Bakina kuhinja
Zeljanica
Z
eljanica spada u “rod” pita. Može se pronaći u mnogim zemljama, koje su nekad bile u sastavu Otomanskog carstva. Pravi se od lisnatog ili kiselog tijesta i spanaća. S obzirom na sličnost sa burekom, vjerovatno potiče iz turske kuhinje. U bivšoj SFRJ zeljanica je imale ima dvije realiza cije: jednu u Srbiji, a drugu u Bosni i Hercegovini (od strane sva tri naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata). Zeljanica se naravno pravila i u ostalim republikama - Crnoj Gori, Makedoniji, Hrvatskoj i Sloveniji, gdje su ih u tzv. buregdžinicama (na srpskohrvatskom) ili burekdžilnicama (na makedonskom) i pekarama, uveli uglavnom albanski i bosanski pekari počevši od 1960-ih. Ostala je vrlo popularna i u modernom dobu “zdrave“ ishrane. Istrpjela je gotove sve gastro trendove u po slijeratnoj SFRJ, bisera američke kuhinje - hot-doga, hamburgera... aduta italijanske - pizze, pancerota... Zeljanica je i u 21. vijeku ostala prepoznatljivo jelo, koje uz domaće kisjelo mlijeko, i mirisom i ukusom, nodoljivo podsjeća na topli porodični dom.
Fotografije: Risto Božović
