Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina
Znanje u bibliotečkom smislu
Veoma često upotrebljavamo riječ znanje u raznim kontekstima: procjenjujemo nečije znanje, ljude razlikujemo prema znanju, tražimo (nečije) znanje, usvajamo ga... A skoro nikad se ne zapitamo šta je znanje? Kao da je to samo po sebi jasno. Znanjem je čovjek izdignut iznad ostalih bića. Još od nastanka prvog čovjeka Adema/Adama. Prema islamskoj predaji on je iznad meleka/anđela jer je znao imena stvari - imao je znanje koje mu je dao Bog – poučio je čovjeka imenima stvari. Dakle, znanje se veže za čovjeka od njegovog postanka. Ipak, čovjek nikada neće imati potpuno znanje – neće mu biti otkriveno. Sve do svog kraja čovjek će otkrivati, učiti, usvajati znanja. A opet teško da će to biti i jedna kapljica u oceanu kojeg poznaje kao što je rekao Isaac Newton Ono što mi znamo je samo jedna kap - što ne znamo je okean. U tim počecima, otkriva nam se da postoji to skriveno znanje koje može biti otkriveno samo nekim posebnim ljudima. Pa, tako imamo predaju o Musau/Mojsiju i čovjeku (El-Hidru) koji je imao skriveno znanje od Boga darovano. Iz te priče shvatamo koliko toga je nama nedokučivo i kako je znanje koje posjedujemo relativno. Musa je, u jednom od 3 slučaja, znao da je loše probušiti nečiju lađu, da se to ne smije uraditi i da putnici mogu nastradati. Ali nije znao ono što zna Hidr – da je to lađa dobrih ljudi čiji je vladar zao i otima svaku ispravnu lađu. Kad vidi da je oštećena ostavit će je, a oni će je moći popraviti. Znanje, dakle, može biti različito. Svi mi imamo znanje o nečemu. Kako se stiče to znanje? Znanje usvajamo memorisanjem ili pamćenjem nečega; memorišemo čitanjem, slušanjem, gledanjem...tj. preko naših čula. Odnosno, mi preko čula dobijamo podatke iz spoljnog sveta i pokušavamo da damo smisao tim signalima pomoću našeg iskustva. (Radosavljević, 2008:10)
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina Radosavljević Života navodi da ovi spoljni podaci postaju interna činjenica, te da je pretpostavka o činjenicama da su tačne. Ali naša čula nas mogu zavarati. Najbolji i najinteresantniji primjeri za to su optičke iluzije Ešerovih slika:
Onog trenutka kada preko nekog čula usvojimo nešto, shvatimo i zapamtimo mi imamo znanje o tome. Kada je nešto znano, kada neki pojam znan je imamo znanje. Znanje nije samo ono što stičemo školovanjem. Gotovo svakog trenutka usvajamo neka znanja. Ta znanja mogu biti trenutna ili trajna. Ukoliko je to nešto što trenutno pamtimo, to nije pravo znanje – bliže je određenju primanja trenutnih informacija koje vrlo brzo brišemo iz naše memorije da bi tu pohranjivali prava, trajna znanja. Apstrahovanje je ključni proces prilikom usvajanja znanja. Uviđamo koliko su informacije i znanje dva neodvojiva pojma, ljudi ih često poistovjećuju, ali nisu jednaki. Jadranka Lasić- Lazić piše da ljudi obično kada govore o korištenju informacija zapravo misle na korištenje znanja do kojeg su došli informacijom. Bavljenje znanjem kao predmetom bibliotekarstva nije bila nepoznanica ni za prve teoretičare bibliotekarstva, ali tek u novije doba, tačnije u drugoj polovini 21. Stoljeća, u rasprave o predmetu bibliotekarstva uvodi se pojam znanja i pridružuje mu se pojam informacija.(Dizdar, 2011:23) Senada Dizdar piše i da je informacija shvaćena kao dio strukture znanja, te da rast znanja ne počiva na jednostavnom dodavanju novih informacija, već na sposobnosti njihove prilagodbe postojećoj strukturi znanja.
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina Dakle, informacija dolazi kao novi segment koji mijenja strukturu prethodnog znanja. U nekim religijama, kao u islamu, sticanje znanja je imperativ od Boga. Ono pravo znanje koje nam koristi stiče se ulaganjem velikog truda i napora. Takvo znanje onda donosi i slavu, čast... Kao što pjesnik kaže: Ko traga za slavom Taj žrtvuje noći, Prema uloženom trudu I nagrada će doći. Ostvari nešto i onda mirno spi, Ako tražiš bisere, duboko zaroni. Čast i slava utemeljeni su u naporu i htijenju, A snaga i čvrstina su u noćnom bdijenju.... (Ez-Zernudži) Pošto je znanje prisutno od početka do kraja čovjekovog života i od postanka do konca čovječanstva – već prvi poznati filozofi pokušali su definirati znanje. Od Platona i Aristotela do danas ljudi odgovaraju na pitanje šta je to znanje. Aristotel kaže da svaki čovjek po prirodi teži znanju. Za Platona je znanje opravdano istinito vjerovanje i pravo shvaćanje (vjerovanje) spojeno s objašnjenjem. Oko njegove prve definicije ne slažu se svi, pa su, poput Gettiera pokušali dokazati da istinitost i opravdanost vjerovanja nisu dovoljni. Dok M. Tuđman ide Platonovim putem te smatra da znanje posataje objektivno zahvaljujući kriteriju istinitosti i metodama ispravnog mišljenja.(Tuđman, 1990:96) Platon ne pravi razliku između znanja koje se stiče upoznavanjem i propozicionalnog znanja. On se, takođe, ne bavi znanjem kao tehničkom sposobnošću (npr. znanje kako izraditi nešto), kako piše Bezinović.
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina Druga definicija u sebe uključuje i objašnjenje. Spoznaju pravog određenja „objašnjenja“ Platon je ostavljao usmenom nauku te pismo nije smatrao dostojnim medijem kojim se može definirati bit znanja.(Bezinović, 2006: 52) Platon je smatrao da se mi prisjećamo onoga što znamo, a u tom prisjećanju pomaže nam objašnjenje. Nakon antičkog perioda, posebno značajan period ljudske zajednice je 17.stoljeće. Tada počinje razmjena znanja i informacija na način koji nam je i danas blizak i koji je doveo do današnjeg stupnja razvoja znanosti i znanstvene komunikacije.(Hebrang Grgić, 2007:90) To je period novovjekovne filozofije koja ističe pitanje metode znanstvene spoznaje. René Descartes i Françis Bacon su njeni utemeljitelji i u središte svog interesa stavili su pitanje postupka znanstvenog istraživanja, kako navodi Hebrang Grgić. Čovjek za svog kratkog vijeka ne može usvojiti sve što je iza njega bilo, sva znanja prije njega i zato uvijek postoji ta težnja da se što više nauči, ali to ostaje nedovršeno. Pa je to vrlo inspirativno i u književnosti, pisci su nam prikazivali likove koji imaju sva znanja ili koji su uspjeli naučiti ono što nije nijedan čovjek prije njih. Takav je i Vječnik N. Ibrišimovića: Onaj koji čita knjige, pisane i tiskane, za svoga života pročita hiljadu, dvije, uvrhglave tri hiljade knjiga... a ja sam, što jest'-jest', pročitao skoro sve knjige obiju aleksandrijskih biblioteka i one velike Ptolomejeve...a i onu koju su zvali „Biblioteka kćerka“ ...kad bi se sve te knjige koje sam tu i tamo po svijetu pročitao sabrale na jednu gomilu, opet bi ispala još jedna povelika biblioteka. I evo, već ovdje vidimo da znanja koja jedan čovjek ne može usvojiti čuvaju biblioteke. Upravo u 17.stoljeću nastaje niz novih i velikih biblioteka. Njima upravljaju učeni ljudi stvarajući svojim radom temelje moderne knjižničarske struke.( Hebrang Grgić, 2007:93) U svescima, knjigama... koje se čuvaju u bibliotekama je sadržano znanje. Možemo ih nazvati i objektima znanja, ili nečim gdje se znanje konkretizira i postaje nam opipljivo, a ne apstraktno. Biblioteke su i svjedočanstva usvojenih znanja naših predaka.Da se znanje nije tako bilježilo i prenosilo nikad se ne bi pomaknuli sa početka. Knjižnice su oduvijek smatrane velikim riznicama znanja. One su riznice svega onoga što smo kao čovječanstvo naslijedili i što smo dužni čuvati te davati na korištenje. (Lasić- Lazić,1996 :90) Tuđman piše da se i sama informacijska djelatnost razvija iz društvene potrebe za akumulacijom i pohranjivanjem znanja. Akumulacija i pohranjivanje znanja predstavlja podlogu povijesnog razvoja i kulturnog kontinuiteta. (Tuđman, 1990:95)
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina Ta akumulacija znanja i pohranjivanje vrši se, po njemu, prirodnim pamćenjem ili materijalnim sredstvima za bilježenje znanja. Naravno da su se ljudska znanja vremenom toliko uvećala da su transcendirala ljudsko pamćenje, a samim izumom pisma i štampe, znanje se počelo „nekontrolirano“ diseminirati. Biblioteke su, dakle, zajedno sa arhivima, muzejima, dokumentacijskim centrima itd. Poput mreže ili sklopa nekih sistema za prikupljanje, čuvanje i prijenos informacija, odnosno znanja. Navešćemo sada neke od poznijih definicija znanja: Najprije je potrebno spomenuti epistemologiju. To je nauka koja se bavi porijeklom, mogućnostima i granicama spoznaje, odnosno znanja.(Tuđman, 1990:103) Znanje je fizička supstanca (simbolički entitet) organizirana tako da sadrži vijest koju znanstvenik odašilje, a korisnik prima.(Tuđman, 1990:113) Tuđman, takođe, navodi da je teorija organizacija znanja. To znači da jedno bez drugog ne može. Možda bi bilo preciznije reći da je teorija organizacija znanosti, jer svaka znanost egzistira preko svoje teorije. Nasuprot tome, imamo autore poput Cullera koji pišu o otporu teoriji, smatrajući da je postala svrha sama sebi. Ipak, činjenica je da ne postoji niti jedna znanost bez teorije. ZNANJE SU INFORMACIJE u kontekstu – znanje ima vrijednost ako se uklapa bez kontradikcija u širi okvir znanja (Aune, 1970), što znači da se moža promatrati i u širem kontekstu – racionalistički pristup Znanje su informacije korisne u kontekstu situacija kao što su donošenje odluka ili samih akcija – pragmatični pristup Znanje je razumijevanje zasnovano na iskustvu – moderni pragmatizam (James, 1907) Znanje su iskustva ili informacije preko kojih se može komunicirati i koje se mogu razmjenjivati (Allee, 1997) (Pleslić, 2012:1)1 Potrebno je definirati i javno znanje. Znanje, da bi postojalo kao društvena činjenica, mora egzistirati kao javno znanje.Javno znanje tvori korpus pisanih (objavljenih) tekstova koji su stalno podvrgnuti novim vrednovanjima i kritičkim ispitivanjima.(Tuđman, 1990:108) Polahko se približavamo onome što je znanje u bibliotečkom smislu. Najčešće ga slikovito predstavljamo piramidom: 1
Ovaj pasus je dio iz teksta Upravljanje znanjem, predavanje sa fakulteta elektotehnike i računarstva u Zagrebu na web str: http://www.fer.unizg.hr/predmet/uuuz
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina
Mudrost Znanje
Informacije
Podaci
Znanje je u bibliotekarstvu postalo istraživano tek sa širenjem zanimanja s knjige i knjižnice na stvarni sadržaj, informaciju o zabilježenom znanju.(Lasić- Lazić, 1996: 81) To je i predmet bibliotečne znanosti. Shera zastupa mišljenje da se bibliotekarstvo bavi očuvanjem, širenjem ispitivanjem i interpretacijom znanja.(Lasić- Lazić, 1996: 81) Piramida je model za predstavljanje odnosa između podataka, informacija, znanja i mudrosti. Osim piramidom, može se predstaviti kao: - LANAC - OKVIR - KONTINUUM Potrebno je definisati pojmove iz ove piramide o kojima nismo govorili: PODACI označavaju sirove činjenice i koncepte predstavljene kroz jednostavne iskaze. Oni su sastojci informacija.
Znanje omogućava da delujemo efektivnije u poređenju sa informacijom ili podatkom i daje nam veću sposobnost predviđanja budućih ishoda.(Radosavljević, 2008:12) Znanje se definira tako da se referira na informacije, koje su organizirane, procesuirane ili strukturirane na neki način.(Pleslić, 2012:10)
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina
MUDROST je znanje o tome što je ispravno ili istinito, povezano s prosudbom akcije koju smo poduzeli da bismo došli do tog istinitog ili ispravnog. Druga definicija mudrosti je da je to primjena znanja predstavljenog u principima da bi se došlo do pametnih, mudrih odluka u konfliktnim situacijama. Pa prema tome mudrost je dvosmislena: - ili je oblik znanja - ili je vrsta odluke Zeleny definira znanje kao „znati kako“ , odnosno kao proceduralno znanje, te kaže da je „znanje akcija, a ne opis akcije“.A mudrost kao „znati nešto“ , kasnije je proširio sa „znati što“ u smislu „šta raditi“.(Pleslić, 2012:10) Heraklit kaže da znati mnoge stvari ne znači biti mudar. Za mudrost je potrebna mentalna funkcija prosuđivanja. Znanje se nalazi u sloju iznad informacija, proizvedeno iz informacija tokom teškog rada pročišćavanja, rudarenja i vrednovanja. (Dizdar, 2011:26) Za naše područje korisno je razumijevanje zabilježenog znanja piše Jadranka Lasić- Lazić. Zabilježeno i pohranjeno znanje je jedan fenomen bibliotečke djelatnosti. To je znanje ljudsko društvo stoljećima stvaralo kroz pojedince i kao zajednica čuvalo te davalo na korištenje, u nj ugrađivalo i nove spoznaje.(Lasić- Lazić, 1996:81) Znanje je neodvojivo od spoznavanja. Objektivni aspekt znanj bit će izražen u sustavu kojim je to znanje interpretirano i označeno da bi se predočilo kao kolektivno i društveno.(LasićLazić, 1996:81) Prema Jadraki Lasić- Lazić, zabilježeno znanje time dobiva društvenu važnost u procesu odvajanja od čina spoznavanja koje je subjektivno. Znanje je u bibliotekama postalo predmetom istraživanja onda kada se fokus sa knjiga i biblioteka prenio na stvarni sadžaj, na informaciju o zabilježenom znanju. Budući da komunikacija produžava „životni vijek“ znanja i da kroz komunikaciju ono postaje upotrebljivo, zapisivanje znanja je jedan od najvažnijih načina pomoću kojeg ga činimo trajnim, upotrebljivim i dostupnim. Biblioteke su oduvijek bile mjesta gdje se znanje čuvalo, pogotovo od pojave moderne znanosti u 17. st., kad je došlo i do razvoja znanstvene komunikacije. Ta znanstvena komunikacija podrazumjevala je razmjenu znanja i informacija
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina između znanstvenika. Za ostvarivanje takve komunikacije bila su potrebna četiri subjekta – znanstvenik kao proizvođač znanstvene informacije, izdavač i knjižničar kao prenositelji znanstvene informacije i znanstvenik korisnik znanstvene informacije.(Hebrang-Grgić, 2007:90) Od tad se na znanje počinje gledati kao na intelektualno vlasništvo koje bi trebalo biti zaštićeno. Osim navedene piramide znanja, koja je relevantna za bibliotečku znanost, možemo prikazati i piramidu usvajanja znanja:
Ova piramida pokazuje koliko procentualno usvojimo znanje u različitim fazama i kroz različite procese. Usvajanje pravog, kvalitetnog znanja je težak i dugotrajan proces, ali ako uspijemo da usvojimo znanja nikada ne smijemo pomisliti da smo završili za nj usvajanjem. Rousseau kaže da što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim. Posebno bibliotekari ne smiju zaboraviti da postoji proces cjeloživotnog učenja te da su čovjekova znanja vrlo ograničena i mala, pa ako još ne bude kontinuirano usvajao nova, njegove spoznaje i doprinosi ovom svijetu bit će nemogući. Branislav Nušić nam zato šaljivo poručuje da znanje ima granica, dok neznanje ih nema. Da bi se znanje čuvalo ono mora biti organizirano i klasificirano. Klasifikacije znanja i znanosti su takođe počele od kad i sama definicija znanja. Znanje je razvilo znanosti koje su tražile neku podjelu, klasifikaciju radi lakšeg organiziranja. Ipak, znanost je dugo, od antičkog perioda do srednjeg vijeka označavala ujedinjeno znanje s metafizikom [filozofijom] na čelu koja je ostalim disciplinama (logici, fizici, matematici) pribavljala ontološke i logičke principe.(Nikolić, 2004: 5) Tih klasifikacija imamo mnogo npr. jedna od prvih jeste na scientis i humanities. Engleski filozof William Whewell (1794-1866) pod sciences je stavio samo prirodne znanosti. To je tradicija do današnjeg dana u anglosaksonskom krugu. Na drugoj strani su humanities.
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina Jedno i drugo, sciencies i humanities, sustavi su iskustvenog, empirijski zasnovanog znanja.(Nikolić, 2004: 6) Tuđman piše da postoji jedno staro uvjerenje da je dobra klasifikacija znanosti pretpostavka i dobre organizacije transfera znanja u didaktičku matricu, te se zato stalno postavlja zahtjev za klasifikacijom znanosti. Klasifikacije u osnovi služe za predočavanje i organizaciju znanja.(Tuđman, 1990: 115) Organizacija znanja se odvija već stoljećima, a u katalozima počinje s dokumentima. Hijerarhijske klasifikacije organiziraju i prezentiraju znanje grupirano u skupove po stručnim područjima. (Lasić- Lazić, 1996: 101) Kao što smo već navodili, pitanja čovjeka kako steći sveobuhvatno znanje i kako intelektualno obuhvatiti sveukupnost stvarnosti uvijek će biti u središtu ljudskog zanimanja, kako navodi i Jadranka Lasić- Lazić. Svladavanje te količine informacija i znanja bibliotekari su rješavali klasifikacijama koje su im omogućavale i komunikaciju i „suglasnost“ u mišljenju i onome što je označeno pomoću jezika.(Lasić- Lazić, 1996: 77) Pokušavajući različito klasificirati znanje/znanost razvili su se i različiti klasifikacijski sistemi. Preko tih klasifikacijskih sistema biblioteke i biblotekari širom svijeta uspijevaju da organiziraju, a zatim i očuvaju znanja čovječanstva.
Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Kolegij: Uvod u klasifikaciju Nastavnik: prof.dr. Dizdar, Senada Studentica: Gadžo, Amina
Literatura: 1. Lasić-Lazić Jadranka, Znanje o znanju, Zagreb, Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1996. 2. Dizdar, Senada, Od podatka do metapodatka , Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, 2011. 3. Tuđman, Miroslav, Obavijest i znanje, Zagreb, Zavod za informacijske studije, 1990. 4. Hebrang-Grgić, Ivana, 17. stoljeće - prekretnica u razvoju moderne znanosti. Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 2007, vol. 50, n. 1-2, pp. 89-95. 5. Lasić-Lazić, J., Slavić, A., M. Banek, Zorica, Bibliotečna klasifikacija kao pomagalo u organizaciji znanja. Odabrana poglavlja iz organizacije znanja. Zagreb: Zavod za informacijske studije, 2004. 6. Bezinović , Igor, Problem određenja znanja kao opravdanog istinitog vjerovanja, Zagreb. Diskrepancija, vol.7, br.11, 2006. 7. Pleslić, Sanda, kolegij Uvod u upravljanje znanjem, Fakultet elektrotehnike i računarstva Zagreb, URL: http://www.fer.unizg.hr/predmet/uuuz 8. Radosavljević, Života, Menadžment znanja, Beograd, Centar za edukaciju rukovodećih kadrova i konsalting, 2008. 9. Nikolić, Marinko, Klasifikacija znanosti; diplomski rad, Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, 2004. 10. Ibrišimović, Nedžad, Vječnik, Sarajevo, Svjetlostkomers, 2005.