Sinan by amina marija

UNIVERZITET U SARAJEVU ARHITEKTONSKI FAKULTET DOKTORSKI STUDIJ, II SEMESTAR 2009/2010.godine PREDMET: Arhitektura u kontekstu PREDMETNI NASTAVNIK: Prof.dr. Ahmet Hadrović d.i.a.

Seminarski rad Izbor iz opusa MIMAR SINANA Selimija u Edirnama i Šemsi pašina džamiju u Uskudaru

Sarajevo, septembar 2010.godine

Student: Kulinović E. Amina d.i.a.

SADRŽAJ: UVOD…………………………………………………………………………4 1.0. O SINANU………………………………………………………….........6 1.1. Akustita MIMAR SINANA…………..………………………………......6 1.2. Mjerni sistem kod SINANA……………………………………………...6 2.0. Remek djelo-SELIMIJA u Edirnama……………………...……………...7 2.1. Šadrvan i vrelo u SELIMIJI…………………………..…………………..8 . 2.2. Glavni masiv SELIMIJA džamije…………………………………….......9 3.0. Kompleks ŠEMSI paše u Uskudaru……………...….....……....………...14 4.0. Zaključak o Sinanovom stilskom izrazu…….……….....………………..19 Popis slika.........................................................................................................20 Literatura…………………………………………………….……………......21

APSTRAKT: Četiri elementa koja su obilježila početak Univerzuma su: zemlja, vazduh, vatra i voda. Prva tri elemenata koji omogućavaju biološki život, duguju svoje postojanje četvrtom-vodi. Vjera i kultura su procvjetali u blizini vode. Bitna uloga vode vidljiva je već kod prvih velikih civilizacija poput egipatske i mezopotamske, koje nastaju na velikim rijekama: Nilu, Eufratu i Tigrisu. Kako voda nije povezana isključivo s fizičkim čišćenjem, već i duhovnom purifikacijom, tako ona u gotovo svakoj religiji ili mitologiji igra nekakvu, a u većini njih vrlo važnu ulogu. U hrišćanskoj simbolici je voda sveprisutna. U Islamu, također, se pranjem u vodi postiže tjelesna i duhovna čistoća. Brojna su istraživanja potvrdila da se ljudi ugodnije osjećaju i u većem broju skupljaju, na javnom mjestu na kojem je prisutna voda. Mimar Sinan bio je glavni osmanlijski arhitekta u službi Sulejmana Veličanstvenog i sultana Selima II. Njegovo remek-djelo je Selimija džamijaUu Edirnama. Ispred centralne strukture džamije nalazi se harem sa šadrvanom, a u centru unutrašnjosti ispod mahfila za mujezina, vrelo pitke vode. Šemsi pašina džamija u Uskudaru je Sinanovo djelo, iako mala, ali veličanstvena građevina krasi centar mahale na kraju doline na obali i formaciju vodene površine u unutrašnjosti moreuza. Za izvođenje svojih djela Sinan je koristio vješte majstore iz svih dijelova Osmanskog carstva i postigao prepoznatljiv i upečatljiv monumentalni izraz turske i cjelokupne islamske umjenosti njegovog doba. Svaka Sinanova džamija je kao jedan savršen kristal ili dijamant, stvoren nepogrješivim prirodnim tokom u jednom času, voljom Božijom. Na kraju možemo reći da je Sinan bio jedan genijalan i sretan arhitekt.

UVOD

Četiri elementa koja su obilježila početak Univerzuma su: zemlja, vazduh, vatra i voda. Prva tri elemenata koji omogućavaju biološki život, duguju svoje postojanje četvrtom-vodi. Dakle, voda je nebeski dar u svim fazama socijalnog, ekonomskog i kulturnog razvoja čovječanstva. Vjera i kultura su procvjetali u blizini vode.1Bitna uloga vode vidljiva je već kod prvih velikih civilizacija poput egipatske i mezopotamske koje nastaju na velikim rijekama: Nilu, Eufratu i Tigrisu. Nil je igrao ogromnu ulogu u egipatskom društvu jer je svakodnevnim sitnim i godišnjim obilnim poplavama u razdoblju od juna do oktobra (s kulminacijom 15. jula) plavio okolnu suhu pustinjsku zemlju, koju su Egipćani zvali crvena zemlja i pretvarao je u tlo pogodno za zemljoradnju, tzv.ccrna zemlja. U svrhu predviđanja poplava Nila u Egiptu je vrlo rano izrađen godišnji kalendar u kojem je upravo sredina jula bila određena kao početak sunčeve godine. Da bi navodnjavanje bilo što učinkovitije, Egipćani su gradili irigacijske krevete, tj. plodnu su zemlju odjeljivali blatnim barijerama. Teško je zamisliti da bi se egipatska civilizacija razvila do te mjere da nije u svojoj okolini imala najdužu rijeku na svijetu, bajkoviti Nil. Bio je on i najvažniji trgovački put tog prostora koji je i povezao u prvu svjetsku ujedinjenu državu: Donji (na sjeveru) i Gornji Egipat (na jugu). U Mezopotamiji su navedene rijeke bile od važnosti, što govori i samo zajedničko ime koje su Grci dali skupini gradova-država na tom području. Mezopotamija na grčkom znači međurječje. Uopšte, gdje god je čovjek svoju okolinu činio antropogenom, u brojnim se slučajevima prvenstveno morao susresti s vodom. Kako voda nije povezana isključivo s fizičkim čišćenjem, već i duhovnom purifikacijom, tako ona u gotovo svakoj religiji ili mitologiji igra nekakvu, a u većini njih vrlo važnu ulogu. Brojni mitološki likovi i radnje vezani su uz vodu kao blagodat, ali i kao velika opasnost. Kako legende prenose more, jezera, rijeke i izvori su neizbježni simboli grčko-antičke kulture. Sumerska mitologija itekako daje značaj vodi u toj kulturi. Balijski vodeni hramovi su primjer arhitekture koja je u dvostrukom smislu nastala zbog vode. Religiozni aspekt vode nalazimo i u Taoizmu, gdje se voda shvata kao mekana i slaba, te kao snažna i nezaustavljiva. U japanskom Shintu purifikacija se vrši pod vodopadima ili u nekoj drugoj prirodnoj, tekućoj vodi. U Indiji je masovno sveto kupanje u Gangesu i Jamuni kojim se ljudi čiste i izvana i iznutra. U hrišćanskoj simbolici je voda sveprisutna. Prvo stupanje u vjersku zajednicu obilježeno je činom krštenja. Ono je prvo od sedam sakramenata i kroz istoriju je smatrano činom očišćenja i preporađanja. U većini crkava postoje posebne kamene posude s krštenom vodom ili posebne odvojene prostorije, a nekada i zasebne građevine namijenjene ritualu u kojem voda, kao pročistiteljica, ima glavnu ulogu. Sam ulazak u crkvu popraćen je obrednim prskanjem 1

Kur'an,XXI:30, „ Zar ne znaju ... , i da Mi od vode sve živo stvaramo? ... “

posvećenom vodom, kako bi se vjernik približio Bogu. U hrišćanstvu su poznate čudesne iscjeliteljske moći vode. U Islamu, također, se pranjem u vodi postiže tjelesna i duhovna čistoća. Gusl je obredno pranje cijelog tijela, a wudu (abdest) je pranje dijelova tijela kao priprema za molitvu, kao i za druge obredne radnje. Kao izvor obilja, plodnosti i blagostanja voda je jako hvaljena u Islamu. Za kvalitetnu komunikaciju među ljudima, između ostalog, bitan je ambijent u kojem se ona vrši. Kako voda ima i opuštajuća svojstva ne čudi nas što su baš javna kupališta u velikom broju slučajeva bila centri društvenog života u kojima su se dogovarali važni poslovi, izmjenjivala razmišljanja ili rađale nove ideje. O vodi kao o vrlo važnom elementu koji neposredno utječe na raspoloženje, svjedoče njena brojna artificijelna prebivališta, koja se u kontekstu neprestanog dijaloga arhitekture i psihologije, grade u dekorativne svrhe. Brojna su istraživanja potvrdila da se ljudi ugodnije osjećaju i u većem broju skupljaju na javnom mjestu na kojem je prisutna voda. Tako postoje razne forme fontana, vodoskoka, česmi, ribnjaka kako u privatnim, tako i na javnim prostorima.

1.0. O SINANU Mimar Sinan (na turskom zvani Koca ili Aga), rođen oko 1490. godine, bio je glavni osmanlijski arhitekta (na turskom mimar) u službi Sulejmana Veličanstvenog i sultana Selima II. Njegovo remek-djelo je Selimija džamija u Edirnama, mada je najpoznatiji po Sulejmanovoj džamiji u Istanbulu. O životu i djelu Mimar Sinan nije ostao ni jedan njegov dokument, čak ni planovi ni nacrti po kojim Jje gradio. Spisi Mustafe Sai Çelebija pod nazivom Tezkiretul-bunyan i Tezkiretul-ebniye, istoričari smatraju najvjerodostojnijim, jer autor tvrdi da je bio Sinanov pratilac i biograf. Neupitno je da je 2 bio njegov savremenik, a nijedan dodatni argument ne povrđuje izjavu autora. Prema prvom izdanju knjige Tezkiret-bunyan Sinan je projektirao i izgradio 344 građevine, prema drugoj knjizi Tezkiretulebniye 378, a prema Tahfetulmimarin 423 građevine. Profesor Aptullah Kuran, koji je najviše studirao Sinanove građevine, navodi broj od 477 objekata širom carstva koje se proteže od jezera Van, Mekke, Medine i Kudsa do evropskih krajeva. Raznim analizama više autora navodi svoje popise, ali u svakom slučaju je u pitanju je preko 350 objekata.3 Sve što je napisano nakon njegove smrti je nedovoljno da se iskaže veličina i kompletnost ličnosti o možda najvećem graditelju svijeta od njegovog postanka do danas. Sinan je bio običan janjičar i vojni arhitekt turske vojske u njenim velikim pohodima i šegrt i glavni arhitekt najvećeg carstva svog doba, ali i više od toga, on je prosto jedna institucija. O njegovom porijeklu i životu brojne su dileme. Po raznim verzijama godina njegovog rođenja ispada da je živio od 95 do 140 godina. Imao je već pedeset godina kada je postao arhitekta, a 4 Iizgradio je više od 350 objekata raznih namjena. 1.1. Akustika MIMAR SINANA Posljednjih godina, vršena su vrlo temeljita naučna ispitivanja arhitektonskih djela Mimara Sinana. Posebnuppažnju NnaučniciSsu Pposvetili aakustici nnjegovihnnajpoznatijih ddžamija Sulejmanije u Istanbulu i Selimije u Edirnama. Najmoderniji elektronski instrumenti su pokazali da je širenje zvuka i odjeka u džamijama Mimara Sinana usklađeno s najvišim standardima akustike. Dokazano je da se takav efekat može postići samo ako se akustika planira prije izgradnje objekta. Mimar Sinan je detaljnim proračunima, odabirom posebne geometrije objekta, korištenjem različitih materijala za oblaganje zidova postigao neprevaziđenu akustiku u svojim džamijama. Zadivljujuća je činjenica da je Mimar Sinan, jedan od najvećih arhitekata što ga je čovječanstvo upoznalo, s lahkoćom prije više od 450 godina, postizao rezultate koje današnji građevinari ne uspjevaju dosegnuti iako su im na raspolaganju sva čudesa tehnoloških i naučnih dostignuća modernog doba.5 1.2. Mjerni sistem kod SINANA U to vrijeme ovisno o podneblju, kulturi i civilizaciji mjerni sistem je bio u mjeri čovjeka. Poznato je više mjernih sistema: - Stopa kao mjera je od ljudske stope i varira od 29 do 33 centimetra. Od nje proizilaze inč i milja. - Lakat kod Rimljana poznat kao dugi lakat ili cubitus longus, a kod nas kao dubrovački lakat ili aršin, koji se dalje dijeli na dlanove ili palce. 2

[1.] Babović N., 2005.,sstr. 19. [1.] Babović N., 2005.,sstr. 20. 4 [5.] Zukić K., 2001., str. 487. 5 [6.]wwww.preporod.com/ 3

U vrijeme Sinana Osmansko carstvo se prostiralo na tri kontineneta, oblast Rima i Bizanta. Osmanska službena mjera za dimenzioniranje je vrsta lakta-aršin, a njeno službena ime je zira i iznosu 75,7738 centimetara. Unutar ovog sistema su bogum i parmak. Važno je napomenuti da graditelji razrađuju osobene modularne sisteme, pa kod Sinana srećemo modul približne vrijednosti 55 centimetara, a to je vrlo blisko dubrovačkom laktu. U intenzivnoj gradnji ovi su majstori dolazili do raznih zakonitosti i odnosa među brojevima. Bez izuzetka glavne proporcije objekta usko su vezane sa brojčanim vrijednostima riječi. Nekad je to ime naručioca, nekad Allah, Elhamdulillah... Za modul se često uzimala dijagonala kvadrata. Nekad su službeni i osobeni mjerni sistem isprepletani i nose brojčano simbolična značenja. Da se primjetiti da su graditelji sve osmišljavali, ali bili i nadahnuti, što se ne smije zanemariti.6 2.0. Remek djelo-SELIMIJA u Edirnama Nakon što je 1360. godine osvojen, a 1367. godine postao prestonica, Edirne se u 15. i 16.vijeku razvijao između rijeke Tundže i kule Ićkale, koja se nalazila na vrhu brda. Kao najvažniji objekti pri širenju grada, neposredno izvan oboda kule Ićkale podižu se: - Eski (Stara) džamija 1402. godine; - Uć šerefli džamija (džamija sa tri šerefeta) 1447. godine; - Muradija 1436. godine; - Ajše kadin džamija (Ajša-hanumina džamija) 1468. godine, do puta za Istanbul na ulazu u Edirne, a pored puta Istanbul-Edirne među mahalama sa istočne strane kule Ićkale, nalazi se Rustem pašin karavan-saraj, koji je bio namijenjen gradskoj jezgri između Eski džamije i Uć šeref džamije. Vakufski objekat Bajezida II (1484-1488. godine), gdje je vojska klanjala zajednički namaz pred pohode Osmanskog carstva na balkanske zemlje i Evropu, bio je sagrađen na ravnici pored rijeke. Palača Edirne, na suprotnoj strani rijeke Tundža, bila je omiljeno mjesto sultana i prinčeva u kojoj su oni često boravili. Ako se kao prvih Sinanovih djela sjetimo: Haseki džamije, Silivrikapi Hadim Ibrahim paša džamije, Edirnekapi Mihrimah sultan džamije i Rustem paša džamije, koje su se sa originalnim planom poprečno širile na glavnim trgovima pod jednom kupolom, nije neobično što je oživjela Selimija sa centralno zasvođenom strukturom.7 Istoričari tvrde da je gradnja Selimije krenula 1568. godine, a završena 1575. godine. U njenom kompleksu koji je uokviren haremskim zidom su: kuća učenja ili darulkura, kuća razgovora ili darulhadis, muvekithana ili kuća čuvanja vremena. Smatra se da je nakon Sinana s desne strane ulaza, duž prvog harema izrađen niz dućana zvani arasta.Unutar ovog je drugi harem prislonjen uz džamiju.8

Sl.1. Tlocrt Selimije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 282.

[1.] Babović N., 2005.,sstr. 77. [3.] Cansever T., 2005., str. 281. 8 [1.] Babović N., 2005.,sstr. 101 7

. 7

Centralna kupola Selimije je na osmougaonoj osnovi sa potpornim prelomljenim lukovima i stubovima i prijelaznim plitkim padantifima ukrašenih muqarnasima. Kupola se vidi iz sve četiri strane grada. Na razini lukova sa četiri potporna luka na uglovima pokrivenih polukupolama, vezana je za kvadratnu osnovu. Potporni sistem završen centralnom kupolom je sačinjen od osam stubova-slonovih nogu. Na ulaznoj strani su podupirači spretno sakriveni sa nizom lukova sa strana centralnog luka, a mihrab je natkriven polukupolom sa podupiračima u zidovima predmihrabskog zida, što omogućava bočno širenje prostora do pravougaone osnove. Stepenice su smještene unutar ispuštenih bočnih podupirača za galerije za žene i sultane, te je na taj način kao u Šehzadi i Sulejmaniji odvojeno tlo za dva džemata.

Sl.2. Prelomljeni lukovi

Sl.3. Galerija za žene [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005., str. 286 i 305.

2.1. Šadrvan i vrelo u SELIMIJI Ispred centralne strukture džamije sa četiri minareta nalazi se harem ili zatvoreno dvorište sa stubovima, lukovima i plitkim kupolama. Vjernici koji posjete džamiju, primijetit će harmoniju svodova sa izvanrednom kupolom i mihrabom, visokim lukovima, polukupolama i galerijom za žene koju nose nježni stubovi. Oni koji žele naći mjesto u safu imaju preglednost beskrajnog prostora. Sa obje strane mahfila mujezina, smještenog odmah ispod centralne kupole, tlo se širi desno i lijevo. Za razliku od eksterijera koji odiše autoritativnošću i budi u nama strahopoštovanje zbog monumentalnosti, enterijer džamije je raskošan i suptilan. Ispod mahfila mujezina sa 12 stubova nalazi se vrelo sa vodom za piće. ‘Izvire suština stvaranja’ uokvirena simbolikom broja 12 koji je ezoterijski skriven samo za odabranike istinske spoznaje. Skrušeni vjernik nakon odluke da obavi namaz tj. da se pokorno obrati Stvoritelju ulazi sa pet strana u vanjsko dvorište Selimije. Put ga vodi dalje i sa tri strane ulazi u unutrašnje dvoriše 9

Hadis-petoro pod pokrivačem, simbolika vezana za porodicu Poslanika s.a.v.a.

preko trijema koji je na glavnom ulazu pokriven sa 7, uz džamijski zid sa 5, a sa strana sa po 3 manje kupole. Krov harema je nebo, a centralni element u dvorištu je višeugaoni šadrvan za uzimanje abdesta i simbolika sveprisutnost vode kao izvora života. Svijest o Bogu sve je jača sa ulaskom u samu džamiju, jer je iza sebe ostavio Ovaj svijet i Iskreni salik 10Uu monumentalnom zdanju ispod centralne kupole sa vrelom u svom vidokrugu ostaje zatečen i traži odgovor na pitanja: Ko sam? Odakle sam? I gdje idem? Najkraći put do Boga je odluka da se krene ka Njemu. Naviru emocije sa bistrinom pitke vode i želja da se napije sa izvora Istine, jer “Ko spozna sebe 11 spoznao je Gospodara”. Iako ima ulogu halife na Zemlji, iskreni posvećenik sa čelom na sedždi shvata da se sve dešava po volji Božijoj i kako je sam Sinan rekao: 12 “Biti arhitekt najsloženija je djelatnost, a jedini uvjet za uspjeh je biti bogobojazan.” I tako siromašni i skrušeni Božiji rob Sinan, kako je pisalo na njegovom pečatu, ostavlja djela koja zrače nadnaravnim obilježjem.

Sl.4. Šadrvan u haremu

Sl.5. Vrelo ispod mahfila

[3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 319 i 293

2.2. Glavni masiv SELIMIJA džamije Glavni masiv tj.kkompletan potporni sistem Selimija džamije ima pet razina: - razinu kupole, - razinu potpornih lukova ili osmougaonu osnovu, - razinu polukupole mihraba i početak kvadratne

osnove džamije, - razinu kvadratnog sistema džamije, prostora za

žene i sultane, početak proširenog ,pravougaonika, - razinu pravougaone osnove džamije.

Sl.6. Razine glavnog masiva [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005., sstr. 292. 10

Putnik ka Bogu Hadis Poslanika s.a.v.a. 12 [1.]Babović N., 2005., str. 34 11

Prečnik centralne kupole Selimije je 31,50 metara. Prelaz na osmougaonu bazu sa kružnog izgleda centralne kupole je ostvaren, kao što se vidi Mmuqarnasima, dematerijaliziranom geometrijom, te široko i mirno ukrašenim stalaktitima. Centralna kupola naslonjene na tambur sa 40 prozora, nastavlja se serijalom prozora i lukova pod njima.

Sl.7. Centralna kupola [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,Sstr. 296

Dajući vrijednost mahfilu-prostoru za mujezina, katedri i pultevima za Kur'ane izgrađenih u nisbi sistemu, ciljano je da se uzdigne ljudsko biće u džamiji. Čovjeku koji se oslanja samo na Allaha, koji je Njegov halifa i pred Njim se osjeća dužnikom čuvanja i uljepšavanja Zemlje, taj osjećaj uzdignuća u džamiji, doživljava kroz različitost arhitekture i kvalitet svakog pojedinog elementa. Elementi koji još određuje arhitekturu džamije pored potpornog sistema slonovih nogu koji nose centralnu kupolu, bitna je potpora koju obezbjeđuju četiri munare smještene na četiri strane građevine, koje nose silu potiska potpornih lukova iznutra.

Sl.8. Četiri munare Sl.9. Profilirana munara [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 307. 13

Za prečnik ove kupole koriste se različiti podaci od 31,22 do 34m, uzet je podatak koji koristi većina.

Sa razine tla na tri strane postoje galerije na stubovima koje daju duboku hladovinu i prazan prostor, a prelomljeni svjetlosni Ssnopovi prodiru u unutrašnjost u vidu Sslonovihssuza. I Ova ‘igra’ svetla i tame daje posebnu duhovnu vezu između džamijskog tla i Pprostora za žene.

Sl.10. Osvjetljenje galerije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 304.

Jedna od specifičnosti Selimije je centralna kupola i manje kupole i polukupole, kao i kule na ćoškovima koje su presvučene olovom, koje daju graciozan izgled i privlače veliku pažnju. Sa bokova predmihrabskog zida, formirane su sofe prema vani tj. trgu ispred škola. Također, kupole na sobama medrese i više škole, odmarališta, čitaonica, mekteba su sive olovne boje i zidovi od kamen boje meda. Između ostalih ornamentalnih ukrasa Selimije može se navesti kamen u dvije boje - crvena i boja meda, kontrast ogromne građevine i malih prozorčića sa kamenim Rrozetnama.

Sl.11. Kupole i polukupole Selimije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,Sstr. 309.

Kao što je unutrašnjost džamije sa 8 mermernih stubova ukrašeno vertikalnim kanalićima i polukupolama koji spuštaju pogled odozgo ka dole, tako 4 munare urađene kružnim kanalićima, te isprepletene stalaktitima, nose po 3 šerefeta do nebesa.

Sl.12. Detalj munare

Sl.13. Munare sa tri šerefeta

[3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 311.

Vanjsko dvorište džamije popločano mermerom ograđeno je kamenim stubićima u nizu, što i nije primjer u prošlosti, a na njih je stavljeno kalupirano kamenje koje se uklapa jedno u drugo. Ovaj zid je pružao vodoravnom linijom pejzaž Edirnea, a na horizontu pogled na munare i kupole Eski (Stare) i Uć Šerefli (Tri počasti) džamije.

Sl.14. Kamena ograda dvorišta [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 326.

Sl.15. Pogled iz dvorišta Selimije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 326.

Miran cvjetni aranžman prikazan na bijeloj površini svjetlucavim bojama, bronzane baze stubova presvučene zlatom i šareni prozori koji su početak potpora, zajedno čine raznoliku cjelinu i imaginaciju današnjice. U ovakvoj sredini, katedra za predavanja okovana ugraviranim biserima, vrata izrezbarena kvalitetnim drvetom čine najljepši mimber osmanlijskog doba i danas očuvani samo mali komadi ćilima, su umjetnička djela koja kompletiraju džamiju 16. vijeka.

Sl.17. Detelj vrata

Sl.16. Mimber Selimije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 336 i 337.

3.0. Kompleks ŠEMSI paše u Uskudaru Šemsi pašina džamija je jedna od osmanskih džamija smještena u velikom i gusto naseljenom okrugu Uskudar, u Istanbulu. Šemsi pašina džamija je jedan od najmanjih džamija urađenih po naredbi velikog vezira. Njena minijatururna dimenzija u kombinaciji sa živopisnom lokacijom rive čine je jednom od najatraktivnijih džamija u gradu. Šemsi Ahmet paša je naslijedio Sokollu Mehmet pašu, kao veliki vezir. Mimar Sinan je za njega izgradio ovu džamiju 1580.ggodine. Kompleks stoji na približno pravouglom prostoru podešenom istočno-zapadno sa obalom Bosfora. Jednokupolna džamija se naslanja na obalu jednim krajem sa susjednim mezarom, turbetom vakifa prema rivi. Vrt, koji pruža pogled na Bosfor okružen je: sa dvije strane Mmedresom, sa džamijom na trećoj strani i morskim zidom na četvrtoj. Džamija je sama po sebi neobična po tome što je mezar Šemsi paše odvojen od unutrašnjosti rešetkom. Dvorana je okrunjena ogledalnim svodom u visini tambura molitvenog prostora. Ima tri prozorska okna okrenuta prema Bosforu i devet gornjih prozora na tri zida, ukrašenih obojenim staklom. Mali kompleks građevina sastavljen od: Šemsi paša džamije, medrese i turbeta je poput prvog velikog djela Mihrimah sultan džamije i nalazi se na južnom djelu Uskudara, zaklonjen od velikih talasa moreuza. Suprotno od Mihrimah sultan džamije smještene na vrhu jednog kompleksa, Šemsi paša džamija je malo iznad nivoa mora, gdje valovi s vremena na vrijeme zađu i operu pješačke staze i tako smještena dijeli život s morem. Vidi se da je Sinan kako bi ostvario ovakvu zamisao, tražio mogućnosti u vrlo malo nagnutom tlu džamije. Šemsi pašina džamija iako mala, ali veličanstvena građevina krasi centar mahale na kraju doline na obali i formaciju vodene površine u unutrašnjosti moreuza.

Sl.18. Šemsi pašina džamija u Uskudaru; [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 388. 14

Kompleks se sastoji od male džamije, Šemsi pašinog turbeta u njenom susjedstvu i pod uglom od 45˚ na osovinu džamije u obliku slova L, se nalazi se medresa.

Sl.19. Tlocrt džamije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 391.

U kompleksu Selimije u Edirnama se vidi da su na dva ćoška iznad kvadratne osnove mederese i više škole smještene sobe za učenike. Pri izlasku iz soba osjeti se bliska arthitektura Selimije, što je Sinan primjenio i u Šemsi pašinom kompleksu. Izlaskom iz medrese želio je ostvariti okupljanje u središnjem prostoru koji okružuje džamiju, te na taj način uveličati njenu vrijednost.

Sl.20. Trijem džamije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan , 2005.,sstr. 390.

Sa dvije strane džamije mjesto zauzimaju dva potporna stuba, koji su sa dvije strane natkriveni trijemovima. Sinan je ponovo oživio analizu geometrijskih formi u avlijama Selimijine medrese i više škole.

Sl.21. Dvorište džamije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 390.

Na završetku položaja kupola i polukupola, izrađenih istovremeno od ispupčenja i udubljenja, nastaje simultanost suprotna kruženju očima po njima i to čini jednu specifičnost Šemsi pašinog kompleksa. Potporni lukovi na četiri ugla džamije koji upotpunjavaju ogromnu ispupčenu kupolu, svod koji prekriva turbe u njenom susjedstvu, soba za učenje (dersana) i njena kupola koje se nalaze iznad niza kupola koje prekrivaju sobe medrese, te unutrašnja avlija medrese sa munarom preko puta koja je fokus građevine, su uokvireni u cjelinu.

Sl.22. Kupole i polukupole džamije; [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 395 16

Upoređivanje Šemsi pašine džamije napravljene 1580. godine ili 42 godine nakon što je Sinan završio Mihrimah sultan džamiju na Uskudaru, dovodi nas do veoma osvještenih zaključaka. Isti položaj sa minimalnom razlikom Mihrimah sultan džamije i medrese: - Baza kupole i stubovi na uglu prema moru pravougaonog oblika; - Smještaj kubne baze kupole iza centra; - Veća debljina munare između medrese i džamije; - Duboki hlad nastao od rubova prostorija za žene i sultane, daje utisak da džamija lebdi zbog Ttoga što ne prikazuje vezu sa tlom; - Stil koji prikazuje da se masa džamije u odnosu na medresu sliva prema moreuzu, su neke od specifičnosti kako je Sinan prilazio ovim problemima. Predvorje izraženo sa tri polukupole, okrenuto je ka moru. Na prednjoj strani direktna veza sa ulazom u prostorije za žene i sultane, i predvorje sa polukupolama, se uklapa u vanjski format. Plava beskrajna vodena površina koja se pruža sa sjevera, od Sarajburnu unutrašnjosti moreuza, stiže do rubova prostorija za žene i sultane, i do nivoa mihraba.

Sl.23. Dvorište džamije na obali mora; [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 392 17

Sinan je u gradnji Šemsi pašine džamije Pprimjenio arhitekturu tijela Mihrimah sultan Ddžamije. Zidovi džamije su od lomljnog kamena, a kupola Jje presvučenaOolovom. Suprotno ovome,Zzidovi medrese u dvije boje su napravljeni od kamenih Bblokova što nam pokazuje Sinanovu zamisao i razliku između dvije građevine.

Sl.24. Obrada zidova džamije [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005., str. 393.

Kada se dođe u kompleks Šemsi paše, u dvorište na jugoistočnoj strani vidi se: džamija sa desne strane, ulaz u džamiju i stubovi za prostorije za žene i sultani, sa lijeve strane more i medresa okružena trijemovima. U slučaju kretanja ka Mihrimah sultan džamiji, nailazimo na kapiju vidikovca, a pogled ide ka obali mora, moreuzu, Topkapi tvrđavi iz Mihrimah sultan kompleksa ili na Crno more. Dok zid mihraba Mihrimah sultan džamije i prostor natkriven sa tri polukupole čuvaju granice duhovnog svijeta, suprotna obala beskrajnog mora daje znak pripadanja granicama Ovoga svijeta. Rješenje Šemsi paša džamije uzima unutrašnjost moreuza u krilo i utapa u sliku sa sobom. Sveprisutnost vode je inspiracija i simbol vječnosti koji je vezan za prapočetak civilizacije.

Sl.25. Šemsi pašina džamija u Uskudaru [3.] Izvor: Cansever T., Mimar Sinan, 2005.,sstr. 395.

4.0. Zaključak o SINANOVOM stilskom izrazu Život Mimara Sinana je jedan uzbudljiv i sadržajan roman, ali to je manje interesantno spram njegovih brojnih djela od kojih je svako, jedan novi hrabri i samosvjesni pokušaj, eksperiment i uspjeh. Gradio je do duboke starosti, kao glavni dvorski ili državni arhitekt za dva velika sultana, Sulejmana Veličanstvenog i Selima II, u jednom moćnom i bogatom Carstvu, što je bila sretna mogućnost da rasplamsa svoj raskošni i neobuzdani istraživački duh i stvori toliko veličanstvenih djela što je dovoljno za više generacija. Za izvođenje svojih djela koristio je vješte majstore iz svih dijelova Osmanskog carstva i postigao prepoznatljiv i upečatljiv monumentalni izraz turske i cjelokupne islamske umjenosti njegovog doba. Putem sljedbenika njegove škole, taj klasični stilski izraz je utjecao na monumentalnu umjetnost islamskog mediteranskog svijeta. U njegovom stilskom izrazu koji je razvio tokom svoje djelatnosti, mogu se uočiti neke odlike, kao što su: - stepenasta igra kupola i polukupola koje formiraju dinamičku i piramidalnu kompoziciju, - proporcioniranje objekata posljedica je korištenja mističnog značenja brojeva, zakonitosti matematike i korištenja standarda, - svi elementi džamije su raščlanjeni i svaki dio djeluje posebno, ali stvaraju utisak cjelovitosti i imaju jedinstvenu kompoziciju, - dijelovi arhitektonske kompozicije, kako na fasadi (portal) tako i u unutrašnjosti (mihrab, minber) imaju naglašenu visinu, - nenametljiva arhitektonska plastika, kako na fasadama, tako i na elementima enterijera, precizno je obrađena, ali smišljeno raspoređena s ciljem isticanja arhitektonskih vrijednosti, - izvučeni mihrab iz vanjske mase zida, koji je i posebno pokriven, - džamije su uvijek centralni objekti kompleksa (Külliyessi), oko kojih su medrese, škole za izučavanje Kur'ana, imareti, bolnice i drugi objekti. Svaka Sinanova džamija je kao jedan savršen kristal ili dijamant, stvoren nepogrješivim prirodnim tokom u jednom času, voljom Božijom. Zato se na njima ne prepoznaje grč stvaranja, rizici sklapanja, nesavršenosti uklapanja i tok postupka, nego su one čudno stvorene u trenutku bez manjkavog ljudskog rada, kao stvaranje Božije. Možemo zaključiti da je Sinan bio jedan genijalan i sretan arhitekt. Sretan, jer je bio genije, ali i to što je Božijom voljom živio u Carstvu koje je imalo takve sultane koji su mu omogućili da se Rrazmaše i završi sve što započne. A Carstvo i sultani, kako su tek oni bili sretni što su imali takvog Sinana.

Popis slika . Sl.1. Tlocrt Selimije; Izvor: Cansever T., Mimar Sinan;2005.,str.282 Sl.2. Prelomljeni lukovi; Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.286. Sl.3. Galerija za žene;Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.305. Sl.4. Šadrvan u haremu; Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.319. Sl.5. Vrelo ispod mahfila; Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.293. Sl.6. Razine glavnog masiva; Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.292. Sl.7. Centralna kupola; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.296. Sl.8. Četiri munare; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.307. Sl.9. Profilirana munara; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.307. Sl.10. Osvjetljenje galerije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.304. Sl.11. Kupole i polukupole Selimije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.309. Sl.12. Detalj munare; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.311. Sl.13. Munare sa tri šerefta; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.311. Sl.14. Kamena ograda dvorišta; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.326. Sl.15. Pogled iz dvorišta Selimije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.326. Sl.16. Mimber Selimije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.336. Sl.17. Detelj vrata; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str. 337. Sl.18. Šemsi pašna džamija u Uskudaru; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.388. Sl.19. Tlocrt džamije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.391. Sl.20. Trijem džamije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.390. Sl.21. Dvorište džamije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.390. Sl.22. Kupole i polukupole džamije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.395. Sl.23. Dvorište džamije na obali mora; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.392. Sl.24. Obrada zidova džamije; Izvor:Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.393. Sl.25. Šemsi-pašina džamija u Uskudaru; Izvor: Cansever T.,Mimar Sinan;2005.,str.395.

Literatura Knjige: N., Magistarski rad, Mimar Sinan govor majstora, Arhitektonski fakultet, Sarajevo, 2005.godine; [2.] Brolin B.C., Arhitektura u kontekstu, IRO “Građevinska knjiga”, Beograd, 1985.godine; [3.] Cansever T., Mimar Sinan, Albaraka Türk, Istanbul Alarik, 2005.godine; [4.] Ređić H., Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Biblioteka - Kulturno naslijeđe, Sarajevo; [5.] Zukić K., Islamska arhitektura, Knjiga I, Bošnjački institut Sarajevo, 2001.godine; [1.] Babović

Internet: [6.]wwww.preporod.com/muslimansko-naslijeainmenu-69/741-akustika-mimara- Sinana.html; [7.] hr.wikipedia.org/wiki/Mimar_Sinan; [ 8.]wwww.Archpropplan; [ 9.]wwww.auckland.ac.nz/virtualtour/hadrians_bath/Hadrian; [10.]wwww.s_bath.html; [11.]wwww.artsci.wurstl.edu/~anthro/research/Balinese%20Wate; [12.]wwww.r%20Temples.htm; [13.]wwww.en.wikipedia.org/wiki/Frank_Lloyd_Wright; [14.]wwww.alnpete.co.uk/lepcis/plans/baths.html; [15.]wwww.bluffton.edu/~sullivanm/spain/segovia/aqueduct/; [16. H]wwww.dreiseitl.de; . ]wwww.dufourdesigns.co.uk/bathrooms.htm; [17. [18. . ]wwww.mbarron.net; [19.]wwww.ressources.ciheam.org/om/pdf/b48/05002284.pdf; [20.]wwww.en.wikipedia.org/wiki/Șemsi_Pasha_Mosque; [ 21.]wwww.semsipasakutuphanesi.com/doc/pearlOfUskudar.doc;

Slika sa naslovne strane: Selimija u Edirnama; Izvor: Cansever T., Mimar Sinan; str.280