje kamena u zidove odudara od reda i preciznosti sa kojim su građeni objekti u II i III vijeku, pa ni onako kako je to bilo na Mogorjelu, početkom IV vijeka.

Mnoge prepravke Blagajske tvrđave nisu sačuvale završetke kula. Zidovi imaju grudobrane, čak i na onim mjestima odakle je napad neizvodljiv… rađen radi estetike.

12

Sl.4. Jajolika osnova Šćepan grada

Sl.5. Blagajska tvrđava

[20.] Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str.11. i 12.

U kasnijim dogradnjama tvrđave došlo je do znatnog sakrivanja i uništavanja gradnje iz starije dobi, tako da je ostala tajna gdje je bio ulaz u najstariju tvrđavu. Moguće je da se sadašnji ulaz nalazi na starom, prvobitnom ulazu, s tim što je kula ispred njega naknadno dozidana.

Elementi romanike vide se u jednostavnom tlocrtu grada sa jedintvenim prostorom, bedemima debljine oko 1 m, zdepastoj glavnoj kuli i sl. Neki zidovi visoki su 12-14 m, debljine od 1,50-2,00 m. U gradu imaju dvije čatrnje dubine 4 m, dno se ojačavalo debelim hrastovim gredama. Čatrnje su dimenzije 6,15 x 2,40 i 1,80 x 2,00 m od klesanog kamena. U svodu su učvršćivane manjim kamenim klinovima između pravilno postavljenih tesanika u horizontalne redove. Narodna predaja tvrdi da je grad imao izvor pitke vode. Grad je imao tajni (sakriveni) prolaz, kuda su se posadnici kroz niski bedemski svod provlačili do tajne staze i dalje prema Pograđu (Podblagaj ili Sotto Blagaj). Ovaj prolaz je sasvim uništen i danas se ne zna gdje je bio.20 Blagaj je još u 10. vijeku bio najznačajniji centar Humske zemlje. Bizanstski car Konstantin Porfirogonet spominje u 10. vijeku nad izvorom Bune, gradove Bonu i Hum. Najjači pečat Blagaju dali su bosanski plemići Hranići i Kosače koji su vladali Blagajem od 1404. do 1466. godine, do pada Blagaja u osmanske ruke. Sandalj Hranić ga je držao od 1404. do 1435. godine, a njegov bratić Stjetan Vukčić Kosača od 1435. do 1466. godine kada su Osmanlije ovladale Blagajem. Iako je i prije njih Blagaj bio stolni grad Huma, svoj procvat je doživio u XV vijeku u Sandaljevo i Stjepanovo vrijeme kada su dograđene oštećene gradske zidine pretvorene u dvorane sa palačom u sredini. Tlocrt Blagaja iz 1897. godine na najbolji način odslikava raspored objekata u Stjepan-gradu.21

20 21

[10.] Mićijević, S., 2004., str. 11-14.

[18.] Karpuš, A., 2010., str. 106-108.

13

Sl. 6. Tlocrt Blagaja iz 1897. godine [18.] Izvor: Karapuš, A., Zbornik radova , 2010.,sstr.107

Sl. 7. Tlocrt Blagaja [18.] Izvor: Karapuš, A., Zbornik radova, 2010.,sstr.107.

14

Sl.8. Tekija na vrelu Bune u Blagaju [24.] Izvor: www.hercegovina.ba

4.0. Tekija i musafirhana sa turbetom Prirodno-graditeljska cjelina tekija i musafirhana sa turbetom na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara, predstavlja vrijedan sakralno-stambeni objekat islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, sa vrlo izraženim odlikama, koje su proistekle iz utjecaja baroka na osmansku arhitekturu.

U Bosni i Hercegovini je bilo više derviških redova i u to vrijeme nije bilo nijednog većeg mjesta da nije imalo makar jednu tekiju. Često su to bile stambene kuće šejha koji je bio derviški starješina, a pravljene su i kao zasebne građevine. Glavna prostorija tekije naziva se semahana i to je velika, ćilimima prekrivena prostorija u kojoj derviši obavljaju svoj obred. Tu se nalazi i mihrab. U tekijama se obično nalazi stan za šejha ili čuvara tekije. U većim tekijama je postojala i musafirhana, mjesto gdje su besplatno noćivali šejhovi, derviši i drugi putnici. Tekije su bile prizemne ili na sprat, građene od različitih materijala u zavisnosti od tradicije mjesta izvođenja.

Omer-paša Latas je 1851. godine naredio prvu obnovu tekije, turbeta i musarfihane u Blagaju.

Tridest godina nakon obnove objekat tekije je srušen tako što se jedna stijena odronila na nju. Do danas je sačuvan objekat musafirhane sa turbetom.

“Restauracija koja je izvedena 1851. godine je izvedena u 'barokno-carigradskom' duhu. Barok i rokoko su postali stilovi u kojima su se gradile carske i gospodske palače kao i džamije......

U arhitekturi tog vremena nastupa i izvjestan romantični period. Na objektima se mogu vidjeti narodni drveno-rezbarski motivi... Mjesto stalaktita i arabesaka pojavljuju se motivi iz prirode”, navodi Čelić.

15

Otomanski barokni utjecaj se vidi u oblikovanju krova i dekorativnim elementima na zabatu glavne fasade (iznad gostinjske sobe zvane ćošak). Krov je blago povijen, neuobičajne forme za pokrivanje kamenim pločama. U prostoriji Ćošak, strop JjeRraskošnoUukrašenDdrvenim polihromnim rezbarijama. U prostoriji ćošak su i tradicionalne musandere, zamijenjene nišama koje danas imaju dekorativnu ulogu.

Objekat musafirhane ima: podrum,Pprizemlje i sprat.

Podrum se nalazi ispod prostorija hajata i sobe na etaži prizemlja i zauzima 1/3 površine prizemlja. Prostorije podruma čine hajat sa londžom i izba. Preko 5 kamenih stepenica se silazi do rijeke. Jednokrakim kamenim stepeništem se penje do prizemlja. Na londžu se izlazi iz hajata i ona je izbačena nad rijekom. Izrađena od drvene konstrukcije sa drvenim podom i drvenom ogradom.

Prizemlje musafirhane je nepravilne osnove i sastoji se od četiri prostorije: sobe (cca 2,9 x 2,9 m), velike sobe (4,5 x 3,7 m), kuće (kuhinja) (2,3 x 3 m) sa ognjištem (1 x 1,2 m), hamama i ćenife (nužnika). U ove prostorije se ulazi iz natkrivenog prostora, hajata.

Kuća (kuhinja) ima ravan strop (nije otvorena do pod krov što je bilo uobičajeno rješenje za objekte iz tog perioda), a ognjište je uzdignuto i uvučeno u nišu iz koje se odvodi dim širokim dimnjakom.

Sprat musafirhane je nepravilne osnove, a sastoji se od sljedećih prostorija: ulaznog prostora koji se naziva tavan (2,6 x 6,3 m), prostorije na uglu koja se zove ćošak (3,6 x 3,3 m), velike prostorije koja se zove odaja (3,6 x 4,7 m), zatim kahvodžak (3,1 x 3,5 m), ćulhan, hamam i ćenifa (nužnik).

Sl. 9. Pogled na tekiju

Sl. 10. Doksat na spratu tekije

[20.] Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999.,sstr. 20.

16

Hamam je natkriven perforiranom kupolom izvedenom od kamena. Iz posebne prostorije uz kahvodžak se pripremala topla i hladna voda. Uređaj za zagrijavanje samog hamama je ispod kamenog poda i pomoću glinenih cijevi kroz njegove zidove se razvodila toplota. U perforirane dijelove kupole hamama su bili ubačeni komadi stakla u boji.

Uz hamam su i druge prostorije, koje čine sanitarni blok: ćenifa i abdestluk (umivaonik) sa zajedničkim predprostorom.

Iz prostora tavana se ulazi u turbe dimenzija (6,2 x 2,5 m) koje ima dva drvena kabura i poseban ulaz direktno iz dvorišta.

Svijetle visine prostorija sve tri etaže su cca 2,9 m.

Zidovi prizemlja i podruma su kameni debljine cca 60 cm.

Zidovi sprata su izvedeni u bondruk-konstrukciji (25 cm debljine zida).

Stropovi su izvedeni u drvenoj konstrukciji, sa šišetom, izuzev hamama natkrivenog kamenom kupolom i prostorije čošak sa drvenim bogato dekorativnim stropom.

Musafirhana i turbe su natkriveni dvovodnim krovom drvene konstrukcije, a pokrov su kamene ploče. Na spratu su dva istaka (doksata) na fasadi: jedan iz velike sobe širine 90 cm, dužine cca 4 m, dok je drugi iz prostorije ćošak širine 90 cm, a dužine 3,3 m.

Objekat ima dvije fasade, jugoistočnu i jugozapadnu, dok su zidovi sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane satavni dio stijene. Fasade objekta su malterisane i bojene bijelom bojom.

Sva drvena konstrukcija, kao i stolarija, stepenište i stepenišna ograda, kao i stropovi u prostorijama su obojeni smeđom uljanom bojom. Svi unutrašnji zidovi su malterisani i bojeni bijelom bojom. Podovi u svim prostorijama su drveni, osim u dijelu sanitarnih blokova prizemlja i sprata i prostora hajata u prizemlju, gdje su postavljene kamene ploče.

Sl. 11. Dva tabuta u turbetu

Sl. 12. Perforirana kupola hamama

[20.] Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 18. i 19.

17

Na rijeci Buni u neposrednoj blizini izvora, odvajaju se kanali s vodom za pokretanje mlinova u dvije mlinice. Na svakojOobali rijeke nalazi se po jedna mlinica. Mlinice su jednoprostorni objekti zidani od grubo klesanog kamena, sa dvovodnim krovom i drvenom krovnom konstrukcijom, pokrivenom kamenim pločama. Mlinica na desnoj obali rijeke je dimenzija osnove cca 14 x 7 m, a osnova mlinica na lijevoj obali rijeke je 13,5 x 3 m.

U unutrašnjosti su bili mlinovi. Iznad dva horizontalna mlina se nalazi drvena konstrukcija iz koje zrnevlje, kroz otvor na gornjem kamenu, prolazi i melje se usljed pokretanja dva mlinska koluta, jednog uz drugi, a koje pokreće vodena struja, direktno udarajući na žlijeb, koji se nalazi na vertikalnoj osovini i tako pokreće oba koluta. Na ulaznoj fasadi je postojao prozor za osvjetljenje.

Objekat musafirhane i turbeta je uklopljen u prirodni ambijent tako da zajedno sa liticama, 22 vrelom Bune i mlinicama čini jedinstvenu cjelinu.

Sl. 13. Enterijer tekije i turbeta [28.] Izvor: www.kons.gov.ba

4.1. Istorijski podaci o tekiji Ansambl BlagajskeTtekije izgrađen je, pretpostavlja se, odmah po uspostavljanju osmanske vlasti u Hercegovini, a najkasnije oko 1520. godine. Prvobitno vođena je od strane bektijaškog Rreda u 18. stoljeću postat će centar okupljanja halvetija, sredinom 19. stoljeće obnavlja je Omer-paša Latas i od tada pripada kaderijskom redu. Danas je u posjedu najbrojnijeg reda u Bosni i Hercegovini, nakšibendija.

Prvi put se tekija na vrelu Bune u Blagaju kod Mostara spominje u Putopisu Evlije Čelebije, koji . Čelebija navodi da je mostarski muftija podigao uz je kroz ovo mjesto proputovao 1664.ggodine. litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog reda, u kojoj derviši vode prijateljske i naučne diskusije. Ovaj podatak se po svoj prilici odnosi na mostarskog muftiju Zijudina Ahmed-ibnMustafu. On je rođen u Mostaru, gdje je kasnije oko 40 godina bio profesor i muftija. Istakao se kao vrstan poznavalac islamskog prava, a napisao je više značajnih djela.23 Uz tekiju se nalazi turbe u kome se nalaze dva groba, koje je nastalo najvjerovatnije poslije prolaska Evlije Čelebije kroz Blagaj. Danas je sačuvan samo objekat tekijske musafirhane i turbe u kojem su dva groba obilježena drvenim kaburima. O tome ko je ovdje sahranjen nema pisanih podataka, ali prema legendi tu leži dugogodišnji šejh spomenute tekije Ačik-paša (Muhamed Hindija), koji je 1848. godine postao šejhom ove tekije. On se izdavao za Indijca, a stvarno je bio poslan iz Istambula da špijunira rad Ali-paše Rizvanbegovića i druge feudalne gospode u 24 Herecegovini.

U drugom grobu kaže legenda, počiva Sari-Saltuk, koji je tajanstveno nestao kod vrela, ostavivši iza sebe topuz i sablju. Tekija je podignuta na mjestu gdje je evlija -’dobri' isčezao, a u turbetu mu je postavljen grob.

22

W[29.] www.knvtourist.info 23 24

[28.] Mujezinović. N., 2000., str. 55-66.

[28.] Mujezinović. N., 2000., str. 335-343.

18

Ova priča jedna je od osam, u kojima se na sličan način spominje Sari-Sultuk, a vezuje se za tradiciju halvetijskog reda.25 Sari-Sultukov grob u Blagaju je jedan od osam poznatih Saltukovih grobova po cijeloj nekadašnjoj Osmanskoj carevini. Blagajska tekija je usljed odronjavanja stijena i košćela iznad samog izvora i tekije više puta stradala i obnavljana.

5.0. Nacionalni spomenik Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8.

Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 11. decembra 2003. godine, donijela je ODLUKU kojom se Prirodno-graditeljska cjelina tekije u Blagaju kod Mostara proglašava se nacionalnim Sspomenikom Bosne i Hercegovine.26 Lista kulturno-historijskih znamenitosti Blagaja po mišljenju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je izuzetno duga i prelazi broj od deset lokacija: Od ZelenePpećine, SsrednjevjekovneUutvrde Stjepan-grada,SstambenihKkompleksa, Karadžozbegovog hamama i mosta do vjerskih objekata koji pružaju sliku BiH u njenom autentičnom svijetlu. Taj uski prostor i danas, nakon ratnih razaranja, ponovno ukrašavaju prelijepe džamije, katolička crkva Sv. Trojstva i pravoslavna crkva sv. Vasilija Ostroškog…Ipak, Uu svom tom bogatstvu i šarenilu posebno se ističe tekija na samom vrelu Bune. 27 Prema Nominaciji za listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pod nazivom Ambijentalna cjelina grada Blagaj koju je izradio Zavod za zaštitu kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, vrelo Bune sa liticama je svrstano u geomorfološke spomenike prirode, a vrelo Bune u hidrološkeSspomenikePprirode. 28

Sl. 14. Pronađeni ulomci stubova, kostiju, instrumenata na lokalitetu tekije [21.] Izvor: Izvještaj prof. Imamovića, Sarajevo, 2009.

25

[28.] Mujezinović. N., 2000., str. 55-66. [ 37.] Službeni glasnik BiH , broj 37/04.

27 W[23.]wwww.blob.blogger.ba 28 W[28.]wwww.kons.gov.ba 26

19

6.0. Izvještaj arheoloških istraživanja uz tekiju na vrelu Bune Na poziv Medžlisa IZ u Mostaru, a na osnovu sagalasnosti od strane Federalnog Ministarstva kulture i športa i Federalnog Zavoda za Zaštitu spomenika (Br.07-40-4-3015-1,Ood 09.07.2007.), obavljena su arheološka iskopavanja u dvogodišnjem razdoblju od 31.1025.11.2007. i 11.10-19.11.2008.nna lokalitetu graditeljske cjeline tekija u Blagaju na Buni kod Mostara (kat.op.Blagaj, k.č. 1469 (3/56)). Odgovorni istraživač je bio dr. Enver Imamović, Pprofesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Tokom 14. dnevnih radova prekopan je sav prostor, površne cca 110 m.2 S obzirom da se radi o obronku na koji su vremenom i orbušine sa litica nanijele veliku količinu materijala, temelji na koje se naišlo ležali su duboko u zemlji.

Obavljena iskopavanja na ovom lokalitetu pokazala su da je izvor Bune, onakav kako izgleda, skrenuo ljudima pažnju još u doba daleke predhistorije, kako to pokazuju nalazi ulomaka keramike, brojne životinjske kosti i garež, što nesumljivo upućuje na tragove obavljanja kulta na ovom atraktivnom mjestu, svakako u čast duha vode. Iz istih razloga ovdje je bilo svetište i u doba antike, odnosno ranokršćansko kultno mjesto, potom u srednjem vijeku i u osmansko doba kada je podignuta tekija koja se tu i danas nalazi.

Iskopavanja su dalje dokazala da je danas postojeća tekija tek ostatak od nekadašnjeg tekijskog Kkompleksa, koji se sastojao od niza zgrada kojima se već davno izbrisao trag. Sačuvane fotografije tekije s kraja 19. vijeka su putokaz da se krene u iskopavanje i otkriju njegovi temelji i dimenzije. Iskopavanja su pokazala: da je taj kompleks pokrivao skoro svu danas slobodnu Ppovršinu, koja pripada postojećoj tekiji; da su se zgrade nalazile s obje strane pristupnog puta koji danas vodi u tekiju i da je bio splet bojnih većih i manjih zgrada s brojnim odajama, raznih dimenzija i namjena.

Iskopavanja su pokazala još jedan vrijedan sadržaj ovog lokaliteta. To je kasnoantički apsidalni Oobjekat, čiji temelji leže ispod temelja prvih tekijskih zgrada, izrgađen malo po turskom osvajanju ovih krajeva. Na taj način je potvrđen kultni karakter vrela Bune u trajanju nekoliko hiljada godina, što nije usamljen slučaj kada su u pitanju mjesta ovakvog ili sličnog izgleda.

U pitanju su impozantne litice ispod kojih izvire ogromna rijeka. Izvori su u svim proteklim epohama bili mjesto obožavanja i kultnog okupljanja. 29

Sl. 15. Razglednica iz 1910. godine

Sl. 16. Zidovi i temelj apsidalnog objekta

[20.] Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 21.

[21.] Izvor: Izvještaj prof. Imamovića, Sarajevo,‘09.

29

[21.] Imamović, E., 2009., str.21.

20

Zaključak: Ne treba imati nikakve dileme da je mjesto na kom se nalazi tekija, oduvijek moralo biti Mmjesto, gdje se posebno njegovao kult vode. Kao jedan od dokaza je nalaz sa ovog prostora koji je činilo kompletno svetište posvećeno Ilirskome bogu vode Bindu sa ostacima žrtvenika, posvetnih natpisa i ostacima žrtvenih životinja. Sa svakim novim istraživanjem sve je više dokaza o tragovima kulta vode iz predhistorijske epohe. Iz tog konteksta ne treba izdvajati ni gradnju tekije s obzirom na opće karakteristike islamskog sufizma. Naravno, ono što je danas očuvano od tekije samo je dio jednog velikog građevinskog kompleksa, koji je kroz protekli 500 godina mjenjao svoj izgled i dimenzije. Bez ikakve sumnje rekonstrukcijom nekadašnjih objekata ovaj prostor bi postao još značajnijim.

Na relativno malom prostoru čovjek je okružen nevjerovatnim prirodnim fenomenima i tragovima ljudske prisutnosti iz davnih vremena. To se čini logičnim, jer ljepota tog kraja i Uuzbuđenje koje kod posjetitelja i dan danas izaziva, morala je tako djelovati i na prve ljude koji su se ovdje pojavili. Vrelo Bune čini se kao prirodni fenomen, koji se od najstarijih vremene morao činiti kao prostor, na kome bi čovjek na prvi pogled mogao doživjeti duhovnu ekstazu.

Buna je rijeka ponornica koja u svom toku ponire i izvire na nekoliko mjesta, a njena posljednja stanica je baš tu ispod tekije nakon čega se ulijeva u Neretvu.

Pretpostavlja se da je na ovim prostorima čovjek u kontinuitetu prisutan od 7000.g.p.n.e.

O tome i danas svjedoče tragovi njegovih staništa od pećina, sela, utvrda iz vremena Ilira, rimskih castruma, vrijednih ostataka moći srednjevjekovnih vladara, orijentalnog nasljeđa moćne Osmanske Imperije, koja se kasnije isprepliće sa kasnijom gradnjom Austro-ugarske, perioda socijalističke izgradnje, pa sve do perioda destrukcije BiH krajem prošlog vijeka i svojevrsnog ponovnog izranjanja, ovog prelijepog mjesta.

Ono što je u posljednjoj agresiji porušeno intenzivno se obnavlja. Broj znamenitosti ovih krajeva konstantno se povećava. Čini se kako je svako novo istraživanje na ovom prostoru preodređeno za nova uzbudljiva otkrića, poput nedavnog otkrića ljudske prisutnosti i najranije keramike.30

30

[23.]wwww.blob.blogger.ba

21

Popis slika: Sl.1. Pogled na Bosnu i Hercegovinu; Izvor: Google Earth Sl. 2. Pogled na Blagaj; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str.1.

Sl.3. Lociran pogled na Blagaj; Izvor: Google Earth Sl. 4. Jajolika osnova Šćepan grada; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 11.

Sl.5. Blagajska tvrđava; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 1 Sl. 6. Tlocrt Blagaja iz 1897. godine; Izvor: Karapuš, A., Zbornik radova, 2010., str.107.

Sl. 7. Tlocrt Blagaja; Izvor: Karapuš, A., Zbornik radova, 2010., str.107.

Sl. 8. Tekija na vrelu Bune u Blagaju; Izvor: Www.hercegovina.ba/index.php?Itemid=148&id=173&option=com_content&task=view Sl. 9. Pogled na tekiju; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 20.

Sl. 10. Doksat na spratu tekije; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 20.

Sl. 11. Dva tabuta u turbetu; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 19.

Sl. 12. Perforirana kupola hamama; Izvor: Poljarević, A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str. 18.

Sl. 13. Enterijer tekije i turbeta Izvor:www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1867 Sl. 14. Pronađeni ulomci stubova, kostiju, instrumenat na lokalitetu tekije; Izvor: Izvještaj prof. Imamovića, E., Sarajevo, 2009.

Sl. 15. Razglednica iz 1910. godine; Izvor: Poljarević,A.,M., Blagaj, Mostar, 1999., str.15.

Sl. 16. Zidovi i temelj apsidalnog objekta; Izvor: Izvještaj prof. Imamovića, E., Sarajevo, 2009.

22

Literatura: I Knjige: [1.] Bublin, M., Gradovi BiH, Biblioteka “Kulturno naslijeđe BiH”, Sarajevo “Publishing”, Sarajevo, 1999.

[2.] Ćehajić, Dž., Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Orjentalni institut, Sarajevo, 1986.

[3.] Čelebija, E., Putopisi, Sarajevo “Publishing”, Sarajevo, 1996.

[4.] Federalno Ministarstvo kulture i sporta, Zaštita baštine 2003 - 2008 .,Refresh production d.o.o.

Hhitektura, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, 2008.

[5.] Hadrović, A., Bioklimatska ar [6.] Hadrović, A., Harde, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, [7.] Hasandedić, H., Spomenici culture turskog doba u Mostaru, Biblioteka “Kulturno naslijeđe BiH”, IRO “Veselin Masleša”, 1980.

[8.] Huseinović, I., Babić, Dž., Svjetlost Evrope, Buybook, Sarajevo, 2004.

[9.] Meyerovitch, E. ve V., Antologija sufijskih tekstova, “Naprijed”, Zagreb, 1988.

[10.] Mićijević, S., Blagaj, Mostar, 2004.

[11.] Motahhari, M., Khademat-e Motaqabel-e Iran wa Islam, “Ibn Sina“, Sarajevo, 2008.

[12.] Pašić, A., Islamic architecture in Bosnia and Herzegovina , Foreword by Ekmeleddin Ihsanoglu, Istanbul, 1994.

[13.] Redžić H., Srednjovjekovni gradovi u BiH , “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo “Publishing”, 2009.

[14.] Renner, H., Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896., “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2007.

[15.]Salihbeg, B., M., Svjetlo umjesto mene , Al-Mahdi, Sarajevo, 2000.

[16.]Seyyed Nasr, H., Bašča Istine , “Ašik Junus”, Novi Pazar, 2010.

II Zbornici, časopisi, priručnici, brošure, članci i izvještaji: Eela Bune”, [17.]Zbornik radova, Naučni skup”Prirodno-graditeljska cjelina Blagajske tekije i vr Medžlis IZ , Mostar, 2007.

[18.]Zbornik radova, Dani mevluda i zikra 2010 ., Medžlis IZ , Mostar, 2010.

[19.]Časopis za kulturu i društvena pitanja, Behar, Zagreb, 2010.

[20.]Poljarević, A.,M., Blagaj, micro Book publishing house, Mostar, 1999.

[21.]Izvještaj arheoloških istraživanja uz tekiju na vrelu Bune, prof. Imamović, E., Sarajevo, 2009.

23

III Internet - web stranice: [22.]wwww.bs.wikipedia.org/wiki/Tekija [23.]wwww.blob.blogger.ba/arhiva/2009/05/21 [24.]wwww.hercegovina.ba/index.php?Itemid=148&id=173&option=com_content&task=viw [25.]wwww.makdizdar.ba/?p=1060 [26.]wwww.ibn-sina.net [27.]wwww.e-turizam.com/Turizam-Vijesti/Vijesti-iz-Bosne-i-Hercegovine/BiH-Tekija-uBlagaju-je-sagradjena-po-nalogu-turskog-sultana.html [28.]wwww.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1867 [29.]wwww.knvtourist.info/index.php?modul=proizvod&id_proizvoda=9&podpodjela&id_po Ddpodjele=30&id_proizvodjaca=1&id_podjele=7 [30.]wwww.sobe-ba.forums-free.com/tekija-na-buni-t152.html [31.]wwww.aneks8komisija.com.ba [32.]wwww.hr.wikipedia.org/wiki/Hercegovina [33.]wwww.islamica.blogger.ba/arhiva/2008/10/27/1864589 [34.]wwww.znaci.com/islam_u_drustvu/fenomenologija/art371_0.html [35.]wwww.dzematpg.do.am/publ/11-1-0-200 [36.]wwww.iltizam.org/tekstovi/read/2656/ [37.]wwww.ads.ba/v2/index.php?option=com_content [38.] Google Earth

24

25