Bajka- Hans Kristijan Andersen
CAREVO NOVO ODIJELO Ovo je bajka o dvojici prevaranata i jednom pohlepnom, narcisoidnom caru i njegovim podanicima
P Prije mnogo godina živio je car, koji je toliko volio raskošna nova odijela, da je sav novac davao za odijevanje. Nije mislio na svoje vojnike, nije mu bilo stalo, ni do pozorišta, ni do lova, želio je samo da pred ljudima nosi nova odijela. Nikada nije brinuo o svojim sunarodnicima, slugama, pa čak ni o svojim najbližima, već samo o tome šta će da obuče. U velikom gradu u kome je živio car, biješe mnogo veselo. Svakodnevno je dolazilo mnogo stranaca. Jednoga dana stigoše tamo dva mladića-prevaranta, koji sa sebe rekoše da su krojači iz dalekog kraljevstva. Glas o mladićima – krojačima brzo se širio i ubrzo dođe do kralja, koji ih odmah pozva kod sebe. Prevaranti mu se zahvališe na pozivu, hvaleći se da šiju najbolja moguća odijela od tkanine o kakvoj, čak i car može samo da sanja. Sem neobičnih boja i šara, ova tkanina odlikovala se time, što je odijelo od nje načinjeno, imalo tu osobinu da je nevidljivo za svakoga ko nije plemić i za svakoga ko je glup. “To je odista lijepo odijelo “- pomisli car. Ako ga budem na sebi imao, mogao bih se uvjeriti , koji plemići i ljudi u mom carstvu, nisi pogodni za mjesto koje zauzimaju; razlikovao bih mudre od glupih. Da, to odijelo mora što prije da mi se sašije od te tkanine. I car dade prevarantima onoliko zlata, koliko im je bilo potrebno da otpočnu posao. Mladići su tražili posebne odaje na dvoru, u kojima im niko neće smetati, kako bi što bolje i što brže sašili caru novo odijelo. Car im dodijelo specijalne odaje, i naredi da im donesu najskuplje materijale od svile koje su tražili sa najčistijim zlatom, kojima će da obogate odijelo. Nakon nekoliko dana, postade nestrpljiv, i poželi da vidi kako napreduje posao na njegovom novom odijelu. Ali, osjeti se nelagodno pri pomisli da čovjek koji nije plemić ili je glup, ne može da vidi odijelo. Iako je vjerovao da se za sebe ne mora bojati, on riješi da je ipak bolje, prvo 50
BEAUTY FRIEND MAGAZIN
Ilustracija: Roman Đuranović
da pošalje nekoga drugoga, da izvidi kako stoje stvari. I svi ostali u carstvu, znali su kakvu čudesnu moć ima carevo novo odijelo, pa su željeli da se što prije uvjere, ko će se pokazati da nije plemić i da je glup. “Poslaću krojačima svoga čestitoga, staroga ministra” pomisli car. On će najbolje moći da ocijeni njihov rad, jer je on mnogo razuman i zaista niko bolje od njega ne obavlja svoju dužnost! Čestiti ministar po carskom naređenju pođe u odaje gdje su ga dva mladića ljubazno dočekali. Pokazali su mu sto na kojem nije stajalo ništa, govoreću mu da je to novo carevo odijelo i upitaše ga da li je uzorak lijep i da li su boje predivne. Ministar je širom otvarao oči, premještao naočare sa jedne na drugu stranu i trudio se da vidi odijelo, ali nije mogao, jer ga nije ni bilo. “Gospode Bože”- pomisli ministar. “Zar sam ja glup? Na to nikad nisam pomišljao. Za to niko ne smije da sazna. I zar ja nisam dorastao svojoj funkciji? Zar ja nisam plemić ? Ne, to nije moguće, ali nikome ne mogu reći da nisam vidio odijelo.” “No, zar nam nećete ništa reći? Da li ste zadovoljni?”upita jedan od prevaranata. “Oh, da, to je sjajno, prekrasno!” - reče ministar, gledajući kroz naočari. “Kakve šare, kakve boje! Da, kazaću caru da mi se odijelo neobično dopada”. “Veoma nam je milo zbog toga, pošto nam za završetak odijela treba još zlata, znate?”- zadovoljno rekoše prevaranti. Stari ministar ih pažljivo sasluša, kako bi caru mogao sve da ponovi. Te tako i učini i car bijaše zadovoljan onim što mu stari ministar ispriča i posla mladićima zlato koje su tražili. Uskoro car posla kod prevaranata još jednog svog poštenog činovnika da vidi kako napreduje posao i da
